O FRANJI DUGANU st.
U životu sam nastojao pribaviti si što više znanja i vještina da ih mogu razdavati drugim. Franjo Dugan
Franjo Dugan (Hrvatska Krapinica, 1874. –Zagreb, 1948.) se još kao dječak oduševio zvukom orgulja te su mu one cijeli život bile u središtu glazbeničkoga i skladateljskoga zanimanja. Glazbu je najprije učio kod Vatroslava Kolandera, čije je mjesto stalnoga orguljaša zagrebačke katedrale kasnije i naslijedio. Diplomirao je 1897. godine na Mudroslovnom fakultetu, položio je profesorski ispit iz matematike i fizike u Zagrebu 1902., učiteljski ispit iz orgulja i pjevanja u Zagrebu 1906., a ispit za umjetničku zrelost u glazbenoj kompoziciji na Kr. akademijskoj visokoj glazbenoj školi u Berlinu 1908. godine (profesori: Max Bruch, Robert Kahn, Leopold Wolf, Karl Krebs, Otto Becker). Dugan je od 1919. bio dopisni, a od 1921. do 1945. pravi član JAZU (današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti). Franjo Dugan st. je čak 23 godine (1897.–1919.) radio kao učitelj/profesor u gimnazijama u Zagrebu (s izuzetkom šk. god. 1909./10. kada je bio u Osijeku), predavajući uglavnom matematiku i manje fiziku. Od 1920. pa sve do umirovljenja 1941. godine predavao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu teorijske glazbene predmete; kompoziciju i orgulje (1940.–1941. bio je i rektor Akademije). Uporedo s pedagoškim radom, Dugan je bio orguljaš zagrebačke katedrale i crkve sv. Marka, dirigent pjevačkih društava Kolo i Sloga, dirigent Oratorijskog zbora sv. Marka. Bio je jedan od osnivača i glavnih pobornika Cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj. Bio je dugogodišnji urednik glazbenih priloga u časopisu Sv. Cecilija. Harmonizirao je velik broj hrvatskih crkvenih pjesama iz Cithare octochorde i drugih starijih zbornika. Objavljivao je glazbene kritike i pisao stručnu pedagošku literaturu. IZ PREDGOVORA KNJIGE GLAZBENA AKUSTIKA UREDNIKA PROF. DR. SC. ZVONKA BENČIĆA "Rukopis Franje Dugana st. ima 67 stranica teksta. Napisao ga je na pisaćem stroju, a rukom je unio formule i ispravke. Dovršen je 1943. godine. Sačuvan je u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Nažalost sačuvane su samo dvije slike, od oko 120 slika. Rukopis nema naslova, a niti predgovora. Pretpostavljam da je Franjo Dugan st. knjigu namijenio studentima Akademije glazbe u Zagrebu. Osnovna postavka pretvorbe rukopisa u knjigu bila je 'doslovni prijepis rukopisa'. Sadržajno ništa nije dodano ili oduzeto, a jezično su popravljene samo očite pogreške s kojima bi se, vjerujem, autor sigurno suglasio. Tako je ova knjiga stručno/znanstveno, sadržajno i jezično dokument vremena neposredno prije II. svjetskog rata. [...] Misao i tema poveznica knjige je glazba, posebice instrumentalista orguljaša. Dugan integrira područja fizičke akustike, glazbenih instrumenata te anatomije grla i uha u svrhu što boljeg sviranja orgulja."