Cantus 143 by HDS.hr

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:18 PM

Page 1

NOVINE HRVATSKOGA DRU[TVA SKLADATELJA BROJ 143 VELJA^A 2007. CIJENA 20 kn

CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS

ARSEN DEDI}, SNIMIO: DAVOR HRVOJ

CANTUS CANTUS

CANTUS

ARSEN DEDI] - RUTINA JE SMRT 20. OBLJETNICA SMRTI VLADIMIRA RU@DJAKA PRAIZVEDBA EPISTOLE IVE MALECA 60 GODINA BIG BANDA HRT-a HRVATSKI DJE^JI FESTIVAL IN MEMORIAM BRANKU SEP^I]U CD IZLOG

CANTUS

ISSN 1330–4747

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:18 PM

Page 2

P O [ T O V A N I

Dvadesetogodi{nji Petar ^uli}, jedan od ponajboljih hrvatskih mladih gitarista, na 9. Gitaristi~kom festivalu u gr~kom gradu Volosu osvojio je dvije zlatne medalje. Nastupio je u dvije kategorije, u B kategoriji u kojoj se natje~u gitaristi ro|eni 1985. i 1986. godine te u A kategoriji koja nema dobne granice. Petar ^uli} student je Umjetni~ke akademije u Splitu, a ubrojimo li i ova dva priznanja, u svojoj kolekciji trenuta~no ima ~ak sedamnaest prvih nagrada osvojenih na festivalima i natjecanjima u domovini i inozemstvu. (M.[.)

Prigodom nastupa odrànog s Big Bandom HRT–a, koji ove godine obiljeàva 60. godi{njicu djelovanja, glasoviti je kantautor Arsen Dedi} izjavio: »Taj je Big Band uvijek bio temelj o~uvanja, odràvanja razine popularne, pop, estradne glazbe. Ako je na{a popularna glazba nalik onomu {to smo ponudili u ovoj konstelaciji, onda daj Boè da bude takva.« Ovu smo misao vodilju odlu~ili slijediti u pripremanju novoga broja novina.

Koncert Zagreba~kih solista Drugi ovosezonski koncert Zagreba~kih solista, odràn 6. prosinca 2006. u Hrvatskom glazbenom zavodu, bio je posve}en hrvatskoj i ruskoj glazbi kroz prizmu triju skladatelja, Igora Kuljeri}a, Borisa Papandopula te Petra Iji~a âjkovskog. U izvedbama djela hrvatskih skladatelja pridruìo im se mladi, no ve} istaknuti pijanist Filip Fak.Ve~er je zapo~ela Kuljeri}evim Metamorfozama za glasovir i guda~e, skladbom zami{ljenom u obliku teme sa sedam varijacija, a nastavljena je Papandopulovim Koncertom za glasovir i guda~e, br. 2, koncertantnoj skladbi u kojoj glasovir i guda~i ravnopravno sudjeluju u razvijanju glazbenoga materijala. Time su se i Zagreba~ki solisti pridruìli sje}anju na dva istaknuta hrvatska glazbena stvaratelja. (M.[.)

Izvedba Para}eve Sonate Na koncertu ciklusa Piano pianissimo Koncertne direkcije Zagreb, odr`anome 17. prosinca u Preporodnoj dvorani pala~e Narodnoga doma, nastupile su violon~elistica Monika Leskovar i pijanistica Ivana [varc Grenda. Putovanje raznovrsnim glazbenim stilovima i skladateljskim izri~ajima zaustavilo se sredinom koncertne ve~eri na Sonati za violon~elo i glasovir hrvatskoga skladatelja Frane Para}a, vrlo efektnom i duboko emotivnom djelu koje dopu{ta interpretu izra`avanje visokoga stupnja violon~elisti~koga umije}a na tehni~koj i misaonoj razini. (M.[.)

Predstavljamo i uspjehe hrvatskih skladatelja u domovini i inozemstvu, dobitnike nagrada, zatim donosimo ~lanke o festivalima, obljetnicama An|elka Klobu~ara, Rubena Radice, Mila Cipre i Miroslava Magdaleni}a, sje}anje na Branka Sep~i}a i Vladimira Ru`djaka te mno{tvo zanimljivih informacija. Uz brojne ZAMP–ove novosti donosimo i razgovor s Lordanom Ljubenkovim, pravnim savjetnikom HDS ZAMP–a, koji govori o problemima vezanima uz takozvani Sustav privatnog kopiranja. Pro~itajte i osvrte na izdanja koja Cantusovi autori preporu~uju za ~itanje i slu{anje. Nadamo se da }e vam biti koristan putokaz za u`ivanje u dobroj glazbi.

Davor Hrvoj, urednik

Mladi promicatelji hrvatske glazbe na 40. Tribini Darko Luki} Pi{e: Bojana Ple}a{ li~no se zahuktala. Odabrani mladi glazbenici s velikim su se izvodila~kim àrom cjelove~ernjim recitalima predstavili publici i stru~noj komisiji u Maloj dvorani Lisinski. Tako su 20. i 27. studenoga zapaène koncerte odràli pijanist Zoran Veli} i violon~elist Jasen Chelfi uz klavirsku pratnju Srebrenke Poljak, a posljednji koncert u protekloj godini 18. prosinca odràla je mezzosopranistica Dina Puhovski, koju je za klavirom pratila Andreja Juri}.

NATJECANJA NATJECANJA

^lanovi Zagreba~koga kvarteta gostovali su 29. studenoga 2006. u Rimu u takozvanom Auditorium du Centre culturel Saint–Louis de France. U program gostovanja uklju~ili su i skladbu Arabeska hrvatskog autora Jure Tkal~i}a. Nakon povratka u Hrvatsku, nastavili su svoju sezonu u Muzeju Mimara koncertom 6. prosinca na kojemu su izvodili Drugi guda~ki kvartet @eljka Brkanovi}a. (M.[.)

Jasen Chelfi

ribina mladih glazbenih umjetnika Darko Luki}, koja se u organizaciji Hrvatskoga dru{tva glazbenih

umjetnika u suradnji s Koncertnom dvoranom Vatroslava Lisinskog odr`ava u sklopu ciklusa Mladi u Lisinskom, do kraja pro{le kalendarske godine pri-

Recital sastavljen od skladbi velikih romanti~ara i skladatelja s po~etka 20. stolje}a, pijanist Zoran Veli} otvorio je Notturnom u fis–molu Ferde Livadi}a iz 1822., jednim od najranijih primjera toga tipa klavirske minijature uop}e te izvrsno prilago|enim takvom programu. Istra`uju}i tonske nijanse njezina sanjarskoga glazbenog sadr`aja, Veli} je skladbu izveo uredno i usredoto~eno.

Violon~elist Jasen Chelfi za svoj je recital, sastavljen mahom od glazbene literature 20. stolje}a, odabrao skladbu Sami Berislava [ipu{a. Rije~ je o meditativno obojenom ostvarenju iz 1999. koje su praizveli violon~elist Nikola Ru`evi} i pijanist On Mitani u Zagrebu 2004. godine. Jasen Chelfi, uz pouzdanu klavirsku pratnju Srebrenke Poljak, tu je sentimentalnu partituru predstavio duboko pro`ivljeno i s nagla{eno lirskim pristupom. Na vokalno–instrumentalnom naslije|u po~etka 20. stolje}a bio je zasnovan i program koncerta mezzosopranistice Dine Puhovski i Andreje Juri} za klavirom. U takvu su se programsku koncepciju prikladno uklopile tri odabrane pjesme iz ciklusa pjesama za glas i klavir Bezimenoj Ivane Lang, nastale na stihove Vanje Radau{a — Da li se svjetovi gase, Da li je ovo oblak u mojoj sobi i Svejedno da li su pravci krivulje. Ciklus vokalnih minijatura nagla{eno intimisti~kog karaktera nastao je 1970., a tri odabrane skladbe glazbenice su izvele promi{ljeno i realisti~no.

Predsjedni{tvo Hrvatskoga dru{tva skladatelja je na svojoj 21. sjednici odr`anoj dana 8. sije~nja 2007. temeljem ~lanka 43. Statuta raspisalo

NATJE^AJ ZA DODJELU GODI[NJIH NAGRADA ZA 2006. GODINU. II. Nagrade se prijavljuju u sljede}im kategorijama: – Nagrada Boris Papandopulo (autorsko stvarala{tvo na podru~ju ozbiljne glazbe) – Nagrada Vatroslav Lisinski (hrvatsko glazbeno stvarala{tvo — pojedinci, organizacije, zajednice) – Nagrada Josip Andreis (glazbena publicistika i muzikologija) – Nagrada Milivoj Körbler (autorsko stvarala{tvo u podru~ju zabavne glazbe) – Nagrada Miroslav Sedak Ben~i} (autorsko stvarala{tvo u podru~ju jazza).

I. Nagrade se dodjeljuju najboljim umjetni~kim dostignu}ima hrvatskih glazbenih stvaralaca koja su bila ostvarena, prikazana ili objavljena tijekom protekle godine. Nagrada se mo`e dodijeliti pojedincu ili skupini za zajedni~ka umjetni~ka ostvarenja.

Monika Leskovar

C A N T U S A !

Osim razgovora s Arsenom Dedi}em, ovogodi{njim dobitnikom Nagrade Josip Sever, u Cantusu br. 143 donosimo i prilog o slavljeni~kom koncertu Big Banda HRT–a, ali i o koncertu kojim je je pjeva~ Miro Ungar, nastupiv{i tako|er uz taj Orkestar, proslavio 50. godi{njicu karijere. I uredni{tvo na{ih novina pridru`uje se ~estitkama povodom obilje`avanja ovih va`nih obljetnica.

NATJECANJA

Iz sezone Zagreba~koga kvarteta

NATJECANJA

Petar ^uli}

^ I T A T E L J I

NATJECANJA

UVODNIK

Mlada gitaristi~ka nada

NATJECANJA

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

BROJ 143, VELJA^A 2007.

Prijedloge mogu davati ustanove, udruge i druge zainteresirane organizacije ili institucije s podru~ja glazbene kulture, odnosno gra|ani i njihove udruge, kao i pojedini kulturni djelatnici. Prijedloge ne mo`e davati autor osobno.

Prijedlozi trebaju sadràvati: podru~je za koje se predlaè nagrada, opis i obrazloènje predloènog umjetni~kog ostvarenja uz priloène partiture ili knjige ili druge tiskane materijale u razli~itim medijima. Nagrada se dodjeljuje umjetnicima koji su dràvljani Republike Hrvatske.

III. Predsjedni{tvo Hrvatskoga dru{tva skladatelja odluku donosi temeljem Pravilnika o nagradama, a na prijedlog Stru~nog povjerenstva. Predsjedni{tvo mo`e odlu~iti da se nagrade u pojedinim kategorijama ne dodijele.

IV. Prijedlozi se predaju osobno ili {alju preporu~eno po{tom na adresu: Hrvatsko dru{tvo skladatelja, Zagreb, Berislavi}eva 9, s napomenom: Za Natje~aj.

V. Rok za podno{enje prijava na Natje~aj otvoren je do 5. o`ujka 2007. U Zagrebu, 9. sije~nja 2007.

IZDAVA^I: Hrvatsko dru{tvo skladatelja, Zagreb, Berislavi}eva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVA^E: Antun Tomislav [aban i Mirjana Mati} / UREDNI[TVO: Marina Feri}, Jana Haluza Lu~i}, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Ivica @upan / GRAFI^KO OBLIKOVANJE: Luka Gusi} / TISAK: Studio Flyer, Aleja Selja~ke bune 7 a, 10090 Zagreb / E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za ~lanove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:18 PM

Page 3

BROJ 143, VELJA^A 2007.

OBLJETNICE

voj 60. ro|endan Big Band HRT–a, desetlje}ima vaàn ~uvar i promicatelj hrvatske glazbe raznih ànrova, obiljeìo je sve~anim koncertom odrànim 14. sije~nja u prepunoj Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog, prisje}aju}i se svih biv{ih ~lanova, svojih po~etaka te najslavnijih dana bogate i plodonosne karijere prepune uspjeha i uspona. Big Band postaje veliki sastav profilirana repertoara 1961. kada je nastupio na bledskom Jazz festivalu, gdje — kao prvi veliki sastav tada{nje Jugoslavije — na ~u|enje mnogih, iz godine u godinu uporno i uspje{no izvodi izvorna djela {to su ih skladali i aranìrali hrvatski autori, naj~e{}e ~lanovi orkestra. U slavljeni~kom raspoloènju na zagreba~kom koncertu najprije su odsvirane skladbe [pica orkestra i Silhouettes maestra Silvija Glojnari}a, koji zadnjih deset godina uspje{no vodi orkestar, a potom i Bembe

utemeljitelja i prvog dirigenta Banda Zlatka ^ernjula, u obradi Igora Savina, te My Favourite Jam dugogodi{njega ~lana Ladislava Fidrija, u njegovu aran`manu i izvedbi na krilnici. Potom je na pozornicu iza{ao maestro Miljenko Prohaska koji je Big Band vodio najdulje — punih trideset godina. Njemu u ~ast Gabi Novak otpjevala je njegovu legendarnu Intimu, jednu od rijetkih hrvatskih jazz skladbi koja je postala poznata u svijetu, posebice u SAD–u, a ~ijom je izvedbom te ve~eri ravnao sâm skladatelj. Nikici Kalogjeri, nedavno preminulom dugogodi{njem voditelju ovoga sjajnog sastava bogate pro{losti, Big Band je posvetio izvedbu njegove skladbe Serbus Zagreb. Posebni slavljenikov gost bio je Massimo Savi} koji je efektno otpjevao standard Fly Me to the Moon. Prvi dio obljetni~kog koncerta zatvorile su skladbe Chicago Sober Stipice Kalogjere i Mystic Soul Silvija Glojnari}a. Svoju kompetenciju dana{nji ~lanovi Big Banda pokazali su u

VIJESTI

35. obljetnica djelovanja Cynthije Hansell Baki}

Big Band HRT–a, Gabi Novak i Miljenko Prohaska na slavljeni~kom koncertu

drugom dijelu koncerta kada su prema izvrsnim ameri~kim aran`manima pratili pjeva~a Jamiea Davisa koji je dobro raspolo`enu publiku odmah osvojio svojim temperamentnim interpretacijama uspje{nica iz big band literature — Night and Day, Blue Skies, The Very Thought of You, Straight, No Chaser, My Kinda Love, My Funny

Valentine, How High the Moon, Allright, Okay, You Win i Come Fly with Me. Pridonose}i slavljeni~koj atmosferi u dvorani, u tim su se izvedbama kao solisti isticali truba~ Davor Kri`i}, tenor–saksofonisti Sa{a Nestorovi} i @eljko Kova~evi} te alt–saksofonist Miro Kadoi}.

Koncertnom verzijom monoopere Ljudski glas Francisa Poulenca, prire|enoj 11. prosinca u splitskom Hrvatskom narodnom kazali{tu, sopranistica Cynthija Hansell Baki} sve~ano je obiljeìla tridesetpet godina umjetni~kog rada. Interpretaciju je ostvarila u suradnji s pijanistom Marijom ôporom. Za premijernu izvedbu Poulencove jedno~inke odrànu 30. rujna 2005. u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu primila je Nagradu Milka Trnina, iz ~ijega obrazloènja za ovu priliku izdvajamo nekoliko znakovitih rije~i: »Sama na sceni, samo uz glasovir, u operi znakovita imena, gotovo da je saèla vlastiti umjetni~ki put koji su obogatile velike sopranske uloge talijanskog, slavenskog i nacionalnog repertoara...Tragi~ni lik glavne junakinje i njezin sloèni svijet osje}aja bilo je mogu}e oblikovati tek nakon bogata scenskog i pjeva~kog iskustva zahvaljuju}i kojemu je ova umjetnica tako kreativno i doìvljeno iznijela dramsku jedno~inku.« (M.[.)

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

Pi{e: Ivica @upan

VIJESTI

[est desetlje}a uspjeha i uspona

DAVOR HRVOJ

OBLJETNICE

Sve~anim koncertom u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog Big Band HRT–a obilje`io 60. obljetnicu utemeljenja

VIJESTI

Nastupili su redom: Djevoja~ki zbor Zvjezdice pod vodstvom dirigenta Zdravka [ljivca, Mje{oviti zbor Sv. Barbare Panis Angelicus (dirigent Tomislav êkolj), Hrvatski pjeva~ki zbor Ivan pl. Zajc (dirigent Zlatan Sindi~i}), Mje{oviti zbor Ba{}ina Dru{tva prijatelja glagoljice (dirigentica Anita Kai}) i Komorni zbor Ivan Filipovi} (dirigent Goran Jerkovi}). Oratorijski zbor Crkve sv. Marka Cantores sancti Marci svoje je sudjelovanje otkazao uo~i zavr{etka koncerta, odnosno neposredno prije po~etka vlastitoga nastupa, zbog ~ega je u programu izostala predvi|ena ~etvrta praizvedba, De profundis Danijela Legina. Dvjestotinjak pjeva~a izvelo je devet skladbi suvremenih autora: Milka Kelemena, Branka Starca, Tomislava Uhlika, Blaènka Jura~i}a, Adalberta Markovi}a, An|elka Klobu~ara i An|elka Igreca, a me|u njima su bile i tri praizvedbe: Ri~ prileti sve Tomislava Uhlika, Plaudite manibus Branka Starca i Zborovi iz stijene Blaènka Jura~i}a. Sve izvedene skladbe nastale su u razdoblju od 2001. do 2006. i, bez obzira na me|usobnu razli~itost u skladateljskom pristupu, odraàvaju duh na{ega vremena. înjenica da se otvorio prostor i prilika za njihovo predstavljanje, sigurno }e biti poticaj suvremenim skladateljima da i dalje stvaraju za brojne amaterske pjeva~e, zaljubljenike u zborsko muziciranje koji }e, zahvaljuju}i agilnom Goranu Jerkovi}u, opet imati priliku susresti se na ve~eri Suvremena hrvatska zborska glazba u Lisinskom 2007., ali i sljede}ih godina. S rado{}u to o~ekujemo i pozivamo Zagreba~ki glazbeni podij da zapo~ne s pripremama za ovogodi{nji susret.

VIJESTI

Ideja voditelja Zagreba~kog glazbenog podija Gorana Jerkovi}a da okupi zborove, koji uz svoje redovne programe, nastoje izvoditi i glazbu suvremenih skladatelja svjetovnog i duhovnog karaktera s odu{evljenjem je prihva}ena. No, te ve~eri nisu mogli sudjelovati ba{ svi koji su to `eljeli.

VIJESTI

pov{ek, tenor Robin Leggate te bas Ralf Lukas uz Filharmonijski zbor iz Brna koji je uvje`bao Petr Fiala. U drugom dijelu ve~eri orkestar je izvodio Slike s izlo`be Modesta Petrovi~a Musorgskog u orkestraciji Mauricea Ravela.

U utorak, 28. studenoga 2006. u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog odr`an je koncert pod nazivom Suvremena hrvatska zborska glazba. Organizator je bio Zagreba~ki glazbeni podij koji djeluje pri Centru za kulturu Tre{njevka i okuplja amaterske zborske sastave, organizira smotre, natjecanja, seminare i razna prigodna okupljanja pjeva~a i glazbenika raznih profila.

VIJESTI

Pi{e: Jasenka Poli} Bili{ko

VIJESTI

uxembourg je svoja vrata Europskoga grada kulture za 2007. otvorio glazbom. Za sve~ani koncert Luksembur{ke filharmonije u Velikoj dvorani Filharmonije u Luxembourgu 10. prosinca 2006. naru~eno je novo djelo hrvatskog skladatelja Ive Maleca. On je tom prigodom posegnuo za tekstom pisma na latinskom jeziku koje je veliki hrvatski knjièvnik i humanist Marko Maruli} napisao 1522. godine papi Hadrijanu VI. u Rimu, ~ime je zatraìo pomo} u obrani Splita od najezde Turaka koji su ve} gotovo bili pred vratima grada. Maruli} je u pismu potpisanom sa »Spli}anin ponizno i s molbom« opisao nevolje koje nahrupljuju i dao poticaj za op}e jedinstvo i mir svih kr{}ana. Malec je prije desetak godina slu~ajno pro~itao sadràj toga pisma u pri-

»Na}i }e se to da su, protivno vrlo ra{irenim obi~ajima danas, glasovi samo nositelji visine i tehni~kih vrijednosti, ja se ne mogu oteti uìtku glasa kao takvog. Meni treba glas koji personificira sam sebe, koji je meso, koji je ìv, koji nije jedan nezainteresirani nositelj nota, ve} u kojemu se vlastita vrijednost glasa kao takvog moè manifestirati.« (Ivo Malec u razgovoru s I. Lovrec [tefanovi})

DUH VREMENA

VIJESTI

Ivo Malec i Emmanuel Krivine

Premda klasi~ni sastav i novost u Malecovu opusu, velik i zvukovno raznolik izvo|a~ki korpus otvorio je skladatelju nove izraàjne mogu}nosti u pogledu kreativnih spojeva suvremenosti i naslije|a. Iako ve} prvim taktovima jasno nastavlja provoditi glavno na~elo svojega skladateljskog interesa, orijentiranost prema zvuku i zvukovnim gestama velikog orkestra s opse`nom sekcijom udaraljki, skladatelj se kasnije u vokalnom slogu mo`da vi{e nego ikad zadràva u blizini tonalitetnih sredi{ta i harmoni~kih sklopova. Nastavljaju}i svoj utabani put netradicionalnog tretiranja zvukovnosti govora i pjeva, koji je zapo~eo i razradio u antologijskim skladbama poput Cantate pour elle, Oral, Dodecameron ili Vox, Vocis, f., ljudski glas skladatelja u Epistoli uvla~i u neka prepoznatljiva tradicijska okrilja. Tako uz suvremeni skladateljski idiom, guste klastere, zavijanja i krikove on provla~i odjek gregorijanike, otkriva svoj prikriveni afinitet za romantizam, ali i diskretno ubacuje naznake dalmatinske klapske pjesme kao tradicijskog simbola Maruli}eva kraja. Dok se zbor pak zadràva na razini uloge komentatora zbivanja i sjen~anju volumena, u prvom planu su ~etvero protagonista drame Maruli}evih vapaja. Njima je Malec povjerio vrlo zahtjevne virtuozne kaskade golemog raspona i gotovo opernih ekspresija. Operna gesti~nost vokalnih solista pruà predod`bu scene za koju je Malec bio vezan na po~etku svojega stvarala~kog puta, nakon zavr{etka studija kompozicije na zagreba~koj Akademiji. Za dramatur{ki dojam skladbe uvelike su zaslu`ni i vrhunski pjeva~i s velikim iskustvom operne scene, kao i vrlo prilagodljiv i ujedna~eni zbor te uskla|eni orkestar. Golemi je izvo|a~ki aparat povezivala dosljedno provedena pregledna koncepcija vrlo muzikalnog dirigenta koji je iz Malecove partiture izvukao maksimalni u~inak i svakog pojedinca motivirao na krajnji anga`man. Sve se to moglo ~uti i doìvjeti u satelitskom izravnom prijenosu na Tre}em programu Hrvatskoga radija ostvarenom u okviru Europske radijske unije.

VIJESTI

jevodu na francuski jezik i bio, prema vlastitim rije~ima, zaprepa{ten sli~no{}u Maruli}evih opisa grozota s onime {to se u Hrvatskoj doga|alo za vrijeme Domovinskog rata, kao da nije ni bilo vremenske udaljenosti od gotovo pet stolje}a. Za taj je sadr`aj prvi put u svojem stvarala{tvu upotrijebio klasi~ni oratorijski sastav — ~etvero vokalnih solista, veliki zbor i veliki orkestar — `ele}i o~ito svoju poruku izraziti sredstvom duboko ukorijenjenim u tradiciju. Tako je nastala skladba Epistola u ~ijoj su praizvedbi sudjelovali Luksembur{ka filharmonija pod vodstvom svojega novog {efa dirigenta, ina~e svjetski uglednog maestra Emmauela Krivinea, sopranistica Claudia Barainsky, mezzosopranistica Marjana Li-

VIJESTI

Prema izravnom prijenosu na Tre}em programu HR–a tekst pripremila Jana Haluza Lu~i}

ME\UNARODNI USPJESI ME\UNARODNI USPJESI ME\UNARODNI USPJESI ME\UNARODNI USPJESI

VIJESTI

^etrdesetpet minuta Malecova trijumfa u novoj europskoj kulturnoj metropoli

ME\UNARODNI USPJESI

Uz praizvedbu kantate Epistola za soliste, zbor i orkestar Ive Maleca u Velikoj dvorani Luksembur{ke filharmonije

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:18 PM

Page 4

BROJ 143, VELJA^A 2007.

Petica za ~etvrto godi{te Pi{e: Bojana Ple}a{

osobitim àrom iznio ìvopisni sadràj njegove Trio–sonate za dvije gitare i kontrabas, nastale u Tribunju 1985. godine. Tragovi potpune suìvljenosti i zreloga pristupa glazbenika partituri toga vrijednog ostvarenja mogu se prona}i u ~injenici da je ono dijelom njihova repertoara punih dvadeset godina. Naime, Papandopulo je svoju skladbu posvetio upravo Zagreba~kom gitarskom triju koji ju je praizveo u londonskom Wigmore Hallu 9. velja~e 1986., a potom i zabiljeìo na nosa~u zvuka. Guda~ki kvartet Rucner i Zagreba~ki gitarski trio u nastavku ve~eri praizveli su Septet za Borisa Marka Ru`djaka, ~ime je, uz prisje}anje na Borisa Papandopula u povodu 100. obljetnice njegova ro|enja, obiljeèn i 60. ro|endan autora djela, jednoga od najaktivnijih suvremenih hrvatskih skladatelja. Skladba, pred ~iji je zavr{etak autor uklopio citate iz Papandopulova 6. guda~kog kvarteta, nastala je 2006. na poticaj ~lanova Kvarteta Rucner, a njihova }e proìvljena praizvedba nesumnjivo ostati zapam}ena.

KONCERTNA SEZONA

Uspje{na ~etvrta koncertna sezona ciklusa ^etiri godi{nja doba Guda~kog kvarteta Rucner

Guda~ki kvartet Rucner, Viktor Kir~enkov, Josip Magdi} i Matja` Lipov{ek

oncertom Zima iz ciklusa êtiri godi{nja doba, odrànim u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda, 29. studenoga 2006., Guda~ki kvartet Rucner zaklju~io je svoju uspje{nu ~etvrtu sezonu. I dok je uobi~ajena koncertna sezona u punom jeku i tek na polovici zacrtanoga puta, ~lanovi Kvarteta Rucner prkose pravilima i svoju ma{tovitu programsku koncepciju i dalje ostvaruju povla~e}i paralelu izme|u prirodnoga ciklusa izmjene godi{njih doba i vlastitoga ciklusa koncerata srijedom. No, njihova posebnost ne leì samo u tome, ve} i u ~injenici da od svojega utemeljenja sustavno njeguju hrvatsko glazbeno naslije|e, ali i suvremenu glazbu, s entuzijazmom sura|uju}i sa suvremenim hrvatskim skladateljima ~ija djela i praizvode te ugo{}uju brojne ugledne, prete`no hrvatske glazbenike.

Protekle godine ~lanovi Guda~kog kvarteta Rucner: violinistice Sidonija Lebar i

Iva Kralj, violist Dragan Rucner i violon~elistica Snjeàna Rucner, odràli su i vrlo zapaènu turneju po Kini te izdali CD Kad je kraj — po~etak s djelima hrvatskih skladatelja Stjepana [uleka, Nik{e Njiri}a, Emila Cossetta i Sanje Drakuli}. Na svojim su se koncertima redovito prisje}ali zna~ajnih skladateljskih obljetnica, pa su tako izvedbe posve}ivali Borisu Papandopulu, Ivanu Brkanovi}u i Marku Ru`djaku, a s mjerom su dozirali i glazbu Wolfganga Amadeusa Mozarta. Ru`djakov Septet za Borisa Na prvome pro{logodi{njem koncertu Prolje}e, odrànom 19. travnja, Kvartet Rucner ugostio je Zagreba~ki gitarski trio, u sastavu Darko Petrinjak, gitara i kontrabas, Istvan Römer i Goran Liste{, gitare. Uz pitke skladbe Petra Ilji~a âjkovskog i Claudea Debussyja, sredi{nje mjesto ve~eri zauzela su ostvarenja Borisa Papandopula i Marka Ru`djaka. Na po~etku obiljeàvanja 100. godi{njice Papandopulova ro|enja, Zagreba~ki gitarski trio uvjerljivo je i s

Prva hrvatska izvedba Papandopulova Scherza Lepr{avi ljetni koncert, odràn u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda 7. lipnja 2006., udruìo je kreativne snage ~lanova Guda~kog kvarteta Rucner, Zagreba~kog puha~kog ansambla i kontrabasista Zorana Markovi}a. Skladbe Wolfganga Amadeusa Mozarta i Josepha Haydna izvrsno su se uklopile u programsku slagalicu, uz ostvarenja dvojice obljetni~ara, ve} spomenutog velikana hrvatske glazbe Borisa Papandopula te Ivana Brkanovi}a, skladateljâ ~iju smo 100. godi{njicu ro|enja tako|er obiljeìli u protekloj godini. Sidonija Lebar, Iva Kralj, Dragan Rucner i Snjeàna Rucner studiozno su izveli njegovo ranije ostvarenje, melankoli~ni 2. guda~ki kvartet iz 1938. Osobitost koncerta Ljeto ponajprije leì u prvoj hrvatskoj izvedbi Papandopulovog Scherza (noneta) za puha~ki kvintet, violinu, violu, violon~elo i kontrabas. Rije~ je o skladbi nastaloj u Splitu 1964. i posve}enoj Rostocker Nonettu, ~ija je partitura prona|ena u Njema~koj, a zahvaljuju}i dopadljivom i koloristi~nom glazbenom sadr-

àju zasigurno }e zaìvjeti kao rado izvo|eno repertoarno komorno ostvarenje. Njiri}evi Susreti na ìcama Na koncertu Jesen, odrànom 11. listopada 2006., Kvartet Rucner predstavio je ve} spomenuti CD te ugostio gitarista Darka Petrinjaka. S na{im uglednim gitaristom i pedagogom ~lanovi Kvarteta praizveli su sadràjnu skladbu pripadnika starije generacije hrvatskih skladatelja Nik{e Njiri}a, Susrete na ìcama za gitaru i guda~ki kvartet, iz 2005. Vje{to osmi{ljenim dijalozima gitare i guda~kih instrumenata Darko Petrinjak i ~lanovi Kvarteta Rucner iznijeli su ugo|aje ~etiriju kontrastnih stavaka. Prije drugoga dijela koncertne ve~eri, koji je zauzeo Guda~ki kvartet u D–duru Césara Francka, Kvartet se ponovno vratio neiscrpnom nadahnu}u koje pruà stvarala{tvo Borisa Papandopula, izvev{i njegov izraàjni Kvartet za gitaru, violinu, violu i violon~elo, nastao u samo nekoliko dana, u jesen 1977. Magdi}ev Hommage à Boris Gosti Kvarteta Rucner na posljednjem pro{logodi{njem koncertu Zima bili su vrsni kornisti Bo{tjan Lipov{ek i Viktor Kir~enkov. Izme|u skladbi Mozarta i Beethovena, sredi{nje mjesto zimske koncertne ve~eri pripalo je praizvedbi jo{ jednoga djela posve}enog Borisu Papandopulu, Fantazije — Hommage à Boris za dva roga i guda~ki kvartet, op. 206 Josipa Magdi}a. Posvetiv{i ga kornistima Lipov{eku i Kir~enkovu te promicateljima hrvatskoga glazbenog stvarala{tva i svojim ~estim suradnicima, Kvartetu Rucner, Magdi} je to ma{tovito djelo kojim odaje po~ast Papandopulu kao skladatelju, ali prije svega sna`noj osobnosti, skladao po~etkom pro{le godine. Zahvaljuju}i vedrome ozra~ju skladbe, ali i kvaliteti izno{enja njezina sadràja, pri ~emu su kornisti i guda~i predano sura|ivali, moèmo zaklju~iti kako je to bio prikladan zavr{etak dobro osmi{ljene ~etvrte sezone ciklusa êtiri godi{nja doba Guda~kog kvarteta Rucner.

TRIBINE

To m i s l a v u U h l i k u z a 5 0 . r o | e n d a n — Tr i b i n a u H r v a t s k o m d r u { t v u s k l a d a t e l j a

OPTIMIZAM BUDU]NOSTI GLAZBE

TRIBINE

Pi{e: dr. Zdenka Weber nizu Glazbenih tribina Hrvatskoga dru{tva skladatelja, koje s velikim anga`manom vodi Ivan–Ivica Percl, odràna je 28. studenoga 2006. Glazbena tribina posve}ena skladatelju, dirigentu i pedagogu Tomislavu Uhliku u povodu njegova 50. ro|endana. Dobro pripremljeni za javni razgovor skladatelj–sve~ar i voditelj Glazbene tribine ispunili su zadano vrijeme izuzetno ìvim i dinami~nim predstavljanjem jednog od hrvatskih autora srednje generacije ~iji rad zasluùje na{u pozornost. O skladateljevoj dosada{njoj djelatnosti govorila je glazbena kriti~arka Vi{nja Po`gaj, a uz primjere s objavljenih CD–ova Uhlikovu su glazbu izvodile sopranistica Lidija Horvat–Dunjko, flautistica Tamara Coha–Mandi} i pijanistica Srebrenka Poljak. Tomislav Uhlik se relativno kasno opredijelio za glazbu kao ìvotni poziv te se 1974. godine upisao na Odsjek za zabavnu glazbu na Glazbenoj {koli Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu. A kada je valjalo upisati glazbeni studij, nije se odlu~io za studij kompozicije, {to je sâm samokriti~no izjavio. Diplomirao je na Teoretskom glazbenom odjelu Muzi~ke akademije Sveu~ili{ta u Zagrebu, a u istoj je ustanovi zavr{io i studij dirigiranja. Jo{ 1975. poloìo je audiciju za Zbor Joà Vlahovi} kod uvaènoga skladatelja i dirigenta Emila Cossetta, {to je u velikoj mjeri utjecalo na njegov glazbeni~ki kredo. Naime, opet prema rije~ima Tomislava Uhlika, Emil

Cossetto postao je njegov »guru« i on je, poput svojega uzora, sve vi{e kretao stazama glazbe na kojima prednja~i zanimanje za narodni izraz i sve ono {to je ve} Cossettu pribavilo definiciju »glazbenika za narod«. Takvo je usmjerenje uvjetovalo i odluku za jedno od prvih Uhlikovih zaposlenja, naime, za poziciju glazbenog rukovoditelja Ansambla Lado u 1983. godini. Vrhunski aranèr Tomislav Uhlik jest glazbeni autor bogate nadarenosti i {iroka horizonta. On jednakom uìvljeno{}u sklada u idiomu crna~ke duhovne glazbe (na Glazbenoj smo tribini ~uli snimku njegova djela Aleluja u izvedbi Mje{ovitog pjeva~kog zbora INA iz Zagreba pod ravnanjem Bojana Pogrmilovi}a), kao i u idiomu narodne sakralne glazbe (predstavljen je bio stavak Svet iz liturgijske kantate Telo Kristu{evo u izvo|enju Ansambla Lado, tako|er pod ravnanjem Bojana Pogrmilovi}a). Nadalje, Tomislav Uhlik jest prvorazredni aranèr odabranih glazbenih djela, {to je potvrdio primjer snimke Gotov~eve \uline pjesme u izvedbi Josipe Lisac uz Tambura{ki orkestar HRT–a pod ravnanjem autora. Ili pak uspjeli aran`man pjesme Dok razmi{ljam o nama Karla Metiko{a koji je nastao 2005., kada je Uhlik intenzivno sura|ivao s uglednom harfisticom Marijom Mlinar. Slavljenik Tomislav Uhlik, danas ve} godinama afirmirani maestro, dobitnik presti`ne Nagrade Josip [tolcer Slavenski za najpozitivnije ocjenjenu skladbu od strane Vjesnikova ìrija u 1999. (za suitu Satyricon, iz koje smo u izvo|enju

Orkestra Hrvatske vojske pod ravnanjem Mladena Tarbuka ~uli snimku ~etvrtog stavka Ples satira), dugogodi{nji ugledni

Bilo da se radi o vokalnim ili klavirskim minijaturama, klasi~nim komorno–glazbenim oblicima ili pak opse`nijim orkestralnim stavcima, Uhlikova }e glazba kod slu{atelja trajno ostaviti dojam pozitivnih vibracija i bliskih emocija.

dirigent u Zagreba~kom gradskom kazali{tu Komedija, vi{egodi{nji dirigent Mje{ovitog zbora Lira, ravnatelj za pultom Simfonijskog orkestra HRT–a i Simfonijskog puha~kog orkestra HV–a, danas docent za teorijske glazbene predmete na Odsjeku za glazbenu kulturu Muzi~ke akademije Sveu~ili{ta u Zagrebu, osobnost je koja zra~i optimizmom i uvijek skladnom glazbom u kaleidoskopu suvremenog hrvatskog glazbenog stvarala{tva. Budu}nost svijetlih boja Autor vi{e od stotinu partitura za razli~ite sastave, Uhlik je prvenstveno majstor na podru~ju uvijek tra`ene komorne glazbe. Izrazom koji se vi{e vezuje uz estetiku lijepog i prepoznatljivog u okvirima tradicionalno biranog instrumentarija Uhlik nam trajno daruje glazbu u kojoj }e u`ivati i ona publika koja na koncerte dolazi u potrazi za uhu ugodnom glazbom. Jer, Tomislav Uhlik, kao vrstan poznavatelj suvremenih glaz-

benih strujanja u vlastitu glazbu unosi samo ono {to odgovara njegovu habitusu iskonskog i nadahnutog skladatelja. O tome su svjedo~ili stavci iz njegove Sonate za flautu i klavir iz 2003., tre}i stavak Prvog guda~kog kvarteta, kao i pjevni ciklus Mirula na stihove Drage [tambuka za sopran, flautu i glasovir. Uz te skladbe odu{evljavaju i Uhlikove parafraze hrvatskih boì}nih napjeva u formi klavirskih minijatura. Bilo da se radi o vokalnim ili klavirskim minijaturama, klasi~nim komorno–glazbenim oblicima ili pak opse`nijim orkestralnim stavcima, Uhlikova }e glazba kod slu{atelja trajno ostaviti dojam pozitivnih vibracija i bliskih emocija. U tomu je njegova najve}a snaga i, rekli bismo, zada}a za skladanje jo{ velikog broja djela. Pre{av{i tek jedan dio ìvotnoga puta, koji obiljeàva formiranje i sazrijevanje, Uhlik svojim brojnim poklonicima »duguje« jo{ brojna ostvarenja za daljnje oboga}ivanje hrvatskoga skladateljskog korpusa na za~etku novoga tisu}lje}a. Jer, ova glazba otkriva sna`ne iskaze o mogu}nostima dijaloga sa slu{ateljem i nastajanja privla~nih partitura. Optimizam Uhlikove glazbe zalog je za budu}nost svijetlih boja. To je ujedno njezina prednost i poruka.

