Cantus 150 web by HDS.hr

TRIBINA O HRVATSKOM MJUZIKLU / USPJEŠNI KONCERTI TRI BIG BANDA / OTKRIVANJE HRVATSKE GLAZBENE BAŠTINE / PRAIZVEDBE / ACOUSTIC PROJECT – NOVI ANSAMBL ZA SUVREMENU GLAZBU / RAZGOVOR: KATARINA MATANOVAC FURIĆ – voditeljica Odjela mehaničkih prava HDS ZAMP-a / CD IZLOG NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 150 SVIBANJ 2008. CIJENA 20 kn

cant 150 08.indd 1

»To je mjuzikl bez praznog hoda. Stavljam ga u red Tijardovićevih Male Floramy i Splitskog akvarela koliko je tu melodije, glazbe... Napravio sam predstavu u predstavi jer mi je to bio zgodan način da ne diram djelo koje je savršeno. S preinakama sam želio pokazati ljepotu, raskoš i bogatstvo Slavonije«, kaže Mario Mihaljević.

Sečak. Slavonija tako živi u Slavonskoj rapsodiji, u bećarcu, karakterističnom humoru, pjesmi, plesovima i običajima koje je Branko Mihaljević desetljećima prikupljao.

Sje anja skladateljeve udovice »Branko je kao novinar Obnovljena priča o dosjetljivim obilazio slavonska sela za seljacima iz Ponjavaca za koje koja nisam ni znala da turisti iz inozemstva obavljaju postoje i zapisivao običasve seoske poslove i za takav je i melodije. Za to mu je im »doživljaj sela« skupo istraživanje 1981. Hrvatsko novinarsko društvo plaćaju, a Ponjavčani za to dodijelilo Zlatno pero govrijeme uvježbavaju Slavonsku rapsodiju za domaću metropolu dine. Slavonska rapsodija u Na sceni, ušorenom slavonnovom ruhu svevremena skom selu kako ga vidi scei na kraju za Broadway. je kao što je i Brankova nograf Miljenko Sekulić, glazba, a uprizorenja ne Mihaljević riječi potvrđuje s treba uspoređivati. Svadvije stotine solista, članova ko je drukčije.«, ocjenjuje orkestra, zbora i plesne skuMiroslava Mihaljević, pine osječkoga HNK, Folklornog ansambla i tam- supruga pokojnoga skladatelja, nastavnica glazbe buraškog sastava HKUD–a Osijek 1862, te Tam- koja se i u mirovni bavi pedagoškim radom. Po buraškog orkestra Osječko–baranjske županije u iznimnim glumačkim i pjevačkim interpretacijama izvornim slavonskim te stiliziranim nošnjama — u mjuziklu iz 1978. sjeća se Gite Šerman Kopljar, kostimima Ante Tončija Vladislavića. Koreogra- Marije Raljević, Mirka Čagljevića, Zrinka Soča, ﬁju i scenski pokret osmislio je i uvježbao Svebor Olge Vulić i Stjepka Jankovića, ali hvali i današnje

soliste Nenada Tudakovića, Damira Bakovića, Predraga Stojića, Blaženku Targuš, Barbaru Othman, Željku Marinić, Krunoslava Tumu, a najviše Sanju Toth, opernu solisticu u glavnoj, ne samo pjevački, već i glumački iznimno zahtjevnoj ulozi redateljice Eržike iz Pečuha. Muzikologinja i glazbena kritičarka Branka Ban drži da je, kada se vrednuje predstava, najvažnije naglasiti da je to pravi etnomjuzikl. »Zadržani su svi elementi glazbenoga žanra, a prilagodbom novom vremenu mjuzikl je sačuvan od zaborava, što i jest cilj: dati novi život Slavonskoj rapsodiji, folkloru odnjegovanom na našem prostoru i uobličenom u kazališni izraz«, zaključuje Branka Ban. Slavonska rapsodija jest hommage Branku Mihaljeviću (Zagreb, 1931. — Osijek, 2005.). Višestruko nagrađivani skladatelj, novinar i urednik Radio Osijeka, proglašen »Osječaninom stoljeća« u anketi Gradskog radija, za osječka je kazališta, Dječje, koje nosi njegovo ime, i Hrvatsko narodno, napisao više od dvadeset djela, a među njegovim brojnim skladbama jesu Moj Osijek i Pjevat će Slavonija, svojevrsne himne Osijeka i Slavonije.

CANTUS

CANTUS Pričom o dosjetljivim seljacima iz Ponjavaca za koje turisti iz inozemstva obavljaju sve seoske poslove i za takav im »doživljaj sela« skupo plaćaju, a Ponjavčani za to vrijeme uvježbavaju Slavonsku rapsodiju za domaću metropolu i na kraju za Broadway, Mario Mihaljević je duhovito prikazao kako doba u kojemu živimo, globalizacija i odnos društvenoga središta prema manjoj sredini utječu na način života u slavonskom selu. Uz Pozdrav Slavoniji, Nek’ se selo okrene na peti, Pjevat će Slavonija i druge poznate skladbe, u mjuzikl je uklopio i legendarnu pjesmu Branka Mihaljevića Zeko i potočić. Pjesme su izvedene u novoj orkestraciji s više tamburica koju je prema izvorniku razradio Siniša Leopold, ujedno dirigent predstave. I upravo su se skladbe Branka Mihaljevića potvrdile najvećom vri-

jednošću ovoga djela. Trideset godina nakon praizvedbe Slavonske rapsodije one nisu zaboravljene, pa ih ljubitelji autentičnoga slavonskog folklora zbog popularnosti smatraju narodnima.

CANTUS

Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku 8. veljače ove godine, trideset godina nakon praizvedbe, premijerno je izveden etnomjuzikl Slavonska rapsodija Branka Mihaljevića u dramatizaciji i režiji Ivana Ivice Krajača. Treće je to uprizorenje prvoga slavonskog mjuzikla, a kako je od drugoga proteklo dvadeset godina, libreto je prema očevu originalu osuvremenio Mario Mihaljević, skladatelj, tekstopisac, pjesnik, radijski novinar, voditelj i urednik.

CANTUS

Piše: Sanja Račić

CANTUS

USPJEŠAN ETNO »LIFTING« SLAVONSKE RAPSODIJE

CANTUS

Pr vi sla vons ki mjuzikl po tre i put me u Sla voncima

CANTUS

ISSN 1330–4747

25-Sep-08 12:26:07 PM

BROJ

TRIBINE

POŠTOVANI ITATELJI CANTUSA! ahvaljujem vam što ste uz nas i prigodom maloga jubileja — stotinu i pedesetoga broja novina Cantus. No, vremena za slavlje nema jer smo željeli zabilježiti što više događaja vezanih uz hrvatsku glazbu, a u proteklom ih je razdoblju bilo u izobilju. Ponovno su se oglasili suradnici koji su pratili međunarodne uspjehe hrvatskih autora i izvođača, pišemo o promocijama glazbenih izdanja, recenzija je više nego ikad, sjećamo se djela Dore Pejačević i Josipa Mandića, a zabilježili smo i Tribine Hrvatskoga društva skladatelja, zatim premijeru nove inačice Slavonske rapsodije te koncerte posvećene hrvatskom jazz stvaralaštvu.

TRIBINE

Posjetite nas i na internetskoj stranici www.hds.hr na kojoj, uz prethodne brojeve Cantusa, možete pročitati i cjelovite verzije članaka koji zbog svoje dužine nisu u cijelosti uvršteni u tiskane novine. Na istomu se mjestu također možete informirati o koncertima i ostalim glazbenim događajima koji nas očekuju i koji su održani. Čestitamo Cantusovim autorima, izvođačima i producentima i ton majstorima koji su nominirani za ovogodišnju nagradu Porin.

TRIBINE

bavještavamo sve redovne članove da će se u subotu, 21. lipnja 2008. održati redovna godišnja Skupština HDS–a. Kako je ovogodišnja Skupština izborna, pozivamo sve zainteresirane da razmisle o eventualnoj kandidaturi za Predsjedništvo ili Nadzorni odbor.

Piše: Petra Pavić

rošle je godine redatelj Vlado Štefančić dobio Nagradu Vatroslav Lisinski za doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu, posebno glazbenoj sceni. Upravo je taj događaj bio povod Tribini održanoj 29. siječnja ove godine u prostorijama Hrvatskoga društva skladatelja koja je, očito u pomanjkanju ponude takve vrste događanja unutar kazališne struke, privukla popriličan broj redatelja, skladatelja, libretista, glumaca, teatrologa, muzikologa i novinara. Prema riječima voditelja i organizatora Tribine dr. sc. Dalibora Paulika, cilj je bio otvoreno, kritički i konstruktivno govoriti o hrvatskom mjuziklu i njegovoj budućnosti u našemu kazalištu i kulturi, ali je i napomenuo da želi izbjeći raspravu o mjuziklu s muzikološkog stajališta kao isključivo

asfaltu Darka Hajseka, Igora Weidlicha i tome što jedan kazališni ansambl izvodi Ladislava Prežigala. Hrvatski mjuzikl kao opere, drame i mjuzikle, Osijek pridonio pojam komentirao je Pero Gotovac, sklada- hrvatskoj produkciji mjuzikla. telj i dugogodišnji dirigent u Kazalištu KoPostavivši pitanje kako medija, rekavši da ovom potaknuti gradske vlaglazbenom obliku nisu sti, resorno ministarVoditelj i organizator dovoljni domaći autor i stvo, Hrvatsko društvo Tribine dr. sc. Dalibor domaća produkcija, već je skladatelja i Društvo za libreto potrebna temaPaulik napomenuo dramskih umjetnika tika iz hrvatske literature je da želi izbjeći na suradnju i ulaganje da bi se zvao hrvatskim raspravu o mjuziklu s u nove projekte, Vlado mjuziklom. Štefančić predložio je muzikološkog stajališta Teatrologinja Antonija raspisivanje natječaja za kao isključivo glazbene Bogner Šaban osvrnula sinopsis djela kojim bi forme te ga namjerava se na problem nedostatka se pozvalo dosadašnje promotriti teatrološki stručne kritike mjuzikla, velikane hrvatskoga mjkroz odnose skladatelj odnosno na nedostatke uzikla da se priključe sa pisanja kritike samo s svojim starim ili novim — libretist — redatelj, glazbene strane, pri čemu songovima, pružajući samu produkciju

ansambla i publiku.

TRIBINE

Zvonko Špišić na glazbenoj Tribini a tradicionalne susrete u dvorani Hrvatskoga društva skladatelja voditelj Tribina dr. sc. Dalibor Paulik doveo je 3. ožujka 2008. istaknutog člana iz skupine začetnika Zagrebačke škole šansone, ali ponajviše umjetnika čija se znatiželja nije ugasila niti nakon punih pedeset godina otkako se prvi put pojavio na sceni. Na široku lepezu njegova umjetničkog rada podsjetili su i Zvonkovi gosti, novinari Vojo Šiljak i Maja Sabolić, desetljećima njegovi bliski suradnici i štovatelji, a pred prepunom dvoranom Špišić se prisjetio i nekih sasvim nepoznatih detalja iz karijere. Trešnjevačkomu se tribunu toplim riječima obratio i Pero Gotovac, nazivajući ga, zbog obilja raznovrsnih umjetničkih iskaza, renesansnim čovjekom. A on je, živeći jednostavno i mirno u kućici s prekrasnim vrtom na Trešnjevci, okružen ljubavlju obitelji i prijatelja, pisao, pjevao i slikao... kako divan život — kao iz Britvićevih stihova.

TRIBINE

Kao kruna Špišićeva umjetničkog djelovanja stiže vijest da je upravo on ovogodišnji laureat nagrade Porin za životno djelo. To priznanje za cjelokupan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi bit će mu uručeno na svečanoj dodjeli 11. svibnja u Zagrebu, točno deset godina nakon njegova posljednjega solističkog koncerta u Lisinskom, recitala na kojemu je i objavio svoje povlačenje sa scene. (B.M.)

TRIBINE

VIJESTI VIJESTI

ROBERT MILEVOJ

TRIBINE

Ove će godine po prvi put u radu Skupštine, a temeljem prošlogodišnje izmjene Statuta, sudjelovati i pet pridruženih članova. Broj članova Predsjedništva će se povećati na 12 kako bi u upravljanju Društvom sudjelovali i sekundarni nositelji prava.

Rikard Simonelli, Vlado Štefančić, Alﬁ Kabiljo i Dalibor Paulik na Tribini

glazbene forme te ga namjerava promotriti teatrološki kroz odnose skladatelj — libretist — redatelj, samu produkciju ansambla i publiku. Uz vodstvo organizatora, u realizaciji Tribine sudjelovali su kazališni redatelj Vlado Štefančić, skladatelj Alﬁ Kabiljo, autor najizvođenijega hrvatskog mjuzikla Jalta, Jalta te Rikard Simonelli, glumac i svojedobno voditelj ansambla Kazališta Komedija Aktualizacija na inicijativu publike Veći dio susreta protekao je u iscrpnom, pomalo zamornom i ne sasvim potrebnom pregledu rada Komedije, domicilnog kazališta mjuzikla od pedesetih godina do danas, kojemu su Vlado Štefančić i Rikard Simonelli pridodali svoja sjećanja i poneke anegdote, no zahvaljujući publici dotaknule su se i teme vezane uz dio naslova koji se odnosi na »danas«. Spomenuvši novu generaciju glumaca, Dalibor Paulik istaknuo je Đanija Stipaničeva, Dražena Čučeka, Renatu Sabljak, Milu Elegović, Danijelu Pintarić i njihov kvalitetan rad na inozemnim uspješnicama, ali i na domaćim mjuziklima, kao što su Nosonja Veseljka Barešića i Ruža na

kritičar nije kompetentan za pisanje i o interpretativnim glumačkim aspektima — time, istaknula je, nazivanje glumca zvijezdom neke izvedbe ostaje samo ﬂoskula. Svojim je nastupom potaknula na razgovor o stvaranju novih kvalitetnih kadrova i educiranju stvaralačkih potencijala, pa su Siniša Leopold, dirigent mjuzikla Slavonska rapsodija i autor prvoga tamburaškog mjuzikla Janica i Jean, i Sanda Miladinov Langerholz, glumica i pjevačica s pedagoškim iskustvom na Akademiji dramskih umjetnosti, predložili da se na Muzičku akademiju uvede kolegij glume — ne znajući da na Odsjeku za pjevanje već duže vrijeme postoji kolegij Operna gluma. Kritika vodstvu Komedije Voditelj Tribine dotaknuo se i komercijalizacije kazališta te cjenika produkcije mjuzikla uzevši za primjer zemlje poput Češke i Slovačke koje »izvoze« svoj kulturni sadržaj. Kratko izlaganje o osječkom Kazalištu i produkciji mjuzikla u tome gradu imao je maestro Antun Petrušić, čime je dao do znanja da mjuzikl nije prisutan samo u zagrebačkim kazalištima, već da je unatoč

ogledni primjer suvremenoga glazbenog kazalište u Hrvatskoj. »Sve je to divno i krasno, no realnost života je potpuno drugačija«, nadovezao se na taj prijedlog Alﬁ Kabiljo, ujedno uputivši oštru kritiku sadašnjem ravnatelju Gradskog kazališta Komedija Niki Pavloviću koji, prema njegovim riječima, a s kojima se većina prisutnih složila, ignorira nove projekte i ne pokazuje interes za nove ideje. Jedan od primjera koji su naveli bilo je odbijanje novoga mjuzikla Ave Marino, autora Đele Jusića i Luka Paljetka nastaloga povodom 500. godišnjice Držićeva rođenja, koji će se ipak odigrati, ali u Dubrovniku. Tribina je privedena kraju nezavršenim pričama. Možda se previše vremena potrošilo na ono što je nekada bilo. Možda bi trebali nastaviti s tribinama dok se problemi ne počnu rješavati. Ovako, ostaje nam očekivati dio iz naslova Tribine »sutra«, kroz nove produkcije mjuzikla Marilyn Monroe Ivice Krajača i Dunda Maroja Đele Jusića, a gdje drugdje nego u Komediji?

VIJESTI

Kajkavske popevke Jure Stubičanca

ROBERT MILEVOJ

VIJESTI VIJESTI

Hrvatski mjuzikl: JUČER –DANAS – SUTRA

TRIBINE

Obavijest o Skupštini HDS–a

TRIBINE

VIJESTI

Davor Hrvoj, urednik

VIJESTI

,S SVIBANJ 2008.

Tribina Hr vats koga druš t va s kladatelja

Zvonko Špišić

VIJESTI

UVODNIK

UVODNIK UVODNIK

uro Šaban bi 27. ožujka navršio 75 godina, stoga je njegova obitelj odabrala upravo taj datum za promociju CD–a s uglazbljenim pjesmama našega istaknutog kulturnog djelatnika, publicista i kajkavskoga pjesnika koji je svoje radove potpisivao pseudonimom Jura Stubičanec. U dvorani Hrvatskoga društva skladatelja bilo je premalo mjesta za sve one koji su željeli obnoviti uspomene na dragoga prijatelja i kolegu te pozdraviti objavljivanje kolekcije s 22 popevke, zbirke precizno i s ljubavlju pripremljene, što ne čudi znamo li da je autor kompilacije njegov sin Antun Tomislav Šaban. Na album su uvrštene sve Jurine uglazbljene pjesme, od prve Šamlasti fašnik iz 1970. do tek nedavno snimljene Zdavnja gda vrabec je sablu nosil. U ime Croatia Recordsa zbirku je predstavio Đorđe Kekić, a uz autora svoja sjećanja i opaske s okupljenima također su podijelili bliski suradnici i dugogodišnji prijatelji Arsen Dedić i Zvonko Špišić. U opremi CD–a vrijedno je istaknuti priloženu knjižicu na 32 stranice s biografskim podacima, tekstovima svih objavljenih popevki i likovno opremljenu čudesnim Lackovićevim grafikama. (M.S.)

IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb / E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747

cant 150 08.indd 2

25-Sep-08 12:26:12 PM

lada skladateljica Viktorija Čop dobitnica je Nagrade Stjepan Šulek za skladateljsko djelo u 2007. godini. Tu uglednu nagradu Fond Stjepan Šulek naizmjenično dodjeljuje od 1993. godine mladim hrvatskim skladateljima i violinistima kao poticaj njihovu daljnjem djelovanju, a nosi ime toga istaknutog hrvatskog skladatelja, violinista, dirigenta i glazbenoga pedagoga. Nagradu, koja se sastoji od pisanoga priznanja, rada akademskoga slikara Ninoslava Poljana i novčanog iznosa, osobnoga dara doživotne predsjednice Fonda, gospođe Nevenke Šulek, Viktoriji Čop uručio je akademik Pavle Dešpalj, predsjednik Fonda Stjepan Šulek, za skladbu Adieu za simfonijski orkestar

skom radu i planovima za budućnost, osvrnuvši se na početku na značenje same Nagrade Stjepan Šulek: Nagrada koju sam primila dolazi iz same struke, što mi predstavlja poticaj za daljnji rad. Zadovoljna sam odličnim prijemom ove skladbe kod samih glazbenika koji su je praizveli. I taj odjek među glazbenicima također predstavlja svojevrsnu nagradu. Na pitanje što smatra vrhuncem svojega dosadašnjeg rada nagrađena je skladateljica odgovorila: Teško je za vrhunac izdvojiti neki poseban događaj ili određenu skladbu. Svaka skladba i izvedba imaju svoj poseban značaj u mom skladanju, tako da bi bilo nepošteno prema samim djelima valorizirati njihov značaj jednoga prema drugome. Važnije je reći da sam imala vrlo lijepu suradnju s dirigentima, glazbenicima i svojim učiteljima u cjelokupnom dosadašnjem radu. Iz planova za budućnost Viktorija Čop na kraju izdvaja: Moj autorski koncert jest ono čemu se veselim već duže vrijeme. Realizacija koncerta u planu je za kraj ove godine, a zasad imam veliku podršku Hrvatskoga glazbenog zavoda. Želja mi je tom prigodom angažirati sjajne glazbenike i predstaviti neke svoje skladbe koje još nisu zaživjele u Hrvatskoj.

Zanimljiv akusti ni projekt

Neiskvarena skladateljska ruka Koncert su obilježile čak dvije praizvedbe. Prva je bila premijera Kvarteta za ﬂautu, obou, bajan i kontrabas Dubravka Palanovića, djela koje neodoljivo podsjeća na sjajne Piazzolline uratke, ali istodobno

cant 150 08.indd 3

PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE

Dubravko Palanović

bilitetom koji je teško postići, a imaju ga, nažalost, samo rijetki interpreti, uglavnom klasičari prema određenju. Odlomak Baroque and Blue bio je osobito zanimljiv zbog kombinacije klasične tradicionalne skladateljske tehnike koja kulminira u odlomku Fugace, a kombinira se sa jazzističkom obradom i pratnjom, što je očito utjecaj druženja i muziciranja Clauda Bollinga s Oscarom Petersonom nestandardnom terminu i mnogim drugim velikanima jazza. Lijek za duš u od 21 sat i 21 minutu. Koncert je završen popularnim ObliVečer je nastavljena u vionom Astora Piazzolle i time su člaistome žaru izvedbom novi ansambla Acoustic Project stavili odlomaka iz Suite za flatočku na i prekrasnoj i vrlo opuštenoj utu, kontrabas, udaraljke i klavir velikana jazza te filmske glazbe Clauda Bo- glazbenoj večeri, pokazavši dosljednost poslovici llinga, djela koje je sâm skladatelj nazvao Suita za prema kojoj je glazba izvrstan lijek za dušu. flautu i jazz–trio. Tehnički vrlo zahtjevna skladba bila je izvedena besprijekorno, ali s duhom i senzi-

PRAIZVEDBE

lazbena večer održana 13. ožujka ove godine u Salonu Očić doista je ugodno iznenadila sve slušatelje 3. programa Hrvatskoga radija i posjetitelje koncerta. Rijetkost je čuti inovativne kombinacije klasične glazbe i jazza u prostoru salonskoga tipa prikladnom za glazbu prošlih stoljeća, no, kako se pokazalo, i za onu novijega datuma. Ansambl koji se okupio za peti kućni koncert potpuna je novost, kako u Hrvatskoj, tako i u Salonu Očić, mjestu koje su odabrali za svoj prvi javni nastup. Iza naziva Acoustic Project ZF skrivaju se mladi umjetnici, članovi Zagrebačke ﬁlharmonije, koja je i pokrovitelj ansambla s dvoje umjetničkih voditelja i utemeljitelja — kontrabasistom i odnedavna diplomiranim skladateljem Dubravkom Palanovićem i ﬂautisticom Renatom Penezić. Njima su se u ansamblu pridružili oboist Branko Mihanović, harmonikašica Ivana Cvetkovski i udaraljkaš Marko Mihajlović, a za klavirom je gostovao Mario Čopor. Zanimljivo je da je i bajan, vrsta harmonike koju je svirala Ivana Cvetkovski, prvi put odjekivao prostorom Salona.

PRAIZVEDBE

Pod vodstvom mladog kontrabasista Dubravka Palanovića, koji je nedavno diplomirao kompoziciju u klasi profesora Željka Brkanovića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u ansamblu su se okupili ponajbolji hrvatski glazbenici: flautistica Renata Penezić, oboist Branko Mihanović, pijanist Mario Čopor, harmonikašica Ivana Cvetkovski i udaraljkaš Marko Mihajlović.

donosi svježinu mlade i neiskvarene skladateljske ruke koja je pronašla svoj put i izričaj. Izrazito je teško pisati za takvu kombinaciju glazbala, jer se svojom zvučnošću i bojom vrlo teško uklapaju u cjelinu koja je ovdje bila dorađena do samoga vrhunca. Slijedila je izvedba Papandopulova Dua za obou i vibrafon koji je skladatelj napisao u jednom dahu, a tako su ga i svirali Branko Mihanović i Marko Mihajlović, predstavljajući pravu malu igru za dvoje jednakih i dojmom ravnopravnih instrumenata. Glavni i najdojmljiviji dio koncerta bila je druga praizvedba suite za pet instrumenata Miljenka Prohaske pod nazivom Millardon. Naziv je skladatelj podario djelu tek na kraju skladanja jer, kako je i sâm rekao, »...bilo bi vrlo tužno da djelu dam ime, a da u partituri nemam ništa važnoga za reći«. U Millardonu je izrekao mnogo toga itekako važnoga na znalački način — napisao je Isti je koncert trostavačnu skladbu s kombinacijom klasičnog ponovljen oblika i primjesama jaz9. travnja za, osobito u »šetajućoj« ove godine u dionici kontrabasa ili predvorju Nacionalne udaraljkama koje podsjei sveučilišne knjižnice ćaju na primjenu bubnja u jazz oblicima ili sastau Zagrebu, kao prvi u vima. Maestro Prohaska nizu od četiri koncerata još je jednom dokazao ansambla Acoustic svoju veličinu i umjetničProject ZF u organizaciji ki ugled znalački komZagrebačke filharmonije. ponirajući tehnički vrlo zahtjevnu glazbu koja Takozvani koncerti za ujedno odaje dojam jednoćne ptice počinju u nostavnosti i pitkosti.

