4
17. DECEMBAR/PROSINAC 2016.
Dr. Husnija Kamberovi},
Sva|ama sa susjedima sami sebe vodimo u izolaciju Za nenau~ene lekcije iz historije nije kriva samo ta u~iteljica `ivota, nego i mi, koji smo lo{i |aci Ekonomske krize su uvijek u historiji pogodovale rastu radikalizma Puno opasnija je nedovoljna integriranost skupina koje su ranije ve} do{le u Evropu iz biv{ih evropskih kolonija, a koje `ivotare u bijedi i siroma{tvu Nemojmo dozvoliti da interesi pojedinih skupina dovedu u pitanje budu}nost ~itave nacije
željelo postići. - Ta je izjava data u atmosferi zaoštrenih odnosa nakon hapšenja pripadnika HVO-a u Orašju i činjenice da je to hapšenje vrlo vješto prebačeno na teren konfrontacije Bošnjaka i Hrvata, mada to nema nikakve veze s Bošnjaci-
Ratne strahote se ponavljaju (Foto: A. Kuburović)
Za{to su Bo{njaci uvijek zate~eni, zbunjeni i podijeljeni
u Grabar-Kitarovi} poslala je iH svijet krivu sliku stanja u B Izjava hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da 6.000 boraca na sirijskom ratištu, koji se kao potencijalni teroristi vraćaju u BiH, prijeti stabilnosti regiona, uzburkala je javnost. Prema Vašem mišljenju, šta se ovakvom izjavom
Kamberović:
ma. Hrvatska predsjednica je poslala u svijet jednu krivu sliku stanja u Bosni i Hercegovini. Teško mi je nagađati zašto je to uradila, ali je dobro znati ko su vam iskreni, a ko manje iskreni prijatelji, kome možete više, a kome manje vjerovati.
- Bošnjaci su dugo lutali u definiranju svojih političkih ciljeva i uvijek su u kriznim trenucima bili zatečeni, zbunjeni, podijeljeni. Nakon odlaska Osmanskog carstva ostali su zbunjeni kao dijete kojem otmete igračku i bacite je u vodu. Nisu bili nikakav važan faktor prilikom stvaranja jugoslavenske države 1918. godine, ali su se u međuratnoj jugoslavenskoj državi prilično homogenizirali oko jedne političke stranke, Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO), iako je bilo i skupina koje su učestvovale i u drugim strankama. No, i u JMO su ubrzo zavladali klijentelizam, korupcija i nedemokratičnost, a Bošnjaci su Drugi svjetski rat opet doživjeli nespremni, zbunjeni, podijeljeni, iznenađeni. Takvi su bili i 90-ih godina. Pa i danas postoji veoma rašireno uvjerenje da su se bošnjačke političke stranke, najvećim dijelom, pretvorile u interesne skupine Bošnjaka koji na unutrašnjem planu kroz klijentelističke mreže stječu moć, bogatstvo i utjecaj u društvu, a u vanjskopolitičkom smislu, iako zvanično okrenute ka Evropi i Zapadu, faktički su Bosnu i Hercegovinu okrenule ka Istoku upozorava prof. Kamberović.
17. DECEMBAR/PROSINAC 2016.
5
histori~ar, redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
koj! Bo{nja~ki politi~ari za interese BiH trebaju lobirati u Njema~koj, a ne u Turs - Žalostan sam kad iz razgovora s mojim studentima saznam da se doslovno „upisuju“ u političke stranke, ne zbog toga što vjeruju u neke ideje, nego zbog uvjerenja da je to jedini Razgovarala: Almasa HADŽIĆ istoričar dr. Husnija Kamberović, redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i naučni savjetnik u Institutu za historiju, pripada rijetkim bh. intelektualcima koji javno i argumentirano promišljaju pojave i stanje u bh. društvu i šire. U intervjuu za „Dnevni avaz“ dr. Kamberović govori o historijskom trenutku u kome se trenutno nalazi naša zemlja, o naivnosti i mudrosti njene politike i političara, o bujanju desnice u Evropi i njenim refleksima na stanje u BiH, pojavi radikalnih pokreta u islamskim zemljama i njihovoj štetnosti po položaj muslimana u svijetu itd.
H
način da nakon završenog fakulteta mogu dobiti posao. Još žalosnije je što je to istina! Bošnjački političari se utrkuju da za interese BiH lobiraju u Turskoj i islamskim zemljama, a ja početkom 20. stoljeća da se te greške ne bi ponavljale. U Holandiji je ekstremno desni političar trenutno najpopularniji, u Francuskoj se za mjesto predsjednika bore dva desničara, dok smo u Austriji sa strahom ispratili izbore na kojima kandidat desnice zamalo da postane predsjednik. Kao historičar, kako tumačite ovu radikalizaciju političke scene na Zapadu, trebamo li se plašiti ili je riječ o nekom prolaznom stanju? - Nisam baš najbolji analitičar suvremenih političkih kretanja, ali je svima jasno da
mislim da bi se oni morali utrkivati da za interese Bosne i Hercegovine lobiraju u Njemačkoj, a ne u Turskoj. Turska nam je svakako prijatelj, a Njemačka je ključni lider u Evropi.