11-Jul-07

8:18 PM

Page 5

DAVOR HRVOJ

Stjepan [afran, predsjednik Hrvatske obrtni~ke komore, izjavio je: »Zadovoljni smo {to je nakon du`ih pregovora prona|eno zajedni~ko rje{enje. Ovaj Ugovor je va`an jer }e se njime regulirati prava autora i izvo|a~a, kao i obveze obrtnika, ponajvi{e ugostitelja, a na obostranu korist. Uspjeli smo dogovoriti novu, povoljniju tarifu za obrtnike i vjerujem da je Ugovor dobar temelj budu}ih dobrih odnosa.« (Ana Kralj)

ZAMPOVE TEME ZAMPOVE TEME ZAMPOVE TEME ZAMPOVE TEME ZAMPOVE TEME

DAVOR HRVOJ

Koncepcijske upitnosti Akademkinja Koraljka Kos, Jedan takav proces izrozamjenica tajnika Razreda dio je Tri sonetne bagatele, za glazbenu umjetnost i za (recitatora i) instrumuzikologiju HAZU, 17. je mentalni sekstet (1997.), prosinca u Preporodnoj koje su u obliku bez dvorani pala~e Narodnoga doma srda~no pozdravila dvojicu slavljenika i malobrojnu publiku, koja je Ana Beni} i Pavle De{palj u izvedbi Radi~inih Varijacija bila svedena na nekolicinu prijatelja, kolega i u~enika. Odabir skladbi, koje su te ve~eri trebale na glazbe, a ona je neosporno osnovni reprezentativan na~in predstaviti dva izvor na kojemu, u jednakoj mjeri, skladateljska opusa, pone{to je ne- Klobu~ar–skladatelj i Klobu~ar–inobi~an. îni se da su se organizatori terpret crpe stvarala~ku energiju. vodili, izme|u ostaloga, èljom da se Koncert je, pak, godinom nastanka odabirom dviju skladbi ovih autora pravo suvremeno djelo, koje na svaki opus prikaè u vlastitom vremen- skladateljskoj razini pokazuje izraskom protoku, a time i u razvojnom zitu kompozicijsku zrelost i visok pomaku skladateljskoga promi{ljanja. S stupanj uravnoteènosti sve- Ruben Radica i An|elko Klobu~ar u publici druge strane, rije~ je o koncertu kolikog autorova glazbeni~kog ikomornoga tipa koji zahtijeva takav skustva, iako u pojedinim trenucisadràj, a sudjelovanje studenata ma zvu~i, ako moèmo tako re}i, recitacija izveli ~lanovi Zagreba~koga gitarMuzi~ke akademije tako|er je uvje- prili~no neo–stilski. skog trija te flautistica Tamara Cotovalo prilagodbu njihovim interpreta- Tradicija i inovacija uvijek su u Klobu- ha–Mandi}, pijanist Damir Greguri} i Igor cijskim dosezima. ~arevoj skladateljskoj poetici, kao uostalom Le{nik, marimbafon. Djelo je nastalo kao Interpretacije su u prosjeku bile na i kod njegova u~itelja Mila Cipre, kao i kod plod vi{egodi{njeg autorova izu~avanja solidnoj razini, ne{to vi{e u korist ve} Oliviera Messiaena s kojim ga se ~esto me|usobnih odnosa akcenatskih stopa afirmiranih glazbenika, posebice Zagre- uspore|uje, vodile bitku, ali ne za prevlast, hrvatskoga jezika i motivske glazbene gra|e. ba~koga gitarskog trija, Darka Petri- ve} za postizanje odmjerenoga zvukovnog Taj zami{ljeni proces sâm skladatelj, a zatim njaka te Ane Beni}, dok studente rezultata vo|enoga istan~anim ukusom i i neki teoreti~ari, opisuje sintagmom goMuzi~ke akademije o~ekuje jo{ mnogo muzikalno{}u. Pri takvom suprotstavljanju vorno sviranje te se na specifi~an na~in vje`banja kako bi postigli potrebnu raz- pobjedu uvijek odnosi proces potrage za poku{ava nadovezati na tendencije koje su inu svira~ke kvalitete. Upitajmo se sto- specifi~nom zvukovnom bojom koja postaje se javile po~etkom 20. stolje}a, a kojima on ga ne bi li bilo prigodi primjerenije an- konstanta Klobu~areva opusa. Upravo stoga, nastoji ponuditi vlastito rje{enje. Promi{ljagaìrati redom vrhunske hrvatske inter- slu{aju}i glavninu Klobu~areve glazbe, nje strukture, njenih jednako zakonitosti prete te na pravi na~in obiljeìti ovako dolazimo do trenutka u kojemu, bez pret- koliko i mogu}nosti, osnovno je upori{te va`ne dvije obljetnice, a doprinos stu- hodnoga poznavanja, moèmo re}i, to jest Radi~ina glazbenog mi{ljenja, u tolikoj mjeri denata ostvariti u okviru doga|aja prim- djelo An|elka Klobu~ara. A moramo priznati da gotovo doseè svojevrsnu filozofsku jerenijeg njihovim mogu}nostima, da takva vrsta prepoznatljivosti ne~ijega razinu. Vlastitost je pritom temeljno poprimjerice koncerta na kojemu bi isk- skladateljskog izri~aja nije ~esto prisutna. lazi{te i odredi{te, koje se ne iscrpljuje u lju~ivo studenti priredili odre|eni re- Makar je rije~ o visokom stupnju prepoznat- samoj inovativnosti kao takvoj, ve} doseè pertoar te se na taj na~in pridruìli obi- ljivosti, nikako nije dopu{tena zamjena s visoku umjetni~ku razinu izri~aja. Novina ljeàvanju ro|endana dvaju istaknutih pojmovima »jednakosti« ili »istosti«, jer se kao takva, dakle, biva posredovana kroz prepoznatljivost Klobu~areva kompozicij- prizmu vlastitosti. Akademijinih profesora. skog jezika temelji na spomenutoj konti- Stvarala~ki opusi Klobu~ara i Radice znaAn|elko Klobu~ar: Sinteza »tradicije« nuiranoj suptilnoj igri »naslije|enoga« i »no- ~ajno se razlikuju s obzirom na pristup glazvomi{ljenoga«. i »inovacije« benomu materijalu, na promi{ljanje koje vodi kona~nomu rezultatu, ali i s obzirom na Koncertni program uokvirili su Klo- Ruben Radica: Vlastitost kao temeljni opseg i strukturalne karakteristike opusa. bu~arevi Prvi duha~ki kvintet (1971.) u kriterij No, ono {to ih u trenutku kada proslavljaju izvedbi Akademskog duha~kog kvinsedamdeset i pet godina ìvota veè jest Radi~ine Varijacije za flautu i 11 guda~a teta (Ksenija Mati}, flauta, Boìdar Kriàn, oboa, Franjo Stojakovi}, kla- (1955.), u izvedbi ~lanova Ansambla pro- saznanje da su svojim osebujnim promi{ljarinet, Ivana Ve{ovi}, fagot i Dijana fesora i studenata Muzi~ke akademije pod njima glazbe i umjetnosti zna~ajno dopriniSintik, rog) te Koncert za gitaru i guda~e ravnanjem Pavla De{palja i uz flautisticu jeli kulturnomu razvitku okruènja u koje(2005.) koji su interpretirali ~lanovi An- Anu Beni}, danas nam se ukazuju neo- mu su stvarali te da vrhunac koji su dosegsambla profesora i studenata Muzi~ke bi~nima, budu}i da su zapravo jednostav- nuli nipo{to ne podrazumijeva i zavr{etak, akademije pod ravnanjem Pavla De{- nijega izri~aja u odnosu na visoko indivi- jer je rije~ o li~nostima koje jo{ mnogo toga palja uz solista na gitari Darka Petri- dualizirane i teorijski precizno razra|ene imaju za re}i i mnogo toga glazbeno domisnjaka. Kvintet nastaje upravo u vrijeme kompozicijske rezultate do kojih Radica liti. dolazi u razdoblju zrelijega stvaranja. Ova

ZAMPOVE TEME

postavlja glazbi uvijek su jedinstveni i redovito }e ga odvesti u nekom novom smjeru, prema novomu strukturnom rezultatu koji je posljedica vremenski dugog te psiholo{ki i emocionalno intenzivnog procesa promi{ljanja i stvaranja.

ZAMPOVE TEME

kada Klobu~ar intenzivnije zadire u procese mladena~ka skladba neoklasicisti~koga stileksperimentiranja sa zadatostima glaz- skog usmjerenja ipak svojom formalnom benoga materijala te istraùje mogu}nosti pregledno{}u, jasnim odnosima horizonpro{irenoga tonaliteta, dodekafonije, ali i talnih i vertikalnih strukturnih elemenata, op}enito mogu}nosti koje se otvaraju kao i vje{tim nadopunjavanjem orkestracijosloba|anjem disonance te njezinim tretira- skih zahtjevnosti, upu}uje na neke za~etke njem kao zvukovnoga fenomena. Naravno, na~ina razmi{ljanja koje }e dovesti Radicu sve se to odvija unutar ~vrstoga formalnog do postavljanja vlastite i jedinstvene oblika ~etiriju stavaka. Klobu~ar nikada ne skladateljske teorije koja se temelji upravo bjeì od upori{ta u tradiciji, {to se o~ituje u na na~elu razvijanja. Zadaci koje Radica formalnoj preglednosti djela, skladanja na principu kontrasta te primjeni tradicionalnih Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), postupaka motivi~koga rada. ~iji su A. Klobu~ar i R. Radica redovni ~lanovi i Karakteristike su to koje, Muzi~ka akademija u Zagrebu, pri kojoj ve} niz zapravo, proizlaze iz glazbenih godina djeluju u ulozi predava~a, organizirale su principa prvenstveno barokne sve~ani koncert u ~ast njihove zna~ajne ìvotne obljetnice.

@eljko Brkanovi}, predsjednik HDS –a, Tomislav Rado~aj, predsjednik HDS ZAMP–a, Ante Mihi}, predsjednik Ceha ugostitelja i turisti~kih djelatnika HOK–a, Stjepan [afran, predsjednik HOK–a

HDS ZAMP na 9. Nacionalnom forumu o pristupanju EU ao predstavnik kolektivne za{tite autorskih i srodnih prava, HDS ZAMP bio je sudionik rasprave na temu Intelektualno vlasni{tvo na 9. Nacionalnom forumu o pristupanju Europskoj uniji odrànom 6. prosinca 2006. u zagreba~kom Novinarskom domu. Slijede}i inicijativu Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, Forum je organiziran u obliku javnih rasprava na lokalnoj razini kako bi se pove}ala informiranost hrvatske javnosti o procesu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. U okviru predvi|enih tema o intelektualnom vlasni{tvu odràna je i rasprava o utjecaju pristupanja EU na poloàj autora, umjetnika izvo|a~a i nositelja srodnih prava. Nenad Mar~ec, zamjenik direktora HDS ZAMP–a, upozorio je na potencijalne probleme koji prilikom ulaska u EU mogu ozbiljno utjecati na hrvatsko autorsko stvarala{tvo i na poloàj glazbenika op}enito. Naime, kao {to je ve} vi{e puta isticano, Europa je upravo u fazi transformacije prema jedinstvenom trì{tu u podru~ju kolektivnog ostvarivanja autorskih prava i uspostavi konkurencije me|u autorskim dru{tvima. Ukoliko glazba kao kulturno dobro ostane i dalje tretirana poput svake druge robe na trì{tu (~okolade ili cipela), Hrvatska }e se, kao mala zemlja, te{ko odràti u takvoj trì{noj utakmici. (A.K.)

ZAMPOVE TEME

edamdeset i pet godina ìvota u 2006. godini napunila su dvojica istaknutih hrvatskih skladatelja: An|elko Klobu~ar i Ruben Radica, koji sada s ponosom mogu ustvrditi da su dosegli sâm vrh vlastitoga umjetni~kog postojanja i opstojnosti. U okruènju, parafraziramo li poznatu izreku, »glazbe koja ìvot zna~i« ta su dva istan~ana glazbena mislioca uvelike obiljeìli te jo{ uvijek zna~ajno obiljeàvaju »modernu« i »suvremenu« povijest hrvatske glazbe. No, kako to kod nas ve} biva, trebalo je ~ekati mjesec prosinac »slavljeni~ke« godine da se ova obljetnica obiljeì na pribli`no primjeren na~in. Stoga su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, ~iji su Klobu~ar i Radica redovni ~lanovi, i Muzi~ka akademija, pri kojoj ve} dugi niz godina djeluju kao predava~i, organizirali sve~ani koncert u povodu njihovih sedamdesetpet godina fizi~koga postojanja i zasigurno jednako toliko godina duhovnoga suìvota s glazbom.

akon dugih pregovora, Hrvatsko dru{tvo skladatelja — za{tita autorskih muzi~kih prava (HDS ZAMP) i Hrvatska obrtni~ka komora (HOK) potpisali su trogodi{nji Op}i ugovor o uvjetima za javno kori{tenje glazbe. Javno predstavljanje Ugovora odràno je 15. prosinca 2006. godine u Vije}nici HOK–a. Ugovor i njegove odredbe predstavili su prisutnima Stjepan [afran, predsjednik HOK–a, @eljko Brkanovi}, predsjednik HDS–a, Tomislav Rado~aj, direktor HDS ZAMP–a te Ante Mihi}, predsjednik Ceha ugostitelja i turisti~kih djelatnika HOK–a. Potpisani Ugovor utemeljen je na dosada{njoj vi{egodi{njoj suradnji izme|u HOK–a i HDS ZAMP–a, a njime je obuhva}eno vi{e od 30.000 korisnika glazbe u javnosti. Predstavnici sklopljenoga Ugovora naglasili su da ovaj dokument predstavlja po~etak kvalitetnijih odnosa krovnih hrvatskih udruga koje okupljaju glazbenike s jedne i obrtnike s druge strane. Potpisivanjem je dogovorena nova tarifa, izra|ena temeljem stru~nih prijedloga i savjeta HOK–a, a smanjenjem naknada glazbenici su se odrekli dijela svojih prihoda u korist korisnika, kao zalog budu}ih dobrih odnosa i uzajamnog po{tovanja. Osim popusta za ~lanstvo u Komori te mnogih pogodnosti i popusta urednim korisnicima HDS ZAMP–a, nositeljima prava zajam~eno je godi{nje uskla|ivanje naknada ovisno o porastu ìvotnih tro{kova i kretanjima prosje~nih bruto pla}a, kao i za{titna minimalna naknada. Javnom predstavljanju Ugovora, uz velik broj medija, prisustvovali su tako|er autori i izvo|a~i Husein Hasanefendi} Hus, Sanja Doleàl, Vladimir Ko~i{ Zec, Zrinko Tuti}, Miro Buljan, Boris Novkovi}, Jasenko Houra, Jurica Pa|en i drugi. înom potpisivanja Op}eg ugovora nakon tolikih godina po prvi su put usugla{eni stavovi hrvatskih obrtnika, glazbenika i udruga koje ih {tite, te je ugovorena trajna suradnja u sklopu promicanja me|usobnih odnosa.

ZAMPOVE TEME

Pi{e: Mirta [poljari}

ZAMPOVE TEME

GLAZBENI MISLIOCI SUVREMENOSTI

Javnosti predstavljen Op}i ugovor Hrvatske obrtni~ke komore i HDS ZAMP–a

ZAMPOVE TEME

OBLJETNICE

75. obljetnica `ivota akademika An|elka Klobu~ara i Rubena Radice

ZAMPOVE TEME

BROJ 143, VELJA^A 2007.

TOMISLAV SMOLJANOVIC

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:18 PM

Page 6

SJE]ANJA

BROJ 143, VELJA^A 2007.

SUSRETI SA SEPOM (sje}anja na Branka Sep~i}a, 1929. — 2006.)

SJE]ANJA

Pi{e: Dubravko Detoni katu Akademije, stajala su toga dana, poredana pred profesorom i njegovim prestra{enim asistentom Murajem, tri studentska para razli~itih godi{ta (zanimljivo da je i [ulek, moj kasniji profesor, primao uvijek samo po dva studenta u klasu!): najstariji, pred diplomom (danas ve} pokojni Marjeta Vrtovec i Sep), srednji (Pavica Gvozdi} i Vlado Krpan) i najmla|i, netom primljeni (Ljerka Plesli}, poslije Bjelinski, i ja).

Pristupio mi je srda~no i otvoreno, veselo i opu{teno, nekako djetinjski zaigrano i le`erno, pa mi se u~inilo da se znamo oduvijek, mo`da jo{ iz nekoga ranijeg, drugog svijeta, a privremeno nas je odvojio samo onaj kratak, najnu`niji predah potreban da preletimo i promijenimo planet.

Mali Jurica na dr{}u}im nogama Atmosfera je bila napeta i uàrena. Profesor, ne~uveno uglat i strog primjerak tiranina, dobra ali u europskim razmjerima staromodna, po zagreba~ku neprimjereno razvikana glasovirskoga stru~njaka, namjeravao je odrediti dane u tjednu u kojima }e primati na poduku ni ìve ni mrtve studente. U tu je svrhu morao saznati raspored njihovih obligatnih predmeta, a osobito — bio je, kao i svi satrapi, vrlo stra{ljiv ~ovjek — predvojni~ke obuke, pa je u tu svrhu grubo i otresito naredio poslu{nome asistentu Muraju da otr~i dva kata niè i na oglasnoj plo~i sazna taj dragocjeni podatak, jer »nitko drugi to nije u stanju suvislo obaviti«. Nakon {to je mali Jurica na dr{}u}im nogama izletio iz sobe, Stan~i} se bez najave histeri~no okomio na Sepa koji je u stavu mirno stajao najbliì glasovirima. Po stoti ga je put po~eo ispitivati kako je uop}e moglo do}i do takve izdaje, do tako skandalozna napu{tanja klase velikoga pedagoga. Sep se po~eo braniti rafalom ~injenica, polu~injenica i ~etvrt~injenica, na svoj uobi~ajeni na~in s pomo}u nadahnuta jamesjoyceovskoga tijeka svijesti, ubacuju}i u svoj brzometan, polurazumljiv govor najne~uvenije razloge i proturazloge. To se postupno pretvorilo u neprekidiv,

jerojatno je svatko, barem jednom u `ivotu, imao priliku sresti dotad nepoznato mu bi}e kod kojega je ve} u prvome trenutku osjetio nekakvu neponovljivu radost, lako}u i sigurnost komuniciranja, bezopasnost po sebe i apsolutnu nepotrebu da se pri kontaktu {titi, na po~etku jezikom ili {akama, a u gorem slu~aju, u cilju nu`ne obrane, ~ak i pone{to konkretnijim sredstvima. Takav je bio moj osje}aj kada sam u ranoj mladosti, s nekih 13 ili 14 godina, prvi put ugledao osam godina starijega Sepa. U tom je

Biografija Branka Sep~i}a edan od vode}ih hrvatskih pijanista i klavirskih pedagoga Branko Sep~i} ro|en je 1929. u Glini, a umro 15. prosinca 2006. u Zagrebu. Diplomirao je na Muzi~koj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Svetislava Stan~i}a, a usavr{avao se u Rimu i SAD–u. Radio je kao glazbeni urednik na Radioteleviziji Zagreb, a od 1976. bio je profesor na Muzi~koj akademiji u Zagrebu. Kontinuirano je nastupao u zemlji i inozemstvu, a pamtit }e se po antologijskim izvedbama Ravelovih i Gershwinovih klavirskih koncerata. Gostovao je u Italiji, Nizozemskoj, Austriji, Njema~koj, [vedskoj, Velikoj Britaniji, SAD–u i u dràvama biv{ega SSSR–a (Rusija, Ukrajina, Litva, Letonija i Estonija). Nastupao je kao solist uz sve doma}e i mnoge inozemne simfonijske orkestre kojima su ravnali poznati hrvatski (N. Bareza, M. Ba{i}, V. Beni}, P. De{palj, I. Draìni}, I. Gjadrov, M. Horvat, B. Papandopulo, V. [utej) i inozemni dirigenti (S. Baudo, J. Brown, V. âvdarski, J. Domarkas, W. Egk, P. Kletzky, K. Kondra{in, A. Nanut). êsto je nastupao u duetu s kolegama, vokalnim i instrumentalnim glazbenim umjetnicima. U Glazbenom je leksikonu predstavljen kao »pijanist izuzetne nadarenosti, muzikalnosti visokog dometa, briljantne tehnike i spontano sugestivne interpretacije«. Dobio je, uz ostale, Nagradu Milka Trnina (1973.), koju Hrvatsko dru{tvo glazbenih umjetnika dodjeljuje za iznimna umjetni~ka dostignu}a i glazbeno stvarala{tvo, Godi{nju nagradu Vladimir Nazor (1999.) te Nagradu Matice hrvatske (1999.). (J.H.L.)

Branko Sep~i}

uzrastu takva razlika u godinama naj~e{}e pogubna za me|usobno razumijevanje ili ~ak eventualno prijateljstvo; mla|i se srame i susteù, a stariji dr~e i nadimlju, a sve to zbog razlike u svakojakoj vrsti iskustva. No, ni{ta takva nisam osjetio kod Sepa. Pristupio mi je srda~no i otvoreno, veselo i opu{teno, nekako djetinjski zaigrano i leèrno, pa mi se u~inilo da se znamo oduvijek, mo`da jo{ iz nekoga ranijeg, drugog svijeta, a privremeno nas je odvojio samo onaj kratak, najnu`niji predah potreban da preletimo i promijenimo planet. Nesposoban za zlo}u Bio je do{ao, kao ve} svr{eni u~enik srednje glazbene {kole, u sobu sjajne profesorice Margite Neustadt–Matz — iz ~ijega su razreda izi{li Stipa Radi}, Pavle De{palj, Ivo Robi}, Ivana Lang, Vlasta Hranilovi}, Blaènka Zori}, Ton~i Petru{i}, Alfi Kabiljo, Emin Armano, a u koji sam i ja, po dolasku u Zagreb, velikom sre}om bio primljen — osobe iznimne muzikalnosti i nedosti`na znanja, koja je, rodom Slovakinja, studirala glasovir i u Budimpe{ti, nastavnice velika pedago{kog talenta ali o{tra jezika i samosvojna zna~aja, sasvim nepodesne za mudre diplomatske

radnje i duboko promi{ljene poteze potrebne da se u|e u Akademiju. Sep je bio do{ao po neki savjet, neke note (imala je bajoslovnu glazbenu, osobito pijanisti~ku biblioteku), neki prstomet, svakako po ne{to {to nije mogao prona}i na Akademiji. A mo`da i po ne{to smije{no i neva`no, kao {to ve} napola odraslo dijete bez ve}ega razloga i razmi{ljanja prilazi majci od koje se ne mo`e definitivno odvojiti. (Ve} tada sam primijetio da Sep pri~a ne~uveno brzo i nadahnuto, sve u jednome dahu, a slike i zamisli lete oko njega kao iskre s nakovnja pri punome kova~evu zamahu.) Profesorica je tada, po Sepovu odlasku, izrekla sudbonosnu definiciju i prognozu: silno vrijedan i nadaren, dobar i ~estit mladi}, no neizlje~ivo neiskusan i naivan, nesposoban za zlo}u, sasvim nedorastao dana{njemu svijetu. *** Idu}i va`niji susret sa Sepom zbio se opet u jednom majstorskom razredu, sada ve} akademskom, u klasi slavnoga Svetislava Stan~i}a. Bio je to prvi, samo dogovorni susret s profesorom, na po~etku {kolske godine 1955./1956. Sep se kao student zavr{ne godine nekoliko mjeseci ranije proslavio briljantnom javnom izved-

Branko Sep~i} u Kne`evu dvoru u Dubrovniku

bom Lisztova Prvoga koncerta za glasovir i orkestar u Es–duru, no iste je ve~eri nakon trijumfa — tako se barem pri~alo — sreo i fatalno se zaljubio u neku ljepoticu pa, zalu|en i oma|ijan, neko vrijeme vi{e nije navra}ao u profesorovu sobu. Ovaj ga je, premda bija{e njegov tada najbolji student, dao izbaciti s Akademije, pa je ujesen morao ponovno polagati prijamni ispit i formalno biti primljen u petu godinu kako bi mu birokratska ma{inerija priznala diplomu. U komisiji za prijamni ispit sjedila je, naravno, ve}ina onakvih svira~a (osobito svira~ica) koji ne bi smjeli Sepu ni note okretati. U po zlu ~uvenoj mu~ionici, sobi broj 21 na tre}emu

sve glasniji lirsko–dramatski dijalog bogata i siroma{na @idova iz Musorgskijevih Slika s izlo`be, u kojemu u presto–liniju visokotreperava Sepova tenora uporno upada povremeni basovski profesorov ostinato: »Priznajte, je li tako ili nije tako, da ili ne, da ili ne!!...« (Od svih svojih u~enika Stan~i} se, po mojemu saznanju, samo Muraju obra}ao sa ti, jer ga je znao jo{ kao dje~a~i}a.) I to je tako raslo, sve opakije urlikanje ispunjavalo je sobu, zgradu i — zbog otvorenih prozora — ~itavu Gunduli}evu ulicu, pa se kod mla|ih sudionika, po ljudski logi~noj prirodi stvari, drama po~injala pomalo pretvarati u komediju. A to nisu

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:18 PM

Page 7

BROJ 143, VELJA^A 2007.

U vrijeme kada je boravio u Zagrebu, Turanyi je bio uz Jurja Karla Wisnera von Morgensterna jedini {kolovani i tehni~ki spreman glazbenik. Da je ostao u Hrvatskoj, imali bismo u njemu ve} mnogo ranije umjetnika gotovo Zaj~eva zna~enja, mo`da i ve}ega, jer ne smijemo zaboraviti da je Turanyi gotovo 30 godina stariji od Zajca. Stoga se narod poput na{eg, ~ija glazbena ba{tina nije prebogata, ne bi trebao bez daljnjega odre}i doprinosa ovoga skladatelja.

PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI

Najvi{e priznanja kod publike i kritike doìvio je Turanyi kao skladatelj. Njegov opus obuhva}a gotovo sve glazbene oblike. Naàlost, ve}i dio tih skladbi nije do danas prona|en: opera, klavirski koncert, kantata prema Friedrichu Schilleru i druge. One sa~uvane stilski su odraz kasne klasike na prijelazu u ranu romantiku i kao takve konfrontiraju se s problematikom te epohe zbog nesposobnosti uno{enja novog sadràja u klasicisti~ki kalup. Ipak, cjelokupni Turanyijev opus ukazuje na kontinuiranu razvojnu liniju, ne toliko u smislu stilskog preobraàja, koliko u pogledu nadahnutosti sadràja i misaonog sazrijevanja: od banalno virtuoznih klavirskih minijatura, preko {kolskih crkvenih djela i bidermajerskih solo–popijevaka do vrlo uspjelih svjeìh ènskih zborova a cappella. Vrhunac svojega stvarala{tva dosegao je u posljednjim guda~kim kvartetima te Simfoniji u f–molu. êtiri sa~uvana od {est guda~kih kvarteta posve su na visini zadatka. I pored tradicionalne, naoko klasi~ne koncepcije, odi{u senzibilno{}u rane romantike. Bogati tematski materijal i dobro iskori{tene mogu}nosti pojedinih instrumenata omogu}uju uspjelu konverzaciju a quattro, ~ija napetost rijetko popu{ta. Simfonija u f–molu, praizvedena 1847., jedino je Turanyijevo sa~uvano orkestralno djelo.

PRIKAZI

Senzibilnost rane romantike

PRIKAZI

SJE]ANJA SJE]ANJA SJE]ANJA SJE]ANJA SJE]ANJA SJE]ANJA

Najzna~ajnije i najistra`enije razdoblje njegova djelovanja zapo~inje 1842. kada je postao gradski kapelnik i glazbeni ravnatelj u Aachenu, gdje se uvijek spominje kao Carl von Turanyi. Za svojega dugogodi{njeg djelovanja u tom gradu (1842. — 1858.), gdje je i preminuo 1873., Turanyi sudjeluje u svim glazbenim doga|anjima i znatno pridonosi organizaciji glazbenog `ivota.

PRIKAZI

SJE]ANJA

PRIKAZI

SJE]ANJA

PRIKAZI

SJE]ANJA

Ro|en u Osijeku 16. prosinca 1805. od oca Ma|ara, podrijetlom iz plemi}ke obitelji, i majke Hrvatice, Turanyi stje~e prvu glazbenu poduku u obiteljskoj ku}i, a dalje se usavr{ava u Be~u. Godine 1822. odlazi na studij prava, filozofije i glazbe u Bratislavu, gdje zapo~inje svoju umjetni~ku karijeru kao pijanist, dirigent i skladatelj. Nakon 13–godi{njeg djelovanja u tom gradu dolazi u Zagreb, gdje sklada nekoliko budnica te vi{e crkvenih skladbi, nastupa kao pijanist i dirigira nekoliko opera. Odgojen u duhu europske glazbe, izvan Hrvatske, o~ito nije bio sposoban ispuniti glazbene te`nje Iliraca. Stoga je nakon godinu dana, vjerojatno krajem 1835., napustio Zagreb, upravo kada se Ilirski pokret po~eo {iriti. Nerazvijena zagreba~ka glazbena sredina jama~no je utjecala na njegov odlazak u tada{nju glazbenu metropolu Be~. Na`alost, o njegovom se djelovanju u tom gradu premalo zna. Nedvojbeno je bio dirigent Josephstadt Theatera i natjecao se za mjesto dvorskog orgulja{a.

PRIKAZI

ta nastupio je Guda~ki kvartet Sebastian izvev{i prvi stavak iz IV. guda~kog kvarteta u e–molu, tre}i stavak iz V. guda~kog kvarteta u D–duru i VI. guda~ki kvartret u A–duru.

SJE]ANJA

PRIKAZI

lijede}i svoje programske smjernice, u kojima je nagla{eno njegovanje hrvatske ba{tine, Hrvatski glazbeni zavod na svojem je zadnjem dru{tvenom koncertu, odr`anom 16. prosinca 2006., predstavio djela jednog gotovo zaboravljenog hrvatskog skladatelja, Dragutina pl. Turanyija. Nakon {to ga je Franjo Ksaver Kuha~ uvrstio u svoju knjigu Ilirski glazbenici (1893.), Turanyi se samo spominjao u nekim povijestima hrvatske glazbe sve dok 1973. nije u Kölnu objavljena doktorska disertacija Zdenke Kapko Foreti} Carl von Turányi (1805–1873), Eine Monographie. Zahvaljuju}i njezinim istra`ivanjima (autografi mnogih Turanyijevih djela ~uvaju se u arhivu Gradskog kazali{ta u Aachenu) odabrane su skladbe koje je za koncert priredio Silvio Foreti}, ujedno preuzev{i i dirigiranje Dru{tvenim orkestrom HGZ–a. Orkestar je izveo Simfoniju u f–molu, a u prvom dijelu koncer-

PRIKAZI

(Tekst sastavljen od odabranih ulomaka tekstova Zdenke Kapko Foreti} preuzetih iz programske knji`ice koncerta u izdanju Hrvatskoga glazbenog zavoda, u kojoj se nalazi i popis Turanyijevih djela.)

Karikatura Christopha Reimesa — Turanyi u sredini dolje

PRIKAZI

SJE]ANJA

Pi{e: Nada Bezi}

SJE]ANJA

ZABORAVLJENI ILIRAC: DRAGUTIN pl. TURANYI

SJE]ANJA

primje}ivala samo dva njezina glavna protagonista. I tada, na vrhuncu napetosti, na zlatnome rezu velikooperna dueta u kojemu se ve} opasno pribliìo odlu~uju}i trenutak prsnu}a drame, Branko Sep~i} s orkestrom ne~ijega ubojstva ili samoubojstva, u sobu je, u naletu slijepe poslu{nosti, nepromi{ljeno i nepristo- ljno samopouzdanja i — za tu profesiju — toliko jno glasno provalio, dojuriv{i sav zadihan iz prizem- nu`ne drskosti. Zbog toga njegov repertoar nije bio lja, Jurica Murai i isprekidanim glasom, gotovo se velik; no ve}ina njegovih interpretacija nije s vredave}i izvijestio razbje{njela profesora: »Mufki ima- menom izblijedila i ve} su danas me|u antologijju u ~etvhtak ujutvo!« Tada je sve puklo. Nastala je skima. Sasvim neobvezno, u cilju stjecanja op}ega kratkotrajna ti{ina, a zatim su svi mla|i i bistriji su- obrazovanja, presnimio sam za maloga sina Danijela dionici drame, predvo|eni mnome, prasnuli u pregr{t kaseta s najve}im glazbenim djelima i interglasan, zdravorastere}uju}i smijeh. Tu se prizor u pretacijama; tamo su se, u pijanisti~kome sektoru, mojem sje}anju naprasno prekida, no jo{ pamtim me|u snimkama Rubinsteina, Lipatija, Benedettija Murajev bijesan i uvrije|en pogled — a kako }e Michelangelija, Richtera, Arraua, Ande, Ciccolinija, budu}nost pokazati, s dalekose`nim posljedicama Weissenberga, Barenboima, Kocsisa, Ránkija i po mene — na moje nasmijano lice. U svakom drugih velikana, nalazile i Sepove izvedbe Schuslu~aju, slavna je pijanisti~ka komisija ne{to kasnije, mannovih minijatura i, nadasve, Gershwinovih Triju nakon duga vije}anja, nesretnome Sepu ipak priz- preludija. Snimio ih je (u mojoj nazo~nosti) za Radio–Zagreb u jednom, bravurozno picassovskom nala diplomu. potezu, bez ijednoga ponavljanja. O~ito kao rezultat *** duge i ~estite, visokoodgovorne pripreme. Da li slu~ajno ili ne, najvi{e se mojih susreta sa Se- *** pom odigralo u zagreba~koj Ilici. U toj sam beskrajnoj ulici tijekom tolikih godina sreo valjda pola ~ov- Sep bija{e (za dana{nje doba) neshvatljivo po`rtvoje~anstva, ~itav jedan, danas ve} velikim dijelom mr- van prijatelj. Prije ACEZANTEZ–a vodio sam ranih tav narod. U Ilici sam prvi put ugledao ìvoga Krleù {ezdesetih godina — izdràvaju}i se time za gotovo u zelenome hubertusu, i tom su mi prigodom, ~itava drugoga studija, onoga kompozicije — trojni nekim se ~udom na{av{i u njima, iz ruku ispale i sastav Balade Petrice Kerempuha (recitator Mladen stra{no se raskokodakale, nekakve, sre}om prazne, [erment, pjeva~i Franjo Petru{anec ili Marijan Buko{ale. U Ilici sam se vi{e puta bezo~no zezao sa {jor jani} i ja koji sam za glasovirom, pored pratnje Rankom, vr{nja~kim {kolskim kolegom i beznad- klasi~nih doma}ih skladbi potaknutih Krleìnom nim zaljubljenikom u moju majku; u Ilici mi je Tadi- poezijom, povremeno imitirao i elektroni~ke efekja, netom pro~itav{i sinovljevu knjigu Bilo ih je os- te). S izvanrednim smo odjekom u vi{e navrata obi{li mero potvrdio da je Danijel ro|eni pjesnik; u Ilici ~itavu tada{nju Jugoslaviju. Me|utim, u nekoliko sam se znao èstoko prepirati s genijalnim Danetom nam je navrata iznenada zatrebao prijevoz. I tada, Dragojevi}em; Ilicom sam (ponosno vo|en pod ~esto u nemogu}im vremenskim i ostalim uvjetima, ruku) {etao s Papandopulom i poslije s Kelemenom, prijatelj Sep bi nesebi~no uskakao sa svojim fi}om. a Malec me je njome vodio da mi u Tomi}evoj desno, malo prije Uspinja~e, pokaè dvori{te u koje- Fi}om do Pakraca mu je odrastao. U Ilici jo{ samo nisam sreo sâmu On, tada ve} priznat solist i ugledan umjetnik, nije Ilicu. [to se dogodilo s njome? Je li se udala? Je li se libio preuzeti ulogu obi~na voza~a i jedan ne tako umrla? Ne{to se domi{ljam da je mo`da poput zmi- poznat sastav prevesti na mjesto gdje ga je ve} je svukla ko{uljicu, ljutito je odbacila i na ~ekala publika. No, i tu su njegov oprez, duboka neodre|eno se vrijeme izgubila me|u okolnim promi{ljenost i djelatno savr{enstvo ~esto dovodili breùljcima, odmah iza veli~anstvena zimskoga vrta do nestrpljivosti i nervoze. Primjerice, nikako se ne koji mi je prigodom mojega zadnjeg posjeta u svoje- bi usu|ivao prije}i preko neozna~ene èljezni~ke pruge ili sli~no opasnoga punkta dok ne bi po nekomu stanu ponosno pokazivala Elly Ba{i}. liko puta, chaplinovski komi~no izlazio iz kola da osNeizbjeàn tra~/vic na kraju obno provjeri situaciju, a po povratku bi, nesiguran, U toj sam istoj Ilici, ugledav{i Sepa kako mi prilazi, osje}ao potrebu da to (na pijanisti~ki na~in) ponovi, svaki put morao ru~icu svojega shva}anja hitro pre- pa tako opet, i opet, i opet... sve dok to ne bi dozlobaciti na ve}u brzinu. Teme su letjele kao projektili grdilo izmorenim putnicima. Dobro se sje}am takva u ratnoj vje`bi ne~ije velebne armije; razgovaralo se na{ega montypythonovskoga, dramatskim zastojima o svemu i sva~emu, o dràvi koja mijenja spol, o ispresijecana putovanja u Pakrac. ne~uveno propalim ma~kama iz mladosti, o *** bolesnicima — nikada, ba{ nikada nije spominjao Najiskreniji mogu biti susreti unutar ~etiri zida. Nersmrt, {to svjedo~i o tome da je o njoj mnogo razmi{- ijetko je Sep bio gost u mojoj ku}i. Posebno mi se u ljao i bojao je se — koji vide samo polovicu (zabo- pam}enje urezao njegov davni posjet u jedno krasravio sam koju) svijeta, o Pore~u i moru koje je no jesensko poslijepodne. Sjedili smo nas trojica (on, oboàvao kao mitolo{ko boànstvo i volio svirati {estogodi{nji Danijel i ja) u mojoj radnoj sobi i Sep posebno za njega (nazo~io sam jednome od njegovih se odu{evljavao za~udnim mirom gotovo u sredi{tu trijumfalnih ljetnih recitala u pore~koj Eufrazijani), grada i ìvopisnim pogledom iz zastakljena prostora o glazbeni~kim karijerama koje se la`no grade, ali u prirodu. Razgovor je, potaknut kojom ~a{icom, (nekom nadnaravnom pravedno{}u) i ru{e kao ku}e poprimao sve intenzivniji zamah, a onda je, u odsutod karata, o vremenu koje je ostarjelo i zakunjalo, o nomu trenutku, vjerojatno da nam izre~e neku rinajboljim jelima koja vi{e nema tko jesti i o sjajnim je~ima neizvedivu poruku i zahvalu, Sep iznenada i putovanjima na koja vi{e nitko pravi ne odlazi. Ni- samoinicijativno sjeo za glasovir i u jednome dahu jedan se od mojih mnogobrojnih poznanika i malo- izveo sjajno uobli~en kola` iz ve}ine svojih najuspbrojnih prijatelja nije tako iskreno divio mudrosti i jelijih interpretacija, od Schumanna i Liszta do sposobnosti svoje ène; strepio je samo od posljedica Francka, Ravela i Gershwina. To je bio neopisivo (i u svjetskome smislu) fenomenalnoga gluma~kog ~ist i blistav trenutak. Slu~ajno sam bacio pogled na uspona svoje k}eri. Uop}e, nije imao previ{e maloga Danijela: netremice ga je promatrao, blisrazumijevanja za umjetni~ke ekstreme, ali je (kao tavih o~iju, sav nekako zgr~en, spreman na golmanvelika iznimka me|u zagreba~kim pijanistima) ski skok. Mo`da je, i nesvjesno, upravo tada donosio po{teno priznavao da mnogo toga nadilazi njegovo odluku — u koju se nisam èlio mije{ati — o svojepoimanje. Primjerice, davao je svojim studentima mu budu}em gladijatorskom zanimanju. svirati mojih Devet prizora iz Danijelova sna, ali mi je, s obzirom na neke za njega presmione harmonijske *** sklopove, na jednome programu duhovito dopisao P. S.: Ovo pi{em na Boì} 2006., prvi bez Sepa. da bi Danijel »mo`da morao lak{e ve~erati«. Kada Svatko tko ga je ~ak i povr{no poznavao rekao bi, vi{e nije mogao izdràti da ne ispri~a neki olako i nepromi{ljeno poetiziraju}i, da je on sada s neizbjeàn tra~ (ili vic), promijenila bi mu se mimi- an|elima, i da mu je svakako bolje i ljep{e nego naka i glas, izgledao bi nekako posramljeno i poti{teno, ma. No, Sep nije s an|elima. I za to treba tajnih veza kao da netko drugi, nedostojanstven i frivolan, netko i (svemirskih) poznanstava, a Sep na tome podru~ju koga se nikako ne zna rije{iti, izviruje iz njega. nije bio jak, nije ~ak ni ùdio za time. Sep je sada sâm sa sobom, a to je vrednije i dublje, duhovitije i *** ozarenije, ljupkije i plemenitije dru{tvo ~ak i od Bio je strahovit perfekcionist. A ujedno i ne~uveno an|eoskoga. samozatajan i skroman umjetnik. ôvjek bez dovo-

SJE]ANJA

Uz koncert Dru{tvenog orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda pod ravnanjem Silvija Foreti}a

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:18 PM

Page 8

ME\UNARODNI USPJESI

BROJ 143, VELJA^A 2007.

