Cantus 163 web mali by HDS.hr

GODIŠNJA SKUPŠTINA HDS–A / GODIŠNJE NAGRADE HDS–A / RAZGOVORI S NENOM BELANOM, MIROM BULJANOM I FRANOM ĐUROVIĆEM / 50. FESTIVAL ZABAVNE GLAZBE SPLIT / AUTORSKI KONCERT TOMISLAVA UHLIKA / CD IZLOG NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 163 SRPANJ 2010. CIJENA 20 kn

Razgovarao: Zlatko Madžar Nagrada Josip Andreis Hrvatskog društva skladatelja ove je godine dodijeljena Viktoru Žmegaču za knjigu Majstori europske glazbe — od baroka do sredine 20. stoljeća (Matica hrvatska, 2009.) lazbena umjetnost bila je bitnom temom i dviju prethodnih knjiga našeg svjetski uglednog germanista, povjesničara i teoretičara književnosti te muzikologa: Književnost i glazba (2003.) i Od Bacha do Bauhausa — povijest njemačke kulture (2006.). Ovim povodom, glazbene teme bile su u žarištu razgovora sa svestranim znanstvenikom.

Doktore Žmegač, kada ste i na koji način stupili u svijet glazbe? Viktorova glazbena priča započinje bježanjem pod klavir... Moja je baka bila nastavnica klavira, a i majka je dobro svirala klavir. Stoga se smatralo kako je red da ga i ja naučim svirati. Kao dječarac nisam time bio oduševljen jer sam se naročito bojao nota u diskantu i basu koje su se pisale na zbunjujućim pomoćnim crtama. Nelagodu sam rješavao skrivajući se ispod našeg velikog klavira?! Poslije nekog vremena prevladao sam taj početni strah i otkrio veliku sklonost prema glazbi. Nakon Glazbene škole u Osijeku, uslijedio je studij germanistike u Zagrebu, a potom i trogodišnji studij muzikologije u Göttingenu, da bi se sve sada završilo na ovim trima glazbenim, odnosno većinom glazbenim knjigama. (nastavak na str. 9)

IZ OBRAZLOŽENJA NAGRADE zniman doprinos hrvatskoj muzikologiji i glazbenoj publicistici dao je Viktor Žmegač svojim opsežnim djelom Majstori europske glazbe — od baroka do sredine 20. stoljeća u izdanju Matice hrvatske. Ovo vrijedno djelo obuhvaća 28 skladateljskih portreta najvažnijih skladatelja europske glazbe, od Johanna Sebastiana Bacha do Igora Stravinskog, s uvodnim poglavljem o počecima novije instrumentalne glazbe. Knjiga svojim sadržajem ispunjava dugogodišnju prazninu u hrvatskoj muzikologiji još od vremena Povijesti glazbe Josipa Andreisa 70–tih godina prošlog stoljeća. Osim edukativne značajke, ona donosi i mnoge druge vrijednosti, prije svega znalački stil i način pisanja autora koji materiju zahvaća iz brojnih kulturoloških aspekata, dajući zanimljiv i informativan uvid u epohe, druge vrste umjetnosti i cjelokupno duhovno ozračje koje prati rad pojedinih skladatelja. Takvim interdisciplinarnim pristupom Viktor Žmegač ostvaruje djelo koje je podjednako zanimljivo i korisno ne samo struci već i širem čitateljstvu.

CANTUS CANTUS

JALOVA ISKLJU IVOST USKOGRUDNE SPECIJALIZACIJE

CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS

R A ZGOVOR S V IK TOROM M EGA E M , OVOGODI Š NJIM DOBITNIKOM N AGR A DE JOS IP A NDRE I S Z A GL A Z B E NU PUB LIC I S TIKU I MUZ IKOLOGIJ U

SAŠA NOVKOVIĆ

CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS

CANTUS CANTUS

ISSN 1330–4747

Viktor Žmegač

cant 163_08.indd 1

20-Jul-10 2:07:16 PM

TOMISLAV IVANOVIĆ

oncertna dvorana Vatroslava Lisinskog posvetila je 28. ožujka skladatelju Vatroslavu Lisinskom, velikanu hrvatske glazbe čije ime nosi. Program je započeo predstavljanjem knjige Životni jadi Lisinskog autora Stanka Rozgaja u predvorju Velike dvorane, a uz autora, sudjelovali su urednik i izdavač Josip Burjan te recenzenti Andrija Tomašek i Antonijeta Šeketa Gleich. U popratnom programu nastupili su Baletna skupina Osnovne škole za balet i ritmiku u koreografiji A. Šekete Gleich te sopranistica Lidija Horvat Dunjko i pijanist Mario Čopor. Potom je u Velikoj dvorani uslijedio nastup Hrvatske komorne filharmonije i Vokalnog ansambla Antiphonus, s izvedbama skladbi Večer i Prosto zrakom ptica leti, u obradi Pavla Dešpalja. Na kraju je prikazan film Lisinski Oktavijana Miletića. (B.P.K.)

IN MEMORIAM PIJANISTU STJEPANU RADIĆU tjepan Radić, pijanist i pedagog te istaknuti član Hrvatske seljačke stranke, preminuo je 22. ožujka ove godine u 82. godini. Rođen je u Zagrebu 9. studenoga 1928. godine. Zbog političkog angažmana isključen je 1945. sa svih dužnosti, a nakon emigracije izručen Stjepan Radić je i osuđen na godinu dana zatvora. Maturirao je i upisao studij anglistike na Filozofskom fakultetu tek nakon uvjetnog puštanja, ali ga ubrzo izbacuju s fakulteta, kao i s Muzičke akademije. Od 1953. godine nastavio je pijanističku karijeru u Europi, Americi i Japanu, a studij klavira završava 1955. kod Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Tijekom 1958. i 1959. usavršavao se kod Carla Zecchija na Akademiji Santa Cecilia u Rimu, gdje je i magistrirao. Od 1956. do 1961. djelovao je na RTV Zagreb; od 1961. do umirovljenja bio je profesor na Muzičkoj akademiji. Između 1953. i 1960. bio je član Klavirskog trija Radio Zagreba (uz Zlatka Baliju i Milana Nagyja), od 1974. nastupao je u klavirskom duu s Juricom Murajem. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu, a budući da je umjetničku karijeru počeo graditi još kao student, ubrzo je stekao međunarodni ugled te je redovito nastupao u brojnim europskim zemljama, SAD–u i Kini. Posebno mjesto u njegovu opusu pripada djelima iz razdoblja romantizma, čijim je izvedbama očaravao slušatelje. Obnašao je dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru, a 1995. imenovan je njegovim potpredsjednikom (B.P.K.)

PROMOVIRAN CD ZVONKO ŠPIŠIĆ — 40 GODINA S GLAZBOM dvorani Hrvatskog društva skladatelja, 8. lipnja 2010. promoviran je dvostruki kompakt disk Zvonko Špišić — 40 godina s glazbom, u nakladi Scardone. O vrijednosti i značaju koncertnog zapisa svojedobno zabilježena u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog, kao i o neizbrisivom mjestu koje Špišić ima u povijesti hrvatske popularne glazbe i šansone, govorili su Antun Tomislav Šaban i Branko Paić, a pridružili su im se Pero Gotovac i Tereza Kesovija. Toplo i lijepo poslijepodnednevno druženje vješto je vodila Sonja Šarunić. Pred prijateljima i poštovateljima Špišićeva plodnog i vrijednog rada posebno je istaknuto da je na objavljivanje albuma trebalo čekati punih dvanaest godina. To je, na žalost, jedini tonski zapis Zvonka Špišića, danas već klasika hrvatske šansone koji se može naći u inače obilatoj diskografskoj ponudi. Ali, Zvonko je optimist. Na slavlju je poručio: »Imam vremena, meni se ne žuri.« (M.S.)

MAJA SABOLIĆ

HDS

MANIFESTACIJE MANIFESTACIJE SJEĆANJA SJEĆANJA

SJEĆANJA Ivan Hennenberg

DAN POSVEĆEN VATROSLAVU LISINSKOM

TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE

očasni član HDS–a, dr. sc. Ivan Henneberg, preminuo je 13. lipnja u 92. godini života. Ovaj ugledni stručnjak, desetljećima je bio vodeći međunarodno priznati hrvatski i jugoslavenski autoritet za autorsko pravo, a gotovo trideset godina radio je kao direktor službe Zaštite autorskih muzičkih prava (ZAMP). Pored toga, djelovao je kao istaknuti pedagog, obrazujući o autorskom i srodnim pravima brojne generacija studenata i postdiplomanata na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Također, vrlo je dugo djelovao kao sudac — porotnik Visokog trgovačkog suda. Bio je veliki poznavatelj i ljubitelj glazbe. Svojim je cjelokupnim radom kojim je objedinio ljubav prema glazbenoj umjetnosti i pravnoj znanosti, uistinu zaslužan za boljitak glazbe i prava glazbenika općenito, a posebno za funkcioniranje Hrvatskog društva skladatelja i njegove službe Zaštite autorskih muzičkih prava. Njegovo djelo zadržavamo u trajnoj uspomeni. (HDS)

Antun Tomislav Šaban, Hrvoje Hegedušić i Zoran Juranić na skupštini HDS–a

TRIBINE

IN MEMORIAM DR. SC. IVANU HENNEBERGU, POČASNOM ČLANU HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA

SJEĆANJA

Davor Hrvoj, urednik

SJEĆANJA

Na području jazza sjajan je primjer Big banda HRT– a. On već nekoliko sezona jedan koncert godišnje posvećuje djelima upravo hrvatskih autora, među kojima su u velikom broju zastupljeni najmlađi među njima. Na tom putu je i jazz orkestar Hrvatske glazbene mladeži. Osim što se mladi glazbenici, u nedostatku jazz odjela na Muzičkoj akademiji, sustavno »školuju« svirajući upravo u ovom ansamblu, oni su se, zahvaljujući suradnji s novoutemeljenim HGM A Bandom koji okuplja najmlađi naraštaj naših jazzista, na promotivnom koncertu Banda predstavili i kao dirigenti. Mladi skladatelji, pak, s područja ozbiljne glazbe priliku za promociju dobili su u ciklusu Autorskih koncerata HDS–a, sudjelujući nedavno u koncertu nazvanom Novi val. Uz koncertne izvedbe djela, mladi umjetnici na taj način stječu neophodna iskustva i sigurnost, ali i osjećaj vrijednosti i pripadnosti određenom glazbenom krugu. Naime, mnogi su nadareni glazbenici, obeshrabreni okolnostima, prije svega nemogućnošću nastupanja i provedbe osobnih zamisli i sposobnosti, odustali od bavljenja glazbom. Zahvaljujući spomenutim projektima — nadam se da se radi tek o početku i da slijedi »Novi val II«, »Novi val III«... — omogućuje im se da rade ono što najviše vole, a oni najdarovitiji (najuporniji, najmarljiviji), što je možda presudno, ostvarit će svoje i naše snove.

subotu, 29. svibnja 2010., održana je redovita godišnja Skupština Hrvatskog društva skladatelja. Skupštini su se odazvala 72 redovna člana te pridruženi članovi s pravom glasa, a predsjedao je predsjednik Hrvoje Hegedušić. Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik HDS–a, podnio je programski i ﬁnancijski izvještaj o poslovanju HDS–a u 2009. godini. Oba izvještaja jednoglasno su usvojena, kao i izvještaj Nadzornog odbora. Skupština je podržala prijedlog o izmjeni i dopuni Statuta prema prijedlogu Predsjedništva. Na Skupštini su također obavljeni izbori novih članova za dva mjesta u tijelima Društva. Frano Đurović izabran je u Predsjedništvo na mjesto Ive Josipovića, a Miro Buljan u Nadzorni odbor, na mjesto preminulog Ivice Stamaća. Prema tradiciji, na Skupštini su objavljeni dobitnici godišnjih nagrada HDS–a za proteklu godinu. Radni dio trajao je oko sat i pol, nakon čega se nastavilo druženje uz domjenak. (HDS)

SJEĆANJA

POŠ TOVA NI ITATE L JI C A NTUSA ! uvodniku prošlom broja naših novina uputili smo puno čestitki našim autorima, a i sada imamo mnogo razloga. Ovom prigodom učinili smo to kroz razgovore kojih u novom Cantusu ima više nego ikada. Posebno veseli činjenica da možemo istaknuti rad mladih glazbenika koji su kod nas uvijek teško pronalazili put do publike, mogućnosti nastupanja i predstavljanja svojega stvaralaštva. Takav se stav prema mladim umjetnicima ili onima koji taj status tek trebaju ostvariti, postepeno mijenja.

ODRŽANA REDOVITA GODIŠNJA SKUPŠTINA HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA

SJEĆANJA

UVODNIK

HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS

BROJ 163, SRPANJ 2010.

SJEĆANJA

UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK

Antun Tomislav Šaban, Zvonko Špišić, Sonja Šarunić i Branko Paić na promociji CD–a

ISPRIKE okviru Prvoga međunarodnog umjetničko-znanstvenog simpozija o zborskoj umjetnosti »Ars choralis« (održan u Zagrebu od 8. do 10. travnja 2010.), Dinko Fio, jedan od najuglednijih hrvatskih melografa, skladatelj i zborovođa, postao je počasni član Hrvatske udruge zborova. Kao dobitnik nagrade za životno djelo, odlikovan je strukovnim nazivom »magister chori«. Ispričavamo se jer je ova informacija omaškom izostavljena u tekstu objavljenom u Cantusu broj 162, svibanj 2010. (Z.W.)

vije Tribine HDS-a, na kojima je promoviran album Kyrie Anđelka Igreca (20. travnja) te obilježen 90. rođendan skladatelja Nikole Glassla (25. travnja), vodila je dr. sc. Zdenka Weber. Informacija je omaškom izostavljena iz tekstova autorice Ane Kuštrak koji su objavljeni u Cantusu broj 162, svibanj 2010. Ispričavamo se uvaženoj voditeljici i suradnici. (HDS)

vlč. Nedjeljko Pintarić, p. Marijan Steiner, mons. Josip Mrzljak, dr. sc. Zdenka Weber, Anđelko Igrec, dr. Josip Detoni u HDS–u nakon tribine

IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb / E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747 CJENIK OGLASA ZA CANTUS 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn 1/3 STRANICE 2.000,00 kn 1/4 STRANICE 1.500,00 kn Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na cantus@cantus.hr.

cant 163_08.indd 2

20-Jul-10 2:07:20 PM

RAZGOVORI

BROJ 163, SRPANJ 2010.

R A ZGOVOR S M IROM BUL JA NOM , NOV IM L A NOM N A DZORNOG ODBOR A HDS – A

ŽIVOT S GLAZBOM I ZA NJU Razgovarala Maja Sabolić

oš golobrad, Miro Buljan prve je korake kao producent i studijski čovjek učinio krajem 1987. u studiju Senada Galijaševića, tada poznatijeg kao Senad od Bosne. Tada još nije bilo kompjutera i sve je bilo bitno drugačije nego danas. Pritom, paralelno je svirao u zagrebačkoj grupi Gloria koja se doduše nije nametnula, ali je imala potencijala. Ubrzo, život se mladiću raspleo. Od dva glazbena kolosijeka, studijskog i sviranja u grupi, brzo je prevladao studijski rad. Buljana je obuzeo život u studiju i rad na aranžmanima, na skladanju, na svim tehničkim aspektima koje nosi takav rad. Ipak, uz zaljubljenost u proces stvaranja skladbe u studiju, odluci da se povuče iz prvoga plana doprinijela je i određena komocija. Pjevači, naime, neprestano izbivaju iz kuće, a Miro Buljan je, u nekoliko godina radeći kao prateći glazbenik tada iznimno popularne Jasne Zlokić, shvatio da to nije život za njega.

nog — da me struka i kolege (glazbenici) prihvate kao kvalitetnog i jednakog njima. Nadam se da sam uspio u tome. Dan danas se borim, kao i na početku karijere i trudim se ne skrenuti s te, prema mojemu mišljenju, tri bitne točke za uspjeh i opstanak u glazbenom biznisu. Surađivali ste s mnogim darovitim mladim glazbenicima. Mnogima ste bitno pomogli svojim pjesmama i produkcijama. Kojih se suradnji najradije sjećate, kojima se najviše veselite? Rado se sjećam suradnje s grupom ET jer je bila speciﬁčna i mislim da sam im svojim pogledima otvorio oči i utro put uspjehu, kao i sebi. Naime, prije nego smo počeli surađivati, bili su previše klupski orijentirani, dušom i srcem u New Yorku, Londonu ili u nekoj svjetskoj metropoli. Svojim autorskim radom približio sam ih našim ljudima i našem mentalitetu jer sam, svirajući po ex–Yu,

ca hedonisti, pa kada krenemo raditi novi projekt, prođe nam najmanje mjesec dana u isprobavanju novih recepata, iskušavanju raznih vina i sličnih gurmanluka. Kada tome pridodamo Playstation, prođu nam i dva mjeseca dok počnemo s ozbiljnim radom. Doduše, tako je bilo sve dok nismo dobili prinove u obitelji. Mislim, to jest siguran sam, da će sada naši klinci postavljati pravila igre — ha, ha, ha. Napisali ste i objavili nekoliko stotina pjesama, još i više glazbenih produkcija, nerijetko za inozemne umjetnike, od Rusije i Japana do Španjolske, Češke, Bugarske... Jesu li ti kontakti slučajni ili su se dogodili kroz institucije? Neki od njih bili su vrlo uspješni. Na žalost, sve je išlo slučajnim linijama i ništa nije sustavan rad, primjerice putem Hrvatskog društva skladatelja ili raznih publishera koji posluju na našem trži-

Po mojemu mišljenju bila bi to sitna nijansa u kompromisu između umjetničkog i komercijalnog. Naime, smatram da baviti se pop–glazbom, biti uspješan i živjeti od nje te prehraniti sebe i obitelj, iziskuje puno mudrosti u kompromisima između jedne struje koja je prisutna u svakom glazbeniku, a to je potpuna ljubav i zaluđenost instrumentima i notama i druge, koja kaže: »Hej, stani malo, povuci ručnu. To što radiš mora proći na tržištu.« To je velika borba za svakoga glazbenika. U tome sam se trudio naći »sol« koja bi bila idealna mjera između komercijalnog — da to prihvate što šire mase, ali bez podilaženja i onoga umjetničkog — da sam sretan sa svojim radom, svojom glazbom i izvođačem koji donosi moju skladbu te trećega, vrlo važ-

cant 163_08.indd 3

Iskreno, nagrade su mi jako drage jer simboliziraju priznanje za rad, ali se ne vežem puno uz njih — svaki je dan nova borba. Sve te silne zlatne, platinaste, dijamantne CD–ove i razna priznanja držim na manje bitnim mjestima u stanu. Nenametljivo, da ih nitko ne vidi. Supruga me nagovara da ih izvjesim po zidovima, ali nekako ne volim da me uspjesi gledaju sa zidova. Više volim da se oni događaju na radio postajama, televizijama i u srcima ljudi.

Moram priznati da putem Facebooka i MySpace–a dobivam sve više narudžbi. Mislim da nova vremena nose nova pravila tako da je za nas skladatelje neizbježan internet i njegove socijalne mreže. Došla su nova vremena brzih trendova i totalne povezanosti. To otima dosta energije, ali donosi puno prednosti. Barem u mom slučaju. Tjedno dobivam najmanje dvije–tri ponude za suradnju putem mreža od kojih se ostvari mali broj. Ali i taj broj veseli jer ga prije nije bilo. ZAMP se u posljednje vrijeme susreće i s pokojim klipom među nogama. Kako promišljate rad te institucije i jeste li zadovoljni suradnjom, kako je vidite u budućnosti?

Glazbeni ste ukus formirali na Beatlesima, CCR, Eltonu Johnu, grupama Queen i Abba — a na domaćem terenu?

Citiram Vas: »Glazba je hrana duše, a ja sam samo šef koji miješa sastojke.« Što bi bila neizbježna sol u tom receptu?

Već godinama ste u samome vrhu najizvođenijih hrvatskih autora. To je rezultiralo i obiljem nagrada. Imate li svoju omiljenu statuu ili plaketu ?

S prijateljima komunicirate putem Facebooka i My Spacea. Danas, kada je diskograﬁja u, čini se, nepovratnoj krizi, koliko svojih radova distribuirate suvremenim sredstvima?

»Volim raditi, ali volim i opušten život bez stresa. To ne bih mogao imati da sam izgradio karijeru kao pjevač. Već dugo imam plan objaviti vlastiti projekt gdje bih otpjevao svoje najveće hitove i možda još dvije–tri pjesme drugih autora koje su mi drage. I to u jednom minimalnom zvučnom formatu: samo vokal, klavir, gitara i možda još pokoji instrument. Bez ikakvog imperativa uspjeha i neizbježnih nastupa koji to prate. Čisto, sebi za dušu. No, s druge strane, bude mi žao da otpjevam nove skladbe koje napišem jer smatram da bi ih netko drugi bolje donio od mene, pa ih onda dam drugim izvođačima. I tako se vrtim u krugu već godinama.«

To su mi uistinu najdraži izvođači u svjetskim raz- Miro Buljan mjerima. Što se tiče hrvatske glazbene scene, od samih početaka »navukao« sam se na zagrebački Novi val, na grupu Film, Parni valjak, Parlament, Patrolu i najviše, na Prljavo kazalište, na cijeli taj hype koji je tada vladao. Dan danas volim slušati Prljavo kazalište na iPodu i to najglasnije, pogotovo u autu. Znam, to nije pametno iz prometno–zdravstvenih razloga, ali neizmjerno volim Prljavce i skladbe Jasenka Houre. Često mu kažem kad ga sretnem: »Jajo, ti si moj omiljeni skladatelj«. Izdvojio bih još od exYu glazbenika Bijelo dugme, Zdravka Čolića i Bajagu. I njih sam jako volio i utjecali su na moj pogled na glazbu.

tisnut u stranu. Želim utjecati na mlade izvođače da uzimaju pjesme starijih autora koje su nekada bile hitovi i naprave suvremene obrade prilagođene današnjim trendovima. Tako se sustavno radi na velikim inozemnim tržištima, pa zašto se onda tako ne bi radilo i kod nas.

udima je nerazumljivo plaćati za nešto što »izlazi« iz zvučnika, ali to što »izlazi«, plod je našega rada i mora biti valorizirano. Oni koji koriste taj rad (radio, televizija i svi drugi kojima je to sekundarna djelatnost), na njemu nešto i zarađuju, pa onda neka nam daju jedan dio. To se sve rješava ugovorima i vrlo je transparentno. Dosadašnji rukovodeći ljudi dobro su radili i uvjeren sam jer ih poznajem, da će to raditi jednako dobro i u budućnosti, čak i bolje.

shvatio da mi nismo MTV. Naš mentalitet nije američki, engleski, ni bilo čiji drugi. Naš mentalitet je isključivo naš i ničiji više. S tim pristupom, napravili smo pravu revoluciju u glazbi i tada su me svi zvali »otac dancea«, makar sam u duši potpuno nešto drugo. Vrlo draga suradnja mi je bila s Borisom Novkovićem, sredinom devedesetih. Prva suradnja je urodila ogromnim uspjehom i projektom U dobru i zlu. S vremenom smo napravili još nekoliko odlično primljenih projekata i uspješnih hitova. Vrlo draga mi je bila suradnja s Tošom Proeskim. Bio je krasan dečko i nevjerojatno darovita i muzikalna osoba. Napravio sam s njime ogroman uspjeh po svim zemljama ex–Yu. No, najdraža mi je suradnja s Tonijem Cetinskim, s kojim već skoro deset godina uspješno surađujem i prijateljujem. Veselim se svim budućim projektima koje ću s njim uraditi. Valjda će me istrpiti — ha, ha, ha — jer on savršeno pogađa što želim čuti u svojim skladbama. Izuzetno je muzikalan i ugodan za suradnju. Nije kompliciran, a nisam ni ja. K tome smo još oboji-

štu. Volio bih da je suprotno. To bi bilo bolje za mene i za moje kolege, za sve one koji dolaze. Sustav i organizacija. To nam treba. Eto sada prave prilike da na to utječete kada ste izabrani u Nadzorni odbor HDS–a. Gdje vidite mogućnost djelovanja i utjecaja na korist struke?