Zanimljivo bi bilo, naprimjer, vidjeti koliko su sastanaka u posljednjih deset godina dominantni bošnjački političari imali s Angelom Merkel, a koliko sa Redžepom Tajipom Erdoanom. Bošnjacima su
potrebni dobri odnosi sa susjedima u regionu i snažna podrška moćnih zemalja Evrope. Bošnjaci trebaju iskoristiti svoj identitet i postati spona Istoka i Zapada. To je ključ i za ostvarenje temeljnog
ji su težili prevazilaženju nacionalnih granica, zapali u određenu krizu. Teško je reći hoće li ova radikalizacija političke scene u svijetu biti nastavljena ili je rezultat izbora u Austriji pokazatelj da se radikalni politički pokreti bliže svome kraju. Svakako, slučaj Austrije je ohrabrujući znak i možemo se samo nadati da će se takvo što nastaviti, ali nisam optimista da će se to desiti brzo i radikalno. Uz bujanje desnice u skoro svim državama, Evropu istovremeno prati ekonomska, ali i izbjeglička kri-
krizi, ali se meni čini da ekonomska kriza nije toliko velika da bi ona nužno odvela Evropu u toliku radikalizaciju kakva se odvijala tokom 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća. Osim toga, izbjeglička kriza, objektivno, nije takvoga obima da sama po sebi stvara probleme kakvi se dešavaju sada u Evropi. Mislim da Evropa s resursima kojima raspolaže može vrlo lahko amortizirati ovaj val doseljavanja izbjeglica i da to, objektivno, nije nikakav problem za nju. Zato sam uvjeren da se kriza
st skupina koje su ranije već došle u Evropu iz bivših evropskih kolonija, a koje su u evropskim gradovima gurnute na margine društva i životare u bijedi i siromaštvu. Zamislite kako ljudi iz sjeverne Afrike gledaju na sjaj evropskih gradova, koji je postignut dobrim dijelom eksploatacijom njihovih prirodnih resursa i eksploatacijom njihovih predaka koji su služili kao jeftina robovska radna snaga! To, sigurno, izaziva frustracije i vodi ka radikalizaciji. Zato Evropa iz toga mora izvući iskustvo i
za. Nisu li slične prilike u prvim decenijama prošlog stoljeća u Italiji dovele na vlast Musolinija, u Njemačkoj Hitlera? - Ekonomske krize su uvijek u historiji pogodovale rastu radikalizma, a siromašni slojevi društva su uvijek bili baza koju su političke elite uspješno mobilizirale s ciljem ostvarenja svojih interesa. Danas Evropa jeste u
vještački konstruira i da u njenoj pozadini nisu stvarni problemi koje izbjeglice donese, nego korištenje izbjeglica za ostvarenje nekih sasvim drugih, za sada još nedovoljno vidljivih interesa. Ono što se meni za budućnost Evrope čini puno opasnijim nisu nova doseljavanja koja se odvijaju kroz dolaske ovih izbjeglica, nego više nedovoljna integrirano-
dati priliku ovim izbjeglicama koje sada dolaze u Evropu da se uključe u društvo, a ne gurati ih na margine i od njih praviti pripadnike potencijalnih radikalnih pokreta koji će se svetiti Evropi. Svjedočimo rastu ksenofobije i u Americi, gdje su sve više na udaru muslimani, pa čak i Jevreji. Kako gledate na to? - Ne treba zaboraviti da je Amerika dugo vremena unutar sebe sazrijevala i da je tek u drugoj polovici 20. stoljeća provedena desegregacija, možda ne potpuna, američkog društva. Sada svjedočimo da je Ameriku, također, zahvatio val političke radikalizacije te smo svjedoci određenih pojava ksenofobije, pa čak i rasizma. Muslimani nisu dobro prihvaćeni, uglavnom zbog slike koja se o njima stvarala posljednjih decenija, a koju su ponekad same muslimanske radikalne skupine gradile o
Bujanje desnice Na pitanje je li historija još učiteljica života i ponavlja li se Evropi, pa i BiH, 20. stoljeće, dr. Kamberović ističe da to što nam se čini da “svijet nije najbolje naučio lekcije iz historije krivicu ne snosi sama historija kao učiteljica, nego i mi, koji smo loši đaci”. - No, bez obzira šta mislimo o tome, mi vidimo da se i na Balkanu, ali i u svijetu, neki procesi vrlo često ponavljaju. Ratne strahote se ponavljaju, ali nisam siguran ponavlja li se to zbog toga što neki nisu naučili lekcije iz historije ili su, pak, te lekcije veoma dobro naučili pa sebi mogu dati pravo da, radi svojih interesa, ponavljaju neke dionice historije. Ipak, nije sve ni tako crno. Sjetimo se samo krize oko Ukrajine, naprimjer, kada se svijet sjećao stogodišnjice izbijanja Prvog svjetskog rata. Znam sigurno da su premijeri nekih zapadnih vlada često tada razgovarali s historičarima iz svojih zemalja o tome koliko ta kriza podsjeća na krize s početka 20. stoljeća i u čemu je svijet pogriješio