Usper u Svetoj Zemlji Na ~etvrtom iz ciklusa komornih koncerata Ervin Schlesinger, koji u rezidencijalnoj ~etvrti Tel–Aviva prire|uje po~asni konzul Hrvatske u Izraelu Nj. E. Samuel Ivan Schlesinger, predstavio se ansambl The Savyon Image Trio. Flautist Jay Bushinsky, violinist Mark Levin i pijanistica Irina Wiessel izvodili su u subotu, 20. velja~e, skladbe obitelji Bach. Posebnu pozornost izazvala je izvedba Sonate Gabriela Sponga Uspera, u kojoj su se Triju pridru`ili kornist Maurice Surovich i fagotist Ophir Bushinsky. Konzul Schlesinger nastoji da na svakom od koncerata

Danijel Detoni u Schlesingerovu ciklusu

koje prire|uje bude skladba iz krajeva u kojima se rodio i koje predstavlja u Izraelu, pa je Usperova glazba predstavljala zaista izniman kuriozitet. Ona je gotovo nepoznata i u njegovoj domovini (Usper je ro|en u Pore~u i djelovao u Veneciji po~etkom XVII. stolje}a). Zahvaljuju}i hrvatskim muzikolozima (posebice dr. Eniju Stip~evi}u), ova je glazba nakon ~etiri i pol stolje}a ugledala svjetlo dana i zazvu~ala u Svetoj Zemlji. (Iz Tel–Aviva izvijestio Du{ko Mihalek)

Kalifornijske praizvedbe skladbi Mr. Zeea Hvaranin Sandro Zaninovi}, koji od 1974. `ivi i djeluje u Kaliforniji (gdje ga od milja nazivaju Mr. Zee), odr`ao je 3. prosinca 2006. Mozartov festival mladih. U ~ast 250. obljetnice Wolfganga Amadeusa Mozarta, Komorni orkestar Beverly Hillsa pratio je u Prezbiterijanskoj crkvi Kirk O’the Valley niz mladih nadarenih glazbenika stasalih u klasi Sandra Zaninovi}a. On je ujedno dirigirao programom koji je uklju~io praizvedbe njegovih dviju skladbi, glazbenih portreta Sheida i Remembering Tristan. (J.H.L.)

Kelemen diljem Europe

Koncertom skladbi za klavir Borisa Papandopula Generalni konzulat Republike Hrvatske u Düsseldorfu zaklju~io obilje`avanje 100. obljetnice skladateljeva ro|enja

Glazba Borisa Papandopula u Düseldorfu Pi{e: dr. sc. Zdenka Weber

amostalni odjel za me|unarodnu kulturnu suradnju Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija u suradnji s Generalnim konzulatom RH u Düsseldorfu organizirao je nastup afirmiranoga hrvatskog pijanista Dalibora Cikojevi}a koji se predstavio brojnoj biranoj publici u prostranoj koncertnoj dvorani Pala~e Wittgestein. Odsvirav{i na po~etku simpati~nu Bagatellu op. 119, br. 1 Ludwiga van Beethovena, Dalibor Cikojevi} je svojim vrsnim muziciranjem zadao okvir me|unarodne razine hrvatske glazbene kulture, a daljnjim je izvedbama skladbi Borisa Papandopula predstavio najvi{u razinu hrvatske glazbene produkcije. Duhovita Contradanza iz 1924. godine, kada je Papandopulo jo{ studirao kod Blagoja Berse, nazna~ila je izvo|enje antologijskih skladbi iz opusa autora koji je i sâm bio vrhunski pijanist. Contradanza, niz virtuoznih varijacija na dubrova~ki napjev iz 18. stolje}a, zazvu~ala je kao primjeran uvod u koncertantnu ve~er Papandopulovih djela za klavir. Slijedio je nadasve virtuozni Scherzo fantastico iz 1932., posve}en u ono doba istaknutoj hrvatskoj pijanistici Antoniji Geiger Eichorn (1893. — 1971.). U tome, mo`da najbriljantnijem ostvarenju hrvatske klavirske glazbe, naziru se asoci-

jacije istarskoga folklora kojim odi{e glavna tema. U ukusnom ispreplitanju s politonalnim i poliritmi~kim elementima otvaraju se nove dimenzije zvuka i na gotovo lisztovski na~in kulminiraju u fulminantnoj zavr{nici. Deset muzi~kih impresija po jednu minutu daljnje je majstorsko djelo nastalo u posljednjim godinama skladateljeva ìvota (1989. u Tribunju). Dalibor Cikojevi} praizveo je skladbu na Osorskim glazbenim ve~erima 2004. godine. To je »dojmljiva, kaleidoskopski ostvarena sinteza brojnih skladateljskih stilova i tehnika, koja svojom spontano{}u izvrsno oslikava skladateljevu li~nost i njegov vje~no zaigran i ìv duh pun optimizma i humora«. Osebujna ironija Papandopulovih studija Nakon prve serije glasovirskih majstorija publici se obratila dr. sc. Zdenka Weber koja je govorila o ìvotu i radu maestra Borisa Papandopula. Naglasiv{i njegovu ~vrstu ukorijenjenost u neoklasi~nu glazbu europske provenijencije i predstaviv{i ga kao glazbenika izuzetno bogate invencije, muzikologinja ga je postavila u okvire njemu suvremene hrvatske i svjetske glazbe. Nakon izlaganja, Dalibor Cikojevi} ve~er je zaklju~io bravuroznom izved-

bom magistralnih Osam studija iz 1956. Posvetiv{i ih zna~ajnom klavirskom pedagogu Svetislavu Stan~i}u (1895. — 1970.), maestro Papandopulo ostvario je ciklus tehni~ki visokozahtjevnih skladbi. Te klavirske minijature izgra|ene su u razli~itim stilovima, od barokne toccate do suvremenih plesnih oblika, a u njima je

ornost i umjetni~ka izra`ajnost, omogu}avaju mu primjerne interpretacije u kojima su na jednako visokoj razini bravure proiza{le iz nepresu{ne skladateljeve ma{te, kao i Papandopulova karakteristi~na emocionalnost. Kombinacija virtuoznog sviranja s muzikolo{kim izlaganjem koje, uglavnom stranoj publici, pribli-

Pozdravnim govorom generalne konzulice Republike Hrvatske u Düsseldorfu Katarine Trstenjak, u povodu 15. obljetnice me|unarodnog priznanja samostalne Republike Hrvatske, zapo~ela je 13. sije~nja sve~anost u glavnom gradu njema~ke savezne dr`ave Sjeverna Rajna — Vestfalija. U okviru sve~anosti obilje`ena je i 100. obljetnica ro|enja akademika Borisa Papandopula ro|enog 1906. godine u Bad Honeffu, gradu koji se nalazi na podru~ju zemlje koju svojim radom pokriva Generalni konzulat Republike Hrvatske u SR Njema~koj. tako|er prisutan idiom jazz i pop glazbe. Primjerena doza osebujne ironije nezaobilazan je dio toga fascinantnog niza rapsodi~nih klavirskih studija. Pijanisti~ke bravure Pijanist Dalibor Cikojevi}, dobitnik godi{nje Nagrade Milka Trnina za izvedbu Papandopulovih remek–djela, izuzetnim se umjetni~kim predanjem posvetio izvo|enju te glazbe. Njegov vrhunski pijanizam, tehni~ka superi-

`ava lik i djelo skladatelja pokazala se izuzetno prikladnom, stoga je takva koncepcija klavirske ve~eri nagra|ena dugotrajnim pljeskom. Nakon obveznog dodatka, stavka Mlin iz ciklusa Sa sela, Dalibor Cikojevi} jo{ je dugo potpisivao CD–ove na kojima je, u izdanju zagreba~kog Orfeja, snimio Papandopulovu vrhunsku glazbu koja je ovim predstavljanjem u SR Njema~koj krenula u svijet. Bilo bi doista dobro kada bi takvih prigoda bilo jo{ vi{e.

Lado u Japanu

PROMICATELJI HRVATSKE BA[TINE U »ZEMLJI IZLAZE]EG SUNCA« Pi{e: Mario [imund`a

Njema~ka Praizvedbe novih skladbi na svjetskoj je glazbenoj sceni do`ivio i Milko Kelemen, po~asni predsjednik Muzi~kog biennala Zagreb, kojemu }e se u ime Festivala na njegovu ovogodi{njem otvorenju dodijeliti 17. Europska kulturna nagrada KulturPreis Europa za poseban doprinos u kulturi. Skladbu Eskapade za elektri~nu gitaru i bas gitaru praizveli su 1. listopada 2006. Bernd Gehlen i Stephan Conradi u Stuttgartu. Glazba slijedi tekst Friedricha Nietschea, a glavna ideja je njegova poruka Zaboravi nad~ovjeka. Do kraja godine djelo je izvedeno u Ludwigsburgu (15. studenoga), Weimaru (1. prosinca), Frankfurtu (6. prosinca), Berlinu (12. prosinca), Be~u (17. prosinca) i Münchenu (19. prosinca).

Danska Od 29. studenoga do 2. prosinca 2006. odr`ani su Dani Milka Kelemena u Danskoj koji su obuhvatili ~etiri koncerta u Kopenhagenu i Odenseu. Na me|unarodnom su festivalu sudjelovali glazbenici iz Danske, Francuske i Austrije, a izvedena su sljede}a djela iz njegova opusa: klavirski trio Aural, Nonett, Infinity za orkestar, Sonata za klavir, Splintery za guda~ki kvartet te Good Bye, My Fancy za violinu i klavir uz recitaciju stihova Walta Whitmana u prijevodu na danski jezik.

[panjolska Na koncertu 3. sije~nja 2007. izveden je Kelemenov oratorij Salut au Monde u Madridu uz sudjelovanje ansambla [panjolske radiotelevizije. (J.H.L.)

Nakon gotovo dvije godine priprema Ansambl LADO odradio je jednu od najve}ih i najzna~ajnijih turneja u svojoj dugogodi{njoj povijesti. Ukupno 37 dana, 27 koncerata u 21 japanskom gradu, 8.000 prije|enih kilometara, 55.000 gledatelja u dvoranama prosje~nog kapaciteta od 2.000 mjesta, samo su dio impresivnih brojki velike turneje po Japanu koja se odvijala izme|u 13. listopada i 14. studenoga 2006. godine.

o ostvarenja ovoga projekta do{lo je zahvaljuju}i velikom trudu vodstva Ansambla na ~elu s ravnateljicom Ivanom Lu{i}, ali i velikom zanimanju i profesionalnosti organizatora, jedne od vode}ih japanskih kulturnih institucija, MIN–ON Concert Association. MIN–ON se ve} nekoliko godina bavio mi{lju o gostovanju uglednih hrvatskih umjetnika u Japanu. Susret s LADOM tijekom nastupa na EXPO–u 2005. u japanskoj pokrajini Aichi, koji se dogodio zahvaljuju}i nesebi~nom anga`manu Ivice Mari~i}a, povjerenika RH za EXPO 2005., bio je presudan za njihovu odluku da Ansamblu pripadne ~ast predstaviti japanskoj publici duh hrvatskoga naroda. MIN–ON je najve}a japanska koncertna zaklada koja preko ~etrdeset godina nastoji kulturnom razmjenom, a naro~ito kroz glazbeno–scenske programe, promicati ideje svojega osniva~a dr. Daisaku Ikede o kulturi i glazbi kao katalizatoru mira i razumijevanja me|u narodima. Hrvatska je 94. zemlja s kojom je uspostavljen ovakav oblik suradnje.

Seminar o hrvatskom folkloru Najavu turneje u Japanu MIN–ON je zapo~eo

prije otprilike deset mjeseci. Krajem sije~nja 2006. godine u njihovom je Kulturnom centru u sredi{tu Tokija odràna izlo`ba tradicijskih svadbenih kostima, na kojoj je LADO predstavio svoj reprezentativni primjerak slavonske svadbene no{nje. U oùjku su, u suradnji s Japanskom folklornom federacijom, organizirali seminar o hrvatskim narodnim plesovima i pjesmama, koji je tijekom dvaju vikenda vodio umjetni~ki direktor LADA Ivan Ivan~an ml. s asistentima, a poha|alo ga je vi{e od 500 voditelja japanskih folklornih skupina. Jedna manja skupina od njih tridesetak posjetila je Hrvatsku, Zagreb i LADO krajem rujna. Uo~i odlaska na turneju, ~lanove Ansambla LADO primio je u svojoj privatnoj rezidenciji i japanski veleposlanik u RH, NJ. E. Tetsuhisa Shirakawa, isprativ{i ih s najboljim èljama i naglasiv{i da duboko vjeruje u uspjeh LADA te u dobar prijem kod japanske publike. Uigrani plesa~i i raspoloèni orkestar A da su se veleposlanikove èlje ostvarile potvrdili su nam ve} uvodni nastupi Ansambla. Prvi od dvaju koncerata odrànih u Sagami–Onou pokraj Tokija bio je matineja s po~etkom u 14:30. Green Hall dvorana, veli~ine Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog,

bila je ispunjena do posljednjega mjesta, a isto se ponovilo i na ve~ernjem nastupu. Svojim nastupom pred brojnim VIP gostima LADO je 18. listopada pred ~lanovima diplomatskog zbora i prepunim gledali{tem dvorane Nakano Sun Plaza u Tokiju uveli~ao proslavu 43. obljetnice doma}ina, koncertne zaklade MIN–ON. Savr{eno pripremljeni i uigrani plesa~i te iznimno raspoloèn orkestar Ansambla podarili su publici vrhunski dvosatni program najljep{ih djela hrvatske plesne i glazbene ba{tine. Publika im je uzvratila dosad nezapam}enim odu{evljenjem. Ovacijama su ispra}ali ne samo finale svakog plesa, ve} cjelokupne koreografije — od lin|a, bunjeva~kog moma~kog kola, Suska, Primo{tena, prigorskih plesova do podravskih svata. Dosada{nje koncerte obiljeìo je i savr{en zvuk te odli~ni scenski uvjeti u kojima je ljepota na{ih narodnih no{nji, nekih starih i preko stotinu godina, posebno dolazila do izraàja. Nadamo se da }e ova turneja doprinijeti i daljnjem {irenju prijateljstva izme|u Japana i Hrvatske, a za o~ekivati je da }e, ve} ionako brojni japanski gosti, nakon ovakve prezentacije hrvatske ba{tine i kulture, biti jo{ brojniji i u Zagrebu i op}enito u Hrvatskoj.

11-Jul-07

8:18 PM

Page 9

DOBITNICI: PAVAO MA[I] I LUKA [ULI] Pi{e: mr. sc. Naima Bali}

agrada Fonda Stjepan [ulek za izvedbu skladbe za violinu u 2006. dodijeljena je 16. sije~nja u dvorani Hrvatskoga dru{tva skladatelja (HDS) violinistu Marcu Grazianiju, za izvedbu Prvog koncerta za violinu i orkestar u D–duru, op. 19 Sergeja Prokofjeva. Prijedlog `irija (u sastavu: Pavle De{palj, predsjednik, Branko Ko{ir, Mirjam Pusti~ki–Kunjko, Tonko Nini} i Mladen Sedak) da se nagrada dodijeli tome iznimnom mladom glazbeniku, koji je «veoma zahtjevnu solisti~ku dionicu izveo manirom iskusnog umjetnika, ~esto tehni~ki briljantno, a tonski odu{evljavaju}e«, Skup{tina Fonda Stjepan [ulek jednoglasno je prihvatila. Uz osvojene drugu i tre}u nagradu na pro{logodi{njim me|unarodnim violinisti~kim natjecanjima u Moskvi i Lisabonu, tom je studentu druge godine Muzi~ke akademije u Zagrebu, iz razreda prof. Leonida Sorokova, dodijeljena i Nagrada Zagreba~ke filharmonije i PBZ Carda za najuspje{nijeg mladog glazbenika u 2006. godini.

dobro, nagrada do|e i ~ovjek moè s tim biti zadovoljan. No, to nipo{to ne zna~i da su mi one na prvom mjestu. Koji biste trenutak ili doga|aj u svojemu glazbenom razvoju izdvojili kao najdraì? Takvih trenutaka ima jako puno. Svaki je nastup ne{to posebno, svaki je dodir s muziciranjem ne{to posebno. Izdvojio bih nastupe na raznim vrijednim violinama, primjerice na Guarnerijevoj violini King i na starim talijanskim violinama. To su za mene bili predivni trenuci. Tako|er su mi jako dragi svi koncerti uz orkestre, tako da se ne mogu odlu~iti za samo jedan doga|aj. Koji repertoar najradije izvodite? To je te{ko pitanje zato {to ima puno, puno skladbi i skladatelja koje jako volim. Od klasike jako volim Mozarta i Beethovena, od romantike Brahmsa i âjkovskog, a od skladatelja 20. stolje}a [ostakovi~a i Prokofjeva, ~iji sam violinski koncert vi{e puta svirao. A hrvatsko glazbeno stvarala{tvo?

Koliko su Vam nagrade i priznanja va`ni na Va{em umjetni~kom putu? Vrlo su va`ne. To su dvije cijenjene nagrade u Hrvatskoj koje su dobivali danas afirmirani glazbenici, tako da }e mi zasigurno pomo}i. Nagrade su priznanje za ono {to radim; ja sam prije svega glazbenik, violinist, koji se trudi i koji svoj poziv jako voli, a ako ne{to ispadne

Ima nekoliko skladatelja koji su mi jako dragi, a ako bih nekoga izdvojio, bio bi to skladatelj ~ije sam skladbe dosta svirao i koji mi je ostao u lijepom sje}anju, Boris Papandopulo. Rado izvodim njegovu glazbu na svojim nastupima. Idete li ~esto na natjecanja i smatrate li da su ona korisna za umjetni~ki razvoj mladih glazbenika? Natjecanja su danas, ne samo u Hrvatskoj nego

NAGRADE

i u svijetu, na~in promocije. Ako osvojite nagradu na velikom me|unarodnom natjecanju, najvjerojatnije }e netko za vas ~uti, a neki }e vam menadèr ili dirigent dati priliku da nastupite na koncertu s orkestrom. Ili mo`da neka udruga koja }e vam ponuditi skupocjenu violinu. Ako je netko uistinu dobar glazbenik, nakon nekoliko osvojenih prvih nagrada, put do velike karijere mu je prakti~ki zajam~en. Idem na njih, iako ne pre~esto jer im nisam ba{ pretjerano sklon. Radije sviram na koncertima nego Marko Graziani i Haris Nonveiller na natjecanjima. Opu{tenija je atmosfera, a meni su koncerti zaprasam vremena do{ao svojemu dana{njem vo doga|aji na kojima se najbolje predstavlja profesoru Leonidu Sorokovu, koji predaje glazba. Publika dolazi na koncert isklju~ivo radi na zagreba~koj Muzi~koj akademiji i na slu{anja glazbe, a ne ocjenjivanja i uspore|ivabe~koj Hochschule für Musik. S njim nja, tako da se na koncertima lak{e upustiti u radim ve} {est, sedam godina, a jo{ imam samu glazbu. sigurne tri i pol godine nastave pred soKoliko su Va{i profesori utjecali na Va{ umjetni~ki bom. Puno me nau~io, stoga sam mu jako zahvalan i siguran sam da }e to jo{ dugo razvoj? ~initi. Bez profesora rijetko tko moè bilo {to napraviti osim ako nije genijalac koji èli promijeniti Gdje se vidite u budu}nosti? svijet, kao na primjer Paganini koji je u dobi od Velika mi je èlja cijeli ìvot koncertirati, a dvanaest godina prvi put vidio violinu i jednako sna`no se èlim jednoga dana prakti~ki izumio violinsku tehniku. Takvim se baviti pedago{kim radom. ljudima treba diviti. Moji su profesori na mene izvr{ili velik utjecaj i bez njih sigurno ne bih [to biste si sami poèljeli? ni{ta napravio. Po~eo sam raditi s prof. Krunoslavom Peljhanom u Rijeci, a nakon nekog Da uvijek mogu uìvati u glazbi i da to mogu prenositi drugim ljudima.

NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE

Razgovarala: Bojana Ple}a{

NAGRADE

dobitnikom nagrade Stjepan [ulek za 2006.

NAGRADE

Razgovor s Marcom Grazianijem

NAGRADE

U ovih devetnaest godina imena dobitnika Nagrade Hrvatske glazbene mladeì Ivo Vuljevi} pokazuju da su povjerenstva za dodjelu nagrade znala prepoznati »dolaze}e« glazbenike, jer su to danas svi odreda priznati umjetnici na hrvatskoj i me|unarodnoj glazbenoj sceni: Radovan Vlatkovi}, Lidija Horvat–Dunjko, Dejan Lazi}, Lovro Pogoreli}, Katarina Krpan, An|elko Krpan, Monika Leskovar, Ana Vidovi}, Davor Bobi}, Martina Filjak, Ivana Bili}, Jadranka Ga{parovi}, Renata Pokupi}, Luka Vuk{i}, Matija Dedi}, Krunoslav Babi}, Robert Belini}, Valentina Fija~ko, Tomislav Muèk te Petrit Çeku. Budu}i da je Upravni odbor HGM–a 2001. uveo kategoriju komornih sastava, a 2003. i instrumentalnih ansambala, dosad su dodijeljene nagrade Zagreba~kom klavirskom triju (Srebrenka Poljak, Vlatka Peljhan i Pavle Zajcev), Kvartetu Porin (Ivan Novinc, Martin Drau{nik, Lucija Brnadi} i Neva Begovi}), Akademskom duha~kom kvintetu (Iva Zboìnek, Dejan în~urak, Ante Krpan, Anita Fu~ko, Toni Kursar), HGM jazz orkestru Zagreb te Udaraljka{kom ansamblu biNg bang.

NAGRADE

Oba su glazbenika nakon dodjele nagrada odr`ala koncert u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, izvev{i djela Roberta Schumanna, Astora

Piazzolle, Johanna Sebastiana Bacha i Borisa Papandopula. Posebno je bilo dojmljivo slu{ati duet glazbenika u izvedbi Allegra iz Bachove Druge sonate za violu da gamba i orgulje, dokazav{i da su nagrade oti{le u prave ruke vrsnih glazbenika.

NAGRADE

Kempfa ili Ante Kne{aureka, dokaz su da njegov glazbeni~ki senzibilitet podjednako dolazi do izra`aja unutar {ireg stilskog okvira. Disciplina fraze i tona, specifi~na kvaliteta oblikovanja ritamske komponente sloga, odnjego-

violon~elist, pobudio je pa`nju glazbene javnosti svojim recitalima, solisti~kim nastupima, me|unarodnim natjecanjima i osvojenim nagradama. Nastupao je uz orkestre Slovenske filharmonije, Zagreba~ke filharmonije, svirao s ansamblom Zagreba~kih solista te s Ruskim simfonijskim orkestrom. Iz obrazloènja Nagrade izdvajam sljede}e: »Unato~ mladosti, impresionira opseg njegove dosada{nje djelatnosti, {irina repertoara i stupanj profesionalne afirmacije koji govore u prilog ~injenici da se ovdje radi o posve iznimnom talentu na po~etku jedne velike karijere. Kao jedan od najmla|ih natjecatelja na natjecanju Novi talenti 2007. odrànom u Bratislavi u konkurenciji svih instrumentalisti~kih kategorija, Luka je briljantnom izvedbom Elgarova Koncerta uz Simfonijski orkestar Slova~ke radiotelevizije pod ravnanjem Leo{a Swarovskog odu{evio i ìri i bratislavsku publiku, a vjerujemo i radijske slu{atelje diljem svijeta, s obzirom na to da su njegov nastup prenosile brojne radiostanice Europe i Kanade.«

Pavao Ma{i}

NAGRADE

Luka [uli}

Nagrada se sastoji od diplome, nov~anog iznosa i koncerta u okviru godi{njeg programa Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog.

NAGRADE

Pavao Ma{i} zavr{io je studij ~embala u razredu prof. Vi{nje Ma`uran, a orgulje u klasi prof. Maria Penzara. Ste~eno znanje potom je sustavno i plodonosno oboga}ivao na seminarima Daniela Rotha, Luigija Tagliavinija, Laurencea Cummingsa, Konrada Richtera i drugih, a poslijediplomski studij zavr{io je u klasi Keija Kota u Lausanni. Ma{i}, iako tako mlad, ima ve} vrlo bogatu koncertantnu karijeru. Osim

Luka [uli}, 19–godi{nji

NAGRADE

O nagradi je odlu~ivalo povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Eva Sedak, prof. Valter De{palj i mr. sc. Naima Bali}. Nagrada se sastoji od diplome, nov~anog iznosa i koncerta u okviru godi{njeg programa Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Nov~ane iznose za nagradu, HGM je dobila od TIS grupe — telemati~ki in`enjering i software, Hrvatske banke za obnovu i razvitak te Kon~ara, koji su prepoznali zna~aj rada Udruge i ulaganja u mlade glazbenike.

vana na baroknoj polifoniji, ~ini kompaktnost i promi{ljenost njegovih interpretacija, briljantno tehni~ki dora|enih i oplemenjenih iskonskim muzikalnim nervom.«

NAGRADE

solisti~kih nastupa, sura|ivao je s renomiranim orkestrima Njema~ke, Italije, [vicarske i [panjolske a osvojio je i niz presti`nih nagrada. Navodim dio iz obrazlo`enja Nagrade: »Iako bi se, sude}i prema prete`itostima Ma{i}eva repertoara i prema smjeru njegovih dosada{njih specijalizacija, moglo re}i da je njegovo interpretativno umije}e usredoto~eno na barok s naglaskom na Bachovu glazbu, uspjesi koje je postizao izvedbom sabranih djela za orgulje Johannesa Brahmsa ili solisti~kih dionica u skladbama s orkestrom, poput onih Davorina

NAGRADE

evetnaesta je godina kako Hrvatska glazbena mlade` (HGM) dodjeljuje Nagradu Ivo Vuljevi} za najistaknutije ostvarenje mladih glazbenika na samom kraju godine. Nagrada se uru~uje tradicionalno od 1988. na Dan Dvorane Vatroslava Lisinskog, 29. prosinca, i nosi ime Ive Vuljevi}a, do`ivotnog po~asnog predsjednika Muzi~ke omladine Hrvatske i biv{e dr`ave Jugoslavije, glavnog glazbenog urednika Radio Zagreba, direktora opere HNK u Zagrebu, direktora LADA i dugogodi{njeg ravnatelja Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Dvije prve jednakovrijedne nagrade za 2006. dodijeljene su dvama mladim umjetnicima, ~embalistu i orgulja{u Pavlu Ma{i}u i violon~elistu Luki [uli}u. Oba glazbenika postigla su izvanredne rezultate u 2006. godini. Pavao Ma{i} osvojio je istaknutu nagradu Grand Prix Bach de Lausanne u listopadu 2006. na jednom od najuglednijih i najzahtjevnijih svjetskih orgulja{kih natjecanja. Luka [uli} okrunio se blistavom pobjedom na me|unarodnom natjecanju Novi talenti 2007. koje organizira Europska radijska unija, a u kojemu konkuriraju izabranici nacionalnih televizija Europe i Kanade do 28 godina.

NAGRADE

Dodijeljene nagrade Hrvatske glazbene mlade`i Ivo Vuljevi} za 2006.

NAGRADE

BROJ 143, VELJA^A 2007.

DAVOR HRVOJ

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:18 PM

Page 10

PRIKAZI

Mladi dirigent Ivan Josip Skender (1981.), pod ~ijim je ravnanjem nastupio Karlova~ki komorni orkestar, predstavio se i kao skladatelj. Kao druga to~ka koncerta prvi put je u Karlovcu izvedena njegova skladba Triptih, skladana na poticaj Vara`dinskoga komornog orkestra. U tri polagana stavka zamislio je tri razli~ita ugo|aja postigav{i vje{tom raspodjelom trajanja unutar vremenskih jedinica dojam kretanja u uvodnome Praeludiumu. Srednji stavak Chant (Pjevanje) uokviren je nastupima solo violine, a posljednji Choral podsje}a na responzorijalni na~in pjevanja gregorijanskoga korala, pri ~emu se izmjenjuju (koralnim napjevima sli~ni) odlomci u kojima je jedna tema raspore|ena prema opsezima guda~kih instrumenata sa slobodno oblikovanim vi{eglasnim epizodama. U harmonijskome pogledu, Skender se zadrào u okvirima slobodnije shva}enoga tonaliteta. Karlova~ki komorni orkestar (s dvadeset glazbenika) odabrao je za svoj posljednji ovogodi{nji koncert Crkvu sv. Josipa u Dubovcu, gra|evinu novijega datuma i modernije arhitektonske koncepcije. Unato~ hladno}i, koja nije poèljna okolnost kako za glazbenike tako i za njihova glazbala, pokazale su se dobre akusti~ke zna~ajke crkve. Dirigent Ivan Josip Skender muzikalno, sigurno i poletno ravnao je orkestrom, koji se na ovome nastupu pokazao kao uigrani, zreli ansambl sposoban za ostvarenje i najsloènijih interpretativnih zahtjeva. Karlova~ki komorni orkestar

Nositelji prava su, u ovom slu~aju, autori glazbenih djela, umjetnici izvo|a~i, proizvo|a~i fonograma i autori filmskih djela. Navedeno pravo {titi se kolektivno kroz posebno ovla{tene udruge. A tko su obveznici pla}anja te naknade? Obveznici pla}anja spomenute naknade upravo su predstavnici industrije koja se razvija u smjeru omogu}avanja {to jednostavnijeg, brèg i kvalitetnijeg snimanja razli~itih, pa tako i autorskih sadràja, na razli~ite nosa~e zvuka. Naime, prema ~l. 32. novoga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima obveznici pla}anja naknade jesu proizvo|a~i i uvoznici ure|aja za tonsko i vizualno snimanje te proizvo|a~i i uvoznici praznih nosa~a zvuka, slike ili teksta, a sama obveza pla}anja nastaje pri prvoj prodaji ili uvozu. Naknada se odre|uje na proizvode tehni~kih ure|aja za tonsko ili vizualno snimanje i prazne nosa~e zvuka, slike ili teksta. Kada se fizi~koj osobi moè omogu}iti reproduciranje autorskog djela? Pravo na naknadu temelji se na dopu{tenju da fizi~ka osoba (dakle, kupac takvih ure|aja i nosa~a) moè reproducirati autorsko djelo za svoje privatno ili drugo vlastito kori{tenje — kori{tenje »koje nema izravno ili neizravno komercijalnu svrhu i nije namijenjeno ili pristupa~no javnosti.« Dakle, ne smije se privatno kopirati, pa kopirani sadràj prodavati, dijeliti radi promid`be ili o~ekivane protuusluge, koristiti u poslovnim projektima i sli~no jer bi takvo kopiranje imalo komercijalnu svrhu. Tako|er kopirani sadràj se ne smije javno priop}avati — u ugostiteljskim objektima, raznim priredbama ili sli~no. Tko brine o ostvarivanju prava na naknadu za privatno kopiranje i drugo vlastito kori{tenje?

U autorsko–pravnim sustavima europskih zemalja i ve}ine pravno ure|enih zemalja svijeta prisutna su dva oblika ure|enja pitanja kopiranja autorskih djela za privatne i druge vlastite potrebe — takozvanog privatnog kopiranja. Prema doktrini koja je danas jo{ prisutna u manjini europskih zemalja (na primjer, Velika Britanija i Irska — anglosaksonski pravni sustav), a kod nas je bila na snazi do dono{enja Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima krajem 2003. godine, privatno je kopiranje zabranjeno i podlijeè kaznenoj i drugim odgovornostima. Pravno izvori{te te doktrine je u na~elu autorskog prava prema kojemu autor ima isklju~ivo pravo raspolaganja svojim djelom, pa jedino autor, to jest nositelj autorskog prava, moè dati odobrenje za svako pojedino kori{tenje svojega autorskog djela. Moète li ukratko opisati na~in raspodjele prikupljenih sredstava? Sredstva od naknade raspore|uju se sukladno ugovorima koje su me|u sobom sklopile udruge nositelja prava. HDS ZAMP }e, na primjer, za raspodjelu koristiti podatke o emitiranim glazbenim djelima svih radijskih i televizijskih postaja u Republici Hrvatskoj, o prodaji nosa~a zvuka te prema anketi koju }e provesti HDS ZAMP radi to~nijeg utvr|ivanja {to se i u kojoj mjeri u ku}anstvima kopira. Budu}i da poslovi prikupljanja, kontrole i distribucije iziskuju veliku koli~inu ljudskog rada i znatna materijalna sredstva, udruge nositelja prava su se usuglasile da se, sukladno europskim standardima, iz ukupne mase prikupljenih sredstava izdvoji 20% iz kojih }e se podmiriti tro{kovi ostvarivanja, za{tite i unapre|enja sustava. Nakon odbitka tro{kova, prikupljene naknade raspodjeljuju se me|u udrugama nositelja prava prema klju~u distribucije ugovorenom izme|u udruga, ovisno o tome radi li se o proizvodu koji spada u audio ili video podru~je. U okviru svake pojedine udruge sredstva se na autore, izvo|a~e, diskografe, filmske producente i druge filmske radnike i nositelje prava raspore|uju prema klju~u distribucije odre|enom unutar te udruge, odnosno prema uzorku zastupljenosti na trì{tu pojedinih djela. Procjenjujemo da }emo u prvoj godini u

[to donosi uvo|enje naknade za privatno kopiranje hrvatskim autorima u odnosu na druge zemlje? Uvo|enje ove naknade omogu}uje i dobivanje sredstava za privatno kopiranje iz drugih zemalja za hrvatske nositelje prava (posebno su zanimljive Njema~ka i Amerika) gdje su razvijeniji mediji specijalizirani za Hrvate koji emitiraju hrvatsku glazbu — tamo{nji uzorci za raspodjelu sredstava, dakle, sadrè i hrvatske nositelje prava. [to se o~ekuje po pitanju uvo|enja ove naknade u Republici Hrvatskoj? Za o~ekivati je da }e kod ve}eg dijela digitalnih proizvoda do}i samo do usporenja uobi~ajenoga pada njihovih cijena. Strana iskustva pokazuju da je bilo raznih promjena na trì{tu koja se mogu tuma~iti kao utjecaj prava na naknadu za privatno kopiranje, ali da te promjene nisu dovele do lo{ih trì{nih efekata. Dodao bih da je bio doista velik izazov zapo~eti s provedbom ovoga sustava u Hrvatskoj. S jedne strane, bili smo u te{koj poziciji jer uvodimo sustav kada su proizvodi ve} na trì{tu, dok su u ostalim zemljama naknade bile uklju~ene u cijenu proizvoda prije njihova izlaska na trì{te. S druge strane, iskoristili smo priliku i izvukli najbolje iz iskustava drugih zemalja. Vjerujem da smo postigli uspjeh te ostvarili jedan moderan i kvalitetan sustav.

SUSRETI SUSRETI SUSRETI SUSRETI SUSRETI SUSRETI SUSRETI SUSRETI SUSRETI SUSRETI SUSRETI

Kako je pravo privatnog kopiranja ure|eno u ostalim zemljama?

Sustavom prava na naknadu za privatno kopiranje ne postiè se razmjerna naknada ve} pravi~na. Naime, razmjerna naknada za kopiranje sadràja bila bi utemeljena na prosje~noj vrijednosti toga sadràja na trì{tu u Hrvatskoj. Ta prosje~na vrijednost posljednjih godina bez tro{kova proizvodnje iznosi oko 70 kuna za glazbena izdanja (CD) i oko 100 kuna za audiovizualna izdanja (DVD). S druge strane, postoji ~itav niz opse`nih istraìvanja nezavisnih agencija provedenih u Europi 2002. godine koja su nedvojbeno pokazala da se u ku}nom kopiranju najmanje u 60% slu~ajeva na prazne nosa~e kopira za{ti}eni sadràj. Takva razmjerna naknada, iako realna, vjerojatno bi bila neizdrìvo visoka za poslovanje industrije koja omogu}uje kopiranje, kao i za krajnjeg kupca. Imaju}i na umu da je razmjerna naknada najpravednija naknada, ali ujedno i zbog visine neprovediva, u sustavu za privatno kopiranje prihva}ena je kao rje{enje pravi~na naknada koja uvaàva ukupnost postoje}ih odnosa vrijednosti na trì{tu.

SUSRETI

Kod nas je sustav novina, no on se u ve}ini zemalja primjenjuje ve} godinama. Tako je ova naknada, primjerice, jo{ 1969. godine u Njema~koj uvedena na audio ure|aje (kazetofone) koji su imali mogu}nost snimanja glazbe. Uz ure|aje za snimanje, ova je naknada obuhvatila i prazne trake na koje se autorski zapis mogao kopirati. Odatle poti~e i op}epoznati naziv ove naknade — blank tape levy (BTL).

Koja je razlika izme|u pravi~ne i razmjerne naknade te koja se posti`e sustavom prava na naknadu za privatno kopiranje?

SUSRETI

Tko su nositelji prava na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito kori{tenje?

Kako je to~no nastao ovaj sustav?