PRAIZVEDBE

Piše: Daria Hodnik Marinković

PRAIZVEDBE

OSVRTI

Inaugurativni koncert novog ansambla za su vremenu glaz bu Acoustic Projec t Z F

PRAIZVEDBE

Nagrada se sastoji od pisanoga priznanja, rada akademskoga slikara Ninoslava Poljana i novčanog iznosa, osobnoga dara doživotne predsjednice Fonda, gospođe Nevenke Šulek.

PRAIZVEDBE

Autorski koncert u planu U kratkom razgovoru Viktorija Čop otkrila nam je neka promišljanja o svom dosadašnjem skladatelj-

PRAIZVEDBE

NAGRADE Viktorija Čop

Usporavanje vremenske proto nosti Riječ je o kratkom petominutnom orkestralnom stavku pisanom za Simfonijski orkestar Hogeschool voor de Kunsten iz Utrechta 2005., a revidiranom 2007. godine. Prva verzija skladbe, oblikovane u tri glazbene i vremenske razine predstavljene kroz jedan glazbeni parametar, praizvedena je u Amsterdamu i Utrechtu. U svrhu neometanog protoka glazbenoga materijala koji, iznesen u pojedinim orkestralnim skupinama, pridonosi usporavanju vremenske protočnosti skladbe, skladateljica je, prema vlastitim riječima, htjela postići privid nestajanja preostalog vremena i glazbenoga materijala. Viktorija Čop, pripadnica najmlađe generacije suvremenih hrvatskih skladatelja, rođena je 1979. godine. Studij kompozicije završila je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u razredu profesora Željka Brkanovića, a magistrirala je 2005. godine u Utrechtu. Članica je Hrvatskoga društva skladatelja i autorica 25 orkestralnih i komornih skladbi te djela za elektroniku. Dobitnica je niza nagrada i priznanja na domaćim i inozemnim natjecanjima, među kojima se ističu ona iz Moncalierija, Bonna i Strassbourga, Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu te Nagrada Ministarstva kulture za poticanje hrvatskoga glazbenog stvaralaštva. Odluku o nagradi donijela je Skupština Fonda na prijedlog stručnog žirija koji je djelovao u sastavu: Pavle Dešpalj, predsjednik, Ruben Radica, Berislav Šipuš, Mladen Tarbuk i Haris Nonveiller. Članovi žirija predložili su za Nagradu Stjepan Šulek upravo skladbu Adieu za orkestar Viktorije Čop, ukazavši na uspješno ostvarenu ideju skladbe, tematsku dojmljivost i skladatelj-

sku vještinu autorice.

PRAIZVEDBA SKLADBE WHAT’S THE TIME? KREŠIMIRA SELETKOVIĆA rešimir Seletković (1974.), jedan od naših najistaknutijih skladatelja mlađe generacije, svojemu je izvođenom i nagrađivanom opusu pridodao još jedno ostvarenje, skladbu naslovljenu What’s the time?. Nastala je na poticaj pijanistice Katarine Krpan koja ju je i praizvela na recitalu u Hrvatskomu glazbenom zavodu 29. ožujka ove godine u okviru ciklusa Piano fortissimo. Osim ekonomičnog korištenja građe i stvaranja zaokružene forme, djelo otkriva i intenzivno iskorištavanje zvučnih mogućnosti klavira, čemu se pijanistica odazvala spremno, impresivno, do gotovo krajnjih granica istražujući snagu, pa i izdržljivost instrumenta. Što se tiče ideje sâmoga autora, prema njegovim riječima, skladba se »temelji na vremenskoj komponenti koja odražava puls otkucaja sata te na neovisnosti manipulacije minimalnom količinom materijala u odnosu na protok vremena«. Radi se o svojevrsnoj »skladateljskoj etidi« kojom skladatelj stvara »jednu sliku koja može podsjetiti na minimalistički pristup u odabiru materijala, a da taj pristup ne utječe na razvoj forme i protok vremena«. (A.V.)

PRAIZVEDBE

16. siječnja u Hrvatskom društvu skladatelja. Djelo je na prošlogodišnjem Muzičkom biennalu Zagreb praizveo Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Nikše Bareze.

PRAIZVEDBE

Piše: Bojana Plećaš Kalebota

NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE

,S SVIBANJ 2008.

VIKTORIJA OP DOBITNICA NAGRADE STJEPAN ŠULEK

NAGRADE

BROJ

Krešimir Seletković

NOVA SKLADBA DUBRAVKA PALANOVIĆA ovo djelo našega skladatelja mlađe generacije Dubravka Palanovića uvršteno je u program koncerta održanoga 20. veljače ove godine u Preporodnoj dvorani palače Narodnoga doma u sklopu ciklusa Piano pianissimo Koncertne direkcije Zagreb. Rođen u Zagrebu 1977., Palanović je kompoziciju diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Željka Brkanovića, a u istoj je ustanovi završio i studij kontrabasa kod Josipa Novosela. Bio je član cijenjenog omladinskog orkestra Gustav Mahler pod vodstvom Claudia Abbada, a danas profesionalno djeluje u orkestru Zagrebačke filharmonije. Najviše je skladao za Zagrebačke soliste, Zagrebački puhački ansambl te Varaždinski komorni orkestar, a osim u domovini, skladbe, za koje je nagrađivan, izvođene su mu u Austriji i Rusiji. Njegovu novu skladbu pod nazivom Manic publici u Preporodnoj dvorani prvi su put predstavili flautist Dani Bošnjak i pijanistica Lana Genc, a o značajkama toga ostvarenja najbolje svjedoče riječi sâmog autora: »Manic za flautu i glasovir jest skladba koja sadrži vrlo dugu i hirovitu liniju flaute namijenjenu temperamentnom izvođaču na kojega se naziv i odnosi. U ovom slučaju, to je Dani Bošnjak. Glasovir je u svojevrsnom kontrastu s flautom na način da je »miran« kad je flauta eksponirana te vrlo motoričan i ritmičan kada flauta ima dulje notne vrijednosti ili miruje.« (A.V.)

25-Sep-08 12:26:14 PM

BROJ

FORETI EVA SCHÖNEN RHEIN U SMEÐEM Piše: Sanja Raca kladba Silvija Foretića Am schönen braunen Rhein ili Na lijepoj smeđoj Rajni praizvedena je u Hrvatskoj 14. ožujka na koncertu Zagrebačke ﬁlharmonije (dirigent: Ivan Meylemans, Belgija), na kojemu su još bili predstavljeni Carski, Peti koncert za glasovir

Neovisnost skladateljskog pisma Silvija Foretića uključuje nadrealnost, polemiku i apsurd te neortodoksan stav prema glazbenoj prošlosti, u praizvedenoj skladbi čujan u ehu ritma je’n, dva, tri / je’n, dva, tri.

Silazak na vrh Stanka Horvata u izvedbi Martine Gojčeta–Silić

PRAIZVEDBE

PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE

Vodoravno, pa okomito Rajna predstavlja čudoviti vodeni put od Alpa do Sjevernoga mora, a njezin srednji tok prepun je srednjovjekovnih tvrđava, biskupskih i kneževskih dvorova i vrlo poznatih vinograda. Ta ljepota zajedno sa stijenom Lorelei pod zaštitom je UNESCO–a kao spomenik kulturnom krajoliku. Opjevana rijeka dotakla je srce pjesnika Katula, Svete Hildegarde od Bingena, srednjovjekovne mističarke koju su zvali »proročica s Rajne«, njemačku pučku tradiciju, Lorda Byrona, Clemensa Brentana, a nadasve Heinricha Heinea. Da na svoj način dotiče i srca hrvatskih pučkoškolaca svjedoči i ovaj biser — rijeka Rajna teče vodoravno od Basela, a onda okomito... Smijeh vodoravno–okomito zdrav je, kao što je zdrav smijeh u poetskoj varijaciji Am schönen braunen Rhein u odnosu na An der schönen blauen Donau (lijepa smeđa Rajna — lijepi plavi Dunav). Neovisnost skladateljskog pisma Silvija Foretića uključuje nadrealnost, polemiku i apsurd te neortodoksan stav prema glazbenoj prošlosti, u praizvedenoj skladbi čujan u ehu ritma je’n, dva, tri / je’n, dva, tri. Ploha na kojoj se vrtloži njegova rijeka, na svoj način trodijelne ABA forme, kombinacija je kretanja, njihanja, valovitosti vode, s jedne strane orisane kao osobni doživljaj misterija Rajne (početak i kraj skladbe), a s druge (srednji dio) stoji njezina socijalna uloga istaknuta atmosferom nedjeljno–prazničkih izleta, ljudske vreve i zvukobraza (davni citat autora) koji prate vedru radost života lišenu mudrovanja i skepse. U scenarističkom dizajniranju te zvučne i pučke kolorističke palete, sintesajzeri su svojim mehaničkim intonacijama stvarali bitan element boje i asocijacija na Rajninu »društvenost« i bliskost s kopnenom zajednicom. Izvor iz kojega je potekao tonski niz na kojemu počiva cijela skladba odražava slova iz imena naručitelja.

PRAIZVEDBE

,S SVIBANJ 2008.

Zagreba ki solisti, Dragan S remec i Zagreba ki k vartet sak sofona — praiz vedbe

Koncert i Fantazija Tomislava Uhlika i Silvija Foretića Piše: Sanja Raca

agrebački solisti, dvije praizvedbe u jednoj večeri i puna dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda, kratki su sažetak koncerta održanog 12. veljače (sve kao u nekadašnjim vremenima). Zvijezde, po redoslijedu izvedbi bili su skladatelji Tomislav Uhlik i Silvio Foretić, a konac koncerta obilježila je izvedba Mahlerove obrade Gudačkog kvarteta Smrt i djevojka F. Schuberta.

stavi dijalog između glavnih likova, orkestra i solista, osvjetljavajući baroknu potku diskretnim, kratkim montažnim zahvatima u boji i harmoniji. Saksofon, ovdje alt saksofon, ima snažnu moć prilagodljivosti zvuka (poznata su od ranije uspješna nastojanja Zagrebačkog kvarteta saksofona da u svoj instrumentalni medij prenesu eminentno gudačke partiture), a u prijateljskom zagrljaju s gudačkim

kog orkestra isključuje dominaciju jedne nad drugom sviračkom skupinom, jer je njihova instrumentalna (pre)moć potpuno decentralizirana. Ovdje bi prije bila riječ o suvremenoj glazbenoj inačici glasovite mušketirske zakletve, a iz tako organizirane pozadine izrasla je karakterna slika ansambla u nekoliko slojeva. Ritmizirano–duhovito–slikoviti naziv skladbe Buga i tuga, fantazija i fuga za kvartet

orkestrom, skladatelj mu je dao kolorističku slojevitost, solističku virtuoznost i skladno partnerstvo u dijalogu. Trostavačni Koncert u vanjskim stavcima pričljiv je i motoričan, a njihova živahna vrtnja i pokretljivost u počast su solistu i ansamblu. Fini, nešto duži srednji dio, predstavlja počinak u ﬁzičkom i psihološkom hodu partiture. Promjena koju donosi razgrađuje materijal i oslobađa ga pritiska stalnog pokreta. Mini epizode poput one sa solo čembalom i kultiviranim pianom orkestra te dimno sivom bojom solističkog instrumenta oblikovali su polagani stavak kao ključnu točku u skrivenom razrješenju sočne partiture novoga djela Tomislava Uhlika.

saksofona i mali gudački orkestar nedvojbeno ide u brand Silvio Foretić, bez čije bi verbalne komponente skladateljeva djela bila uskraćena za ironiju, parabolu, asocijaciju i sve druge autentične foretićevske jezične kalambure. Sestre, kneginje Tuga i Buga, dio su hrvatske nacionalne legende o podrijetlu Hrvata, a mit o njima neosporna je fantazija koja se kao fuga (ili bolje, osnovna tema fuge) od starine pa sve do danas kontrapunktički ponavlja u ovome ili onome obliku. Praizvedeno djelo uistinu nosi nukleus fantazije koja na iracionalan način priziva mahlerovsku Adagietto aromu u visokim gudačima, ali pravu, dominantnu ansambl situaciju kad više nema guslačko–puhačke podjele na »mi« i »oni«, otvaraju udarci tamburina kao najava dolaska gustih namaza zvučne boje i polifone sinkronosti dvije ravnopravne instrumentalne skupine. Autor ni u ovoj prigodi ne uklanja onaj poznati osobni glazbeni potpis koji ga čini tako izvornim, a skriven je u karuselovskim međuigrama na dah kojima, možda, usklađuje nenadmašni dvopjev iz naslova »buga i tuga / fantazija i fuga«.

i orkestar L. van Beethovena sa solistom Vladimirom Krpanom te Koncert za orkestar B. Bartóka. Hrvatski skladatelj je u komentaru naznačio da se radi o »nekoj vrsti polupraizvedbe«, jer je djelo već doživjelo premijeru 2001. kao narudžba duisburške Brodarske burze (Schiﬀerbörse Duisburg) u povodu proslave 100. obljetnice njezina utemeljenja. Napisao je za sastav gudačkog trija, sintesajzer i glasovir, a kasnije je preradio za veći ansambl kako je skladba predstavljena u Zagrebu (gudački orkestar, tri sintesajzera, glasovir i harfa). Izvorno je bila naslovljena Der Strom (Rijeka) »jer se naručiteljima autorov naziv nije svidio; očito je bio neprikladan tako svečanoj prigodi... ima u tom imenu ponešto provokacije, ironije i šale, no skladba je u prvom redu svojevrsni hommage ili oda rijeci uz koju je skladatelj proživio četrdeset godina...« (opaska S. F.).

PRAIZVEDBE

U sklopu ciklusa Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika, mezzosopranistica Martina Gojčeta–Silić i pijanistica Eva Kirchmayer–Bilić održale su zanimljivu koncertnu večer 21. veljače u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda. Tom su prigodom, uz zahtjevne skladbe G. Mahlera i L. Berija, praizvele izvornu inačicu ciklusa Silazak na vrh Stanka Horvata, jednoga od najistaknutijih suvremenih hrvatskih skladatelja. Riječ je o njegovu posljednjem ostvarenju, prvotno skladanom za glas i glasovirsku pratnju, koje je potom namjeravao preraditi za komorni ansambl, no tu nakanu nije uspio do kraja ostvariti. Nakon što je obradu dovršio Berislav Šipuš, djelo su u tom obliku u studenomu prošle godine praizveli upravo Martina Gojčeta–Silić i Cantus Ansambl. (B.P.K.)

Zagrebački solisti u novom izdanju

Gledajući iz kuta stvaralačke optike, iz određenih razloga vjerujem da pisanje za nekoga, posveta nekome pretpostavlja određeni oblik inicijalne sigurnosti autoru čime se (autor) oslobađa mnogih nedoumica, jer poznaje kvalitetu prenositelja njegove kreacije. Tako mi se čini da su obojica skladatelja imali mir kad su stvarali za Dragana Sremca (T. Uhlik) i Zagrebački kvartet saksofona (S. Foretić) čiji članovi, doseg njihova muziciranja i entuzijazam nakon gotovo dva desetljeća zajedničkog djelovanja i dalje uvjerljivo dominiraju (u svojoj vrsti) hrvatskom glazbenom scenom. To su Dragan Sremec, Goran Merčep, Saša Nestorović i Matjaž Drevenšek, ali tu su i Zagrebački solisti sa svojim novim proljećem i svim promjenama koje ohrabruju da su krize zaboravljene i tijelo zdravo (ansambla). Skladatelj Tomislav Uhlik, produktivne, razigrane i »nasmijane« lakoće stvaranja, izašao je pred publiku s Koncertom za alt saksofon, gudače i čembalo. Aktualan u odnosu na perspektive povijesti koje koncert određuju kao formu, autor je u novoj skladbi posegao u izvor star nekoliko stoljeća, tek toliko da uspo-

Silvije Foretić, L’ enfant terrible hrvatske glazbe kako ga najčešće nazivaju, zaokupio je pažnju svih koji obožavaju njegov teatar zvuka (ima daleko konkretnijih imena vezanih uz skladateljev mnogostruki teatrizam, ali sada nisu presudna). Praizvedena skladba nezadrživo je zaokupljena zvukom i onim što konvencionalni instrumentarij može otkriti u braku »starih« gudača i »mladih« saksofona. Kombinacija kvarteta saksofona i malog gudač-

Trio Orlando praizveo Trio furioso Frane Ðurovi a Piše: Bojana Plećaš Kalebota

edan od najuglednijih hrvatskih komornih sastava Trio Orlando održao je 18. veljače u Zlatnoj dvorani Hrvatskoga instituta za povijest prvi od svoja tri ovogodišnja koncerta, čiju poveznicu čini programska koncepcija utemeljena na ranim, mladenačkim opusima W. A. Mozarta i L. van Beethovena te na jednoj praizvedbi djela suvremenih hrvatskih skladatelja mlađe generacije: Frane Đurovića, Krešimira Seletkovića i Vjekoslava Nježića.

Na programu prvoga koncerta prikladno uklopljenoga u raskošno, ali intimno ozračje Zlatne dvorane, uz prve dvije Mozartove Trio–sonate, KV 10 i 11 i Prvi klavirski trio u Es–duru iz Beethovenova opusa 1, našla se i praizvedba skladbe Trio furioso, za violinu, violončelo i klavir Frane Đurovića. Kao jedan od vodećih skladatelja svoje generacije, Đurović je poznat po orkestralnim, komornim, elektroničkim i elektroakustičkim djelima, instalacijama i multimedijalnim projektima u kojima smjelo i efektno sučeljava glazbu s različitim oblicima vizualnih umjetnosti. Dobitnik je uglednih nagrada, od kojih su najznačajnije Josip Štolcer Slavenski i Stjepan Šulek, a trenutačno

je docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Trio furioso za klavirski trio Đurović je skladao 2007., posvetivši ga Triju Orlando: pijanistu Vladimiru Krpanu, violinistu Tonku Niniću i violončelistu Andreju Petraču. Riječ je o jednostavnoj, nepretencioznoj skladbi čiji se glazbeni sadržaj oslanja na tradiciju, a njezinu okosnicu čine tri ugođajno kontrastna stavka. Početni, živahni Capriccio pisan je u neobaroknom stilu, a temelji se na pulsirajućem ritmu te izmjeni i razradi tematskoga materijala u dionicama klavira i violine. Slijedi ga Intermezzo tmurnoga, žalobnoga ugođaja kao potpuna suprotnost dvama okvirnim stavcima. Djelo završava furioznim Scherzom plesnoga karaktera, prožetim folklornim elementima, vješto oblikujući cjelinu. Iako su članovi Trija Orlando tijekom cijele koncertne večeri istinski uživali u zajedničkom muziciranju, izvedbi toga djela pristupili su s osobitim žarom, poletno iznoseći njegov živopisan sadržaj i potvrdivši se kao vješti suradnici koji u svakom novom ostvarenju pronalaze neiscrpno nadahnuće.

Frano Đurović

cant 150 08.indd 4

25-Sep-08 12:26:16 PM

,S SVIBANJ 2008.

Grupa K ries nastupila u Glasgow u i Londonu

iz The Guardiana, multiinstrumentalista Andrewa Cronshawa i niz priznatih glazbenika i fotografa. Novakovi briljirao Kriesovci su se pojavili pred tako kompetentnom publikom odjeveni u hrvatske narodne nošnje i »naoružani« tradicijskim instrumentima poput hrvatskih gajdi, lijerice, potom različitih udaraljki, violinom te izrazito snažnom rock ritam sekcijom i škotskim violinistom Martinom Swanom. Predvođena Mojmirom Novakovićem, grupa je u dva seta pokazala da se suvereno kreće jedinstvenim putem na kojemu se tradicijski, arhaični zvukovi i melodije skladno uklapaju sa suvremenim rock ritmovima i utjecajima koji dolaze s različitih strana svijeta, od Afrike i Makedonije pa nadalje. Započeli su mirno, pokazali što je troglasno pjevanje, Mojmir Novaković briljirao je u ulozi frontmena, prepun

Recimo još i to da Kries ima za svoja izdanja engleskoga distributera, tvrtku Discovery, a producentska kuća Acroanima iz Splita, koju uz Novakovića vodi i Antonija Kavas, usko surađuje s engleskim časopisima u medijskoj promociji njihova etno/ world music festivala Ethnoambient, koji se svakoga ljeta priređuje u Saloni. Kries ide naprijed prema sve uspješnijoj karijeri na svjetskoj pozornici etno glazbe. Na tomu im srdačno čestitamo.

Kineska i kanadska turneja Cantus Ansambla Piše: Bojana Plećaš Kalebota

DAVOR HRVOJ

Središnjem glazbenom konzervatoriju u Pekingu, predstavit će kineskoj publici i glazbenoj struci opuse suvremenih hrvatskih skladatelja Borisa Papandopula, Dubravka Detonija, Srđana Dedića, Krešimira Seletkovića i Berislava Šipuša.

Cantus Ansambl

antus Ansambl, najcjenjeniji hrvatski ansambl specijaliziran za izvođenje suvremene glazbe, od svojega osnivanja 2001. godine njeguje izvedbe značajnih komornih skladbi 20. i 21. stoljeća te promiče stvaralaštvo suvremenih hrvatskih skladatelja, čije skladbe nerijetko i praizvodi. U okviru zgusnutoga koncertnog rasporeda članovi Ansambla, proglašenoga ISCM–ovim stalnim ansamblom Svjetskih dana glazbe 2008., i utemeljitelj i umjetnički voditelj Berislav Šipuš

cant 150 08.indd 5

u svibnju i lipnju ove godine odlaze na turneju u Kinu i Kanadu. Zahvaljujući započetoj suradnji s kineskim glazbenim institucijama, skladateljima, izvođačima i orkestrima sličnih umjetničkih pogleda, Cantus Ansambl će krajem svibnja gostovati na dva glazbena događaja u Pekingu. Tako će 28. svibnja nastupiti na koncertu u sklopu Beijing Modern Music Festivala, posvećena isključivo djelima suvremenih kineskih skladatelja, a koncertom i predavanjem Berislava Šipuša, održanima dan kasnije na

Osvajanje Novoga svijeta Ansambl u lipnju odlazi na kanadsku turneju u sklopu koje će održati četiri koncerta u Torontu, Ottawi i Montrealu s ciljem učvršćivanja suradnje kanadskih i hrvatskih glazbenih institucija i predstavljanja hrvatske glazbe na drugim kontinentima. Tom će prigodom glazbenici, uz opuse hrvatskih skladatelja svih generacija, izvesti i nekoliko djela suvremenih kanadskih autora. Prvi koncert s djelima hrvatskih skladatelja Papandopula, Seletkovića, Dedića, Šipuša i Detonija te novom skladbom

Michaela Pepe, umjetničkoga voditelja ansambla Les AMIS, Cantus Ansambl održat će 1. lipnja u Studiju Glenn Gould na festivalu soundaXis u Torontu, pokrenutom 2006. u okviru projekata New Music Arts. Riječ je o uglednome festivalu koji glazbu povezuje s arhitekturom i akustikom, a ove je godine posvećen skladatelju Edgaru Varèseu. Gostovat će i u sklopu ciklusa ansambla Les AMIS, a solisti Cantus Ansambla: violinist Ivan Novinc, violončelist Jasen Chelﬁ, Ratko Vojtek na bas klarinetu i pijanistica Srebrenka Poljak, održat će 3. lipnja koncert hrvatske komorne glazbe u Amﬁteatru Richard Bradshaw u Kanadskoj opernoj kući. Tom će prigodom izvesti djela Tomislava Šabana, Srđana Dedića, Stanka Horvata, Anđelka Klobučara, Ive Josipovića i Marka Ruždjaka. Svoje kanadsko gostovanje Cantus Ansambl privest će kraju koncertima 4. i 5. lipnja u Ottawi i Montrealu, gdje će, između ostalih, izvesti i skladbu Leptiri Olje Jelaske te Komornu simfoniju Borisa Papandopula.