Obaveza stvarno imam bezbroj, ali žarko se želim angažirati u svim mogućim tijelima unutar HDS–a jer smatram da svojim uspjesima i pogledima na glazbu mogu puno doprinijeti. Mislim da u HDS–u mogu biti uzor mladim kolegama koji ulaze u glazbenu industriju jer vjerujem da sam idealno spojio komercijalnost i poštovanje struke. Svojim kolegama vršnjacima i nešto starijima želim biti ravnopravan partner koji će paziti da su njihovi interesi pošteno raspoređeni i valorizirani. Svojim starijim kolegama postavit ću se kao netko tko će se brinuti i poticati da imaju respekt i da njihov minuli rad nije zaboravljen i po-

ZAMP radi odličan posao, ali se može usavršiti i povećati obujam djelovanja, prvenstveno ambicioznijim pristupom na tržištima ex– Yu. Tu bi naš ZAMP morao biti dinamičniji i uspjesi neće izostati. Ljudima je nerazumljivo plaćati za nešto što »izlazi« iz zvučnika, ali to što »izlazi« plod je našega rada i mora biti valorizirano. Oni koji koriste taj rad (radio, televizija i svi drugi kojima je to sekundarna djelatnost), na njemu nešto i zarađuju, pa onda neka nam daju jedan dio. To se sve rješava ugovorima i vrlo je transparentno. Mnogi moji kolege često neopravdano kritiziraju ZAMP, a da pri tome nisu uopće ušli u zgradu i upoznali se sa sustavom poslovanja i upravljanja našim skladbama. Dosadašnji rukovodeći ljudi dobro su radili i uvjeren sam jer ih poznajem, da će to raditi jednako dobro i u budućnosti, čak i bolje. Na čemu radite u ovom trenutku i koji su vam recentni planovi? Trenutno radim na nekoliko projekata s izvođačima iz Makedonije, Slovenije, Srbije i Rusije. Neki od njih su vrlo uspješni i priznati izvođači, a neki su mladi potencijali. Ono što uvijek radim jest rano ustajanje svaki dan, kao što ljudi idu na posao i skladam pjesme. Ustajem oko sedam sati, popijem kavu i odem u studio. Do jedanaest napišem jednu ili dvije skladbe i potom malo sviruckam gitaru, da ostanem u formi. Nakon toga radim na aranžmanima i glazbenim produkcijama, sve do šesnaest ili sedamnaest sati. Poslije toga je vrijeme rezervirano za obitelj, za moga Lovru i moju Sonju. Tu rutinu rijetko mijenjam. To je moj radni ritam, osim kad imam neke sastanke ili obveze s razno–raznim birokracijama, što mi je vrlo mrsko. Ne podnosim sastanke i odlaske od kuće i studija. Dakle, jedan vrlo nemaštovit radni dan, ali me neizmjerno veseli i volim ga u svoj njegovoj predvidljivosti i jednoličnosti. Donio mi je puno uspjeha, a konj koji dobiva utrku, ne mijenja se.

20-Jul-10 2:07:23 PM

TRIJUMF RENATE POKUPIĆ U LONDONSKOM COVENT GARDENU z bok svjetskim opernim zvijezdama, u londonskom Covent Gardenu protekloga je ožujka s velikim uspjehom nastupila hrvatska mezzosopranistica Renata Pokupić u izvedbi opere Tamerlano Georga Friedricha Händela. Od 5. do 20. ožujka predstava je privukla velik broj posjetitelja u Kraljevsku operu, za što su najzaslužniji redatelj Graham Vick, dirigent Ivor Bolton te solisti Christianne Stotijn (Tamerlano), Sara Mingardo (Andronico), Kurt Streit (Bajazet), Christine Schäfer (Asteria), Vito Priante (Leone) i Renata Pokupić (Irene). Nakon uspješnih nastupa u istoj ulozi u madridskom Teatru Real, uz Placida Dominga i Ivora Boltona, bio je to prvi nastup naše mezzosopranistice u kraljevskoj operi Covent Garden. Renata Pokupić svojom je elegantnom interpretacijom oduševila publiku i kritičare, a nakon nekoliko desetljeća nastavila je niz uspjeha hrvatskih umjetnika kojima su put utrli Milka Trnina i Zinka Kunc, a potom Ruža Pospiš Baldani i Ljiljana Molnar Talajić. Nakon Španjolske i Velike Britanije, Renata Pokupić otputovala je u Washington na poziv Placida Dominga, ravnatelja Washington National Opera, kako bi u ulozi Cherubina sudjelovala u uprizorenju Mozartove opere Figarov pir. (B.P.K.)

UDARALJKAŠ FILIP MERČEP PREDSTAVNIK HRVATSKE NA EUROVIZIJSKOM NATJECANJU U BEČU ladi udaraljkaš Filip Merčep nedavno je maturirao na Glazbenoj školi Ferdo Livadić u Samoboru (klasa prof. Goran Gorše), a već je bio finalist jubilarnog 15. Eurovizijskog natjecanja mladih glazbenika u Beču, nastupivši na spektakularnom završnom koncertu 14. svibnja pred bečkom vijećnicom. Za hrvatskog kandidata odabrao ga je na natjecateljskom koncertu ocjenjivački sud u sastavu Vladimir Kranjčević, predsjednik te Zlatko Madžar, Krešimir Seletković, Sanda Vojković, Dražen Sirišćević i Martina Gojčeta Silić. Zagrebačku koncertno–natjecateljsku večer, pripremu za bečko Natjecanje u kojemu su sudjelovali glazbenici iz 14 europskih zemalja, tada je otvorio violinist Marin Maras, predstavnik Hrvatske 2008., a kao poseban gost koncerta nastupio je violinist Julian Rachlin, pobjednik Eurovizijskog natjecanja 1988. godine. Želja mladog udaraljkaša Filipa Merčepa je najesen upisati studij udaraljki na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Ivane Bilić. Marimba mu je omiljeno glazbalo na kojemu je u Beču izveo skladbe Keiko Abe, Ivane Bilić i Emmanuela Séjournéa. (B.P.K.)

AMERIČKA TURNEJA ZAGREBAČKOGA GITARISTIČKOG KVARTETA agrebački gitaristički kvartet (Tomislav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković, Mak Grgić) gostovao je od 26. veljače do 8. ožujka u dvjema američkim saveznim državama, Floridi i Alabami. Na koncertima su, uz djela Bacha, Händela, Rameaua, Turine i izbor židovskih pjesama, izveli skladbe Ive Josipovića. Osim koncerata, članovi ansambl koji inače redovito gostuje na međunarodnoj sceni, održali su niz predavanja i seminare. (B.P.K.)

KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI

Koncert u Toledu održan je u prostoru Palacio de Fuensalida, u čast španjolskog predsjedanja Europskom unijom. Pred oko 200 posjetitelja pijanistica je predstavila hrvatske skladatelje, čije izvedbe je publika nagradila velikim pljeskom, a kao dodatak završnici koncerta uslijedila je još jedna skladba Dore Pejačević. (Z.W.)

ČESTITKA IVI MALECU ZA 85. ROĐENDAN ijanist Berislav Arlavi posljednjih se godina proﬁlirao kao stručnjak za djela istaknutih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća. Nakon što je krajem prošle godine održao cjelovečernji koncert u čast 100. godišnjice rođenja Brune Bjelinskog, na svoj je novi album u izdanju Cantusa d.o.o., uz njegove skladbe, uvrstio i djela Milka Kelemena, Ive Maleca i Stjepana Šuleka. Očito je riječ o umjetniku koji istinski cijeni noviju hrvatsku klavirsku baštinu i iz nje izvlači najzanimljivije primjerke te pritom ne čeka da mu koncert organizira netko drugi, već sam preuzima inicijativu. Tako je

BERISLAV ARLAVI PREDSTAVIO HRVATSKU GLAZBU U PARIZU

Berislav Arlavi u dvorani Luja XIV u pariškome Les Invalides

ijanist Berislav Arlavi, nakon recitala 22. svibnja u povodu 85. rođendana Ive Maleca i 200. rođendana Frederica Chopina u Maloj dvorani Lisinski te objavljenog albuma s djelima hrvatskih autora

organizaciji Matice hrvatske u Beču, 23. veljače u Dvorani Akademisches Gymnasium održani su koncert i promocija novoga nosača zvuka Dozivi violinista Anđelka Krpana i pijanistice Nade Majnarić u izdanju diskografskog nakladnika Croatia Records. Na programu su bila djela Dore Pejačević, Božidara Kunca, Borisa Papandopula i Josipa Štolcera Slavenskog. (B.P.K.)

cant 163_08.indd 4

pod nazivom »Hrvatski klasici« (Cantus d.o.o.), održao je 31. svibnja koncert u Parizu. Događaj se odvio u povijesnoj Dvorani Luja XIV u sklopu Napoleonova doma ratnih invalida gdje su ujedno smješteni Vojni muzej te Napoleonov

grob — Hôtel national des Invalides. Pod visokim pokroviteljstvom Mirka Galića, veleposlanika Republike Hrvatske u Francuskoj, B. Arlavi je nastupio u prelijepom salonskom prostoru u kojemu je nekoć svirao sam Chopin te je na skupocjenom klaviru marke Fazioli, uz njegova djela, imao osobitu čast predstaviti hrvatsku glazbu. Premda je u početku bio skeptičan kako će zahtjevna pariška publika prihvatiti hrvatske skladatelje, pijanist je sa zadovoljstvom primao zahvalnost slušatelja te upite i zanimanja upravo za djela zemlje odakle dolazi. Proteklih su godina njegova specijalnost izvedbe skladbi Brune Bjelinskog iz čijega je opusa za Pariz odabrao Note iz dječje glave, ciklus koji je prošle godine snimio na albumu u povodu 100. obljetnice skladateljeve smrti. Za drugo djelo odabrao je 2. sonatu Stjepana Šuleka, također dio repertoara s albuma. Hrvatima je na programu pridružio i ime Rusa Aleksandra Skrjabina koji je svojih 6 preludija op. 11 napisao u čast Fredericu Chopinu. U drugome se dijelu, pijanist sasvim posvetio ovogodišnjem slavljeniku, Poljaku, čija je umjetnost trajno obilježila pariški salonski romantizam. Iz majstorova opusa izveo je 24 preludija op. 28. Dugotrajni je pljesak zahvalne publike nagradio i dodatkom: Chopinovim preludijem op. 45 posvećen Elisabeth Czernicheﬀ. (Jana Haluza)

POS L JE DNJI KONC E RT K L A S I NO – GL A Z B E NE S E ZONE U Z AGRE BU, KONC E RTN A DVOR A N A VATROS L AVA LI S IN S KOG, 17. LIPNJA 2010.

KONCERT I PROMOCIJA CD–a ANĐELKA KRPANA I NADE MAJNARIĆ U BEČU

u vlastitoj organizaciji, 22. svibnja u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, koncertno proslavio 200. obljetnicu rođenja Frédérica Chopina i 85. rođendan Ive Maleca. Iz njihovih je opusa odabrao Malecovu mladenačku Prvu sonatu za klavir iz 1949. godine te integralnu verziju Chopinova 24 Preludija op. 28, kojima je pridodao Drugu sonatu Stjepana Šuleka i šest, od dvadeset i četiri, Preludija op. 11 Aleksandra Skrjabina. Bila je to svojevrsna »generalna proba« za koncert u Parizu, a zahtjevan program popraćen je toplim prijemom na koji je agilni interpret uzvratio dodatkom: Chopinovim Preludijem op. 45. (J. H.) Berislav Arlavi

MEĐUNARODNI USPJESI

ijanistica Tamara Jurkić Sviben nastupila je 21. lipnja u Madridu u prigodi proslave Dana državnosti Republike Hrvatske, a 23. lipnja u Toledu, u organizaciji Odjela za kulturu Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracije, u suradnji s hrvatskim Veleposlanstvom u Madridu. Ostvaren je kontakt s agencijom Amigos de la Musica, los Museos y las Casas–Palacio koja je pokrenula ciklus koncerata u povijesnim prostorima Španjolske, pod nazivom Conciertos en Palacios. Tamara Jurkić Sviben je imala čast prva svirati u novorestauriranim prostorima, poput Convento de las Comendadoras de Santiago i Sacristia de los Caballeros u Madridu gdje je praizvela Suitu za klavir Casanova u Istri hrvatskog skladatelja Alfija Kabilja. Uz Kabilja, predstavila je hrvatske skladatelje Žigu Hirschlera, Željka Brkanovića, Doru Pejačević, Ivanu Lang, Božidara Kunca i španjolskog skladatelja Joaquina Turinu.

SOLI S TI K I REC ITA L PIJA NI S TA B E RI S L AVA A RL AV IJA U M A LOJ DVOR A NI VATROS L AVA LI S IN S KOG, 22 . S V IB NJA 2010.

KONCERTI KONCERTI KONCERTI

TAMARA JURKIĆ SVIBEN U ŠPANJOLSKOJ

BROJ 163, SRPANJ 2010.

NAGRADE NAGRADE NAGRADE

MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI

BEAT ON SRĐANA DEDIĆA ZA PUBLIKU MARIANNE FAITHFULL a je lipanjska sparna (pred)olujna zagrebačka večer bila prepuna iščekivanja. Velika dvorana Lisinski primila je priličan broj poklonika glazbeničke ﬁgure »legendarne« Marianne Fatihfull. Uz Simfonijski orkestar HRT–a i dirigenta Mladena Tarbuka (te sudjelovanje muškog kvarteta Hudson Shad) izvedba Sedam smrtnih grijeha dvojca Brecht–Weill bila je mamac koncerta. Forte fortissimo, svoj kraj sezone isticao je kao veliki nastup pjevačice, pa je razočaranje »njezine« publike bilo tim veće zbog, recimo pristojno, njezina neizražajnog nastupa.

Koncert je otvoren skladbom Beat on četrdesetpetogodišnjeg hrvatskog skladatelja

Srđana Dedića. Studentski je to rad koji je u konkurenciji MBZ–a 1989., nakon praizvedbe, primio nagradu. I dok je tada već bila snažno upozorenje na zamašan talent organiziran izvrsnim zanatskim umijećem, i kasnije izvedbe potvrđivale su iznimnost skladbi. U Sjedinjenim državama također je nagrađena (1995.), a kako je skladatelju vjerojatno svaka nova izvedba ponovljena nagrada, ova je izvedba 17. lipnja, pod Tarbukovim vodstvom, još jednom iznijela napet i zanimljiv tekst orkestralnog zamaha koji su i sami glazbenici orkestra odlično prihvatili. Upravo logika glazbe same, taj prirodni tijek kojega Srđan Dedić instinktom nikada ne promaši,

FILMU HERCEGOVINA ZEMLJA SVJETLOSTI NAGRADA OKTAVIJAN eđu jakom konkurencijom od 40–tak filmova, Hercegovina zemlja svjetlosti, film redatelja Mateja Meštrovića u produkciji Novelti Milleniuma, osvojio je nagradu Oktavijan na 19. Danima hrvatskog filma u kategoriji najboljeg namjenskog filma. Namjenski film naziv je za skupinu filmova neumjetničke namjene koja obično podrazumijeva stjecanje novih znanja i vještina ili promicanje neke ideje, vrijednosti ili robe. Film Hercegovina zemlja svjetlosti nastao je povodom promocije nove fotomonografije umjetničkog fotografa Ive Pervana. Meštrović je, inspiriran Pervanovim fotografijama, montirao i režirao film te napisao filmsku glazbu. »Film je već nagrađivan na nekoliko festivala, no nagrada Hrvatskog društva filmskih kritičara zasigurno je golemo priznanje i poticaj za nastavak ovakvog načina umjetničkog izražavanja«, naglašava Matej Meštrović. (HDS)

jamac su i vrsnoće izvedbi. Sjećam se uzbuđenja kada smo kao kolege studenti slušali Srđanovu praizvedbu na tadašnjem MBZ–u. Uzbuđenje je bilo i ovaj put jednako, ako ne i veće, upravo u otkrivanju kako se zrelom pokazala mladalački čvrsta i nedvosmislena putanja zvuka u orkestralnom krajoliku, s brižljivo detaljiziranom i promišljenom orkestracijom te opipavanjem pulsa životnosti u maštovitim temama i rješenjima. Mladalački, jer je pisao mladić od 23 godine, ali zrelom, jer je nadvisila prvotni red nastanka, te se od »udara« (beat on) razvila u pravu raskoš pulsacije glazbenog obreda. (Iva Lovrec Štefanović)

DALIBORU GRUBAČEVIĆU NAGRADA ZA NAJBOLJU GLAZBU NA 19. DANIMA HRVATSKOG FILMA d 6. do 11. travnja održani su 19. Dani hrvatskog filma, revija najstarijeg zagrebačkog filmskog festivala, na kojoj je prijavljen rekordan 371 rad. U konkurenciji od približno 150 filmova, Dalibor Grubačević, skladatelj i orkestrator, nagrađen je za najbolje glazbeno ostvarenje u dokumentarnom filmu Zajedno redatelja Nenada Puhovskog. Održana je i svečana dodjela priznanja nagrađenim gdje se, prilikom dodjele nagrade za najbolju glazbu, redatelj i član žirija Arsen Antun Ostojić, osvrnuo na nagrađenu glazbu rekavši: »To je glazba koja ne samo da podcrtava i prati filmsku priču, nego liričnošću i melodioznošću kreira jednu potpuno novu dimenziju te doprinosi emocionalnom dojmu.« Dalibor Grubačević, istaknuti autor filmske glazbe, glazbe za dokumentarne emisije, špice i reklamne spotove, pri stvaranju se služi klasičnom orkestracijom, elektroničkim zvukovima i instrumentima. Član je HDS–a i Hrvatske Glazbene Unije. (HDS)

20-Jul-10 2:07:24 PM

BROJ 163, SRPANJ 2010.

TOMISLAV UHLIK — DOBRODOŠLI AUTORSKI KONCERT Piše: Višnja Požgaj

U nizu komornih i vokalno–instrumentalnih djela, skladbi za solo instrumente, simfonijske i velike puhačke orkestre, zatim scenske i koncertantne glazbe, pjevačke zborove, kao i tamburaške i harmonikaške orkestre, posebno mjesto zauzimaju djela skladana za Ansambl Lado (čiji je glazbeni voditelj bio niz godina), nadahnuta raznolikim pučkim idiomima i običajima. Crpeći ideje u nacionalnoj glazbenoj kulturi i tradiciji, Uhlik je razvio speciﬁčan i prepoznatljiv autorski stil koji obilježava i ostala njegova djela. Uvidio je da je važno pisati lijepu i preglednu glazbu, pitkih melodija i harmonija, glazbu koju će profesionalni umjetnici, amateri i djeca rado izvoditi i u kojoj će publika uživati. Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik HDS– a, naglasio je u prigodnom govoru skladateljevu lakoću stvaranja, uz neosporni talent,

Novija djela i praizvedba

to zbirka minijatura, malih pjesama bez riječi, kakvih nedostaje u hrvatskoj klavirskoj literaturi. Skladbu Pro bono za violončelo i orgulje Tomislav Uhlik je napisao 2004. za sestre Jelenu i Ljerku Očić (praizvele su je u koncertnom ciklusu

rpeći ideje u nacionalnoj glazbenoj kulturi i tradiciji, Uhlik je uvidio da je važno pisati lijepu i preglednu glazbu, pitkih melodija i harmonija, glazbu koju će profesionalni umjetnici, amateri i djeca rado izvoditi i u kojoj će publika uživati.

Za autorski koncert pomno je izabrao djela nastala u posljednjem desetljeću stvaralaštva, okrunjena i jednom praizvedbom. Pijanistica Srebrenka Poljak predstavila je osam od dvanaest Parafraza hrvatskih narodnih napjeva (2003.) nastalih na poznate folklorne napjeve iz Dalmacije (Evo san ti doša, O more duboko), Međimurje (Ni mi volja već na svetu živeti, Zvira voda iz kamena, Sejali smo bažuljka), Slavonije (Lijepo ti je rano uraniti), Bačke (Škripi đeram) i Istre (Zibala j’ Ane). Zanimljiva je

KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI

GLAZBA EMILA COSSETTA ŽIVI U PUNOM ZAMAHU Treće izdanje Memorijala posvećena stvaralaštvu neumornog zborovođe i skladatelja, glazbenika »iz naroda za narod« Piše: dr. sc. Zdenka Weber

1918., preminuo u Zagrebu 28. lipnja 2006., Memorijal s njegovim imenom i njegovom glazbom organizira se upravo u lipnju, a od ove će godine biti organiziran bienalno.

Isključivo Cossetove skladbe

Treći Memorijal okupio je rvatski glazbeni zavod odzborove KUD–a Jeka Prizvanjao je 12. lipnja pjevanjem više od stotinu pjevača amatera okupljenih na Trećem međunarodnom glazbenom memorijalu Emil Cossetto. Memorijal je prije četiri godine prvi put organizirao Mješoviti pjevački zbor Emil Cosseto iz Zagreba, na čijem je čelu Emil Cossetto 2005. proslavio 60. obljetnicu doista neumornog rada s amaterskim pjevačkim zborovima, što je bio posljednji javni nastup zborovođe kojega se s pravom nazivalo glazbenikom »iz naroda za Mješoviti pjevački zbor Emil Cosseto narod«. Cossetto je zaboravu oteo mnoštvo hrvatskih narodnih morja iz Rijeke (osnovan 1971.) kojim napjeva obradivši ih za zborove i je ravnala Doris Kovačić, HPD Jeka izvodeći ih sa svojim vokalnim Samobor, čiji korijeni sežu u 19. stoansamblima. Nositelj ideje Me- ljeće a koji, pod tradicionalnim geslom morijala, Cossettov nasljednik »za dom i roda čast pjevat nam je slast«, Josip degl’Ivellio, u pozdravnom danas vodi Josip degl’Ivellio, Komorje govoru na koncertu u HGZ–u ni zbor Ivan Filipović (od osnivanja istaknuo ideju vodilju, želju da 1998. vodi ga Goran Jerković), Chorus i dalje živi ime skladatelja, di- carolostadien Karlovac s dirigentom rigenta, zborovođe i glazbenog Marijanom Tucakovićem i Mješoviti pedagoga čiji je moto bio »neka pjevački zbor Emil Cosseto Zagreb pod živi glazba!«. Kako je Emil Co- ravnanjem voditelja Josipa degl’Ivellie. ssetto, rođen u Trstu 12. listopada Međunarodni atribut Memorijalu je

cant 163_08.indd 5

Tomislav Uhlik na autorskom koncertu

Iz Salona Očić). Ovom prigodom čuli smo je u interpretaciji violončelistice Dore Kuzmin, uz glasovirsku pratnju Srebrenke Poljak. Skladba Nešto lijepo (2004.) za harfu i gudački kvartet, posvećena je harﬁstici Mirjam Lučev — Debanić (praizvela je uz Varaždinski komorni orkestar i dirigenta Aleksandra Kalajdžića), a u Preporodnoj dvorani nastupila je uz Gudački kvartet Ad libitum Zagrebačke ﬁlharmonije.

KONC E RT U HGZ – U 12 . LIPNJA OKUPIO V I Š E OD S TOTINU PJE VA A A M ATE R A

a kraju pjevački uspjele i emocionalno ispunjene večeri, zborovi su se udružili, svi zajedno okupili na koncertnom podiju i uz zdušno skandiranje brojnih slušatelja izveli pregršt Cossettovih obrada narodnih napjeva

DAVOR HRVOJ

Glazba za uživanje

znanje i muzikalnost. Prirodnost i energija koju nosi u sebi i prenosi dalje na umjetnike, zarazna je, ali se mora priznati da je pisanje lijepe glazbe u današnje vrijeme hrabrost. Tomislav Uhlik prvenstveno nastoji ugoditi sebi, a posredno i drugima. Uspjeh je neminovan i zagarantiran. Nije to podilaženje, već njegovanje trajnih vrijednosti na nov, suvremen način. O svojemu umjetničkom stvaranju kaže: »Onakav sam kao što osjećam da trebam biti. Sjednem za glasovir i počnem improvizirati. Ono što toga trenutka izađe, najvažniji je materijal, doduše sirov koji tek treba uobličiti, ali materijal koji je donijelo nadahnuće. To je ono što uistinu jesam. Ako nisam avangardist i ekstreman, to je zato što to nemam u sebi, nisam se tome priklonio jer me nije uspjelo zaokupiti. Možda mogu reći da je ono što stvaram jako suvremeno za klasično, a jako klasično za suvremeno uho.«

osiguralo sudjelovanje Njemačko– hrvatskog muškog komornog zbora Rajna–Majna, s voditeljem Holgerom Wittgenom. Zborovi su na repertoaru imali isključivo Cossettove skladbe, njegove dobro poznate harmonizacije narodnih napjeva, kao i njegova vlastita ostvarenja u kojima se iskazao kao inventivni majstor zborske literature. Na kraju pjevački uspjele i emocionalno ispunjene večeri, zborovi su se udružili, svi zajedno okupili na koncertnom podiju i uz zdušno skandiranje brojnih slušatelja izveli pregršt Cossettovih obrada narodnih napjeva. Valja naglasiti da je za goste iz Njemačke, za njemačke i hrvatske amatere pjevače okupljene u Wiesbadenu, to bila završnica vrlo uspjele turneje u okviru koje su u organizaciji Hrvatske matice iseljenika nastupili u Tuhlju, Petrinji, Križevcima, Krapini i Rijeci. Koncert sjećanja na Emila Cossetta simpatično je vodila Tanja Popec, a raspjevani amateri iz svih zborova, pokazali su vrlo veliku privrženost Cossettovoj glazbi. U izvedbama su pokazali ozbiljnost i disciplinu ostvarujući izvedbe dojmljivih dosega. Voditeljima zborova i njihovim predstavnicima uručene su diplome i plakete, originalni radovi keramičarke Dunje Cossetto, skladateljeve udovice.

ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP

rvatsko društvo skladatelja njeguje lijepi običaj priređivanja autorskih koncerata svojih istaknutih članova, najčešće u povodu okruglih obljetnica. Tomislav Uhlik, rođen 1956. u Zagrebu, svoj je 50. rođendan obilježio prigodnom Tribinom u HDS–u, ali autorski koncert koji je tada izostao, održan je naknadno, s tri i pol godine zakašnjenja. No, nikada nije kasno, iz više razloga: Uhlik je jedan od najplodnijih i najizvođenijih autora suvremene glazbe, s više od stotinu skladbi namijenjenih različitim ansamblima. Osim skladanja intenzivno se bavi i dirigiranjem, a danas je izvanredni profesor na Odsjeku za glazbenu kulturu Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.

ZAMP

KONCERTI

KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI

PRE PORODN A DVOR A N A PA L A E N A RODNOGA DOM A , 26. S V IB NJA 2010.

Kraj koncerta bio je rezerviran za praizvedbu Misse brevis za mješoviti zbor a cappella. Djelo nastalo 2006., posvećeno je izvrsnom Komornom zboru »Ivan Filipović« i njegovom vrsnom dirigentu Goranu Jerkoviću. U sažetom obliku donosi pet uobičajenih misnih stavaka (Kyrie, Gloria, Credo, Sanctus, Agnus Dei) pisanih znalački i vrlo zahtjevno za četveroglasni vokalni slog koji se mjestimice širi i na složenije višeglasne polifone strukture. Nije potrebno naglasiti da su sve izvedbe te impresivne i nadahnute večeri bile na visokoj razini, pa je na kraju Zbor dodao još Pozdravleno budi telo Jezušovo, prekrasni stavak iz Uhlikove ranije Mise pastorale (1990.).

CMC SE PRIKLJUČIO KAMPANJI GLAS AUTORA ampanja HDS–ZAMP–a Glas autora, pokrenuta početkom prosinca prošle godine, sve više se širi. Osim pozitivnih očitovanja autora, pohvale kampanji su stigle i s drugih strana te je sve više autora koji su se pozitivnim izjavama, pozivajući se na zaštitu autorskog prava, odlučili priključiti kampanji, trenutačno aktualnoj na ZAMP–ovoj web stranici, a odnedavno i na kanalu CMC.

CMC (Croatian Music Channel), u doslovnom smislu hrvatski glazbeni kanal, u dvadesetčetverosatnom programu emitira isključivo hrvatsku glazbu i to svih stilova i žanrova. CMC se Glasu autora priključio na način da radijske izjave dvadesetak skladatelja koji su sudjelovali u kampanji tijekom prosinca i siječnja, prilagodi formatu pogodnom za televizijski medij. Izjave na taj način izravno dolaze do još većega broja primatelja. CMC je podršku kampanji objavio upravo na CMC festivalu održanom u Vodicama i to na press konferenciji na kojoj su, uz Marinu Ferić Jančić iz HDS ZAMP–a, sudjelovali izvršni direktor CMC festivala Mario Kovač te dvoje autora koji su iznijeli iskustva iz prve ruke — Antonija Šola i Boris Đurđević. Podsjetimo, cilj Glasa autora je afirmativnim izjavama o važnosti autorsko–pravne zaštite potaknuti širu javnost na pozitivnu percepciju i to upravo kroz prepoznatljivost autora i njihove umjetnosti. Kako kampanja i dalje traje, tako pozivamo sve autore da posjete ZAMP–ovu web stranicu i priključe se kampanji. (A.K.)

ANTONIJI ŠOLI JOŠ JEDNA FESTIVALSKA NAGRADA antautorica Antonija Šola, odnedavno članica HDS–a, osvojila je nagradu za najizvođeniju pjesmu s festivala Pjesme podravine i Podravlja 2009. godine. Prema podacima koje je objavio ZAMP, najizvođenija pjesma s prošlogodišnjeg festivala bila je upravo njezina Usne na usne, a dodjela posebne nagrade objavljena je na ovogodišnjem festivalu koji se održao 18. i 19. lipnja u Pitomači. Kao predstavnik HDS–a, na festivalu kojemu su na Natječaju dodijeljena sredstva iz HDS–ova Fonda za poticanje stvaralaštva i kulturne raznolikosti, sudjelovao je i Hrvoje Hegedušić, predsjednik HDS–a. (A.K.)

ODRŽANE ŠKOLICE O AUTORSKOM PRAVU NA HGF–U U ZABOKU vogodišnji, četrnaesti po redu HGF demo festival u Zaboku, održan od 4. do 26. lipnja, ugostio je mnoge mlade glazbenike i bendove koji se tek probijaju na rock sceni, ali i one koji su već poznata imena u Hrvatskoj i šire. Već tradicionalno dobra atmosfera, brojni izvođači i zainteresirana publika čine festival velikim uspjehom naše festivalske produkcije. Pored toga, posjetitelji su, uz dobru muziku, mogli uživati i u besplatnim projekcijama filmova iz programa DORF–a (Festival dokumentarnih rock filmova). Na ovogodišnjem HGF–u nagrađeni su Damir Tomić, pokretač i organizator festivala Opatijske barufe, za osobni doprinos razvoju i unapređenju demo i urbane glazbene scene u sezoni 2009./2010. Siniša Miklaužić, s internet portala Muzika.hr, za višegodišnji snažan doprinos medijskom predstavljanju hrvatske demo i urbane rock scene te Dubravko Jagatić, glazbeni novinar, za životni doprinos i dugogodišnji kontinuirani rad na promicanju urbane i alternativne glazbene kulture. Prva nagrada festivala dodijeljena je bendu New Level, ukupnim pobjednicima 14. HGF–a. HDS–ZAMP i ove je godine, prepoznavši važnost i kvalitetu ovoga programa, na natječaju dodijelio sredstva iz Fonda za poticanje stvaralaštva i kulturne raznolikosti, a organizatori su, u suradnji s HDS–ZAMP–om, organizirali dvije školice o autorskom pravu za mlade autore kako bi ih upoznali s problematikom autorsko–pravne zaštite i nužnošću urednog prijavljivanja djela. Uz predstavnike ZAMP–a, sudjelovao je i poznati hrvatski punk–rock bend Overflow, a dečki iz benda podijelili su iskustva iz prve ruke s nešto mlađim kolegama, prenoseći im zašto je ZAMP bitan i koje se sve opasnosti kriju u neurednom prijavljivanju vlastitih autorskih djela. Projekt školica o autorskom pravu nastavit će se i dalje kako bi se što bolje informirali osobito mlađi autori, što za njih znači sustav kolektivne zaštite i kako on funkcionira. (A.K.)

20-Jul-10 2:07:27 PM

BROJ 163, SRPANJ 2010.

GRAND PRIX KLAPI SVETI FLORIJAN Piše: Goran Pelaić

Prošle godine dao je jasnu naznaku da misli drukčije od prethodnika. U nizu pozitivnih pomaka najznačajnije je to što je krenuo prema izvorištu, prema temeljima na kojima je nastao Splitski festival. Valja mu se priznati golema energija da gradu koji se hvali svojom ljepotom i morem, dade i jedan drugi sadržaj obilježen glazbom. Pet dana glazbe, s preko stotinu pjesama izvedenih uz festivalski Simfonijski orkestar, prevelik su zalogaj i za najambicioznije organizatore. I tako je, eto, mala priredba s POŠK–ove modne revije iz 1960. došla do vrijednog jubileja, do svoga 50. rođendana, a za obljetnicu, Ninčević je odabrao i pedeset novih skladbi, svjestan da se radi o prevelikom broju pjesama. Želio je tim činom dati i osobnu notu, podariti Festivalu i gradu fantastičnu glazbenu manifestaciju i spektakl za pamćenje. Ali, kako se kod nas već u pravilu entuzijazam i trud ne cijene odviše, otpor »na hrvatski« način bio je očekivan i to baš u Stop nasilju, veče-

NAGRADE I NAGRAĐENI Prva nagrada publike — grand prix Kako ću joj reć da varin

MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI

Klapa Sveti Florijan & Čedo Martinić (Ernest Pelaić — Nikša Krpetić — Ernest Pelaić)

ri izvan Festivala, u čijemu su programu nastupila poznata imena izvan glazbenog miljea. Neki od njih pokazali su profesionalcima što je iskazivanje sentimenta, najznačajnijeg dijela pjesme. Dakako, valja spomenuti i Večer retrospektive na kojoj su se, izvodeći poznate melodije, našla imena poput Anice Zubović (duet s Ronaldom Brausom), Zdenke Vučković (Luka Nižetić) i Đorđa Peruzovića. Retrospektiva je, prirodno, imala najpozitivnije kritike jer se radi o evergreen pjesmama. Natjecateljski dio već je bio neizvjesniji. Doći do finala bilo je pitanje prestiža. O tome je odlučivala publika (velikim dijelom), a male »kalimerovske« nepravde, po osobnome sudu, ispravljao je direktor Festivala i pritom dobio nove prijatelje i »neprijatelje«. No, samo finale potvrdilo je nagađanja o mogućem pobjedniku već od trenutka kada su se pjesme počele emitirati na radijskim stanicama. Sveti Florijan iz Žrnovnice, prva vatrogasna klapa u Hrvatskoj koja djeluje tek nekoliko mjeseci, slovila je kao mogući pobjednik s pjesmom Kako ću joj reć da varin, a reakcije publike, nakon prve polufinalne večeri bile su izvanredne. U završnici su doživjeli prave ovacije. Članovi mlade klape nisu se pridružili velikom festivalskom partyju nakon pobjede, već su se, po završetku uzavrele pressice, zaputili

u Žrnovnicu gdje su ih uz cestu dočekali brojni mještani i slavlje, koje se nastavilo do jutra. Zanimljiv je bio i pobjednik (po ocijeni stručnog ocjenjivačkog suda), klapa Sol iz Paga s izvanrednom izvedbom skladbe Teštament. Članovi prvonagrađenih klapa, po ocijeni žirija i publike, odmah su našli zajednički jezik i čestitali jedni drugima.

Sveti Florijan, prva vatrogasna klapa u Hrvatskoj iz Žrnovnice, dobila je najveću potporu publike za pjesmu Kako ću joj reć da varin i tako osvojila laskavu titulu pobjednika 50. jubilarnog festivala Split 2010. godine. Zajedno s njima veselili su se i članovi paške klape Sol koji su s Teštamentom osvojili stručni ocjenjivački sud. Posebnost ovogodišnjeg 50. jubilarnog Splita, osim velikog broja pjesama, bio je Simfonijski festivalski orkestar koji je neumorno radio punih pet dana, uz četiri generalne probe. Orkestrom je, s nikada ve-

BORIS KRAGIĆ

obzirom na okolnosti i cjelokupni stav prema zabavnoj glazbi, pedesetom izdanju splitskog Festivala gotovo se nitko nije nadao. Je li direktor Nenad Ninčević, skladatelj i tekstopisac, došao u zadnji trenutak kao »spasitelj«? Pokazat će vrijeme.

Klapa Sveti Florijan i Čedo Martinić

ćim brojem glazbenika na sceni, rukovodio Zvonimir Boldin, a dirigirali su Joško Banov, Stjepan Mihaljinec, Alan Bjelinski i Stipica Kalogjera.. Hrvatska radiotelevizija izravnim je prijenosom popratila svih pet večeri. U prigodi jubilarnog Splita, dodijeljene su nagrade autorima s najvećim brojem pobjeda. To su redom: Zdenko Runjić, Joško Banov i Teo Trumbić, a Nagrade za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi dobili su brojni pojedinci i ustanove, među njima i časopis Cantus. Split se ponovno vratio kući!

Druga nagrada publike

Prva nagrada žirija

Treća nagrada žirija

Nagrada za aranžman

Ako sutra ne svane mi zora

Teštament

Nevera

Luda đelozija

Mladen Grdović (Rudi Dvorski — Rudi Dvorski — Stipica Kalogjera)

Klapa Sol (Branko Barbir — Branko Barbir — Robert Grubišić)

Goran Karan (Goran Karan — Goran Karan — Remo Cartagine / Goran Karan)

Zorica Kondža (Joško Banov — Teo Brajčić / Joško Banov — Joško Banov)

Treća nagrada publike

Druga nagrada žirija

Nagrada za najbolji tekst

Teštament

Luda đelozija

Otok s blagom

Nagrada za najboljeg debitanta

Klapa Sol (Branko Barbir — Branko Barbir — Robert Grubišić)

Zorica Kondža (Joško Banov — Teo Brajčić / Joško Banov — Joško Banov)

Tedi Spalato (Brane Kopitović — Brane Kopitović — Eduard Botrić)

Ulice života Ivana Kovač (Tonči Huljić — Bratislav Zlatanović — Branimir Mihaljević)

MUŠ K I Z BOR B RODOS PLIT N A 22 . F E S TI VA LU HRVATS K E GL A Z B E U S LOVA KOJ

AUTORSKA DJELA JAKOVA GOTOVCA I HATZEOVE OBRADBE Piše: Siniša Vuković amo zahvaljujući stanju kulture u hrvatskim medijima, moglo nam se dogoditi da jedan hrvatski pjevački zbor na interkontinentalnim natjecanjima osvoji čitavu nisku najsjajnijih odličja, a da se o tome u domovini zna malo, pa ništa. Zbor na koji ciljam jest muški Gradski zbor Brodosplit iz Splita. Tako, primjerice, kad napišem kako je zbor čak dvaput (slučaj je htio, oba puta u Austriji, u Linzu i Grazu) bio apsolutni pobjednik na međunarodnoj Olimpijadi zborova, mnogim će čitateljima to biti novost! Kad se pridodaju zlatne medalje s natjecanja u Čileu i Argentini te Kini i ove godine u Finskoj, tada se jasno može zaključiti kako je posrijedi jedan od ponajboljih zborova u Hrvatskoj svih vremena.

Bogata povijest Muški zbor Brodosplit nije samo otpjevao gotovo sve što su hrvatski skladatelji napisali za njihov vokalni proﬁl, nego su sve to dokumentirali na ukupno deset nosača zvuka. Sadržaji su bili u rasponu od moteta i drugih skladbi Papandopula, Gotovca, Hatzea, Hrazdire, Slavenskog, Odaka, preko složenijih svjetovnih kompozicija s dalmatinskim prizvukom, pa sve do glazbenih oblika koji dosižu širinu i opseg kantate ili oratorija. Navest ću samo vrhunsku izvedbu oratorija za muški zbor i soliste a capella, Muka Gospodina našega Isukrsta koju je Boris Papandopulo skladao prema motivima pučkoga korizmenog pjevanja u kolijevci staroga Splita: Velom Varošu. S tim djelom, Brodosplit je obišao svijet i Hrvatsku, a pored nekoliko vrhunskih tumačenja u splitskoj prvostolnici sv. Dujma i splitskom Teatru, svakako je jedna od najsvečanijih izvedbi stožernog djela nacionalne nam zborske baštine bila izvedba Muke u zagrebačkoj katedrali sredinom devedesetih godina minulog stoljeća i milenija,

cant 163_08.indd 6

na sam blagdan Cvjetnice. Ako to i nije bio forte djelovanja, onda se svakako može smatrati kako je izvedba Requiema u d–molu Luigija Cherubinija bio klimaks repertoara ansambla. Na sami Dušni dan 2000. (2. studenoga), uz Simfonijski orkestar splitske Opere, Gradski zbor Brodosplit izveo je to kompleksno vokalno–instrumentalno djelo, na opće oduševljenje kritike i publike. Zadnja velika skladba bio je oratorij Uskrsnuće Ljube Stipišića Delmate, pisan za muški zbor a capella i soliste. I ovaj je komad doživio veliki uspjeh. Jedan od blistavijih nadnevaka (ljeta Gospodnjega 1996.) bila je praizvedba kantate Zlato Gospine Milosti koju je prema rustikalnim glazbenim motivima i intervalima dalmatinskoga zabrđa (harmonijskim i melodijskim), skladao regens chori zbora, maestro Vlado Sunko. Rečeni dirigent zaslužan je za sve velike uspjehe koje je zbor osvojio diljem globusa, a koji su zaredali otkako je zasjeo za kormilo Brodosplitovog broda, još tamo 1988. godine. Čitav je niz skladbi u njihovom arhivu što ih je skladao dirigent Vlado Sunko, a koje su nerijetko i od (međunarodnih) žirija bile honorirane blistavim odličjima.

bez iznimke, izvedena djela hrvatskih kompozitora. Publika je uživala u koncertu na kojemu je predstavljena široka paleta svjetovnih i sakralnih skladbi nacionalne baštine. Naglasak je bio na djelima Jakova Gotovca te kolažu tradicionalnih dalmatinskih napjeva za muški zbor, u obradi Josipa Hatzea. Baština sjevernog dijela Hrvatske, prikazana je pjesmama Josipa Štolcera Slavenskog. Kako izgleda crkveni napjev zaodjenut u svečano ruho obilježeno polifonijom, demonstriralo se u briljantnom Završnom zboru iz Muke Borisa Papandopula. Službeni dio koncerta zaključen je s dva stavka iz kantate Zlato Gospine milosti Vlade

Sunka. Koliko je publika bila oduševljena izvedbom, pokazala su na kraju čak četiri bisa. Premda nije nastupio u kompletnom sastavu, Brodosplit se domaćinima predstavio kao pjevački kolektiv koji posjeduje vrlo homogenu zvučnu boju. Njegov je forte gromoglasan i potentan, a piano umilan i mekan. Svakom detalju važnom za smjernu interpretaciju, pjevači, pod vodstvom maestra Sunka, posvećuju osobitu pomnju, pa ne treba čuditi što se sa svakog natjecanja vraćaju kući s najsjajnijim odličjima.

Gromoglasni Brodosplitovci Na 22. Festivalu hrvatske glazbe u Slovačkoj, Brodosplit je održao nekoliko koncerata. Ponajprije u župskoj crkvi u Devinskom Novom Mestu, predgrađu Bratislave gdje živi mnoštvo Hrvata. Za Dan državnosti Republike Hrvatske, nastupili su u našemu Veleposlanstvu na primanju za strane diplomate i ugledne građane slovačke metropole. Središnji nastup u Slovačkoj bio je koncert u Jezuitskoj crkvi u Trnavi, gdje su, gotovo

SINIŠA VUKOVIĆ

FESTIVALI

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

50. J UBIL A RNI F E S TI VA L Z A B AV NE GL A Z B E S PLIT

Gradski zbor Brodosplit iz Splita

20-Jul-10 2:07:28 PM

BROJ 163, SRPANJ 2010.

PJESME MI SE UVIJEK DOGODE Razgovarala: Maja Sabolić

tridesetak godina karijere usponi, stagnacije i padovi su neminovnost. To vrlo dobro zna glazbenik Neno Belan, rodom Splićanin, življenjem Riječanin, a glazbenim svjetonazorom sljedbenik romantičnih sedamdesetih i osamdesetih, vješto prenesenih i u današnje vrijeme. Nakon trijumfa na l7. Porinu na kojemu je četiri nominacije u prestižnim pop rock kategorijama »pretvorio« u kristalne statue, Belan doista plovi punim jedrima. Razgovor smo vodili uz naplatnu postaju na ulasku u Zagreb. Bila je to jedina mogućnost da se nađemo na pola sata prije nego ode na još jedan od čestih koncerata i popričamo o nagrađenom albumu.

Puno i rado koncertirate, ali ste dugo čekali na »živi« album Tvornica snova.

ARHIV DALLAS RECORDS

Koncertni album odavno je moja želja — planirao sam to još osamdesetih s grupom Đavoli, međutim, nažalost, preduhitrio nas je rat i raspad benda. Zatim sam imao neke nestabilne formacije pratećih glazbenika, a 1997. imao sam sreću da me sudbina spojila sa skupinom Fiumens. Počeli smo raditi polako i stvarati novu budućnost, s vjerom u sebe da će jednoga dana sigurno biti opet sve kako treba.

Tvornica snova Koliko je tu bio bitan Vaš prvi dolazak na Festival šansone u Šibeniku? Izuzetno! Bio sam na proputovanju kroz Šibenik i našao se s direktorom Brankom Viljcem na kavi. On me animirao vjerujući da bi bilo zgodno napisati »namjensku« pjesmu. Bio je u pravu jer sam tada zapravo ušao u svojevrsnu slijepu ulicu, napravio sam sve u pop glazbi s Đavolima, pa kasnije solistički albumom Vino noći i počeo sam se vrtjeti u krugu. Tada sam došao na ideju da pokušam na pravi način spojiti svoj pop izričaj na tragu šezdesetih s dalmatinskim etnom, bez podilaženja publici, da pokušam napraviti novu umjetničku formu.

I otvorila su se vrata... Otvorili su se novi »windowsi« kroz koje sam ušao u neki novi svijet. Iako ste već imali iskustva s klapama... Da, ali kao reproduktivac. Odrastao sam u tom okruženju i etno zvuk Dalmacije deﬁnitivno je u meni. Dvije–tri godine svirao sam mandolinu, upoznao višeglasno pjevanje što mi je poslije koristilo u radu. Međutim, sada smo došli na višu razinu. Svake slijedeće godine u Šibeniku sam nastupao s novom pjesmom i čak pet godina za redom dobivao nagradu za najizvođeniju pjesmu Festivala. Tako dolazimo i do albuma Rijeka snova... Album je bio polukompilacijski. Na njemu se našlo sve što sam radio od 2003. do 2007., uz nekoliko novih pjesama, od kojih je jedna bila Rijeka snova. Napokon sam, prvi put u kari-

Neno Belan

jeri, zaslužio Porina za najbolji pop album, dakle došla je i prva stručna nagrada. Zatim se dogodio duet s Massimom Savićem, pobijedili smo na Šibeniku, a slijedeće godine otvorila se čitava kiša Porina — četiri nominacije, četiri Porina — od kojih je dakako najvažniji onaj za Pjesmu godine (Zar više nema nas?). I sad se vratimo na koncertni album. Bila su to dva fenomenalna koncerta u Tvornici kulture. Dugo u Zagrebu nisam imao pravi autorski koncert i on se dogodio na najbolji mogući način, s gostima koje bi bilo nepravedno ne spomenuti — dakle na prvome, pokojni Dino Dvornik i slovenski kantautor Vlado Kreslin, a na drugome, Massimo Savić i Marijan Ban koji od velikoga snijega nije stigao doputovati, pa se javio telefonom, što smo također zabilježili na ploči. Snimili smo oba koncerta, zapis je ispao izvrsno, uspjela se prenijeti nevjerojatno euforična atmosfera gdje je publika praktično s nama pjevala, sve, od početka do kraja. Bio sam jako sretan jer sam shvatio da su stare pjesme preskočile vremensku i generacijsku granicu i prenijele se na djecu moje izvorne publike. Album sam simbolično nazvao Tvornica snova jer sam tamo ostvario sve svoje životne snove, potvrđene sa čak četiri Porina, uključujući i onaj najvažniji, za album godine.

Autor najizvođenijih pjesama Kad govorite o pjesmama nerijetko kažete dogodilo

se. Događaju li se zaista Vama te pjesme?

poštenije, na osnovu stvarnog izvođenja.

Kod mene se sve događa. Nekoliko godina ne uspijem napraviti dobru pjesmu, ali ne želim puštati ništa iza čega ne stojim. Pjesme se najbolje osjete ako su spontane, ako se prirodno dogode. Jasno, postoje razdoblja kada čovjek ima više ili manje nadahnuća. To su valovi uspjeha i neuspjeha, međutim, sada se već mogu okrenuti iza sebe, imam četvrt stoljeća profesionalnog bavljenja glazbom, a tu su i rezultati. Karijera ide uzbrdo, publika nas podržava, evo sada i struka — u tri godine zaredom dobio sam ukupno devet Porina. Nedavno sam dobio i od HDS–a Nagradu Milivoj Körbler kao skladatelj godine u kategoriji zabavne glazbe, kamo spada i pop rock, a — kad se već hvalimo — po podacima ZAMP–a i HUZIP–a imam nagradu za najizvođeniju pjesmu (Zar više nema nas?) u prošloj godini, baš kao i za Rijeku snova godinu dana ranije.