SUSRETI

MARIN LEVAJ

Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03) autorima i nositeljima autorskog prava jam~i se Pravo na naknadu za reproduciranje (umnoàvanje) autorskog djela za privatno ili drugo vlastito kori{tenje, odnosno predvi|a se uvo|enje takozvanog Sustava privatnog kopiranja. Ovim sustavom autori djela, za koja se s obzirom na njihovu prirodu moè o~ekivati da }e bez njihova odobrenja biti reproducirana (kopirana, umnoèna) snimanjem na nosa~e zvuka, slike ili teksta za privatno ili drugo vlastito kori{tenje, imaju pravo na odgovaraju}u naknadu. S druge pak strane, gra|anima je dano pravo kopiranja autorskih djela za privatno ili drugo vlastito kori{tenje, {to je do promjene zakona bilo kazneno djelo. Ovaj sustav, koji postoji u ve}ini zemalja svijeta, po~eo je nastajati kada je jo{ prije trideset godina odba~ena, zbog takvog smjera razvitka tehnologije, u praksi neodrìva zakonska odredba op}e zabrane bilo kakvog kopiranja glazbenih djela bez odobrenja autora.

SUSRETI

U petak, 15. prosinca 2006. Karlova~ki komorni orkestar priredio je koncert u Crkvi sv. Josipa u Karlovcu. Ansambl, koji je na pragu dvadesete obljetnice djelovanja, nastupio je ovaj put samo u guda~kom sastavu ponudiv{i u svom programu neka od najpoznatijih djela iz bogate literature za guda~e. Na po~etku je izveden Concerto grosso u D–duru, op. 6, br. 1 Arcangela Corellija, kao tre}a to~ka Suita u starome stilu. Iz Holbergova vremena, op. 40, koju je norve{ki skladatelj Edvard Grieg skladao 1884. o dvjestotoj obljetnici ro|enja autora veselih igrokaza Ludwiga Holberga. Koncert je zavr{en Rumunjskim plesovima Béle Bartóka (1881. — 1945.), ~ime je obilje`ena stodvadesetipeta obljetnica ro|enja toga ma|arskog skladatelja.

[to je zapravo Sustav privatnog kopiranja?

Postoje razlike me|u europskim zemljama, {to je u uskoj vezi s brojem stanovnika na podru~ju jedne zemlje. Razlika u visini naknada, standard zemlje i sama ra{irenost kori{tenja digitalnih tehnologija na nacionalnoj razini utje~u na visinu prikupljene naknade. Bitno je da sredstva ostvarena od sustava privatnog kopiranja u odnosu na ukupno ostvarene naknade od kolektivnih dru{tava sudjeluju s oko 5%, {to se posti`e i ovim hrvatskim sustavom.

SUSRETI

Pi{e: Snje`ana Miklau{i}–]eran

Lordan Ljubenkov, pravni savjetnik HDS ZAMP–a

Ne, udruge nositelja prava povjerile su posao prikupljanja naknade HDS ZAMP–u, ~ime su smanjeni ukupni tro{kovi, a time i ukupna naknada za koju se tereti obveznik, ujedna~enost sustava odre|ivanja visine naknada za sve kategorije nositelja prava i mogu}nost kvalitetnijeg kolektivnog pregovaranja.

Postoje li razlike izme|u europskih zemalja u visini prihoda od naknada?

SUSRETI

Blagdanski glazbeni dar sugra|anima

Ho}e li sve navedene udruge prikupljati naknadu?

ime svih nositelja prava prikupiti otprilike 3 milijuna kuna, a sukladno klauzuli o kliznom pove}anju naknada o~ekujemo daljnji porast narednih godina.

SUSRETI

PRIKAZI

Uz koncert Karlova~koga komornog orkestra s Triptihom Ivana Josipa Skendera

Ostvarivanje prava zada}a je udruga za kolektivno ostvarivanje prava: HDS–a, Hrvatske udruge za za{titu izvo|a~kih prava (HUZIP), Udruge za za{titu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava (ZAPRAF) te Dru{tva hrvatskih filmskih redatelja (DHFR), koji kroz svoje recipro~ne ugovore tako|er zastupaju, osim hrvatskih, i sve inozemne nositelje autorskih i srodnih prava.

SUSRETI

Razgovarala: Ana Kralj

SUSRETI

ro{le godine sveukupan broj zapljena krivotvorenih filmova, glazbe i softvera u svijetu smanjio se za 50%, izvijestila je Europska komisija u svojemu redovnom izvje{}u. Znatan pad Europska komisija ne tuma~i kao odraz pada piratstva, ve} kao rezultat brzih tehnolo{kih promjena. Naime, time se i velik dio trgovine nelegalnim CD–ovima i DVD–ovima prebacio na trgovinu putem Interneta. Takve piratske proizvode vrlo je te{ko zaplijeniti. Komisija je stoga najavila o{trije djelovanje kako bi se kvalitetno suo~ila s novim na~inima trgovine ilegalnim kopijama audio i audio–vizualnih djela, kao i sa stalnim promjenama u na~inu krivotvorenja. Spomenuto izvje{}e pokazuje da je pro{logodi{nji broj zaplijenjenih CD–ova, DVD–ova i kaseta iznosio 9,7 milijuna, od ~ega su 13% zaplijenili nadle`ni organi Europske unije. Najve}a izvori{ta zaplijenjenih sadr`aja jesu Kina s visokih 51%, [vicarska s 19%, Hong Kong s 12% te Singapur sa 7%. Zbog visoke stope piratstva, Europska je unija ve} ranije ove godine upozorila Kinu da uvede dodatne mjere borbe protiv piratstva kako se ne bi morala obratiti Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Unija je tako|er uvjetovala i smanjenje stope piratstva u Rumunjskoj i Bugarskoj prije njihova ulaska u Uniju. Stopa klasi~nog crnog piratstva u Hrvatskoj, prema slu`benim podacima, kre}e se oko 25%, dok se stopa sivog piratstva (neodobrenog kori{tenja) kre}e oko 40%. Obje stope trebale bi krenuti silaznom putanjom, jer kao jedan od uvjeta na{eg priklju~enja EU jest i pove}anje razine za{tite autorskog prava i intelektualnog vlasni{tva. Zbog toga }e HDS ZAMP i dalje raditi na edukaciji hrvatskih gra|ana o posljedicama kr{enja autorskih prava i kra|e intelektualnog vlasni{tva. (Ana Kralj)

Pravo na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito kori{tenje

SUSRETI

Razgovor s Lordanom Ljubenkovim, pravnim savjetnikom HDS ZAMP–a

SUSRETI

PAD ZAPLJENA NEDOPU[TENIH SADR@AJA U 2006.

SUSRETI

BROJ 143, VELJA^A 2007.

SUSRETI

ZAMPOVE TEME

Page 11

Rije~ke glazbene (ne)prilike Na prvom mjestu recimo da je Pokazalo se, naime, jo{ jednom da su manifestacije pop- koncert bio veliko osvjeènje ut Zaj~evih dana neophodno va`ne za kulturu i njezin rije~ke glazbene ponude. sveukupni rast. Rije~ki Zaj~evi dani, koje organizira Grad Glazbena Rijeka, ispravnije je Rijeka u suradnji s HNK Ivana pl. Zajca, osmi{ljeni su u zapravo re}i kazali{na Rijeka, ima cilju predstavljanja opusa najpoznatijeg rije~kog podosta problema u svojim skladatelja u {irem smislu i nacionalnog opusa. Imaju, redovima. Treba znati da je HNK dakle, va`nost za rije~ku glazbenu kulturu — unaprijed Ivana pl. Zajca referentna to~ka u pogledu razvoja i unatrag u pogledu otkrivanja njezine g l a z b e n o – f i n a n c i j s k e glazbene pro{losti. konstrukcije koju kroji gradska politika, a umreùju svi interesi. Slijedom toga se, primjerice, pjeva~e rije~kog ansambla. Tako su zapravo Opera nalazi u visokom stupnju izvo|a~ke izbjegli ve}e rizike i iznijeli jednu pamtljivu mr{avosti, a u prilog op}em glazbenom zdravlju izvedbu djela, koje je rije~ka publika ocijenila ide i nepostoja nje koncertnog ureda i kao vrijedan doprinos hrvatskoj kulturi. neodre|ena koncepcija glazbene kulture na razini Grada. Razvidno je to u simptomati~noj Simpozij o Borisu Papandopulu krivulji glazbenih zbivanja po sezoni koja vrluda Obljetni~ar Boris Papandopulo na{ao se s od najvi{e to~ke (primjer José Cura) pa do nulte. velikim razlogom u àri{tu Zaj~evih dana. Ispisala se povijesna stranica njegova rije~kog Izloène crtice ovoga {ireg konteksta rije~kog djelovanja, pokretanja rije~kog kazali{ta i glazbenog ìvota razdanjuju kontekst u kojemu promicanja glazbene kulture ovoga podru~ja. se koncert Zagreba~ke filharmonije shva}ao Napominjemo da je Papandopulo u dva ekskluzivnim doga|ajem, koji je, istini za volju, navrata djelovao u Rije~kom kazali{tu — od zadovoljio brojnu publiku nadahnutim muzicira1946. do 1948. i od 1953. do 1959. Simpozij o njem Lovre Pogoreli}a, uigrano{}u orkestra i rije~kom djelovanju Borisa Papandopula sugestivnim vo|enjem Vjekoslava [uteja. odràn je 28. listopada u kazali{nim prostorijama. Me|u predava~ima bili su Vladimir Rijeka Belcanto i sve~ani koncert nagra|enih Beni}, dugogodi{nji ravnatelj i dirigent rije~ke Me|unarodno natjecanje mladih opernih pjeva~a Opere te Papandopulov rije~ki suradnik, koje se drugu godinu odràva u okrilju Zaj~evih akademik Nedjeljko Fabrio, muzikologinja dana doga|alo se od 23. do 25. studenoga 2006. Erika Krpan, muzikologinja dr. Marija Riman Okupilo je pjeva~e iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, te muzikologinje Lovorka Ruck i Diana Italije, Bugarske, Ukrajine i Ju`ne Koreje. Grguri}. Tematski okvir simpozija naglasio je Opravdanost ovakvog natjecanja nije potrebno rije~ki kontekst djelovanja maestra, a sve u isticati, ve} valja sagledati njegovu perspek-

Sve~anim koncertom na kojemu su se predstavili nagra|eni u konkurenciji od jedanaest pjeva~a ravnao je maestro Ivo Lipanovi}. Belkantisti~ki senzibilizirana rije~ka publika zdu{no je prihvatila stasali projekt, koji }e se ipak, prema rije~ima organizatora, morati iznova definirati u bijenalno zbivanje. Novi–stari rije~ki koncertni prostor Posljednji koncert Zaj~evih dana prire|en je 12. prosinca u Teatru Fenice. Rije~ka filharmonija, pod vodstvom dirigenta Toshihira Yonezua (trenuta~no asistenta dirigenta Slovenske filharmonije) i s pijanistom Rubenom Dalibaltayanom, izvela je Klavirski koncert u b–molu Petra Ilji~a âjkovskog i ulomke iz baleta Romeo i Julija Sergeja Prokofjeva. Ovaj glazbeni uìtak, kako su ga nazvali organizatori na tiskovnoj konferenciji, smi{ljeno je izveden izvan kazali{ta. Rije~ani, naime, imaju priliku dobiti alternativnu koncertnu dvoranu, a upravo je to Teatro Fenice, jedna od najljep{ih i najstarijih zgrada Rijeke. Prvotno je sluìla glazbenim i drugim sve~arskim prilikama, zatim je niz godina bila kino dvorana obiljeèna sloènim vlasni~kim odnosima koji se danas ra{~i{}avaju u korist Grada. Tako odnedavna rije~ki glazbenici u njoj koncertiraju, ponukani nadom u vra}anje njezine prvotne funkcije.

Stoga orguljska Fantazija za dvojicu interpreta, koja od po~etnoga do zavr{noga tona protje~e kao u jednome dahu, sintetizira sva dosada{nja Kne{aurekova u~enja i iskustva te ih preta~e u osebujan spoj orgulja{kih i skladateljskih umije}a.

Dvostruka obljetnica zagreba~koga Zbora Kralj Zvonimir je{oviti pjeva~ki zbor Kralj Zvonimir u sve~anom je tonu proslavio 20. obljetnicu svojega djelovanja. Bila je to ujedno i prilika za obilje`avanje 60. obljetnice umjetni~kog i pedago{kog rada njegova utemeljitelja prof. Vinka Glasnovi}a, dirigenta, skladatelja, pjeva~a i orgulja{a. U Hrvatskom glazbenom zavodu Zbor je uz klavirsku pratnju Tomislava Mili}a i tambura{kog orkestra HKUD–a @eljezni~ar izveo izbor repertoarnih skladbi, me|u kojima su dominirali reprezentativni primjeri hrvatskog glazbenog stvarala{tva, zborna djela Vatroslava Lisinskog, Ivana pl. Zajca, Vinka @ganeca, Emila Cossetta, Anzelma Canjuge te sâmoga dirigenta ve~eri. Profesor Glasnovi} ovom se prigodom predstavio kao samostalan autor dvaju djela (Ti si meni se i Tiho prihaja mrak) te obra|iva~ pjesama Hrvoja Duspera, ina~e pro~elnika Zbora, u skladbama Pa{ka no} i Pjesma Pagu. (J.H.L.)

IZ SKLADATELJSKE RADIONICE IZ SKLADATELJSKE RADIONICE IZ SKLADATELJSKE RADIONICE

Prvu nagradu od {est tisu}a eura te glavnu ulogu u jednoj opernoj produkciji Opere HNK Ivana pl. Zajca u sljede}e dvije godine, koju dodjeljuje gradona~elnik, dobila je sopranistica Sofija Pi`urica iz Srbije. Druga nagrada od tri tisu}e eura, {to je dodjeljuje intendantica rije~kog HNK, pripala je sopranistici Eleni Baramovoj iz Bugarske. Uz to, ova je umjetnica primila i nenov~anu nagradu Orkestra HNK Ivana pl. Zajca. Tre}a nagrada u iznosu od dvije tisu}e eura, {to je dodjeljuje ravnateljica Opere HNK, pripala je Evelini Novak, sopranistici iz Hrvatske, koja je ujedno osvojila i nagradu publike u iznosu od petsto eura. Posebnu Nagradu Italianità za najbolji izgovor talijanskog jezika u izvedbi belkantisti~kih arija dobio je bariton Tomislav Beki} iz Hrvatske u iznosu od petsto eura. ^lanovi stru~ne komisije bili su Biserka Cveji}, Nelli Manuilenko, Nada Mato{evi}, Ivo Lipanovi}, Walter Beloch, Valter Vladarski i Voljen Grbac.

IZ SKLADATELJSKE RADIONICE

U nastavku glazbenih zbivanja Zaj~evih dana uslijedio je koncert Zagreba~ke filharmonije, dirigenta Vjekoslava [uteja i pijanista Lovre Pogoreli}a. Na programu su bili Brahmsov Drugi klavirski koncert u B–duru i Dvoûakova Deveta simfonija u e–molu, Iz novog svijeta.

tivnost iz pozicije mladih pjeva~a. U tom su smislu nagrade najbolje mjerilo.

VIJESTI

okviru ideje o stvaranju rije~ke monografije Borisa Papandopula. U sklopu simpozija bio je prikazan filmsko–dokumentarni uradak s izvedbama, intervjuima i razgovorima sa skladateljem. U ve~ernjem terminu simpozijskoga dana odr`an je simfonijski koncert Rije~ke filharmonije pod vodstvom maestre Nade Mato{evi}. Izvedeni su Papandopulov Koncert za violinu i orkestar, u kojemu je solist bio Goran Kon~ar, uvertira Glinkinoj operi Ruslan i Ljudmila i Slike s izlo`be M. P. Musorgskog.

VIJESTI

ve~ano otvorenje Zaj~evih dana zbilo se 19. listopada 2006. Zapo~elo je izlo`bom u predvorju Kazali{ta koju je osmislila dugogodi{nja voditeljica propagande Loredana Ga{parovi}. Izlo`beni dokumentaristi~ko–informativni materijali odnosili su se na po~etne kazali{ne sezone 1945.–47. u duhu obiljeàvanja ovogodi{nje 60. godi{njice postojanja rije~kog Narodnog kazali{ta. Premijera opere Judita Frane Para}a predstavila se iste ve~eri u sjaju velikog glazbenog doìvljaja. Pobudila je veliko zanimanje publike kojoj se rijetko nudi prilika za upoznavanje recentni(ji)h hrvatskih ostvarenja. Izvedba se oslanjala na splitsku postavu. Dirigentica Nada Mato{evi} i redatelj Petar Selem smjestili su isku{ane splitske operne soliste Nelli Manuilenko i Ivicu îke{a me|u

Struktura djela dinami~no je oblikovana raznovrsno{}u gradbenih elemenata, koji vode od jasnih melodijsko–ritamskih formacija do klasterskih nakupina zvuka, oboga}eni i nadasve razvijani dinami~kim i agogi~kim promjenama, artikulacijskim posebnostima, a posebice registarskim bogatstvom orgulja kao instrumenta. Jer registri su upravo onaj segment u kojemu se skladatelj mo`e kretati nebrojenim kombinacijama, uz uvjet da posjeduje dovoljne koli~ine inventivnosti i kreativnosti, postavljene na temeljito izu~enu zanatu.

VIJESTI

PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI

Kori{tenjem {irokoga spektra orguljskih mogu}nosti, imaju}i u vidu kvalitete interpreta koji su djelo i praizveli, Kne{aurek, tako|er Penzarov u~enik, stvara bogatu orguljsku zvukovnost koja znatnim dijelom proizlazi iz studija improvizacije u klasi An|elka Klobu~ara. Istra`ivanje orguljske zvukovnosti osnovni je segment Kne{aurekova glazbenog poimanja, ~ime je znatno bli`i svojemu drugom u~itelju, Marku Ru`djaku, u ~ijoj je klasi izu~avao skladateljski zanat. Naravno, sve spomenuto ne bi bilo realizacijski mogu}e da nije bilo tehni~ko–stilskog izo{travanja svirke tijekom studija orgulja u klasi Marija Penzara. Simpozij o Borisu Papandopulu

PRIKAZI

iklus Majstori orgulja, koji je pokrenuo na{ istaknuti orgulja{ i pedagog Mario Penzar, doveo je 20. sije~nja u zagreba~ki Lisinski svjetski poznati Duo la Oropéndola, koji ~ine José Luis González Uriol i Javier Artigas Pina. Pored njihova raznovrsnog repertoara, svoj doprinos kvalitetnoj interpretaciji dali su gosti te ve~eri, Mario Penzar i Pavao Ma{i}, koji su, predstaviv{i se u odnosu u~itelj–u~enik, praizveli novo djelo za orgulje Ante Kne{aureka naslovljeno Fantasia a due. Rije~ je o skladbi koja je »zami{ljena za velike koncertne orgulje i dvoje orgulja{a. Unutar same kompozicije dana je jednaka va`nost kako ritmi~ko–melodijskom aspektu, tako i registraciji, artikulaciji i agogici«, navodi sâm autor.

VIJESTI

Pi{e: Diana Grguri}

PRIKAZI

HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, 19. listopada — 12. prosinca 2006.

Pi{e: Mirta [poljari}

VIJESTI

13. glazbeno–scenski festival Zaj~evi dani

Praizvedba Kne{aurekova djela

VIJESTI

PRIKAZI

Pogled unaprijed i unatrag

IZ SKLADATELJSKE RADIONICE

BROJ 143, VELJA^A 2007.

VIJESTI

8:18 PM

VIJESTI

11-Jul-07

VIJESTI

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:19 PM

Page 12

BROJ 143, VELJA^A 2007.

DOBROTVOROV

DAVOR HRVOJ

SUSRETI

Razgovor s Arsenom Dedi}em povodom objavljivanja albuma Dueti–dueli, knji`evne nagrade Josip Sever za knjigu Slu`bena d

Razgovarao: Davor Hrvoj

antautor, pjeva~, klavirist, flautist, pjesnik i slikar Arsen Dedi} jedan je od najkreativnijih hrvatskih glazbenika i jedan od na{ih najplodnijih skladatelja. Njegove skladbe, od kojih su brojne bile nagra|ivane, postale su hrvatski standardi koje rado izvode drugi glazbenici. Tijekom karijere sura|ivao je s najzna~ajnijim hrvatskim, ali i brojnim stranim glazbenicima svjetskoga glasa. Novi primjer jest suradnja s Big Bandom HRT–a s kojim je krajem pro{le i po~etkom ove godine u Osijeku, Opatiji i Zagrebu izvodio vlastite skladbe u orkestralnim aran`manima. Za svoj novi, dvostruki kompaktni disk Dueti–dueli (Croatia Records) odabrao je neke od izvedbi {to ih je ostvario u suradnji s pjeva~ima ili instrumentalistima raznih nara{taja, poput Gabi Novak, Tine Vukov, Milene Dravi}, Tereze Kesovije, Seada Memi}a–Vajte, Hrvoja Hodaka, Matije Dedi}a, Drage Mlinarca, Hane Hegedu{i}, Tereze Kesovije, Sergia Endriga, Gina Paolija, Branka Buli}a, Stjepana Mihaljinca, Marijana Makara i drugih. Po kojem ste kriteriju odabrali skladbe za album Dueti — dueli?

To je bilo te{ko jer je on u prvom redu moj mali spomenar. Poluironi~no sam napisao da sam na pretposljednjoj ve~eri volio vidjeti ljude koji su mi dragi. Zato je u njemu komentar~i} Igora Mandi}a koji mi je prisan prijatelj, ro|en u istoj ulici. Svojega velikog prijatelja Voju Stani}a, genijalnog crnogorskog slikara iz Herceg Novog, oporbenjaka, zamolio sam da mi napravi skicu omota. Odmah je poslao ulje metar na metar. Volim ljude s kojima sam stalno u blizini. Veliki teoreti~ar Russell

Garcia, ~esto se upu}ujem iz njegove knjige The Profesional Arranger–Composer, svaki odlomak zavr{ava rije~ima: »... i slu{aj analiti~ki.« Ono {to proizvedem slu{am analiti~ki, ali, mo`da iz sentimentalnih razloga, ove duete slu{am ~esto jer me to jednostavno veseli. Kako proìvljavate suradnju s Kemalom Montenom u izvedbi duboko emotivne pjesme Ja se nadam koju ste uvrstili na ovaj CD? Na to sam se pitanje najeìo. On i ja smo nerazdvojni otkad smo se upoznali. U Sarajevu su me voljeli kao tekstopisca, tako da sam sa sarajevskim skladateljem i dirigentom Esadom Arnautali}em imao dvije uspje{nice: Sve bilo je muzika s kojom smo u Sarajevu pobijedili na [lageru sezone, a za Endriga smo napisali Kud plovi ovaj brod. Volim Sarajlije, taj duh. U svom meteù i sad odem u taj grad. Izdava~ mi je javio da je knjiga koju sam tamo objavio u ovom trenutku najprodavanija knjiga poezije u Bosni. Jednom me Arnautali} pitao bih li s njegovim sastavom i{ao na turneju. Pristao sam. Rekli su mi da }e prije mene nastupati jedan mali koji je tek po~eo pjevati, tako|er kantautor. Kemo je od mene mla|i deset godina. Oti{li smo na »@eljin« stadion na Ko{evo. Njegov je otac bio ~uvar sportskih rekvizita i stanovali su u ku}ici ispod tribina. Do{ao je preko livade nose}i na vje{alici bijelu ko{ulju. Bio je to mali Monteno. Krenuo je sa mnom kao dvadesetogodi{njak, a prijateljstvo je ostalo do danas. Puno smo toga napravili zajedno, poput Pamtim sretne dane. Proìvio je stra{no razdoblje. Tamo je poginulo mnogo mojih prijatelja, osobito u onom stradanju na tr`nici. Potresen time, napravio sam posvetu. Budu}i da nisam tehni~ki upu}en i nemam pojma o mailovima, netko mi je pomogao usred rata. Dok su bili ga|ani, pjesma je putovala preko satelita i stigla do njih. To je u Sarajevo stiglo kao veliko ohrabrenje. U tom im je trenutku puno zna~ilo da im se netko tako obratio. Tu smo pjesmu zajedno snimili u Zagrebu. Najva`nije je da ona nije opsjena, nego dokument. Ne diraj paklenog diletanta Slavne svjetske glazbenike koji su Vam prijatelji, poput Jacquesa Brela, Sergia Endriga ili Charlesa Aznavoura, spominjete i u svojim pjesmama. Kako prijateljstva i suradnje s njima te {irina interesa i estetika koju ste razmjenjivali s njima utje~u na Va{e djelovanje? Pravog autora ne moè{ opona{ati. On ti moè biti povod i ohrabrenje. Ponekad me tu|a pjesma navede na vlastitu, ne u smislu opona{anja, nego dobivanjem poticaja zbog postojanja takvog djela. Oni su na mene izvr{ili golem utjecaj. Nadahnjivao sam se Brelom i Ginom Paolijem, ~ak i ruskim autorima kao {to je Bulat Okudàva koji je bio stopostotni amater kao svira~. Za koncert u {ibenskom kazali{tu dao sam mu svoju gitaru. Nakon njega ja uzmem gitaru, stisnem akord — sve se raspada. On je izmislio svoj posebni {tim, poseban slog ìca kako bi mogao svirati s jednim prs-

tom. Ali, u su{tini je genijalan. S Aznavourom sam bio dobar, s Okudàvom kao mla|i sin, a s Endrigom kao mla|i brat. Koje su to »be{tijice«! Aznavour u osamdesettre}oj godini svaki dan ima koncert. U zadnje dvije godine devedeset je puta napunio sportsku dvoranu u Parizu. Gino Paoli, ro|en 1934., svaki dan puni teatre u Italiji. Nije stvar u godinama. Mene zanima samo jesi li emancipiran, oslobo|en kao osoba, samostalan i darovit. Mladost nije nikakav zalog za pamet. Moè{ biti prekrasan, lijep, mlad i bedast. Govorili su da je pro{lo vrijeme Charlesa Treneta, koji je napisao La Mer i druge poznate pjesme, no, Brel, koji je najve}i, genijalno je rekao: »Kad bi Trenet ponovno progovorio, mi bismo svi bili trgova~ki putnici.«. Tako mogu razgovarati veliki. S nekim tko je stamen, kao {to su Brel, Cohen ili Okudàva, moè{ se zezati, moè{ mu poniziti neku skladbu, a on }e to otrpjeti bez napora, ali ako tako govori{ la`noj, umjetnoj veli~ini kakvih ima kod nas... on je kao suhozid. Ako mu izvu~e{ jednu ciglu, sav se slomi. Nemoj dirati toga, kako ga ja zovem, paklenog diletanta. Moèmo li o Vama govoriti kao o autoru hrvatskih standarda? Moè se tako re}i jer se puno izvode. Kod ku}e imam sakupljeno jedanaest verzija pjesme Sve {to zna{ o meni, {to dokazuje da je ne{to ostalo. Sa Stipicom Kalogjerom i velikim orkestrom, s Matijom, Gabi s Draènom Boi}em, Gabi s Matijinim jazz ansamblom, mali ûki} u Beogradu, orkestralna verzija Marija Rijavca, sjajnog slovenskog glazbenika, skupina Atmospheric iz Opatije... Koliko je tek snimljenih izvedbi pjesme Ne pla~i. Orkestralne verzije, Massimo pjeva, moja verzija, vi{e ne znam ~ija. Sli~no je i sa skladbama Ku}a pored mora te Moderato Cantabile koju je, izme|u ostalih, snimio i Johnny [tuli}. Ban je snimio Tvoje nje`ne godine i Ne daj se Ines. Jedna je moderna skupina iz âvli pokraj Rijeke snimila pjesmu Ne daj se Ines, potpuno rockerski »napucanu«. Zabranjeno pu{enje snimilo je odli~nu verziju pjesme Takvim sjajem moè sjati. Zar nisam pisao Zdravku ôli}u Zagrli me?! Zajedno s Bregovi}em napisao sam Lo{e vino, more toga s Kemom, a koliko toga za Gabi. Napravio sam pjesme Natali Dizdar, Ivani Kindl, Lani Klingor, ne znam vi{e kome. Snimao sam dosta i vani. Spremam CD koji }e se zvati Kako su me pjevali, svirali i govorili. Majstorska radionica Arsena Dedi}a Mislite li i Vi, poput mnogih, da osim Gabi Va{e skladbe s najve}im razumijevanjem izvodi Massimo? Naravno. On je srodna du{a. Netko je napisao da bi mu u tom preturanju po starom materijalu bilo najkorisnije da snimi album Massimo pjeva Arsena. Mene bi radovalo. On }e to vjerojatno i u~initi. Ima ne{to u njegovoj boji glasa koja je sli~na mojoj. Obojici nam je po boji vokalni temelj bio grandiozni Scott Walker iz The Walker Brothersa. Iako Amerikanac koji je napravio karijeru u Engleskoj, Walker je velik zaljubljenik u Brela. Zbog njega je i ìvio u Francuskoj gdje je snimao Brela. Tu se Massimo i ja nalazimo. Bio sam na njegovu koncertu u Dramskom kazali{tu Gavella koji je bio prve klase. Apsolutno izvrstan koncert, dobro pripremljen, »napucan«. Imao je pet ili {est mojih tekstova i tri ili ~etiri moje skladbe. Lo{e vino — tekst, Kaù — glazba i tekst, Razgovor s kono-

barom — najve}i h glazba i aranèrim ski}em. V kao pjeva Kako gled izvedbe sv tija i {to V êsto mi krene u t mene sp bih znao Drugi pog bu, Matij je »zabor drugo mi bili tolik razvijeno uvrede. koji nije u pjeva~im autoritativ ljenje. M ali mi j Ponekad ili kvarte sviraju s Barakovi} Borna [e dardne o dupli solo moram b melodije nisam ni Dosta sam ali volim kako Joè Stipica K ljenko Pr sam za p samostaln Znam to zanimalo Volim se iskustva. [ram koja da orkest je izvrsta rije~i. Ne dobijem n uz sebe i koji je na su Zameo imao d orkestrato krsni kum je sve, al naslovnu Glazbu z kestrirao od najve Mozartov nije dovr{ Kao u slik majstora. Rubensa {kola. On tima ugla draperije Nije Jur kamen. O Za{to se g »majstor« arhitekt i biti umje taj posao? Je li Va{a g umjetnosti slikarstvom To su raz drugi ob Nakon z bojavao s su prijem

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:19 PM

Page 13

BROJ 143, VELJA^A 2007.

V DOM

Va{a glazba odvojena od ostalih vidova etnosti kojima se bavite, primjerice rstvom, ili su oni neraskidivo povezani? su razna lica iste stvari. To su samo gi oblici izra`avanja moje prirode. kon zavr{ene srednje muzi~ke, privao sam se upisa na Akademiju jer prijemni bili toliko zahtjevni da se

Pripremaju}i svoju dijamantnu kolekciju

SUSRETI SUSRETI SUSRETI

Tomica Simovi} je rekao — mo`da je to zvu~alo pomalo radikalno — da se najve}a glazbeni~ka iskustva stje~u u jazzu. Progresije se ponovno najvi{e doga|aju u jazzu. I sad volim improvizirati. Improviziram na Duetima. U pjesmama îstim svoj ìvot i Seosko groblje II improviziram kao flautist. Jo{ uvijek to mogu, ali znao sam da moja su{tina nije jazzisti~ka. Jazz je su{tina kao {to je kantautor — singer–songwriter su{tina. Matija moè sloìti temicu kakvu god ho}e{, ali ona nije pjesma. Njegovo je mi{ljenje jazzisti~ko. Ona je predloàk na temelju kojega razvija svoju misao. No, najve}i su jazzisti ipak uzimali kao glavnu temu skladbe onih koji su bili pravi pisci pjesama: Colea Portera i Georgea Gershwina, ali i Antonia Carlosa Jobima i Harryja Warrena s kojima sam prijateljevao u Brazilu.

SUSRETI

U posljednje sam vrijeme slu{ao na{e ansamble klasi~ne glazbe i jazziste te ne{to malo iz sfere zabavnoga gdje nemam previ{e doticaja. Tu ne nalazim puno interesa, ali sretan sam u klasi~noj glazbi. Pratim rad na{ih kvarteta koji su odli~ni. Odu{evljen sam Cantus Ansamblom i zamolit }u da glazbu za film Belle Epoque, koju upravo radim, snimim s tim glazbenicima. Nedavno sam slu{ao koncert Filharmonije i sretan sam da postoji jak temelj klasi~nog usmjerenja u nas. Raduje me da ima toliko jazza. Bio sam iznena|en i vrlo sretan kad sam vlastitog sina slu{ao s izvanrednim belgijskim basistom Jean–Louisom Rassinfosseom. To je bio koncert par excellence. Volim slu{ati glazbenike kao {to su Sa{a Nestorovi}, @eljko Kova~evi} ili Arsen Ere{. Kod nas se javlja novo zanimanje i odnos prema profesiji. Raduje me pojava znanja, poznavanja métiera. Amatere podnosim, ali diletante ne. Kad bi Debussy pru`io ruku predstavljaju}i se, rekao bi: »Milo mi je, antidiletant.«.

SUSRETI

Pratite li na{u glazbenu scenu?

DAVOR HRVOJ

SUSRETI

Koliko je suradnja s jazz glazbenicima utjecala na Va{e djelovanje?

Uvijek sam se pla{io rutine i da }u zaglibiti samo u kantautorsku vrstu. Rutina je smrt. Traìo sam predahe. Ne mogu opona{ati samoga sebe. Bog mi je dao zanat, pa sam mogao pisati. Za simfoni~are sam pisao glazbu za Glembajeve, Donatora, za serije U registraturi, Prosjaci i sinovi. Skladao sam oko sedamdeset kratkih, animiranih, dokumentarnih ili cjelove~ernjih filmova, preko dvjestodvadeset kazali{nih predstava. Sad pi{em glazbu za ~etiri filma i dvije kazali{ne predstave. To su mi odmori{ta. Pitaju me kako se selim iz ànra u ànr. S rado{}u. Pi{em glazbu za svoj novi CD koji }u snimiti u Italiji sa simfoni~arima. Radujem se odlasku u Italiju, radu u drugom okruènju, promjeni zraka. Nisam sve albume snimao u Zagrebu. êsto sam radio u Ljubljani snimiv{i nekoliko CD–ova s mojim vrlim prijateljem Joètom Priv{ekom. Gabi i ja pjevamo duete u njegovim aran`manima. Trebate vidjeti kako je to pisano, kako je vo|eno. Neke sam stvari miksao u Rimu, neke u Milanu. Iz iste atmosfere proizlazi isti rezultat. Odlazim u Italiju svirati s potpuno nepoznatim glazbenicima s kojima }u snimiti novi CD Dobrotvorov dom. U Haulikovoj 4, gdje ìvim, na zgradi pi{e »Dobrotvorov dom«, a kako Gabi i ja uglavnom »dobrotvorimo« — i sino} sam dobrotvorio za Plavi telefon — tako }e se zvati i moj novi CD. Akademiku Zvonimiru Mrkonji}u moram predati svoj novi rukopis koji je ve} u igri za nagradu. To mi je dvadeset i ~etvrta knjiga. Ali meni rad ne predstav-

SUSRETI

za Croatia Records, od ogromnog broja skladbi koje sam napisao odabrali smo ih {ezdeset, vidjev{i poslije da ih na dva CD–a stane jedva ~etrdeset. Izme|u ostalih, izbacio sam, {to mi je `ao, svoj prvi tonski zapis — instrumentalnu izvedbu moje skladbe Ve~er sa Ksenijom na kojoj sam svirao flautu. Izveo sam je sa Zagreba~kim jazz kvartetom. Na tradicionalnim, fenomenalnim, iznimno pra}enim koncertima Zagreba~kog jazz kvarteta u Dramskom teatru, kontrabasist Miljenko Prohaska, bubnjar Silvije Glojnari}, vibrafonist Bo{ko Petrovi} i klavirist Davor Kajfe{ ponekad su pozivali goste. Tako sam i ja svirao s njima. Poslije sam vodio vlastiti kvartet flauta.

Kad je u nas krenuo novi val i u popularnoj glazbi, bilo je to uglavnom omalovaàvanje zanata. I{lo se na goli talent. Bila je to osveta roditeljima, a roditelji su znali. Tada je legitimitet dobila veli~ina bez temelja. Ne vjerujem u to. Leonard Cohen je spisatelj takvog ranga da je kandidat za Nobelovu nagradu, dok je Gilbert Becaud diplomirao kao najbolji diplomant na glasoviru. No, kantautorski je ànr ipak najvi{e autodidakti~ki, {to potvr|uju primjeri slavnih glazbenika kao {to su Bob Dylan, Johnny Cash, Sergio Endrigo ili Gino Paoli, koji su uglavnom, kaèm u {ali, znali note iz vi|enja.

lja nikakav napor. Najve}i su glazbenici naj~e{}e imali najve}i opus. Najmanji imaju najmanji opus, najvi{e se mu~e i stalno se ~ude otkud drugi toliko stvaraju. Moricone, kojega tako|er dobro poznajem, ima preko pet stotina filmskih partitura. Nino Rota, od Kuma nadalje, najslavniji filmski skladatelj ~ak i na ameri~koj strani, napravio je ~etrnaest Fellinija, a napisao je i {esnaest opera. Za{to se stalno ~udimo radu?! U ku}i u kojoj ìvim ìvio je i jedan od na{ih istaknutih skladatelja, istovremeno i direktor Etnografskog muzeja, Boìdar [irola, koji ima najve}i opus u hrvatskoj glazbi. Bach je napisao kantatu za svaki dan u godini. Koliko je simfonija napisao Haydn? Mislim da ni sâm vi{e nije mogao prebrojati. Za{to se mi tako ~udimo radu? Danas djeluju glazbenici koji sloè pjesmicu i na tome odràvaju karijeru do kraja ìvota. Ne, ne! Ni dana bez retka, {to bi rekli pisci.

SUSRETI

Zaista puno. Mnogi pjeva~i zabavne glazbe imali su iskustvo i kao glazbenici. Ivo Robi} je svirao kontrabas i klarinet. To nije malo iskustvo. Flautu sam po~eo svirati kao {estogodi{njak. U [ibeniku sam svirao u limenoj glazbi, {to je veliko iskustvo. To je zahtjevan repertoar. Upravo je na{ veliki skladatelj Miljenko Prohaska moju glazbu za seriju Prosjaci i sinovi obradio za limenu glazbu. Svirat }e je i imotska i {ibenska limena glazba koje su najbolje u dràvi. Jo{ kao maloljetnik svirao sam u opereti, a operetne partiture su vrlo zahtjevne, i pjeva~ke i instrumentalne. Ljudi misle da je to lako. Svirali smo Groficu Maricu, Cliviu, Grofa Luxemburga. To su bili veliki zadaci. Svirali smo audicije da bi se vidjelo jesmo li sposobni za to. Srednju glazbenu {kolu zavr{io sam u [ibeniku u velja~i 1957. Na zavr{nom koncertu svirao sam Mozartov Koncert u D–duru, koji je teàk za flautu, te Bachovu Suitu u h–molu. Kad sam poloìo ispit, do{ao sam u Zagreb i u Lisinskom ponovno upisao tre}i srednje, tako da sam istu {kolu zavr{io dva puta. Najbolji diplomanti bili smo Tinka Muradori, velika flautistica, i ja. Godine 1959. krenuo sam na Akademiju. U to sam vrijeme vje`bao flautu po pet sati dnevno. Na Akademiji smo imali sve ozbiljne predmete, primjerice kontrapunkt, koji mi je bio najdraì predmet. Kontrapunkt mi je predavao Krsto Odak, glazbene oblike Milo Cipra, komornu glazbu u dva semestra veliki Fran Lhotka, a teoriju glazbe profesor Josip Andreis. To je bilo ozbiljno vrijeme studiranja. Akademiju su zavr{ili Stjepan Mihaljinec, Silvije Glojnari} i Miljenko Prohaska, kao i Miroslav Sedak–Ben~i}, koji mi je, uz Ozrena Depola, bio na{ najmiliji saksofonist.