Sabrina Zelić Lovrenović i Rustem Kudajarov

SKLADBA NELLA MILLOTIJA IZVEDENA U LONDONU edan od odličnih hrvatskih klasičnih gitarista Žarko Ignjatović (Pula, 1961.), inače nastanjen u Ljubljani gdje je razvio široku koncertnu i pedagošku aktivnost, održao je 14. veljače ove godine samostalni recital u komornoj koncertnoj dvorani poznatoga Muzeja Leighton u Londonu. Na koncertu, što ga je priredilo Kulturno društvo Latinske Amerike i Kariba u okviru ciklusa u kojemu je tijekom zadnjih 25 godina nastupio velik broj vrhunskih klasičnih gitarista, Ignjatović je uz pomoć Slovenskoga veleposlanstva u Londonu svirao uglavnom djela Nello Milotti skladatelja s ovih prostora, mahom slovenskih (Aldo Kumar, Milko Lazar, Peter Šavli, Bojana Šaljić–Podešva, Miroslav Lončar) te primjere klasičnoga repertoara pisanoga za ovo delikatno glazbalo. Iz programa valja izdvojiti izvedbu iznimno lijepog i folklorno obojenoga djela Concerto in modo istriano Nella Milottija, njegova bivšeg profesora u Srednjoj glazbenoj školi Ivan Matetić Ronjgov u Puli, koje je ovom prigodom premijerno predstavljeno na Otoku. U ovoj se skladbi taj veliki autor nepresušne energije i vitalnosti s lakoćom poigrava istarskim skalama i ritmovima, donoseći onu oporu boju i rustikalnost karakterističnu za istarsku tradicijsku glazbu. Zanimljivo je da je sličnu inspiraciju imao i slovenski skladatelj Aldo Kumar u svojoj skladbi Vala. Koncert je okupio diplomatsku elitu Londona i niz ljubitelja zvuka klasične gitare. Sve su skladbe, uključujući i Milottijevu, unatoč premijernim izvedbama pozdravljene burnim pljeskom. (Ognjen Tvrtković)

HRVATSKA PJESMA U BERLINU akon prošlogodišnjega uspješnog gostovanja mezzosopranistice Nataše Antoniazzo i pijanista Srđana Čaldarovića u Frankfurtu, gdje su predstavili niz solo pjesama naših skladatelja nastalih tijekom zadnjih dvjestotinjak godina, sličan projekt priređen je 13. siječnja ove godine u Berlinu. Budući da je i sama neko vrijeme radila u njemačkoj metropoli, Nataša Antoniazzo, trenutačno u angažmanu Opere zagrebačkoga HNK, zadržala je kontakte koji su joj omogućili ostvarivanje nastupa u tamošnjoj Kulturhaus Schwartzsche Villa uz pomoć hrvatskoga Ministarstva kulture, a u organizaciji Grada Berlina. Ovaj put nastupila je uz pratnju Mije Elezović, pijanistice koja, nakon niza angažmana u domovini i širom svijeta, trenutačno boravi u New Yorku gdje na Manhattan School od Music priprema magisterij iz suvremene glazbe. Dvije glazbenice povezane su još od djetinjstva, no ovo im je bio prvi zajednički koncert. Program, podijeljen u dva dijela, u prvome je sadržavao solo pjesme A. Dvořáka, J. Brahmsa, H. Wolfa, F. Liszta, R. Straussa i F. Schuberta, da bi u drugome na red došla hrvatska lirika. Iako malobrojnu, tamošnju su publiku oduševile pjesme Ive Lhotke Kalinskog (Roža, Kaj je ono mjesečina), Josipa Hatzea (Uvelo lišće, Serenada), Ivana Zajca (Noć je tiha, Uzdah), te osobito Ivana Brkanovića (Bez Nane, Uspavanka, Oj, goro jelova) i Jakova Gotovca (Mornareva ljuba, S dragim u svijet, Žalba na zemlju) koje su pružile uvid u bogatstvo našega folklora. N. Antoniazzo i M. Elezović nastavit će pomicati hrvatsku pjesmu u inozemstvu, pa su im tako u planu i nastupi u još nekoliko gradova — među prvima su na redu München i Zürich. (A.V.)

MEĐUNARODNI USPJESI

humora u najavama, a slijedili su ga sjajni Konavljanin Ivo Letunić na lijerici i Baranjac Anton Vegh na diplama, gajdama i drugim puhačkim instrumentima (obojica i pjevaju), uz smirenu i melodioznu violinu hrvatskoga Škota Swana te ritam sekciju koja je »plela« snažne, plemenske ritmove dovodeći pojedine izvedbe do usijanja, ali i pokrenuvši na kraju publiku na ples, posebno kada je zvuk lijerice došao u prvi plan. Dakako, naglasak je bio na novom albumu Kocijani (ime sela u Gorskom kotaru gdje se CD pripremao), ali su u program ubacili i nekoliko već poznatih pjesama s izdanja Ivo i Mara. Pljesak publike nije izostao, a Robin Denselowe, u novinama The Guardian od 28. siječnja, dao im je čak 4 od 5 zvjezdica u svojoj kritici uz koju je objavljena i slika gajdaša Antona Vegha, ne štedeći riječi pohvale za cijelu grupu, posebice za vodećega pjevača Mojmira Novakovića. Slične pozitivne reakcije očekujemo i u drugim specijaliziranim tiskovinama.

MEĐUNARODNI USPJESI

Kries u Londonu

Sastav Kries već nekoliko godina u Velikoj Britaniji gradi status iznimno tražene koncertne atrakcije uz regularnu distribuciju njihovih diskografskih izdanja. O tome svjedoče uspješni nastupi na festivalima u Glasgowu i Londonu krajem siječnja.

MEĐUNARODNI USPJESI

Pred kriti arskom elitom Osmočlani je sastav najprije nastupio na uglednom festivalu Celtic Connections 2008 u Glasgowu, koji je okupio glazbenu elitu iz cijeloga svijeta, a potom su se 24. siječnja »spustili« do Londona, gdje su predstavili svoj novi CD Kocijani (Kopito Records/Kutina) ostvaren u suradnji sa škotskim violinistom, aranžerom i producentom Martinom Swanom, kojemu je Hrvatska očito jednako pri srcu koliko i njegova rodna Škotska. Nastupili su u poznatom okupljalištu zaljubljenika u glazbu svijeta, lokalu Pizza on the Park, gdje su u odličnim tehničkim uvjetima predstavili svoj neobičan spoj arhaičnoga hrvatskog tradicijskog zvukovlja, melodija i neobičnog instrumentarija s elementima suvremene pop/rock produkcije, gotovo punk trash provenijencije. A njihov engleski distributer i producenti iz podružnice Half the World za ovu su prigodu okupili kremu engleske kritike i glazbenoga novinarstva, poput legendarnoga DJ–a Charliea Gilletta (njegova doktorska disertacija Sound of City jedna je od najvažnijih teorijskih studija o rock glazbi uopće, bio je prvi koji je u svojim radijskim emisijama emitirao snimke Dire Straitsa, a u više je navrata u svojim emisijama glazbe svijeta na programima BBC–a emitirao snimke hrvatskih izvođača), potom Simona Brougthona, izdavača referentnog časopisa Songlines i urednika enciklopedije Rough Guide: World Music, pa Robina Denselowa

SYLVIA PARNELL

MEĐUNARODNI USPJESI

Piše: Ognjen Tvrtković rvatska etno grupa Kries, predvođena karizmatičnim pjevačem Mojmirom Novakovićem, sve uspješnije predstavlja suvremenu glazbenu kulturu naše zemlje. Krajem siječnja ostvarila je iznimno uspješno gostovanje u Velikoj Britaniji, u kojoj već otprije imaju odličan prijem kod publike, ali i stručne kritike. Vodeći časopisi specijalizirani za world music, poput Froots i Songlines, u više su navrata pisali o našim »junacima«. Njihov prvi CD Ivo i Mara (Kopito Records/ Kutina) dobio je sjajne kritike i službenu distribuciju te se nalazi u većini važnijih diskografskih trgovina na odjeljku za ethno/world music.

oncert glazbe za jedan i dva klavira pod nazivom Putovanje kroz vrijeme, čiji je prvi dio bio posvećen hrvatskim suvremenim skladateljima, održan je u dvorani Rahmanjinov Moskovskoga konzervatorija 23. veljače ove godine u okviru redovitoga pretplatničkog ciklusa suvremene glazbe. Izvedena su djela Anđelka Klobučara (Diptih za dva klavira), Brune Bjelinskog (Koncert za dva klavira Romeo i Julija), Berislava Šipuša (Dick Tracy and Very Short and Very Strange Story of Glaxo Blue), Sanje Drakulić (Suburb and City za klavir četveroručno), Ive Josipovića (Passo sempio za klavir četveroručno) i Davorina Kempfa (Hommage à Béla Bartók za klavir solo). Koncert je nastao kao rezultat suradnje hrvatske pijanistice Sabrine Zelić Lovrenović i njezina ruskog kolege Rustema Kudajarova. Umjetnica je završila Muzičku akademiju u Zagrebu u klasi profesorice Pavice Gvozdić, a školovanje nastavlja kao državna stipendistica na Moskovskom konzervatoriju u klasi profesora Nikolaja Petrova te 1996. završava specijalizaciju i magisterij. Po povratku u Zagreb nastavlja aktivni koncertni život nastupajući kao solistica i komorna glazbenica u zemlji i inozemstvu. Pedagoškim se radom bavi od 1998. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Rustem Kudajarov završio je Konzervatorij u Kazanju u klasi N. A. Fomine, a magisterij na Moskovskom konzervatoriju u klasi Nikolaja Petrova. Laureat je mnogih međunarodnih natjecanja. Kao solist nastupio je u Rusiji, Ukrajini, Njemačkoj, Španjolskoj, Norveškoj, Velikoj Britaniji i Danskoj. Ostvario je brojne nastupe uz pratnju renomiranih orkestara i sudjelovao na uglednim međunarodnim festivalima. Kao pedagog djeluje na Moskovskom konzervatoriju. (S.Z.L.)

MEĐUNARODNI USPJESI

HRVATSKA ETNO GLAZBA SVE USPJEŠNIJA U VELIKOJ BRITANIJI

MEĐUNARODNI USPJESI

HRVATSKA GLAZBA ZA DVA KLAVIRA NA KONCERTU U MOSKVI

MEĐUNARODNI USPJESI

BROJ

Mia Elezović i Nataša Antoniazzo

25-Sep-08 12:26:17 PM

Gostovanje Hrvatskoga baroknog ansambla u Parizu

rvatski barokni ansambl, istaknuti hrvatski sastav specijaliziran za izvođenje rane glazbe, održao je svoj prvi samostalni koncert 19. veljače u Parizu, u jednom od najprestižnijih koncertnih prostora, Velikom salonu Luja XIV. smještenom u monumentalni barokni kompleks Les Invalides. Koncert je ostvaren uz podršku Ministarstva kulture i Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske. Brojnoj publici hrvatski su glazbenici, uz djela talijanskih i francuskih majstora, predstavili i izbor iz opusa hrvatskih skladatelja Vinka Jelića, Gabriela Pulitija, Francesca i Gabriela Uspera te Tomasa Cecchinija. Uz parišku publiku, koncertu su nazočili Mirko Galić, veleposlanik Republike Hrvatske u Francuskoj, članovi diplomatskog zbora i brojni uglednici, među kojima i skladatelj Ivo Malec i književnik Radovan Ivšić. (B.P.K.)

Komorni zbor Ivan Filipović proslavio deset godina djelovanja omorni zbor Ivan Filipović proslavio je desetu obljetnicu djelovanja svečanim koncertom KZIF za 10! održanim 10. ožujka u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Koncert je zamišljen kao susret sadašnjih i bivših članova Zbora uz donošenje presjeka cjelokupnoga repertoara u dva dijela — program a capella te program uz orgulje i dugogodišnje suradnike, Hrvatski barokni ansambl. Pod ravnanjem Gorana Jerkovića izvedene su, između ostalih, i skladbe hrvatskih autora Ivana Matetića–Ronjgova, Jakova Gotovca i Mate Lešćana. (B.P.K.)

cant 150 08.indd 6

,S SVIBANJ 2008.

Razgovor s Katarinom M atanovac Furi , voditeljicom Odjela mehani kih pra va HDS Z A M P – a

U SUSTAV PRIVATNOG KOPIRANJA SVAKIM DANOM UKLJU UJE SE SVE VIŠE UVOZNIKA

AUTORSKA PRAVA

ANA KRALJ

AUTORSKA PRAVA

Razgovarala: Ana Kralj

Katarina Matanovac Furić

Čime se sve bavi Odjel mehaničkih prava? Odjel se bavi prikupljanjem autorske naknade za mehaničku reprodukciju nosača zvuka, naknade za korištenje glazbenih melodija kao pozivnih melodija za mobilne telefone, naknade za umnožavanje autorskih djela u džubokse te naknade za »privatno kopiranje«. S kojim ste se poslovnim izazovom unutar Odjela susreli početkom prošle godine?

AUTORSKA PRAVA

roje mladih glazbenika iz Belgije, Mađarske i Hrvatske održalo je koncert 27. veljače ove godine u Institutu za kulturu Veleposlanstva Republike Mađarske u Bruxellesu. Uz fagotista Pietera Nuyttena i pijanista Nikolaasa Kendea, na Koncertu prijatelja Hrvatsku je predstavljala uspješna klarinetistica Marija Pavlović, koja živi i radi u Belgiji, izvevši Concerto abbreviato za klarinet solo Petra Bergama. Ta efektna jednostavačna skladba nastala je 1966. godine, a iste ju je godine na turneji po Ujedinjenom Kraljevstvu praizveo klarinetist Milenko Stefanović. Ovo je djelo izveo i klarinetist Rude Mimica na svojemu koncertu 10. ožujka održanom u sklopu ciklusa Mladi u Lisinskom i Tribine mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić u Maloj dvorani Lisinski. Dvadesetak dana kasnije, u okviru Plave oktave Zagrebačke ﬁlharmonije, publika u Velikoj dvorani Lisinski sa zanimanjem je slušala još jedno ostvarenje toga nadahnutog autora živopisnog umjetničkog puta, Navigare necesse est. Vođena motom Navigare necesse est, vivere non est (Ploviti se mora, živjeti ne), ta je skladba praizvedena 1961., tri godine nakon svojega nastanka, a na pozornici Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog zaživjela je u novoj verziji u izvedbi Zagrebačke ﬁlharmonije i maestra Ive Lipanovića 28. ožujka ove godine. (B.P.K.)

AUTORSKA PRAVA

MEĐUNARODNI USPJESI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

Skladbe Petra Bergama u Bruxellesu i Zagrebu

AUTORSKA PRAVA

a stranicama uglednoga portugalskog internetskog izdavača TestTubea objavljen je EP Flossy hrvatskog ansambla TrianguliZona (Andrej Jakuš, truba, krilnica, elektronika; Ivan Kapec, gitara, semplovi, elektronika; Janko Novoselić, bubnjevi; Vladimir Končar, video). To je snimka s njihove hrvatske turneje iz 2007. godine. Ovaj neobičan i kreativan spoj ambijentalne, jazz i post–klupske glazbe bio je dovoljno zanimljiv inozemnom internetskom izdavaču kao što je TestTube koji okuplja vrhunska imena audio umjetnika iz cijeloga svijeta, među kojima su Darren Mclure, David Velez, Petr Drkula, Thanos Chrysakis. EP Flossy može se besplatno skinuti sa stranice TestTubea http://testtube. monocromatica.com ili slušati na njihovu playeru. Filozoﬁja sve većeg broja izdavača ove vrste jest slobodna glazba za slobodne uši. TrianguliZona spremno je dočekala novo kreativno umrežavanje sa svjetskim strujanjima u audio umjetnosti. Svježa, zanimljiva, prodorna i ugodna glazba sasvim sigurno će brzo pronaći znatan broj slušatelja na internetu, ali i izvan njega. (D.H.)

AUTORSKA PRAVA

MEĐUNARODNI USPJESI

TrianguliZona na stranicama internetskog izdavača TestTubea

AUTORSKA PRAVA

BROJ

Prema članku 32. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima uvedeno je Pravo na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito korištenje, takozvano pravo na privatno kopiranje (engl. Blank Tape Levy ili BTL). Budući da su druge zemlje u svijetu, primjerice zemlje Europske unije, Japan, Kanada i SAD, već odavno uvele tu vrstu naknade i u Hrvatskoj smo pokrenuli implementaciju sustava za njeno ostvarivanje počevši od 1. siječnja 2007. godine. Uvođenje ovog sustava bilo je cijelo vrijeme pod budnim okom medija i uvoznika praznih nosača zvuka, slike ili teksta koji nisu bili zadovoljni svojom novom zakonskom obvezom. Stoga je bio velik izazov i u ovom dijelu zaštititi prava svih naših autora glazbenih djela koje štitimo kao stručna služba Hrvatskoga društva skladatelja. Kakva je atmosfera vladala u Odjelu zbog velikog pritiska medija nakon uvođenja sustava privatnog kopiranja u Hrvatskoj? Bilo je napeto. Uložili smo velike napore obrazlažući svrhu plaćanja pravične naknade za privatno kopiranje i utjecali na podizanje svijesti uvoznika praznih nosača zvuka i slike te uređaja za reproduciranje o nužnosti reguliranja njihovih obveza. Često se naknada za privatno kopiranje u mediji-

ma i drugdje naziva »nametom«. No, to nije točno jer se radi o pravičnoj kompenzaciji za korištenje djela s područja glazbene i filmske umjetnosti. Oni koji stvaraju glazbu i filmove žele, kao i svi drugi, da se njihov rad i djelo cijeni, pa je tako ova naknada samo oblik obeštećenja za njihov rad, za njihovo umjetničko stvaranje. Budući da digitalna tehnologija napreduje, autoru s vremenom postaje sve teže zaštiti svoj autorski rad, zbog toga se Zakon dotaknuo i onih koji iskorištavaju ta djela na način da ih pohranjuju na svoje mobilne uređaje, računala, memorijske kartice, USB stickove te na ostale nosače zvuka, teksta ili slike. Jeste li zadovoljni provedbom Sustava privatnog kopiranja u Hrvatskoj i naplatom? Nakon velikog uloženog truda, jesmo. Većina uvoznika, koji su ujedno i zakonski obveznici plaćanja te naknade, shvatili su njezinu namjenu. U sustav je uključeno njih 66, a sveukupno je za 2007. na ime naknade za privatno kopiranje naplaćeno 2.559.323,00 kuna (dio 2007. zadužen je i u 2008., op.a.). Koliki će dio prikupljenog »kolača« dobiti udruge unutar toga Sustava (HUZIP, DHFR, ZAPRAF i HDS ZAMP), a koliko će biti utrošeno na poticanje umjetničkog i kulturnog stvaralaštva i kulturne raznolikosti? Sredstva od naknade raspoređuju se sukladno ugovorima koje su među sobom sklopile udruge nositelja prava, što je uobičajeno u europskoj praksi. Postoje tri načina raspodjele prikupljenih naknada. U raspodjeli po kriteriju nositelja prava, u audio sadržaju, diskografima (ZAPRAF–u) pripada 30%, izvođačima (HUZIP–u) 30%, dok autorima glazbe (HDS–u) pripada 40% od sveukupne naknade. Ukupno 30% od cjelokupnog iznosa prikupljenih naknada, sukladno izmjenama i dopunama Zakona o autorskom

pravu i srodnim pravima iz kolovoza 2007., izdvaja se za poticanje umjetničkog i kulturnog stvaralaštva i kulturne raznolikosti, na čemu se trenutačno radi u HDS ZAMP–u. Tko su obveznici plaćanja te naknade, uvoznici ili krajnji korisnici? U tome najčešće dolazi do zabune. Naime, zakonski obveznici plaćanja naknade za privatno kopiranje jesu uvoznici ili proizvođači praznih nosača zvuka, slike ili teksta, kao i tehničkih uređaja za tonsko ili vizualno snimanje. Izvršavaju li uvoznici danas savjesno tu zakonsku obvezu ili i dalje postoji svojevrstan otpor prema tome? U proteklih godinu dana porasla je svijest o potrebi plaćanja naknade na proizvode namijenjene privatnom kopiranju. No, kao i u svim novim stvarima, kod nekih uvoznika i dalje postoji otpor. Takve uvoznike procesuiramo i na taj način pokušavamo uvesti u sustav kako bismo omogućili svim obveznicima ovoga sustava jednake uvjete trgovanja robom na tržištu. Kakve rezultate na području privatnoga kopiranja očekujete u ovoj godini? Očekujemo rast naplate s obzirom da su se implementaciji sustava pridružili i uvoznici mobilnih uređaja s MP3 playerom koji su, osim reguliranja buduće naknade, dužni podmiriti i sva dugovanja za 2006. i 2007. Također, očekujemo redovito plaćanje naknade svih dosadašnjih uvoznika, uvrštavanje u sustav novih uvoznika koji se jave u HDS ZAMP ili koje naši zastupnici »otkriju« na terenu. No, ipak za one »neposlušne« obveznike i dalje slijedi procesuiranje koje provode nadležni sudovi.

Novosti u Sustavu privatnog kopiranja

rije mjesec dana potpisan je aneks Sporazuma o osnovnim načelima i uvjetima za ostvarivanje prava na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo korištenje između HDS ZAMP–a i Hrvatske gospodarske komore. Koje novosti obuhvaća?

Radna skupina sastavljena od predstavnika ugovornih strana sustavno prati i analizira tržište svakog pojedinog proizvoda podložnog naknadi kako ne bi došlo do ozbiljnijeg poremećaja na tržištu koji bi mogao utjecati na njegovu prodaju. Slijedom toga potpisan je aneks spomenutoga Sporazuma kojim je određeno da naknade za pojedine skupine proizvoda u 2008. neće rasti, odnosno da će se za neke skupine proizvoda uvesti nove podvrste na koje će se primijeniti nove naknade. Također, ugovorne strane usuglasile su se da će se naknade za 2006., koja je također predmet ugovora, platiti u dvanaest kvartalnih obroka, od kojih će posljednji kvartal dospjeti na naplatu 15. veljače 2011. godine. (članak u cijelosti na www.hds.hr)

25-Sep-08 12:26:19 PM

Ponavljam, trebamo raditi zajedno s njima da bismo smislili nove poslovne modele. To je jedan od mojih glavnih ciljeva kao predsjednika CIAM–a.

ve Europske komisije. Također postoje i druga pitanja na kojima moramo poraditi.

Koje se ostale teme ističu u CIAM–ovu radnom programu?

Moramo pojasniti naše ekonomske argumente da bismo što bolje promicali ulogu autorskih prava u postizanju kontinuiranog rasta u kreativnoj industriji, gospodarskog razvoja, veće stope zaposlenosti, kao i društvenoga razvoja i dobrobiti. S druge strane, gledajući ulogu autorskih društava, postoji mnogo neekonomskih aspekata koje je potrebno uzeti u obzir, kao što je pitanje lokalnih i nacionalnih glazbenih identiteta i kulturne raznolikosti. Ako bi se Europska komisija odlučila za Direktivu o kolektivnom ostvarivanju prava, mi bismo trebali osigurati da svi ti aspekti budu uključeni u političku debatu.

Koja je uloga autorskih društava u životu jednog glazbenog stvaratelja?

Koja je uloga autorskih društava da bi to postalo stvarnost?