Osim što ste očito zadovoljni kako vas ZAMP štiti, na koji način promišljate njegov rad?

U vrijeme najveće popularnosti sa Đavolima, prodavali ste više od 100.000 ploča. Sad su naklade drastično opale. Novo je vrijeme i novi mediji za razmjenu glazbenih informacija zapravo su autorima uskratili značajnu svotu na temelju autorskih, kao i malih autorskih prava.

Po prvi put u životu radio sam scensku glazbu za dječju predstavu Burattino ili izvorno, Zlatni ključić, prema tekstu Alekseja Tolstoja. Povodom pedesete obljetnice, Međunarodni festival djeteta u Šibeniku angažirao je redateljicu Ninu Kleﬂin iz Zagreba, a ja sam se oduševljeno odazvao prijedlogu da napišem glazbu. Također, nakon jedne godine pauze, ponovo se vraćam na Šibenski festival šansone i to s dvije pjesme.

Razvojem novih medija i tehnologija diskografska se industrija našla u krizi. Govorimo li o pravima, autorska su se doduše smanjila, ali značajno su porasla mala prava: svojevremeno bih preko SOKOJ– a dobivao neku smiješnu cifru iako smo imali tržište od 22 milijuna ljudi, dok to sada, u Hrvatskoj s 4,5 milijuna stanovnika, daleko bolje štima i sve je

ZAGREBAČKI SOLISTI PRAIZVELI SKLADBE BERISLAVA ŠIPUŠA I SILVIJA GLOJNARIĆA (23. VELJAČE I 30. OŽUJKA) astavljajući dobro osmišljenu koncertnu sezonu, Zagrebački solisti obogatili su treći koncert u ciklusu praizvedbom skladbe Riﬀs and Melodies, Chords and Some Rumors, but no Fugue nor Prelude Berislava Šipuša, svojevrsnu reminiscenciju na Leonarda Bernsteina i njegovo stvaralaštvo. Djelo u središte pozornosti stavlja »rifove«, ritamsko–melodijske ﬁgure karakteristične za jazz i rock, s ciljem iskazivanja pohvale snijegu i divljenju njegovoj moći. Na četvrtom ovosezonskom nastupu u Hrvatskom glazbenom zavodu, Solisti su praizveli dvije skladbe, Music and Imagination Silvija Glojnarića koju je autor zamislio kao skladbu za skupinu solista te Dvostruki koncert za gitaru, bandoneon i gudače Roberta Di Marina. Na programu su bila i djela Mendelssohna i Stravinskog, a kao gosti večeri nastupili su gitarist Robert Belinić i bandoneonist Miran Vaupotić. (B.P.K.)

GUDAČKI KVARTET SEBASTIAN PRAIZVEO GUDAČKI KVARTET LUKE MAROHNIĆA (15. OŽUJKA) udački kvartet Sebastian u sastavu Anđelko Krpan i Korana Rucner, violine, Nebojša Floreani, viola i Zlatko Rucner, violončelo, na trećem koncertu njihova ciklusa održana u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, praizveo je Gudački kvartet op. 2 mladog hrvatskog skladatelja Luke Marohnića. Na koncertu, uz koji je otvorena izložba akademskog slikara Davora Krelje, predstavljena su djela Alana Bjelinskog, Davorina Kempfa i Petra Iljiča Čajkovskog. (B.P.K.)

cant 163_08.indd 7

BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA

PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE

RAZGOVORI

R A ZGOVOR S NENOM BELANOM, OVOGODIŠNJIM DOBITNIKOM ETIRI PORINA I NAGR ADE MILIVOJ KÖRBLER HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA

ZAMP je napravljen i usklađen sa zakonima koji vrijede u svim svjetskim razvijenim zemljama. Ne trebamo izmišljati toplu vodu. Pjesma i bilo koji intelektualni rad privatno su vlasništvo i to se treba štititi i naplatiti. Može se razgovarati o visini iznosa, ali pokušaj diskreditiranja naplate autorskih prava, besmislen je. Ako meni netko uzme pjesmu i zarađuje na njoj novac, normalno je da trebam biti obeštećen za određeni iznos. Uzme li mi netko pjesmu i ne plati je, u pravnom smislu je to isto kao da mi je uzeo pola stana. U budućnosti ćemo biti dio europske obitelji i trebat ćemo uskladiti zakone, pa tako i ovaj. I na kraju, na koji će način glazba Nene Belana obilježiti ovo ljeto.

Dakle, doviđenja na, kako kažu, najljepšem renesansnom trgu hrvatske urbane baštine — i još puno raspjevanih dogodovština!

PREDSTAVLJEN 6. ZBORNIK IZ ISTARSKE GLAZBENE RIZNICE atedra čakavskog sabora za glazbu iz Novigrada, u suradnji s Odjelom za glazbu i Odjelom za obrazovanje učitelja i odgojitelja Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, a pod pokroviteljstvom Istarske županije, organizirala je 19. ožujka na pulskom Sveučilištu predstavljanje Zbornika radova sa 6. Muzikološkog skupa Iz istarske glazbene riznice, Ruralna i urbana glazba istarskog poluotoka. O Zborniku su govorile dr. sc. Mirna Marić i mr. sc. Ivana Paula Gortan–Carlin, a u popratnom programu nastupile su pijanistice, mr. art. Elda Krajcar Percan i Vesna Ivanović Ocvirk, Vedran Vojnić na vibrafonu te Daniel i Diego Vitasović na istarskim instrumentima. (B.P.K.)

20-Jul-10 2:07:30 PM

NAGRADE

BROJ 163, SRPANJ 2010.

NAGRADE HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA ZA 2009. GODINU PROGLAŠENE NA GODIŠNJOJ SKUPŠTINI Nagrada Boris Papandopulo za autorsko stvaralaštvo u području ozbiljne glazbe dodjeljuje se skladatelju Berislavu Šipušu za balet Proces Nagrada Vatroslav Lisinski za doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu dodjeljuje se Zagrebačkom kvartetu saksofona za promoviranje hrvatske suvremene glazbe Nagrada Josip Andreis za glazbenu publicistiku i muzikologiju dodjeljuje se Viktoru Žmegaču za knjigu Majstori europske glazbe od baroka do sredine 20. stoljeća Nagrada Milivoj Körbler za autorsko stvaralaštvo u području popularne glazbe dodjeljuje se Neni Belanu za autorski koncert i live nosač zvuka Tvornica snova Nagrada Franjo Ksaver Kuhač za tradicijsko stvaralaštvo dodjeljuje se Juliju Njikošu, kao priznanje za životno djelo za izniman doprinos u očuvanju hrvatske glazbene baštine

DAVOR HRVOJ

Nagrada Miroslav Sedak — Benčić za autorsko stvaralaštvo u području jazza dodjeljuje se Davoru Kajfešu (jubilarni koncert u povodu 75. rođendana)

Julije Njikoš Zagrebački kvartet saksofona

NAGRADA FRANJO KSAVER KUHAČ

SAŠA NOVKOVIĆ

NAGRADA JOSIP ANDREIS zniman doprinos hrvatskoj muzikologiji i glazbenoj publicistici dao je dr. sc. Viktor Žmegač opsežnim djelom Majstori europske glazbe — od baroka do sredine 20. stoljeća u izdanju Matice hrvatske. Ovo vrijedno djelo obuhvaća 28 skladateljskih portreta najvažnijih skladatelja europske glazbe, od Johanna Sebastiana Bacha do Igora Stravinskog, s uvodnim poglavljem o počecima novije instrumentalne glazbe. Svojim sadržajem, knjiga ispunjava dugogodišnju prazninu u hrvatskoj muzikologiji još od vremena Povijesti glazbe Josipa Andreisa 70–tih godina prošloga stoljeća. Osim edukativne značajke, ona donosi i mnoge druge vrijednosti, prije svega znalački stil i način pisanja autora koji materiju zahvaća iz brojnih kulturoloških aspekata, dajući zanimljiv i informativan uvid u epohe, druge vrste umjetnosti i cjelokupno duhovno ozračje koje prati rad pojedinih skladatelja.

cant 163_08.indd 8

Viktor Žmegač

Takvim interdisciplinarnim pristupom, Viktor Žmegač ostvaruje djelo podjednako zanimljivo i korisno, ne samo struci, već i širem čitateljstvu.

NAGRADA MIROSLAV SEDAK BENČIĆ kladatelj i pijanist Davor Kajfeš, jedno je od najpoznatijih imena hrvatskoga jazza. Kao član i umjetnički voditelj legendarnog Zagrebač-

NAGRADA VATROSLAV LISINSKI

je istakla kritika, partituru snažne zvukovne dramatike, raznolikih efekata, od snimljenih glasova do šuštanja papira. Ta glazba sadrži dovoljno izazova koji su koreografu Staši Zurovcu dali prostor za dinamičnu scensku igru baletnog ansambla. I kao što je sam autor istaknuo da glazba za balet ne bi trebala bit samo »glazba za balet« ili »glazba za ples«, već bi morala i trebala biti odraz potrage za unutarnjom strukturom književnih djela Franza Kafke, tako je u konačnici nastala partitura velikih dinamičnih kontrasta, prijeteće atmosfere, emocionalnih uspona i padova, prizivajući akustički okoliš Kafkina djela. Svojom unutarnjom dramaturgijom snažnih lukova, u neprekinutom slijedu situacija, vješto i inspirirano odjevenih u zvukovno ruho psiholoških konotacija, Šipušev balet još je jednom otkrio autorov izniman smisao za scenski fenomen, odnose među likovima, a ponajviše za ugođaj koji vjerno slijedi literarni predložak.

NAGRADA MILIVOJ KÖRBLER

eć dva desetljeća Zagrebački kvartet saksofona sustavno i neumorno promovira djela i potiče hrvatske suvremene autore. Zahvaljujući ovom ansamblu, jedan u nas posve neistražen prostor, dobio je svoj oblik i smisao. Gotovo da i nema hrvatskog skladatelja koji ansamblu nije posvetio barem jedno djelo, a svaki novi nastup izaziva unisono odobravanje publike i struke. Osobito je važna djelatnost Zagrebačkog kvarteta saksofona u inozemstvu jer na svim gostovanjima ili turnejama predstavljaju hrvatske autore i time promiču nacionalno stvaralaštvo u sredinama koje hrvatsku glazbu nedovoljno poznaju. Među mnogim skladbama koje su potakli, istaknuti su Koncert za kvartet saksofona, gudače i udaraljke Mladena Tarbuka, Bunar zvuka Olje Jelaska, Koncert za kvartet saksofona i orkestar Anđelka Klobučara, Tuga i Buga te Fantazija i fuga za kvartet saksofona i gudače Silvija Foretića te druge.

osač zvuka Tvornica snova, zabilježen na koncertima Nene Belana & Fiumensa 6. i 13. studenoga 2008. u zagrebačkoj Tvornici kulture, doista se za renomirana splitskog kantautora sa stalnim boravkom u Rijeci, pokazao mjestom proizvodnje snova. Uz trijumf na Porinu 2010, između ostalog i za album godine, najbolji rock album, najbolji koncertni album i najbolju izvedbu grupe s vokalom te obnovlje-

U 2009. godini, Zagrebački kvartet saksofona izveo je ili praizveo niz djela naših suvremenih skladatelja, među kojima su praizveli skladbu Tramvaj zvan žudnja u inačici za kvartet saksofona i puhački orkestar Mladena Tarbuka te Koncert za kvartet saksofona i orkestar Anđelka Klobučara.

Davor Kajfeš

kog jazz kvarteta, Kajfeš je ostvario niz izvanrednih interpretacija ostavljajući duboki trag u našoj glazbenoj kulturi. U karijeri bilježi suradnju s mnogim uglednim svjetskim solistima jazz bluesa, među ostalima, s Johnom Lewisom, Artom Farmerom, Buckom Claytonom, Big Joe Turnerom, T–Bone Walkerom i drugima. Od 1967. godine, živi i djeluje u Stockholmu gdje je do mirovine predavao na Visokoj školi za glazbu i ples. Proﬁnjeni pijanist koji jazz promišlja kao umjetničku formu, Kajfeš sjedinjuje klasiku, jazz i tradicijsku glazbu, što se u njegovu istupu doima posve prirodnim i logičnim. Improvizator je koji poštuje teme, naglašava ljepotu melodije i zadržava dah autorova predloška, a u razigranim solima obogaćuje ih vlastitim glazbenim stavovima. Osebujan pristup temelji na bogatom iskustvu koje je stekao svirajući razne podžanrove jazza, od tradicijskog jazza i bluesa, preko mainstreama do free–jazza. Ugledan i kao skladatelj, Kajfeš piše ne samo jazz, već i ﬁlmsku glazbu, a među najznačajnijim djelima su Davor’s Blues, Digression, Mrtve magle, Eftertanke, Arnold’s Orbit, Collision, Arabesque, Ornaments i Boogie Balkanique. Nagrada mu se do-

NAGRADA BORIS PAPANDOPULO alet Proces skladatelja Berislava Šipuša, zaokružio je zbivanja 25. Muzičkog biennala Zagreb u svibnju 2009. godine. U koreograﬁji Staše Zurovca i izvedbi baletnoga ansambla Hrvatskog narodnog kazališta Ivan pl. Zajc u Rijeci,

Neno Belan

DAVOR HRVOJ

hrvatskom glazbenom životu, Julije Njikoš, melograf, skladatelj, dirigent, glazbeni urednik i organizator, prisutan je duže od 65 godina. Svojom razgranatom djelatnošću postao je jedna od najzaslužnijih ličnosti za očuvanje tradicijske glazbe u svim njezinim oblicima. Kao sakupljač izvornoga narodnoga melosa zapisao je više od 4.000 narodnih napjeva, kola i poskočica te priča iz pučkoga života koje je sabrao u desetak knjiga. Najveći dio potječe iz rodne Slavonije za koju je ostao trajno vezan, unatoč dugogodišnjem životu i djelovanju u Zagrebu. Na Hrvatskom radiju bio je niz godina urednik i komentator brojnih emisija o narodnoj glazbi, od kojih je mnoge i utemeljio, a među kojima se posebno ističu one vezane uz rad amaterskih društava. Kao predsjedavajući Radne grupe za narodnu glazbu urednika nekadašnje JRT i član Upravnog odbora Međunarodne asocijacije International Folk Music Council pri UNESCO–u, održao je brojna zapažena predavanja o folklornoj baštini. Također je iznimno zaslužan za razvoj tamburaške glazbe u rodnom Osijeku gdje je utemeljio Tamburaški orkestar Radio Osijeka i Međunarodni festival hrvatske tamburaške glazbe. Kao skladatelj ispunio je bogati opus najrazličitijim djelima za instrumentalne sastave i zborove, solo popijevkama te narodnim i dječjim igrokazima. Posebno se ističu Slavonska rapsodija, kantata Šokadija, Koncert za brač i tamburaški orkestar u G–duru, ciklus koncertnih kola i mnoga druga djela. Za svoj rad, Julije Njikoš dobio je mnoga priznanja i nagrade, među njima Zlatni grb Grada Osijeka za životno djelo te Nagradu Osječko– baranjske županije za životno djelo.

djeljuje za jubilarni koncert održan 21. listopada 2009. u povodu 75. rođendana.

DAVOR HRVOJ

NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE

Berislav Šipuš

djelo je snažno odjeknulo kod publike i kritike te je ocijenjeno kao jedan od vrhunaca međunarodnog festivala suvremene glazbe. Prema motivima romana Franza Kafke, skladatelj je napisao, kako

nu popularnost kod publike kojom »prijeti« nadrasti nekadašnju omiljenost s grupom Đavoli u 80–ima i s prvim albumima u 90–ima, Neno Belan doista zaslužuje Nagradu »Milivoj Körbler« Hrvatskog društva skladatelja za 2009. godinu. Shodno okolnostima, protoku vremena ili potrebama u kojima su nastajale njegove pjesme, Belan je imao tešku zadaću pomirenja festivalski postavljenih skladbi Kad plima se diže, Galeb i Bračka balada, s klasičnim popom naslovne skladbe te Srca od leda, Sunčan dan, Ludo zaljubljen, Dugo toplo ljeto i Pričaj mi o ljubavi. Jednako se odnosi na dalmatinski instrumental Odlazak i kantautorsku rock’n’roll istančanost koju je počeo iskazivati otkako je na hrvatsku glazbenu scenu stupio sa Đavolima. Uspjevši u toj nimalo lakoj zadaći, Belan se s Tvornicom snova — dvostrukim albumom uživo, krunom dosadašnje, više od četvrt stoljeća duge karijere — potvrdio kao unikatni talent za pop–rock melodije kojima lijepo i dostojanstveno podsjeća na ostavštinu Beatlesa i Byrdsa, s jedne te Burta Bacharacha i Leeja Hazelwooda, s druge strane. U toj ulozi Belan je ponekad i previše medijski samozatajan, pa se tim više čini kako Nagrada Milivoj Körbler i nedavno osvojeni Porini dolaze u prave ruke.

20-Jul-10 2:07:32 PM

NAGRADE

Dian Čobanov, Berislav Šipuš i Staša Zurovac nakon praizvedbe baleta Proces subotu, 19. lipnja u 12 sati, u Velikoj čitaonici Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, svečano su dodijeljene Nagrade koje dodjeljuje Republika Hrvatska, odnosno Ministarstvo kulture, za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma. Nagrada se dodjeljuje kao godišnja nagrada i kao nagrada za životno djelo.

Godišnju Nagradu Vladimir Nazor za najveća postignuća u protekloj 2009., dobili su skladatelj Berislav Šipuš i koreograf Staša Zurovac, autorski tim baleta Proces koji se temelji na motivima romana Franza Kafke. Balet je praizveden 26. travnja 2009. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, na završnoj večeri 25. Muzičkog biennala Zagreb, ali u izvedbi riječkog Baleta i u koprodukciji HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Od 13. svibnja djelo je bilo na stalnom repertoaru ovoga kazališta i steklo je mnoge poklonike svojom inovativnom i dinamičnom refleksijom na poznati Kafkin roman. Uz ovogodišnju HDS–ovu Nagradu Boris Papandopulo, Nagrada Vladimir Nazor dodatna je potvrda vrijednosti skladateljskog i koreografskog ostvarenja. U kategoriji glazbene umjetnosti, Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo pripala je dirigentu Nikši Barezi. (J.H.)

NAGRADA JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI MLADENU TARBUKU dluku o dodjeli Vjesnikove nagrade za glazbu Josip Štolcer Slavenski za 2009. godinu Mladenu Tarbuku, za 75–minutnu skladbu Kate’s Kiss za klavir solo, jednoglasno je donio ocjenjivački sud u sastavu Željko Brkanović, predsjednik te članovi Erika Krpan, Mladen Janjanin, Iva Lovrec Štefanović i Mirta Špoljarić. Birali su između prijavljenih skladbi Davora Bobića, Srećka Bradića, Srđana Dedića, Alfija Kabilja, Ante Knešaureka, Dubravka Palanovića, Marka Ruždjaka, Berislava Šipuša, Mladena Tarbuka i Gordana Tudora. Pored laureata, u uži krug ušli su Srećko Bradić s operom Crux dissimulata, Srđan Dedić s Gudačkim kvartetom i Berislav Šipuš s baletom Proces. Sva Mladen Tarbuk tri djela praizvedena su na 25. Muzičkom biennalu Zagreb. Mladenu Tarbuku je Nagrada uručena 6. lipnja na završnoj Večeri laureata ovogodišnjeg Majskog muzičkog memorijala J. Š. Slavenski u Čakovcu kada je pijanistica Katarina Krpan izvela posvećenu joj skladbu. Tarbuk se dva dana ranije, na uvodnoj večeri Memorijala (4. lipnja) predstavio kao skladatelj i dirigent, ravnajući Simfonijskim orkestrom HRT–a, a uz djela Slavenskoga (Balkanofonija te Koncert za violinu i orkestar), izveo je svoju duhovitu skladbu A Trip around Austria iz 1994. godine.

Opus Kate’s Kiss praizveden je 6. studenoga na prošlogodišnjoj Glazbenoj tribini Pula i potom 16. siječnja ove godine u Zagrebu (HGZ). Tarbuk je jedan od rijetkih dvostrukih dobitnika Vjesnikove Nagrade koja postoji već 40 godina. Nagrada mu je prvi put pripala 2001. za ciklus Sanjači za sopran i komorni ansambl.

Iz obrazloženje ocjenjivačkoga suda: »Kompaktnost glazbenog izričaja, cjelovitost ideje i realizacije, a napose fantastična razina autorske introspekcije koju Tarbuk uspijeva na jedinstven način pretočiti u samo jedan instrument i samo jednog izvođača, presudilo je u korist Tarbukove skladbe Kate’s Kiss. No, taj instrument nije nimalo osamljen, jer iz njega izvire čitav spektar raznolikih zvučnosti koje je moguće dobiti iz klavira, a koje Tarbuk pokazuje da savršeno poznaje. Taj klavir katkada je potpuno ogoljena jedinka, a katkada zvuči poput čitavoga orkestra. Upravo u tom otkriva se Tarbuk kao majstor umijeća instrumentacije (i orkestracije). S druge strane, djelo je umreženo izvanglazbenim poticajima, nastojeći kroz pet opsežnih stavaka, u ukupnom trajanju od otprilike sat vremena, sažeti u jedan glazbeni i životni put — put Katarine Krpan kojoj je skladba posvećena i koja ju je praizvela. A napisati sat vremena glazbe za klavir solo i to takve razine individualizma i kvalitete u međusobnoj neraskidivoj sprezi, jedinstven je slučaj u hrvatskoj klavirskoj literaturi. Sve su to elementi koji su u konačnici izdvojili Tarbukovu skladbu iz užega kruga četiriju prošlogodišnjih vrlo uspjelih novih skladbi hrvatskih autora.« (J.H.)

cant 163_08.indd 9

(nastavak sa str. 1)

R A ZGOVOR S V IK TOROM M EGA E M , OVOGODI Š NJIM DOBITNIKOM NAGR A DE JOS IP A NDREIS Z A GL A Z B E NU PUB LIC I S TIKU I MUZ IKOLOGIJ U

JALOVA ISKLJUČIVOST USKOGRUDNE SPECIJALIZACIJE Razgovarao: Zlatko Madžar Za najnoviju od njih upravo ste dobili strukovno priznanje Hrvatskog društva skladatelja; što Vam znači Nagrada koja nosi ime Josipa Andreisa? Andreisova knjiga koju poznajem iz godine izlaženja prve verzije (1942.), bila je omiljeno štivo gimnazijalca. Iz nje sam naučio neobično mnogo, no metodološki sam pošao drugim putem. Dok Andreis pruža obilje, gotovo preobilje imena i podataka, ja sam smatrao da treba, nauštrb količine kratkih informacija, produbiti poznavanje velikih, ključnih ličnosti europske glazbe. Pošao sam dakle od kanona i mnogo prostora posvetio stvaralaštvu najvećih majstora. Unatoč tomu, Andreis mi je ostao drag. Nagrada Hrvatskog društva skladatelja koja nosi njegovo ime stoga mi mnogo znači. Sklonost ka glazbi i književnosti naslijedili ste od roditelja; do koje mjere obiteljsko pa i šire okruženje utječe na duhovni razvoj mlade osobe? Premda je utjecaj roditeljskog doma uvijek golem, on ne mora biti i jedini presudan za razvoj mlade osobe. Kad već govorimo o utjecaju sredine na oblikovanje ličnosti, želim ovdje podsjetiti na jednoga od najvećih inovatora glazbe 20. stoljeća — Arnolda Schönberga. On se kao glazbenik razvijao neobično brzo, iako u njegovu slučaju nije bilo tog plodnog i poticajnog djelovanja sredine. Naime, iz jednog skladateljeva autobiografskog zapisa doznajemo kako u četrnaestoj godini nije imao nikakvih, čak ni elementarnih znanja o muzičkoj teoriji; u istoj mladenačkoj dobi, u kojoj su Mozart i Mendelssohn stvarali već majstorska djela, Schönberg je u nekakvom leksikonu tek tražio odgovor na pitanje: što je sonatna forma?... Utjecaj sredine je jako važan, ali nije baš uvijek presudan. Samonikli Schönberg je, primjerice, već dvadesetak godina kasnije bio profesor u majstorskom razredu na jednom od najuglednijih berlinskih Konzervatorija. Na svom prvom tamošnjem predavanju, prof. Schönberg je studentima rekao: »Ja sam sad prvi puta u jednoj glazbenoj ustanovi. Dosad sam ih samo gledao izvana, jer nikad nisam službeno studirao glazbu.« To bi bio mali prilog na temu »utjecaj sredine na razvoj ličnosti«. Protivnik ste uskih znanstvenih specijalizacija. Zašto? Jednostavno zbog toga što čovjek ne može ocijeniti gdje stoji ako ne poznaje i ono što je lijevo i ono što je desno. Ovdje ću se poslužiti anegdotom. Prije točno četrdeset godina u Berlinu sam bio na jednom koncertu priređenom u čast violinistu Henryku Szeryngu. U tome nastupu berlinskih studenata glazbe, sudjelovala je i mlada Japanka koja je izvela jednu od Bachovih partita za violinu solo. Saznavši od darovite violinistice da je ta partita zapravo jedina Bachova skladba koju ima na repertoaru, Szeryng ju je ozbiljno ukorio: »Ako želite dobro svirati Bacha, onda morate poznavati sve njegove violinske skladbe, a po mogućnosti i druga djela. Ako poznajete samo jednu Bachovu partituru, onda nikako ne možete procijeniti njezin kontekstualni značaj unutar majstorova opusa. To naprosto ne može biti!«. Sa sličnim sam se primjerima susretao i unutar svoje germanističke struke, pa sam s inozemnim kolegama često znao raspravljati o jalovoj isključivosti uskogrudne specijalizacije, koja je postala prava pošast našega vremena. Kada vam netko, primjerice, kaže kako se bavi samo s mladim ili samo sa starim Goetheom, i jedino s time, onda tu zasigurno nije nešto u redu. Želite li mnogo bolje razumjeti neki literarni opus kojim ste prvenstveno zaokupljeni, zacijelo će vam od velike pomoći biti temeljito poznavanje ostalih autora u tome žanru, korištenje raznih ﬁloloških disciplina, dobra upućenost u umjetnost izvan područja književnosti (glazba, likovna umjetnost, arhitektura...). Nakon velikog uspjeha nedavno objavljenih SMS eseja (Proﬁl, 2010.), pretpostavljam da ste se kao pisac ponovno priklonili znanosti. Na čemu sada radite? Odlučio sam, ako to dopusti zdravlje, prvo završiti knjigu na kojoj već duže vremena radim, a koja će se otprilike zvati Pogled na 20. stoljeće. Kako sam povjesničar kulture, to će dakako biti retrospektiva velikih kulturoloških djela prošlog stoljeća. To je zapravo ono što će ostati 21. stoljeću kada se osvrne na 20. stoljeće. Ta će knjiga sadržavati prikaze dvadesetak temeljnih, velikih knjiga 20. stoljeća, kao što su, recimo, Freudovo Tumačenje snova, Heideggerova knjiga Bitak i vrijeme, Uvod u lingvistiku Ferdinanda de Saussurea ili pak temeljne knjige o semiologiji... A onda, ako bude prilike, nastavit ću pisati nešto poput SMS eseja...