Rutina je smrt [to skladanje u raznim `anrovima zna~i za kreativnost?

SUSRETI

bensa je naj~e{}e dora|ivala njegova a. On je na svojim skupnim portrea uglavnom radio lica, a {kola je radila perije, rukavice, nogavice i haljine. e Juraj Dalmatinac klesao svaki men. On je radio portrete i su{tinu. o se govorilo »majstore«? Zato {to je jstor« bio i klesar i kamenorezac i tekt i skulptor i u~itelj. Popularno je umjetnik, ali budi ti majstor! Zna{ li posao?

ODABRANA DISKOGRAFIJA NA CD–ovima:

SUSRETI

u slikarstvu gdje se javljaju {kole velikih stora.

Do{ao sam u Zagreb s namjerom da studiram slikarstvo. Dosta sam crtao, ali nisam imao materijalne mogu}nosti. Vinko Fabris, danas profesor violine na Akademiji, i ja bili smo podstanari u maloj sobici. Gdje sam mogao smjestiti atelje, kamo staviti boje? Tako sam pomalo odustajao od slikarstva, premda mi je prijatelj Munir Vejzovi} vi{e puta rekao, kad gleda moje crteè, osobito portrete, da bih sutra mogao diplomirati. Imam ruku. Ali to radim apsolutno hobisti~ki. Radove poklanjam. Za{to se ljudi ne ~ude kad se netko penje na Sljeme, netko skija, netko ide u Baden–Baden, a ôvjek kao ja (Croatia Records, 1999.) netko igra {ah? Ja umjesto Herbar (Croatia Records, 1999.) toga crtam. Osim toga, ni- Kino Sloboda (Croatia Records, 2000.) sam nikome obavezan Ministarstvo straha (Cantus, 2000.) materijalno, to nije podvrg- Tihi obrt (Croatia Records, 2001.) nuto ozbiljnoj kriti~koj Kinoteka (Cantus, 2002.) prosudbi, jer je amaterski Homo Volans (Croatia Records, 2003.) rad, a odmor je od rije~i i od Imena èna (Croatia Records, 2003.) zvuka od kojih ìvim i s Arsen 2 (Croatia Records, 2003.) kojima ìvim. To je prostor Na zlu putu (Croatia Records, 2004.) Provincija (Croatia Records, 2004.) ti{ine, drugih oblika. Porodi~no stablo (Croatia Records, 2004.) Ko ovo more platit (Croatia Records, 2005.) Kantautor je su{tina Dueti — dueli (Croatia Records, 2006.) Koliko je sviranje flaute zna~ilo za Va{u karijeru?

SUSRETI

to mi nije lako raditi s njim jer on ne u takve harmonijske progresije da ne spa{ava samo apsolutni sluh da znao gdje sam. Na njegovu CD–u gi pogled, na kojemu svira moju glazMatija elaborira temu, a nakon toga zaboravi«. Na to ima pravo. To je go mi{ljenje. Ima pijanista koji nisu toliko razvijene ruke ili toliko ijenog harmonijskog mi{ljenja, bez ede. Recimo, Stjepan Mihaljinec, nije u toj sferi, bio je idealan pratilac va~ima. Najbolji. Matija previ{e ritativno »vozi« svoje paralelno mi{je. Mogu se bez napora sam pratiti, mi je draè kad je razvijenije. ekad sura|ujem s Matijinim trijom vartetom. Tada je jednostavnije jer aju stari prijatelj, basist Mladen akovi}, gitarist Ante Gelo i bubnjar na [ercar, a sve se stavlja u standne okvire. No, kad smo sami, to je li solo. On je jedini pijanist s kojim am biti na oprezu, ali iz mene i iz odije koju izvodimo i{~upa ne{to {to m ni ja znao da se skriva u njoj. ta sam svojih pjesama sâm aranìrao, volim ih dati i drugima. @elim ~uti o Joè Priv{ek to ~uje ili kako misle ica Kalogjera, Kre{o Oblak ili Miko Prohaska. Prvi grand prix dobio za plo~u Arsen pjeva djeci koju sam ostalno aranìrao, skladao i dirigirao. m to raditi i mogu, ali me uvijek malo {to moè napraviti netko drugi. m se staviti pred taj zid. Volim ta stva. Napisao sam operetu Lady m koja je igrana u Komediji. Dao sam orkestraciju radi Silvije Glojnari} jer zvrstan profesionalac i ~ovjek od ~i. Ne mogu sve sti}i. Svaki mjesec ijem novi ùlj od pisanja. Najve}i su ebe imali ekipu, {kolu. Max Steiner je napisao glazbu za filmove kao {to Zameo ih vjetar i Casablanca, uz sebe je o dva izvanredna aranèra, estratora. Bio je Mahlerov u~enik, a ni kum mu je Richard Strauss, znao ve, ali nije dospijevao. On je pisao ovnu temu, a netko drugi ostalo. zbu za film Zameo ih vjetar nije orrirao on, nego Franz Waxman. Jedno najve}ih djela svih vremena je zartov Requiem, ljudi moji! No, on ga dovr{io.

SUSRETI

o gledate na uglavnom instrumentalne dbe svoje glazbe koju svira Va{ sin Mai {to Vam zna~i suradnja s njim?

govorilo — tko pro|e prijemni, zavr{io je Akademiju. Mi smo kao obligatisti klavira — dvije godine sam ga u~io kod profesora Freda Do{eka — polagali klavir pred jednim od na{ih najve}ih pedagoga svih vremena, koji je bio i skladatelj, Svetislavom Stan~i}em. Poznavanje harmonije i kontrapunkta polagali smo pred profesorima kao {to je Krsto Odak.

SUSRETI

m — glazba i tekst, njegov sada e}i hit Da mogu — tekst, Ne pla~i — ba i stihovi... Sura|uje s dobrim `erima, primjerice Ivanom Popeem. Volim ga kao osobu i uva`avam pjeva~a.

SUSRETI

na du{a i suradnje s Big Bandom HRT–a

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:19 PM

Page 14

BROJ 143, VELJA^A 2007.

Govorno sviranje u djelima Rubena Radice studija Mirjane Babi} Siri{~evi} Pi{e: Marija Beni} Zovko rvatsko dru{tvo skladatelja i Cantus d.o.o. objavili su krajem pro{le godine knjigu Mirjane Babi} Siri{~evi} Govorno sviranje u djelima Rubena Radice. Rije~ je o analiti~koj studiji triju skladbi Rubena Radice, a to su Prazor iz 1990., Trinaesta ura iz 1994. i Tri sonetne bagatele iz 1997. Sve su skladbe vokalne, kako se to ve} iz naslova knjige da zaklju~iti, a napisane su na stihove znamenitih hrvatskih pjesnika. Tako je u Prazoru tekstovni predlo`ak istoimena poema ~iji je autor Jure

puno razlikuju, i premda se to u knjizi nigdje ne spominje, daju se nazreti obrisi autori~ine i skladateljeve aluzije na kontroverzno Schönbergovo poimanje odnosa rije~i i glazbe i na osebujne Boulezove reakcije na takve kontroverzije, koje je Radica na vlastiti na~in produbio. M. Babi} Siri{~evi} ne zalazi u komparaciju, kontekstualizaciju ni interpretaciju pojma govorno sviranje, jer joj stanje gra|e kojom se bavi to jo{ ne dopu{ta. Ona taj pojam ustrajno i dosljedno konstruira, modelira ga iz partiture i potvr|uje njegovu smislenost unutar sustava koji je skladatelj u odabranim djelima uspostavio. Pritom metafori~nost pojma nestaje, a umjesto nje pojam

Dr. Nik{a Gligo, dr. Mirjana Babi} Siri{~evi} i akademik Ruben Radica na predstavljanju knjige

Ka{telan, u Trinaestoj uri dva soneta Antuna Gustava Mato{a, a u Tri sonetne bagatele stihovi Ante Tresi}a Pavi~i}a, Vladimira Nazora i Ive Vojnovi}a. Autorica iznosi detaljnu analizu kojom pokazuje uskla|enost i logi~nost izme|u klju~nih punktova u kojima se ostvarivao skladateljski proces. Ti su punktovi predsre|enje gra|e, uspostavljanje vlastitog skladateljskog sustava te kona~an stvarala~ki ~in u kojemu se potvr|uje smislenost gra|e i vjerodostojnost individualne skladateljske teorije. Posebnu dimenziju takvom skladateljskom procesu daje tekstovni predlo`ak, kojemu skladatelj pridaje posebnu funkciju. Skrivene aluzije na Sprechgesang O specifi~nosti odnosa tekstovnog predlo{ka i glazbe u navedenim djelima autorica daje naslutiti u naslovu. I prije nego ~itatelj otvori korice knjige name}e se pitanje je li govorno sviranje tek metafora kojom se podcrtava problemati~an odnos rije~i i glazbe, a koji je u Radi~inim djelima ostao jednako neuhvatljiv i individualan kao u tolikim poku{ajima i sukobima suprotnih esteti~kih tabora u povijesti ili je to novi tehni~ki pojam koji autorica artikulira kao jednu od determinanti Radi~ine skladateljske teorije. Pojam asocira i na govorni pjev — Sprechgesang Arnolda Schönberga. Iako se u svojemu zna~enju govorni pjev i govorno sviranje pot-

Iz neglazbenog u glazbeno Govorno se sviranje prvenstveno odnosi na strukturiranje ritmike djela iz akcenatskih stopa tekstovnih predloàka. Autorica pi{e: »Sveukupna ritmika... zasniva se na primjeni sustava skladateljevog osobnog doìvljaja ~etiriju akcenata i duìna hrvatskoga jezika u odnosu na notne vrijednosti« (str. 11). Prozodijske zna~ajke rije~i transformirane su u glazbeni ritam na temelju ~ega je izgra|en ritamski sustav za sve tri skladbe. Tako su u osnovi govornog sviranja fonetske osobine izgovorene rije~i, to jest zvu~ni aspekt teksta »~ije su akusti~ko–artikulacijske zna~ajke primarne« (str. 5). Takvim postupkom skladatelj maksimalno racionalizira odnos teksta i glazbe te ostvaruje sustav unutar kojega se taj odnos moè mjeriti i kontrolirati. Na temelju toga moè se zaklju~iti da sve ono {to se u odnosu rije~i i glazbe moè racionalno kontrolirati u skladateljskom ~inu i teorijski usustaviti u analiti~kom ~inu pripada govornom sviranju.

Cori spezzati u Trinaestoj uri Nasuprot takvomu odnosu koji dopu{ta teorijsku definiranost, semanti~ke zna~ajke teksta reflektirane u glazbi te{ko se daju svesti na podru~je teorije i pripadaju svijetu individualnog skladateljskog izri~aja. Maksimalno iscrpljuju}i dosege teorije i balansira-

ju}i na krajnjim rubovima njezine prote`nosti, Babi} Siri{~evi} i takve skladateljske radnje nastoji determinirati. One se pokazuju u lepezi raznolikih postupaka od jednostavnih do vrlo kompleksnih, a neki od njih su madrigalizmi, lajtmotivska modusnost u Prazoru, simbolika brojeva, primjena arhai~nih tehnika, kao {to su responzorijalno pjevanje i izmjenjivanje zborova na na~in cori spezzati u Trinaestoj uri i tako dalje. Osobito je zanimljiva primjena graduala Christus factus est u Prazoru te sekvence Stabat Mater u Trinaestoj uri. Simbolika koju skladatelj pronalazi u njihovoj semanti~koj razini i koja je krajnje individualna unutar glazbenoga sadr`aja reducira se na tonsku supstanciju, na materijal iz kojega skladatelj ostvaruje krajnje kompleksne strukture. To ilustriraju, na primjer, nizovi nastali primjenom permutacijske manipulacije u prizoru Jaganjac iz Prazora (str. 45) ili postupak nadovezivanja slogova i rije~i kroz dionice triju zborova ~ime se ostvaruje efekt jeke u Trinaestoj uri (str. 66). Autorica pokazuje da nijedan postupak proiza{ao iz semanti~kog potencijala rije~i nije tek banalni poku{aj simbolizacije glazbenoga sadr`aja ili isprazna narativnost i deskriptivnost koje su nametnute glazbi. Nasuprot tomu, pokazuje se da je svaki takav postupak opravdan u glazbenoj strukturi i da skladatelj pronalazi put kako bi svaku izvan-

glazbenu semanti~ku razinu prenio na ~isto glazbenu zna~enjsku razinu. Terminolo{ka preciznost autorice Taj je put proces kona~ne artikulacije forme djela. Ona se ostvaruje u neprestanom previranju izme|u racionalnog i iracionalnog — u racionalnom tretiranju strukture da bi se iskazao po svojoj bîti iracionalni psiholo{ki sadràj. Autorica isti~e da forma za Radicu nije unaprijed zadana; valja je, dakle, tuma~iti ponajprije kao ~in — proces, koji tek potom postaje ~injenica (str. 141). Taj se proces istovremeno ostvaruje kao antiteza i sinteza rije~i i glazbe, i to u svakoj skladbi na jedinstven na~in. Tri sonetne bagatele to pokazuju ve} i u svojemu naslovu. Pojam bagatele po svojoj definiciji ostavlja slobodu u odre|enju formalnog modela. Za razliku od njega, pridjev »sonetne« normativna je odrednica, ali ne glazbene, nego pjesni~ke provenijencije. Tako je ono {to je unaprijed zadano glazbi forma stihova. Iz analize koju autorica donosi lako se moè zaklju~iti da je ta norma tek nominalna i da se forma kao ~in/proces ostvaruje u iznalaènju na~ina na koji se sonetna pjesni~ka forma preta~e u sonetnu glazbenu formu. I tu skladatelj uspostavlja sustav u kojemu u kona~nici pjesni~ka forma biva »`rtvovana kontinuitetu i uvjerljivosti glazbene« (str. 143). Ipak, zahvaljuju}i usustavljenosti odnosa rije~i i glazbe, kako autorica na samom kraju zaklju~uje, »ne postoji niti jedno mjesto u partituri gdje bi se u isti glazbeni kontekst mogla upisati neka druga rije~« (str. 143). Sve navedeno tek su neki problemi i ideje koji se mogu ukazati ~itatelju. Knjiga pobu|uje niz asocijacija, usporedbi, pitanja i teza. îtatelju omogu}uje da zakora~i u prostranstva interpretacijske refleksije i u tomu je njezina osobita vrijednost. Ona ni{ta ne dovr{ava niti kona~no odre|uje, no ostvarena je u zaokruènu cjelinu s precizno izra|enom i dosljedno provedenom koncepcijom. Autorica se zadràla u strogo teorijskom podru~ju, no uspjela ga je krajnje pro{iriti ostvariv{i visoku razinu spekulativne teorije. Primjer je to uzorne teorijske analize koju rese dosljednost u metodi, logi~nost i uskla|enost teorijskih polazi{ta i analiti~kih nalaza, izrazita preciznost i jasno}a, zornost prikaza koji je popra}en nizom grafi~kih i notnih primjera, stihovima svih soneta i libretom Prazora, terminolo{ka preciznost te kompetencija autorice osobito zna~ajna u pitanju poznavanja opusa Rubena Radice. Studija Mirjane Babi} Siri{~evi} svakako je zna~ajan doprinos kako poznavanju i prou~avanju opusa toga skladatelja, tako i razvijanju i o~uvanju autoritativnosti teorijskog iskaza.

Podijeljene nagrade Hrvatskoga dru{tva skladatelja za 2005. godinu Pi{e: Dalibor Paulik prostorijama Hrvatskoga dru{tva skladatelja, 21. prosinca 2006. sve~ano su dodijeljene godi{nje nagrade Dru{tva za prethodnu godinu. Jedno od priznanja, Nagrada Josip Andreis za glazbenu publicistiku dodijeljena je ujesen na Glazbenoj tribini Dru{tva Sini{i [karici za knjigu Kad je rock bio mlad — pri~a s isto~ne strane (1956 — 1970) u nakladi V.B.V–a. Nagrada Miroslav Sedak Ben~i} za autorsko stvarala{tvo u podru~ju jazza tako|er je dodijeljena na istoj Tribini skladatelju Kre{imiru Hercegu i posthumno skladatelju i aranèru Damiru Di~i}u za nosa~ zvuka Moonglow Serenade u nakladi Oktave d.o.o. U kategoriji koncerta Cantus Ansamblu je uru~ena Nagrada Vatroslav Lisinski za izvedbene umjetnosti i promicanje hrvatske glazbe. Priznanje je zasluèno za koncert odràn 22. listopada 2005. u Preporodnoj dvorani u okviru ciklusa Gradovi glazbe Europske radijske unije.

NAGRADE NAGRADE VELIZAR VESOVI]

NAGRADE NAGRADE

Razina na kojoj se zna~ajke izgovorene rije~i putem racionalne kontrole prenose na glazbu pripada predsre|enju gra|e. To zna~i da se primarno neglazbeni sadràj prije ~ina skladanja pretvara u potencijalno glazbeni materijal iz kojega se moè ostvariti struktura i iz nje artikulirati forma. Kriteriji za predsre|enje gra|e rezultat su subjektivnog doìvljaja samoga autora, jer se omjeri u kojima skladatelj izraàva odnose u duìnama slogova ne daju izmjeriti.

Knjiga pobu|uje niz asocijacija, usporedbi, pitanja i teza. ^itatelju omogu}uje da zakora~i u prostranstva interpretacijske refleksije i u tomu je njezina osobita vrijednost. Ona ni{ta ne dovr{ava niti kona~no odre|uje, no ostvarena je u zaokru`enu cjelinu s precizno izra|enom i dosljedno provedenom koncepcijom.

se kristalizira kao determinanta sustava. Potvr|uju}i smisao i logi~nost djela, autorica dokazuje smislenost pojma govorno sviranje. To ostvaruje iscrpnom i detaljnom analizom u kojoj opisuje, obja{njava te dokazuje utemeljenost vrlo kompleksnog skladateljskog sustava.

NAGRADE

PUBLICISTIKA

PREPORUKA ZA ^ITANJE:

Stjepan Mihaljinec i @eljko Brkanovi} na sve~anoj dodjeli nagrada

Na ovoj su prigodnoj sve~anosti preostale nagrade uru~ili predsjednik Dru{tva @eljko Brkanovi} i tajnik Antun Tomislav [aban, koji je ujedno pro~itao obrazlo`enja. Nagrada Boris Papandopulo za autorsko stvarala{tvo u podru~ju ozbiljne glazbe pripala je skladatelju Mladenu Tarbuku za balet Tramvaj zvan ~e`nja praizveden 15. travnja 2005. u okviru Muzi~kog biennala

Zagreb u Hrvatskom narodnom kazali{tu u Zagrebu. Skladatelj, dirigent, pijanist i aranèr Stjepan Mihaljinec dobitnik je Nagrade Milivoj Körbler za autorsko stvarala{tvo u podru~ju zabavne glazbe za svoj cjelokupni ìvotni opus. Skladatelju i saksofonistu Sa{i Nestorovi}u predana je Nagrada Miroslav Sedak Ben~i} za skladbu êtiri reminiscenscije za big band, praizvedenu 25. studenoga 2005. u Kazali{tu Kerempuh u okviru ciklusa Gradovi glazbe Europske radijske unije. Primiv{i priznanje, Sa{a Nestorovi} zahvalio je izvedbom svojih novih skladbi. Nagrada Josip Andreis za glazbenu publicistiku, muzikologiju i srodne znanosti dodijeljena je dr. sc. Daliboru Pauliku za knjigu Hrvatski operni libreto u nakladi Goldenmarketing–Tehni~ka knjiga 2005., teatrolo{kom radu koji analizira reprezentativna operna djela od Lisinskog, preko Zajca i Gotovca, do Para}a. Nakon dodjele nagrada, predstavnici ZAMP–a zahvalili su prigodnim poklonima Paolu Sfeciju, Huseinu Hasanefendi}u, Alfiju Kabilju, Zrinku Tuti}u, Ton~iju Hulji}u i Ivani Vrdoljak Vanni na nesebi~nom doprinosu u borbi za za{titu autorskih prava i njihovoj percepciji u javnosti.

Page 15

u`djak je bio pjeva~ neusporedive glasovne ljepote koju je zadr`ao netaknutom do posljednjih nastupa i superiorne pjeva~ke tehnike koja mu je pomogla da u tome uspije. Bio je antologijski interpret niza opernih likova i koncertnih popijevaka, u ~emu je ostao nenadma{en. Bio je operni redatelj (Pelleas i Melisanda, Traviata, Porin, Krunidba Popeje, Ero s onoga svijeta, Rigoletto, Don Carlos, Seviljski brija~, Didona i Enej, Carmina burana), prevoditelj opernih libreta (Debussyjev Pelleas i Melisanda, Rossinijeva Pepeljuga), od 1970. profesor pjevanja na zagreba~koj Muzi~koj akademiji, a zatim i pro~elnik Odjela, skladatelj i obra|iva~, vrhunski tuma~ djela hrvatskih skladatelja, ~esto i na njihovim praizvedbama.

Od Hamburga do New Yorka Umjetni~ki put Vladimira Ru`djaka opovrgava ustaljena mi{ljenja kako mladi pjeva~i moraju postupno ulaziti u repertoar. U srpnju 1946., kao diplomant Muzi~ke akademije u Zagrebu, pjevao je glavnu ulogu, nakon nekoliko mjeseci kao ~lan Opere HNK u Zagrebu pjevao je Jeleckog u Pikovoj dami, a ve} u svibnju 1947. nastupio je u naslovnoj ulozi Rigoletta na premijeri opere. ^injenica da je mogao svladati goleme pjeva~ke zahtjeve jedne od najte`ih baritonskih uloga dokaz je da je za studija kod profesora Milana Reizera bio vrlo dobro osposobljen. Nastavio je nizati velike uloge i nastupati na premijerama, pa je postao prvi hrvatski bariton, prvi koncertni pjeva~ i jedan od najve}ih opernih pjeva~a. Bio je prvi solist ansambla Zagreba~ki solisti utemeljenoga 1954. godine. Za njegove umjetni~ke ambicije Hrvatska je ubrzo postala premalena, stoga je te godine oti{ao u Hamburg. Tijekom osamnaestogodi{njeg anga`mana na toj velikoj svjetskoj sceni razvio se u rijetko cjelovitu umjetni~ku osobnost. Po~eo je zalaziti i u wagnerijanski repertoar (izvanredna je njegova interpretacija Wolframove pjesme ve~ernjoj zvijezdi iz Tannhäusera). Njegova visoka glazbena kultura, op}a naobrazba i poznavanje jezika, muzikalnost, sjajna interpretacija i odli~na dikcija, vrhunske glasovno–pjeva~ke

Te{ko je na}i jo{ jednu li~nost hrvatske glazbe XX. stolje}a koja je svojim cjelokupnim djelovanjem toliko obilje`ila hrvatsku kulturu tijekom ~etiri desetlje}a kao {to je to u~inio Vladimir Ru`djak. Od 4. srpnja 1946., kada je kao 24. godi{njak s velikim uspjehom debitirao u naslovnoj ulozi Puccinijeva Giannija Schicchija, do smrti svojim je djelovanjem ispunjavao hrvatski kulturni `ivot i nije bilo iole va`nijeg doga|aja u kojemu nije sudjelovao.

se kao Dallapiccolina Zato~enika s gostovanja Hambur{ke opere na drugom Muzi~kom biennalu Zagreb 1963.) te talijansku, francusku, njema~ku, rusku i hrvatsku operu i koncertno stvarala{tvo. Ostvario je osamdesetak opernih likova i bio jedan od malobrojnih istinski velikih hrvatskih verdijanskih pjeva~a, umjetnik belkanta. Njegovi Rigoletto, Posa, Renato, Germont, grof Luna ulaze u hrvatsku opernu antologiju, ali isto tako i Rossinijev Figaro, Onjegin, Gounodov Valentin. Ostao je u sje}anju i kao Grof u Figarovu piru, Cimarosin Kapelnik, Gluckov i Monteverdijev Orfej, Purcellov Enej, Bartokov Modrobradi, Mandryka u Arabelli R. Straussa, Don Fernando u Fideliju, Uberto u Slu`avki gospodarici na Dubrova~kim ljetnim igrama i kao nenadma{an tuma~ Prologa u Leoncavallovim Pagliaccima. Njegova karijera nije poznavala padove ni trenutke krize, aktivnost mu nije popu{tala ni nakon ~etrdeset godina umjetni~kog djelovanja (umro je iznenada pripremaju}i praizvedbu ciklusa Smrt na Mirogoju Adalberta Markovi}a koji je prethodno snimio za tada{nji Radio Zagreb). S rado{}u je radio svoj posao i nije smatrao da on tra`i `rtve i odricanja. Rije~ju, bio je gospodin pjeva~, jedan od najve}ih u bogatoj hrvatskoj vokalnoj tradiciji.

Na trì{tu ponajbolje snimke Vladimira Ru`djaka U petak, 1. prosinca 2006. u predvorju Hrvatskoga narodnog kazali{ta u Zagrebu javnosti je predstavljen dvostruki CD baritona Vladimira Ru`djaka objavljen u izdanju Orfeja i Hrvatske radiotelevizije. Time se uo~i 20. obljetnice smrti toga istaknutog hrvatskog umjetnika (koja se navr{ava 9. listopada ove godine) javnost upozorilo na njegov vaàn doprinos cjelokupnom hrvatskom kulturnom ìvotu u desetlje}ima nakon Drugoga svjetskog rata. Pred mnogobrojnom publikom, iskrenim ljubiteljima Ru`djakova lika i djela, o njegovu su radu, u prisnom anegdotalnom tonu, govorili dirigenti Mladen Ba{i}, Nik{a Bareza i Vladimir Kranj~evi}, s kojima je u suradnji i nastajala ve}ina snimaka u njegovoj karijeri predstavljenih na ovom albumu. Publici su se obratile i urednice izdanja, sopranistica Nada Ru`djak, umjetnikova udovica i njegova ~esta partnerica na koncertnim i opernim podijima te Marija Barbieri, urednica na Hrvatskom radiju. Od hrvatske glazbe na album su uvr{teni ulomci opera Ivana pl. Zajca, Josipa Hatzea i Vatroslava Lisinskog te ciklusi Pjesme moje majke Josipa Slavenskog i Z mojih bregov Kre{imira Baranovi}a. (J.H.L.)

OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE

Ru`djakovim odlaskom iz hrvatskoga glazbenog `ivota ostala je praznina koja traje i dvadeset godina poslije njegove smrti. Vertikala se nepovratno sru{ila.

OBLJETNICE

Ru`djak kao Zrinjski

Ru`djak i hrvatska glazba Ru`djak je bio i jedan od rijetkih na{ih reproduktivnih umjetnika koji je jednako njegovao klasike svjetske glazbe i hrvatske skladatelje. Te{ko je na}i hrvatskog autora, od najstarijih Luka~i}a, Jeli}a, Spadine, Bosanca, Skjaveti}a, Motovunjanina, Bajamontija do Kelemena, Radice, Drage Bubala, Marka Ru`djaka, koje nije interpretirao s jednakom predano{}u kao Schuberta, Schumanna ili Verdija. Radilo se o operi ili popijevci prilazio im je s jednakim zauzimanjem. Tuma~io je i snimio gotovo sve baritonske uloge u va`nijim hrvatskim operama, od Zaj~eva Zrinjskoga, koji je u mnogo~emu obilje`io njegovu karijeru, do Pehrsona u Rudarima. Bio je Gotov~ev mlinar Sima u Eri s onoga svijeta i tuma~ njegove lirike. Pjevao je Bersine popijevke i Pieta u Postolaru od Delfta, Hatzeove popijevke te Stanka u Povratku i pjesnika Franu u Adelu i Mari, popijevke Lhotke–Kalinskog i njegova Matiju Gupca. Ru`djak je s osobitom profinjeno{}u pjevao ranoromanti~nu glazbu, pa je posebno mjesto u njegovim glazbenim zanimanjima zauzimao Lisinski. Njegove su popijevke najljep{e zazvu~ale u interpretaciji Ru`djakova svijetlog baritona blistavih visina, a Obren i Kocelin stolovali su u njegovoj Ljubavi i zlobi i Porinu. Suvereno se hvatao u ko{tac sa zahtjevima suvremene glazbe. Tuma~io je djela Fribeca, Buri}a, Dev~i}a, Pristera, K. [ipu{a,

Cossetta, [pilera, J. Stahuljaka, Kirigina, Albinija, Pozaji}a, Njiri}a, Bjelinskog, Savina, Vido{i}a, Dore Peja~evi}, Kunca, Matza, @upanovi}a, [varca, Cipre, Zlati}a, Arnolda, Livadi}a i Hektorovi}a. Bio je Prospero u Oluji koju je Stjepan [ulek skladao za obnovljenu zgradu HNK u Zagrebu. êsto je bio prvi tuma~ hrvatskog djela, pa tako i Papandopulove Marulove pisni na Splitskome ljetu 1970., a njegovu Hrvatsku misu i Credo je i snimio. Snimio je i oratorij Pod krièm Leopolda Ebnera, kao i @ivot i spomen slavnih u~itelja, svete bra}e ]irila i Metoda, apostola slavenskih Boìdara [irole, Majku Margaritu Krste Odaka. Antologijska je njegova obrada me|imurskih pjesama, starih dubrova~kih i pjesama drugih starih autora, a kao skladatelj prona{ao je odgovaraju}i glazbeni izri~aj za Tri pjesme Dòre Drì}a. Bio je vrhunski tuma~ dvaju me|u najljep{im ciklusima hrvatske vokalne lirike — Pjesama moje majke Slavenskog i Baranovi}evog Z mojih bregov. Nitko kao on nije znao izraziti razli~ita du{evna stanja — tjeskobu, smirenje, prolaznost i radost koju daje dobra vinska kapljica u osje}ajnim, nostalgi~nim i ìvopisnim kajkavskim stihovima Frana Galovi}a. Taj je ciklus izveo i u Be~u.

OBLJETNICE

Gospodin pjeva~ Ru`djakova glazbena zanimanja bila su vrlo {iroka i obuhva}ala su razli~ite stilove i razdoblja, autore od Monteverdija do suvremenih skladatelja (sje}amo ga

savr{eno sljubljuje s glazbom, majstorski je uspijevao izraziti nedjeljiv spoj rije~i i glazbe. U svojim je hrvatskim prijevodima maksimalno zadr`avao vokale izvornika {to je bitno pridonosilo zvukovnosti i posredovanju teksta. Takvim pristupom, a zahvaljuju}i glasovnoj ljepoti i visokoj muzikalnosti, prirodno je postao zacijelo najve}i hrvatski interpret popijevke. Bio je to po umije}u interpretacije i po golemom broju interpretiranih autora i djela. Bio je vrhunski tuma~ izvrsnih djela Lieda, Schubertove Lijepe mlinarice, Schumannove Pjesnikove ljubavi, Mahlerovih Pjesama putuju}eg djeti}a, ali i Pjesama i plesova smrti Musorgskog (koje je i obradio za pratnju orkestra), Ravelovih Pjesama Don Quijotea Dulcineji, Brittenovih Starih francuskih pjesama, pjesama Borodina, Beethovena, Poulenca, Martinua, Petrassija. Nezaboravna je njegova interpretacija Scarlattijevih Ljubi~ica. Dovoljno je prisjetiti se da je 1955. godine na festivalu u Edinburghu na koncertu na kojemu ga je pratio glasoviti Gerald Moore pjevao Schumannov ciklus Dichterliebe (Pjesnikova ljubav) te da je Lied interpretirao u njegovoj domovini, u Hamburgu i u drugim njema~kim gradovima. Na Dubrova~kim ljetnim igrama prire|ivao je koncerte popijevaka gotovo svake godine, od po~etka festivala do kraja `ivota. Prvi je u nas pjevao crna~ku glazbu. Isto tako velik bio je njegov doprinos u va`nim vokalno–orkestralnim djelima — Brahmsovu Njema~kom requiemu, Brittenovu Ratnom requiemu i Hindemithovu Requiemu, Händelovom L’Allegro, il Penseroso ed il Moderato, Stabat mater Szymanowskog, Mahlerovoj Pjesmi o zemlji, Mokranj~evoj Liturgiji Sv. Jovana Zlatoustog, Bachovim kantatama.

OBLJETNICE

kvalitete, rad s velikim dirigentima i redateljima (najdublje je na njega utjecao Walter Felsenstein) te suradnja s velikim pjeva~ima bili su zalog velikih ostvarenja, a nagrada je bila naslov Komornog pjeva~a. Godine 1960. tada{nji ravnatelj Hambur{ke opere Rolf Liebermann povjerio mu je naslovnu ulogu na praizvedbi opere Der Prinz von Homburg (Knez od Homburga) Hansa Wernera Henzea. Sljede}e je godine Ru`djak oti{ao preko Atlantskog oceana i na otvorenju sezone u San Franciscu pjevao Enrica u Luciji di Lammermoor; 1962. prvi je put kao Amonasro u Aidi nastupio u Metropolitanu i u njemu je proveo dvije sezone. Pjevao je jo{ Renata u Krabuljnom plesu, Marcella u La Bohème, Lescauta u Manon, Germonta u Traviati i Valentina u Faustu.

OBLJETNICE

Pi{e: Marija Barbieri

OBLJETNICE

DVADESET GODINA PRAZNINE

OBLJETNICE

(Zagreb, 21. IX. 1922. — 9. X. 1987.)

OBLJETNICE

U povodu 20. obljetnice smrti proslavljenoga hrvatskog baritona Vladimira Ru`djaka

OBLJETNICE

BROJ 143, VELJA^A 2007.

OBLJETNICE

8:19 PM

OBLJETNICE

11-Jul-07

Ru`djak i popijevka Kao svi istinski veliki pjeva~i, Ru`djak je imao izniman osje}aj za tekstovne vrijednosti koje Promocija Ru`djakova CD–a

OBLJETNICE

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:19 PM

Page 16

BROJ 143, VELJA^A 2007.

OBLJETNICE

U odjeku 2006. i Ciprine 100. obljetnice ro|enja

MILO CIPRA: IZA DOKUMENTARNIH FILMSKIH KADROVA Pi{e: Irena Paulus

ilo Cipra je u svijet filmske glazbe u{ao preko dokumentarnih filmova (u istom je filmskome `anru karijeru zapo~eo Boris Papandopulo, a Brkanovi}ev filmski opus i ne izlazi iz dokumentarizma). Od kraja ~etrdesetih do druge polovice pedesetih godina 20. stolje}a, Cipra je skladao za sedam dokumentarnih i ~etiri igrana filma, a prvu je partituru skladao za dokumentarni film Iz tame u svjetlost (1947.). Glazbu je izveo Simfonijski orkestar (tada{nje) Radio–stanice Zagreb pod dirigentskim vodstvom Milana Horvata (!).

Prva filmska partitura: Iz tame u svjetlost Ivo [krabalo pi{e da je Iz tame u svjetlost jedan od dva uspjelija filma Milana Kati}a. Pi{e i da je Kati}, kao pripadnik prve generacije filmskih dokumentarista, ispitivao mogu}nosti ànra. Dokumentaristi su u to vrijeme uglavnom obra|ivali »zadane teme«, a me|u njima je u~estala bila tema seljaka i selja~kih zadruga. To se osjetilo i kod Kati}a, ali [krabalo u njegovom priklanjanju ideologiji vidi iskrenost, »dobrodu{nu bezazlenost u prezentiranju op}ega zanosa« te »patetiku bez gr~a«. Uostalom, film govori o opismenjavanju, a ne o selja~kim zadrugama, no i u tom je kontekstu bilo mogu}e nagla{avati »{iroke narodne mase« koje je trebalo opismeniti. »Univerzalni« folklor Milo Cipra, kojemu je Iz tame u svjetlost bio prvi susret s medijem, reagirao je glazbenom paralelom. »Izmi{ljaju}i« folklor ili asocijacije na njega, skladatelj je bio uporan i uvjerljiv: koristio se dominacijom puha~kih instrumenata (koji su najsli~niji narodnim glazbalima), gurao je teme u mali opseg, povremeno im dodavao umjetn(i~k)i »bajs« te je inzistirao na prirodnom molu. Kako nijedan narod i nijedno podru~je biv{e Jugoslavije nije »pokriveno« autenti~nim citatom (»univerzalni« folklor), partitura je gotovo suprotna onomu {to }e skladatelj kojih dvadesetak godina kasnije kazivati Ivi Supi~i}u — naime, da je zabluda govoriti o »na{em muzi~kom jeziku«, jer je folklorna glazba unutar granica biv{e Jugoslavije vrlo razli~ita. No, film rijetko traì autenti~nost, jer se gledatelji, usredoto~eni na sadràj, ne pitaju o izvornosti glazbene podloge. Va`nije je objediniti partituru i zaokruìti film, na}i formalnu ravnoteù slike i zvuka. Me|utim, neiskustvo, ali i neke filmske nespretnosti, zaustavili su skladatelja kada se poku{ao referirati na zadanu formu. Crescenda u prizorima marljivih partizana Kati} jasno oblikuje tri dijela: uvod o nepismenosti prije rata, sredi{nji dio o borbi protiv nepismenosti tijekom rata i zavr{ni dio o opismenjavanju neposredno nakon rata. Slijede}i tu strukturu, Cipra je krenuo oblikovati partituru: prvi i drugi dio donose nekoliko glazbenih tema koje je mogu}e vezati uz filmske dijelove i njihov smisao. No, u tre}em dijelu skladatelj iz prizora u prizor sklada ispo~etka. Kako su odvojeni prizori brojni, tako se ~ini da se u partituri teme slaù sve gu{}e i da njihovim gomilanjem izmi~e formalna jasno}a. Diktat slike (posljednji je dio filma predug s previ{e detalja i sli~nih prizora) uni{tio je prvobitni trodijelni koncept partiture. Kontekst kompozicijske cjeline, me|utim, naru{en je i monta`nim postupcima. Na zavr{ecima pojedinih prizora glazba je grubo odrezana, dok drugdje »te~e« iz jedne scene u drugu. Funkcioniranje tema, pa i kra}ih provedbi koje ih odvajaju, ne temelji se samo na stvaranju »narodnoga« ugo|aja. Njihova je funkcija tako|er odjeljivanje, odnosno povezivanje pojedinih prizora. Tako Cipra, gotovo ne znaju}i,

po~inje funkcionirati filmski. Njegova glazba na rijetkim mjestima postaje i inventivno ilustrativna isti~u}i malim, iskomponiranim crescendima naizmjeni~ne poglede marljivih partizana koji u~e pisati ili dramatiziraju}i rije~ »pismenost«, odnosno »nepismenost« u ponekom filmskom titlu. No, za skladatelja je film jo{ uvijek mjesto tonske igre: ne napu{taju}i tonalitet, ~esto se koristi fragmentom uvodne teme ili donosi poneki novi motiv koji se sve vi{e diminuira ili iz nekog motiva gradi fugato ili pak jedna tema kontrapunktira drugoj...