OSVRTI OSVRTI cant 150 08.indd 7

eđunarodne organizacije CISAC, ICMP i IMPA, koje predstavljaju interese skladatelja, autora, glazbenih izdavača, kao i njihovih društava, izrazile su zadovoljstvo raspravama priređenima na ovogodišnjemu MIDEM–u. Najveći svjetski sajam glazbene industrije, koji je ove godine održan po 42. put, glazbenoj je zajednici na priređenim raspravama omogućio nastavak razgovora o prekograničnom korištenju glazbenih djela. Cilj neformalnih razgovora bio je pronaći najbolji način pružanja bržih i jednostavnijih rješenja za izdavanje odobrenja korisnicima glazbenih djela, što je posebno nužno kod online korištenja glazbe. (Ana Kralj)

lobalni kongres o suzbijanju krivotvorenja i piratstva, održan od 3. do 5. veljače 2008. u Dubaiju, pozvao je sve svjetske državnike i međunarodne vođe na sudjelovanje u borbi s ovim problemom. Kongres predstavlja jedinstveno međunarodno partnerstvo u javno–privatnom sektoru kojemu je cilj pronaći rješenja globalnoga problema porasta ilegalne trgovine krivotvorinama i piratstva te olakšati njihovu implementaciju. Razmjena iskustava, podizanje razine svijesti u javnosti o štetnosti navedenih pojava i međusobna suradnja njegove su glavne zadaće. Kao takav, postao je vodeći međunarodni forum za oblikovanje praktičnih strategija za suzbijanje trgovine krivotvorinama i piratstva. (Ana Kralj)

AUTORSKA PRAVA

DUBAI: Globalni kongres pozvao na borbu protiv krivotvorenja i piratstva

AUTORSKA PRAVA

(članak u cijelosti na www.hds.hr)

oči« pogledati svakoga u dvorani i gdje se stvara topla, gotovo obiteljska atmosfera. Acoustic:electric turneja ostvarena tijekom veljače u Rijeci, Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Zadru i Splitu, unatoč manjim prostorima, zamišljena je i producirana alla grande. U tri sata vrhunskoga glazbenog užitka Gibonni je, sa svojim pratećim bendom sjajnih glazbenika, podijelio užitak muziciranja i s dragim vokalnim istomišljenicima. U zagrebačkoj Tvornici kulture 9. i 10. veljače bili su Zorana Balov (vrlo dobra francuska izvedba Cesarice), Goran Bare (srsi na Anđela u tebi) te Damir Urban i Maya Azucena (nezaboravni trenutak u Posoljeni zrak i razlivena tinta). Poznate pjesme, osvježene i aranžmanski razrađene, nizale su se u sjedinjenju publike i glazbenika. Na pragu svojih četrdesetih Gibonni je u briljantnoj formi, i dalje djetinje radostan i zaigran, pun poštovanja prema publici koja mu uzvraća čistom ljubavi, oslobođena loših misli i svakodnevnih nedaća tijekom koncerta. U današnje stresno vrijeme to nije malo. (Branka Muvrin) Gibboni i Urban u Tvornici

RIJEČKA SKUPINA BEN HUR POBIJEDILA NA USKRSFESTU 2008.

ajstariji i najveći hrvatski festival popularne kršćanske glazbe održan je na Bijelu nedjelju u KD Vatroslava Lisinskog. Na 27. izdanje festivala prijavljeno je 68 skladbi, od kojih je za izvedbu u natjecateljskoj večeri odabrano njih 20. U organizaciji Odbora za mlade Hrvatske biskupske konferencije i Hrvatskoga katoličkog radija (HKR) manifestacija je uzorno pripremljena, a u uzbudljivoj završnici pobijedila je Ben Hur riječka skupina Ben Hur s pjesmom Isuse dođi. Ista skupina osvojila je i nagradu po izboru izvođača. Drugo mjesto osvojila je također Riječanka, debitantica na festivalu Katja Budimčić (Isus šalje

nadu), a trećeplasirani su — prema izboru žirija — mladi Subotičani VIS Proroci. Na Uskrsfestu su udruženi šibenski Laudantes i zagrebački The Messengers (Oče naš) bili najbolji po izboru slušatelja HKR–a i drugih radio postaja, a po izboru tjednika Glas Koncila nagradu za najbolji tekst dobili su

FESTIVALI

Bendik Hofseth

FESTIVALI

ako pisati o novim koncertima Gibonnija, a ne ponavljati komplimente i superlative već ispisane u dnevnom tisku ...ili možda jednostavno reći da su oba zagrebačka koncerta, rasprodana u pretprodaji za samo nekoliko sati, u potpunosti ispunila ne samo očekivanja vjerne publike, nego i kritike koja mu i dalje priznaje napor u inovacijama predstavljanja svojih pjesama. Zato je Zlatan Stipišić ovaj put odabrao intimnije, manje prostore, mjesta gdje može »u

(Prijevod: Ana Kralj)

FESTIVALI

BRILJANTNA GIBONNIJEVA FORMA

Glazbeni svijet odlučan olakšati posao glazbenih servisa

FESTIVALI

U ovo turbulentno vrijeme isključiva prava autora stavljena su na kocku i stoga moramo ostati ujedinjeni. Unutar naše profesionalne zajednice moramo osnovati saveze skladatelja s izvođačima, diskograﬁma i korisnicima naših djela kako bismo došli do poslovnih modela koji su ključni u digitalnom okruženju. Naravno, razgovarali smo i s pružateljima digitalnih usluga koji, na naše iznenađenje, imaju iste probleme kao i mi. Većina ih ima problema uvjeravajući svoje investitore da su njihovi trenutačni poslovni modeli valjani, posebice kad je poznato da za 80% sadržaja koji se nudi na Internetu nisu regulirana autorska prava te je riječ o njihovoj zlouporabi.

(članak u cijelosti na www.hds.hr)

stihovi Moj put splitskih Navjestitelja. Posebnu nagradu za 40 godina pjevanja Bogu i ljudima i 30 godina diskograﬁje dobio je fra Šimun Šito Ćorić. (M.S.)

FESTIVALI

Na zadnjem CIAM–ovu sastanku mnogo je sudionika naglašavalo potrebu za boljim zajedništvom. Što to zapravo znači?

Kao prvo, postojanje autorskih društava na svakom pojedinom teritoriju doprinosi samim autorima i prijeko potrebnoj kulturnoj različitosti. Kad bi sva tržišta bila jednaka, već bi sutra postojalo jedinstveno tržište. Kako stvari sada stoje, političko uređenje mora biti vrlo oprezno kako ne bi uništilo cjelokupno kulturno okruženje. Podupirem posao koji radimo na prilagođavanju recipročnih ugovora kako bismo ispunili zahtje-

Koja su to pitanja?

CISAC News

Mi autori trebamo zajedničko tijelo koje će nam moći pružiti zaštitu našeg rada i naših prava u okruženju koje sve više postaje neprijateljski raspoloženo. Povjerili smo svoja prava autorskim društvima u vremenu prije digitalnog doba, a ne razmišljamo o tome da ih napustimo u sadašnjem online svijetu. Naprotiv, imamo povjerenja u autorska društva i ona postaju naši najvjerniji partneri u digitalno doba.

Moramo postići daljnje djelovanje prema Europskoj uniji koje se odnosi na Preporuku i Prigovor (Preporuka Europske komisije o prekograničnom ostvarivanju prava te Prigovor Europskoga parlamenta na tu Preporuku, op.a.). To je područje u kojemu mi kao autori, odnosno stvaratelji, moramo poduprijeti naša društva i s njima kao i s CISAC–om naporno raditi kako bi se naš glas čuo. Povrh toga, iskreno vjerujem da će, ukoliko digitalna isporuka glazbe bude ekonomski isplativa, ona biti utemeljena na raznolikosti, tržišnim nišama te ciljanom marketingu i distribuciji.

AUTORSKA PRAVA

orveški skladatelj, saksofonist i novoizabrani predsjednik CIAM–a (profesionalnog foruma unutar Međunarodne konfederacije društava skladatelja i autora, CISAC–a) Bendik Hofseth poznat je javnosti i kao član legendarne jazz grupe Steps Ahead. Njegova su djela mješavina jazza, klasične i popularne glazbe. Dosad je objavio osam albuma te je puno skladao za ﬁlmove, kazališne produkcije i televizijske emisije. Kada ne piše, ne sklada i ne podučava glazbu, Bendik, inače i profesor glazbe na Sveučilištu Adger u Norveškoj, zaokupljen je promicanjem autorskih prava. Naime, član je uprave norveških društava za zaštitu autorskih muzičkih prava, TONO i NcB, te predsjednik Norveškoga društva skladatelja i autora teksta (NOPA). Budući da je nedavno izabran za predsjednika CIAM–a (Međunarodnoga vijeća autora i skladatelja glazbe), prenosimo njegov razgovor za časopis CISAC News.

otaknut velikim porastom korištenja audiovizualnih sadržaja, posebice u jugoistočnoj Aziji i Latinskoj Americi, CISAC predviđa da će njihova isporuka putem mobilnih uređaja premašiti klasično online preuzimanje do 2010. godine. Ova Međunarodna organizacija društava autora i skladatelja javno je prikazala svoje predviđanje na najvećemu svjetskom sajmu glazbene industrije MIDEM–u, koji se od 26. do 30. siječnja održao u francuskom gradu Cannesu. Naime, sudjelujući u organiziranim grupnim diskusijama, predstavnici CISAC–a, svjetske organizacije društava za zaštitu autorskih prava, a koje je i sâm HDS ZAMP član, iznijeli su neke od zaključaka proizašlih iz njihova istraživanja poslovnih procesa u digitalnoj ekonomiji i mogućih scenarija razvoja poslovanja. (Ana Kralj)

AUTORSKA PRAVA

VODE I GLAS ZA AUTORSKA PRAVA N

AUTORSKA PRAVA

MIDEM 2008.: CISAC predviđa velike promjene na digitalnom tržištu

AUTORSKA PRAVA

,S SVIBANJ 2008.

Prenosimo razgovor C I SAC Newsa s novoizabranim predsjednikom C I A M – a Bendikom Hofsethom, nor veš kim s kladateljem i sak sofonistom

OSVRTI

AUTORSKA PRAVA

BROJ

25-Sep-08 12:26:21 PM

BAŠTINA

BROJ

Uz novo d vojezi no izdanje knjige dr. sc . Koraljke Kos o Dori Peja evi

Drugi život Dore Pejačević

BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA

PROMOCIJA ZBORNIKA BO IDAR KUNC. IVOT I DJELO U HRVATSKOM GLAZBENOM ZAVODU Piše: Ana Vidić

adi se o privlačnom dvojezičnom izdanju koje bi prema autoričinoj želji trebalo popuniti prazninu u popularnoj literaturi o hrvatskim skladateljima i predstaviti Doru Pejačević u svijetu. Podsjetimo da su toj knjizi prethodile dvije opsežnije znanstveno–dokumentarne studije Koraljke Kos, monograﬁja na hrvatskom jeziku iz 1982., za koju je autorica dobila Nagradu Josip Andreis Hrvatskoga društva skladatelja, a koja je 1987. prevedena na njemački uz neke ispravke i nadopune. Uslijedilo je popularnije hrvatsko–englesko izdanje iz 1998. godine. Za Cover izdanja razliku od prve knjige koja je bila brzo razgrabljena, druga ne sadrži opširnije analize djela, oštre sudove i notne primjere, već u koricama čuva dragocjeni nosač zvuka (CD) s izborom djela iz komornog opusa Dore Pejačević. Raskošno je opremljena slikovnim dokumentima koji dočaravaju svijet u kojemu se kretala skladateljica te predstavlja likove njezine obitelji, prijatelja i suvremenika. Donosi biografsku i notnu građu u izvornom rukopisu ili ranim izdanjima. Izvla enje iz geta » enskog pisma« Tijekom svih tih godina nastojanja da se Doru Pejačević izvuče iz zaborava i iz geta »ženskog pisma« mnogo su učinili i umjetnici, koji su počeli otkrivati ljepotu njezine glazbe, izvodili je, snimali i poticali izdavanje nota. Tako je u najnovijoj knjizi dr. sc. Koraljke Kos o Dori Pejačević,

BAŠTINA

Piše: Višnja Požgaj

,S SVIBANJ 2008.

Ugledna hrvatska muzikologinja, akademkinja Koraljka Kos posvetila je velik dio svojega znanstvenog rada životu i djelu hrvatske skladateljice Dore Pejačević (1885. — 1923.). Zahvaljujući njezinu dugogodišnjem proučavanju i objavljenim knjigama, poraslo je i kod nas i u svijetu zanimanje javnosti za Doru Pejačević, koja je time konačno dobila zasluženi status. Najnovija knjiga u izdanju MIC KDZ–a (urednica: Jelena Vuković) predstavljena je nedavno u dvorani Hrvatskoga društva skladatelja u povodu 85. godišnjice skladateljičine smrti.

osim zanimljivo opisanog životnoga puta i stvaralaštva, posebno znakovit napis Drugi život Dore Pejačević, koji na početku analitički sažima krivulju skladateljičina života i stvaralaštva, navodi njezine rane uzore i opisuje sazrijevanje te određuje njezino mjesto u krugu europskih i hrvatskih suvremenika iz razdoblja moderne. Među potonjima ona visoko kotira svojim dragocjenim glazbenim doprinosima hrvatskoj glazbi. S obzirom na to da je umjetnički razvoj Dore Pejačević prekinut u njezinoj 38. godini, autorica se s pravom pita kojom bi uzlaznom putanjom krenuo da je poživjela. No, bez obzira na Dorinu osebujnu biograﬁju koja je zadnjih godina inspirirala nastanak niza umjetničkih djela, književnih, likovnih, ﬁlmskih, pa i glazbenih, dr. sc. Koraljka Kos upozorava na opasnost od njezine anegdotalnosti. Ona smatra da glazba Dore Pejačević sama za sebe dovoljno govori i treba zaživjeti ono najbolje iz njezina opusa, kao što su to već pokazali dosadašnji interpreti i urednici notnih izdanja, a što je objavljeno u posebnim prilozima knjizi. A tu se nalazi i već spomenuti CD s reprezentativnim izborom komornih djela. Sadrži Sonatu za violinu i glasovir, op. 43 u izvedbi Anđelka Krpana i Nade Majnarić, Maštanja, op. 17 i Život cvijeća, op. 19 za glasovir te Kvintet za dvije violine, violu, violončelo i glasovir u h–molu, op. 40 u izvedbama Ide Gamulin i Zagrebačkoga kvarteta.

Obilježavajući stotu godišnjicu rođenja Božidara Kunca (1903.–1964.) muzikološkim skupom (20. — 22. studenoga 2003.) posvećenim životu i djelovanju tog umjetnika te koncertima s komornim i klavirskim djelima, pet godina kasnije na red je došlo i tiskano izdanje znanstvenih radova izloženih na priređenomu skupu.

obliku zbornika, naslovljena Božidar Kunc. Život i djelo, u izdanju Hrvatskoga muzikološkog društva (HMD) na preko 500 stranica objavljen je 21 prilog dvadesetero sudionika skupa. Promocija izdanja, čije je tiskanje dovršeno u prosincu 2007., održana je u organizaciji HMD–a i Hrvatskoga glazbenog zavoda (HGZ) 14. veljače ove godine u podrumskoj dvorani HGZ–a pod vodstvom urednica zbornika akademkinje Koraljke Kos i dr. sc. Sanje Majer–Bobetko, dr. sc. Vjere Katalinić, predsjednice HMD–a te prof. Marcela Bačića, predsjednika HGZ–a. Okupljenima se najprije obratio M. Bačić pozdravivši trud organizatora te istaknuvši da se radi o značajnom, opsežnom i vrijednom pothvatu. Riječ je potom preuzela V. Katalinić zahvalivši najprije HGZ–u na suradnji u realizaciji projekata vezanih uz Kunca. Pojasnila je potom mjesto Kuncova zbornika u izdanjima HMD–a: radi se o 36. knjizi objavljenoj među edicijama toga Društva koje i inače težište stavlja na knjige te nešto manje na partiture. Ujedno je to trinaesta knjiga u HMD–ovoj seriji Muzikoloških zbornika, a budući da je koncipirana kao monografski zbornik, predstavlja i svojevrsnu pripremu za pravu monograﬁju, za koju se treba nadati da će u budućnosti biti realizirana kao poticaj daljnjim istraživanjima. V. Katalinić potom je uz zahvalu navela sve zaslužne za nastanak izdanja — od autora priloga do sudionika u tehničkoj obradi.

K. Kos također je naglasila važnost objavljivanja zbornika, osobito jer je

ostvareno u prilično kratkom roku nakon održavanja skupa. U izlaganju se ograničila uglavnom na svoja sjećanja na Kunca kojega je osobno poznavala. Ispričala je da se s njegovom glazbom susrela još u nižim razredima glazbenoga školovanja svirajući klavirske minijature iz ciklusa Mlado lišće, a kasnije mu je djela slušala i na koncertima, no to je bio manji dio njegova opusa, u prvome redu klavirski i vokalni, a zatim je podsjetila da bi jedan od sljedećih zadataka bio proširivanje zanimanja i za ostatak opusa. Otkrila je i neke trenutke svojega istraživačkog rada — odlazak u New York i susret s Kuncovom trećom suprugom De Eldom, te njezinim skromnim životom u prilično oskudnim uvjetima. Nakon nekog vremena, stekavši udovičino povjerenje, dr. Kos je dobila uvid u velik dio skladateljevih rukopisa, nastalih uglavnom nakon 1951., kao i u njegov poslovni dnevnik iz kojega su vidljive brojne obveze kojima se odazivao u SAD–u, ali i pored kojih je ipak nalazio vremena za skladanje. Osvrnuvši se na kraju i na zbornik, uvažena je muzikologinja istaknula njegovu posebnost zbog mnoštva suradnika koje okuplja, njihov napor u izradi znanstvenih radova, ali i isplativost toga truda. Sadr aj zbornika Dr. sc. Sanja Majer–Bobetko opisala je sâm proces nastajanja zbornika i poteškoće koje su ga pratile kao što su, primjerice, prekoračeni rokovi predaje tekstova ili problemi s financijama. No, nakon što su ona i dr. Kos kao urednice pregledale radove i posložile ih, na red su došli tehnička urednica i korektorica Rozina Palić–Jelavić, koja se pobrinula za izgled izdanja, te Marcel Bačić koji je osmislio korice, da bi naposljetku došlo i do tiskanja. Pojasnila je potom koncepciju i sadržaj zbornika. Otvaraju ga, odnosno zaključuju tekstovi K. Kos (Božidar Kunc. Oris životopisa) i Brucea Burroughsa (The Beginnings of Kunc Family in Zagreb and the Early Formation of a Great Emotional Bond between Brother Božidar and Sister Zinka) kao prilozi Kuncovom životopisu, uz zaključni rad R. Palić–Jelavić — Bibliografija radova o Božidaru Kuncu. Između toga tekstovi su poredani po tematskim blokovima. Prvi čine oni s analitičkim pristupom (Eva Sedak: Božidar Kunc u kontekstu hrvatske glazbe; S. Majer–Bobetko: Hrvatska glazbena historiografija o Božidaru Kuncu; Stanislav Tuksar: Božidar Kunc između skladateljstva, pijanizma i operne

korepeticije), drugi se bavi muzikološkom analizom Kuncova skladateljskog opusa (Marija Bergamo: Kuncova glazbena misao u mediju orkestra; Vladimir Krpan: Kozmopolitizam, impresionizam i nacionalne odrednice u posljednjim klavirskim opusima Božidara Kunca; V. Katalinić: Sonatnost u sonatama Božidara Kunca; Bosiljka Perić–Kempf: Neke značajke glasovirskog sloga u sonatama Božidara Kunca; Mirjana Siriščević: Harmonija u IV. klavirskoj sonati Božidara Kunca; Mirjana Škunca: Skladbe za standardne (klasične) instrumentalne sastave u komornom dijelu skladateljskog opusa Božidara Kunca; R. Palić–Jelavić: Na Nilu, op. 7 Božidara Kunca), dok je tekst Radovana Lorkovića (II. violinski koncert Božidara Kunca, op. 55, d–mol (1953.). Formalna analiza — interpretacija) smješten između muzikoloških analiza i sljedećeg tematskoga bloka posvećenoga predstavljanju Kunca kao pijanista, to jest interpreta (Borko Špoljarić: Kuncove praizvedbe hrvatske glazbe; Marija Barbieri: Božidar Kunc — pratilac vokalnih umjetnika; Snježana Miklaušić–Ćeran: Božidar Kunc, interpret i skladatelj, u svjetlu arhivskih izvora i glazbene kritike). Još tri rada u nastavku osvjetljuju Kuncovu ostavštinu (Nada Bezić: Ostavština Božidara Kunca; Ivan Živanović: Novopronađena ostavština i prilozi biograﬁji Božidara Kunca; Vedrana Juričić: Model baze podataka digitaliziranih notnih izvora na primjeru opusa Božidara Kunca), uz jedan o percepciji Kuncova djelovanja (Zdenka Weber: Božidar Kunc u ozračju francuske glazbe). Na kraju je S. Majer–Bobetko zahvalila sudionicima na trudu te svima koji su ﬁnancijski poduprli realizaciju zbornika, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa i Ministarstvu kulture, a akademkinja K. Kos dodala je da se kroz nesretnu sudbinu Kuncove udovice De Elde u SAD–u zrcali i težak put sâmoga Kunca, za čiji se opus treba nadati da će u budućnosti biti dostojnije vrednovan, između ostaloga i zahvaljujući predstavljenomu zborniku. Promociju izdanja, nažalost, nije uveličao najavljeni nastup pijanistice Tamare Jurkić–Sviben, no Kuncova se glazba ipak čula — reproducirale su se pjesme Strepnja i Čežnja s CD–a njegove kćeri, sopranistice Ivane Joy Kunc uz pratnju pijanista Daniela Ragonea te u završnici i Četvrta sonata, opus 43 s albuma T. Jurkić–Sviben.

Priložena bibliograﬁja trebala bi pak zainteresiranoga čitatelja voditi dalje, navlastito prema potrebnim novim studijama o glazbi i ličnosti Dore Pejačević, zaključuje autorica i zahvaljuje svima koji su joj pomogli u realizaciji toga vrijednog i korisnog djela, naročito Hrvatskom glazbenom zavodu, Zavičajnom muzeju u Našicama, Croatia Recordsu i Zakladi Mariann Steegmann na ﬁnancijskoj potpori. Dodajmo da je izdanje potpomoglo i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske te Ured za kulturu Grada Zagreba.

Sudionici promocije zbornika: dr. sc. Vjera Katalinić, akademkinja Koraljka Kos, dr. sc. Sanja Mayer Bobetko i Marcel Bačić.

cant 150 08.indd 8

25-Sep-08 12:26:23 PM

,S SVIBANJ 2008.

itet u povijesnom hodu umjetničke tvorbe. »Odak i Dobronić njegovali su korektno poznanstvo. Odak i Dugan prisno su prijateljevali. Dugan i Dobronić nisu, a njihovi sukobi objavljeni u tisku i razmimoilaženja u stavovima doveli su ih do hladnoga i napetoga odnosa. Svi su sudjelovali u aﬁrmaciji hrvatske umjetničke glazbe iza I. svjetskog rata i dalje. Njihovo stvaralaštvo odražava duh vremena i njegove prijepore, dijelom značajke glazbene moderne, »ideologiju nacionalnog smjera« i elemente onodobne »angažirane« umjetnosti.« Ovaj citat iz programske knjižice, koju je pomno i stručno napisala muzikologinja Sanja Raca, upućuje nas u odnose suvremenika koji su dijelili vrijeme hrvatske stvarnosti u turbulentnim vremenima dvaju svjetskih ratova, u razdoblju koje je svjedočilo pojavi novih glazbenih smjerova, ali i uporno stajalo u obrani glazbe čija je odlika bila očuvanje nacionalnog identiteta. Kako su djela skladatelja–svečara ipak razmjer-

pružajući skladateljima različitih estetskih usmjerenja mogućnost za okušavanje u, gotovo bismo rekli, »školskim« primjerima evociranja vlastite muzikalnosti. Kao »vježbe« iz skladateljske tehnike, ti mnogobrojni gudački kvarteti osmišljavaju skladateljski potencijal i uvode slušatelja u autorov misaoni svijet. I dok Duganov Gudački kvartet u F–duru (1908.) odaje još čvrsto izrastanje iz polifonog strukturiranja četiriju linija koje u četiri stavka (Allegro, Adagio, Allegro, Presto) znalački vladaju razradom tematskoga materijala, I. gudački kvartet Pjesma srodnih duša, op. 15 (1917.) Antuna Dobronića na tragu je moderno koncipirane programnosti. Oslobađanje disonance za samosvojni život tu je naglašenije, a ugođajnost glazbenoga sloga upozorava na težnju isticanja veće emocionalnosti. U ponuđenom je rasporedu Odakov III. gudački kvartet, op. 30 (1935.) invencijom i isticanjem originalnosti postupaka (Impromptu, Nocturne, Rondeau) ostavio

Predstavljene poštanske marke s likom Krste Odaka i Igora Kuljerića

rigodne poštanske marke posvećene hrvatskim skladateljima Krsti Odaku i Igoru Kuljeriću predstavljene su 12. veljače u dvorani Hrvatskoga društva skladatelja u Zagrebu. Glavni tajnik HDS–a Antun Tomislav Šaban otvorio je svečanost istaknuvši kako je promicanje hrvatske glazbe jedan od osnovnih zadataka Društva i pohvalivši

cant 150 08.indd 9

suradnju s Hrvatskom poštom koja izdavanjem prigodnih poštanskih maraka popularizira hrvatske glazbenike i njihovo stvaralaštvo. Marke su izdane 22. siječnja u seriji Hrvatska glazba, a o skladateljima kojima su posvećene govorila je muzikologinja, akademkinja Koraljka Kos. U koncertnome dijelu programa sudjelovali su pijanistica Zrinka Ivančić i oboist Božidar Križan

koji su predstavili Rondo za klavir i obou Krste Odaka i Na način silbenskog tanca Igora Kuljerića. Na kraju svečanosti Jadranko Mijalić, član Uprave Hrvatske pošte, uručio je prigodne darove Antunu Tomislavu Šabanu, Vanji Kuljerić, supruzi pokojnoga skladatelja Igora Kuljerića i Marinu Krsti Odaku, unuku skladatelja Krste Odaka. (B.P.K)

klavir (1948.) Antuna Dobronića, skladba koja svojim nepretencioznim ustrojstvom u laganijim tempima (Andantino, Larghetto, Andantino) potvrđuje zapis sâmog autora, koji je taj opus maloga opsega i sastava nazvao »skladbom za odmor«. Iskustva nam kazuju da je hrvatska glazbena baština osobito bogata kada je riječ o vokalnim djelima. To su potvrdila i dva ostvarenja koja su dojmljivo izveli Solisti sv. Marka. Duganova Molitva za mješoviti zbor (1901.) minijatura je antologijske vrijednosti u zvučanju svoje duhovne izričajnosti, a III. rapsodija Međimurska, op. 26 za mješoviti zbor (1952.) Krste Odaka zavređuje isto takvo imenovanje na području folklorno inspirirane glazbe. Pouzdani i vrsno uvježbani pjevači tek su odškrinuli vrata zanimljivog i vrijednog repertoara i potakli želju da se tom bogatstvu u nekim budućim prigodama posveti više pažnje.