SAŠA NOVKOVIĆ

BERISLAV ŠIPUŠ DOBITNIK GODIŠNJE NAGRADE VLADIMIR NAZOR

RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI

NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE

BROJ 163, SRPANJ 2010.

20-Jul-10 2:07:37 PM

DAVOR HRVOJ

KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI

psalite Ive Josipovića. Dok Papageorgiu u IRAI NO KANE govori o »sporom pokretu« i »akciji koja se skriva i proizlazi iz dubina«, što se pojačava »strateškim pozicioniranjem tišine«, Rheienweise se igra dvanaesttonskim nizom kroz posvetu ansamblu Die Reihe. Program je na kraju »zaslađen« Josipovićevom Musicam psalite, skladbom temeljenoj na ritmičnom tjeranju gudača u ples i navođenju svirača da na kraju postanu pjevači. Ona je ponudila već u naslovu utkano divljenje glazbi koje postoji od starina a koje će, kako tvrdi autor, postojati dok je čovjeka.

i — pretpostavljam — svirati. Kao posljednja u prvom dijelu programa, skladba Kanon für Orchester, 27. Februar 1997 Petera Lacknera, ponudila je slušateljima pravu malu humoresku. Umjesto očekivane razrade dvanaesttonske tehnike na tradicionalni način, skladba je bila stvorena iz »nusprodukata« klasičnog načina sviranja, naime, iz puhačkog daha, odnosno iz nijemog povlačenja gudala po žicama. U drugom dijelu izvedena su još tri djela: IRAI NO KANE grčkog skladatelja Dimitrija Papageorgiua, Rheienweise Austrijanca Gerda Kühra i Musicam

KONC E RT M L A DIH HRVATS K IH S K L A DATE L JA U PRE PORODNOJ DVOR A NI PA L A E N A RODNOG DOM A , 17. LIPNJA 2010.

NOVI VAL PRED KRAJ SEZONE Cantus Ansambl izveo skladbe Ivane Kiš, Mirele Ivičević, Ante Knešaureka i Ivana Josipa Skendera, četvero nekadašnjih studenata Muzičke akademije iz klase prof. Željka Brkanovića i akademika Marka Ruždjaka

Piše: Ana Kuštrak

Domina za građenje glazbene forme. Svima dobro poznata igra korištena je u obje skladbe kao osnovno načelo komponiranja i izgradnje formalnog okvira. Njima se ne narušava programnost druge po redu DOMINOSA FF00FF. Štoviše, skladba sjajno objedinjuje igru i slučajnost sljedećeg motiva, s pomalo košmarnim, ali povezanim slijedom zvučnih slika. Ivana Kiš i Ante Knešaurek kompoziciju su završili u klasi akademika Marka Ruždjaka. Na koncertu novih snaga, Ivana Kiš predstavila je kompozicije Unreparable 7 minute study (Nepopravljiva sedmominutna studija) te temporary e! za čembalo, djela koje na zanimljiv način objedinjuje Jerryja Lee Lewisa i Jamesa Hetﬁelda u novi lik — Jerry Lee Hatﬁelda. Temporary e! vrlo pažljivo i minuciozno gradi zvučne strukture iz trozvuka e–mola i dominantnih akorada, što dakako proizlazi iz osobina ličnosti na koje se skladba referira.

Josip Skender, Mirela Ivičević i Ante Knešaurek nakon koncerta Novi val

a koncertu održanom 17. lipnja u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja i Cantusa, predstavilo se četvero mladih hrvatskih skladatelja. Ovaj jedinstveni koncert na kraju sezone, prigodna naziva Novi val, objedinio je kompozicije skladateljica Ivane Kiš (1979.) i Mirele Ivičević (1980.), inače ovogodišnje dobitnice stipendije Rudolf i Margita Matz te skladatelja, Ante Knešaureka (1978.) i Ivana Josipa Skendera (1981.), te večeri ujedno dirigenta Cantus Ansambla.

Skladatelji Novoga vala redom su završili stu-

cant 163_08.indd 10

Cantus Ansambl

KONCERTI

Tom je prilikom prvi put kod nas izvedena Dominosa Octarine Mirele Ivičević za flautu i komorni ansambl. Solistica je bila mlada i talentirana flautistica Ana Benić, sudionica dijaloga (koji skladateljica naziva »chatom«) sa članovima ansambla, pri kojemu flautistica treba slijediti »migove« ansambla i obrnuto. Naleti tako predstavljenih misli iznimno su poticajni za glazbeničku maštu, a djelo se izvodi i sluša bez daha, što znači da se poticaj jednako nudi izvođačima, koliko i slušateljima. Za razliku, skladba EpiEnteka III Orestisa Toufektsisa za osam glazbenika, promatra »zvuk i njegovih jedanaest (grčki enteka) »isječaka« ... »(citat iz programske knjižice), a pri tome skladatelj ostaje udaljen i distanciran. No, članovi Zeitflussa uživjeli su se i u tu glazbu, dok su NO Music Krešimira Seletkovića pročitali kao niz opreka: napetost–opuštanje, trenutak–proces, dah–zadržavanje daha. Seletkovićevu je skladbu bilo vrlo ugodno slušati

DAVOR HRVOJ

Nakon jutarnjeg susreta predstavnika festivala, u nedjelju, 6. lipnja, u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, projekt je predstavljen publici neposredno prije početka koncerta Cantus Ansambla. Uz njega je po prvi put nastupila naša u svijetu proslavljena pijanistica Martina Filjak koja je, također po prvi putu karijeri, čvrstom gestom izvela temu sa četiri varijacije Četiri temperamenta Paula Hindemitha. Gudački sastav od 11 instrumenata pod vodstvom Berislava Šipuša zvučao je skladno i ujednačeno. Uslijedila je hrvatska premijera burleske s pjevanjem i plesom Renard (franc. Lisac) Igora Stravinskog (za razliku od izvornika na ruskom i francuskom, ovdje je izvedena u prijevodu na engleski jezik), u kojoj su se, u režiji Marija Kovača, sa šarolikim rekvizitima, odjeveni u likove životinjskog carstva (kostimografkinja Vesna Marinković), doduše bez plesa, ali u punoj snazi jedrih glasovnih moći, iskazali ponajbolji mladi pjevači Zagrebačke opere — tenori, Stjepan Franetović (Pijetao) i Domagoj Dorotić (Lisac) te basovi, Marko Mimica (Ovan) i Goran Jurić (Mačak).

ponedjeljak, 24. svibnja, u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog održan je koncert u sklopu ciklusa Cantus Ansambl & Lisinski, ali bez Cantus Ansambla. Cantus je, naime, u novom ciklusu Mreža za novu glazbu: Zagreb — Graz / Graz — Zagreb ponudio koncert gostima jer naslov ciklusa upućuje na međunarodnu razmjenu glazbenika: Ansambl Zeitﬂuss iz Graza, osnovan s ciljem popularizacije glazbe 20. i 21. stoljeća, gostovao je u Zagrebu, a za uzvrat, Cantus Ansambl gostovat će u Grazu. Na koncertu u Lisinskom, orkestrom Zeitﬂuss dirigirao je njegov umjetnički ravnatelj Edo Mičić; na programu su bila djela hrvatskih autora te autora koji žive i rade u susjednoj Austriji.

KONCERTI

Naime, naša je metropola između 3. i 5. lipnja bila domaćinom godišnje konferencije ISPA–e koja je okupila više od 200 predstavnika kulturnog života iz 34 zemlje svijeta. Tim su se povodom, na inicijativu Hrvatskog društva skladatelja i Muzičkog biennala Zagreb, u Zagrebu okupili i predstavnici 20 festivala iz 11 zemalja regije u okviru EFA koji su u subotu, 5. lipnja, u hotelu Palace, na službenom doručku s predsjednikom Republike Hrvatske, dr. sc. Ivom Josipovićem, potpisali zajednički dokument plana i programa isticanja uloge kulture u europskom identitetu. Neposredan povod susreta bila je činjenica da je za predsjednika države izabran skladatelj, nekada glavni tajnik HDS–a, dugogodišnji predsjednik MBZ–a i istaknuti član EFA–e te se u tekstu potpisanog dokumenta potiče dijalog između političkih predstavnika i kulturnih djelatnika. Globalizacija i identitet bila je tema konferencije ISPA–e čiji je direktor David Baye također jedan od potpisnika, kao i Antun Tomislav Šaban, aktualni glavni tajnik HDS–a, Darko Brlek, predsjednik EFA–e, Kathrin Deventer, glavna tajnica EFA–e te predstavnici festivala članova EFA–e iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Mađarske, Makedonije, Kosova, Rumunjske, Srbije, Slovenije, Turske i Hrvatske. Inače, dokument je dio širega EFA–ina projekta EFA Meets Its Region, kao i europske inicijative Open the door, a njegov pravi učinak u praksi, ocijenit će se na godišnjoj skupštini EFA–e 2014. koja se planira održati u Beogradu.

Piše: dr. sc. Irena Paulus

KONCERTI

Potpisan dokument s predsjednikom Ivom Josipovićem

Program djela hrvatskih skladatelja i autora koji žive i djeluju u Austriji

KONCERTI

nedjelju, 6. lipnja, u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog održan je koncert Cantus Ansambla izvan uobičajena koncertnog termina ponedjeljkom uvečer, kada smo navikli pratiti programe u njegovu ciklusu. Izveden je raspored pod nazivom Neo Cantus i to pred istaknutim predstavnicima svjetskog kulturnog života, sudionicima konferencije Međunarodnog društva za izvedbene umjetnosti (ISPA), ali i regionalnog susreta članova Europskog udruženja festivala (EFA) koji su se tih dana održavali u Zagrebu.

ZEITFLUSS U LISINSKOM

KONCERTI

Piše: Jana Haluza

KONCERTI

KONCERT NEO CANTUS

C IK LUS C A NTUS A N SA M B L A UGOS TIO AUS TRIJ S K I A N SA M B L Z A NOV U GL A Z BU

KONCERTI

HRVATS KO DRUŠT VO S K L A DATE L JA I MUZ I K I BIE NN A LE Z AGRE B ORGA NI Z ATORI REGION A LNOG SUSRETA L A NIC A E UROPS KOG UDRU E NJA F E S TI VA L A

BROJ 163, SRPANJ 2010.

KONCERTI

MANIFESTACIJE MANIFESTACIJE MANIFESTACIJE MANIFESTACIJE MANIFESTACIJE MANIFESTACIJE MANIFESTACIJE MANIFESTACIJE MANIFESTACIJE MANIFESTACIJE MANIFESTACIJE MANIFESTACIJE

dij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Mirela Ivičević, kao i Ivan Josip Skender (koji je diplomirao i dirigiranje u klasi prof. Vjekoslava Šuteja), diplomirala je kompoziciju u klasi prof. Željka Brkanovića. Usavršavala se na postdiplomskom studiju medijske kompozicije i primijenjene glazbe u Beču.

Raznolike skladateljske tehnike Njezine kompozicije, DD–DOMINOSADOUBLETIME za ﬂautu i gitaru te DOMINOSA FF00FF za instrumentalni ansambl, dio su ciklusa DOMINOSA, u kojemu se upotrebljava igra

Prvi gudački kvartet i Preludij za instrumentalni sastav Ivana Josipa Skendera pokazali su njegovu sklonost kombiniranja polifonih tehnika. Skender se u kompozicijama oslanja i na prepoznatljive melodijsko–tematske cjeline kojima suprotstavlja zanimljivu instrumentaciju i tako stvara potrebne kontraste. Posljednji na programu predstavio se Ante Knešaurek, docent na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, koji je magistrirao na istoj instituciji i orgulje, a njegova fascinacija orguljama i polifonijom snažno je vidljiva u glazbi, pa je takav slučaj bio i s Preludijem i fugom za čembalo u odličnoj izvedbi Pavla Mašića te s Koncertom za trombon i orkestar u izvedbi solista Maria Šinceka i Cantus Ansambla. Knešaurek u svojim kompozicijama, poglavito onima za orgulje ili čembalo svaki puta iznova pokazuje majstorsko poznavanje zakonitosti instrumenata te iskorištava zvučno bogatstvo i raznolikosti koje mu ti instrumenti nude.

20-Jul-10 2:07:38 PM

Piše: Davor Hrvoj drugom dijelu sezone, u okviru koncertnoga ciklusa, Big band HRT–a pod ravnanjem Saše Nestorovića, izvodio je djela hrvatskih jazz autora u Studiju Zvonimir Bajsić Hrvatskoga radija. Osim što obogaćuje repertoar, naš jedini profesionalni jazz orkestar na taj način potiče hrvatsko jazz stvaralaštvo i javnosti predstavlja njegove dosege.

Nove skladbe hrvatskih autora i Tribute to Damir Dičić Niz je započeo koncertom pod nazivom Tribute to Damir Dičić (17. ožujka). Na programu su bile skladbe i aranžmani najznačajnijeg gitarista u povijesti hrvatskoga jazza, ujedno cijenjenog skladatelja i aranžera Damira Dičića, dugogodišnjeg člana Big banda HRT–a, tada Plesnog orkestra Radiotelevizije Zagreb, za koji je pisao glazbu. Tom prigodom orkestru su se, kao solisti, pridružili gitaristi Darko Jurković — Charlie, Joe Pandur i Elvis Penava. U skladu s Dičićevim poimanjem glazbe, bliskim mainstream jazzu, koncert je protekao u melodioznim izvedbama proﬁnjenih aranžmana. Big band HRT–a već četvrtu godinu za redom održava koncert Nove skladbe hrvatskih autora (18. svibnja) čiji je prvotni naziv bio Nove skladbe mladih autora, a na programu su bila dotad neizvedena djela naših jazz autora svih naraštaja i različitih stilskih osobnosti. Neki od njih skladali su upravo za ovaj koncert. Prvi dio bio je namijenjen predstavljanju autora koji dotad nisu ili su tek povremeno surađivali s Big bandom: saksofonista Zdenka Ivanušića (Mellow), multiinstrumentalista Ryana Saranicha (If You Never Knew (You Do Now), skladateljice Biance Ban (Povratna karta) te četvorice gitarista — Luke Medića (Song For Dido Nado), Ivana Kapeca (Time Travelling), Renata Rožića (Op. 30 Break Dance) i Luke Udjbinca (Kada ti). U izvedbi vlastite skladbe

orkestru se, kao gost, pridružio Udjbinac koji je pjevao i svirao solo gitaru. U drugome dijelu bila su zastupljena djela umirovljenih članova orkestra, među njima dugogodišnjeg vođe orkestra Silvija Glojnarića (Invisible Motion) i trubača Ladislava Fidrija (Hot Spring) te sadašnjih članova: trojice saksofonista — Mire Kadoića (Baby Bird), Željka Kovačevića (Miš) i Igora Geržine (The Colosseum), gitarista Elvisa Big band HRT–a u Studiju »Zvonimir Bajsić« HRT–a, Penave (For Sylvia) i bubnjara Marka Lazarića (Seven Palms). s atraktivnom New York Turky. Izvedene skladbe, uglavnom u aranžmanima autora, oslikale su raznolikost Iako nisu članovi, ostali autori već su poznaglazbenih interesa jer su bili zastupljeni stilo- ti kao suradnici ansambla. Osim kao aranžer vi cjelokupne tradicije jazza — swing, bebop, skladbe Vesna, gitarist Zoran Ščekić predstavfunk–jazz, fusion, smooth, etno, free... ljen je i kao skladatelj ekstravagantne When

Koncert za EBU Koncertom održanim 28. svibnja, Big band HRT–a promovirao je hrvatsko jazz stvaralaštvo i izvan granica naše zemlje. Naime, snimljene izvedbe odabranih skladbi hrvatskih skladatelja, nastalih u razdoblju od 2007. do 2010., namijenjene su emitiranju u radijskim programima članica Europske radijske unije. Ladislav Fidri i Silvije Glojnarić svojim autorskim radom i dalje obogaćuju i unapređuju rad orkestra. Ovom prigodom Big band je odsvirao Fidrijev blues Hot Spring i Glojnarićevu skladbu suvremenog pogleda na jazz, Invisible Motion. Ljubavnim baladama predstavili su se članovi orkestra: trubač Zvonimir Bajević, za čiju je skladbu Time For Love aranžman priredio trombonist Luka Žužić te Davor Križić, čiju je skladbu Vesna aranžirao Zoran Ščekić. Od stalnih članova, skladbama su bili zastupljeni saksofonist, klarinetist i ﬂautist Miro Kadoić, s boperskom skladbom Baby Bird, tenor saksofonist Igor Geržina, s funk–jazz intoniranom Bionicle te saksofonist Damir Horvat,

Stocker Becomes Walker, višestrukih utjecaja i promjena raspoloženja, uz korištenje samplova. Bubnjar Borna Šercar priložio je modernu Two In Free, gitarist Luka Udjbinac spoj tradicije i modernog u While She Sleeps, gitarist Luka Medić latino, s mirisima Mediterana u Giraﬀe In G, a multiinstrumentalist Ryan Saranich spoj raznih stilova u skladbi If You Never Knew. Osim što su dali doprinos uvjerljivim izvedbama, neki su se članovi Big banda HRT–a istaknuli u improvizacijama prema osobnim stilskim aﬁnitetima. Kao solisti briljirali su u izvedbama vlastitih, ali i skladbama drugih autora, primjerice Kadoić, Križić, Horvat, Bajević i Geržina te Šercar koji je na ovom koncertu, kao gost, svirao udaraljke, a u izvedbi vlastite skladbe i bubnjeve, ali i drugi članovi poput pijanista Julija Njikoša, kontrabasista i bas gitarista Saše Borovca, gitarista Elvisa Penave, trubača Branka Sterpina i Antonia Gečeka, trombonista Mirona Hausera te stalnog dirigenta orkestra Saše Nestorovića koji je ovom prigodom iskazao improvizatorsko umijeće svirajući sopran saksofon.

FESTIVALI

SOL ZA JUBILEJ Piše: Maja Sabolić Tu kanta se otkako je svita, rajska djevo i vilo Velebita. Majko Istro i Primorje moje, Boduli su duša duše tvoje. sprkos recesiji, naš jedini putujući festival Melodije Istre i Kvarnera (MIK) uspješno je doplovio do četrdesetog izdanja. MIK doduše ima 46 godina (nastao je 1964.), ali kako je krajem osamdesetih imao stanku od šest godina, ovo mu je okrugli rođendan.

U slavljeničkom ozračju, od 18. do 26. lipnja vesela putujuća karavana glazbenika obišla je Čavle, Opatiju, Krk, Rabac, Bakar, Crikvenicu i Gračišće, da bi po tradiciji okupila dvije tisuće Riječana na velikome ﬁnalu. MIK je zasigurno jedini hrvatski festival lakih nota kojemu je jedini problem kako smjestiti u gledalište sve zainteresirane kojima glazbenici, kroz tih desetak raspjevanih dana, donose domaću pjesmu u gradove Istre i Kvarnera. Topli i vedri napjevi odavno su pronašli putove do srca ljudi, a pjesme s MIK–a svakodnevni su pratilac u njihovim domovima. Bilo je to vidljivo i tijekom izvođenja revijalnog dijela MIK–a, kada su s oduševljenjem pozdravljane uspješnice s prošlih festivala. MIK ima mnogo nagrada, iako će svaki sudionik festivala reći da ovamo ne dolazi radi njih nego radi sjajnog druženja. A kako se u svim mjestima domaćini osobito potrude ugostiti članove karavane, natje-

cant 163_08.indd 11

čući se pritom i za priznanje najboljeg domaćina, sigurni smo da tu ima istine. Ipak, kroničarska dužnost je zabilježiti nagrađene, a rezultati procjene publike i stručnoga suda bitno se razlikuju: po izboru publike ovogodišnji pobjednik je Klapa Sol s Paga. Branko Barbir, voditelj klape, napisao je nadahnute stihove i glazbu za Boduli su duša od Kvarnera, u aranžmanu Roberta Grubišića. Klapa Sol izvodi pobjedničku pjesmu Boduli su duša od Kvarnera Na drugome mjestu je skladba Moglo nan je lipo mati moja Mauro Giorgi dobio je nagradu za bit Andreja Baše na stihove Roberta Pilepića najbolji aranžman. Vivien Galletta s pravom (arr. A. Baša) u izvedbi Gine Picinić i Klape je već drugi put dobila »Zlatni mikrofon« za Sol, a na trećemu mjestu zastala je Nigdi ni lipo najbolju interpretaciju i konačno, Alen Polić i ko doma (glazba i stihovi R. Pilepić, arr. Alek- VIS Jabuka nagrađeni su za najbolju promociju sandar Valenčić) s Tamarom Brusić i Klapom kraja i njegove tradicije, kao i za najbolji scenski Grobnik. nastup. Po stručnom sudu najboljom skladbom pro- Umjetnički direktor Andrej Baša i ove godiglašena je Dvi barke Ivice Frlete, uz posebno ne može biti zadovoljan obavljenim poslom, nagrađene stihove Ljubice Bestulić Stan- kao i razinom ponuđenih pjesama od kojih će ković, u aranžmanu R. Grubišića i u izvedbi mnoge svakako pronaći put u redovitim proKatje Budimčić. Drugoplasirana je Tribaš mi gramima radio postaja od Pule, preko Umaga (Robert Funčić–Vlasta Juretić– R. Funčić) s do Rijeke. Pa, iako se program Radio Rijeke Monikom Petrov (najbolji debitant), a Bruno sjajno čuje i dalje od Zagreba, bilo bi dobro kad Krajcar — osim trećega mjesta — zaradio je se na Hrvatskom radiju pjesme MIK–a ne bi još jedne Roženice za najprimjerenije korište- slušale samo tijekom prijenosa završne večeri. nje istarskog melosa. Za istu skladbu — Istra, Ali, to više nije tema ovog osvrta.