Izbjegavanje holivudskih kli{eja Mnogi su trenuci prilika za opis. Cipra svaki put prihva}a izazov, ali uvijek prire|uje iznena|enje, izbjegavaju}i (ili ne znaju}i za) sve mogu}e kli{eje koje su popisali holivudski i drugi skladatelji. Skijanje na snijegu ocrtano je silazno, ali virtuoznim kretanjem glasovira koje prije pripada nekoj klasi~noj etidi nego tipi~noj filmskoj partituri. Kru`no gibanje mlinskog kola opisano je ponavljanjem, no uz eksponirani motiv s kratkim se razmakom ponavlja njemu srodan motiv, pa se ~ini kao da ulazi u sâmoga sebe. Onomatopeja postoji, ali kao slutnja ili nagovje{taj, a ne kao stvarni postupak.

Stilske mijene Sredinom pedesetih godina 20. stolje}a Milo Milu Cipri je Gorski kotar Branka MaCipra imao je iza sebe ~etiri igrana filma jera bio igra, a ne zadatak. Temeljni (Zastava Branka Marjanovi}a, Jubilej glazbeni materijal, teme, samo je gospodina Ikla Vatroslava Mimice, povremeno koristio kao ozna~itelje. Opsada Branka Marjanovi}a i Nije bilo Njima se ~e{}e sluìo za glazbeno uzalud Nikole Tanhofera) te pet oblikovanje. To se naro~ito ~uje na dokumentarnih filmova (Iz tame u zavr{etku, u Codi (prizor terase u svjetlost Milana Kati}a, Borba za tlo Delnicama), gdje se prisje}a modifiRudolfa Sremca, Doga|aj u Ra{i i Tvorniciranog uvodnog materijala — ponavca duhana Zadar Branka Marjanovi}a te ljaju}i, kako se to obi~no radi, Pjesnik ìvota Obrada Glu{~ekori{tene teme i motive vi}a). U skladbama za te misle}i i na mikroforkoncertni podij njegov se mu scene i na makroforstil mijenjao — kako se mu cijele kompozicije. stoga ne bi mijenjao u Skladba djeluje cjelovito, filmskim partiturama smisleno i funkcionalno koje su pred skladatelja Ro|en 13. listopada 1906. godine, Milo te zadovoljava i filmske postavljale uvijek novi Cipra pridruìo se znakovitoj »mo}noj kriterije pra}enja zbivazadatak! gomilici« skladatelja koji }e obiljeìti nja, pokrete kamere, kojednu glazbenu epohu u Hrvatskoj. I mentara i stvaranja ugoGorski kotar bez dok su sva trojica (Lovro @upanovi} im |aja, kao i glazbene krifolklornih asocijacija dodaje i ~etvrtoga, Miroslava Magterije srodnosti materijaDokumentarni film Pje- daleni}a) svoj tour de force »odjahali« la, igre bojama, upotrebe snik ìvota (Opjevanim na podru~ju »klasi~ne« glazbe, manje tematskih i motivi~kih putem) Obrada Glu{- je poznato da su se tri skladatelja fragmenata, dramatur~evi}a iz 1955. postavlja oku{ala i u skladanju za »populisti~ki« {kog kori{tenja (ne pretemelj pristupu koji je filmski medij. velikih) kontrasta, a naneoptere}en folklorom ro~ito formalnog oblikoili melodijom (film dovanja glazbenoga djela. nosi govorene citate pjeI to je, opet, najava busama Vladimira Nazora, du}nosti, ve} tre}e a glazba je gurnuta du(»avangardne«) faze u boko u pozadinu). Za tim ide i dokumentarni Ciprinu stvarala{tvu na ~ijem }e po~etku film Gorski kotar Branka Majera koji 1956. goskladate lj istaknuti upravo va`nost glazbene dine pokazuje nastojanje da se sklada djelo kostrukture: »Ja sam (kad komponiram) sporiji, je }e podjednako zadovoljiti Ciprinu potrebu za pa` ljiviji, mnogo pazim na deta lje i vrlo sam oblikovanjem, kao i potrebu za povezano{}u zainteresiran da formalna struktura djela bude glazbe s filmskim sadràjem. U partituri Gorskog kotara nema folklornih asocijacija, a glazbeni je zadnja instancija vrednovanja. Svi detalji moramaterijal unutar tonalitetnih okvira. Dodu{e, ju se podrediti cjelini...«. tonalitet je ne{to ~ime se skladatelj voli poigrati, to je glazbeni element koji se pro{iruje i suàva, Iza kazali{ne rampe Sre}ka Weyganda pa ponekad — tako {iren ili suèn — postaje Kada slu{amo Cipru kao ljubitelja glazbene kontrast sâmome sebi. S druge strane, tu je in- forme, tada s iznena|enjem primje}ujemo kostrumentalna boja. Osim klasi~ne orkestralne, liko se, upravo s obzirom na formu, njegov koja se o~ekuje u filmu o prirodnim ljepotama, odnos u dokumentarnom filmu mijenjao. U pra koja ponekad pretjerano zalazi u podru~je »ro- vom dokumentarcu Iz tame u svjetlost dopustio manti~ne« svjetline (guda~i, flauta), Cipra boji je da ga nosi film, ali se u kasnijim filmovima, partituru ponekim »dodanim«« (glasovir), Gorski kotar i, naro~ito, Iza kazali{ne rampe odnosno eksponiranim instrumentima (fagot, redatelja Sre}ka Weyganda (1956.), forma rog). pokazala vrlo va`nom za glazbeno oblikovanje. »ûdnovati« fagot kao opozicija »romanti~nom« Instrumentalne su boje na ovaj ili onaj na~in uobli~ene u teme. No, Cipra ovaj put ne gomila tematski materijal, nego se temama koristi smisleno, prate}i kameru i strukturu glazbene kompozicije. Kako bi dobio osje}aj raznolikosti i bogatstva, ~esto se sluì na~elom srodnosti koje uvijek funkcionira unutar timbrea, odnosno unutar pojedinih prizora. Na primjer, pred kraj filma dvije srodne teme solo fagota vezane su uz izmi{ljene pri~e o amaterskom ribaru i amaterskom lovcu. Stvaraju}i »~udnu« temu, ~ije je kretanje skokovitije od bilo koje druge teme, Cipra stvara duhovitu opoziciju ostalim »romanti~nijim«, odnosno klasi~nijim dijelovima partiture. Fagot, koji }e razotkriti sklonost skladanja za razli~ite puha~ke sastave, upu}uje na pri~u o pri~i. To nije pravi dokumentarizam, to su snimljene scene o ribaru »koji se zarekao« da }e uloviti pastrve, odnosno o lovcu koji »se ne {ali«, ali koji, na naratorovo veselje, ne uspijeva pokvariti idilu i ubiti srnu.

No, ovaj je put sâm film pomogao skladatelju. Iza kazali{ne rampe je, naime, zami{ljen kao {etnja znati`eljnog ljubitelja kazali{ta koji u jutarnje sate dolazi vidjeti {to se zbiva iza pozornice. Prate}i scenografa, kostimografa, {minkera, redatelja i glumce, ljubitelj, ~ije lice nikada ne vidimo jer je skriveno iza kamere, postaje svjedokom otkri}a mnogih kazali{nih tajni. Koncept {etnje ispresijecan je kratkim kazali{nim prizorima, pa se gledatelj neprestano mora pomicati — iz jedne pri~e o kazali{tu u drugu pri~u o Hamletu. Struktura Slika s izlo`be Cipri je ideja {etnje otvorila ideju o formi: stvaraju}i glazbu za »{etnje« i glazbu za prizore Hamleta, skladatelj je gotovo prenosio strukturu Musorgskijevih Slika s izlo`be. No, postoji razlika: glazbene su »{etnje« u filmskoj partituri dulje te, premda dramatur{ki neutralnije, predstavljaju glavni, a ne vezivni materijal me|u stavcima. Izvodi ih harfa — idealan instrument za zbivanja iza kulisa, i to ne samo zato {to je nenametljiv i nje`an, nego i zbog zvukovnih karakteristika koje se ~esto povezuju s fan-

tastikom i za~udnim. Harfa je instrument starih Grka, instrument an|ela i instrument romantike. Ciprina »{etnja«, me|utim, nije nepromjenljiva. Skladatelj se oslanja na prepoznatljivost instrumentalne boje, ali materijal koji iznosi blago varira. To omogu}ava neprimjetno povezivanje odre|enog tipa glazbe uz odre|ene kazali{ne ljude: glazba za scenografa je druk~ija od one za kostimografkinju i {minkera. A uvod i zaklju~ak imaju istu kvazirenesansnu glazbu koja ozna~ava druk~iji svijet — svijet koji, premda se odvija u suvremenosti, nosi u sebi ne{to starine i ne{to fikcije. Ali, s izuzetkom po~etka i zavr{etka, Ciprine su »{etnje« u biti romanti~ne, jer je takva i pri~a, zaljubljenost u kazali{te. Sve brè »{etnje« S druge strane, »{etnje« su romanti~no–neutralne jer se temelje na rastavljenim akordima. No, i neutralnost se, premda va`na zbog »skrivanja« glazbe pred naratorovim glasom, blago razbija potkraj filma stvaraju}i podlogu za opis »uzlaènja«, odnosno »silaènja« scenskim dizalom uz pomo} brzih uzlaznih, odnosno silaznih pasaà. Slijede}i inerciju pasaà, glazba nastavlja ubrzani pokret, te se nadovezuje na tuma~enje tehni~ara o brzoj izmjeni scena, o postavljanju svjetla i to~nosti reagiranja svakog scenskog radnika. Ovdje glazbena »{etnja« po~inje podsje}ati na virtuozne kompozicije za gitaru, stvarno mijenjaju}i tempo, a virtualno i ànr i instrumentaciju, ~ime skladatelj upozorava da nakon ove »{etnje« slijedi ne{to posebno — naime, sâma predstava. Dramatska glazba za prizor iz Hamleta Pokazuju}i koliko je dugi put od ideje kazali{nog komada do predstave, film se ne zadràva samo na tuma~enjima pojedinih aspekata kazali{ta, nego ih zorno uobli~ava u pojedine prizore iz Hamleta. Cipri je to bio signal da komadi}e izvedenoga Hamleta prati sasvim druk~ijom (funkcionalnijom, dramatur{ki uobli~enijom) glazbom. Koliko su, naime, duga~ke »{etnje« glazbeno neutralne i podre|ene naratoru, toliko su kratki prizori iz Shakespeareova komada sugestivni, energi~ni i emotivni. Razvojem filma postaje jasno da skladatelj u »dramskim« glazbama upotrebljava i neke kratke, ali rje~ite motive. Tako|er, upravo taj dio partiture pokazuje tendenciju pro{irenja tonaliteta — najprije blagu, a tijekom izvedbe na pozornici, doista pravu, pro{ireno tonalitetnu glazbu. To je ujedno dramatski najsna`nija glazba, glazba koja, za razliku od »{etnje«, ne zapada u isku{enje doslovne ilustracije, ali koja s najve}om pozorno{}u, pa ~ak i vizualnom sugestijom da je izvedena s magnetofonske vrpce, prati zbivanja na sceni. Kretanje u krug Dakle, forma je u filmu Iza kazali{ne rampe nedaleko od forme ronda, jer »cikli~nost«, rondeau, omogu}ava naizmjeni~nost epizoda i tema. Tako|er, u »cikli~nost« su uklju~eni i kratki odlomci bez glazbe koji stvaraju kontinuum: »{etnja« — glazba za prizor iz Hamleta — ti{ina. Ciprino vrijeme ne zahva}a samo kazali{no vrijeme, koje je doista zaustavljeno, i kazali{ni prostor koji se doista pokazuje jo{ zanimljivijim nego kada je percipiran iz gledali{ta. Zahva}a posebnost glazbenoga vremena kojim dodiruje gotovo sve povijesne stilove, a istodobno ostaje stilski jedinstven i svoj. Skre}u}i iz kazali{ne fikcije u kazali{nu realnost koja je tako|er fikcija, Cipra potvr|uje osnovnu glazbenu i filmsku koncepciju kretanja u krug koja }e se, unato~ savr{enoj zaokruènosti partiture, nastaviti okretati i nakon realnog trajanja filma: kazali{tarci }e po~eti postavljati novi kazali{ni komad, a Milo Cipra }e skladati neko drugo, mo`da ne vi{e filmsko, ali u svakom slu~aju posebno glazbeno djelo.

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:19 PM

Page 17

BROJ 143, VELJA^A 2007.

Blistavi Marco Graziani Druge ve~eri Memorijala uslijedio je koncert studenata Muzi~kih akademija iz Zagreba, Splita, Be~a i Budimpe{te. Na programu su bila glasovita ostvarenja violinisti~ke i komorne literature prete`no 19. i 20. stolje}a. Koncert je promi{ljenom i nadahnutom izvedbom Papandopulove Meditacije otvorio violinist Marco Graziani, student druge godine na Muzi~koj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Leonida Sorokova, dobitnik nagrade Zagreba~ke filharmonije i PBZ Carda za najuspje{nijeg mladog glazbenika u 2006. godini i Nagrade Stjepan [ulek za najbolju violinisti~ku interpretaciju u 2006. Odu{eviv{i publiku svojim potpunim predavanjem glazbi, taj je perspektivni mladi glazbenik jo{ jednom potvrdio da je pred njim

Kre`mina minijatura za kraj âst da odrì solisti~ki koncert na zavr{noj ve~eri Memorijala pripala je biv{em osje~kom u~eniku Davoru Philipsu, danas afirmiranom violinistu i ~lanu Zagreba~kog kvarteta, dobitniku ugledne Nagrade Jurica Murai na pro{logodi{njim Vara`dinskim baroknim ve~erima za duo s bratom Hrvojem, violistom Zagreba~koga kvarteta i Zagreba~kih solista. Za nastup pred osje~kom publikom, uz suverenu klavirsku pratnju Zrinke Philips, odabrao je dopadljiv program: Talijansku suitu Igora Stravinskog, Rumunjske narodne plesove Béle Bartóka te 2. sonatu za violinu i klavir Sergeja Prokofjeva. Svojim nepretencioznim i samozatajnim, ali istodobno pedantno promi{ljenim pristupom izvedbi, Davor Philips potvrdio se kao pouzdan violinist koji je izrastao u umjetni~ki zrelog interpreta. Za dugotrajan pljesak osje~koj se publici na kraju koncerta oduìo na najprikladniji na~in, minijaturom Franje Kre`me. Time je zaklju~en jo{ jedan uspje{an me|unarodni susret mladih guda~a, 19. Memorijal Franjo Kre`ma u Osijeku koji }e, sigurni smo, i dalje nesebi~no promicati mlade nara{taje glazbenika.

PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI

blistava budu}nost. Njegov su temperamentni nastup slijedile izvedbe suzdr`anije, ali vrlo pouzdane apsolventice violine Eve Pusker iz Budimpe{te i briljantne violinistice Soo–Hyun Park, studentice Dore Schwarzberg iz Be~a. Koncert su zaklju~ili studenti Umjetni~ke akademije Sveu~ili{ta u Splitu, violinistica Ana Barbari}, violist Stipe Marini}, violon~elist Robert @burin i pijanistica Petra [kara, koje je pripremila Olga Cinkoburova, ukazav{i jo{ jednom na neiscrpnu ljepotu komornoga muziciranja.

PRIKAZI

[armantni najmla|i gusla~i Osobnost Franje Kre`me neodvojiva je od cjelokupne violinisti~ke tradicije u Hrvatskoj kroz stolje}a, ~ime se osobito ponosi njegov rodni grad Osijek, {to je potvrdio jo{ jednim Memorijalom njemu u ~ast. Tijekom triju koncertnih ve~eri Sve~anu dvoranu Filozofskog fakulteta ispunili su zvuci entuzijasti~nih izvedbi mladih i perspektivnih, ali i ve} afirmiranih guda~a te brojna i vrlo zahvalna publika. Potaknuti takvim ugodnim ozra~jem, prve se ve~eri predstavilo sedam vrsnih mladih guda~a, u~enika glazbenih {kola iz Osijeka, Velike Gorice, Zagreba i Debrecena. Neodoljivo {armantni nastupi najmla|ih sudionika, violinista Marije Ba{i} iz

Osijeka i Leopolda Sta{i}a iz Velike Gorice otvorili su 19. Memorijal Franjo Kre`ma. Iste se ve~eri osje~koj publici predstavilo jo{ dvoje mladih violinista, samozatajni Luka Softi}, u~enik Srednje glazbene {kole Blagoja Berse u Zagrebu i samouvjerena Teodora Sucala Matei, biv{a osje~ka u~enica koja je glazbeno obrazovanje nastavila u zagreba~koj Glazbenoj {koli Pavla Markovca. U njezinoj je izvedbi dojmljivo zazvu~ao i prpo{ni Menuett Dore Peja~evi}, ujedno jedina hrvatska skladba te ve~eri, {to nas dovodi do zaklju~ka kako bi se hrvatsko glazbeno stvarala{tvo ipak trebalo ~vr{}e ukorijeniti u programe ovakvih manifestacija jer je s njima usko povezano. Prvu koncertnu ve~er Memo-rijala svojom je zagasitom izvedbom zaklju~ila zagreba~ka violon~elistica Lada Weygand, a njezinu je nastupu prethodila izvedba izrazito temperamentne go{}e iz Debrecena, tako|er violon~elistice, Anite Balasz. Najblistaviji trenutak ve~eri pru`io nam je svojom odmjerenom i duboko pro`ivljenom izvedbom osje~ki violon~elist Hrvoje Hre{}.

PRIKAZI

iolinski virtuoz Franjo Kre`ma, jedan u nizu istaknutih glazbenih umjetnika 19. stolje}a, ro|en je u Osijeku 2. rujna 1862. Iskazav{i se iznimnom nadareno{}u jo{ od najranije dobi, s obitelji seli u Zagreb radi glazbene naobrazbe. Prvu poduku iz violine dobiva od \ure Eisenhutha, a nakon toga sa sestrom Ankom odlazi na studij u Be~ koji zavr{ava u dobi od samo trinaest godina. Najve}u je slavu stekao tijekom vi{egodi{njeg koncertiranja po najzna~ajnijim europskim glazbenim sredi{tima uz klavirsku pratnju sestre, prihvativ{i zatim ponudu Benjamina Bilsea da postane koncertni majstor njegova vrlo popularnog orkestra u Berlinu koji

kasnije izrasta u Berlinsku filharmoniju. Bavio se i skladanjem i dirigiranjem, a kao vrsnoga reproduktivnog umjetnika cijenili su ga mnogi slavni suvremenici, primjerice Giuseppe Verdi, Franz Liszt i Henri Vieuxtemps. Preminuo je na vrhuncu karijere, 15. lipnja 1881. u Frankfurtu na Majni od posljedica upale uha, a njegovi su posmrtni ostaci tri godine kasnije preneseni na zagreba~ki Mirogoj. Poput ve}ine romanti~arskih junaka, Kre`ma je za svojega iznimno kratkog `ivota uspio ostvariti umjetni~ke te`nje, proslaviti svoju domovinu i ostaviti neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbenoj kulturi. Njegova skladateljska ostav{tina usko je povezana s reproduktivnom djelatno{}u, o ~emu svjedo~e u njegovu opusu najbrojnije virtuozne minijature i fantazije za violinu i klavir, prete`no salonskoga karaktera.

PRIKAZI

Od 24. do 26. studenoga 2006. u Osijeku je odràn 19. Memorijal Franjo Kre`ma, me|unarodni susret mladih guda~a, u organizaciji Hrvatske glazbene mladeì, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Osje~ko–baranjske ùpanije i Grada Osijeka. Ta je tradicionalna manifestacija uprili~ena u sklopu proslave Dana Grada Osijeka u znak sje}anja na violinista svjetskoga glasa, ro|enoga Osje~anina, Franju Kre`mu i s ciljem promicanja mladih guda~kih nara{taja, a bijenalno se izmjenjuje s Memorijalom Darko Luki}, susretom mladih pijanista.

PRIKAZI

Pi{e: Bojana Ple}a{

PRIKAZI

HRVATSKOM PAGANINIJU U ^AST

PRIKAZI

19. memorijal Franjo Kre`ma u Osijeku

Hrvatski dje~ji festival Zagreb 2006.

Pokrovitelj Hrvatskog dje~jeg festivala i ovoga je puta bilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i {porta, a pridru`ilo mu se i Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba. Stoga je gradona~elnik Milan Bandi} sve~ano otvorio Festival, a sudio-

VELIZAR VESOVI]

FESTIVALI FESTIVALI

FESTIVALI

Kada su na zavr{etku programa svi sudionici razgalili Dvoranu u pozdravnoj pjesmi Djeca nose svjetove na dlanu stvoren je dosad nezapam}en ugo|aj zajedni{tva izvo|a~a i publike, potvr|uju}i uspje{nost programske koncepcije Festivala, koji trajno poru~uje djeci i odraslima da {to dulje ostanu djeca, a sve u cilju da pjesma kao jednostavna poruka ljubavi i mira `ivi i dalje bude posve}ena djeci i radosti `ivota. Pozdrav je to svima koji diljem domovine poti~u tu djeci blisku ma{tu, punu dobrote i iskrenosti.

FESTIVALI

Prepunu dvoranu odu{evili su nastupi klinaca `eljnih pjesme, plesa i radosti. Kao i proteklih godina, koncert je zapo~ela Plesna skupina Edite Cebalo novom koreografijom pozdravne pjesme prvih festivalskih godi{ta Zagreb je dobar i lijep u kojoj smo se podsjetili na stalan doprinos preminuloga pjesnika Drage Britvi}a ovoj manifestaciji. Zatim su Praputnjarski slavi}i izveli `ivahnu pjesmu Igrajmo se (Ljuboslav Kuntari}, Ljubica Kolari} Dumi}, Mario Kamenar), a Mali raspjevani Zagreb razigranu skladbu Izvor (\elo Jusi} ml., Paula Jusi}). Zbor Zvona Vi{kova otpjevao je suptilnu pjesmu Ja se mraka ne bojim (Doris Kova~i}, Ljubica Kolari} Dumi}, Robert Grubi{i}), a Vijolice iz Paga

aranèra Tihomira Preradovi}a angaìrano je progovorio u pjesmi Malo lijevo — malo desno u izvedbi {ibenskog zbora Zdravo maleni. Raspjevana i sve~arska Zemlja ljubavi (Ratko Poga~i}, Gordan Kurs) u izvo|enju karlova~kih Cicibana najavila je radosno, lokalno obojenu pjesmu Z, Z, Z, ZZZZ za Zagreb (Dalibor Paulik, Zorica Klinì}, Toni Eterovi}) u izvedbi malog violinista i pjeva~a Leopolda Sta{i}a i zbora Kriì}i iz Zagreba.

FESTIVALI

Festival nije bio natjecateljskoga tipa, ve} susreti{te kvalitetne popularne dje~je pjesme koja, prema zamisli umjetni~kog rukovodstva, nastoji literarno i glazbeno do~arati svijet dje~je ma{te. Kroz program su {armantno vodili Ur{ula Tolj i Hrvoje Zalar (scenaristkinja je bila Zorica Klin`i}), a scena ispunjena balonima prizivala je nastupe malih pjeva~a.

ìvu Vaàn dan Sanje Dobrijevi}. Kiki}i iz Zagreba izveli su pravu dje~ju pjesmu Zubi svoje voditeljice Maje Rogi}, a u istom duhu nastavili su i splitski Marjanski ti}i pjesmom Bajke voli svako dijete (Nik{a Krpeti}, Toni Eterovi}). Mali Rije~ani otpjevali su duhovitu pjesmu Olimpijada (Meri Tro{elj, Robert Fun~i}), a o svijetu ìvotinja pjevali su i Jarunski lopo~i u pjesmi Zaljubljeni cvr~ak (Milivoj Bri{ki, Toni Eterovi}). Kvalitetu su potvrdili i Vara`dinski {tigleci skladbom Zuj (Narcis Grabar, Stanislav Femeni}) i Bim–bam–bom iz Zagreba plesno efektnom pjesmom @elja (Paula Fabinger Ore{kovi}, Karla Karlovi}, Maja Rogi}). Vesele su bile i Loptice u Zapjevajmo zajedno Mi{e Doleàla, a nostalgi~ni Mali Sesve~ani u pjesmi Klju~i} sre}e Tonija Eterovi}a i Nik{e Krpeti}a. Pou~na je bila skladba Hvala ti, knjigo (Ivan–Vanja Lisak, Namik Tarabi}, Boris Ciglene~ki ml.) u izvedbi zbora Bonar, a [kolu iz snova (Slavko Oluji}, Dragan Brnas) predstavili su Zagrep~anke i de~ki. Za razliku od dje~jeg svijeta, duh tinejdèra unijele su u program pjesme Kad se zaljubi{ (Davor Ja{ek) u izvedbi Klinaca iz kraljevskog grada Knina i Beba (Meri Tro{elj, Damir Halili} Hal) moderno usmjerenih, rije~kih Mor~i}a. Posve druga~iji ugo|aj ponudile su rije~ke Tratin~ice u poeti~noj Obale svijeta (Natalija Banov, Ivanka Glogovi} Klari}, Ivan Popeski}) i kr~ki Mi}i boduli u svom prepoznatljivom etno izrazu pjesme Po nekada{nju (Natalija Banov, Ivanka Glogovi} Klari}, Robert Grubi{i}). Arsen Dedi} uz pomo}

FESTIVALI

nike je u ime ministra znanosti, obrazovanja i {porta pozdravio pomo}nik ministra Martin Or{oli}. Pokrovitelj–umjetnik, ~ija je slika likovni identitet svih dokumenata 2006. godine (Zbornik, programska knji`ica, CD, notno izdanje, plakat) bio je Vjekoslav Vojo Radoi~i}. Uz sponzore i one koji godinama daju podr{ku Udruzi, ujedno nositelju i organizatoru manifestacije, te medijskog sponzora — Radija Sljeme, istaknimo izdava~ku ku}u Cantus. Dvadesetjedna nova skladba nalazi se na CD–u i u notnom izdanju, a zbog kvalitete glazbenoga materijala vjerojatno }e se ponovno natjecati za presti`nu nagradu Porin koju je Festival dvaput osvojio.

FESTIVALI

nedjelju, 26. studenoga pro{le godine ve} u prijepodnevnim satima Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, to~nije pozornica, gledali{te, predvorja, garderobe i hodnici, bili su prepuni djece i njihova àmora. Trinaestu godinu zaredom odràn je Hrvatski dje~ji festival, najve}e okupljanje djece osnovno{kolskog uzrasta u tri izraza: glazbenom, likovnom i pjesni~kom. Uz festivalska doga|anja izlazi Zbornik likovnih i literarnih ostvarenja djece iz osnovnih {kola u kojemu se nalaze radovi s natje~aja, ove godine 22 literarna i 16 likovnih. Odabrani su izme|u gotovo sedam stotina prijava (318 literarnih i 396 likovnih), {to potvr|uje sve ve}e zanimanje djece i njihovih voditelja u {kolama. U glazbenom dijelu programa tako|er je pristiglo, prema rije~ima umjetni~kog ravnatelja dr. sc. Dalibora Paulika, ~etrdeset posto vi{e skladbi (u odnosu na 2005. godinu) poznatih autora pjesama za djecu, a za festivalsku izvedbu odabrano je njih 21, u izvedbi dvadesetjednog dje~jeg zbora iz svih krajeva Hrvatske. Interes medija, ponajprije HRT–a, ne prati ove trendove, pa dje~je stvarala{tvo naj~e{}e ostaje na samim marginama. Mogu se podràti rije~i ravnateljice likovno–literarnog dijela programa profesorice Zorice Klinì}: Ne smijete odustati zbog djece, ljubavi za djecu i budu}nosti koja }e potvrditi opravdanost tvrdnje da samo dru{tvo koje pravovremeno ulaè ljubav, povjerenje i svaku potporu u djecu, ne treba brinuti kakva }e biti budu}nost koju }e uskoro graditi ta dana{nja djeca.

FESTIVALI

Pi{e: Dalibor Paulik

FESTIVALI

Djeca nose svjetove na dlanu

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:19 PM

Page 18

Zanimljiva je ~injenica da se pedesetak ljudi s po~etka doga|anja u Maloj dvorani malo pomalo tijekom ve~eri razilazilo. Vrata su se neprestano otvarala, a slu{atelji su nestajali daju}i do znanja da ih zanimljiva koncepcija, istaknuti skladatelji, kvalitetna djela, odli~ni hrvatski glazbenici, kao ni solidna razina interpretacije ne zanimaju u onolikoj mjeri koliko ih impresionira otvorenje ki~aste izlo`be za puk ili, pak, valceri i rock {ezdesetih kat vi{e u predvorju Velike dvorane. @alosno je konstatirati da su u Maloj dvorani Lisinski bili sami poznanici koji su zapravo za sebe i svoju {iru glazbeni~ku obitelj priredili ovu ve~er. No, to i jest su{tina klupskoga doga|anja, ali je u skladu s tim trebalo biti organizirano u nekom drugom prikladnijemu prostoru i okru`enju. Ipak, u`itak je bio sudjelovati u ovakvom intimnom

OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE

Ve~er je zavr{ena glazbom, i to prvom javnom izvedbom Zdenkina plesa Borisa Papandopula u interpretaciji pijanistice Ide Gamulin, slijediv{i praizvedbu toga djela na znanstvenom skupu Generacija 1906. organiziranom u studenome pro{le godine.

OBLJETNICE

Sje}anje je zavr{eno prikazivanjem kratkoga ~etverominutnoga videozapisa Ivana Brkanovi}a pri njegovu posljednjem posjetu rodnomu Kotoru. I tako je sam Brkanovi} vlastitim glasom i likom zaklju~io ovo lijepo sje}anje.

OBLJETNICE

Stoga se vrijednim ukazao ovaj poku{aj naznake jednoga zna~ajnog opusa, i to odabirom iz Brkanovi}eva komornog stvarala{tva. Nakon {to je Mad`ar predstavio knjigu Sje}anja te ukazao na njenu memoarsku vrijednost, kao i pitkost jezika kojim je pisana ({to ukazuje na Brkanovi}ev smisao za knji`evno oblikovanje), nastupili su naizmjence dramski umjetnik Rene Medve{ek s ~itanjima ulomaka iz knjige i glazbenici koji su ukazali na dva Brkanovi}eva komorna djela. Pijanistica Katarina Krpan izvela je Temu s varijacijama, dok je Guda~ki kvartet Rucner priredio interpretaciju Drugoga guda~kog kvarteta.

OBLJETNICE

Naime, 2006. godina protekla je u znatnom obilje`avanju Papandopulovih stotinu godina od ro|enja, dok su dva njegova vr{njaka ostala donekle zanemarena. I dok je u toj zanemarenosti Brkanovi} ipak uspio isplivati sporadi~nim koncertima s njegovim djelima i, {to je najva`nije, objavom knjige Sje}anja u izdanju Cantusa d.o.o. i HDS–a, Milo Cipra ostao je potpuno na margini, tek glazbeno spomenut uz dvojicu vr{njaka i kolega po struci.

OBLJETNICE

ve~anost Dana Dvorane Lisinski 29. je prosinca, me|u ostalim popularnim doga|anjima, obilje`ena i programom u Maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog koji je osmislio Zlatko Mad`ar, a u okviru kojega je sat vremena bilo posve}eno glazbeno–poetskom sje}anju na hrvatskoga skladatelja Ivana Brkanovi}a.

OBLJETNICE

Pi{e: Mirta [poljari}

OBLJETNICE

SJE]ANJE NA IVANA BRKANOVI]A

OBLJETNICE

BROJ 143, VELJA^A 2007.

SKLADATELJ MIROSLAV MAGDALENI] U SVJETLU GLAZBENE KRITIKE DO 1940. U odjeku 100. obljetnice ìvota navr{ene 2006. godine Pi{e: Snjeàna Miklau{i}–]eran Smijemo li re}i da je opus hrvatskoga skladatelja Miroslava Magdaleni}a doìvio sudbinu zaborava? Ro|en u âkovcu 14. srpnja 1906., iste godine kad i njegovi suvremenici, skladatelji Ivan Brkanovi}, Milo Cipra i Boris Papandopulo, Magdaleni} ~ak ni sâmom ~injenicom da je i on obljetni~ar u 2006. nije privukao ve}u pozornost reproduktivnih umjetnika, kao ni muzikologa ni glazbenih pisaca, pa bi sigurno bilo potrebno iznova vrednovati njegov skladateljski opus i pedago{ki rad. îni se da je taj samozatajni nastavnik Muzi~ke {kole Vatroslava Lisinskog, u kojoj je radio do umirovljenja 31. kolovoza 1969., doìvjev{i prve uspjehe nakon praizvedbi nekoliko skladbi prije 1940. godine, izi{ao iz kruga suvremenih hrvatskih skladatelja borave}i tijekom Drugoga svjetskog rata (do prosinca 1944.) slu`beno izvan Hrvatske.

ajop{irniji ìvotopis Miroslava Magdaleni}a nalazi se u Leksikonu jugoslavenske muzike, a popis njegove skladateljske ostav{tine nadopunjuju podaci iz Muzi~ke enciklopedije i monografije objavljene u prosincu 2005. o {ezdesetoj obljetnici Hrvatskoga dru{tva skladatelja (HDS). U Bibliografiji rasprava i ~lanaka. Muzika me|u ~lancima o Magdaleni}u jedan je iz 1929. autora dr. Pavla Markovca. Iz naslova koji su dali bibliografi O izvedbi djela L. î~kin, M. Magdaleni}a, Z. Bradi}a, J. Vrhovskog i Vj. Verìbickoga, u~enika B. Berse na koncertu Muzi~ke akademije u Zagrebu. Dirigenti \. Vai}, Z. Bradi} i J. Vrhovski. Sudjelovali Z. Galovi}, I. Komarevska i M. Ku~i}. te{ko je vi{e zaklju~iti o datumu odràvanja koncerta i o samoj skladbi. Prvi podatak o izvedbi neke Magdaleni}eve skladbe datira iz 1930. Dva stavka za guda~ki kvartet praizveo je Zagreba~ki kvartet 25. lipnja 1930. kada su skladatelju bile 24 godine. Neki su kriti~ari napisali: »(...) Miroslav Magdaleni} pokazao je primjereno usmjerenje u slogu guda~koga kvarteta, u svakome pogledu zasluùje njegov rad pohvalu i priznanje. (...)«, Milan Majer, Morgenblatt. Isti koncert pratio je i Boìdar [irola te u dnevniku Hrvatska straà o njemu zabiljeìo kako je »(...) najmanje stegnut okvirom sonatne forme, on i ne }e da napi{e kvartet, kakav nam ostavi{e u naslije|e klasici. Njegova dva stavka zapravo su dva mila ugo|aja, kojima ho}e da izazove impresiju osje}aja na{ih. Naslove ne valja uzimati programatski. Magdaleni} i nije mislio napisati ìvopisne, fotografski vjerne slike. Zadovoljio se da markira ritmikom ugo|aj, a da u svojoj motivnoj gra|i i tematici dade izraàj toplom i srda~nom osje}anju svomu. (...)«

Iz Bersine u Odakovu klasu Ve} je u to vrijeme, kao u~itelj nakon zavr{ene U~iteljske {kole u ^akovcu 1925., boravio i predavao na Nadbiskupskoj klasi~noj gimnaziji u Zagrebu izme|u 1928. i 1941. godine. Sljede}i podatak o izvedbama skladbi Miroslava Magdaleni}a vodi nas u 1932. godinu na Kompozicionu ve~er apsolvenata iz razreda prof. Blagoja Berse na VI. javnu priredbu Muzi~ke akademije, odr`anu 14. travnja u Hrvatskome glazbenom zavodu. Na programu su bile skladbe Elegija za orkestar i Romarska za mje{oviti zbor i orkestar Miroslava Magdaleni}a, Na{e pro{ecije za tenor, zbor i orkestar Josipa Vrhovskog i

Slavenska rapsodija za orkestar Mila Cipre, a dirigent je bio \or|e Vai}. (Ro|en 1907. u Vara`dinu, \or|e Vai} je umro ve} 1951. godine.) Izvaci iz kritika napisanih u zagreba~kim dnevnim novinama koji se odnose samo na Magdaleni}a objavljeni su u âkovcu u Me|imurskome glasniku. Tjedniku za prosvjetu, gospodarstvo, {port i politiku u prvome godi{tu njegova objavljivanja. Autor uvoda u ~lanku Miroslav Magdaleni} u glazbenom svijetu navodi da je skladatelj po dolasku u Zagreb 1925. upisao Muzi~ku akademiju i zavr{io je s odli~nim uspjehom te nakon toga nastavio studij kompozicije kod Blagoja Berse. U spomenici Muzi~ke akademije objavljenoj 1981. prigodom proslave {ezdesete obljetnice rada naveden je Miroslav Magdaleni} kao diplomant orgulja u razredu prof. Franje Dugana 23. lipnja 1932. s nenumeriranom diplomom Nastavni~kog odsjeka. Studij kompozicije Magdaleni} je zavr{io 26. svibnja 1941. u razredu Krste Odaka stekav{i diplomu br. 11. Na koncertu Muzi~ke akademije od 14. travnja 1932. Magdaleni} je bio zastupljen s dvije, ne pretjerano opse`ne skladbe. U Me|imurskome glasniku navedeni su pohvalni osvrti Borisa Papandopula iz Novosti, @ige Hirschlera iz Jutarnjeg lista, dr. Kazimira Krenedi}a iz Narodnih novina i dr. Boìdara [irole iz Hrvatske straè. Praizvedba Simfonije u f–molu [to se doga|alo sljede}ih godina s Magdaleni}em–skladateljem i je li njegov pedago{ki rad na Nadbiskupskoj klasi~noj gimnaziji u Zagrebu (do 1941.) stavio kompoziciju u drugi plan, te{ko je re}i bez temeljitoga popisa skladbi i napomena o njihovim praizvedbama. Prvi sljede}i poznati podatak o izvedbi vodi nas u 1937. (21. svibnja) na XIII. javnu priredbu Muzi~ke akademije u Zagrebu na kojoj su se u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda predstavili mladi skladatelji, studenti iz razreda Franje Dugana (Ivo Lhotka–Kalinski i Natko Dev~i}) te studenti iz razreda Krste Odaka (Branko Orli}, Miroslav Magdaleni} i @eljko Klin~i}). O Scherzu za orkestar Miroslava Magdaleni}a @iga Hirschler zabiljeìo je u dnevniku Ve~er sljede}e: »(...) Miroslav Magdaleni} (nastavnik: prof. Odak) odli~no je pogodio temeljni zna~aj scherza te je po svojoj izvrsnoj skakutavoj temi, po glatkom toku kompozicije i po karakteru stvorio uspjeli Scherzo, koji je otkrio ujedno njegov talent. U svojoj drugoj kompoziciji Andante dao je Magdaleni} mnogo topline te je dokazao, da znade napisati logi~ni, invencijozni stavak. Taj je stavak interesantna varijacija temi, koju je izmislio Branko Orli}. (...) Svi kompozitori dirigirali su svoja djela s mnogo ambicija, solidno i nenapadnim kretnjama. (...)« Sljede}e izvedbe Magdaleni}evih skladbi s »Popisa izvedenih skladbi na koncertnim programima iz Arhiva HGZ–a« datiraju u 1938. godinu: (mu{ki?) zborovi Me|imurje malo 21. oùjka i 8. travnja, Tibed robec 2. travnja. Na istome je popisu i praizvedba Magdaleni}eve Simfonije u f–molu na koncertu Zagreba~ke filharmonije odrànom 5. velja~e 1940. o kojoj je objavljeno i vi{e kritika u suvremenim novinama. Ista je skladba navedena i na (neobjavljenom rukopisnom) popisu skladbi na repertoaru Zagreba~ke filharmonije, uz napomenu da u razdoblju do 1996. nije zabiljeèna nijedna izvedba. U knjizi Hrvatski kompozitori i njihova djela Kre{imir Kova~evi} zaklju~uje da je Magdaleni}eva Simfonija u f–molu nastajala u razdoblju izme|u 1937. i 1939., pa stavci Andante i Scherzo, praizvedeni 1937., zapravo tvore njezin sredi{nji dio kojemu prethodi prvi stavak Andante–Allegro gra|en u slobodnoj sonatnoj formi, a djelo zaokruùje stavak Finale s oznakama tempa Grave–Allegro ma non troppo.