BAŠTINA

Kontinuitet stvaralaštva Ovdje nalazimo djela Josipa Andrića, Brune Bjelinskog, Davora Bobića, Srećka Bradića, Zvonimira Bradića, Željka Brkanovića, Rudolfa Bručija, Emila Cossetta, Pere Gotovca, Josipa Kaplana, Kamila Kolba, Borisa Krnica, Igora Kuljerića, Siniše Leopolda, Josipa Magdića, goleme opuse Adalberta Markovića i Julija Njikoša, zatim djela Nikše Njirića, Bože Potočnika, Zlatka Potočnika, Branka Rakijaša, Rudofa Rajtera, Krešimira Seletkovića, Josipa Stojanovića, Tomislava Uhlika, Tihomila Vidošića, Save Vukosavljeva, Lovre Županovića, ali i Vatroslava Lisinskog, Ivana pl. Zajca i Franje Ksavera Kuhača. U izdanju se nalaze i popisi pjesama izvedenih na festivalima Zvuci Panonije u Osijeku (1972.–2003.) koje su obogatile repertoare naših vokalnih solista. U knjizi su i tekstualni prilozi o onima koji su čuvali i širili tamburašku glazbu, o Festivalu tamburaške glazbe u Osijeku, o prvom nakladniku Tamburice Janku Stjepušinu i o pokretaču časopisa Hrvatska tamburica Vjekoslavu Mutaku. Iz pera Marije Vukelić potekao je tekst o autoru knjige Juliju Njikošu, marljivom sakupljaču narodnoga melosa, obrađivaču tradicionalne glazbe, ali i skladatelju, aranžeru, organizatoru, pokretaču i umjetničkom ravnatelju Festivala tamburaške glazbe u Osijeku, glazbenom kritičaru i uredniku radijskih emisija o radu amaterskih društava. Nije ovdje potrebno naglašavati sve relevantne nagrade i priznanja koja je Njikoš dobio za izniman doprinos na području tradicijske glazbene kulture i prikupljanje glazbenoga blaga iz hrvatskoga folklora. Ova je knjiga u tom kontekstu hvalevrijedan doprinos Julija Njikoša povijesti literature pisane o tamburaškoj glazbi.

BAŠTINA

Gudački kvartet Porin

BAŠTINA

Knjiga na 139 stranica uz fotografske priloge govori o izdavanju tamburaške literature koje se provlači kroz cijelu povijest tamburaške glazbe bez pravog rješenja. Autor knjige piše o počecima osamdesetih godina devetnaestoga stoljeća kad se izdaju tamburaški udžbenici, partiture i spisi kojima su se bavili pojedinci, uglavnom skladatelji, aranžeri i dirigenti. Podsjeća na Franju Ksavera Kuhača, potom na ediciju Tamburaški orkestri (1971.–1988.) u Zagrebu, u kojoj se nalaze popisi djela za tamburaške orkestre, zborove i tamburaški orkestar, dječji zbor i tamburaški orkestar, stranih i hrvatskih autora (Emil Cossetto, Ivo Lhotka Kalinski, Tihomil Vidošić, Bruno Bjelinski, Adalbert Marković, Ferdo Pomykalo, Zvonimir Bradić, Lovro Županović, Nikica Kalogjera, Julije Njikoš, Sava Vukosavljev, Josip Kaplan, Zlatko Potočnik i drugi), kao i odabranih skladbi izvođenih na festivalima tamburaške glazbe. Dugogodišnji izdavač bio je Kulturno–prosvjetni sabor Hrvatske (danas Hrvatski sabor kulture) koji posjeduje golemu literaturu za tamburaške orkestre i zborove kao temeljno polazište za razvoj hrvatskoga kulturno–umjetničkog stvaralaštva. Ista institucija i nakon 1986. objavljuje brojna izdanja tradicijskih pjesama, a nakladničku djelatnost potom nastavljaju Slavonsko tamburaško društvo Pajo Kolarić iz Osijeka, Društvo za promicanje hrvatske kulture i baštine Šokadija i, na kraju, Smotra folklora Đakovački vezovi. U knjizi se navodi i popis koncertnih skladbi za tamburaške orkestre, male tamburaške sastave i vokalno–instrumentalne skladbe izvedene na Festivalima tamburaške glazbe i koncertima u Osijeku (1961.–2007.).

BAŠTINA

Na rasporedu je još bila i Sonatina za violinu i

lazbeni arhiv Hrvatskoga tamburaškog saveza u Osijeku objavio je krajem prošle godine knjigu Glazbena literatura za tamburaške orkestre Julija Njikoša kao svojevrsni prilog povijesti tamburaške glazbe.

BAŠTINA

najsnažniji dojam kao osmišljena i zrela kvartetska literatura.

Piše: dr. sc. Dalibor Paulik

BAŠTINA

Moderna programnost Gudački kvartet kao forma i kao sastav izuzetnom se upornošću zadržava na koncertnim podijima još od vremena bečke klasike

Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus d.o.o., koji kontinuirano predstavljaju djela suvremenih hrvatskih autora, članova Društva, tom su prigodom odali počast hrvatskoj glazbenoj baštini kao izuzetno značajnom segmentu naše glazbene kulture.

DAVOR HRVOJ

no rijetko na koncertnim programima, bio je vrijedan trud Gudačkog kvarteta Porin (u sastavu Ivan Novinc i Tamara Petir, violine, Lucija Brnadić, viola i Neva Begović, violončelo), dua Ivan Novinc, violina i Srđan Filip Čaldarović, glasovir te okteta Solista sv. Marka pod umjetničkim vodstvom Tomislava Fačinija, da uvježbaju program na kojemu je svaki od skladatelja bio predstavljen s dva ostvarenja. Budući da se radilo prvenstveno o komornoj glazbi, dobiven je tek oskudniji uvid u bogate opuse odabranih skladatelja.

BAŠTINA

od nazivom Baština — Autorski koncert u čast hrvatskih skladatelja održan je 20. ožujka u Preporodnoj dvorani palače Narodnoga doma glazbeni događaj čija je namjera bila sjećanje na hrvatske skladatelje Franju Dugana (1874. — 1948.) u povodu 60. obljetnice smrti, Antuna Dobronića (1878. — 1955.) u povodu 130. obljetnice rođenja i Krstu Odaka (1888. — 1965.) u povodu 120. obljetnice rođenja. Organizatori koncerta, Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus d.o.o., koji kontinuirano predstavljaju djela suvremenih hrvatskih autora, članova Društva, tom su prigodom odali počast hrvatskoj glazbenoj baštini kao izuzetno značajnom segmentu naše glazbene kulture. Jer, samo one nacionalne kulture koje znaju čuvati i prenositi bogatstvo ostavština prošlosti mogu s pravom isticati i svoj kontinu-

BAŠTINA

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

GLAZBENA LITERATURA ZA TAMBURAŠKE ORKESTRE

BAŠTINA

Baština koja obvezuje

NOVA K NJIGA J ULIJA NJIKOŠA

BAŠTINA

Obljetni ars ki trojac Franjo Dugan — A ntun Dobroni — K rsto Odak

BAŠTINA

BROJ

25-Sep-08 12:26:24 PM

FESTIVALI

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

ečer 7. veljače u Košarkaškom centru Dražena Petrovića svjedočila je prepunoj dvorani štovatelja koji su se došli pokloniti velikom opusu skladatelja Đorđa Novkovića. I on je sâm planirao taj veliki susret glazbenika, a nakon što nas je iznenada Hrvatski glazbenici, napustio početkom svibnažalost, nemaju nja prošle godine, njegove običaj iskazivati detaljne bilješke i ideje o izvođačima i pjesmama poštovanje prema ostvario je sin Boris, osjekolegama iz branše, ćajući da i tako vraća dio pa je tim ugodnije emocija koje je svojom znati da su bez glazbom Đorđe Novković iznimke svi pozvani prenosio svima nama.

FESTIVALI VEDRAN METELKO

Izbor nije bio ni lak ni jednostavan, jer Đorđe je u četrdeset godina karijere napisao više od 2 500 pjesama i prodao više od 20 milijuna ploča, te je, kao jedan od prvih poslijeratnih popularnih autora, svoje skladbe uspješno plasirao i u inozemstvu. Njegovih sarajevskih dana sjetio nas je Vladimir Savčić Čobi, solist skupine Pro Arte i prvi interpret Novkovićevih pjesama. Zahvaljujući Đorđu, svoj je zvjezdani trenutak doživjela i Neda Ukraden s kojom i danas živi čudesna Zora je. Po autorovom dolasku u Zagreb nizali su se novi hitovi i stvarali glazbeni proﬁli Vlade Kalembera, Duška Lokina, Dalibora Bruna..., ali i širili interpretativni spektri Gabi Novak, Željku Bebeku, Jasni Zlokić, Severini i Danijeli Martinović. Hrvatski glazbenici, nažalost, nemaju običaj iskazivati poštovanje prema kolegama iz branše, pa je tim ugodnije znati da su bez iznimke svi pozvani solisti odmah prihvatili sudjelovanje u tom hommageu. Od prvog trenutka i karakteristične usne harmonike Starog Pjera (tako dobro obnovljenoga u liku Kemala Montena, a koji se pamti po Ivanu–Ivici Perclu) nizali su se uzbudljivi koncertni trenuci nostalgije i sjećanja, radosti i melankolije kroz pjesme koje su nas pratile proteklih četrdeset godina. Svoj obol poželjeli su dati i Tony Cetinski, Jelena Rozga i Petar Grašo pjesmama kojih, doduše, nisu bili izvorni interpretatori, ali s Novkovićem su bili vezani uzajamnim poštovanjem. Boris je ocu posvetio premijeru vlastite Gdje si ti i obradu Malo mi je jedan život s tobom, a ovacije i skandiranja gledališta karizmatičnom Miši Kovaču na pravi su način dovele spektakl do završetka te noći koju će pet tisuća prisutnih još dugo pamtiti.

FESTIVALI

solisti odmah prihvatili sudjelovanje u hommageu Đorđu Novkoviću.

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

SJEĆANJA

KORIZMENI KONCERT RUCNERA I 2. DANI ILME DE MURSKE

,S SVIBANJ 2008.

HRVATS K A GL A Z B A N A PA S ION S KOJ B A Š TINI 2008 .

JEDNA PRAIZVEDBA I MNOGOBROJNE PJEVA KE BAŠTINE Pišu: Maja Milošević i Petra Pavić a umjetničko oživljavanje pasionbučara Krist na križu za gudački kvartet i ske tematike u Hrvatskoj brine se mezzosopran. Djelo su izveli Kvartet SeUdruga Pasionska baština, u čijoj bastian i solistica Kristina Beck Kukavčić Događaji iz Velikoga tjedna se organizaciji 17. put zaredom održala u okviru ciklusa Glazbenici u gradskoj viopisani u evanđeljima Novoga istoimena manifestacija u Zagrebu od jećnici. Skladba je nastala 2008. godine na zavjeta stoljećima inspiriraju 9. do 19. ožujka ove godine. Program poticaj Kvarteta Sebastian, a sastoji se od umjetnike. Trijumfalni ulazak u je uključivao izložbe, predstavljanje tri stavka naslovljena prema Kristovim riknjiga i velik broj koncerata. Festival je ječima: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! Jeruzalem na Cvjetnu nedjelju, svečano otvoren izložbom akademsko— pribijanje na križ, Bože moj, zašto si me Posljednja večera, Raspeće ga slikara Josipa Botterija–Dinija pod ostavio? — patnja i očaj, te Oče, u ruke tvoje i Smrt Kristova na križu, nazivom Hrvatske pasije u Galeriji Zvopredajem duh svoj! — umiranje na križu i Polaganje u grob i Kristova nimir, a u prostorima Knjižnice grada završni potres. pobjeda nad smrću, Uskrsnuće, Zagreba na Starčevićevom trgu bile su Uz skladbe Bacha, Rameaua i Händela postavljene izložbe Muka Gospodinova prikazivani su u slikarstvu, u izvedbama Zagrebačkoga gitarističkog u djelima hrvatskih propovjednika autora kiparstvu, književnosti, kvarteta, zatim Mozartova Requiema Željka Vegha, voditelja zbirke RARA, glazbenim djelima i kazalištu. u izvedbi Mješovitoga pjevačkog zbora te Salonitanske lamentacije pjesnikinje i Ivan pl. Zajc i Zagrebačkoga komornog slikarice Milijade Barade, dok je u Muorkestra pod ravnanjem dirigenta Vladizeju Mimara otvorena i IV. Trijenalna mira Kranjčevića, program su ipak najvenatječajna izložba Hrvatski umjetnici na ćim dijelom činile izvedbe pučkih korizmenih napjeva u raznim temu Pasije. Naime, ocjenjivački sud na čelu sa Željkom Čorak aranžmanima i preradama. Godinama na ovom festivalu prisuodabrao je osamdesetak radova 65 umjetnika koji će biti postavtan Ansambl narodnih plesova i pjesama LADO, ovogodišnja ljeni na izložbi u Muzeju Mimara te je prva nagrada na natječaju gostujuća kulturno umjetnička društva iz Brodskoga Posavlja i za najbolje djelo pripala akademskom slikaru Robertu Budoru, s otoka Ugljana, skupine pučkih pjevača s otoka Šolte, Hvara i druga nagrada Ani Bilas, studentici Tehnološkoga fakulteta u Brača te Mješoviti zbor INA svojim su izvedbama tradicijskih Zagrebu, a treću je dobio akademski kipar Anđelko Odak. U korizmenih napjeva i njihovih obrada obilježili festival čija je idesklopu festivala predstavljena je knjiga Preko — glazbena baština ja očuvati i prenijeti tradiciju njegovanja običaja Velikoga tjedna. Ive Nižića. Posebno zanimljivi koncerti bili su u Zagrebačkoj katedrali, gdje je nastupio Ansambl LADO, te izvedba Mješovitoga zbora INA u Crkvi sv. Katarine. Naime, Ansambl LADO i njihov voditelj i dirigent Dražen Kurilovčan u suradnji s etnomuzikologom i dirigentom Joškom Ćaletom te skladateljem Tomislavom Uhlikom priredili su večer tradicijskih korizmenih napjeva iz Dalmacije i Slavonije, a dva dana kasnije Zbor INA pod vodstvom dirigenta Bojana Pogrmilovića izveo je pučki korizmeni oratorij za soliste, muški i ženski zbor Postaje križne puka našega, svojevrsni kolaž dalmatinskih klapskih napjeva u kojemu je postupkom kontrafakture na svjetovne napjeve podmetnut biblijski tekst. Tako se, primjerice, u skladbi, uz ostale, može čuti i poznata klapska pjesma Ju te san se zajubija na koju se pjeva događaj s jedne od postaja Križnoga puta.

Kvartet Sebastan i Kristina Beck Kukavčić

U glazbenomu dijelu ovogodišnjih pasionskih svečanosti predstavljene su pjevačke baštine i korizmeni napjevi otoka Šolte, Hvara, Brača, Pašmana te Brodskoga Posavlja. Od klasičnoga dijela programa posebnu pažnju privukla je jedina praizvedba na festivalu, a riječ je o skladbi Anđelka Klo-

Ovaj speciﬁčni festival kulturne i duhovne baštine, koji objedinjuje likovne, glazbene, kazališne, književne i folklorne obrade Kristove muke i uskrsnuća ostvaren je uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva kulture te uz pokroviteljstvo Gradske skupštine Grada Zagreba. Već sedamnaestu godinu zaredom uspijeva privući znatan broj posjetitelja upravo zahvaljujući svojoj ideji o umjetničkom pristupu duhovnim pripremama za najveći kršćanski blagdan.

cant 150 08.indd 10

Josip Magdić, Kvartet Rucner te Bojan Olga Šober

PUBLIKACIJE PUBLIKACIJE

lanovi Gudačkog kvarteta Rucner upriličili su 13. ožujka korizmeni koncert u Centru za kulturu Novi Zagreb ugostivši sopranisticu Olgu Šober, nacionalnu prvakinju i baritona Bojana Šobera. U skladu s njihovom tradicijom promicanja hrvatskoga glazbenog naslijeđa, na programu su se našli Gudački kvartet br. 6 Josipa Mihovila Stratika, Tri koralne predigre za gudački kvartet Johanna Sebastiana Bacha, u obradi Josipa Magdića, Korizmeni diptih Anđelka Klobučara, Pred križem Ljuboslava Kuntarića i Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu, kantata za sopran, bariton i gudački kvartet Josipa Magdića. S istim programom glazbenici su prethodno nastupili 24. veljače u Župnoj crkvi Svetoga Križa u Ogulinu, u okviru Dana hrvatskoga slavuja Ilme de Murske, održanih od 22. do 24. veljače u čast operne dive Eme Pukšec, rođene Ogulinke, koja se sredinom 19. stoljeća u Europi proslavila pod umjetničkim imenom Ilma de Murska. Manifestacija je otvorena svečanim koncertom, održanim 22. veljače u Maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Ogulinu, na kojemu su arije i duete iz popularnih opera i opereta, između ostalih i iz Porina Vatroslava Lisinskog, Ere s onoga svijeta Jakova Gotovca te Male Floramye Ive Tijardovića, izveli Ivanka Boljkovac, Kristina Kolar, Robert Kolar, Nikša Radovanović i drugi. (B.P.K.)

PUBLIKACIJE

Stjepan B raco Fu kar

PUBLIKACIJE

SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

FESTIVALI

Piše: Maja Sabolić

VIJESTI

BROJ

SVI PJEVAJU NOVKOVI U

SJEĆANJA

Hrvatski jazzisti (Ars Media d.o.o.)

Piše: Davor Hrvoj

rvatski je jazz područje u kojemu postoji vrlo malo objavljenih izdanja, stoga veseli svaka nova knjiga koja će spasiti od zaborava povijest ove vrste glazbe u nas, posebice zato jer je danas gotovo nemoguće doći do nekih podataka iz ranoga razdoblja ili provjeriti nerijetko proturječne podatke. No, vrlo je malo osoba koje mogu uspješno obaviti taj posao, a još manje onih koji ga se žele prihvatiti jer u tom ogromnom trudu mogu pronaći samo osobno zadovoljstvo, ali nikako i financijsku korist. Iskoristivši svoje veliko iskustvo što ga je stjecao kao glazbeni urednik na Hrvatskom radiju, ali i svjedok brojnih zbivanja na području hrvatskoga jazza, aktivni glazbenik, saksofonist i klarinetist Stjepan Braco Fučkar napisao je knjigu o jazzistima i jazz sceni u Hrvatskoj. Radi se o tekstovima koje je pripremao za radijske emisije »Stereorama jazza«, »Jazz za diskofile« i »Glazba vremena — jazz« čiji je urednik bio više od dvadeset godina, ali i o drugim zapisima zasnovanima na predanom istraživanju i osobnim iskustvima kojima je obogatio ovo izdanje. Luksuzno opremljena, tvrdo ukoričena knjiga velikoga formata na više od 480 stranica donosi velik broj tekstova, ali i fotografija koje upotpunjuju ovaj važan dokument o hrvatskomu jazzu. Po-

glavlje Početak jazza u Zagrebu obrađuje prve pokušaje i djelovanje glazbenika koji su zaslužni za pokretanje toga žanra kod nas u prvoj polovici dvadesetih godina prošloga stoljeća, ali i djelovanje prije i poslije Drugoga svjetskog rata. Razdoblje koje je nastupilo tijekom sedamdesetih logičan je nastavak, a obrađeno je kroz prikaze najznačajnjih zagrebačkih jazz festivala u poglavlju Veliki događaji zagrebačkoga jazza. U poglavljima Hrvatski jazzisti, Tragom uspomena i Ne smijemo ih zaboraviti zastupljene su biograﬁje najpoznatijih hrvatskih jazz glazbenika svih naraštaja, nastale dijelom prema razgovorima s istim umjetnicima, dok poglavlje Veliki orkestri donosi prikaz djelovanja najznačajnijih zagrebačkih big bandova. U dijelu knjige nazvanom To sam ja Fučkar je predstavio sâmoga sebe s naglaskom na pedesetogodišnju glazbenu karijeru. No, kroz taj autobiografski osvrt saznajemo mnogo i o glazbenom životu Zagreba, plesnjacima i drugim događajima koji su odigrali značajnu ulogu u razvoju naše jazz scene. Vrijednost ovoga izdanja potvrđuju uvodničar Boris Čepin te recenzenti, ugledne osobe iz hrvatskoga glazbenog života: Igor Gjadrov, koji vjeruje da će knjiga biti poticaj i drugim autorima za pisanje o hrvatskim glazbenim vrijednostima, Tomica Simović, koji ističe značenje Fučkarova sudjelovanja u događajima o kojima piše, dok Pero Gotovac vidi knjigu kao rezultat autorove zaljubljenosti u jazz i smatra da su ti zapisi »odlična i dragocjena dokumentarno–povijesna glazbena građa«.

25-Sep-08 12:26:27 PM

SJEĆANJA SJEĆANJA

SJEĆANJA

skladbe. Orkestar je s obzirom na zadane mogućnosti diktirane orkestracijama profesionalno dobro obavio svoj zadatak. Posebice su dopadljive bile Horvatova skladba New York Turkey s dobrim solom autora na bariton saksofonu u stilu Ronnieja Cubera te Dusperova »latino paradna« Parakatina i Šabanova Maestral.

Kvartet Chris Potter Underground 18. se veljače predstavio uglavnom skladateljskim materijalom vođe skupine. Gust i harmonijski bogat skladateljski rukopis odlično se uskladio s tehničkim perfekcionizmom Chrisa Pottera, istaknutoga instrumentalista svoje generacije. Čvrsta ritamska podrška energičnog i vještoga bubnjara Natea Smitha podržana kompleksnim i točnim linijama kontrabasista Scotta Colleyja činili su kostur stila na tragu post–bopa, soula i funka. Nerijet-

OSVRTI OSVRTI Jacky Terrason i Michel Portal u Lisinskom

cant 150 08.indd 11

ka suglasja električne gitare i saksofona iznosila su lijepo istaknute teme, dok su gitarska sola, sastavljena od harmonijskih i zvukovnih bojanja uz mnoštvo specijalnih efekata, te decentnih improvizacija, ukazala na prilično centralistički ugođen sastav. Potter se pred kraj nastupa predstavio punokrvnim, vehementnim solom podržanim isključivo bubnjevima i time pokazao raskošno glazbeno znanje koje je kulminiralo na skladateljski i aranžerski zahtjevnom CD predlošku Song For Anyone. Za razliku od prilično homofono zvučećeg Potterova sastava, akteri koncerta održanoga 25. ožujka, Michel Portal i Jacky Terrasson, ravnopravno su sudjelovali u

osobitoj polifonoj komunikaciji. Glazbom koja briše granice između brojnih jazz žanrova i avangardne ozbiljne glazbe, obojica su dokazali svoju pripadnost samom vrhu francuske i europske jazz elite. Generacijska različitost rezultirala je ukusnim spajanjem mladenačkog poleta, vedrine i ritma sa zrelim, mudrim i bezgranično inventivnim izražajnim arsenalom francuskoga klarinetista, skladatelja i saksofonista Michela Portala. Dok se Terrasson već u uvodu pijanistički predstavio virtuoznim i lepršavim spajanjem francuske nacionalne himne s Ellingtonovim Caravanom (glazbeno stasao na liniji Paris–New York), Portal se nije libio sviranja klarineta čak i u kućište klavira pri čemu je frekvencijskim (akustičkim) rezonancijama pobuđivao istovrsne harmonije klavirskih žica. Navika vještih pijanista da glazbenu komunikaciju svedu na vlastitu lijevu i desnu ruku kod Terrassona je izostala. Svim čulima bio je predan suptilnoj igri s Portalom, otvarao (bas) klarinetu, alt saksofonu i bandoneonu punu zvukovnu slobodu i artikulaciju, a točnim ritmom i metričke tjesnace u kojima je vješti francuski multiinstrumentalist nalazio svojevrsno unutarnje bilo. Kao vrstan duet, obojica dovoljno udaljeni od hladnoće eksperimentalne i avangardne glazbe (čijih se izražajnih mogućnosti nisu odricali), a istodobno obogaćeni iskustvima cjelovite geneze jazza, stvorili su vlastiti glazbeni izraz.

SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA

odeći ljudi Jazz ciklusa Lisinski/ HDS sjajnim su koncertima u veljači i ožujku opravdali visoka očekivanja pretplatnika i poklonika naviklih na vrhunski jazz.