MILJENKO ŠEGULJA

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

40 GODIN A F E S TI VA L A M E LODIJA I S TRE I K VA RNE R A

18 . GL A Z B E NI F E S TI VA L PJE S M E PODR AV INE I PODR AV L JA ODZ VA NJAO PITOM A OM

ZNAK KULTURNOG IDENTITETA Piše: Dalibor Paulik Pitomači je uz blagdan sv. Vida, 18. i 19. lipnja, održan osamnaesti Glazbeni festival Pjesme Podravine i Podravlja, tradicionalna manifestacija podravske pjesme i pjesama koja povezuje krajeve uz Dravu. Njegova posebnost ogleda se u raznolikosti izraza, od melodijske ravničarske elegičnosti do rustikalne zaigranosti pučkih plesova, prigodnih napjeva i pošalica. Pitomača, koja je na samom rubu kajkavskog narječja, objedinjuje »kaj« i »što«, s primjesama slavonske ravnice, a na glazbenoj strani prisutni su gudci mužikaši, cimbal i tambura. Iz entuzijazma i ljubavi prema glazbi pitomačkih amatera, 1993. nastao je festival nazvan Podravino moja mila kojega su kreirali pjesnik Drago Britvić te skladatelji Marijan Jergović i Vlado Smiljanić. Poveznica je postala rijeka Drava, spona koja će godinama povezivati napjeve, od Čakovca, Aljmaša, Mure, sve do Dunava. Posljednje dvije godine najzaslužniji su za festivalski kontinuitet direktor Rajko Stlinović, Rikard Bakan (izvršni direktor) i Marinko Barčan (umjetnički ravnatelj), objedinjeni u Udruzi »Glazbeni festival Pjesme Podravine i Podravlja«.

Ideje manifestacije predstavljene su u najavama voditelja, Rosande Tometić, Marte Šimić Mrzlečki i Branka Uvodića koji su publiku na suptilan način prisjetili na opuse doktora Marijana Jergovića i pjesnika Drage Britvića, a koji su ugrađeni u temelje Festivala. Prvoga dana održana je Večer Podravine s dvadeset i dvije nove autorske skladbe (poput onih Željka Sesvečana, Mladena Medaka, Denisa Špegelja, Tonija Eterovića, Dražena Žanka i Marinka Barčana), u izvedbi brojnih ansambala i solista. Treću nagradu publike osvojili su Gazde s pjesmom Svirajte mi njenu Antonije Šole, u aranžmanu Marka Bujanovića, drugu, Podravski mužikaši za pjesmu Sve je isto samo tebe nema Josipa Bakana (stihovi Terezija Bognar, aranžman Denis Špegelj), dok je pobjednik bio Tomislav Tišljar, solist i autor Vragolaste Mađarice. Drugoga dana, na Večeri Podravlja, izvedena je pjesmarica s dvadeset i jednom novom skladbom iz pera znanih autora (Marijan Makar, Hrvoje Bogutovac, Aleksandar Homoky, Dalibor Paulik, Vlado Smiljanić, Marinko Barčan, Željko Lončarić Žec, Vladimir Kočiš–Zec, Zdravko Šljivac, Ivica Grujo Ićo, Siniša Leopold...), na stihove stalnih sudionika Festivala (Drago Britvić, Rajko Stlinović, Terezija Buba Bognar...) i u aranžmanima Bože Potočnika, Siniše Leopolda, Stjepana Mihaljinca, Željka Nikolina, Denisa Špegelja i drugih. Njih su, među ostalima, predstavili ansambli Ravnica, Slavonski dukati, Najbolji hrvatski tamburaši, Podravski mužikaši i Kvartet Gubec te poznati interpreti (ali i mladi), primjerice Žiga, Gordana Ivanjek, Ivana Trogrlić, Pjerino Ružević, Željko Lončarić Žec, Đuka Čaić, Viktorija Kulišić Đenka, Boris Ćiro Gašparac i Marija Husar. No, najviše uspjeha kod publike te su večeri imali trećeplasirana Hana Hegedušić, glumica — pjevačica, s izvedbom Podravske senje Hrvoja Hegedušića, na stihove Radovana Novine i u aranžmanu skladatelja, drugoplasirani je bio Željko Sesvečan s Lubice u travi Slavka Vučete (aranžman Vlado Smiljanić), a prvoplasirani je Mladen Medak Gaga, kantautor, s duhovitom skladbom Jezuš dečki, kak me hiče u aranžmanu Romana Grossa. Pravim pobjednikom s prošlogodišnjeg festivala čija je skladba bila najizvođenija u proteklih godinu dana, proglašene su Usne na usne autorice i pjevačice Antonije Šola. Na kraju Festivala, slikar Stjepan Đukić Pišta poklonio je portret Siniši Leopoldu, skladatelju, aranžeru i dirigentu Tamburaškog orkestra HRT–a u povodu 25. obljetnice umjetničkog djelovanja. Tako su od čardaša, polke, valcera do šansone i modernijih pjesama, Pitomačom odzvanjali zvuci Podravine i Podravlja, kao znak njihova glazbenog identiteta.

MARIJAN BEGOVIĆ

PROMOCIJA HRVATSKOG JAZZ STVARALAŠTVA

DAVOR HRVOJ

KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI

BIG B A ND HRT– A ODR AO DVA KONC E RTA S DJE LIM A HRVATS K IH AUTOR A

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

BROJ 163, SRPANJ 2010.

Marija Husar i Đurđevčice u Pitomači

20-Jul-10 2:07:41 PM

BROJ 163, SRPANJ 2010.

PANOPTICUM DETONICUM PANOPTICUM DETONICUM PANOPTICUM DETONICUM PANOPTICUM DETONICUM PANOPTICUM DETONICUM PANOPTICUM DETONICUM PANOPTICUM DETONICUM

PA NOP TIC UM DETONIC UM (8 .)

MOJ PRVI SUSRET S NEPOZNATIM VERDIJEM (s gledišta jednog turističkog vodiča u Parmi) Piše: Dubravko Detoni »Ne, ne, nije Maestro Verdi bio skorojević i hohštapler, kao što ste malo prije tako grubo izvoljeli kazati! On je samo na ovaj svijet stigao iz velikog siromaštva i bijede, pa je u svojim zrelim godinama, kad Si je to već mogao dopustiti, želio nadoknaditi sve što je u mladosti propustio.« oje nadasve voljene signore i iznad svega poštovani signori, svjetski slavni ljudi, članovi ocjenjivačkoga suda Premio Italia ovdje kod nas, u Parmi, neobična je čast, meni običnom i malom čovjeku–vodiču, pozdraviti tako birano i uzvišeno društvo na ovom našem veličanstvenom jednodnevnom vremeplovu koji će obuhvatiti nekoliko presudnih a slavnih mjesta u privatnom životu najvećeg od najvećih glazbenika svih vremena, našega neprocjenjivoga i nenadoknadivoga Maestra svih Maestra, Genija kojega samo jedanput u njezinoj povijesti nebo poklanja nekoj sretnoj zemlji kao što je Italija, našega neumrlog i vječnog, nedodirljivog i božanstvenog Giuseppea Verdija! I evo, velika mi je, neopisiva čast uprijeti svoj nedostojni prst i pokazati vam mjesto na katu ove skromne seoske kuće u malome mjestu Le Roncole, sveto mjesto na kojemu je stajao krevet u kojemu se rodio najveći, najbolji i najpošteniji Čovjek među svim ljudima, najuzvišeniji i najblaženiji Svetac među svim svecima, najpravedniji među svim pravednicima koji su se ikad ukazali na ovoj Zemlji. Tu je na slami ležalo to isusovsko Djetešce Giuseppe koje se rodilo već glasno pjevajući divnu melodiju koju još nitko nikad nije čuo, a koja će preokrenuti i neopisivom srećom obasjati čitav svijet.

kana. No dobro, u pravu ste, ima tu priličan broj sobâ, no one samo svjedoče o velikoj otvorenosti i vječnoj znatiželji našega Genija koji je često pomišljao kako bi bilo divno da za svaki pojedinačni ton koji će osmisliti i napisati ima na raspolaganju barem po jednu prostoriju u svojoj kući. A istina je i to da je u toj kući boravio i popriličan broj stanovnika, jer je Verdi ovamo doveo i Svoju obožavanu suprugu Margheritu Barezzi, kćer Svojega bussetskog pokrovitelja i mecene, bogataša i velikog ljubitelja glazbe, osobito Verdijeve, zatim dvije dražesne i preslatke Svoje djevojčice, tu su do svoje smrti živjeli i Njegovi roditelji, a povremeno boravili i mnogobrojni, siromašni i svega uvijek gladni, bliži i dalji rođaci. Sve je njih trebalo hraniti i općenito

smiješno, kažete? Ma ni najmanje, moja obožavana gospodo! Pa takvi uređaji i prostorije postoje danas u svim većim hotelima na svijetu. Ne, ne, nije Maestro Verdi bio skorojević i hohštapler, kao što ste malo prije tako grubo izvoljeli kazati! On je samo na ovaj svijet stigao iz velikog siromaštva i bijede pa je u svojim zrelim godinama, kad Si je to već mogao dopustiti, želio nadoknaditi sve što je u mladosti propustio. A da je kao osoba bio iznimno šarmantan i duhovit čovjek, eto, o tome svjedoči i ova pravim čudom sačuvana, Njegovom rukom pisana poruka mladoj posluzi koja šaljivo govori o tome, zapravo im u svojoj bezazlenoj i djetinjastoj zaigranosti tobože prijeti kako će dati odsjeći svaki prljavi prst čiji otisak nađe na rubu netom donesenog, a dotle u svečanoj prostoriji grijanog tanjura!

Zlatni stolček kao zalog

Sve ptice svijeta Ova je naizgled sasvim obična seoska kuća zapravo bila svojevrsna krčma, osebujno svratište kojim je čestito ali nadasve vješto upravljao otac genijalnog Dječaka. A ako malo bolje pogledate na obližnju cestu, vidjet ćete da nema ni stotinu metara odavde do mjesne crkve iz koje se upravo ovog trenutka, a Božjom providnošću, razliježu zvuci onog istog zvona koje je prvi put začuo i mali, svetačkom aureolom označeni Dječak Giuseppe koji još nije znao ni hodati a već se, pužući kao crv Božji, dovukao do crkve, uspeo do orgulja i zasvirao nešto tako divno da su od toga, iako im nije bilo vrijeme, procvjetala sva okolna stabla i zapjevale sve bivše, sve tadašnje i sve buduće ptice svijeta. Kako je Mališanov otac, meser Verdi, već bio čovjek u godinama za štovanje — a jedino od takvih, kao što znamo, proistječu najveći velikani — sasvim je prirodno da nije mogao sam obavljati svekolike poslove oko doma, krčme i poljâ, pa je gostionica Verdi oduvijek obilovala lijepim brojem mladih ljudi, gazdinih vjernih pomoćnika i slugu, među kojima su osobito brojne bile lijepe i marljive, dan i noć poslu odane i požrtvovne, na sve spremne mlade djevojke čija je uznosita dobrota i nesebična širokogrudnost bila nadaleko poznata i visoko cijenjena. Kuća je, dakle, već i njima, tim divnim damama zahvaljujući, poslovala prilično dobro i Dječak je Verdi od najranije mladosti bio okružen, ako ne baš blagostanjem, a onda svakako smijehom, glazbom i srećom, što se još uvijek dovoljno osjeća i u ovoj veličanstveno pustoj ali svakako skladnoj i smirenoj prirodi kojom upravo prolazimo na našem putu za Bussetto, drugu važnu postaju u privatnom životu našega božanstvenog Velikana...

Kuća u Bussettu Kao što nadasve obožavane signore i vrlo cijenjeni signori mogu vidjeti, ova je katnica usred Bussetta udobno sklonište već prilično poznatog i dobro stojećeg, iako ne još svjetski slavnog Skladatelja. Ona odaje svojevrsno bogatstvo, ali i veliku skromnost našeg Veli-

cant 163_08.indd 12

sa pjevati i svirati najnoviju Maestrovu opernu ariju. I rekli su ljudi da je meser Barezzi to još dospio začuti, da mu se rasvijetlilo lice i uzradovala duša, pa je jedva čujnim dahom prošaptao svoje zadnje riječi: »O, moj božanski Verdi!« I umro. Takva je bila ljubav svakoga živog bića prema divnom Verdijevu geniju... A sada se, moji visoko štovani doktori i profesori glazbe, približavamo možda najvećem Genijevu remek–djelu, divnoj i raskošnoj palači Sant’Agata, mjestu na kojemu je veliki Maestro na vrhuncu slave, bogatstva i moći zaželio stvoriti Svoj ljudski i stvarateljski raj. No zli su ljudi dali sve od sebe da Ga u tome spriječe. Ovu divnu, nadzemaljsku ljepotu od palače, okruženu golemim, krasno uređenim parkom i beskrajnim poljima, Maestro Verdi nije uspio nikad dovršiti. Majstori, majstori, svi vi znate kako to ide s njima, danas svakako još i gore nego nekad! Beskrajna kašnjenja, lukave sitne sabotaže, pljačka takozvanim »višim«, naknadnim radovima, lijenost, nerad, ljudska pakost i zloba. Maestro je morao prodati i kuću u Bussettu, no sve to nije dostajalo da se Sant’Agata dovrši onako kako je On to zamislio. Mi ćemo se sad morati ušuljati, jer postoje svojevrsne male neprilike i nesporazumi s Maestrovim dalekim rođacima i nasljednicima koji mrze svačiji ulazak u park, a osobito u palaču; evo, tamo su se i zagradili, a imaju k tome još i gadnog psa, pa molim da tiho, što tiše uđemo kroz ova pokrajnja vrata i uvučemo se u ovaj mali, preostali dio velebnoga zdanja koji su nam dobri i ljubazni Maestrovi daleki rođaci milostivo dopustili, uz obilnu napojnicu, razumije se, samo nakratko, što tiše i neprimjetnije, obići.

pomagati, a naš je veliki Maestro bio nedostižan u neopisivoj dobroti i brizi za sve bližnje, pa i dalje članove Svoje velike obitelji. Od svih je, pa i Svojih sumještana, bio slavljen i obljubljen. Eto, ovdje na zidu možete vidjeti u zlato obrubljen, a Njegovom rukom ispisan popis mnogih Njemu dragih ljudi u malome gradu, čija su mu imena i prezimena bila toliko prirasla srcu da ih je objesio na zid i uživao u svakodnevnom promatranju i iščitavanju. A sve te brojke pokraj tih imena i prezimena tek su novo svjedočanstvo o veličini i dobroti Maestrove divne naravi. Svi ti dragi ljudi, naravno, nisu imali materijalnih sredstava kakvima je već raspolagao Maestro i On im ih je, da nekako prežive, velikodušno davao, to jest posuđivao na kraće ili dulje vrijeme. A te dvostruke brojke kod svakog imena i prezimena uredan je Maestrov popis koji ga je podsjećao na prvu izdanu im svotu ali i onu znatno veću koju su Mu ljudi nakon stanovitog vremena, a u znak svoje zahvalnosti, bili dužni vratiti. Vidite i sami da su neke brojke uredno prekrižene, a neke baš i nisu, što znači da veliki Maestro nije više nikad vidio te Svoje iz neizmjerne dobrote i naivnosti izdane pare.

Veliki je Maestro bio čudesni, fanatični radnik. O tome, eto, svjedoči i ova Njegovom vlastitom rukom pisana bilješka da On od još polumračnog praskozorja pa do mrklo zatamnjene noći, ni na koga se uopće ne obazirući, divljački i bjesomučno radi, radi i samo radi. On je bio toliko odgovoran i neumoran, veličanstveni radnik da je imao nadčovječanske snage, kad su Mu u ovoj kući iznenada — znate, u ovim krajevima caruje ljudima baš ne sasvim sklono, teško, maglovito i uvijek vlažno podneblje — kad su Mu, dakle, iznenada umrle i ljubljena žena i obje obožavane kćerčice, dakle da u toj strašnoj boli i očaju ne prekine rad na obećanoj narudžbi, pa je uspio čak i dovršiti svoju komičnu, da, dobro ste čuli, komičnu operu, u čije se stvaranje unosio s tolikim zanosom da je na sam dan pogreba svojih najdražih, kako govore svjedoci, radeći na jednom osobito smiješnom opernom prizoru, u svoj radnoj sobi kikotao od smijeha. Zli su to jezici tumačili na najrazličitije, pa i neljudske načine, optužujući našega velikog Genija da je na Svoj način podmuklo kumovao odlasku Svojih najbližih. Ne, ne, već sam se zagrcnuo od užasa, grozna me zimica svega stresla, sačuvaj Bože takvih strašnih primisli!..

Granice ljudske dobrote Ne, ne, nikako, nije to bilo ono što ste vi tako grubo izvoljeli izreći! Ne, sve ima svoje granice, pa i ljudska dobrota. Zaboga, pa i naš je dobri Maestro, dok još nije bio svjetski slavan, morao od nečega živjeti! I to moramo s najvećim razumijevanjem i ponosom ljudski razumjeti i prihvatiti. Da, bio je taj veliki Maestro nevjerojatno marljiv i pedantan čovjek. Svaka je prostorija u Njegovoj kući, kao i svaka mudro i nadasve dosjetljivo promišljena nota u Njegovim partiturama, imala strogo predviđenu svrhu. Evo, na primjer, sada se vaše blagorodno društvo nalazi u sobi s velikom peći i posebnim uređajem nalik dimnjaku, a sve je to bilo namijenjeno isključivo trajnom grijanju tanjura uoči svakog obroka koji se odvijao drugdje. Soba građena samo za grijanje tanjura! Pretjerano,

Palača Sant’Agata A saznavši nešto kasnije da Mu umire i Njegov predobri i nenadomjestivi zaštitnik, mentor i ﬁnancijer, ujedno i tast, stari Barezzi, veliki Maestro nije odgodio neodložni pokus sa znamenitom, tada najvećom opernom pjevačicom Giuseppinom Strepponi, već ju je, vodeći za ruku a povremeno i grleći, jer su bili zaista veliki, najveći — o Bože moj, svi smo mi samo ljudi, pa bili i najveći! — jer su, da kažem pravu istinu, bili i više nego intimni prijatelji, grleći ju je, dakle, dovukao u sobu do koje se dobri stari meser Barezzi u krevetu upravo opraštao od ovoga svijeta. No sretno zaljubljeni par nije imao vremena, toliko su bili odgovorni ljudi, doći pozdraviti i ljudski se zauvijek oprostiti od njega, već su odmah pritrčali klaviru i počeli iz svega gla-

Pst, pst!... Evo tu, nasred ove skromne radne sobe nalazi se najsvetija i najvrednija stvar na svijetu, Maestrov osobni klavir. Na njemu su nastala najveličanstvenija djela ljudskog duha koji poput tamjana još lebdi po čitavom ovom svim i svačim pretrpanom prostoru, a osobito u blizini toga divnog glazbala, doduše nešto oštećenog i izubijanog, a svakako i odavno nenaštimanog. A pod ovim dragocjenim predmetom, pst, pst, smjerno molim za vašu najvišu pozornost, nalazi se, evo, ja ću ga samo malo izvući, jer on mora zauvijek ostati skriven, nalazi se ovaj suhozlatni i neprocjenjivo vrijedni stolić koji je, kao važan rekvizit, nazočio kairskoj premijeri Aide, no odmah nakon nje netragom nestao pa ga odonda policije svih zemalja uzalud traže. Izgleda da oni tamo nisu Našem dragom Maestru bili u potpunosti isplatili obećanu naknadu pa je on u svojoj dobroti i skromnosti, možda kao zalog, bio prisiljen odnijeti sa Sobom taj zlatni stolček koji mu je ostao vjeran sve do danas, a koji ćemo evo sad odmah vratiti na njegovo staro mjesto, pod klavir. A ovaj prekrasni kipić od slonove kosti, još i djelomice posrebren, ta je velika dragocjenost jednog dana nestala iz dobro čuvane sobe ravnatelja milanske Scale i nekim se čudom našla u ovoj Maestrovoj sobi. Vjerojatno su ju donijeli duhovi pravde, jer Scala nije uvijek plaćala prema dogovoru, pa se zna da je Maestro morao i posuđivati novac kako bi djelomice isplatio raspisivače Svojih nota, a taj Mu trošak nije Scala nikad obračunala. Pri kraju je života morao i Sâm raditi na Svojim poljima oko Sant’Agate, jer su ga ružno optužili da radnike ne plaća uredno. Ljudi su, nadasve poštovane gospođe i gospodo, nezahvalna rulja koja mrzi Genija. A evo, tu se na jednom većem staklenom stolu nalazi i neprocjenjivi rukopis Maestrova dnevnika. On na jednome mjestu kaže kako preveliko znanje, kultura i inteligencija mogu samo štetiti umjetnosti. Vjerojatno pritom misli na onog Wagnera. Ne, ne, uz moju najsmjerniju ispriku, u krivu ste, to nikako! Nije naš veliki Maestro time želio zaplašiti i obeshrabriti, na krivi put odvesti Svoje nasljednike, onemogućiti i uništiti svaku eventualnu konkurenciju. Dapače, On je za to bio predobar čovjek. Pa On je, kao što zna čitav svijet, poštovani doktori i profesori glazbe iz toga velikog svijeta, sagradio i Dom za stare i nemoćne glazbenike u Milanu! Dobro, u redu, da rečemo pravu istinu, nije ga baš On sagradio, jer za to više nije imao para, sve je odnijela Njegova Sant’Agata, ali je ipak On prvi dao ideju, pa i uplatio svoj skromni, da rečemo istinu, sasvim maljucni prilog. A i za to neka mu je vječna hvala i slava!

20-Jul-10 2:07:43 PM

PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE

BROJ 163, SRPANJ 2010.

SINIŠA VUKOVIĆ: PARTITURA I ŠTAPIĆ

DNE V NIK I U S POM ENE I DJEL A Z A K L AV IR B L AGOJA B E R S E — HRVATS K I GL A Z B E NI Z AVOD

Sonatni oblik opernih kritika i eseja 1998. — 2004. (Naklada Bošković, Split, 2009.) Piše: Ivana Tomić Ferić Analogija s instrumentalnom formom

ovi ostvaraj mladog pjesnika, dijalektologa, književnog i glazbenog kritičara Siniše Vukovića proniče u brazdi ne isuviše učestale, ali zato probrane i pokretačke glazbeno– kazališne hrvatske književne kritike (Nedjeljko Fabrio), legitimirajući ga kao istinskog tumača i promišljatelja umjetnosti glazbe na pozornici, kao pisca polivalentnih interesa gotovo poslovične sveprisutnosti i upućenosti o »svemu opernome«. Njegova rijetka receptivnost i intelektualna znatiželja za svjedočenjem i ostavljanjem tragova u vremenu, ovoga puta rezultirala je knjigom pod naslovom Partitura i štapić (s podnaslovom Sonatni oblik opernih kritika i eseja) u izdanju Naklade Bošković, a promovirana je 26. svibnja 2010. u, glazbom i riječju, oplemenjenom prostoru Foyera HNK–a u Splitu.

U trodijelnoj artikulaciji ispisanih osvrta, a prema dosjetljivoj analogiji na trodijelnu strukturu sonatnoga oblika o čemu autor raspravlja u predgovoru naslovljenom Andante amoroso, molto spiccato, susreću se, sukobljavaju i oplemenjuju različiti stilovi i epohe, raznorodni operni tipovi i glazbeno–scenski pravci. Riječ je, kako ističe Vuković, o istinskoj opernoj emulziji u kojoj ima duha slavenske naravi (s hrvatskim autorima Gotovcem, Zajcem, Tijardovićem i Hatzeom te inozemnim, poput Čajkovskog, Musorgskog i Borodina), zatim nezaobilaznog germanskog (s Mozartom, Schubertom i Wagnerom), te, dakako, dominantne romanofone, točnije italofone i frankofone crte (s Rossinijem, Donizettijem, Bellinijem, Verdijem, Leoncavallom, Mascagnijem i Puccinijem s jedne strane, te Bizetom, Oﬀenbacom i Massenetom s druge).

Unatoč specijaliziranosti tematike, knjiga nudi panoptikum zanimljivih, stilski dojmljivih tekstova koji na gotovo pet stotina stranica donose pregled najpopularnijih opernih naslova izvedenih u Splitu. U tome smislu, čini se podjednako poticajnom i muzikolozima (s obzirom na dragocjenu građu i priloge koji mogu poslužiti nekom budućem, holističkom pregledu povijesti opere u Splitu) ali, zasigurno, i širem krugu čitalačke publike razotkrivajući nam neke nepoznate ili barem ne dovoljno poznate činjenice ljudskog, glazbeničkog i književničkog trajanja njezina autora.