Prelistavaju}i programe koncerata na kojima su praizvedene Magdaleni}eve skladbe, uo~ili smo da su se u pravilu nalazile me|u skladbama hrvatskih skladatelja. Tako je bilo i sa Simfonijom u f–molu koja je praizvedena sa skladbama Vilima Markovi}a, Miroslava [lika i Ive Lhotke–Kalinskog na koncertu 5. velja~e 1940. Nastupila je Zagreba~ka filharmonija pod ravnanjem Kre{imira Baranovi}a. @iga Hirschler zapisao je u Jutarnjem listu: »(...) Miroslav Magdaleni} (...) je, eto, sino} definitivno utvrdio svoj renome talentiranog i inventivnog skladatelja. Magdaleni} je svojim velikim djelom otkrio sposobnosti, koje su u najve}oj mjeri ugodno iznenadile. On imade izraziti smisao za opseg stavka, koji mu nigdje nije predug i nigdje ne umara. (...) Simfonija u f–molu ozbiljno je djelo, koje zasluùje da bude i ozbiljno tretirano. Ono bi i zavrijedilo, da bude stavljeno na program na{ih simfonijskih orkestara. (...)« Grgo{evi}eva zamjerka urbanisti~kog stila U sli~nom je ozra~ju pisana kritika Milana Majera u Hrvatskome dnevniku, Josipa Andri}a u dnevniku Hrvatska straà, kao i Luje [afraneka–Kavi}a u Morgenblattu. Sasvim druga~iji stav iznio je nakon koncerta Zlatko Grgo{evi} u dnevniku Hrvatski narod istaknuv{i zalaganje Hrvatskoga glazbenog zavoda za promicanje hrvatske glazbe i postaviv{i pitanje koliko je hrvatsko glazbeno stvaranje oboga}eno tim novim skladbama, napominju}i da je: »nezahvalan posao za muzi~ara ocjenjivati rad svojih kolega, njihovih profesora i sve to jo{ dovesti u sklad s potrebama na{ega glazbenog stvaranja te kona~no i svojega vlastitog gledanja na potrebe i sudbinu hrvatske muzike. (...) G. Miroslav Magdaleni} je mladi Medjimurac. Njegov kraj je prava riznica originalne i jedre muzike. Apsolvirav{i muzi~ke studije, on se prividno odnarodio. Postao je profesor, pa pi{e urbanisti~ku muziku. Upravo je tu`no slu{ati njegovu simfoniju, u kojoj nijedna tema, nijedan ritam ne di{e du{om malog Medjimurja. (...) Ono {to je dao g. Magdaleni}, ne moè podnijeti opisanog mjerila, premda nema sumnje da je na{ autor talentiran i ozbiljan glazbenik. Po{ao je za sada prerano onamo gdje su mnogi veliki talenti svr{ili svoj poziv. (...)« »Zaka{njeli« romantik Je li ovakav Grgo{evi}ev vrijednosni sud utjecao na sudbinu Magdaleni}eva skladateljskog poziva? Od 1944. do 1945. Magdaleni} je radio kao pedagog na Hrvatskome dràvnom konzervatoriju u Zagrebu, do 1951. na U~iteljskoj {koli u âkovcu, a od 1951. do 1969. na zagreba~koj Muzi~koj {koli Vatroslava Lisinskog. No, skladao je i dalje, i to kantate, zborsku glazbu, solo–pjesme, filmsku glazbu, komorne i orkestralne skladbe, ali simfonije vi{e nije. Slu{aju}i danas njegovu glazbu, te{ko se oteti dojmu o sna`nom utjecaju folklora na njegovo stvarala{tvo koje bi se moglo stilski odrediti kao opus »zaka{njelog« romanti~ara i koji je mo`da ostao jedinstven i neponovljiv u hrvatskoj glazbi 20. stolje}a. Procjenu Magdaleni}eva stvarala{tva dao je Kre{imir Kova~evi} desetak godina prije skladateljeve smrti, temelje}i je na analizi Magdaleni}eva skladateljskog zapisa, zaklju~iv{i: »(...) Magdaleni}evo stvarala{tvo temelji se gotovo isklju~ivo na muzi~kom folkloru njegove uè domovine. Odu{evljavaju}i se oduvijek narodnim napjevima, lirskim djevoja~kim popijevkama i lirsko–epskim romancama i baladama iz Me|imurja, kao i svirkom narodnih muzika{a iz Hrvatskog zagorja, on je studijem njihovih tonalnih karakteristika i metrijskih osobitosti produbljivao i svoj vlastiti izraz. (...) Magdaleni} nije u svoja djela unosio doslovne folklorne citate, ve} je svoju tematiku izgra|ivao samo u njihovu duhu, nastoje}i da im poda i vanjski oblik i unutra{nji sadràj originala. Me|utim, dok je takav princip bilo znatno lak{e provesti u manjim vokalnim i vokalno–instrumentalnim djelima, jer se ona temelje na narodnim tekstovima, u instrumentalnoj muzici, a naro~ito u kompozicijama izgra|enima po uzoru na ve}e muzi~ke forme klasi~nog tipa, valjalo je ste}i najprije potrebno iskustvo. (...)«

Page 19

OBLJETNICE

Knjiga je nai{la na odjek zbog zanimanja publike kojoj je rock i pop kultura obilje`ila mladost, ali i zbog vi{ezna~nosti dokumenta vremena koji u dana{njoj publicistici nema konkurenciju. Iz razgovora voditelja Tribine Ivice Percla sa [karicom doznali smo zanimljivosti koje su pratile stvaranje knjige i nosa~a zvuka. Okupljanje je istodobno prizvalo i sje}anja na preminule rockere: Viktora Hromina i Tonija Studenog iz Robota, kojima je u ~ast izvedena kultna pjesma toga VIS–a Mramor, kamen i `eljezo, a uz interpreta Ivicu Percla, u sav su je glas pjevali svi nazo~ni. Percl je pjevao svoju prvu protestnu pjesmu iz 1966., Drago Mlinarec izveo je svoje Penzionere i legendarni Osmjeh, a Valter Neugebauer, potpomognut Mamutom, Marki}em i Mlinarcem, set starog rock’n’rolla iz repertoara Fatsa Domina i Karla Metiko{a, koji je te ve~eri bio predstavljen skladbom Dok razmi{ljam o nama. (Ivan — Ivica Percl)

PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI

Svje` zapuh nordijskoga zvuka Pi{e: Ivica @upan ahvaljuju}i umje{nosti organizatora, Jazz Ciklus Lisinski i HDS ponovo su u Zagreb doveli europskoga glazbenika godine. Jedan od najzna~ajnijih europskih jazz glazbenika, klavirist Bobo Stenson, dobitnik ugledne nagrade European Jazz Prize 2006., svoj je prvi koncert nakon dodjele toga priznanja odr`ao upravo u Zagrebu, u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog te zagreba~koj publici priredio nesvakida{nji glazbeni doga|aj. Nakon suradnje s brojnim svjetskim zvijezdama poput Jana Garbareka, Charlesa Lloyda, Sonnyja Rollinsa ili Stana Getza, Stenson je svoju glazbu odlu~io razvijati s vlastitim trijom, s kojim je za tvrtku ECM snimio nekoliko uspje{nih CD–a.

Stenson je s Lloydom 1990. nastupio u dvorani ZKM–a prate}i ga na njegovu veli~anstvenom i nezaboravnom koncertu, a nekoliko godina poslije s vlastitim je trijom, s kontrabasistom Andersom Jorminom i bub-

njarom Jonom Christensenom, s kojima je za tvrtku ECM objavio CD–ove Reflections (1996.), War Orphans (1998.) i dvostruki Serenity (1999.), dvije ve~eri zaredom nastupio i u BP Clubu. Taj smo klupski nastup — uz nastup Trija Hala Galpera u istoj formaciji i u istom prostoru — doìvjeli kao najuspje{nije recentno zagreba~ko predstavljanje jednoga klaviristi~kog trija. Stoga smo koncert u Lisinskom o~ekivali s golemom znatièljom. U Triju je uz njega nastupio dugogodi{nji suradnik, kontrabasist Anders Jormin te novi ~lan, mladi bubnjar Jan Falt. U jednoipolsatnom koncertu, odrànom u rasprodanoj dvorani, glazbenici su publiku odu{evili originalnim izvedbama suvremena jazza nadahnutog skladbama autora europske klasi~ne i latinoameri~ke glazbe, ali i vlastitim djelima s elementima {vedske tradicijske glazbe. Raznolik repertoar ~inili su tema iz {vedskog folklora (Lorens Brolin), odsvirana na samom po~etku koncerta, Die Nachtigall Albana Berga, kubanska skladba El Mayor Silvia

Rodrigeza, potom crtice iz opusa Astora Piazzolle i Henryja Purcella Music for a While. Nisu bili zapostavljeni ni ameri~ki autori (Tony Williams). Me|utim, najupe~atljivije su bile Stensonove skladbe, jedinstvena ina~ica umiruju}eg, introspektivnog i slikovitog jazza danas poznata kao skandinavski jazz (J. Garbarek, T. Gustavsen i drugi) ili kao »nordijski« zvuk, koji je danas u trendu. Taj je raznoliki repertoar bio odsviran u jednom dahu i nadasve podveden pod jedinstveni stensonovski zajedni~ki nazivnik, uz pr{tanje ma{tovitih improvizacija sva tri ~lana sastava. Svirali su dinami~no izmjenjuju}i meditativan ugo|aj s izljevima energije, uz puno spontanosti, interakcija i humora, u duhu novih kretanja na suvremenoj svjetskoj jazz sceni. Ljubitelji ECM glazbe, ali i svi ljubitelji klavirskoga jazza do{li su na svoje, no ~ini mi se da Stenson ovaj put nije ponovio razinu svojih prija{njih zagreba~kih nastupa.

TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE

Knjizi je pridru`ena CD kompilacija s tri cjeline: Estrada susre}e rock’n’roll, Doba elektri~ara ili Instrumentalni rock i Beat Goes On.

TRIBINE

OBLJETNICE

Na jubilarnim koncertima poput ovoga kriti~ar je u pravilu sklon malo i progledati kroz prste. Me|utim, vjerujte, ne sje}am se nastupa Mire Ungara na kojemu bi pjevao tako zanosno i dobro, tako mladena~ki i poletno... s vje{to sastavljenim, bogatim i raznolikim repertoarom, a pratim ga jo{ iz vremena kad je na ko{arka{kom igrali{tu na Tu{kancu pjevao Buona sera signorina. Koncert u Tvornici nije bio samo kompendij pedeset godina karijere jednog hrvatskog pjeva~a. Bio je to uzorak kako bi se moralo i valjalo pripremati koncertne nastupe. Na`alost, u nas ih nema vi{e mnogo koji to mogu u~initi, pa je i zato toga ponedjeljka trebalo biti u zagreba~koj Tvornici.

Kritika je knjigu nazvala diskografsko–publicisti~kim spomenikom vremenu nevinosti hrvatskoga i jugoslavenskoga rocka. Donedavni aktivni rock glazbenik i ~lan {ibensko–zagreba~kog VIS–a Mi, koji je bas gitaru zamijenio uredni~kim mjestom u Croatia Recordsu, [karica je zabiljeìo put rock glazbe od njezinih po~etaka u Hrvatskoj i pruìo uvid u ranije izvo|ene skladbe. Izvodili su ih poznati pjeva~i poput Ive Robi}a, koji je 1956. pjevao Shake, Rattle and Roll, {to je prvi tonski zapis toga ànra u nas. Znala~ki je to predstavio u poglavljima Estrada susre}e rock’ n’ roll i Zaple{i tvist.

U J a z z c i k l u s u L i s i n s k i i H D S u Z a g r e b u n a s t u p i o Tr i o B o b a S t e n s o n a

PRIKAZI

DAVOR HRVOJ

Drugi dio koncerta Ungar je otvorio hommageom Franku Sinatri i ameri~koj sceni, a nazo~nost sjajnog pijanista Dra`ena Boi}a iskoristio je za intimnu izvedbu Zvjezdane pra{ine. Slijedio je raspjevani trenutak u duetu s Terezom i dinamitni rock’n’roll potpuri. Neo~ekivano, ali briljantno, zavr{etak proslave Miro je podijelio s ~lanicama vokalne skupine Ezerki u zavr{noj Vrati mi vrijeme mladosti.

Razlog okupljanja izvornih hrvatskih rock glazbenika bilo je uru~ivanje Nagrade Josip Andreis HDS–a za knjigu objavljenu 2005. Tajnik Dru{tva Antun Tomislav [aban nagradu je uru~io Sini{i [karici za knjigu Kad je rock bio mlad, pri~a s isto~ne strane (1956.–1970.) u izdanju V.B.Z.–a.

TRIBINE

Jer Ungarov je koncert bio minuciozno pripremljen: na pozornici Big Band HRT–a sa {efom dirigentom Silvijem Glojnari}em, u garderobi zanimljivi gosti — od Tereze Kesovije, koja je velikim dijelom »kriva« za Ungarovu francusku karijeru, preko mladih snaga @anamari Lali} i trija Feminem, ali i razigrani emovci koji su na koncertu bili jednostavno {lag na torti.

TRIBINE

Bile su to slavne zlatne pedesete, stoga je razumljivo {to u Zagrebu nekolicini mladaca nije vi{e bilo dovoljno igrati vaterpolo na bazenima Mladosti i {to im je rock’n’roll zauvijek pomutio um. Ono malo vinilnih plo~a ~uvalo se kao oko u glavi, slu{alo i preslu{avalo satima, danima, tjednima, a u toj atmosferi — kad je bilo neizmjerno mnogo entuzijazma i relativno malo mogu}nosti, niknule su mnoge

Mjesto doga|anja: Tvornica kulture, ambijent: prepuna dvorana prijatelja, poklonika, ~lanova obitelji i poneki de`urni skeptik koji je, nakon dvosatnog furioznog nastupa, ostao bez rije~i i zate~eno podigao ruke u pozdrav sve~aru.

[armantni i decentni voditelj Vojo [iljak, i sam generacijski blizak skladbama koje su se te uzbudljive no}i izvodile, uz tradicionalni radijski slogan da je glazba zvonka radost prepustio je mikrofon slavljeniku. I krenulo je..., pod nazivnikom »To je bila moja muzika« slu{ali smo najprije potpuri skladbi Nikice Kalogjere, pa pobjedni~ku pjesmu Zagrebfesta, da bi za vrijeme izvo|enja velikog hita iz sedamdesetih Al’ tata ti me voli{ Miro Ungar si{ao u publiku i, kao nekad, doveo pred mikrofon sina Alana. Nakon dueta sa @anamari Lali} dvorana je jednostavno eksplodirala: 4M i njihov briljantni pijanist Branko Buli} pojavili su se izvode}i svoje nezaboravne pjesme i koreografije, od Na rije~noj obali i Bemba{e do Don Pasqualea i Idem i ja.

TRIBINE

legende hrvatske povijesti zabavne glazbe. A u toj povjesnici nezaobilazno je mjesto koje su si stvorili emovci — uz Ivicu Kraja~a i Miru Ungara uskoro se formirao kvartet 4M. I dok bi lupio dlanom o dlan proteklo je pedeset godina, a Miro Ungar jo{ je jednom stupio pred publiku.

Za{tita od kopiranja nije smanjila stopu piratstva eobi~an potez u svojemu poslovanju u~inila je ovih dana jedna od najve}ih glazbenih kompanija, EMI Music Group, odlu~iv{i sa svojih novih inozemnih CD izdanja izbaciti tehnologiju za{tite od kopiranja. Naime, neka istraìvanja pokazala su da ~ak ni stavljanje posebnih za{tita od kopiranja CD–a ne smanjuje stopu piratstva. Prema podacima kanadskog dru{tva za izdava~ku industriju CRIA u Kanadi je u 2005. bilo besplatno razmijenjeno ~ak 1,4 milijarde glazbenih zapisa, dok je prodaja glazbenih izdanja pala za 4%. Izraèn u nov~anoj vrijednosti, spomenuti pad prodaje iznosi oko 609 milijuna kanadskih dolara. O~ekuje se da }e takva slika silazne putanje prodaje u 2006. pasti za jo{ 5%. EMI Kanada nadala se da }e stara za{tita od kopiranja odvratiti piratstvo, ali ta se o~ekivanja nisu ostvarila. Utvr|eno je da }e cijena umetanja tehnologije za{tite od kopiranja ograni~iti njezinu primjenu na nova izdanja. Tako|er je utvr|eno da ugra|ena za{tita nije kompatibilna s nekim ure|ajima, pa se takvi CD–ovi ne mogu slu{ati na svim ure|ajima. Dvije velike glazbene kompanije, Universal Music Group i Warner Music Group, nisu podràle CD–ove sa za{titom od kopiranja. Zbog toga je malo vjerojatno da }e i ostali poznati ameri~ki glazbeni publisheri, kao {to je i EMI Music Group, ponovno uvesti za{titu od kopiranja ukoliko se ne dogodi napredak u toj vrsti tehnologije za{tite. (A.K.)

ZAMPOVE TEME

OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE

Pi{e: Maja Saboli}

avne 1956. godine sovjetske su trupe umar{irale u Ma|arsku, rodio se Leonard Cohen, najpopularnija knjiga bila je Izvjestan osmijeh Françoise Sagan, Oscara za najbolji film dobio je Put oko svijeta u 80 dana, a ameri~kim top listama `arili su i palili Elvis Presley s Love Me Tender, Dean Martin s Memories Are Made of This i Platters s My Prayer... U nas je zapo~ela era nacionalne televizije iz studija Televizije Zagreb.

a Glazbenoj tribini HDS–a odr`anoj 19. listopada 2006. ~uli su se zvuci glazbe iz godina kada je rock glazba u Hrvatskoj zapo~injala svoj trijumfalni pohod, a njezini su sudionici bili Valter Neugebauer, ~lan postave VIS–a Kristali iz 1962. i VIS–a Mladi iz 1963., Drago Mlinarec, ~lan Jutarnjih zvijezda iz 1962. i Grupe 220 iz 1966. te Ivica Percl iz Mladih tehni~ara iz 1961., Kristala iz 1962., Robota iz 1964., a od 1966. i protestni pjeva~. Uz njih su nastupali i Mahmut–Mamut Ismailovski, tenor–saksofonist Bezimenih iz 1962., Goran Marki}, recentna rock snaga iz Cadillaca 89, Aleksandar Draga{, glazbeni kriti~ar Jutarnjega lista te Nenad Rizvanovi}, glavni urednik nakladni~ke ku}e V.B.Z. iz Zagreba.

TVORNICA, 11. prosinca 2006.

OBLJETNICE

MIRO UNGAR — 50 GODINA KARIJERE

Predstavljena knjiga Sini{e [karice Kad je rock bio mlad, pri~a s isto~ne strane (1956.–1970.)

TRIBINE

BROJ 143, VELJA^A 2007.

ZAMPOVE TEME

8:19 PM

ZAMPOVE TEME

11-Jul-07

ZAMPOVE TEME

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:19 PM

Page 20

U drugom dijelu Tribine predstavljen je gitarist Branko Bogunovi}–Pif koji je u gitaristi~kom recitalu izveo vlastite skladbe. Glazbom se profesionalno bavi od 1972. u ulozi skladatelja, producenta i izvo|a~a. Od 1982. do danas je kao gitarist i aran`er samo za Croatia Records snimio vi{e od 10 000 minuta objavljena glazbenog materijala. Preradio je sedamdesetak tradicionalnih hrvatskih napjeva u instrumentalnom obliku iz Zagorja, Prigorja, Me|imurja i Slavonije. Kao gitarist triput je sudjelovao na Natjecanju za pjesmu Eurovizije. Pomogao je osnovati ili je sudjelovao je u radu rock skupina Nirvana, Hobo, Drugi na~in, Call 66, Obe}anje prolje}a, Animatori, Plava trava zaborava, Guitar Playboys i drugih. Pisao je glazbu za pjeva~e poput @eljka Bebeka i Zdenke Kova~i~ek. U

NATJE^AJ za nove skladbe za Cantus Ansambl na 44. Glazbenoj tribini Pula 2007. UVJETI – Natje~aju mogu pristupiti skladatelji bez dobnih i nacionalnih ograni~enja. Na raspolaganju su sljede}i instrumenti:

1 flauta (mijenja u piccolo) 1 klarinet (mijenja u bas–klarinet) 1 oboa (mijenja u engleski rog) 1 fagot 1 rog 1 trublja 1 trombon

TRIBINE DAVOR HRVOJ

Branko Bogunovi}–Pif

suradnji s Kre{om Bla`evi}em, pjeva~em grupe Animatori, snimio je autorski CD BB TWANG (Cantus) s pet vlastitih skladbi. Na album Break a String, koji je snimio 2004., osim autorskih skladbi uvrstio je i vlastite obrade tradicionalnih hrvatskih napjeva. (Ivan — Ivica Percl)

1 harfa 1 glasovir (ili klavijatura) Udaraljke — 1 izvo|a~ (osigurani su: vibrafon, gran cassa, 2 timpana, zvona, mali bubanj, 2 tom toma, 2 bongosa, piatti, 1 tamtam–gong, chimes, zvon~i}i /steel and bamboo/, maracas, claves).

– Skladbe mogu biti pisane za kompletni sastav ili za kombinacije navedenih instrumenata ili za solo instrument. – Mogu}a je upotreba elektronike. Izvedba }e ovisiti o mogu}nostima nabave potrebne elektroni~ke opreme. Kod elektroni~kih skladbi autorima se, uz partituru, preporu~uje prilaganje ve} gotovog elektroni~kog glazbenog materijala na nosa~u zvuka ili slike. – Ukoliko skladba zahtijeva solisticu/solista (glas), izvedba }e ovisiti o mogu}nostima organizatora i Ansambla da anga`iraju goste umjetnike. – Prihva}aju se dva prijedloga istog autora. – Predlo`ene skladbe ne smiju biti izvedene ni starije od 5 godina, s maksimalnim trajanjem od 10 minuta.

PRIJAVA a) partitura s ozna~enim trajanjem skladbe; b) popratna dokumentacija: – autorov `ivotopis i podaci za kontakt, – programska bilje{ka o skladbi, – izjava autora o godini nastanka te izjava da skladba nije izvedena.

Svi dokumenti {alju se ili predaju na adresu: Cantus d.o.o. s oznakom: Za Natje~aj — Cantus Ansambl, Glazbena tribina Pula 2007. Baruna Trenka 5 10 000 Zagreb

Rok za prijavu: 4. svibnja 2007. Odluku o izboru skladbi donijet }e Programski odbor Glazbene tribine Pula uz dodatno stru~no mi{ljenje ~lanova Cantus Ansambla. Rezultati Natje~aja objavit }e se najkasnije 16. svibnja 2007., a autori izabranih skladbi bit }e o njima izravno obavije{teni. Obveza je autora osigurati izvedbeni materijal (dionice) bez naknade. Rok za predaju materijala je 26. lipnja 2007. godine. Programski odbor mo`e otkazati izvedbu izabranog djela ukoliko autor ne po{tuje rok za dostavu materijala. Slanjem radova na Natje~aj autori prenose na organizatora pravo prvog javnog izvo|enja i snimanja za javne medije i nosa~e zvuka, dok sva ostala prava ostaju autorima prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima. Programski odbor Tribine zadr`ava pravo raspisivanja pozivnog natje~aja. Partiture ostaju arhivirane u knji`nici Hrvatskoga dru{tva skladatelja.

Za sve daljnje informacije: Cantus d.o.o. Baruna Trenka 5 10 000 Zagreb Tel.: +385 1 48 25 360 E–mail: darinka.ilic@cantus.hr

ZAMPOVE TEME ZAMPOVE TEME ZAMPOVE TEME ZAMPOVE TEME ZAMPOVE TEME ZAMPOVE TEME

Doga|aju su, uz predstavnike medija, nazo~ili i predstavnici Udruga u ~ije je ime HDS ZAMP potpisao Sporazum: Hrvatska udruga za za{titu izvo|a~kih prava, Udruga za za{titu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava, Dru{tvo hrvatskih filmskih redatelja te eminentni hrvatski glazbenici i filmski djelatnici. (Ana Kralj)

ZAMPOVE TEME

Temeljem odluke donesene 8. sije~nja 2007. na 31. sjednici Predsjedni{tva, Hrvatsko dru{tvo skladatelja raspisuje

2 violine 1 viola 1 violon~elo 1 kontrabas

TRIBINE TRIBINE TRIBINE

Nakon 2009., uz uvjet da ne bude poreme}aja na tr`i{tu, naknada }e nas-

Kao skladatelj i predsjednik Hrvatskoga dru{tva skladatelja i, ovom prigodom, predstavnik autora i ostalih vlasnika audio i audiovizualnih djela iz zemlje i svijeta, s posebnim zadovoljstvom pozdravljam Sporazum kojim je nositeljima prava za ova djela omogu}ena provedba prava na naknadu za privatno kopiranje i drugo vlastito kori{tenje njihovih djela. Time je vlasnicima tih djela, rekao bih, priznato vlasni{tvo nad ostvarenjima koja su svojim talentom, znanjem i iskustvom stvarali, a svim gra|anima omogu}eno je umno`avanje djela za njihovo privatno i drugo vlastito kori{tenje — {to prethodnim propisima nije bilo omogu}eno. Tako|er, va`no je istaknuti da je ovim Sporazumom utvr|en cjenik koji i prema mi{ljenju same struke ne}e znatno opteretiti tr`i{te, izjavio je prof. @eljko Brkanovi}, predsjednik HDS–a.

ZAMPOVE TEME

Podsjetimo, Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima koji je stupio na snagu 2003. godine uvedeno je pravo na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito kori{tenje. Udruge koje su prema Zakonu ovla{tene za ostvarivanje autorskih prava predlo`ile su putem HDS ZAMP–a, sukladno zakonskoj proceduri, krajem 2005. godine cjenik naknada koji je HGK proslijedila svojim ~lanicama — uvoznicima informati~kih proizvoda s pozivom na o~itovanje i prijedlozima sadr`anima u cjeniku. Nakon {to je i Vije}e stru~njaka ocijenilo cjenik osnovanim na Zakonu te uputilo obje strane na nastavak pregovora kako bi ostvarile svoje odnose i obveze koje proizlaze iz Zakona, nastavljeni su zajedni~ki pregovori koji su nakon godinu dana urodili ovim Sporazumom.

Sukladno prijedlogu Vije}a, uz podr{ku HGK te obostranom voljom uklju~enih strana, krajem 2005. godine zapo~eli su pregovori u kojima je izravno sudjelovala skupina uvoznika. Tijekom godine argumentirano se pregovaralo nastoje}i pribli`iti suprotstavljene stavove, {to je rezultiralo sporazumom koji se danas potpisuje, izjavila je Milica Raku{a–Martula{, direktorica Sektora za trgovinu.

ZAMPOVE TEME

ciklusu Predstavljanje novih ~lanova HDS–a, na Glazbenoj tribini HDS–a odr`anoj 8. lipnja 2006. u Dvorani HDS–a upoznali smo nove ~lanove, splitskog {ansonijera Darka Mati~evi}a (Metkovi}, 1972.) i zagreba~kog gitarista Branka Bogunovi}a–Pifa (Zagreb, 1952.). U prvom je dijelu Mati~evi} predstavio svoje {ansone izvedbom u`ivo potvrdiv{i se kao vrstan skladatelj. Mati~evi} je nastavio davno zapo~etu tradiciju uglazbljivanja hrvatskih pjesnika. Objavio je dva albuma, od kojih je posljednji Pjevam pjesnike ostvaren na stihove eminentnih hrvatskih pjesnika (Pupa~i}, Ka{telan, Ujevi}, Vu~i}evi}, Cesari}, Slamnig...). @ivi u Splitu, gdje radi kao profesor glazbene umjetnosti u O[ Kman–Kocunar, O[ Primorski Dolac i Gimnaziji Kraljica Jelena. Od 2005. redovni je ~lan Hrvatskoga dru{tva skladatelja.

taviti s rastom. Sporazumom je utvr|en na~in te dinamika pla}anja dugovanja koje te~e od 1. sije~nja 2006. Tako|er, on predvi|a na~in kontrole prijavljenih podataka, odre|ivanje tarife za nove proizvode na trì{tu te pra}enje stanja na trì{tu kako predvi|eno pove}anje naknada ne bi dovelo do poreme}aja i na taj na~in utjecalo na poloàj uvoznika te informatizaciju dru{tva. Obje potpisnice, HGK i HDS ZAMP, i dalje }e zajedni~ki sura|ivati u procesu postupnog uvo|enja naknada na hrvatskom trì{tu i to putem Radne grupe sastavljene od predstavnika obveznika pla}anja i predstavnika Udruga nositelja prava. Ova Radna grupa redovito }e pratiti i analizirati trì{te te }e u slu~aju svakog ozbiljnijeg poreme}aja razmatrati odgodu primjene naknade ili primjenu nove naknade za odre|eni proizvod.

ZAMPOVE TEME

Predstavljeni novi ~lanovi HDS–a: Darko Mati~evi} i Branko Bogunovi}

ezultat vi{emjese~nih pregovara izme|u HDS ZAMP–a i Hrvatske gospodarske komore (HGK) jest sklapanje Sporazuma o osnovnim na~elima i uvjetima za ostvarivanje prava na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito kori{tenje. U ponedjeljak, 12. sije~nja u prostorijama HGK potpisnici su slu`beno definirali naknade za elektroni~ke ure|aje i medije za snimanje zvuka i slike te na~in njihova ubiranja od hrvatskih uvoznika (i proizvo|a~a) takve opreme. U ime HDS ZAMP–a Sporazum je potpisao @eljko Brkanovi}, predsjednik HDS–a, a za HGK Milica Raku{a Martula{, direktorica Sektora za trgovinu. Nakon vi{emjese~nih pregovora usugla{eni su stavovi da je intelektualno stvarala{tvo pokreta~ka snaga dru{tva te da se reproduciranje autorskih djela i predmeta za{tite srodnih prava za privatno ili drugo vlastito kori{tenje treba izvr{avati uz odobrenje nositelja prava i uz pravi~nu naknadu. S druge strane, utvr|eno je i da je razvitak informacijskog dru{tva ujedno uvjet za dru{tveni razvoj te da poslovanje njegovih nositelja treba biti o~uvano. Zajedni~kim naporom izra|en je novi cjenik u skladu s navedenim postavkama koji je povoljniji od cjenika predlo`enoga krajem 2005. godine. Me|utim, on sadr`i i klauzulu o postupnom pove}anju naknada tijekom vi{emjese~nog razdoblja do 2010. godine. Tako }e, na primjer, naknada za CD–ove u ovoj godini iznositi 0,08 kuna uz postupan porast do 0,64 kune; za DVD–ove od 0,12 do 0,96 kuna; a za memorijske kartice kapaciteta do 5 GB od 6 do 32 kune do kraja 2009. godine.

ZAMPOVE TEME

POTPISAN SPORAZUM IZME\U HDS ZAMP–A I HRVATSKE GOSPODARSKE KOMORE ZA PRAVO NA NAKNADU ZA REPRODUCIRANJE AUTORSKOG DJELA

ZAMPOVE TEME

iolist Du{an Strani} bio je strastveni diskofil. Preminuv{i 12. sije~nja 2005. u Zagrebu, ostavio je iza sebe impresivnu zbirku analognih i digitalnih nosa~a zvuka koje je kupovao diljem svijeta. U jesen 2006. njegova su supruga Eugenija Cividini–Strani} i sin Sa{a Strani} odlu~ili darovati ~itavu ovu kolekciju Zbirci muzikalija i audio materijala Nacionalne i sveu~ili{ne knji`nice Du{an Strani} (NSK) u Zagrebu, kako bi Du{anovu, a i svoju obiteljsku radost podijelili sa svima onima koji ìvote oboga}uju slu{anjem glazbe. Sve~ana primopredaja donacije uprili~ena je prvoga dana prosinca u Zbirci muzikalija i audiomaterijala NSK. Tom su prigodom o samome daru i o nekim sje}anjima na Du{ana Strani}a govorili Tatjana Mihali}, voditeljica Zbirke, Josip Stipanov, ravnatelj NSK, Franjo Bili}, Branimir Pofuk, Zlatko Madàr, Valter De{palj, Tonko Nini} i naposljetku supruga Eugenija Cividini–Strani}. Predana kolekcija doista je od iznimne vrijednosti. Sadrì 4016 jedinica, od ~ega pribli`no dvije tre}ine gramofonskih plo~a i jednu tre}inu kompaktnih diskova. Rije~ je o vrhunskim interpretacijama i snimkama antologijskih djela, uglavnom guda~ke, literature, ali i antologijskih izvo|a~a. Du{an Strani} birao je svaki od naslova u skladu s vlastitim istan~anim glazbeni~kim ukusom, a svako izdanje nosi i zasebnu pozadinsku pri~u intimnoga karaktera, budu}i da je redovito na plo~ama biljeìo to~an datum i mjesto kupnje te posvetu, uglavnom ~lanovima obitelji. Prvi dan prosinca kada je sve~ano obznanjena ova vrlo va`na donacija simboli~no je posluìo kao najava predstoje}ega mjeseca ispunjenoga darivanjima. No, tom darovnicom najavljena je i mnogo zna~ajnija obljetnica. Rije~ je o obiljeàvanju ~etiristo godina postojanja i djelovanja Nacionalne i sveu~ili{ne knji`nice, obljetnica koja je zapo~ela 1. sije~nja nove 2007. godine. Velik dio gra|e koju ~uva ta kulturna institucija zahvaljuje upravo darovima. (Mirta [poljari})

TRIBINE

VIJESTI

Bogata audiofilska donacija

ZAMPOVE TEME

BROJ 143, VELJA^A 2007.

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:19 PM

Page 21

BROJ 143, VELJA^A 2007.

Alfi Kabiljo spada u one rijetke talente kojima je svojstveno da {to je ve}i projekt, to se oni vi{e razma{u. Za one koji vole gove|u juhu od vola re}i }u — ovo je soundtrack tipa nastavka Butcha Cassidyja and Sundance Kida, pa ako volite sve i sva zajedno, ali tako da vam ostane u uhu i da vam bude ugodno, onda se svakako razveselite ovom partiturom. Ogroman je trud ulo`io Alfi Kabiljo u pisanje nota. Po~eli smo polako pomo}u objavljenih plo~a slagati fresku njegova iznimnog skladateljskog puta, ~emu je ovaj kompaktni zapis svakako pridonio. Ali, barem mi u Hrvatskoj nikada ne smijemo smetnuti s uma da je najve}i trag glazba Alfija Kabilja ostavila u du{ama nas, njegovih suvremenika, koji su udisali vrijeme glazbe Jalte i njegovih nezaboravnih pjesama.

RATKO VOJTEK, clarinets

Nakon dugog niza nastupa, koncerata, pa i albuma, ovom plo~om Vojtek, karakteristi~no za njega, sâm sebe i postavlja tamo gdje mu je mjesto, u sâm vrh improvizatorske stvarala~ke prakse, ipak ostaju}i usamljena pojava u Hrvatskoj. Takvih ima malo i u svijetu.

AIR — 2nd half of 20th century Rocco&Partner ^etvrt stolje}a proteklo je u rastu jednog fenomena, takore}i samostoje}e institucije zvane Ratko Vojtek, da na svjetlo dana do|e vrhunac njegovog svjedo~enja za glazbu. Jo{ nenapisana monografija ovoga fenomena iskazala bi nebrojene prilike koje je Ratko Vojtek svojom stra{}u za budu}nost glazbe pretvarao u trijumf. Predo~ila bi iluziju takozvanih nemogu}ih okolnosti na koje su se mnogi izvla~ili, a Vojtek ih je tretirao kao nepostoje}e i napredovao dalje. Od obi~nog solista do Solista u svakom pogledu. Pregalac svake glazbe, vlastite, svojih kolega,

Pi{e: Mirta [poljari} Zbor HRT–a

Kako jelen vrilo traì Orfej Nakon prigodne izvedbe Sve~anosti boì}nih pjesama (A Ceremony of Carols) Benjamina Brittena, u interpretaciji Zbora HRT–a pod ravnanjem Luke Vuk{i}a, na boì}nome koncertu 19. prosinca u Muzeju Mimara, predstavljen je novi kompaktni disk ovoga Zbora u izdanju Orfeja, naslovljen stihom Kako jelen vrilo traì iz skladbe Kriù, daj nam ti milosti Igora Kuljeri}a. Rije~ je o

Zbor HRT–a profesionalni je vokalni ansambl te, kako se i o~ekuje, profesionalno pristupa interpretaciji isti~u}i raznolike glazbene karakteristike, kao i specifi~ne ugo|aje pojedinih skladbi, uz prili~no ~isto izgovaranje tekstova koji su, u svim primjerima, vrlo znakoviti. Najsigurnije se osje}aju u okruènju cjelovitoga postava mje{ovitog zbora, dok ènskomu zboru pomalo nedostaje zvukovne kompaktnosti. Ne zaboravimo da je, uz prili~no uvje`bane ~lanove Zbora HRT–a, klavirsku pratnju pri izvedbi Hatzeovih pjesama ostvarila Nina Cossetto, dok su instrumentalni ansambl koji je interpretirao Gotov~evu Koledu, ~inili klarinetisti/ce Milko Pravdi}, Marija @upi} i Boìdar Lada{i}, fagotisti István Matay i Ivan Vargo{, a udaraljka{ke dionice timpana i tamburina realizirala je Ivana Bili}. Sve~ana promotivna ve~er zavr{ila je izlaskom ~itave postave Zbora HRT–a pred publiku u atriju Muzeja Mimara, a glazbenici su zatim pod ravnanjem Ton~ija Bili}a poklonili publici tri prigodne boì}ne pjesme, tradicionalne Veseli se Majko Bo`ja te Tri kralja jahahu, kao i Tihu no} u obradi Igora Kuljeri}a. Instrumentalnu pratnju ostvarili su harfistica Diana Grubi{i}–]ikovi} i orgulja{ Mario Penzar. Izvedbu su posvetili preminulomu {efu dirigentu, koji je znatno pridonio podizanju kvalitativne razine Zbora i ostavio upe~atljiv trag vlastitosti na njemu.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

Za{to svaki tonski zapis svirke Ratka Vojteka odmah otkriva da iza toga stoji on, a ne bilo koji svira~ klarineta, {to najbolje mogu znati oni koji su ga vidjeli i pratili na njegovim brojnim nastupima u izvedbama djela suvremene glazbe, ~esto izazovne i nejasnih poruka. Taj »zrak« koji nazna~uje u naslovu svojega albuma nije samo struja kojom te~e zvuk u cijev klarineta, ni samo zrak, ambijent oko svira~a i njegovih slu{atelja, ve} je zrak kojim pristiè nadahnu}e, kako njemu pri izvedbi tako i stvarateljima, svakome u njegovom dobu, oblikuju}i stil, osobnost, àrgon i otkrivaju}i potencijale koje onda interpret treba dohvatiti i znati izraziti. Zrak je odnio mnoge izvedbe, ali bi papir mogao zabiljeìti va`nost truda Ratka Vojteka u anga`manu za glazbu samim popisom njemu posve}enih skladbi. Papir bi otkrio namjere stvaratelja koji su ulagali u Vojteka jer je, kao i oni, ponekad i vi{e od svih, imao ljubavi da se pozabavi novim i jo{ ne~uvenim.