SJEĆANJA

Piše: Igor Koruga

SJEĆANJA

Opravdana visoka o ekivanja

Piše: Dubravko Detoni

ožda najsimpatičniji i najživopisniji lik među poslužiteljima Muzičke akademije i HGZ–a bio je Slavko Mađarević, sitan i mršav starčić, težak, nikotinom opsjednut pušač s vječnim crnim naočalama na nosu, koje bi ipak, pun servilnoga strahopoštovanja prema profesorima, hitrim pokretom skidao čim bi se netko od njih pojavio na ulazu. Vječno je isturene glave virio kroz otvoren prozorčić iz svojega staklenog kokošinjca, a neuklonivi tik iz ramena vjerojatno mu je bio proizišao iz podsvjesne strepnje od stalno prisutne mogućnosti da mu podmuklo podignuta okomita stijena prozorčića poput giljotinske sjekire naglo padne i odreže glavu. Čio i bistar, brz na jeziku, sretne i otvorene naravi, uvijek dobro raspoložen i zadovoljan, sjajan imitator ljudi i prilika, napamet je znao sva studentska imena i

Vječno je isturene glave virio kroz otvoren prozorčić iz svojega staklenog kokošinjca, a neuklonivi tik iz ramena vjerojatno mu je bio proizišao iz podsvjesne strepnje od stalno prisutne mogućnosti da mu podmuklo podignuta okomita stijena prozorčića poput giljotinske sjekire naglo padne i odreže glavu.

prezimena, a o nastavnicima da se i ne govori. I ne samo to. Savršeno je vladao kompliciranim rasporedom svih sati, svih vježbi i pokusa, pa je u tome svakako bio precizniji i pouzdaniji i od same oglasne ploče. Siguran sam da mu u tom pogledu ne bi predstavljao problem ni današnji, neusporedivo širi i rasprostranjeniji pogon škole. Pritom je bio spreman u svakoj, pa i kakvoj delikatnoj prigodi izići studentima ususret, a često bi im znao i sasvim očinski prigovarati zbog nedolazaka ili opće neozbiljnosti, lijenosti i površnosti. Veliki (rastom mali) profesor Mene je, primjerice, jednom zgodom spasio od sasvim mogućega izbacivanja s Akademije. Stigao sam, naime, jednoga utorka oko deset sati ujutro, a kako je profesor Stančić obično znao kasniti i po nekoliko sati, ostavljajući nama studentima mogućnost da se uigramo, a možda na brzinu i još nešto naučimo, moj mi je (kasnije slavni) pijanistički kolega »dobronamjerno« predložio da u malome dvorištu iza porte, gdje nas je uvijek čekala pripravljena lopta odigramo partiju nogometa »udvoje«. Portir Slavko je sjedeći u kabini bio već i zaboravio na nas, ali ga je iz stvarateljskoga snatrenja prenula naša glasna i žučljiva svađa po pitanju regularnosti nečijega pogotka. Tada je Slavko ustao i došetao do nas, polako izvadio svoj cigaretšpic iz usta i oprezno zapitao: »Šta ti, Detoni, nemaš gore sat kod Staroga?« Rekao sam nehajno: »Imam, ali ga još nema.« »Pa kako ga nema?«, uzrujao se Slavko. »Već je pola sata gore, zar ga ne čuješ kako svira?« Bio sam šokiran. Dobri se kolega u međuvremenu nekuda naglo izgubio, a lopta je, lako se njišući na mjestu u sredini dvorišta, glumila nezainteresiranost za slučaj. Veliki je (rastom mali) profesor toga dana stigao iznimno ranije, jer je u podne imao važan sastanak u JAZU–u. Onako oznojen i uznemiren pohitao sam beskrajnim stubištem. Već na pola puta čuo sam da profesor usporeno prijeteći svira Bachovu Koralnu predigru u vlastitoj obradi, što je činio samo u trenucima posebne ljutnje. Kvaka je bila teška dvije tone, ali sam je ipak, mučno i oprezno, uspio spustiti te odškrinuti vrata. Profesor je tada glasno bacio glasovirski poklopac, a ostalo je povijest. (Toga sam časa vjerojatno izgubio svaku šansu da postanem pijanist i prešao u skladatelje.)

SJEĆANJA

C hris Pot ter Underground i M ic hel Portal/Jac k y Terrason Duo na Jaz z ciklusu Jaz z kluba Zagreb HDS – a i K D Lisins ki

ZAMEO IH VJETAR: SLAVKO MAÐAREVI

SJEĆANJA

Uočljivo je da se u hrvatskoj big band glazbi pojavljuje mlada generacija skladatelja i aranžera koja na dobrim uzorima svojih prethodnika, prisutnih na spomenutim koncertima, održava kontinuitet big band glazbe u Hrvatskoj.

SJEĆANJA

ve skladbe Poljski radovi, Sonatina i Bossa picola. Big band HGZ–a izveo je i Dvoržakovu skladbu za trombon i orkestar Latin concerto.

SJEĆANJA

Prvi ovogodišnji koncert Big banda Hrvatskoga glazbenog zavoda pod vodstvom Zlatka Dvoržaka, održan 17. ožujka 2008., u drugom je dijelu bio posvećen jednom od utemeljitelja big band glazbe u Hrvatskoj, skladatelju, aranžeru i saksofonistu Bojanu Hohnjecu, preminulomu 25. studenoga prošle godine. U izvornim aranžmanima bile su izvedene Hohnjeco-

DAVOR HRVOJ

OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI

Prohaskina skladba Intima, koja je u svijetu doživjela devetnaest obrada, bila je u izvedbi pjevačice Dunje Skopljanac jedino vokalno djelo na koncertu. U skladbi Zlatka Dvoržaka Četrdeset godina poslije skladanoj u brzom blues tempu briljirali su mladi članovi trombonske sekcije. Drugi Big band HRT–a dio koncerta bio je posvećen skladbi Bojana Hohnjeca Damin gambit te sklad- Nestorovića, Big band HRT–a izveo je bama Igora Savina Istrijanska i Vuprem skladbe New York Turkey Damira Horvaoči nadahnutima etno motivima. Tru- ta, Mando Ivana Kapeca, Big Boilers Mire bač Ladislav Fidri nastupio je kao gost u Kadoića, Vesna Davora Križića, Muraizvedbama vlastitih skladbi Kava za dvoje i land–Vuprem oči Ladislava Varge, Giraﬀe Kaprona u kojima je, zahvaljujući velikom in G Luke Medića, Trio Zorana Ščekića, iskustvu, suvereno vladao scenom. Skladba Morning Star Ladislava Fidrija, Dječak Joe Antuna Tomislava Šabana Maestral bila je Maje Grgić, Sonchos Musicais Maje Savić, dostojan završetak ovoga dobro osmišlje- I Had To Vanje Lisjaka, Maestral Antuna noga i još bolje izvedenoga koncerta kojim Tomislava Šabana i Parakatina Zvonimira su dirigirali Miljenko Prohaska i umjet- Duspera. Skladateljice Maja Grgić i Maja nički voditelj Jazz orkestra Hrvatske glaz- Savić vokalno su vrlo dobro izvele svoje

OSVRTI

HGM jazz orkestar Zagreb posvetio je bene mladeži Sigi Feigl. Koncert, održan koncert iz ciklusa Sunday Nights održan 3. u Studiju Zvonimir Bajsić HRT–a, bio je veljače 2008. djelima hrvatskih skladatelja. dobar primjer uspješnoga promicanja hrU suradnji s Hrvatske glazbe. vatskim društvom skladatelja ovomu Big bandovi je kulturnom dogaHRT–a i HGZ–a Uočljivo je da se u hrvatskoj đaju prethodila jazz U Ciklusu konbig band glazbi pojavljuje radionica s analizacerata Big banma djela predviđemlada generacija skladatelja da HRT–a 16. nima za izvedbu na i aranžera koja na dobrim ožujka u Maloj koncertu. Posebno dvorani Lisinski uzorima svojih prethodnika, mjesto u programu održan je konodržava kontinuitet big band imala je skladba cert Nove skladbe glazbe u Hrvatskoj. Miljenka Prohaske domaćih autora # Skice za HGM Big 2. Pod vodstvom Band koja je tom saksofonista Saše prigodom bila praizvedena pod autorovim vodstvom. Od koncertantnih djela poput ovoga izvedena je skladba Tri stavka in blue Ivice Stamaća, inače premijerno izvedena 1965. i nagrađena na Zagrebačkom festivalu. Izvedba kojoj je prisustvovao autor pokazala je način promišljanja big band glazbe kroz proteklih četrdeset godina.

PODVORNIC I N A MUZ I KOJ A K A DE M IJI U Z AGRE BU — 4 . dio

NADA BEZIĆ

OSVRTI

Piše: Dubravko Majnarić

OSVRTI

USPJEŠNI KONCERTI TRI BIG BANDA S GLAZBOM HRVATSKIH SKLADATELJA

OSVRTI

DAVOR HRVOJ

,S SVIBANJ 2008.

OSVRTI

BROJ

Pogled iz »staklenog kokošinjca«

25-Sep-08 12:26:29 PM

BROJ

PROMOCIJA CD–a RUNJIĆ NA PERISTILU

listopadu 2004., dan poslije svoga 62. rođendana, preminuo je jedan od najvećih hrvatskih skladatelja zabavne glazbe Zdenko Runjić. Odajući počast njegovu opusu, velikom koliko i vrijednom, Splićani su ispunili veličanstveni prostor povijesnoga Peristila, a na tom trećem, drugačijem iščitavanju njegovih pjesama izvedeno ih je šesnaest, u odabiru i pripravi Alana Bjelinskog i Ante Gela. Ta svečanost glazbe ili — po Zdenkovu — glazbena fjera, u organizaciji kuće Skalinada i pod pedantnim nadzorom kćeri Ivane i supruge Vedrane, sad je zabilježena i na CD–u snimljenom uživo prošloga ljeta i objavljenome pod etiketom Aquarius Records, koji je predstavljen 11. ožujka u B. P. Clubu. Nov aranžmanski pristup pozitivno je pomaknuo izvedbe (Gelo je za doprinos očuvanju Runjićeva autorskog rada nagrađen i Galebom) i bio je užitak neke od tih »liftinga« slušati uživo i na promociji. Uz podatak da je Zdenko napisao oko 700 pjesama, sigurno je da će i idućih godina senzibilan selektor iznaći dovoljno zanimljivog materijala za Runjićeve večeri. (M.S.)

AUTORSKI KONCERT I PROMOCIJA CD–A PISME O’ VRIMENA KREŠIMIRA MAGDIĆA

ovodom četrdeset godina rada s dalmatinskim klapama ugledni dubrovački etnomuzikolog, voditelj i osnivač brojnih klapa te autor brojnih antologijskih skladbi Krešimir Magdić objavio je dvostruki CD s prikazom klapskih pjesama svojega omiškog opusa. Prvi disk s petnaest skladbi pisanih na stihove Jakše Fiamenga otvara sjajna Sutra će te ponit nastala prije 18 godina, a uz dobitnicu Porina za najbolju folklornu skladbu U zemju latinsku nalazi se i prošlogodišnja Pisma o’ vrimena koja je i dala naziv ovoj zbirci. Drugi dio sadrži 14 omiških skladbi i obrada izvornih napjeva, od apsolutno najizvođenije skladbe u dugoj povijesti omiških festivala Sušna zikva na školju do završne Odiljam se. U Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u subotu, 28. ožujka, održana je i vrlo uspjela promocija CD–a uz nastupe brojnih klapa koje su predstavljene u toj izvrsnoj zbirci: Armorin, Cesarice, Ćakulone, Dišpet, Korjandul, Fjaka, Grdelin, Jelsa, Kogul, Nostalgija, Petrada, Sagena i Prvi komin Snježanin, a kao gosti program su obogatile klape Luka i Lindjo–N, Ansambl pjesama i plesova Lado te pjesnik Jakša Fiamengo. Prva je naklada albuma, ostvarenoga u glazbeno–producentskoj suradnji Krešimira Magdića i Jurice Boškovića, čak 10 tisuća primjeraka. Prisutnost na novinskim kioscima jamči tako dostupnost toga uspjeloga prikaza Magdićevih radova nastalih između 1979. i 2007. svakomu tko voli i poštuje klapsku pjesmu. (M.S.)

,S SVIBANJ 2008.

Predsta vljanje C D – a etiri kla virs ke sonate Bo idara Kunca i notnih izdanja Pr ve i Tre e sonate u redakciji pijanistice Tamare Jurki Sviben, M uzej M imara, 18 . prosinca 2007.

SONATE PRISTUPA NE ZA SLUŠANJE I IZVOÐENJE Piše: dr. sc. Zdenka Weber Na svojim klavirskim recitalima Kunc se osobito proslavio interpretacijama skladbi Frédérica Chopina, Claudea Debussyja i Mauricea Ravela, dobivši posebne pohvale za temperamentnu i Tamara Jurkić Sviben, dr. sc. Zdenka Weber, Davor Merkaš i Đorđe Kekić temeljitu muzikalnost, te izniompaktni disk pijanistice Tamare mno dotjeranu Jurkić Sviben na kojemu su oku- tehničku formu. Što se tiče izbora repertoapljene sve četiri klavirske sonate ra, o tome imamo i iskaz sâmoga skladatelja Božidara Kunca predstavljen je 18. prosinca koji je u intervjuu za Jutarnji list 1933. godi2007. godine u Muzeju Mimara. Glazbe- ne, nakon uspješnoga gostovanja u Berlinu, nica je pred brojnom publikom izvela treći rekao: »Rekli su mi u Berlinu, a to mi vele i stavak iz Treće i Četvrte sonate. Istom je ovdje, da imam moderne nerve. Zaista imam prigodom muzikolog Davor Merkaš pred- najviše sklonosti za modernu muziku, osobito stavio notna izdanja Prve i Treće sonate impresionističku, gdje se osjećam najviše kod koje je u redakciji Tamare Jurkić Sviben kuće.« objavio Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb. Predstavnik Croa- Dakle, Debussy i Ravel! Prvi kao istinski tia Recordsa bio je urednik izdanja Đorđe inovator i glavni predstavnik glazbenoga Kekić, koji se osvrnuo na dobru suradnju s stila karakterističnog za francusku glazbu pijanisticom kojoj je to drugi CD u izdanju ﬁn de sieclea, kraja 19. stoljeća, a drugi kao ove diskografske tvrtke. Novi je kompaktni predstavnik francuskih harmonijskih slodisk snimio, tonski producirao i masterirao boda, ali i veći čuvar oblika koje je iznjedrila europska klasična glazba. Mladen Škalec.

Stan i eva tradicija Tamara je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu bila u razredu akademika Jurice Muraja, od kojega je doista imala što naučiti o tehnici i interpretaciji na klaviru, tom magičnom instrumentu koji je odabrala za životni poziv. A upravo je Jurica Murai bio među onim klavirskim pedagozima, proizašlima iz klase uglednoga Svetislava Stančića, koji je s velikom intelektualnom i umjetničkom znatiželjom produbljivao spoznaje i o hrvatskoj glazbi za klavir. Upravo u tome je Tamara jedna od njegovih vjernih nasljednica. Utjecaj akademika Muraja, a i kasniji iskusni poticaji profesora Vladimira Krpana (kod kojega je Tamara magistrirala), usmjeravali su zanimanje i ljubav prema rijetko izvođenim hrvatskim skladateljima. Uz to se Tamara bavila i usporedbom hrvatskih i američkih skladatelja prve polovice 20. stoljeća te osobito revalorizacijom ostavština Ivane Lang i Božidara Kunca, čije je brojne skladbe praizvela i tonski zabilježila za Hrvatski radio. U lipnju 2006. godine izdala je svoj prvi CD u izdanju Croatia Recordsa s djelima hrvatskih i američkih skladatelja prve polovice 20. stoljeća. Tamara je četiri klavirske sonate Božidara Kunca (Zagreb, 1903. — Detroit, 1964.) snimila za CD kao novost budući da su uglavnom nepoznate.

Uvijek na tragu Debussyja Božidar Kunc u hrvatskoj je muzikološkoj historiograﬁji najčešće obilježen kao impresionistički skladatelj. Riječ je o novom pristupu melodiji i harmonijskom jeziku, novim slobodama ritma i, napose, o bogatstvu nijansi koje uvodi francuska impresionistička glazba. Tu su i nova načela u pristupu glazbenoj formi, a sve je to na tragu glazbenih inovacija Claudea Debussyja. Istu senzibilnost, želju za novim harmonijskim slobodama, težnju za ispreplitanjem proﬁnjenih instrumentalnih boja (a na klaviru se to prvenstveno postiže dinamikom i pedaliranjem, kao i suprotstavljanjima ekstremnih registara), razigranost ritmova i kontrastiranje tempa (bogati spektar agogičke izražajnosti), kao i maštoviti pristup formalnim rješenjima u pojedinim stavcima, sve su to značajke Kuncova glazbenog jezika koje nalazimo u klavirskim sonatama. Na CD–u je prisutna određena glazbena dramaturgija te sonate nisu objavljene prema godinama nastanka. Tamara se odlučila za redoslijed: I. Sonata u Des–duru op. 12 (1930.), IV. Sonata u As–duru op. 43 (1943.), III. Sonata u D–duru op. 34 (1936.–1951.) i II. Sonata u Es–duru op. 27 (1936.). Zamjetno je da su sve četiri sonate skladane u durskim tonalitetima, te da su prva, druga i četvrta trostavačne, dok treća ima pet stavaka (na autografu je zapisano da

je dovršena 1951. godine u Oslu). Prva sonata je u prvom zapisu bila naslovljena Sonatina, a kasnije je proširena. Tu Sonatinu je u više navrata izveo sâm autor i zanimljivo je citirati osvrt Pavla Markovca koji je negira jer je to navodno »po strukturi i stilu amorfno i bezbojno djelo« (Muzička revija, 1932.), dok je Antun Dobronić vrlo pozitivan kada piše da ona »odaje sve karakteristike (Kuncovih) dosadašnjih klavirskih

Tamara Jurkić Sviben hrabro se upustila u gotovo znanstvenički pristup, crpeći informacije iz postojećih autografa i njihovih kopija. Ona se nije zadovoljila samo jednim primjerkom, već je minuciozno pregledala sve verzije partitura i onda je, vođena vlastitom intuicijom i iskustvom s Kuncovom glazbom, odabrala ona najbolja i najlogičnija rješenja.

djela, lakoću stvaranja i uzoran klavirski slog, pa je kao takova vrijedan prilog našoj klavirskoj literaturi«. Tako je i ovaj CD vrijedan prilog našoj klavirskoj diskograﬁji. Riječ je, naime, o pothvatu koji iz više razloga izaziva poštovanje i pohvalu. Tamara Jurkić Sviben hrabro se upustila u gotovo znanstvenički pristup, crpeći informacije iz postojećih autografa i njihovih kopija. Ona se nije zadovoljila samo jednim primjerkom, već je minuciozno pregledala sve partiture i onda je, vođena vlastitom intuicijom i iskustvom s Kuncovom glazbom, odabrala ona najbolja i najlogičnija rješenja. Pred nama je glazba koja odaje vrsnog poznavatelja klavira, inventivnog skladatelja čija je glazbena mašta, u odnosu na njegove klavirske minijature, ukroćena formom sonatnoga stavka. Pa i kada je mjestimice neobarokan (Toccata u 4. stavku Treće sonate) ili neoklasičan (rubni stavci svih sonata), Kunc je trajno vjeran vlastitom poimanju glazbe kao suptilne igre zvukovlja (Con gioia, prvi stavak Prve sonate i napose Scherzo, treći stavak Treće sonate), kao i odsjaja maštovitih atmosfera koje nas uvode u svijet toliko puta spominjane autorove recepcije impresionističkog stila (Sostenuto e rubato, drugi stavak Prve i osobito ugođajan Andante molto moderato, drugi stavak Druge sonate). Riječju, snimljena je glazba koja nam otkriva bogatu invenciju Kuncova pijanističkog umijeća pretočena u jednako vrsno umijeće pijanistice Tamare Jurkić Sviben.

Valentinovo u T vornici uz A rsena, Gabi i M atiju

JEZIK LJUBAVI NE TRAJE JEDAN DAN Piše: Maja Sabolić

a koji mjesec navršit će se punih 35 godina od objave revolucionarnog albuma Arsena Dedića Homo volans, koji se s pravom smatra kamenom međašem autorova iskoraka iz tradicionalnog zabavno– glazbenog okvira. Objavljen u vinilno vrijeme kao dvostruki, konceptualni album, bio je jedinstveni napor našega kantautora da oplemeni hrvatsku popularnu disko-

cant 150 08.indd 12

graﬁju. U njemu je priča o mirnom podstanaru, ljubavna pjesma u kojoj Arsen izgovara: ja te volim. U međuvremenu ljubav mu je bila i ostala vodiljom i u osvit godine u kojoj će naš najugledniji kantautor slaviti 70. rođendan i pedeset godina rada, pedeset godina pjevanja o ljubavi u svim njezinim oblicima. Kako ljepše slaviti dan posvećen zaljubljenima nego uz raﬁniranu glazbu koju desetljećima zajedno izvode Arsen i Gabi, a roditeljski

ponos ispuniti još i sviračkim umijećem Trija Matije Dedića. Recept koji jednostavno mora funkcionirati uz minuciozno razrađen koncertni tijek u kojemu se smjenjuju recitacije, soliranje na glasoviru, tipična Arsenova konferansa, matrice, vječno zelene pjesme... Pritom raduje što prokušani majstor još u sebi ima dovoljno vatre da uskoro objavi novi album. Premijernim izvođenjem nekoliko šansona s najavljenog Rebusa uveo je sve zaljubljene štovatelje u nove, neistražene

dubine svojih glazbenih slika. Na koncertu smo saznali za pripremu velikoga gala koncerta 14. travnja u Parizu, kao i za veliki koncert ﬁlmske glazbe. Jer glazba i ljubav životno su sjedinjenje koje u najsretnijim trenucima stvara remek–djela. A jezik obitelji Dedić oduvijek je jezik ljubavi. Zato im i vjerujemo, ne samo na Valentinovo. Gabi Novak

DAVOR HRVOJ

PRIKAZI

PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI

PROMOCIJE PROMOCIJE PROMOCIJE PROMOCIJE PROMOCIJE PROMOCIJE PROMOCIJE PROMOCIJE PROMOCIJE PROMOCIJE PROMOCIJE PROMOCIJE

25-Sep-08 12:26:33 PM

CD IZLOG

Mirokado Quartet

Monster in the Garden (Aquarius Records)

nverzija manje–više ujednačene kvalitete domaćih nosača zvuka stigla je u obliku odlično produciranog autorskog jazz albuma Mirokado Quarteta Monster In The Garden, snimljenoga i miksanoga u londonskomu studiju Stir Fry Music krajem prošle godine. Kvartet na čelu s aranžerom, skladateljem i multiinstrumentalistom (alt saksofon, ﬂauta, klarinet) Mirom Kadoićem snimio je devet skladbi, stilski različitih, ali izvođački sličnih. Uredan koncept i precizna razrada svake odsvirane dionice kroz gotovo pedeset minuta glazbenoga materijala rezultat je Kadoićeva zamjetnog skladateljsko–aranžerskog iskustva. Iako se tijekom slušanja identiﬁcira i moderan jazz izraz, poglavito gitarista Elvisa Penave, teško je izbjeći dojam punokrvnog, klasičnog jazz uratka koji bi se vrlo lako mogao ugurati i na police europskih i svjetskih trgovina s CD–ovima. Vitalna i poticajna ritam sekcija usklađenoga para glazbenika mlađe jazz generacije (Goran Rukavina, kontrabas i Janko Novoselić, bubnjevi) s lakoćom se (s)nalazi u baladama (Blue Land, Reconciliation), up–tempo skladbama (Monster In The Garden), kao i furioznim jazz jurnjavama (Driving With Hugo). Navedeno jamstvo čvrstog i maštovito uređenog tempa čini solidan temelj za opušteno i meko kretanje tonova iz Kadoićevih solo instrumenata. Svjestan opasnosti pretjeranog (nerijetko i zamornog) improvizacijskog udaljavanja od jasnih, zanimljivih tema, Kadoić lako kroji inventivna sola i s namjerom daje mogućnost izraza cjelokupnog benda. Za razliku od poznatoga diskografskog recepta «jedan–dva hita i ostatak silom popunjen», ovaj album ne gubi kvalitativnu razinu od prve do posljednje skladbe. Naslovna je skladba svojevrsna simbioza istarskog etno ugođaja, čvrstog funky ritma i zrelog improvizacijskog koda. Slijede «onomatopejska» Driving With Hugo, završna tribute–to–be–bop skladba Kissing The Silk i tako redom do ponovnog slušanja cijelog izdanja.