Kronološki i tipološki slijednik predstavljene knjige jest drugi dio zamišljene tetralogije s naslovom Ruža solista (u tisku), novi materijal u kojemu se obrađuje, analizira i ocjenjuje ukupno 55 opernih djela iz pera 24 skladatelja, a koja, zajedno s prvom, tvori biforu splitskih opernih portreta. Partitura je, dakle, obujmila operne eseje nastale od 1998. do 2004., a Ruža solista reﬂektira se na istovjetne napise nastale u vremenu od početka 2005. do kraja 2007. godine. Na tom desetljeće dugom putovanju, Vuković u dva sveska obrađuje gotovo sve opere koje su ikada izvedene u Splitu. Autorov pothvat namjerava se nastaviti i u trećoj knjizi, domišljata naslova Opera(cija) kazališta, a dospjet se hoće — kako stvari stoje — u zaglavnoj knjizi s naslovom Dnevnik kazališnog broda koja bi zaokružila četverolist i uobličila tetralogiju kao svojevrsnu panoramu operne prakse prvenstveno u Hrvatskoj, ali i šire. Takva cjelina obuhvatit će više od 130 različitih opernih naslova, viđenih na gotovo stotinu europskih pozornica (od Budimpešte, Londona, Münchena, Beča do Milana i Rima), s najvećim imenima opernog svijeta, od onih za dirigentskim pultom do redatelja i sjajnih pjevača. S većinom od umjetničkih osobnosti, Vuković se osobno sretao, zapisivao njihova iskustva i sjećanja, razgovarao o opernoj umjetnosti i glazbi općenito, a izvatke i dojmove inkorporirao u svaku od najavljenih knjiga.

Prvi dio splitske operne historiografije

Talijanska operna scena iz vizure Splita

Riječ je, dakle, o kritičko–esejističkim napisima građenim putopisnim, memoarskim, autobiografskim, muzikološkim, književnim i povijesnim detaljima vezanim uz pojedine operne izvedbe. Partitura je, međutim, tek prvi dio jedne šire, kompleksnije autorove zamisli o uobličenju takozvane Teatrološke tetralogije koja bi, promatrana u cjelini, trebala predstavljati kronologiju operne historiograﬁje u gradu pod Marjanom. Upravo pisana iz vizure Splita, knjiga podastire izvatke iz publiciranih kritika, donosi detaljne liste s ulogama, ispisane neposredno ispod naslova svakog pojedinog teksta, kao i sastave pjevača, dirigenata, redatelja, scenografa, kostimografa... koji su sudjelovali u starijim produkcijama splitske Opere. O metodičnosti autorova pristupa svjedoči i popratna sadržajna građa s precizno načinjenim kazalom svih spomenutih opera i imena, s nešto više od 1400 natuknica te kompletna bibliograﬁja opernih kritika koja obuhvaća 62 kritičko–esejistička teksta, s ukupno 45 različitih opernih naslova (među njima, Ero s onoga svijeta, Petar Svačić...).

»Hrvatska i Italija vole se u meni«, izjavio je jednom autor tumačeći svoje, gotovo opsesivno, italsko bavljenje operom i pohode u osvajanje svih važnijih talijanskih kazališta. Osim u Veneciji, Firenci, Milanu, Palermu, Rimu, Napulju, Bariju, Bergamu, Bologni, Parmi, Genovi i Torinu, bio je i u onim slabije poznatim, provincijalnim dijelovima operne Italije poput Ferrare, Cremone, Mantove ili Ancone. No, uvijek je pisao iz vizure Splita. Pored povijesnih obilježja opere, u svojim tekstovima Vuković redovito naznačuje i faktografske elemente iz genealogije svake od njih te detaljno prikazuje retrospektivni presjek određene opere upravo u splitskoj recepciji. Važan sloj u tim nanosima impresija jest onaj putopisni, a taj je, opet, natopljen ili dnevničkim bilješkama ili pak autobiografskim reﬂeksijama. No, ono što se doima imperativnim jest činjenica da gdjegod je odlazio i gdjegod je boravio, svijet oko sebe motrio je iz vizure književnika. Upravo ta odrednica, smješta ga u onu grupaciju kritičara čiji napisi idu dalje u području kritičarske stilistike, u samu kompleksnost kritičkoga zahvata, pa naglasak nije na tome što je u njima kazano, već kako je to oblikovano. Tradicija takve glazbene kritike započela je u nas s A. G. Matošem, nastavila se u napisima svestranog intelektualca Milutina Cihlara Nehajeva, razvijala se u tekstovima Nikole

cant 163_08.indd 13

Polića, a živi i danas, u esejističko–analitičkim i historiografsko–dokumentarističkim kritikama / kronikama maestra pisane riječi, književnika Nedjeljka Fabrija. Čarolija njegove stilistike, izvorom je nadahnuća za Sinišu Vukovića koji, poput uzora, tekstovima udahnjuje upravo taj literarni elasticitet i asocijativno bogatstvo što kritičku riječ gotovo uzdiže na razinu autentične umjetničke proze. U ocjeni Vukovićeve esejistike, njegovih poetskih sekvenci o brojnim skladateljima, interpretima i glazbenim djelima, doista ne možemo ne prizvati u sjećanje lucidnu misao Matoševu, britkost njegova briljantnog kritičarskog pera. Vuković jest matoševac, pa ako u tome i zaostaje za uzorom, nije promašio. Jer, iz riznice njegovih opservacija i inventivnih proniknuća izvire uzorna umjetnička elokvencija, stilska elegancija i duhovitost koja ne zazire od kalambura i analogija, od burgijanja i ćaskanja, od skercoznosti i ludičnosti kojima je ispunjena njegova tekstna prostorija. Trudeći se biti uvjerljivim, argumentiranim i nadasve objektivnim arbitrom (koliko je to, naravno, moguće s obzirom na to da je kritika uvijek i nužno prožeta subjektivnim doživljajem), o snazi svoje metaforike i humora progovara i osobno u uvodniku knjige: U radu na ovim tekstovima — kaže Vuković — želio sam uliti malo svježe krvi, krv koja ne bi imala istih eritrocita, predvidivih leukocita i plagijatorskih trombocita. Krvnu sam plazmu želio obogatiti ne uranom i ne urinom: htio sam ju začiniti humorističkim tonom... Aristokratskoj auri kritike svlačio sam odijelo i oblačio joj traperice...

Belkantistička i beletristička vokacija Različiti karakterom i mjerom kritičarsko– stilističke osviještenosti, Vukovićevi napisi ogledalom su prvenstveno njegova osobna vremena, ali i svojevrsni pokazatelj vrijednosti i bogatstva hrvatskog opernog života, njegovih značajnih i usputnih imena te stvaralačkih dosega. Ono što, međutim, ostaje dominantnom i najdubljom inspiracijom njegove kreativno spisateljske imaginacije jest fascinacija operom koja je njegov i kreativni i kulturološki izazov, živi fenomen i neosporna estetska tvorevina u svakoj svojoj novoj inscenaciji i konkretizaciji. Ona ga nagoni na neobično hodočašće izvorima, na traganje i obilaženje gotovo svih dostupnih mjesta, uglednih i manje uglednih, bliskih nam i udaljenijih teatara i arena iz kojih odjekuju izvedbe klasičnih ostvarenja. Takvim se entuzijazmom i ustrajnošću doista mogu podičiti tek rijetki pojedinci. Pridodamo li toj belkantističkoj vokaciji i njegovu beletrističku (nerijetko i znanstveničku) motivaciju, njegov istinski literarni eros, razvidno je kako je svoj pedantan i metodičan rad stavio, kako veli Tonko Maroević, u službu zvukovne i semantičke ljepote, kako je pisanjem zapravo poželio obnoviti orfejske zanose teatarskog sudioništva. Opisom činjenica iz bogate operne povijesti Splita i određivanjem njihovih funkcija u cjelini glazbenog (i kulturnog) života, Vukovićeva knjiga podastire estetičke reﬂeksije odražavajući pritom progresivna nastojanja u izgrađivanju prepoznatljive vlastitosti kulture i umjetnosti. A to je najbolja preporuka i zalog odjeka koji ova knjiga uistinu zaslužuje. Ako je suditi po nagovještajima iz uvoda, a uzimajući u obzir pripovjednu vitalnost i istraživački nerv Siniše Vukovića, valja s nestrpljenjem iščekivati nove nastavke (možda i talijanska izdanja), jednako izvorne i svježe, sa željom da svojim napisima i dalje putuje kroz vrijeme i prostore gradeći mostove glazbom koja u svojim najvišim ostvarenjima nesumnjivo transcendira materijalne uvjete i pruža doživljaj bića. Ona, naime, ne postoji samo u tonovima, već u duhu i značenju koji poprimaju smisao za čovjeka što i jest moto glazbeno–estetičke, odnosno glazbeno–esejističke arhitektonike Vukovićevih ostvarenja.

»ŠTO MI DUŠA ŠAPĆE, TO SAM STAVIO U NOTE« Prva izdanja višegodišnjeg istraživačko–izdavačkog projekta Sabrana djela Blagoja Berse Piše: dr. sc. Zdenka Weber rvatski glazbeni zavod pokrenuo je 2008. godine dugoročni projekt izdavanja Sabranih djela Blagoja Berse (Dubrovnik, 21. prosinca 1873. — Zagreb, 1. siječnja 1934.) u kojemu surađuje s Razredom za glazbenu umjetnost i muzikologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu. Prvi rezultati su objavljena knjiga pod naslovom Dnevnik i uspomene koju su priredile dr. sc. Eva Sedak i mag. Nada Bezić, kao i Djela za klavir u redakciji Petra Bergama.

Najcjelovitiji uvid u život i stvaralaštvo Na iscrpnih 509 stranica, Dnevnik i uspomene donose Bersine dnevničke zapise što ih je, uz mnoge prekide, bilježio od 28. prosinca 1904. do 8. svibnja 1933., i to s punim nadnevcima u osam svezaka, a uz to i jedan svezak Uspomena, naknadno zapisanih između 1923. i 1933. godine. U Predgovoru Eve Sedak, ističu se zahvale upućene nizu suradnika »koji su pomogli pri rješavanju mnogobrojnih zagonetki što ih postavljaju Bersino podrijetlo te životni i profesionalni put« — to su, između ostalih, Ivona Ajanović–Malinar, Ivan Čavlović, Ivo pl. Durbešić, Ljubomir Gašparović, Pavle Jerolimov, Mirjam Lopina, Dubravka Oraić Tolić, Mario Padelin i Marija Tonković. Zahvale su upućene i prvim čitateljima rukopisa knjige, Marcelu Bačiću, Mariji Bergamo, Nedjeljku Fabriju i Branku Poliću, te nizu studenata koji su, kako ističe Eva Sedak, »tijekom mnogih godina, svježinom i pronicljivošću pitanja poticali u nastojanju da u Bersinoj glazbi, ali i u njegovoj povijesnoj figuri, pronalazim odgovore na nove zagonetke o hrvatskoj glazbi dvadesetoga stoljeća«. Obuhvaćen je, dakle, opsežan timski rad, a planirano je da bi cjelokupni projekt trebao sadržavati pet knjiga i četrnaest notnih svezaka. Kako je Bersa dnevničke zapise bilježio na hrvatskom, talijanskom i njemačkom jeziku, prva je knjiga u cjelini objavljena na hrvatskom jeziku, kao izuzetno značajno prinos mogućnosti zbližavanja s intimom skladatelja čiji životni put nije bio lak ni (uvijek) jednostavan. O tome, u uvodnom tekstu »Mjesta–vrijeme–putovi. Bilješke uz životopis Blagoja Berse«, Eva Sedak vrlo nadahnuto izvješćuje i taj je tekst do sada najcjelovitiji uvid u Bersin život i stvaralaštvo. Eva Sedak potpisuje i dodatak »O osobama«, jedinstveni prilog u dosadašnjoj muzikološkoj literaturi koji u kratkim životopisima donosi osnovne podatke o osobama s kojima se Bersa susretao i koje u dnevničkim zapisima spominje. Uz detaljnu kronologiju skladateljeva života ispisanu po godinama i popis literature o Bersi, uz abecedarij u knjizi navedenih imena, izdanje sa svim znanstvenim aparatom i podacima ulazi u neizostavnu literaturu svakom budućem istraživaču života i djela Blagoja Berse.

»Pišem za sebe« Bersine dnevničke zapise čita se s velikim zanimanjem jer pružaju važan uvid u tijek života koji doista nije bio lak jer je bio prisiljen mnoge godine provesti u Beču, slabo plaćen za obrađivački rad kod Herzmanskog, a u domovini nije nalazio odgovarajuće radno mjesto, sve do školske godine 1921./1922. kada je počeo raditi na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U tom je kontekstu indikativan i njegov zapis od 28. prosinca 1914. koji je upisao u dnevnik za vrijeme rada u Beču: »Ne želim nikako da se taj moj journal štampa, ni prije ni poslije moje smrti. Ne pišem za tu svrhu! Nego pišem za sebe, za moje stare dane, drago će mi onda biti da mogu čitat što sam doživio i što napisao. Da bi pisao za štampu moguće ne bi bio iskren. Literat nisam da mogu tako zrelo (i što se tiče jezika i stila) pisati, hrvatski sam učio, mogu reći, sâm. Ne poznam dobro ni jedan jezik; što mi duša šapće to sam stavio u note.« Konačnu mogućnost da pijanisti i hrvatska javnost upoznaju ono što je Bersi »šaptala duša«, nalazimo u prvome notnom izdanju. Predgovor dr. sc. Eve Sedak, tekst Glasovirski dnevnički zapisi Blagoja Berse dr. sc. Marije Bergamo i Napomene redaktora Petra Bergama uvodi su zbirci koja sadrži 24 Bersine klavirske skladbe. Djela nastala u svim razdobljima njegove skladateljske djelatnosti, ovim su izdanjem okupljena kao izuzetno vrijedna ostavština majstora koji je, uz druga kapitalna ostvarenja (tek čekaju objavljivanje u suvremenim redakcijama), za klavir ispisao antologijske skladbe čije će studiranje i izvođenje pijanistima nedvojbeno pružiti posebne užitke. Jednako tako i njihovim slušateljima, jer su interpreti dužni još mnogo pažnje autoru čija je glazbena muza tako obogaćujuće oplođivala hrvatsku glazbu na početku i u prvim desetljećima 20. stoljeća. Stoga autorima i priređivačima, na prvome mjestu Evi Sedak, Nadi Bezić te Mariji i Petru Bergamu, valja zahvaliti za uloženi trud i objavljivanje doista respektabilnih prvih izdanja serije Sabranih djela Blagoja Berse koja u svojemu okrilju priređuje Hrvatski glazbeni zavod, uz potporu Ministarstva kulture.

20-Jul-10 2:07:44 PM

BROJ 163, SRPANJ 2010.

Riječ je o jednom od naših najsvestranijih umjetnika koji je u povijest ušao, ne samo kao skladatelj, nego i kao legendarni dirigent Plesnog orkestra Radio Zagreba (danas Big band HRT–a) te član Zagrebačkog jazz kvarteta. Dugo je godina surađivao i s orkestrima takozvane ozbiljne glazbe, poput Zagrebačke ﬁlharmonije i Simfonijskog orkestra HRT–a. Takva umjetnička širina odražava se i na njegovu višeznačnom skladateljskom opusu, obilježenom skladnim spojem klasičnih formalnih okvira, vrhunskog zanata i neopterećene tematske inventivnosti svojstvene zabavnim melodijama i jazzu.

NATJEČAJ

Chansonfest 2010. — Međunarodni festival šansone Ostvaren uz potporu Ministarstva kulture i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba

DAVOR HRVOJ

Organizator: Hrvatsko društvo skladatelja Umjetnička organizacija: Chansonfest

RASPISUJE NATJEČAJ

Miljenko Prohaska

za nove skladbe koje će biti izvedene na Chansonfestu 2010. — međunarodnom festivalu šansone, u Zagrebu 12. studenog 2010. godine.

Njegov autorski koncert donosi presjek komornoga stvaralaštva, vokalne lirike, kao i stavaka za gudački kvartet, kvartet i glas, kvartet i klavir te klavir, glas i violončelo. Mnoge antologijske skladbe u obradama predstavit će Gudački kvartet Sebastian, mezzosopranistica Martina Gojčeta Solić, Ervin Baučić, vokalni solist Gradskog kazališta Komedija i pijanist Mario Čopor, a na programu su, među ostalima, Intima, Sebastiana, Senje, senje, Arioso, Fakin od porta, Adieu i Play Strings, Play.

Festival nema natjecateljski karakter. U Natječaj će se uvrstiti samo radovi visoke umjetničke vrijednosti u kojima glazba i stihovi čine jedinstvenu cjelinu. Djela se na Natječaj prijavljuju u 2 klavirska izvoda, s vokalnom dionicom i upisanim stihovima ili melodijskom linijom s harmonijskim simbolima i upisanim stihovima.

POS L JE DNJI OVOS E ZON S K I KONC E RT U C IK LUSU »I Z SA LON A O I «, 10. LIPNJA 2010.

ČETIRI PRAIZVEDBE U ARBORETUMU Piše: Višnja Požgaj ahvaljujući lijepoj, mirnoj i toploj lipanjskoj noći, posljednji koncert jubilarnog 15. godišta Kućnih koncerata Iz salona Očić, umjesto u salonu, održan je u prekrasnom ambijentu raskošnog arboretuma obitelji Očić na Lašćinskoj cesti. Nastupio je Simply brass quintet u sastavu Tomica Rukljić, trublja, Rudolf Homen, trublja, Hrvoje Pintarić, rog, Alan Bošnjak, trombon i Jurica Rukljić, tuba. Vrsni glazbenici, za tu iznimnu prigodu, pripremili su program ležernijeg i zabavnijeg ozračja, prilagođen otvorenom prostoru, u okviru kojega su praizvedena djela hrvatskih autora.

Šalju se uz tri primjerka teksta i demo snimkom, uz barem jedan harmonijski instrument. Ukoliko autori šalju više radova, svaka skladba mora biti na CD–u ili posebnoj audio kaseti. Skladbe se šalju pod punim imenom i prezimenom, s naznačenom adresom autora. Autori mogu predložiti izvođača i aranžera pjesme. Slanjem skladbe autori jamče da prijavljena djela nisu bila ranije javno izvedena.

Na početku koncerta izvedena je skladba U arboretumu koju je ugledni doajen Miljenko Prohaska svojevremeno skladao upravo za ljetni koncertni ciklus Iz salona Očić. Iako je djelo nastalo 2003., loše vrijeme i druge okolnosti tada se nisu posrećile i skladba je sada prvi put izvedena u autentičnom ambijentu. Prohaska je dio bogata i raznovrsna opusa posvetio komornoj glazbi koja je većinom posvećena i praizvedena u Salonu Očić (organizator Društvo za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan, čiji je odani član).

Radovi koji ne udovoljavaju navedenim uvjetima, neće se razmatrati. Program festivala odredit će se prema broju i kvaliteti primljenih skladbi. Radovi primljeni na Natječaj ne vraćaju se autorima. Umjetnička komisija Festivala zadržava pravo otvaranja pozivnog Natječaja. Slanjem radova na Natječaj, autori prenose na organizatora pravo prvog javnog izvođenja i snimanja za javne medije i nosače zvuka, dok sva ostala prava ostaju autorima prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima.

U svojemu prepoznatljivom stilu skladnog spoja ozbiljnog i ležernog, s blagim mirisom jazza, Prohaska je kraćom skladbom U arboretumu, sa stavcima Preludij, Fanfare, Bluesy i Allegro arboreto, usrećio umjetnike i publiku. Te lijepe večeri praizvedene su još tri kraće, stilski različite skladbe mladih hrvatskih skladatelja. Apstraktni i ozbiljni Simply quintet Dubrovčanina Frana Đurovića, sučeljava duge izdržane tonove s kraćim i efektnim ritmičkim formacijama u tri kontrastna stavka Allegretto, Adagio, Allegro con fuoco. Dvije rijeke (Drava — Mura), Dalibora Grubačevića iz Koprivnice, na tragu su skladateljeve zaokupljenosti ﬁlmskom glazbom. Nostalgična prva tema i tamno obojeni drugi stavak kao da prizivaju riječne dubine, a duhoviti ritmični kontrasti slijede uzburkane virove i brzace. I na kraju, Mjesečeva tuga, još jednog Dubrovčanina, Damira Butigana, rock glazbenika i klasično obrazovana trubača, člana Simfonijskog orkestra Dubrovnik, pitka je mješavina jazza, funka i modalnosti, melodičnosti, ritma i efektnih akcenata.

Rok predaje radova je 1. listopada 2010. godine.

Radovi se šalju s naznakom »Za Chansonfest«

MARKO HORVAT

na adresu:

Hrvatsko društvo skladatelja Berislavićeva 9 10000 Zagreb Hrvatska Fax 385 (0) 1 487 2372; Tel 385 (0)1 487 2370

RAMIŠLJANJA (Croatia Records) ijetka, a možda i jedina ploča u hrvatskoj diskograﬁji zabavne glazbe i jazza na kojoj je snimljeno, u glasovirskoj solo interpretaciji, devetnaest jazz standarda u izvedbi pijanističkog veterana Dražena Boića, jest album pod naslovom Ramišljanja (Croatia Records). Zavidna tehnika stečena klasičnim klavirskim obrazovanjem, apsolutni sluh i gotovo pedesetogodišnje solističko iskustvo lounge pijanista u ambijentima najluksuznijih hotela, osjećaju se u izvedbama snimljenim na koncertnom klaviru Steinway u dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, najstarijoj glazbenoj instituciji u Hrvatskoj.

U osobnom izboru programa za ovu ploču, Dražen Boić se kao autor pojavljuje samo u skladbi Anita, posvećenoj supruzi. Uz nju i Oscarom nagrađene ﬁlmske teme, na repertoaru su svjetski šlageri i jazz standardi. Boićev jazz pijanizam koji se može usporediti s velikanima klavira slične provenijencije, kakvi su George Shearing, Andre Previn i Michel Legrand, prisutan je u skladbama Satin Doll, Blue Monk i ‘Round Midnight. Posebno mjesto na kompaktnoj ploči ima skladba Intima Miljenka Prohaske. Uz brojne inozemne orkestralne izvedbe od kvarteta do simfonijskih orkestara, ovom prigodom je dobila solističku pijanističku interpretaciju, a ona nimalo ne zaostaje za izvedbama uglednih svjetskih sastava i orkestra, među ostalima, Modern jazz Quarteta i USA Orchestra. Snimatelj Jurica Grosinger izvrsno je tonski oblikovao koncertni zvuk »grand piana«. Vjerno prenesena artikulacija tonova, koja je kod Dražena Boića zavidna, uvrštava ovu ploču u vrhunsko izdanje te vrste glazbe. Glasovirske interpretacije na CD–u predstavljaju poseban ugođaj (najboljeg »piano bara«) u kojemu će uživati svi glazbeni sladokusci, ne samo ljubitelji jazza.

CD izlog Vere Lončar Borna Šercar’s Jazziana Croatica

A LITTLE BOOK OF NOTES (Aquarius Records) a današnjoj svjetskoj jazz sceni, sve je veći broj bubnjara koji na sebe preuzimaju aktivnu ulogu vođa sastava, neki od njih s odličnim re z u ltat i ma ! Trendu se priključio udaraljkaš i bubnjar Borna Šercar koji je, na svojemu prvijencu A Little Book Of Notes, okupio ekipu u sastavu: gitarist Ante Gelo, kontrabasist Tihomir Hojsak, klavirist Zvijezdan Ruzić i saksofonist Vojkan Jocić. Prema Šercarovim riječima, sastav svojim jazziranjem predstavlja viziju »autentične glazbe podneblja u kojemu živimo«. Podneblje je tek ishodište, inspiracija koja je sa sebe zbacila naslage prošlosti i zaživjela u novome harmonijskom ruhu. Osjeća se to u obradama djela Sunny Field Blagoja Berse i Marjane Marjane, narodne pjesme koju je prvi zapisao Ivo Tijardović, a takozvana »world egzotika« prisutna je u autorskim skladbama New Red Dwarf, Bread Of Stone, Nostalgia, Kolo, Soko Loved Him, Rakia i Balkanika. No, pažljivijim slušanjem otkrivamo da se radi o dubljoj razradi glazbenih motiva našeg podneblja. Ritam sekcija ne određuje samo ritam, ona daje boju, ali i žestinu, na kojoj glatko teče zvuk gitare Ante Gele.