Kamberović: Muslimanske zemlje nakon sloma Osmanskog carstva postale su objekt svjetske politike, a ne važan subjekt koji kreira međunarodnu politiku
je posljednjih godina politička scena u svijetu svugdje pokazivala trend uspona desničarskih i radikalnih političkih opcija. Mislim da se nakon sloma komunizma i nakon što se pokušaji izgradnje nekih novih nadnacionalnih identiteta nisu pokazali dovoljno uspješnim mogla i očekivati radikalizacija političke scene. Mi sada vidimo da su i integrativni procesi u Evropi, ko-
Konfrontacija s Evropom mogla bi skupo ko{tati Erdoana Kako ocjenjujete stanje u islamskom svijetu i teze nekih analitičara da bi nakon Islamske države na scenu mogla stupiti mnogo gora organizacija? S obzirom na to da u cjelokupnom islamskom svijetu ključaju neredi, Turska se polako uvlači u rat, jesu li u pravu oni koji tvrde da je na sceni sveopći rat protiv muslimana? - Nedavno je američki
profesor Robert Donja (Donia) rekao da su historičari sretni jer mogu pouzdano objašnjavati događaje koji su prošli i da se, nasreću, ne moraju baviti budućnošću. Tako je i meni kao historičaru teško nagađati šta će se dešavati u budućnosti, ali je činjenica da su muslimanske zemlje nakon sloma Osmanskog carstva postale objekt svjetske politike, a ne važan sub-
jekt koji kreira međunarodnu politiku. Radikalni pokreti u islamskim zemljama nanijeli su ogromnu štetu i islamu i muslimanima izvan tzv. islamskog svijeta. Osim toga, islamski svijet je, uglavnom, uvučen u međusobne ratne okršaje i to zbog ekonomskih interesa velikih sila i prirodnog bogatstva kojim raspolažu islamske zemlje. Islamske zemlje međusobno
ratuju, ne da bi sačuvale islam, nego zadovoljile interese vladajućih skupina u tim zemljama. Turska, koja nije islamska, nego sekularna država, prolazi kroz duboke podjele i ja nisam posve siguran da se te podjele neće još više produbljivati, a konfrontacija s Evropom, u koju se turski predsjednik (Redžep Tajip Erdoan) upustio, mogla bi ga prilično skupo koštati.
nacionalnog interesa očuvanje cjelovite države Bosne i Hercegovine. Znam da je ovo lahko reći, a veoma komplicirano provoditi u političkoj praksi potcrtava profesor Kamberović. muslimanima. Ipak, vjerujem u snagu demokratske Amerike.
Huškačka retorika Nedavno ste na Twitteru objavili da postojeća retorika na relaciji Hrvatska BiH - Srbija sve više vodi izolaciji BiH, pri čemu postojeći bošnjački političari sve više pokazuju nedostatak mudrosti. Možete li obrazložiti takav svoj stav? - BiH je najranjivija i najslabija zemlja u regionu i nama nije u interesu zaoštravanje odnosa, a svađama sa susjedima mi sami sebe dovodimo u izolaciju. Mi moramo biti svjesni da naši susjedi vode vlastite politike i da oni vode računa o svojim, a ne našim interesima. Mnogi se slažu s tvrdnjama da i u Srbiji i u Hrvatskoj još funkcioniraju političke grupe koje su vrlo bliske vladajućim strukturama u tim zemljama, a koje imaju pretenzije na BiH i koje u samoj BiH imaju političke saputnike koji kao insajderi razaraju bh. društveno i državno tkivo. Te grupe podstiču konfrontaciju BiH sa susjedima, a bošnjački političari samo nasjedaju na te provokacije. Isto tako, pojedina krizna žarišta koja se stvaraju u Bosni i Hercegovini (Mostar, Stolac, ali i neka druga) nije moguće rješavati nasilu. Nikada se nisam bavio politikom, ali iz historije znam da su u političkom djelovanju uvijek postojali javni i tajni kanali komunikacije, te da je vrlo često korisnije koristiti tajne kanale komunikacije nego se javno svađati putem medija. Konkretnije, Bosna i Hercegovina treba biti puno aktivnija u diplomatskim krugovima, moraju postojati diplomatski kanali komunikacije, pa čak i poluzvanične grupe koje će javno slati poluzvanične političke signale i slično. Ali, ponavljam, Bosna i Hercegovina ne treba prihvatati zaoštravanje odnosa i huškačku retoriku sa susjedima, nego graditi korektne odnose i svi trebaju dati doprinos tome. I akademska zajednica treba tome doprinositi, pa i mi, pojedinci, obični ljudi, iz svih zemalja u regionu. Zato ja mislim da je nužan prekid oštre retorike i njegovanje dijaloga. I sa Hrvatskom i sa Srbijom mi moramo živjeti kao sa susjedima i razvijati dobre odnose. Nemojmo dozvoliti da interesi pojedinih skupina dovedu u pitanje budućnost čitave nacije.