CD izlog Davora Hrvoja

Matija Dedi

Life of Flowers (Dallas Records)

lavirist i skladatelj Matija Dedić jedan je od rijetkih hrvatskih jazz glazbenika, premda se ne bavi samo područjem jazza, koji zahvaljujući suradnji s izdavačkom tvrtkom Dallas Records uspijeva na kompaktnim diskovima dokumentirati razna razdoblja i stilske promjene svojega djelovanja. No, njegova je sklonost istraživanju različitih područja i suradnji s glazbenicima iz raznih žanrova

cant 150 08.indd 13

toliko izražena da je nemoguće svako od njih obuhvatiti zasebnim izdanjem. Zato je svoj novi CD zamislio kao svojevrsnu kompilaciju neobjavljenih snimaka. Koliko je bolan morao biti odabir, koji uključuje izbacivanje s liste nekih već snimljenih djela, govori podatak da su na ovo izdanje uvrštene tek dvije Dedićeve obrade skladbi Dore Pejačević: Ljubica i Crveni karanﬁl iz skladateljičina poznatog ciklusa Život cvijeća. Naime, to nisu sve izvedbe njezinih skladbi što ih je snimio sa svojim Trijom, a sjajan su primjer njegova djelovanja u području suvremena jazza, ali i osebujnog pristupa djelima hrvatske glazbene baštine.

zatim je nježno miluje, huči i šapće...

Matija Dedić poznat je po obradama skladbi svojega oca Arsena te Gibbonija. Svakomu od njih posvetio je jedan album sastavljen od njegovih izvedbi djela dvojice umjetnika. Tako i na ovomu svira Arsenove U registraturi uz svoju majku Gabi Novak, Pijanista uz sâmog autora i Lauru solo, kao i Gibbonijeve Tempera i I’m sorry, obje u suradnji s pjevačem.

Na album je kao dodatak uvrštena izvedba Monkove skladbe Well you needn’t u duu s Goranom snimljena na koncertu u Zagrebu.

Osim toga, vlastitom skladbom Hommage to John odaje počast legendarnom američkom klaviristu i skladatelju Johnu Lewisu koji je dao nemjerljiv doprinos njegovu, ali i glazbenom razvoju ostalih članova Zagrebačkoga jazz kvarteta, s kojim je ostvario bliski, pa i obiteljski odnos. Naime, Lewis i Kajfeš oženili su dvije sestre Zagrepčanke. Još jedna vlastita skladba, Collision, što je izvodi u duu s Goranom, odraz je djelovanja sa ZJK-om, posebice zbog korištenja folklornih motiva u suvremenom jazz iskazu.

Razni izvo a i

CD izlog Dalibora Paulika

S pjevačima Massimom i Kristijanom Beluhanom izvodi jazz standarde, a s Ivanom Husar, Leom Deklevom, Alenom Slavicom i Majom Vučić njihove skladbe bliske pop idiomu u baladnom ugođaju.

Davor Kajfeš

Mirrors (Gason Jaz z)

ekadašnji član najvažnijega sastava u povijesti hrvatskoga jazza, Zagrebačkog jazz kvarteta (ZJK), klavirist i skladatelj Davor Kajfeš već godinama živi i djeluje u Švedskoj. Osim što je u Stockholmu predavao na Akademiji za ples i koreograﬁju redovito je skladao, nastupao i snimao albume. Svoje novo ostvarenje snimio je solo, tek su tri izvedbe duo sa sinom, trubačem Goranom s kojim je dvaput nastupio i u Zagrebu. Osim što povremeno nastupa u Zagrebu, povezanost s domovinom potvrđuje i odabirom likovnoga motiva našeg istaknutoga slikara Ivana Picelja za omotnicu albuma. Ovim albumom Kajfeš se predstavlja u ulozi vještog improvizatora i kompetentnog klavirista koji je tijekom godina razvijao vlastiti pristup temeljen na bogatom iskustvu stjecanom svirkama u raznim podžanrovima jazza, od tradicionalnog jazza i bluesa s pjevačima Helen Humes i Big Joe Turnerom, preko mainstreama s Artom Farmerom ili Redom Mitchelom do free jazza s Albertom Mangelsdorfom. Kajfeš se oslanja na tradiciju svirajući glazbu Billyja Strayhorna i na suvremeni jazz u obradama skladbi Theloniousa Monka i Johna Coltranea, a na album je uvrstio i izvedbe triju vlastitih skladbi zadivljujuće imaginacije. Uvodnom i razigranom Arnold’s Orbit najavlje pristup koji se provlači kroz cijelo izdanje. Svira iznimnom vještinom koja mu omogućuje poigravanje glazbalom i ostvarenje svih zamisli, a one naviru poput rijeke koja se kotrlja i valja, pa usporava i mirno protječe, razbija se o obalu,

Evviva Milotti — Iubilaeum (O sole mio)

Na album je uvrstio i izvedbu skladbe Kad u te nestane mi vire Alana Stanića i Denisa Batinovića ostvarenu s Oliverom Dragojevićem u pariškoj Olympiji. No, Dedićevo obilježje eklektična glazbenika dolazi do izražaja i u njegovu stvaralaštvu. Vlastitu hardbop skladbu Last Exit izvodi u triju koristeći elektroniku kako bi ostvario efekt zbora koji pjeva scat pristupom, skladbu Marina izvodi crossover stilom u duu s violinistom Josipom Novoselom, a ﬁlmsku Opening s violinistom Miljenkom Puljićem, dok ﬁlmsku Impressium i Lu, obje u crossover žanru bliskom komornom jazzu, izvodi solo.

CD izlog Dalibora Paulika

Vera Svoboda

Zlatna kolekcija (C roatia Records)

okloniku jednostavne, tople tamburaške i starogradske pjesme, one tradicionalne ili autorske, bit će drago čuti Zlatnu kolekciju Vere Svobode. Rođena Osječanka svoju je pjevačku karijeru započela u Dječjem kazalištu, nastavila na Radio Osijeku te u Slavonskom tamburaškom društvu Pajo Kolarić. Preselivši se u Zagreb, nastupala je na svim važnijim festivalima koji njeguju i nastavljaju tradiciju narodnoga melosa i kontinuirano osvajala nagrade publike i ocjenjivačkih sudova, a gostovanja u zemlji i inozemstvu potvrdila su je kao zvijezdu. Odabir njezinih najuspješnijih interpretacija presjek je dugogodišnjeg izuzetno uspješnog umjetničkog djelovanja koje je prihvatila najšira publika. Teško je usporediti Veru s bilo kojom drugom estradnom umjetnicom, interpretatoricom narodnih, starogradskih i zabavnih melodija, pa kako piše u proslovu ovog izdanja: »Ima dana, kako pjeva Verica, kad se u našoj običnoj, svakodnevnoj zaokruženosti lijepim i nelijepim oko nas javi neko vrijeme, vrijeme za jednostavnu neposrednu pjesmu kojoj teško odole i oni ljubitelji vrednijega u toj našoj duhovnoj nadgradnji, a koja zarobi onda kad podsjeti na kakav dan negdje — tamo iza godina.« Zlatnu kolekciju čine dva kompaktna diska. Na prvom nazvanom Iz naroda — za narod nalazimo dvadeset pjesama poput Slavonskog ašikovanja, Šokačkog svatovca, Želim biti Slavonijo s tobom, Slavonijo zlatna ružo Hrvatska, Sa slavonskih sokaka, Vu dragom kraju, Zemlja je ova tkana od zlata, većinom iz pera njezina supruga, skladatelja i aranžera Julija Njikoša, ali i Siniše Lepolda i Aleksandra Homokyja. Na drugom disku Dal’ još me voliš ti, uz autorske skladbe Njikoša, Marije Radić, Vladimira Smiljanića i Ive Tijardovića, ljubavnu pjesmaricu upotpunjuju tradicionalne poput Na te mislim, Život je lijep, Kad bi ove ruže male, Na kraj sela čađava mehana... Uz speciﬁčnu, prepoznatljivu interpretaciju zaslugu za glazbenu kvalitetu izdanja imaju producenti Julije Njikoš i Vladimir Smiljanić. Njegovu nostalgičnost neka potkrijepe stihovi Drage Britvića iz znane pjesme Umiru stare kavane: »To umiru stare kavane,/to život im zidove ruši./I gdje ćemo popiti dane/ kad postane tijesno u duši?« koji su jasna poruka pjevačice i njezine autorske ekipe.

rije dvije godine započet je etnomuzikološki projekt Evviva Milotti koji Agencija za glazbenu i književnu produkciju i izdavaštvo O sole mio uz pokroviteljstvo Istarske i Primorsko–goranske županije te gradova posvećuje Nellu Milottiju, skladatelju, dirigentu i glazbenom pedagogu iz Istre, koji je svojim djelovanjem pridonio očuvanju osobite multikulturalne istarske i primorske glazbene baštine. Jubilarnim koncertima u Puli 2. studenoga i Pazinu 3. studenoga 2007. godine predstavljen je dvostruki nosač zvuka Evviva Milotti –Iubilaeum, povodom autorova 80. rođendana i 60. obljetnice stvaralaštva. Uz bogatu foto dokumentaciju jubilarnih koncerata u privitku, izdanje sadrži dva kompaktna diska koji potvrđuju raznolik i golem skladateljski opus. Na prvomu se nalaze dvadesetičetiri pjesme, od Trsaćkih prošijana (Đani Maršan), Istro ti (Lidija Percan), Kartuline s Kraljevice (niz pjevača), preko La moreda i Pisme MIK–u (Lidija Percan), Samanj i Teran (Alen Vitasović) do In vino veritas (In vino veritas) koje donose ugođaj istarskoga melosa. Drugi CD sadrži dvadesetijednu pjesmu iz pera skladatelja koji je obilježio jedno cijelo razdoblje popularne glazbe Istre i Kvarnera. Naći ćemo tako šansonijersku Nebulozu (Arsen Dedić), moderno obrađenu Doviđenja, Pulo (Tina Vukov), osebujnu Istro ti (Tamara Obrovac), raspjevanu Nevere s Kvarnera (Maja Blagdan), etno–jazz O Plesiana mia (Bruno Krajcar), satiričnu Umro je mrav (Zdenka Kovačiček), majestetičnu Rič domaća (Zoran Tomaić), baladičnu Mamina slika (Massimo Savić), mediteranske Svićara s Kvarnera (Đani Stipaničev) i Buona notte (Joso Butorac) te tipično istarsku Noštromo (Toni Kljaković i Mario Battifiaca). Da je Milotti mislio i na odgoj mladih u duhu roženica i sopela, potvrđuje dječja pjesma Mantinjada put Ronjgi (Dječji zbor Zaro). Nov aranžerski pristup treba zahvaliti umješnosti Aleksandra Valenčića, Roberta Grubišića, Stipice Kalogjere, Roberta Funčića, Andreja Baše, Tamare Obrovac i Ivana Popeskića. Izvođači, među kojima su uz navedene i Aldo Galleazzi, Vesna Nežić Ružić, Vesna Battifiaca, Alen Lazarić, Duško Jeličić, Gustafi, Damir Kedžo, Tasha, Sergio Pavat, Elio Pisak, Novella i nezaobilazni Mirko Cetinski, uz brojne autore tekstova (Mate Balota, Daniel Načinović, Aldo Lazarić, Mario Kinel, Ljubo Pavešić i drugi) i, najzaslužnije za realizaciju, glazbenoga producenta tenora Zorana Tomaića i direktoricu projekta Tatjanu Tomaić, potvrđuju poštovanje koje svi imaju prema stvaralaštvu Nella Milottija, barda istarske i primorske pjesme.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Igora Koruge

,S SVIBANJ 2008.

CD IZLOG

BROJ

25-Sep-08 12:26:34 PM

BROJ

cant 150 08.indd 14

Tako je nekoć bilo... (Cantus)

azvan po prvoj skladbi na albumu, ovaj blizanački kolaž podsjeća na dječačke ili djeci posvećene skladbe Božidara Kunca i Dubravka Detonija. Tako je nekoć bilo..., kao naslov i kao putokaz percepcije, obuhvaća podosta. Najprije upada u oči privrženost hrvatskih skladatelja obitelji i obiteljskim odnosima; nije tu u pitanju samo Kunc koji je pisao za majku, djeda, kći i suprugu, već i Šulek, Stahuljak i mnogi drugi, baš kao i slovački autori, svi oni dobar dio svojih komornih skladbi crpe iz osjećajnosti rođene u bliskim odnosima s krvnim srodnicima. Nije li to zamjetna karakteristika sredine prošloga stoljeća u kojemu su umjetnici kao po nekom dogovoru nastojali ostaviti trag u glazbi o dobroj strani onoga tajanstvenog procesa koji zovemo međuljudski odnosi? Dijete voli jasne stvari, ali voli i tajne, nedorečenosti, kako bi sâmo zamišljalo. Ako su i Kuncova dva ciklusa za djecu ili pak za svoga profesora, oni nimalo ne pate od didaktičnosti, naprotiv. Slobodno se razmahujući u tek osvojenim melodijama kroz disonantne harmonije, stvaraju skromnu naraciju, izvedbeno tehnički nezahtjevnu, no ipak dostatnu da se ostvari medaljon, minijatura, pričica. Ostaci romantizma nisu toliko osjetni u Kuncovima Mladom lišću, Šest bagatela ili In Retrospect koliko u Detonijevima Devet prizora iz Danijelova sna. Detoni u ovoj iznimno izvođenoj i popularnoj skladbi kao da daje upravo snovitu, nedorečenu psihičku cjelinu u kojoj se kao u cameri obscuri prelijevaju ostaci, zameci i odjeci nečeg tko zna kada i tko zna kako, proživljenoga tonskog materijala. Svaki od devet stavaka kroki je posebne boje, cirkularno se krećući, ali bez ponavljanja, kao da je svaki korak, posve novi krug. U toj skladbi, priznajem, ipak najlakše zamišljam za instrumentom sâmoga skladatelja, toliko je osobno prepoznatljivo detonijevska. Jer, on se rijetko povodi za bilo čim poznatim i primamljivim, uvijek je vjeran tek vlastitom impulsu. Ljubomir Gašparović ostvario je neke od značajnih interpretacija hrvatskih djela, na prvom mjestu tu stavljam izvedbu Nocturna u fis–molu Ferde Livadića. On ima uho za slavensku melodiku i osjećaj za europsku formu, bliska mu je dinamička iznijansiranost impresionizma. Premda ponekad sklon uranjanju u dramatično, ove skladbe ponuđene na albumu Tako je nekoć bilo... ne odvode ga na stranputicu; on priznaje njihovu jasnost i poštuje ju. Možda bi Tri prizora iz crtanog filma upotpunila ovu sliku klavirskog opusa Božidara Kunca bolje negoli Jednotonske muzike Dubravka Detonija. Ali, i to je neka vrsta crtanog filmića, ostvarenoga monokromatski, poput grafike, a iz pera skladatelja, tada još dječaka. Prisan i osoban odnos prema glazbi zlatnoga doba osjetan je također i u opremi albuma koja prati difuznu liriku pastoralnog ugođaja. Album nježan prema svom nadahnuću, sličan u intenciji nosaču zvuka Darka Petrinjaka s romantičnim albumima zagrebačkoga podneblja. Nepretenciozan, a koristan, vrlo koristan. I djeci i odraslima.

Laura Vadjon/Peter Lönnerberg (Aquarius Records)

aura otkriva svoje adute. Na svom prvom potpuno violinističkom nosaču zvuka serija je skladbi njoj omiljenoga razdoblja glazbe 17. stoljeća. Svirajući na violini iz 18. stoljeća, uz pratitelja izrazito stilskog renomea iz Švedske, Petera Lönnerberga, uz vlastiti tekst u priloženoj knjižici, Laura Vadjon diše punim plućima na slobodnom polju rada ranobaroknog idioma koji joj po karakteru i zvukovnosti već duže vremena u potpunosti odgovara. Da bolje osjeća maticu violinske glazbe u povijesnom kontekstu nego što bi se to moglo apstraktno teoretski izvesti nekim muzikološkim konceptom, vidljivo je već iz same činjenice da iz visina velikih i značajnih imena glazbene prošlosti spušta u njene maglovite i izblijedjele doline, u negdašnji mainstream izvedbene prakse, a da pritom ne gubi niti jedne sekunde smisao stila svakog od izabranih skladateljskih opusa. Često se iz notnih stranica navodnih epigona može očitati smjer one prave, istinske cirkulacije ideja jedne epohe, čije vrhunce redovito poznajemo, ali zaboravljamo na bazu piramide. Laura i Peter odabrali su niz skladatelja koji se, vjerojatno slučajno, prema kontrastnom ključu, izmjenjuju u reljefu: izražajno–manje izražajno, zanimljivo–stereotipno i slično. Uccellini, Castello, Schmelzer, Albrici, Frescobaldi, Kindermann, Forster, Marini, Froberger, Meali. Na svjetskom se tržištu ploča svi oni mogu lako pronaći u raznoraznim kombinacijama, ali ova je kombinacija Laurina, i možda radi svoje spontanosti, ostvaruje neku novu sliku talijanske canzone i suonate druge polovice 17. stoljeća. U vremenu Tridesetogodišnjeg rata Europa je mogla malo ponuditi glazbeniku ukoliko nije bio Talijan i u stvaranju se rukovodio tradicijom Apeninskoga poluotoka. Tako i na albumu sve skladbe nekako konvergiraju ka latentnom vrhuncu glavne teme i on se očekivano pojavljuje u Frescobaldijevoj Toccati ottavi, u kojima se Lauri i Peteru pridružuju Iva Tovunac, violina i Krešimir Lazar, violončelo. Kao da su rukavci neke matice pronašli novi izvor i slili se u još širi tijek, tako je Frescobaldi djelovao u svojemu dobu, ostavivši dubok trag na kasnijega Johanna Sebastiana Bacha. Hrabro i s plemenitom ambicijom Laura Vadjon jedri vremenima u kojima je violina bila heroina na kućnim i crkvenim koncertima, te imala glavnu instrumentalnu riječ u otmjenom doživljavanju i stvaranju primjerenog ugođaja. Laura Vadjon donosi ovu staru, jako staru, ako ćemo pravo, solističku glazbu s puno srca, to je stil u kojemu se njezino fraziranje s radošću oblikuje i dotjerano izlazi pred slušatelja. Album je snimljen vrlo speciﬁčno, da ne kažem »nabrijano«, što je nekako postalo moda koja kao da parira elektriﬁciranim instrumentima. Ni traga komornoj samozatajnosti, ali zvučna slika srećom nikada ne prelazi granicu dobrog ukusa i umjerenosti. Njezina je svirka muzikalna, njezina izvedba pouzdana, a stil osebujan i vrlo ugodan za slušanje. Akustika zagrebačke Crkve sv. Nikole Tavelića pokazala je sav smisao ove glazbe: prirodno odjekivanje žičanoga tona u prostoru hrama. Album ne nosi nikakav podnaslov osim imena izvodilaca, a to i jest ono što ga karakterizira: favoriti Laure Vadjon. I ona u svom zrelom umjetničkom izdanju.

Zagreba ki gitarski trio eljko Mili , klarinet

High Spirits

Briljantne varijacije

(Cantus)

(Cantus / Hr vats ko druš t vo s kladatelja)

plićanin Željko Milić (1959.), docent na Umjetničkoj akademiji u Splitu, već 24 godine djeluje kao solist Opernog orkestra HNK u Splitu, ali i kao solo klarinetist te komorni glazbenik. Njegovo »većinsko« djelovanje u statusu orkestralnog umjetnika nije ga omelo u kontinuiranom njegovanju vlastita zanata i karijere, pa je očekivano da na pragu pedesetih ostvari i svoj prvi nosač zvuka (2007.). Snimke na CD–u Briljantne varijacije dijelom su solo izvedbe, a dijelom uz ansamble. Od ukupno šest skladbi, četiri su iz nacionalnog korpusa i to u povijesnom slijedu koji prati dva i pol stoljeća hrvatske literature za klarinet. Juraj Karlo Wisner pl. Morgenstern (1783. — 1855.), ključna ﬁgura zagrebačkoga glazbenog života prve polovine 19. stoljeća, autor je Briljantnih varijacija za klarinet i orkestar po kojima je album i nazvan. Uz Željka Milića u izvedbi uživo sudjeluju Simfonijski orkestar HRT–a i dirigent Julian Kovatchev. Iza romantičnog Ilirca na nosaču zvuka smjestila se Pastoralna fantazija za solo klarinet Božidara Kunca (1903.–1964.), slabije poznata skladateljeva partitura, u rangu koncertantne studije, a potom žovijalni i majstorski građen Koncert za klarinet i gudače Brune Bjelinskog (1909.–1992.) u kojemu se pojavljuju Splitski komorni orkestar i dirigent Pavle Dešpalj. Hrvatski četverolist zatvara poznati Concerto abbreviato za solo klarinet (1966.) Petra Bergama, skladba napisana za klarinetista Milenka Stefanovića, inače profesora Željka Milića na beogradskom Fakultetu muzičke umetnosti. Temeljen na jednom stavku i na jednoj temi, Concerto otvara potpuno nove zvukovne, izražajne i tehničke mogućnost instrumenta i danas zanimljive po svojim složenim zahtjevima prema solistu.

Svako od tih djela, uz Tri stavka za A i Es solo klarinet Igora Stravinskog te potpourri iz opere Porgy i Bess Georga Gershwina (glasovir Jadranka Garin) koji čine preostalu cjelinu albuma, predstavlja Željka Milića kao sigurna i vrlo stabilna glazbenika. Njegov ton je elegantan, pokretljiv, stilski virtuozan i kvalitetom ujednačen (primjerice u usporedbi žive i studijske snimke). Izborom djela pokazao je smjer glazbenih interesa, a taj opseg nije mali ni stilski ograničen, što je kompliment interpretu i njegovim izvedbama. CD se sluša s povjerenjem, a njegovu vrijednost prije svega ističu četiri skladbe hrvatskih autora koje doživljaju svoju prvu promociju na trajnom zvučnom zapisu.

agrebački gitarski trio u sastavu Darko Petrinjak, Istvan Römer i Goran Listeš, uz još jedan srodni hrvatski komorni ansambl iste kvalitete (nije teško zaključiti koji), proživio je sretne bračne 24 godine bez dramskih akcenata. Njihov vrijednosni kontinuitet i zajedništvo stavlja ih u tom smislu na zaista posebno mjesto, kao i činjenica da su među većim sakupljačima, pa onda i promicateljima hrvatske suvremene glazbe. Za takve umjetničke zasluge uručene su im nagrade Josip Štolcer Slavenski, Milka Trnina i godišnja Nagrada Vladimir Nazor, a njihov CD Rajski otok dobitnik je diskografske nagrade Porin (nakladnik Croatia Records). Kada su počeli djelovati, koncertnu literaturu stvarali su gotovo niotkuda. Od tada do danas samo je Darko Petrinjak napisao na stotine transkripcija za jednu i više gitara, pa se i na taj način povećavao repertoarni opseg ansambla. Za Darka Petrinjaka, uostalom, hrvatski skladatelji, među ostalim ostvarenjima, napisali su četiri koncerta za gitaru i orkestar. U međuvremenu je Goran Listeš počeo skladati za matični sastav, a na uzorni album High Spirits objavljen 2007., uvrštena je i Fantazija br. 3, njegova skladba iz 1996. godine. Gledajući na popis hrvatskih suvremenih djela, za Zagrebački gitarski trio pisali su mnogi autori, Dubravko Detoni, Boris Papandopulo, Ivo Josipović, Ruben Radica, Anđelko Klobučar, Antun Tomislav Šaban, Marko Ruždjak, Silvio Foretić, Frano Parać... te oni čija se djela nalaze na zadnjemu nosaču zvuka, Miroslav Miletić (Consort trio), Adalbert Marković (Trio sonata), Željko Brkanović (Sonata a tre), već spomenuti Goran Listeš, Stanko Horvat (Fablier) i Sanja Drakulić (High Spirits po kojemu CD nosi ime), dok je skladba Hommage à Sorkočević Nikše Njirića, prerada istoimena opusa za instrumentalne soliste, svojedobno bila posvećena Dubrovačkom gitarskom triju. Prednost Zagrebačkoga trija jesu njihovi veliki osobni ulozi kojima su očuvali kontinuitet vlastite izvodilačke i umjetničke kreativnosti. U osnovi, za slušanje zvučnoga zapisa iza kojega oni stoje, preporuka nije potrebna. Njihova sugestivnost, dorađenost interpretacija i zaokupljenost njezinim ﬁnim detaljima te reprezentativan program s djelima mahom nastalima devedesetih godina, osim kasnijega S. Horvata (2003.) i ranijega M. Miletića (1985.), daju sigurnost da je odabir pravi i da se može mirno stisnuti play. Članovi Trija sami su bili glazbeni producenti, a skladbe su snimljene u zagrebačkoj Crkvi sv. Franje Ksaverskog.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

Ljubomir Gašparovi , klavir

CD izlog Sanje Raca

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Đurđe Otržan

,S SVIBANJ 2008.

25-Sep-08 12:26:36 PM

BROJ

,S SVIBANJ 2008.