Kako je sugerirano, poveznice me|u odabranima postoje. Neke su vrlo jasno izra`ene, dok su druge suptilno nazna~ene. No, ono {to predstavlja konstantu kroz ~itav program jest nastojanje da se kanaliziraju vlastiti autorski odnosi prema, u prvomu redu, hrvatskoj pro{losti. Naravno, u suglasju sa zalihostima glazbeno–strukturnoga kompozicijsko–tehni~koga totala, kao i s cjelovitim filozofijsko–`ivotnim promi{ljanjima u trenutku stvaranja.

CD IZLOG

Te{ko je parirati skladbama Borisa Papandopula, a maestro Ivo Draìni} odlu~io je ostati u mediteranskom dubrova~kom okruènju posvetiv{i drugi dio albuma, tre}u skladbu na plo~i, uspomeni na velikoga majstora gitare Marija Nardellija starijeg, ~iji je Koncert za gitaru i orkestar mogao ponuditi skladateljevu sinu, vrsnom gitaristu Mariju Nardelliju mla|em. Upravo ta nepretencioznost u kojoj ve}ina skladatelja u startu gubi bitku s Papandopulom glede skladateljskog umije}a, plijeni jednostavno{}u i osloba|a Nardellijev koncert potrebe za kompeticijom i usporedbom. Uglavnom dotjeran i s puno truda sloèn koncert u dopadljivu, efektnu ritmi~ku cjelinu, daleko je od Papandopulova pera, ali je poput Papandopulove glazbe, autenti~an, samosvojan i zvukom zanimljiv dar publici. Mario Nardelli s puno srca svira glazbu koju dobro poznaje, a najve}a je kvaliteta ovog diskografskog uratka, predstavljanje Dubrova~kog simfonijskog orkestra kao ansambla zrelog i za koncertnu praksu vi{eg doma{aja od uobi~ajene sezonske prakse.

Devet skladbi devetorice autora, od toga petorica hrvatskih, povezuje napetost nedovr{enog u predlo{ku, dinamika su–stvaranja koja se mora interpretativno dosegnuti. Zahtjev teì od klasi~nih partitura, gdje je odnos slobodne volje svira~a spram zadanog teksta recipro~no na {tetu svira~a: {to je ve}a osobnost izvo|a~a, to se vi{e udaljava od autora, {to se vi{e suìvljava s notama, manje ga, kao osobe, ima. Suvremenici djeluju druk~ije i drè da se iskustvo glazbovanja moè podijeliti s izvo|a~em, bolje re}i, da se iskustvo izvo|a~a mora pribrojiti notnom predlo{ku, za dobrobit i oboga}ivanje djela. To je i kredo Ratka Vojteka kakvoga je upoznala glazbena javnost i u ~iji su se kredo uzdali kompozitori koji su mu povjeravali svoje praizvedbe.

CD IZLOG

U godini velike obljetnice Borisa Papandopula ova je plo~a bila osebujan i kvalitetan doprinos njegovom novoizvedenom dijelu opusa. Prvi dio koncerta i dvije tre}ine plo~e ~ine dva djela Borisa Papandopula: Hommage a Sorko~evi}, klasi~na posveta dubrova~kom majstoru, i Koncert za ksilofon i guda~e u kojemu je solist Jan Lotko. Upravo je izvedba ovoga koncerta zna~ajna za popunjavanje fonda snimljenog opusa Borisa Papandopula, koncerta koji je zanimljiv, druga~iji od mnogih drugih solisti~kih uradaka velikoga stilista te s gostom na ksilofonu u vrlo dobroj formi i sa sluhom za glazbenu tematiku koju koncert iznosi.

Optimist po zadatku, Vojtek i kad parodira stvara novo, i kad varira daje poduku iz staroga. Odabir skladbi je uobi~ajeno vi{e nego korektan glede hrvatske glazbe: [ipu{, Kunc, Tanodi, Vojtek...pa Piazzolla, Sacher, Skender,...kao da poredak izvanjski nije ni{ta doli zabilje`ba svirke, ali svirka je slo`ena tako da predstavlja cjelinu, poput velike, vi{estava~ne suite s vlastitim tempima, raspolo`enjima i tematikom.

CD IZLOG

E sad, problem je u predrasudama, o ~emu Alfi pone{to kaè i u knjiìci plo~e, a ta je u ovom slu~aju da samo anglosaksonski »uzgojenci« znaju pisati za veliko platno. A u stvarnosti, {to je ve}i glazbeni talent stvaratelja, to su mu i ve}i rezultati i dosezi ako mu prilike to dopu{taju (~itaj budèt), odnosno ambicije producenata i omogu}uju. [to je scenarij bolji, to je ve}a mogu}nost za izraàjniju glazbu, pa i kad ànr nije ba{ sasvim »kod ku}e«. Alfi je dokazano najbolji u liri~nom stilu, ali kad prilike traè action i uzbu|enje, to i dobiju, ba{ onako kako je potrebno, {to zna~i da Alfi Kabiljo jednostavno z–n–a kako se {to sklada. Mo`da muze skladatelja naj~e{}e posje}uju kad ga nadahnjuju silno dojmljivim temama, toplima i optimisti~nima u spomenutom lirskom stilu, ali voljela bih da mi netko pokaè skladatelja koji }e jednako uspje{no skladati promenadu, ljubavnu temu i — vojni~ki trening. Film je opaka igra, ne moè se kriti~arima odgovoriti kao u novoj glazbi: »Vi to ne razumijete.«. U filmu se gledateljima servira ne{to {to i ne znaju da ~uju, a o~ekuju da bi trebali ~uti.

Rijetka je jo{ prilika u nas da ìvu izvedbu s koncerta moèmo prihvatiti zrelom za trajnu snimku na nosa~u zvuka, no ovaj je album bez sumnje to zasluìo, tim vi{e {to se radi o ansamblu od kojega to ne o~ekujemo u svakoj prilici. Zima 2004. bila je sezona u kojoj je Dubrova~ki simfonijski orkestar izveo repertoar koji je i vi{e no {to se traì od jednog gradskog orkestra: u ljetnikovcu Crijevi}–Puci} izvedena su tri djela trojice hrvatskih skladatelja, a interkodiranog i ~etvrtog, s obzirom na to da je prva skladba posve}ena Antunu Sorko~evi}u.

Dirigent i voditelj Zbora Ton~i Bili} ocijenio je nosa~ zvuka prvim visokokvalitetnim izdanjem kojim se Zbor HRT–a u najboljem svjetlu moè predstaviti hrvatskoj publici, ali i me|unarodnoj glazbenoj sceni. Doista je rije~ o reprezentativnim skladbama reprezentativnih autora, koje isku{avaju sve tri vrste zbornoga muziciranja, a Zbor HRT–a jednakomjerno ih prakticira — formacije ènskog, mu{kog i mje{ovitoga zbora. Odabrani repertoar sa~injavaju Ba{~anska plo~a za mje{oviti zbor Stjepana [uleka i Kriù, daj nam ti milosti, glazba za starocrkveno pu~ko prikazanje za mu{ki zbor [ulekova u~enika Igora Kuljeri}a. Zatim je tu, me|u odabranima najstariji, Josip Hatze s ciklusom Pjesni ljuvene, pet ènskih zborova uz pratnju klavira te Jakov Gotovac s dva uratka, a to su Dvije pjesme ~uda i smijeha za mje{oviti zbor, op. 10 i ~uvena Koleda, narodni obred u pet dijelova za mu{ki zbor i mali instrumentalni sastav, op. 11, koju je 1925. godine praizveo sam Josip Hatze s Pjeva~kim dru{tvom Guslar. Naposljetku, odabrani repertoar zaklju~uje Voda zvira iz kamena Josipa [tolcera Slavenskog.

CD IZLOG

Cantus Pi{e: \ur|a Otr`an

CD IZLOG

Snimka iz 1986., nedjeljna poslijepodneva u dru{tvu Zagreba~ke panorame i idili~nih prizora sa Zrinjevca — u Zagrebu, a na drugom kraju kontinenta — vrijeme je za jo{ jedan uspje{an proboj na{eg »me{tra sviju nota« na me|unarodno glazbeno nebo. Pred nama na ovom albumu jedna je podebela orkestralna partitura koju besprijekorno izvodi National Philharmonic Orchestra pod palicom skladatelja, Alfija Kabilja. Ako ve} nije ove}a simfonija, onda je suita u 23 stavka. Te{ko je re}i u narativnom smislu na kakvu temu, jer film nije igrao u Zagrebu, ve} u Velikoj Britaniji i SAD–u, no za filmsku glazbu treba druga~ije postaviti stvari. Svaki film kao film postaje doga|aj, to jest uzbu|enje, tek po glazbi, pa onda, slu{aju}i neku glazbu iz filma, ostaje dojam da smo pro{etali krvotokom samog slikopisa i da nam dodatni »detalji« tipa dijalog, suze, portretni veliki planovi i sli~no zapravo nisu ba{ neophodni za do`ivljaj. Primjer je kaubojska tema (broj 17) pri kojoj vas ba{ briga {to je na ekranu, ali da to~no znate o ~emu se radi, znate. I to je velika ~arolija filmske glazbe.

CD IZLOG

B. Papandopulo, M. Nardelli st./solisti: Jan Lotko, Mario Nardelli ml. dirigent Ivo Dra`ini}

snimci antologijskih zbornih djela Stjepana [uleka, Josipa Hatzea, Igora Kuljeri}a, Jakova Gotovca i Josipa [tolcera Slavenskog, izvedenih na koncertu 22. studenoga 2005. godine u sklopu ciklusa Sfumato, a uvr{tenoga u projekt Gradovi glazbe Europske radijske unije.

CD IZLOG

(Original Motion Picture Soundtrack) Varese Sarabande Pi{e: \ur|a Otr`an

ponaj~e{}e suvremenika, promicao je suvremenost kad god je mogao, su–stvaraju}i u susretima skladbi s vanjskim svijetom. Pomogao je glazbi i skladateljima kao dobra babica ~itavom selu da iznjedri novo, da si probija put slobodom i razigrano{}u. Puno je kockica i ciglica sloèno u ovaj album koji je njegovo interpretativno umije}e podigao na zasluènu, vrhunsku razinu. To nije samo album solo–klarinetista. To je album jasnog, skromnog i sveobuhvatnog naslova AIR na kojem do izraàja dolazi zrelost jednog majstora slobodne prakse.

CD IZLOG

Sky Bandits

DUBROVA^KI SIMFONIJSKI ORKESTAR

ALFI KABILJO

CD IZLOG

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:19 PM

Page 22

BROJ 143, VELJA^A 2007.

Gri~ka vje{tica, da nabrojimo tek ne{to od njegova golemog i raznolikog opusa.

CD IZLOG

Cantus, HDS i HRT objavili su u ediciji Hrvatski suvremeni skladatelji trostruki autorski CD maestra Prohaske koji podastire odabir od preko 200 minuta njegova opusa. Prvi donosi baletnu, scensku i simfonijsku glazbu, drugi jazz, a tre}i popularnu glazbu. Zahvaljuju}i ovom izdanju, kojim se izdava~i oduùju maestru za sve ono {to je darovao hrvatskoj glazbenoj kulturi, Prohaskina je glazbena ostav{tina — dragulj na{e glazbe — dostupna javnosti. Uz ovo je luksuzno izdanje priloèna opse`na knjiìca u kojoj Prohaskinu baletnu, scensku i simfonijsku glazbu op{irno i instruktivno predstavlja Vi{nja Po`gaj, a jazz i zabavnu glazbu Dubravko Majnari}.

Pi{e: Dalibor Paulik BREZICE

Kak je blu prejk Grubi{i} d.o.o. ijetka su diskografska izdanja u podru~ju dje~jeg stvarala{tva, pogotovo onoga koje nema komercijalni karakter, ve} je ponajprije svojevrsni presjek rada nekog ansambla. U tom kontekstu treba promotriti i novi CD Kak je blu prejk dje~jega pjeva~kog zbora Brezice, nastao u povodu obilje`avanja 220. godi{njice osnovne {kole u Ravnoj Gori.

U hrvatskom dje~jem glazbenom stvarala{tvu i stvarala{tvu namijenjenom tom uzrastu uglavnom ima nekoliko dominantnih pravaca. Dje~ji zborovi koji masovno okupljaju djecu pred{kolskog i osnovno{kolskog uzrasta, a imaju svoja »imena« poput dru{tava ili udruga, uglavnom stvaraju nosa~e zvuka u kojima im pomaù iskusni skladatelji, tekstopisci i aranèri. Osim samostalnih izdanja, ovi zborovi jednom godi{nje ponajbolje radove objavljuju u okviru Hrvatskoga dje~jeg festivala u Zagrebu, koji djeluje ve} trinaest godina. Na taj na~in poznati i priznati autori svojim radovima stvaraju fundus popularne dje~je pjesme koju izvode ne samo ti zborovi, ve} i {kolski zborovi na svojim prigodnim manifestacijama. Neki pak dje~ji zborovi rade i samostalne projekte, vezane uz odre|enu temu, u ~ijoj realizaciji ponovo pomaù profesionalci, autori, pa nastaju, na primjer, Ptica ~udesnih krila {ibenskoga zbora Zdravo maleni, Pjevam Andersena zbora Zagrep~anke i de~ki te brojni naslovi Klinaca s Ribnjaka, od kojih se isti~e onaj posve}en junacima Disneyevih filmova. S druge strane, dje~ji pjeva~ki zborovi u {kolama veù svoj rad uz odgojno–obrazovni proces ili uz djelovanje glazbenih radionica. êsto se kao autori pjesama pojavljuju djeca, tematski okvir je {irok, pa su to svojevrsni presjeci rada ansambala uz stru~nu pomo} glazbenih voditelja, dirigenata ili aranèra u tonskim studijima. Ovoj grupi pripada i CD Kak je blu prejk dje~jeg zbora Brezice koji sadrì sedamnaest skladbi ~iji su autori djeca uz stru~nu pomo} voditeljice Nedeljke Poljan~i}, a najva`nije je istaknuti da je ve}ina tekstova na zavi~ajnom ravnogorskom govoru. Prikaz je to najrazli~itijeg sadràjnog materijala od folklora do duhovne tematike, a na}i }e se uglazbljen i znan Slap Dobri{e Cesari}a. Pravo obilje`je nosa~a zvuka jest upravo zavi~ajnost i trud imanentan amaterskom bavljenju glazbom i rije~i, uz aranèrsku nadogradnju, primjerice glazbenog producenta Roberta Grubi{i}a. On je ~esti suradnik dje~jih zborova primorsko–goranske regije koji autorskim uradcima skladatelja i pjesnika oboga}uju pjesmarice popularnih dje~jih pjesama. U tom kontekstu moèmo promatrati i stvarala~ki uspon zborova poput Mi}ih bodula, Tratin~ica, Zvona Vi{kova, Mor~i}a i Malih Rije~ana, ~estih sudionika tradicionalnog dje~jeg festivala u Zagrebu.

Pi{e: mr. sc. Irena Miholi}

CD IZLOG

KVARTET GUBEC

Ak’ sem ti sr~eko ranil… SBS Music lanovi Kvarteta Gubec na svoj su prvi CD uvrstili pjesme na kajkavskom dijalektu koje svi rado pjevamo, iako za neke ne znamo ni kad su nastale ni tko ih je sastavio. Upravo zbog te udoma}enosti, za ve}inu bismo pjesama rekli da su

narodne, premda nam popis autora govori da su ti evergreeni nastajali u razli~itim razdobljima pro{loga stolje}a. ^lanovi Kvarteta, trojica Zagoraca: Adam Kon~i}, Rajko Suhodol~an i Adalbert Turner–Juci, te Podravac Vid Balog, prepoznali su vrijednost tih pjesama te su uz pomo} tambura{kog sastava Fakini snimili album za slu{anje, plesanje i dru`enje.

i Fosterova skladba, odreda snimljene u jednom danu bez nasnimavanja. Ovo nipo{to nije Zja~in gitaristi~ki album, nego glazba za kvartet snimljena u jednom dahu (sve su izvedbe snimljene u prvom poku{aju), prepuna me|usobne komunikacije, koja nadasve svjedo~i o postignutu zajedni{tvo me|u suradnicima i glazbenim istomi{ljenicima.

Posebnost ovoga nosa~a zvuka jest vokalna interpretacija pjesama koje glumci–pjeva~i i pjeva~i–glumci izvode u vi{eglasju na kakvo moèmo nai}i u Hrvatskom zagorju. Taj breùljkasti prostor sjeverozapadnog dijela sredi{nje Hrvatske sa svojim susjedima dijeli mnoge karakteristike, a najvi{e se isti~u srednjoeuropski utjecaji (panonski i subalpski). Lokalno je stanovni{tvo te razli~itosti prigrlilo i dalo im svoja obilje`ja, na~iniv{i tako nove oblike. I zato je u Zagorju mogu}e pjevati solisti~ki ili vi{eglasno u skupini; bez instrumentalne pratnje ili uz glazbenu pratnju violina, harmonike, truba, klarineta ili pak, kao {to se na ovom albumu ~uje, tambura. I sve }e te izvedbe zvu~ati kao dio tradicije. Upravo je ta mje{ovitost razli~itih utjecaja i kombinacija razli~itih elemenata, pravo bogatstvo zagorskoga kraja koje su prepoznali i razli~iti autori novih pjesama. Album karakteriziraju i posebne vokalne mogu}nosti ~lanova Kvarteta koje su ponaosob pokazali u pojedinim pjesmama. Svira~i ih prate zanimljivom, ali nenametljivom svirkom u vrlo dobrim i odmjerenim obradama. Od uzorka odstupaju posljednje dvije pjesme — Baurico na sloènom bednjanskom dijalektu koju je Kvartet izveo na »klapski« na~in te vokalna Vinska kaplja.

Naziv CD–a Crossing The Border upu}uje na to da se ovom glazbom `eljelo prevladati sve zemljopisne, generacijske, glazbene, stilske, nadasve statusne, i ostale granice koje se skrivaju u svakom od sudionika snimanja.

Potpuri kajkavskih hitova izvodi se pri razli~itim sretnim (ali i tu`nim) okupljanjima, a vjerojatno }e i dalje poslu`iti kao isprika u razli~itim prilikama jer popevke te vsemu su krive i vince kaj srcu godi…

Pi{e: Ivica @upan

MATIJA DEDI]

Visiting Bruxeless Dallas Records a poziv glasovitoga belgijskog kontrabasista Jean–Louisa Rassinfossea klavirist Matija Dedi} nastupio je s glazbenicima iz raznih europskih zemalja 24. velja~e 2006. u Jazz Stationu u Bruxellesu. Nakon toga, zadovoljan Dedi}evim pijanisti~kim umije}em, Rassinfosse je posjetio Zagreb i bio ~lan Dedi}eva me|unarodnoga trija, u kojemu je jo{ svirao ~e{ki bubnjar Marek Paterman, ina~e stalni ~lan Rassinfossoeva sastava. Trio je 25. rujna 2006. nastupio u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, a dan ranije je dio istog programa snimio u studijskim uvjetima iste dvorane. Od najuspjelijih koncertnih i studijskih izvedbi vje{to je sastavljen album Visiting Bruxeless, tre}i {to ga je Dedi} objavio za tvrtku Dallas Records.

Bez obzira na eventualne zamjerke izvedbama, Dedi}ev koncert s ovim Triom jest, izme|u ostaloga, dokaz daljnjeg prepoznavanja njegovih skladateljskih i instrumentalisti~kih potencijala i u europskom kontekstu.

Miljenko Prohaska Cantus, HDS, HRT z mnogobrojne jazz skladbe, maestro Miljenko Prohaska, na{ proslavljeni skladatelj, aranèr, kontrabasist i vo|a big banda, pi{e zabavnu, laku orkestralnu i simfonijsku glazbu postiù}i u svakom ànru svjetska priznanja. Najslavniji svjetski glazbenici izvodili su Prohaskine skladbe zajedno s djelima najve}ih skladatelja. Skladbe Intima, Koncert br. 2, Concertino za jazz kvartet i guda~e i Dilemma, da izdvojimo samo neke, doìvjele su svjetsku premijeru u New Yorku (Carnegie Hall, 1966.) i Parizu u izvo|enju Modern Jazz Quarteta, USA Orchestra, Simfonijskog orkestra Cincinnatija i Pari{ke filharmonije. U Cincinnatiju je simfonijski orkestar predstavio njegove skladbe, a u Salle Pleyelu u Parizu dirigent Ku~ukarov izvodio je djela I. Stravinskoga, Johna Lewisa, Skrjabinovu poemu Ekstaze i Prohaskinu glazbu. Autor je glazbe za radijske i televizijske drame, kazali{te, crtane i kratkometra`ne filmove, balete i zborove. Potpisuje glazbu u petnaest cjelove~ernjih filmova te u dvjema televizijskim serijama, koautor je prve hrvatske rock–opere Gubec–beg, a orkestrirao je i rock–operu

U ostvarivanju vlastitih ideja Zja~a se, gitarist rastu}e ekspresivne mo}i, bez ikakvih frustracija uspje{no »nosi« sa zvijezdama prve lige svjetskoga jazza, Fosterom i Patituccijem.

Osim standarda Solar i On Green Dolphin Street u Dedi}evim aran`manima, na album su uvr{tene skladbe Razgovor s konobarom Arsena Dedi}a, starije skladbe Matije Dedi}a December, Family i Last Exit, te potpuno nove San Matina, Moment (solo) i Za Doru koju je izveo bez pratnje u dodatku koncertu. Iako se, zbog nedovoljnog broja proba, osje}a odre|ena uko~enost i neusviranost, pa na trenutak ~ak i nedostatak komunikacije, preslu{avanje CD–a svjedo~i Dedi}evu statusu zrelijega skladatelja i pijanista ~ije je umije}e u stalnom usponu, a izri~aj osebujniji, melodi~niji, ali nadasve racionalniji, jezgrovitiji i ekspresivniji.

MILJENKO PROHASKA

Ovim je albumom Zja~a predstavljen kao skladatelj koji pomno prati recentna kretanja na jazz sceni te autorski vje{to i plodonosno odgovara na postavljene izazove. Skladbe su mu ujedna~ene kvalitete, melodiozne i dopadljive, a ugo|aj im je meditativan, introspektivan, introvertan i pomalo tugaljiv. Rije~ je, dakle, o glazbi profinjena raspolo`enja, neiritiraju}oj, smooth, pomalo beskrvnoj, melankoli~noj i nje`na senzibiliteta, tek povremeno poletnoj.

Sjajan posao obavili su snimatelj Hrvoje Hegedu{i} te Miro Vidovi} koji potpisuje postprodukciju, zahvaljuju}i kojima su studijske i koncertne snimke ujedna~ene, ~iste i prirodne.

RATKO ZJA^A, JOHN PATITUCCI, STANISLAV MITROVI], AL FOSTER

Crossing The Border Nashville Records rvatski jazz gitarist Ratko Zja~a, koji desetlje}ima djeluje u Nizozemskoj i SAD–u, snimio je u New Yorku novi CD Crossing The Border, pra}en saksofonistom Stanislavom Mitrovi}em te zvijezdama, bubnjarom Alom Fosterom i kontrabasistom Johnom Patituccijem. Zja~a je, izme|u ostaloga, snimao i nastupao s Ratko Zja~a Quartetom, Nocturnal Mission Quartetom i Benny Bailey Groupom te snimio samostalne albume A Day in Manhattan (s Reggiem Workmanom i Alom Fosterom), Live (s Reggie Workman and Jim Cobb Sextetom) i Shades of Spirit — Fretless Guitar Project (sa Stanislavom Mitrovi}em). Zja~ina knjiga 30 Jazz Standards Arranged for Chord Melody Guitar prodaje se diljem svijeta i sadr`i, kako je istaknuto u naslovu, trideset jazz standarda.

Na novi CD uvr{teni su samo originali: sedam Zja~inih, tri Mitrovi}eve te po jedna Patituccijeva

RAZNI IZVO\A^I

Latino Balade Blues (Sje}anje na Raya Charlesa) Hrvatski glazbeni zavod D Latino Balade Blues (Sje}anje na Raya Charlesa), {to ga objavljuje Hrvatski glazbeni zavod, nudi tri seta raznovrsne glazbe u izvedbama razli~itih izvo|a~a, a u svim formacijama sudjeluje poznati zagreba~ki tenor–saksofonist dr. Stjepan Plavec. Latino kvartet, koji ~ine Plavec, pijanist J. [aban, gitarist D. Mili~i}, basist D. Guli} i bubnjar I. Gvozdanovi} spretno izvodi atraktivan latino set: How Insensitive, Wave, Quiet Nights of Quiet Stars (na ksilofonu im se pridru`uje J. Grosinger), One Note Samba i The Girl from Ipanema A. C. Jobima te Autumn Leaves J. Cosme.

Balade Kao sjena i Blues za ~etvoricu Z. Kruì}a svira Kvartet Stjepana Plaveca, a Gershwinov standard Embraceable You izvode Plavec i gitarist D. Di~i}. Blues set sa skladbama I Like to Hear It Sometime, Hallelujah i Just Love Her So, I Got a Woman, Take These Chains from My Heart i You Don’t Know Me iz repertoara Raya Charlesa, uz pratnju Big Banda HGZ–a, kojim ravna Zlatko Dvoràk, odli~no pjeva Uro{ Peri}. Plav~eve respektabilne izvo|a~ke kvalitete, u kvartetu i ostalim formacijama u kojima se desetlje}ima uspje{no predstavlja kao instrumentalist i band leader, ve} smo upoznali na njegovim prethodnim albumima. No, iako se ovom prigodom radi samo o visokoprofesionalnom opona{anju Raya Charlesa ({to, dakako, nipo{to nije lak posao!), Peri}evo nesvakida{nje pjeva~ko umije}e, muzikalnost, visoka profesionalnost, skrb o svakom detalju izvedbe, dikcija i druge izvo|a~ke osobine uistinu su ugodno iznena|enje. Veliku potporu Peri}u profesionalno je pruìo Big Band HGZ–a.

Page 23

BROJ 143, VELJA^A 2007.

Aquarius Records jesme religijskog sadràja i popularni izvo|a~i nisu ba{ ~vrsto povezani, iako mnogi u svojim pjesmama spominju Bo`je ime. Jedino je kompilacija Tvoje ljubavi sam èdan s pjesmama duhovnog sadràja i izvo|a~ima poput Vanne, Nine i Gibonnija bila primjer na koji na~in poznati izvo|a~i, izvan okvira svojega repertoara, mogu ostvariti izlet u druk~iji tip glazbe. Kompilacija I tvoja mala kap... tako|er sadrì duhovne pjesme, ali su njihovi izvo|a~i ostali vjerni svojemu izrazu ili su ga tek neznatno promijenili. Na izdanju sudjeluju En Face, Alen Vitasovi}, Tedi Spalato, Gustafi, Meritas, Putokazi i ostali manje poznati izvo|a~i koji, ne mijenjaju}i mnogo vlastiti izraz, pjevaju novoskladane kr{}anske napjeve. Iako ima prije svega humanitarnu vrijednost, ovaj je CD svojevrsni raritet, jer je posrijedi jedini nosa~ zvuka na kojemu je zabiljeèna skladba Gustafa Oj, Isuse ili na kojemu Tedi Spalato pjeva Boè moj. Autori skladbi uglavnom su Bruno Krajcar i Daniel Damjanovi}, a izvjesno je da }e pjesme s ovog albuma biti uspje{nice na katoli~kim radijskim postajama.

BORIS KRAINER

Zodiac Croatia Records

DETOUR

Detour Aquarius Records etour su imali jedan od najbombasti~nijih PR–ova za nastupni album, ne{to poput »nastavak Yammata drugim sredstvima«, »Yammat pod drugim imenom«, Plan C ({to je referenca na Yammatov album Plan B) i tako dalje. Spominjao se i ne pretjerano uspje{an singl Ljeto po~inje, ali sve to je bilo podizanje pra{ine koju Alen Balen posredno ili neposredno di`e uz svoj projekt Yammat. Jednostavno, sastav neprestano mijenja postavu, pjesme mu variraju, ima status vje~ne nade i uspijeva ra|ati derivate — Florijan i Detour. Detour su tek drugim singlom Mjesec otvorili karte i predstavili vrlo dobar glas pjeva~ice Maje Posavec. Oslonjen na takozvane trendy beats, odnosno na ono {to smo navikli slu{ati na kompilacijama poput Cafe Del Mar ili Buddha Bar, stvarala{tvo Detoura takvu glazbu vrlo dobro prilago|ava hrvatskom izri~aju. Ali, da bi se sastav mogao ja~e nametnuti (i, hm, konkurirati ve} ipak diskografski etabliranomu Yammatu), album bi mu trebao sadr`avati vi{e uspje{nica i biti ~vr{}i te produkcijski dora|eniji. A tko bi to trebao odraditi, nisam ba{ mogao pro~itati jer su podaci o glazbenicima na ovitku vrlo ne~itki.

IVANA KINDL

Osje}aj Menart ko je album Moj svijet Ivane Kindl bio »pismo namjere« kojim ova nadarena izvo|a~ica namjerava prokr~iti autohtone putove namjerno skre}u}i s ustaljenih r’n’b i hip–hop obrazaca, onda je njezin tre}i album Osje}aj potvrda takva zaokreta. Prpo{na i za-

Hrvatskoj nema mnogo takozvanih izgubljenih albuma, primjerice onih koji su snimljeni, a nikad nisu objavljeni (poput Urbanova tre}eg albuma) ili onih koji su stigli na trì{te, ali su zbog nerazja{njenih okolnosti na njemu kratko tavorili, a onda zauvijek nestali (primjerice, nastupni album Gustafa V.). Album Borisa Krainera Zodiac pripada drugoj kategoriji: na trì{tu se pojavio poput kometa i potom nestao. Neobi~no, jer Krainer je izvo|a~ ~ije su dvije kompilacije Love Songs, na kojima se nalaze instrumentalne matrice za romanti~ne trenutke, nakladama nadma{ile ve}inu recentne produkcije. Krainer je definitivno hrvatski Richard Clayderman, a njegovi, uhu ugodni instrumentali, imaju {iroki raspon. Pritom valja istaknuti vrhunsku interpretaciju, ~emu pridonose gosti, ina~e virtuozi na svojim glazbalima: Elvis Stani}, Damir Halili} Hal i Igor Gerìna, a sve je besprijekorno producirano, {to ne treba ~uditi jer je Krainer poznat i kao producent jednoga od ponajboljih hrvatskih pop–albuma — [ajetina Bluesa bera~a {paruga.

CD IZLOG

TINA VUKOV

Tuga dolazi kasnije Croatia Records

Vru}e igre/RE ova distribucija reizdanja albuma Parnog valjka, me|a{a u njegovoj karijeri, zorno pokazuje kako je sastav zvu~ao u naponu snage. Vru}e igre nastale su na temeljima Gradskih pri~a, vrlo dobrog albuma koji je baladom Stranica dnevnika uvrstio Parni valjak u obaveznu glazbenu lektiru srednjo{kolskih tuluma. Kadrovske promjene koje su uslijedile nisu »minirale« skupinu. [tovi{e, vo|a grupe Husein Hasanefendi} dokazao je da umije sretno spojiti novovalni polet s rock poetikom {ezdesetih godina pro{loga stolje}a. Neda je u reggae ritmu postala megahit, a u stopu su je slijedile naslovna pjesma te Ona je tako prokleto mlada i Javi se. Balada Hvala ti naslijedila je Stranicu dnevnika, dok je kompatibilnost s novim valom Valjak pokazao obradom Johnnyjeve pjesme Kad Miki ka`e da se boji ({to nije slu~ajnost, jer je Valjak

taru poslovicu o jabuci i stablu, nakon Matije Dedi}a, Kristijana Rahimovskog i Mila Stavrosa, potvr|uje i Tina Vukov. Iako nije k}i velikoga Vice Vukova, ve} njegova ne}akinja, ova jabuka u punom cvatu ve} je nastupnim albumom potvrdila da je pala tik do stabla. Osebujna vokalnog izraza, Tina Vukov nije upala u zamke trendova, nego je stvorila album koji prije svega isti~e njezin bar{unasti glas. Zbirka od deset pjesama sadrì i dvije zanimljive obrade — Troje, veliki hit Xenie, za razliku od dance obrade Anamarije i Branimira Mihaljevi}a, zvu~i iznimno suvislo, za {to je zasluàn i Robert Fun~i}, ~lan sastava koji je vokalno sudjelovao i na originalu, a producirao je cjelokupan album. Vra}am se, stari hit Arsena Dedi}a, zaìvio je u duetu koji vrlo skladno zvu~i. Izvorni materijal je ujedna~en — nema velikih skokova ni proma{aja. Da je rije~ o izvo|a~ici u koju valja ulagati, potvrdila je i njezina diskografska ku}a koja joj je osigurala format dual disca (CD+DVD), prvi i zasad jedini u Hrvatskoj.

PARNI VALJAK

Suzy/Hit Records

CD IZLOG CD IZLOG

CD IZLOG

I tvoja mala kap…

CD IZLOG

RAZNI IZVO\A^I

elike kompanije obi~avaju za Boì} darovati raznovrsne kompilacije nekog od izdava~a i ubaciti ih u prigodan ovitak. T–Mobile oti{ao je korak dalje uprili~iv{i snimanje obrada pjesama objedinjenih pod svojim sloganom Tako blizu te su album odlu~ili dijeliti korisnicima. Na izdanje su uvr{teni Martina Vrbos, ~lanica Putokaza, voditeljica MTV–ja i zvijezda nekih od reklama T–Mobilea, Detour, Jelena Radan, Tina Vukov, Tamara Obrovac i Lea Dekleva. Vrlo dobro sloèna kompilacija s doma}im i inozemnim pjesmama izvo|a~a u rasponu od Novih fosila (Tonka) do Metallice (Nothing Else Matters) odli~no je osmi{ljen lounge materijal za u~estalu uporabu. Pritom je najzanimljivija obrada pjesme Ne daj Natali Dizdar u izvedbi Jelene Radan, koja joj je dala novo zna~enje, a i pokazala da razmjerno svjeè pjesme mogu dobro zvu~ati u druk~ijim interpretacijama.

CD IZLOG

T–Mobile

CD IZLOG

Tako blizu

CD IZLOG

RAZNI IZVO\A^I

CD IZLOG

rvatska reggae scena uglavnom djeluje u alternativnim vodama i dosad se nijedan od ve}ih izdava~a nije ba{ »pretrgnuo« objaviti album nekog od izvo|a~a ove vrste glazbe. Davno su pro{li dani Naturalne mistike, a zasad se jedino Radikal dub kolektiv uspio predstaviti diskografski relevantno. Sre}om, Dallas je pru`io priliku Brain Holidaysima koji nastupaju na raznim, zimskim i ljetnim reggae festivalima po Hrvatskoj i {ire te imaju sve ve}i krug poklonika. Njihov prvijenac Stereo Roots dobrodo{ao je prilog hrvatskoj glazbenoj multikulturalnosti. Premda ovo izdanje nije posebice inovativno, radi se zapravo o reinterpretaciji, glazbenici su pokazali da se mogu pohvaliti dobro nau~enom zada}om profesora Boba Marleyja. Kombinacija hrvatskog i engleskoga jezika s jamaj~anskim naglaskom djeluje svje`e, pa Brain Holidays ni u zimskim danima nemaju te{ko}a s trajno{}u.

RAZNI IZVO\A^I

Stra{ni Rije~ani Ciklama/Dallas akon izdavanja kompilacije Rijeka — Paris — Texas, »odsko~ne daske« za nove rije~ke bendove (uz prve snimke Leta 3, tada Leta 2 te skupina Fit i Gr~), poput izdanja Novi punk val 78–80, Paket–aran`man ili Artisti~ka radna akcija koje su otvorile diskografska vrata mnogim relevantnim sastavima sedamdesetih i osamdesetih godina, bilo je nekoliko poku{aja da se u Rijeci napravi sli~an album. No, od kasetnog izdanja Ritam promjena iz 1987. (na kojemu se, dodu{e, nalazi prva snimka Laufera) i nekih poku{aja rije~ke diskografske ku}e Nema problema do danas ni{ta sli~no nije u~injeno. Kompilacija Stra{ni Rije~ani, prvo izdanje podetikete Damira Marti-

CD IZLOG

Dallas

CD IZLOG

Stereo Roots

posegnuo i za Jablanom svojega kratkotrajnog ~lana Johnnyja [tuli}a). U kona~nici, Vru}e igre i danas smatramo ponajboljim uratkom Parnoga valjka, tako da ponovna distribucija revalorizira takav status ovoga albuma.

CD IZLOG

BRAIN HOLIDAYS

bavna, istodobno i energi~na i pozitivno »nabrijana«, Ivana Kindl svoje je vokalne performanse sjajno sljubila s pjesmama koje nemaju rok trajanja kra}i od pre–paid telefonske kartice. Osim nje, za njih su zadu`eni Andrea ^ubri}, Natko Smoljan, Silvio Pasari}, Maja Vu~i}, Petar Beluhan i drugi. Skladbu Sve ispo~etka potpisuju Arsen i Matija Dedi}. Kombinacija standardnih pop–rje{enja, ubrzanoga r’n’b–ja, soul natruha i urbanih obrazaca, katapultirali su ovaj album sasvim neo~ekivano u jedno od najugodnijih pro{logodi{njih iznena|enja. Osim sitnih pogre{aka (primjerice, nezgrapno izveden tekst refrena za hit Navika na tebe), ovaj album predstavlja diskografski zgoditak koji Ivanu Kindl dovodi u A–ligu komercijalnih izvo|a~ica. Uostalom, Osje}aj kvalitetom nadilazi ve}i dio diskografija njezinih razvikanijih kolegica poput Nine Badri} ili Vanne.

CD IZLOG

Pi{e: Bojan Mu{}et

CD IZLOG

Iako Father uspje{no nastupa u Velikoj Britaniji, predvi|am uspjeh onima koji pjevaju na hrvatskom jeziku, prije svega furiozniom bendu One Piece Puzzle i donekle O. [. Sulud III, koji jedini imaju veze s rije~kom punk–rock tradicijom, ali trebali bi prili~no »izbrusiti« svoj izraz.

CD IZLOG

novi}a Mrleta iz Leta 3, Ciklama Records, okupila je nu–metal i sli~ne rije~ke skupine agresivnog izraza ~iji glazbeni kontekst podsje}a vi{e na motornu pilu ili mje{alicu za beton nego na standardne glazbene `anrove. No, Rijeka je oduvijek prednja~ila u rock izrazu, pa je mogu}e da neki od »stra{nih Rije~ana« za koju godinu probiju regionalnu barijeru.

CD IZLOG

8:19 PM

CD IZLOG

11-Jul-07

CD IZLOG

cantus_11 print vani 01:cantus_01.qxd

11-Jul-07

8:20 PM

Page 24

CANTUS IZLOG

BROJ 143, VELJA^A 2007.

I Z

C A N T U S O V E

Nova izdanja

R A D I O N I C E