A Little Book Of Notes nije album koji će gurnuti u spotlight virtuoznost bilo kojega glazbenika iz postave, niti će Borna Šercar, kao voditelj, svojim bubnjanjem zagušiti improvizaciju ili se postaviti ispred onoga što žele stvoriti kao kvintet. Iako za udaraljkama i bubnjevima, on će radije svoju svestranost glazbenika, skladatelja i idejnog začetnika predstaviti na vlastiti, soﬁsticirani način, bez buke i galame.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

dvorani Hrvatskog društva skladatelja 22. ožujka predstavljena je knjiga Mihael Šilobod Bolšić — Osnove gregorijanskog ili koralnog pjevanja (L & G, Zagreb 2009.) muzikologinje Jelene Knešaurek Carić. Uz autoricu, o knjizi su govorili urednik izdanja, prof. Zlatko Šešelj i dr. sc. Stanislav Tuksar, muzikolog, redovni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. (B.P.K.)

Dražen Boić

CD IZLOG

petak, 3. rujna ove godine u 21 sat, u Atriju Muzeja za umjetnost i obrt održat će se skladateljska večer Miljenka Prohaske pod naslovom U komornom ozračju.

CD izlog Dubravka Majnarića CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

PREDSTAVLJENA KNJIGA MUZIKOLOGINJE JELENE KNEŠAUREK CARIĆ

CD IZLOG

NAJAVA SKLADATELJSKE VEČERI MILJENKA PROHASKE U

Hrvoje Pintarić, Rudolf, Homen, Alan Bošnjak, Dalibor Grubačević, Tomica Rukljić, Jurica Rukljić

cant 163_08.indd 14

20-Jul-10 2:07:45 PM

BROJ 163, SRPANJ 2010.

Mišo Kovač

Quasarr

NE TRAŽIM ISTINU

PROPAGANDA

VIRNO SRCE

(Dancing Bear)

agrebački dvojac Gatuzo već neko vrijeme vlada klupskom rock–scenom, a njihov nastupni album bio je dobrodošlo osvježenje na predvidljivom tržištu: iznimno sugestivan glas Damira Trkulje, uz jednostavnu kombinaciju gitare/bubnja te povremene glazbene dodatke, album uvrštavaju na popis jednoga od najinspirativnijih prvijenaca ovoga stoljeća na sceni. Stoga se mnogo očekivalo i od nasljednika. Prvi pogled na ovitak iznimno je obećavao: kombinacija žute boje pozadine i štriha s likovima članova banda, djeluje jako upečatljivo. No, materijal koji je predočen nije na razini ovitka, djeluje kao kolekcija pjesama koje nisu imale sreću završiti na nastupnom albumu. To ne znači da su slabije od prvijenca, ali jednostavno, u diskografskom smislu, Gatuzo nije napravio korak naprijed. Vjerojatno je i to jedan od razloga što su zvučnu sliku odlučili poboljšati Zoranom Čalićem iz Majki. Energični rock koji grupa cijedi svakim rifom ili udarcem u bubanj, na taj bi način mogao dobiti novu dimenziju. Postojeću je Gatuzo prilično dobro apsolvirao i amortizirao.

adnaslov Pjesme Dalmacije i otoka Korčule na ovitku recentnog ostvarenja Meri Cetinić, mogao bi ukazivati da su posrijedi obrade tradicionalnih otočkih pjesama. No, od 13 pjesama na albumu tek su tri potekle iz naroda, ostale su autorske pjesme Meri Cetinić i suradnika. Još je veća nevjerica kad se čuju prvi taktovi uvodne Gardeline moj, koji kao da su upravo umiksani s albuma Signing Oﬀ grupe UB40. Otočki reggae? Zašto ne? Pa Šo!Mazgoon je izgradio karijeru na sličnom. No, ostatak materijala ipak nije takav — riječ je o suvremenome dalmatinskom pop–izričaju, naglašenom izvanvremenskim glasom Meri Cetinić. Zanimljivo je da u dvije pjesme vodeći glas pripada Ivani Burić, njihovoj autorici. Posrijedi je kćer Meri Cetinić, no možda bi bilo bolje da su pjesme uvrštene kao bonus jer prilično odudaraju od ostatka albuma, od vokalnog manirizma do činjenice da su napisane na književnom jeziku. Album Virno srce stilski je razgranat materijal (ima i uporabe engleskog jezika), s izvrsnim pojedinim pjesmama, no u konačnici ipak zaostaje za ranijim ostvarenjima.

(Croatia Records)

(Menart) e tražim istinu je pompozno najavljen kao »posljednji« album Miše Kovača. Ne vjerujem da će ta kompilacija uistinu biti posljednje što je estradni velikan snimio i to barem iz dva razloga: prvi je što se voli razbacivati sudbonosnim izjavama, kasnije radeći nešto sasvim drugo, a drugi, što se tako ponašaju i ostali velikani. Sjetimo se raspada Parnog valjka. Ili, odlaska Michaela Jordana koji se još dvaput vraćao na parket. O Michaelu Schumacheru da se ne govori. Ne tražim istinu zbirka je pjesama koje se nisu nametnule kao hitovi na njegovim prijašnjim albumima, a Mato Došen pokušao im je udahnuti suvremeniji produkcijski kontekst. Prerano preminuli majstor zanata ipak nije odolio da ostavi tipične produkcijske šuškalice znane iz osamdesetih. Mišo Kovač vokalno, pak, nije pridonio obnovi pjesama, tako da su inicijalne pjevačke kvalitete zadržane te će se istinski fanovi s radošću prisjetiti zaboravljenih, ali korektno obnovljenih pjesama. Punu snagu je pokazao tek u pjesmi Ostani svoja, ostvarenoj u stilu njegovih početaka, kada mu je Ray Charles bio idol. No, ionako smo Mišu davno prestali doživljavati kao pjevača, jer on ima istinski status legende.

Ivana Kindl

PROMJENJIVA Elemental

(Menart)

VERTIGO (Menart) eti album Elementala predstavlja još jedan zaokret u njihovoj karijeri. Nakon što su s trećim albumom ubrzali rad i vlastiti rap izričaj nadgradili pristupom live banda, na ovome albumu i stilski su se odmakli od raperskog bajanja. Posrijedi je izvrstan potez (premda rap nije nestao iz njihova stila), zato što su na taj način njihovi moćni tekstovi dobili dinamičniju strukturu koja je okružuje. Brže, poletnije i potentnije skladbe, s izravnim tekstovima intimnoga ili društvenog usmjerenja, omogućava Elementalu naglašenije live predstavljanje pjesmama. Vokalna međuigra Mirele Priselac Remi i Luke Tralića Shota izvrsno funkcionira i u drukčijem glazbenom okruženju, na primjer, u zabavnoj ska popijevci Reži me. Bez obzira na istraživanje drugih glazbenih stilova, pa i prilagodbe u načinu pjevanja (Gdje je moj grad), osnovna kvaliteta albuma jest da nema slabih trenutaka i da nastavlja uzlaznu diskografsku liniju banda. To uistinu rijetkima uspijeva, no kod Elementala je pravilo: svaki novi album bolji je od prethodnoga, pa je tako i Vertigo kruna njihove diskograﬁje.

cant 163_08.indd 15

etvrti album Ivane Kindl još jedanput dokazuje kako je posrijedi neizbrušeni vokalni dragulj hrvatske pop–scene. Jednostavno, jedna od naših ponajboljih pjevačica uvijek je imala nesreću da nije imala izraziti hit koji bi bio okidač karijere. Ne računajući njezin gospel–album, tri CD–a koja je ostvarila bila su više nego korektna, s nekoliko sjajnih pjesama koje imaju hit–potencijal. No, one se nisu uspjele »uhvatiti« i Ivana Kindl neprestano je nosila status pjevačice u vječnom usponu. No, danas se ne može više govoriti samo o perspektivnoj pjevačici: ona je deﬁnitivno u vrhu scene, ne samo zbog Porina koji je nedavno dobila. Njezin osebujan i prepoznatljiv glas dobio je odgovarajući glazbeni background na albumu, djelomično zbog njezina koautorstva, a djelomično zbog zrelijih pjesama koje u prvi plan dovode glas. Pritom je najpotentnija ona starijeg datuma — obrada pjesme Prljavog kazališta Iz nekih starih razloga. Očito, iskustvo iz showa »Evergreen« omogućuje joj da svaku poznatu pjesmu nadgradi, pa i unaprijedi. Sve to dovoljno govori o njezinoj izvođačkoj snazi koja je ovim albumom napokon potvrđena.

akon korektnoga nastupnog albuma kojim su potpisali pismo namjere da svoj umješak elektronike, popa i vokalnog zavijanja na tragu Massima i Urbana (vrlo dobar vokal zove se Boris Štok) uključe u suvremeno hrvatsko pop–tkivo, Quasarr s drugim CD–om pokušava tu namjeru i ostvariti. Nažalost, sve i dalje ostaje na namjeri. Produkcija je prilično unaprijeđena, no izraz je ostao isti, a teška, memljiva elektronika spojena s melodijskim linijama riječkih bandova, poput Grada ili Laufera, ipak ne uspijeva rezultirati rješenjima koje bi band izdigli iznad razine dobrodošle perspektivnosti. Jer, Quasarr se još uvijek ne uspijeva riješiti monotonije u izrazu. S druge strane, u pojavi ostalih recentnih izdanja, Propaganda predstavlja uzor kako bi trebalo napraviti album koji ni u jednome trenutku ne ide ispod samozadanih standarda. Naslovnu skladbu Ono što te čini drukčijom svakako valja uzeti u obzir kao dio obaveznoga domaćeg soundtracka za ovu godinu, a sam album kao jedan od rijetkih pravovjerno realiziranih hrvatskih ostvarenja u prvoj polovici godine.

Prljavo kazalište My Buddy Moose

WONDERFUL FEELING OF EMPTINESS (Croatia Records) ko je nastupni album riječkih pobornika americane, kvarteta My Buddy Moose možda izgledao kao ostvarenje koje je pogladila početnička sreća, drugi album dokazuje kako je posrijedi izvrstan band koji može ravnopravno konkurirati autohtonim nositeljima žanra. Da je tomu tako, dokaz je i obilata potpora Chrisa Eckmana, vođe Walkaboutsa koji je, svirajući orgulje, sudjelovao u pet pjesama. Dok je nastupni CD bio tek ugodno otkriće, drugi uistinu izvrsno reinterpretira sve zakone žanra, kao da je posrijedi album nekih nešvilskih otpadnika. My Buddy Moose vješto su iskoristili inspiraciju, pametno upotrijebili goste (vokal Silvije Gaćine u pjesmi Tonight uistinu je čaroban), unaprijedili sviračko umijeće i stvorili jedno od najdojmljivijih ovogodišnjih izdanja. Jedino je utisak da je producent Edi Cukerić mogao bolje naglasiti važnost pojedinih instrumenata u nekim pjesmama, dok bi Luka Benčić trebao još malo poraditi na svojim glasnicama. No, to umnogome nadoknađuje na skladateljskoj ravni, gdje uspijeva na nematerinjem jeziku ispričati sasvim drukčije i zanimljivije priče od onih koje se čuju u ovdašnjoj rock–glazbi.

ZLATNE GODINE (Hit Records) lbum koji je izašao prije četvrt stoljeća otkriva početke današnjega Prljavog kazališta, odnosno banda s kojim je Mladen Bodalec združio vokalni potencijal. Na petom albumu, Houra se vratio pop/rock izričaju s trećeg CD–a Heroj ulice i to nakon naglašenijega pop–albuma Korak do sna. Tri hita — Ne zovi mama doktora, Zlatne godine i Sladoled te izvrsna skladba Dan za danom uspješno su transferirali Prljavo kazalište u sljedeću fazu, a solidna — premda ne tako inspirativna kao na albumu Crno–bijeli svijet — produkcija Ivana Pike Stančića, album je uspješno zamrznula u vremenu. Prljavo kazalište je tada bilo mnogo uvjerljivije nego danas, a novi početak banda (na ovitku CD–a piše samo Prljavo kazalište) imao je u sebi i određenu drskost; doduše, ne kao na prva dva albuma, ali ipak se osjeća neki novi naboj. S ovim, Houra je dosegao određeni stupanj zrelosti, dovoljan da band katapultira u vrh scene tadašnje države. Država se promijenila, a Prljavo kazalište je — bez obzira na neminovni kreativni pad — i dalje na vrhu.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

Meri Cetinić

Gatuzo

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Bojana Mušćeta

20-Jul-10 2:07:47 PM

BROJ 163, SRPANJ 2010.

RAZGOVORI

F R A NO ÐUROV I , S K L A DATE L J

NOVA GLAZBENA TRIBINA — KVALITETA UMJESTO KVANTITETE

PROGRAM 47. GLAZBENE TRIBINE OPATIJA Opatija 4. — 7. studenoga 2010.

Uspješni autor na raznim glazbenim područjima i docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, novi je izbornik Glazbene tribine i član predsjedništva HDS–a

četvrtak, 4. studenoga

Razgovarala: Jana Haluza

Promocija izdanja CANTUS–a

17:00 19:30

Frano Đurović, rođen u Dubrovniku 25. lipnja 1971., jedan je od talentiranijih hrvatskih skladatelja mlađe generacije čiji opus broji više od stotinu djela raznih žanrova. Znatiželjan i otvoren prema novim izazovima, autorski se ostvario u širokom rasponu medija, između komorne i orkestralne glazbe, komorne opere (Eto vas! prema Marinu Držiću), preko elektroničkih djela, sve do zvučnih instalacija i glazbe za kazalište. Uz djelovanje u »ozbiljnim» glazbenim vodama, niz je godina djelovao i u takozvanoj »zabavnoj» glazbi kao klavijaturist i aranžer (Vještice, Stampedo, Edo Maajka...). Radio je elektroniku i režiju zvuka za Tarbukov balet Tramvaj zvan čežnja, autor je orkestracije i aranžmana za glazbu Tamare Obrovac u ﬁlmu Što je muškarac bez brkova Hrvoja Hribara te autor glazbe za hvaljene predstave redatelja Olivera Frljića (Didona&Eneja i Smrt u Veneciji, Bakhe, Buđenje proljeća...). Djela su mu predstavljena u Belgiji, Danskoj, Njemačkoj, Austriji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Mađarskoj, Rusiji i Kini, a od 2004. zaposlen je na Muzičkoj akademiji u Zagreb kao docent — predavač teorijskih predmeta. Posljednjih se mjeseci osobito angažirao u Hrvatskom društvu skladatelja — novi je ravnatelj Glazbene tribine koja se ove godine iz Pule „seli» u Opatiju te novoimenovani član Predsjedništva HDS–a (na mjestu dosadašnjega člana dr. Ive Josipovića), što su i povodi našemu razgovoru. Kako to da ste se, nakon dugogodišnjeg umjetničkog rada kao skladatelj, glazbenik i pedagog, ove godine odlučili i društveno angažirati? Shvatio sam da ću iduće godine imati 40 godina i da je posljednji trenutak da napravim nešto za struku i animiram generaciju u kojoj se skupilo nekoliko istaknutih skladatelja, kao što su Krešimir Seletković, Dalibor Bukvić i Srđan Dedić. Inače sam se do sada uvijek trudio biti u pozadini, ne petljati se ni u što izvan pisanja glazbe i nikoga ne smetati, a nakon više od 100 djela u opusu, umjetnički sam se dokazao sebi i drugima i stekao iskustvo. Mislim da bih mogao društveno djelovati pridonoseći zajednici, prije nego postanem star i preumoran. Prijavio sam se za voditelja Glazbene tribine i člana predsjedništva HDS–a da na ta mjesta ne dođe netko gori od mene. To Vam je dakle bila inicijalna ideja i motivacija za angažman. Pa da, baš u vezi Tribine nikada prije nisam razmišljao da bih mogao voditi jedan glazbe-

cant 163_08.indd 16

Cantus Ansambl — dirigent Berislav Šipuš Program: Frano Parać, Željko Brkanović, Marko Ruždjak, Tomislav Oliver*, Tena Ivana Borić*, Daniel Legin*

22:00 Elvis Stanić band

petak, 5. studenoga 11:00 — 12:00 Osvrt na koncert Cantus Ansambla

16:00 — 17:00 Tribina Tema: (Ne)plaćanje narudžbi novih kompozicija Moderatori: Olja Jelaska, Mislav Rakuljić, Antun Tomislav Šaban

19:30 New Sax Quartet Frano Đurović

ni festival, ali mi se u trenutku, kada je raspisan natječaj za novoga voditelja te povijesne manifestacije, učinilo da bi na to mjesto mogao doći netko tko bi izgubio iz vida njezinu stilsku i programsku sliku, usmjerio je prema »lakšim notama» ili želio ispuniti svoje osobne interese, što nikako ne bi bilo dobro. Kako se nitko od moje generacije nije želio time baviti, dobio sam ideju da se prijavim i okušam. Ovo mi je »prvi mačić», pa ćemo vidjeti. Već godinama sudjelujete na Glazbenoj tribini kao autor i poznajete njezin dosadašnji proﬁl i značaj za hrvatske autore akademskog kruga. Što mislite promijeniti kao njezin novi voditelj? Odmah me na početku dočekao znatno ograničeni budžet festivala koji mi je smanjio manevarski prostor, ali cilj mi je od početka bio manji broj kvalitetnijih koncerata. Do sada je naglasak bio na praizvedbama koje su se gomilale, a meni je cilj da se određene novije skladbe na programu, bez obzira na to jesu li već izvedene ili nisu, biraju isključivo po kvaliteti. Dakle, pristajem na kompromis što se tiče novaca, ali nikako ne što se tiče kriterija kvalitete, tako da će tri dana Tribine biti okružena glazbom koja je po mojemu mišljenju kvalitetna. Sigurno neće svi biti zadovoljni jer je nemoguće svima udovoljiti. Druga mi je crta programske koncepcije uključivanje mladih, na tribinama, kao prilika za upoznavanje i razgovore s autorima. Organizirat ćemo radionice za studente muzikologije i kompozicije, javne okrugle stolove s osvrtima na koncerte na kojima bi se oni (studenti), u razgovorima s interpretima i skladateljima malo više uključili u suvremenu glazbu. Mislim da im to inače nedostaje u obrazovanju. To bi bilo korisno i za one koji nisu studenti. Hoće li i ostalim posjetiteljima Tribine biti dostupne radionice i okrugli stolovi? Svakako, iako su neki od programa Tribine izvorno namijenjeni studentima, na njih mogu doći i sudjelovati svi zainteresirani. Studenti će birati djela i autore o kojima žele

»Odmah me na početku dočekao znatno ograničeni budžet festivala koji mi je smanjio manevarski prostor, ali cilj mi je od početka bio manji broj kvalitetnijih koncerata.«

govoriti, uz kratke prezentacije s reprodukcijom glazbe s CD–a ili DVD–a. Ideja je da to bude u večernjim satima, u opuštenoj atmosferi, uz piće i ugodan razgovor. Pozvani su svi, doista i »ljudi s ceste», jer želim da se maksimalno popularizira suvremena ozbiljna glazba, izvan suhoparnih muzikoloških predavanja. Dakle, potpuno ste odustali od raspisivanja natječaja za nove skladbe na festivalu?

Da, jer sam na natječaju za voditelja Tribine trebao predložiti program s preciznom ﬁnancijskom konstrukcijom koji je usvojen i moram ga se točno pridržavati. Sve sam realno i uredno izrazio, tako da ni u realizaciji ne bi trebalo biti nikakvih iznenađenja. Što donosi program ovogodišnje Tribine u Opatiji po Vašemu izboru? Festival otvara Cantus Ansambl kao naš prvi i najangažiraniji ansambl specijaliziran za suvremenu glazbu, a to je i najveći glazbeni sastav. Osobita mi je čast da će program skladatelja, takozvanih obljetničara, predstaviti kolege iz Slovenije, sjajan Gudački kvartet Tartini, u kojemu svira naš violist Aleksandar Milošev. Želio sam na Tribinu pozvati Zagrebački kvartet saksofona koji je ove sezone slavio 20. obljetnicu djelovanja, ali nisu nam se poklopili termini. Onda sam se dosjetio njihovih mlađih nasljednika na hrvatskoj glazbenoj sceni: New Sax Quartet (Gordan Tudor, Nikola Fabijanić, Goran Jurković i Tomislav Žužak). Kada je već tu sjajni saksofonist, i sam skladatelj, Gordan Tudor, odmah ću ga iskoristiti i za jedan koncert za saksofon i elektroniku u večernjim satima. On će održati i radionicu na kojoj će pokazati kako se na instrumentu vježba uz elektroniku, što se ni na jednom odsjeku na Muzičkoj akademiji ne uči. Jedna će večer biti posvećena novim elektroničkim skladbama iz ciklusa započeta prošle godine (Sam svoj majstor) koji je imao veliki

uspjeh, pa ćemo to i nastaviti. Sam instaliram svu tehnologiju, što odmah i manje košta. Povratak Tribine na izvornu lokaciju u Opatiju, obilježit ćemo slušaonicama pod nazivom »Stare Opatije« te »Skladatelji i njihove obljetnice«.

Kakav je položaj skladatelja suvremene »ozbiljne» i nekomercijalne glazbe u Hrvatskoj? Kao što znamo, i drugdje u svijetu skladatelji, kao i književnici, stvaraju u svoje »slobodno» vrijeme, a za život zarađuju radeći nešto drugo, najčešće vezano uz pedagogiju. Ali se kod nas, k tome, autorima za nova djela ne isplaćuju uvijek honorari, što Vi aktualizirate temom središnjega stručnog okruglog stola — (Ne)plaćanje narudžbi novih kompozicija. To su pitanje prve javno postavile kolegice Olja Jelaska i Sanja Drakulić, na koje sada nastavljam. Nije u redu da većina ansambala u Hrvatskoj naručuje novu kompoziciju od autora, podrazumijeva da će on to napisati besplatno, na temelju toga dobiju novac od Ministarstva ili Grada koji onda podijele između sebe za svoje izvođačke honorare. Mi ne dobijemo ništa, a oni nam još i loše izvedu djelo, jer većinu proba iskoriste za vježbanje standardnog repertoara. Izvedu djelo jednom i više nikada, što nas autore frustrira. Veći dio mojega opusa napisao sam tako, besplatno, prijateljski, što mi inače nije problem, već me samo smeta odnos naručitelja po kojemu se podrazumijeva da se glazba piše besplatno. Ne postoji nikakva cehovska zaštita koja bi to spriječila. Mi ipak studiramo kompoziciju pet godina i ne treba izokretati neke objektivne vrijednosti. Ništa se ne može napraviti preko noći, ali to ću probati unutar Tribine osvijestiti kod ljudi, pogotovo kod mladih. Naravno da netko kao što je Petar Bergamo neće zarađivati novce kao Edo Maajka, neću ih uopće uspoređivati, ali mora se znati da je Bergamo veliki autoritet kojega treba cijeniti i odnositi se prema njemu s poštovanjem.

Gordan Tudor, Nikola Fabijanić, Goran Jurković i Tomislav Žužak Program: Srđan Dedić, Frano Đurović *, ...

21:00 Sam svoj majstor — koncert elektroničke glazbe Program: Josip Magdić*, Zlatko Tanodi*, Ana Horvat*, Branko Škara*, Krešimir Seletković/Ante Knešaurek*, Tomislav Babić*

22:00 Slušaonica 1 Tema: »Stare Opatije« — snimke skladbi Ive Maleca, Milka Kelemena, Stanka Horvata, Rubena Radice

subota, 6. studenoga 11:00 — 12:00 Osvrt na koncert New Sax Quartet–a

12:00 — 13:00 Osvrt na koncert Sam svoj majstor

16:00 — 17:00 Radionica — Gordan Tudor, saksofoni Tema: Vježbanje uz elektroniku

19:30 Gudački kvartet Tartini Program: »Skladatelji i njihove obljetnice« Petar Bergamo, Silvije Foretić, Branko Lazarin

21:00 Gordan Tudor, saksofoni i elektronika Program: Steve Reich, Matthias Kranebitter, Mirela Ivičević, Jacob ter Veldhuis, Gordan Tudor

22:00 Slušaonica 2 Tema: »Skladatelji i njihove obljetnice« — Petar Bergamo (80.), Silvio Foretić (70.), Branko Lazarin (70.), Miroslav Miletić (85.)

nedjelja, 7. studenoga 11:00 — 12:00 Osvrt na koncert

12:00 — 13:00 Osvrt na koncert Gordana Tudora

13:30 Mladi nagrađeni instrumentalisti (Program uključuje djela studenata kompozicije Muzičke akademije)

20-Jul-10 2:07:49 PM