NEBS JELA A & JORGOS MIKIROZIS

RAZNI IZVOÐA I

JURICA PAÐEN & AERODROM

Rebus

Instrumental Portrait

Rock@Roll

(C roatia Records)

(Kondorcomm)

Ostat će mlad/Sjećanje na Krešu Blaževića

no što su donedavno bili Petrić i Rakitić u nogometu, Nebs Jelača je u jazzu: naš virtuoz u Švicarskoj. Njih dvojica otišla su u Njemačku, a Nebs u Austriju, no vrijednosti se nisu promijenile. Jelača uz pomoć perkusionista Jorgosa Mikirozisa oduševljava posjetitelje jazz klubova specifičnim načinom sviranja gitare koristeći flatpicking, fingerpicking i zahtjevnu dvoručnu tapping tehniku sviranja. Utisak je tako da se na snimci čuju dvije ili više gitara, no u gotovo svim pjesmama albuma Instrumental Portrait čuje se samo jedna gitara iz koje Jelača izvlači maksimum. Album sadrži šest originalnih pjesma te obrade standarda kao što je Let It Be Beatlesa, ali i Gibonnijeva skladba Ozdravi mi ti. Posve nepretenciozan pristup glazbi koja, zapravo, služi kao poligon za uistinu sjajnu svirku Nebsu Jelači omogućuje i eventualnu radiofonijsku distribuciju, jer svaka od izvedbi s ovog albuma može poslužiti kao zahvalna glazbena kulisa, odnosno kao uporabljiv intermezzo.

(Dallas Records)

eško je Arsena zateći na krivoj noti: svaki njegov album jednostavno je kolekcija inspirativnih zabilješki iz bolje ili lošije svakidašnjice. Arsen nasumično izdaje albume s novim pjesmama i kompilacije i kao rijetko kojem izvođaču čvrsta linija između ta dva tipa izdanja predstavlja iznimno mekanu granicu. Rebus u odnosu na hvaljeni album Na zlu putu iz 2004. ipak ima jednu prednost — kraći je i kompaktniji, djeluje zaokruženije. Iako sadrži petnaest pjesama, zbijen na optimalnih 46 minuta, album odražava onu homogenost kakvu su imala izvrsna ostvarenja Tihi obrt i Ministarstvo straha. Rebus je sretan spoj izvanvremenskoga Arsenova kantautorskoga talenta i suvremene produkcije što slušatelju omogućuje da uistinu uživa u sadržaju albuma, tako da mu se sasvim i bezuvjetno prepusti. Od prvoga, uhu ugodnoga singla Petra do sjajne zaključne pjesme Posljednja želja, Arsen još jedanput pokazao da popularna glazba ne mora nužno biti potrošna roba.

rije mene retke u ovoj rubrici ispisivao je Krešo Blažević, divan čovjek, sjajan stilist, autor s raznolikim preferencijama i nadasve fenomenalan glazbenik. Žao mi je što je njegov odlazak bio povod za organizaciju koncerta njemu u spomen, jer Krešo i Animatori zaslužili su mnogo ranije tribute–nastup kakav je u zagrebačkoj Tvornici organiziran 20. lipnja prošle godine. Nažalost, Krešo nije više među nama, ali posveta koju su organizirali njegovi prijatelji i kći Hana dokumentirana je live–albumom koji stoji uz bok CD–ovima s tribute koncertima posvećenima Azri i Ekatarini Velikoj. Animatori i Hakuna Matata izmjenjivali su se na pozornici, a za mikrofonom su bili Davorin Bogović, Aki Rahimovski, Gile, Darko Rundek, Zoran Predin, Renato Metessi, Neno Belan i drugi. Veći dio repertoara bile su obrade skladbi Animatora, no nekoliko ih bilo je i iz originalnih repertoara izvođača. Ad hoc napravljen koncert ima i ad hoc uvježbanost, ali ono što dijele sve snimke snažan je emocionalan naboj, kao da je svaki izvođač želio pokazati koliko mu je stalo što je te večeri ondje. Između ostaloga i zbog toga, Krešo je deﬁnitivno ostao mlad.

(C roatia Records) obzirom na terminologiju, isprva nije jasno je li Rock@Roll sedmi album Aerodroma, četvrti Pađen Banda ili drugi solo–album Jurice Pađena. Zapravo, to nije niti važno, jer na svih 12 albuma glavnu autorsku i sviračku ulogu ima Jurica Pađen. Nakon izvrsnoga solo–albuma s instrumentalima Žicanje, reinkarnirani Aerodrom (s Tomislavom Šojatom na basu i Slavkom Pintarićem Pištom na bubnjevima) Pađena usmjerava u mainstream rock vode. U tim se vodama, bez obzira koliko one presahnjuju na ovome tržištu, Pađen vrlo dobro snalazi. Premda će se rijetko koja pjesma s albuma naći na nekoj novoj antologiji benda, posrijedi je složenac vrsno odsviranih, pametno skladanih i u nekim slučajevima vrlo dobro tekstualno nabijenih pjesama. To osobito vrijedi za pjesmu Kći starog vodeničara koja kao da je ispala iz Azrinog portfelja. Štulić se, štoviše, pojavljuje i kao koautor skladbe Fait Accompli, koja je originalno objavljena na njegovom solo–albumu Balkanska rapsodija. Album Rock@Roll zapravo je dokaz da je Pađenu autorska izdržljivost puno izraženija kategorija od autorske snage i da neće biti neobično bude li Aerodrom u sljedećih 30 godina povremeno izdavao ovakve albume.

BOA

Best of/Krug

TERMITI

(Dancing Bear)

LP ploča Vjeran pas/RE

(Dallas Records)

reća kompilacija skupine Boa još uvijek ne donosi deﬁnitivnu kolekciju njihovih najboljih ili barem najuspješnijih snimaka. Bend koji će sljedeće godine obilježiti 30. obljetnicu aktivnoga rada na kompilaciji 81–92 spojio je studijske i žive snimke, a kolekcija Kao nekad zbirka je pjesama s trećega, četvrtog i petog albuma uz poneki dodatak. Premda novi uradak nosi ime Best of, to se ne bi baš tako moglo titulirati. Jer, takva bi kolekcija sigurno trebala sadržavati i pjesme Davni trag i Na nišanu s prvijenca, Dođi, Slatke čari i Ne odajte me sad s drugog albuma, Zarobit će nas plamen s trećega... Kako je Boa svoje albuma objavljivala za šest izdavača, ovaj je Best of pokušaj da se skladbe još jedanput snime (kao što je Gang of Four nanovo snimio svoje najbolje pjesme) u boljim produkcijskim uvjetima. Dok su negdje rezultati vidljivo bolji (Stup od soli, Pravda...), pjesme s prvog albuma Stol i Sela gore zbiljski su upropaštene. Osim 13 ponovno snimljenih pjesama, kolekcija sadrži i tri žive snimke. Aranžerski i produkcijski, a osobito instrumentalistički, Boa danas predstavlja iznimno kompaktnu posadu, ali pjesme koje su razlomljene na proste faktore, a onda nanovo snimljene (i to odjedanput, bez »nadosnimavanja«) ipak se u kolekciji Best of nisu pokazale najsretnijim rješenjem. Indikativno je, ipak, da je ovo najžešći Boin album i vjerojatno će imati zanimljivo mjesto u diskograﬁji grupe, ali ne kao Best of, nego kao svojevrsni eksperimentalni album namijenjen nostalgičnim fanovima.

cant 150 08.indd 15

bilježavanje trideset godina riječkog punka i novog vala bila je prigoda da diskografska kuća Dallas ponovno izda posthumno objavljenu kolekciju demo snimaka Termita LP ploča Vjeran pas. Razlika je u tome što su sad snimke dodatno editirane, da je dizajn Ivana Miškovića mnogo atraktivniji nego na originalu i da je pridodan video materijal, odnosno ulomak iz ﬁlma Ritam rock plemena Bernardina Modrića. Album sadrži sve studijske snimke sastava, a nadodan je bonus od još sedam pjesama izvedenih uživo te odražava svu furioznost jednoga od ponajboljjih bendova uživo na ovim prostorima čija važnost, zapravo, neprestano raste. Da je tomu tako, pokazuje činjenica da su njihove inicijalne ideje kasnije nadgrađene u radu Leta 3 zahvaljujući upornom udarništvu Damira Martinovića Mrleta, basista oba benda. I tridesetak godina nakon snimanja, materijali Termita djeluju nevjerojatno svježe, poletno i razorno. Naslovna pjesma postaje himnom svake nove generacije, a ostale skladbe ukazuju na zastrašujuću jednostavnost kreiranja izvanvremenskih punkerskih simfonija, od kojih neki, poput Kišnih razdraganaca pripadaju samom vrhu suvremene hrvatske rock kajdanke. I sve to s kolekcijom demo–snimaka! Da su Termiti uspjeli snimiti pravi LP, s odgovarajućom produkcijom, ne bi imali samo lokalnu mitsku vrijednost, nego bi se, kao Pankrtima, spomen–pločama obilježavala mjesta njihovih nastupa.

STAMPEDO

ELEMENTAL

Možda stvarno

Pod pritiskom

(Aquarius)

(M enart)

od pritiskom, naziv četvrtog albuma skupine Elemental vjerno dočarava stanje u kojemu se album stvarao. Očit je pritisak da se nakon uspjeha trećeg albuma, kad se bend naoružao instrumentima i krenuo u žestoku live–promidžbu, novim albumom ponovi ili nadiđe njegova važnost. Pritom je žrtvovano stvaranje nekoga očitog hita kao što je Romantika, a grupa se posvetila skiciranju urbanih problema današnjice, od političkih tema u Zašto te imam do zanimljivih ljubavnih rasprava u Crveno. Glavni problem albuma jest činjenica da se pošto–poto mora naglašavati društvena ili privatna angažiranost, što nerijetko završava pretencioznošću. S druge strane, glazbena je podloga vješto kreirana i precizno producirana, pa taj spoj ne završava podbačajem, nego vrlo dobrim ostvarenjem. Možda izdanje Pod pritiskom neće rezultirati većom akceleracijom karijere Elementala i publika ih neće doživljavati kao glasnogovornike novih nezadovoljnih generacija, kao kad su posrijedi TBF ili Edo Maajka, ali za Elemental to ne bi niti trebalo biti bitno. Njihova glazbena i izvedbena razina ukazuju na bend koji ima autohton put prema vrhu, a album Pod pritiskom to zorno dokumentira.

etvrti album Stampeda s obzirom na prvi singl Snijeg i na ovitak na kojemu dominira bijela boja te down–tempo ugođaj cijeloga albuma asocira da je ljetni trademark toga benda zamijenjen zimskim. Kad se zna da je glavni autor Javor Jeić digao ruke od aktivnog sudjelovanja u sastavu, logično je da je Stampedo nakon petogodišnje diskografske pauze odlučio krenuti novim putem. Međutim, samo naizgled. Stampedo nije suviše promijenio svoj izraz: i dalje su to ﬁno ispleteni »pop džemperi« s izrazito naglašenom glasovnom niti Ivanke Mazurkijević. Malo swinga, mrvica jazza, mnogo melodioznog popa, prigušena »hitoidnost« nekih pjesama i tekstovi kakvi bi na albumima suvremene glazbe mogli funkcionirati i prije 50 godina. Zapravo, posrijedi je sjajan album zabavne glazbe, no kod nas se ona zasigurno tako ne percipira. Štoviše, predložene albume u kategoriji zabavne glazbe na ovogodišnjemu Porinu uglavnom su ispjevale klape. Nova zabavna glazba kakvu su nekoć svirali Jinxi, a nije je napustio Stampedo ipak predstavlja speciﬁčnu, autohtonu glazbenu pojavnost i zapravo je šteta što nema više takvih izvođača. Kao ni prijašnji albumi Stampeda, ni ovaj neće ostaviti dublji diskografski trag, ali nekoliko pjesama s njega bit će vrlo dobar doprinos potencijalnoj best of kolekciji benda.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

ARSEN

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Bojana Mušćeta

25-Sep-08 12:26:37 PM

CANTUSOVI AUTORI, IZVOÐA I, PRODUCENTI I TONMAJSTORI NOMINIRANI ZA NAGRADU PORIN

BROJ

V. FESTIVAL ZABAVNE GLAZBE OD SRCA SRCU KOPRIVNICA 2008. objavljuje

NATJEČAJ za nove skladbe koje e biti izvedene na Festivalu u studenom 2008. godine u Koprivnici. Uvjeti Natječaja: 1. Skladbe moraju biti pisane u formi zabavnih pjesama na hrvatskom književnom jeziku. 2. Primaju se demo–snimke na CD–u sa snimljenom vokalnom dionicom i instrumentalnom pratnjom i tri primjerka teksta. 3. Nakon obavljenog odabira autori čije će skladbe biti izvedene na Festivalu zadržavaju pravo vlasništva, obvezuju se izraditi konačnu snimku najkasnije do 15. kolovoza 2008. i prihvaćaju objavljivanje skladbe na festivalskom nosaču zvuka. 4. Umjetnički direktor zadržava pravo naručivanja skladbi kako bi se zadržala razina umjetničke kvalitete Festivala. 5. Skladbe smiju biti prethodno objavljene i izvedene, ali ne ranije od 1. siječnja 2008. godine.

S ponosom objavljujemo popis autora, izvo a a, producenata i tonmajstora Cantusa koji su nominirani za diskografsku nagradu Porin u sljede im kategorijama: NAJBOLJI JAZZ ALBUM Album: DAN, DVA; Izvođač: ZAGREB JAZZ PORTRAIT; Glazbeni producent /Urednik: MARIO IGREC / NENAD JURA VRANDEČIĆ Album: PORTRAIT/SILVIJE GLOJNARIĆ; Izvođač: BIG BAND HRT–a, dirigent SILVIJE GLOJNARIĆ; Glazbeni producent /Urednik: IGOR SAVIN NAJBOLJA JAZZ SKLADBA Skladba: QUEST; Izvođač: ZAGREB JAZZ PORTRAIT; Autor: BORNA ŠERCAR / MARIO IGREC Skladba: SPACE DANCERS; Izvođač: BIG BAND HRT–a, dirigent SILVIJE GLOJNARIĆ; Autor: SILVIJE GLOJNARIĆ NAJBOLJA JAZZ IZVEDBA Snimka: WAITING FOR SUNRISE; Izvođač: JULIJE NJIKOŠ / BIG BAND HRT–a, dirigent SILVIJE GLOJNARIĆ Snimka: NOVO ZLATO; Izvođač: ZAGREB JAZZ PORTRAIT NAJBOLJA SKLADBA KLASI NE GLAZBE Skladba: KONCERT ZA KSILOFON I GUDAČE ; Autor: BORIS PAPANDOPULO Skladba: PININA HALJINA; Autor: OLJA JELASKA Skladba: CANTUS FRACTALUS; Autor: SRĐAN DEDIĆ NAJBOLJI AUTORSKI ALBUM Album: DUBRAVKO DETONI; Autor: DUBRAVKO DETONI Album: OLJA JELASKA; Autor: OLJA JELASKA Album: SRĐAN DEDIĆ; Autor: SRĐAN DEDIĆ NAJBOLJA IZVEDBA KLASI NE GLAZBE Skladba: CANTUS FRACTALUS; Izvođač: ZAGREBAČKI KVARTET SAKSOFONA NAJBOLJA SNIMKA ALBUMA KLASI NE GLAZBE Album: DUBRAVKO DETONI; Ton majstor / Snimatelj: BOŽIDAR PANDURIĆ Album: OLJA JELASKA; Ton majstor / Snimatelj: ZORAN BRAJEVIĆ NAJBOLJA PRODUKCIJA KLASI NE GLAZBE Album: OLJA JELASKA; Glazbeni producent: JANA HALUZA / JOSIP KRIVIĆ / ZAGREBAČKI GITARSKI TRIO NAJBOLJI ALBUM ZA DJECU Album: XIV. HRVATSKI DJEČJI FESTIVAL — DJECA NOSE SVJETOVE NA DLANU; Autor / Urednik izdanja: DALIBOR PAULIK

6. Autori jamče da su isključivi nositelji autorskih prava. U slučaju sudskog spora vezanoga uz navedena prava, odgovornost snosi autor. 7. Autori nemaju pravo naknadnog povlačenja prijavljenih skladbi, jer će u protivnom organizator sudskim putem zatražiti obeštećenje do visine ukupnih troškova Festivala po jednoj skladbi. 8. Ukoliko organizator iz bilo kojeg opravdanog razloga zatraži određene ispravke, autor se obvezuje da će ih napraviti, a u slučaju da ne postupi u skladu s obvezom, organizator zadržava pravo diskvalifikacije skladbe. 9. Autori odabranih skladbi obvezni su u roku od 15 dana nakon objavljivanja rezultata Natječaja potpisati izdavački ugovor s organizatorom. Ako autor u zadanom roku ne vrati predmetni ugovor potpisan ili ga vrati nepotpisanog, slijedi diskvalifikacija skladbe. 10. Slanjem radova na Natječaj autori prihvaćaju sve njegove uvjete i prenose pravo na organizatora da odabrane skladbe javno izvede, tiska u notnom izdanju, objavi na nosaču zvuka i slike, prenosi putem radija i televizije te da se ova prenesu na treća lica. Autor zadržava sva ostala prava. 11. Radovi primljeni na Natječaj ne vraćaju se autorima. 12. Skladbe se šalju pod punim imenom autora. 13. Natječaj traje do 20. srpnja 2008. godine, a radove treba slati preporučeno na adresu organizatora: ALINEJA d.o.o.(UBIUDR PODRAVKA), s naznakom »ZA NATJEČAJ«, A. STARČEVIĆA 32, 48000 KOPRIVNICA

svaka skladba treba biti na posebnoj audio kaseti.

Natječaj — Glazbena tribina Pula 2008., Baruna Trenka 5, 10 000 Zagreb.

IV. Skladbe se prijavljuju pod punim imenom i prezimenom, uz priloženu adresu autora. Autori mogu predložiti izvođača i aranžera pjesme.

Rok za prijavu skladbi za Acoustic Project, klavir četveroručno i harmoniku solo je 1. srpnja 2008., a skladbe za Zagrebačke soliste treba prijaviti do 1. rujna 2008.

V. Slanjem skladbe autori jamče da prijavljena djela nisu bila ranije javno izvedena. Radovi koji ne udovoljavaju navedenom uvjetu neće se razmatrati. VI. Slanjem svojih radova, autori prenose na organizatora pravo prvog javnog izvođenja i snimanja za javne medije i nosače zvuka. Sva ostala prava pripadaju autorima prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima. VII. Radovi prijavljeni na Natječaj ne vraćaju se autorima. VIII. Umjetnička komisija Festivala zadržava pravo otvaranja pozivnog natječaja. IX. Rok za podnošenje prijava je 1. listopada 2008. godine. Program Chansonfesta, međunarodnog festivala šansone, odredit će se prema broju i kvaliteti prijavljenih skladbi. Prijave se predaju osobno ili na adresu: Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavićeva 9, 10000 Zagreb, s naznakom »Za Chansonfest 2008.«. Osoba za kontakt: Zvonko Špišić — 01/309–7808, 10000 Zagreb, Ozaljska 19

Temeljem odluke Programskog odbora Glazbene tribine Pula donesene 30. sije nja 2008. Hrvatsko društvo skladatelja raspisuje

NATJEČAJ za nove skladbe na 45. Glazbenoj tribini Pula koja e se odr ati od 6. do 9. studenoga 2008. UVJETI: Natječaju mogu pristupiti skladatelji bez dobnih i nacionalnih ograničenja. Na raspolaganju su sljedeći sastavi: Zagrebački solisti Predložene skladbe trebaju biti pisane za kompletni sastav (4, 4, 3, 2, 1).

Hrvatsko društvo skladatelja u suradnji s umjetni kom organizacijom Chansonfest raspisuje

NATJEČAJ za nove skladbe koje e biti izvedene 14. studenog 2008. na Chansonfestu 2008., me unarodnom festivalu šansone

III. Ukoliko autor prijavljuje više radova,

Odluku o izboru skladbi donijet će Programski odbor Glazbene tribine Pula uz dodatno stručno mišljenje izvođača. Autori predloženih skladbi bit će izravno obaviješteni o rezultatima Natječaja. Obveza je autora osigurati dionice bez naknade. Programski odbor može otkazati izvedbu izabranog djela ukoliko autor ne poštuje rok za dostavu materijala. Slanjem radova na Natječaj autori prenose na organizatora pravo prvog javnog izvođenja i snimanja za javne medije i nosače zvuka, dok sva ostala prava ostaju autorima prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima. Programski odbor Tribine zadržava pravo raspisivanja pozivnog natječaja. Partiture ostaju arhivirane u knjižnici Hrvatskoga društva skladatelja. Za sve daljnje informacije: Cantus d.o.o., Baruna Trenka 5, 10 000 Zagreb, Tel.: +385 1 48 25 360, E–mail: darinka.ilic@ cantus.hr

HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA raspisuje

NATJEČAJ za nove skladbe zabavne i pop glazbe te šansone koje e biti izvedene na jubilarnom 55. festivalu zabavne glazbe ZAGREBFEST `08. Uvjeti: a) Snimljeni radovi šalju se na CD–u u audio formatu. Snimke u mp3 formatu i sličnim inačicama neće se uzeti u obzir. b) Snimke moraju ponuditi konačnu verziju glazbe, teksta i izvedbe jer će ocjenjivački sud vrednovati rad u cjelini. Naknadne izmjene neće biti moguće. c) Uz snimku treba priložiti: 1. tekst pjesama u tri (3) primjerka,

1 flauta / flauta piccolo / alt flauta

2. notni zapis s upisanim tekstom i harmonijskim simbolima,

1 oboa / engleski rog 1 bajan ili klavirska harmonika 1 klavir udaraljke — 1 izvođač: vibrafon, gran cassa, 2 timpana, zvona, mali bubanj, 2 tom toma, 2 bongosa, piatti, 1 tamtam–gong, chimes, zvončići /steel and bamboo/, maracas, claves 1 kontrabas

Klavir četveroručno Harmonika solo Izabrane skladbe bit će praizvedene na 45. Glazbenoj tribini Pula, a potom i uvrštene u program kao zadane skladbe na natjecanju 34. Međunarodni susret harmonikaša u Puli u travnju 2009. godine. Prihvaćaju se dva prijedloga istog autora. Predložene skladbe ne smiju biti izvedene niti starije od 5 godina, a preporučuje se trajanje skladbe od 5 do 10 minuta. PRIJAVA:

I. Na Natječaj se prijavljuju radovi visoke umjetničke vrijednosti u kojima glazba i stihovi čine jedinstvenu cjelinu. Festival nema natjecateljski karakter.

Dionice za skladbe za Acoustic Project predaju se do 1. rujna 2008., a za Zagrebačke soliste do 1. listopada 2008.

Acoustic Project

Predložene skladbe mogu biti pisane za kompletni sastav ili za kombinacije navedenih instrumenata.

II. Djela se šalju u dva (2) klavirska izvoda s vokalnom dionicom i upisanim stihovima ili melodijskom linijom s harmonijskim simbolima i upisanim stihovima. Uz to je potrebno priložiti tri (3) primjerka teksta te demo snimku uz barem jedan harmonijski instrument.

cant 150 08.indd 16

,S SVIBANJ 2008.

Prijava treba sadržavati sljedeće dokumente: 1. partituru s označenim trajanjem skladbe, 2. autorov životopis i podatke za kontakt,

3. imena svih autora s adresama i barem jednim telefonskim brojem radi kontakta. d) Slanjem radova na Natječaj autori jamče da isti nisu bili ranije objavljivani na nosačima zvuka i slike niti javno izvođeni na koncertima ili u elektronskim medijima. e) Autori slanjem svojih radova prenose na organizatora pravo prvog javnog izvođenja te se obvezuju na potpisivanje odgovarajućeg nakladničkog ugovora u cilju reguliranja prava i obveza zbog objavljivanja festivalskih skladbi na nosačima zvuka i slike. Sva ostala prava pripadaju autoru prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima. Pravo sudjelovanja na Natječaju imaju svi državljani Republike Hrvatske. U slučaju da ne pristigne dovoljan broj kvalitetnih radova, umjetnički direktor Festivala zadržava pravo naknadne narudžbe od istaknutih skladatelja, članova Hrvatskoga društva skladatelja. Skladateljima se preporučuje suradnja s tekstopiscima kako bi radovi bili što kvalitetniji. Radove treba slati na sljedeću adresu: Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavićeva 9, 10000 Zagreb — s naznakom »Za Zagrebfest 2008.« Radove treba predati najkasnije do 1. lipnja 2008. godine.

3. programsku bilješku o skladbi uz navedenu godinu nastanka, 4. izjavu autora da skladba nije ranije izvedena. Sve dokumente poslati ili predati na adresu: Cantus d.o.o., s oznakom: Za

25-Sep-08 12:26:39 PM