Habakuk POGLAVLJE 1 1 Teret koji je vidio prorok Habakuk. 2 O Gospode, dokle ću plakati, a ti nećeš čuti! čak i zavapi na tebe od nasilja, a ti nećeš spasiti! 3 Zašto mi pokazuješ nepravdu i činiš da vidim tugu? jer su preda mnom kvarenje i nasilje, a ima i onih koji izazivaju svađu i svađu. 4 Zato je zakon omanuo, i sud nikad ne izlazi, jer bezbožnik obilazi pravednika; stoga dolazi do pogrešne presude. 5 Pogledajte među neznabošcima, gledajte i čudite se čudesno, jer ću u vaše dane učiniti djelo u koje nećete vjerovati, iako vam bude rečeno. 6 Jer, evo, ja podižem Kaldejce, tu ogorčenu i brzopletu naciju, koja će marširati po širini zemlje, da posjeduju mjesta koja nisu njihova. 7 Oni su strašni i strašni: njihov sud i njihovo dostojanstvo proizaći će sami od sebe. 8 Njihovi konji su također brži od leoparda i žešći su od večernjih vukova; leteće kao orao koji žuri da jede. 9 Svi će doći zbog nasilja: lica će im se podići kao istočni vjetar, i skupit će ropstvo kao pijesak. 10 I oni će se rugati kraljevima, i knezovi će im se rugati: rugat će se svakom utvrdu; jer će gomilati prašinu i uzeti je. 11 Tada će se njegovo mišljenje predomisliti, i on će preći i uvrijediti se, pripisujući ovu svoju moć svom bogu. 12 Zar ti nisi od vijeka, Gospode, Bože moj, Sveti moj? nećemo umreti. O GOSPODINE, ti si ih odredio za sud; i, o moćni Bože, ti si ih utvrdio za ispravljanje. 13 Ti si čistijih očiju nego da gledaš zlo, i ne možeš gledati na bezakonje; zašto gledaš na one koji rade izdajničko, i držiš se za jezik kad bezbožnik proždire čovjeka koji je pravedniji od njega? 14 I čini ljude kao ribe morske, kao gmizavce, koji nemaju gospodara nad sobom? 15 Sve ih hvataju uglom, hvataju ih u svoju mrežu i skupljaju ih u svoju vuču: zato se raduju i vesele. 16 Zato prinose žrtvu svojoj mreži i kade svojoj vuci; jer je po njima njihov dio masnoća, a meso im obilno. 17 Zar će stoga isprazniti svoju mrežu i ne štedeti neprestano da ubijaju narode?
POGLAVLJE 2 1 Stajat ću na stražu i postaviti me na kulu, i gledaću da vidim šta će mi reći i šta ću odgovoriti kada budem ukoren. 2 A Jahve mi odgovori i reče: Napiši viziju i razjasni je na stolovima, da može trčati onaj ko je čita. 3 Jer vizija je još za određeno vrijeme, ali na kraju će progovoriti, a neće lagati: ako odugovlači, čekajte je; jer će sigurno doći, neće zakasniti. 4 Gle, njegova duša koja se uzdiže nije u njemu pravedna, nego će pravednik živjeti od svoje vjere. 5 Da također, zato što se ogriješi o vino, on je ponosan čovjek, niti se zadržava kod kuće, koji svoju želju širi kao pakao, i kao smrt, i ne može biti zadovoljan, nego okuplja sve narode i zvjerava mu sve ljudi: 6 Neće li svi ovi iznijeti prispodobu protiv njega i podrugljivu poslovicu protiv njega i reći: Teško onome koji uvećava ono što nije njegovo! koliko dugo? i onome ko se natovari debelom glinom! 7 Zar neće iznenada ustati koji će te ugristi, i probuditi se koji će te uznemiriti, a ti ćeš im biti kao plijen? 8 Budući da si opljačkao mnoge narode, sav ostatak naroda će te opljačkati; zbog ljudske krvi, i zbog nasilja nad zemljom, nad gradom i svim ljudima koji u njemu žive. 9 Teško onome koji poželi zlu pohlepu svojoj kući, da podigne svoje gnijezdo da se izbavi od vlasti zla! 10 Ti si se osramotio u svojoj kući istrebivši mnoge ljude, i sagriješio si svoju dušu. 11 Jer će kamen vikati iz zida, i greda od drveta će mu odgovoriti. 12 Teško onome koji krvlju gradi grad i bezakonjem utvrđuje grad! 13 Gle, nije li od Gospoda nad vojskama da će se narod truditi u samoj vatri, a narod će se umoriti zbog same ispraznosti? 14 Jer će se zemlja ispuniti spoznajom slave Gospodnje, kao što vode prekrivaju more. 15 Teško onom koji napoji bližnjega svoga, koji mu stavi svoju bočicu, i opija ga, da možeš pogledati na golotinju njihovu! 16 Ti si pun stida za slavu; pij i ti, i neka ti se otkrije kožica; čaša desnice Gospodnje okrenut će se k tebi, i sramno bljuvanje bit će na tvoju slavu. 17 Jer će te pokriti nasilje Libanona i plijen zvijeri, koji ih je uplašio, zbog ljudske krvi, i
zbog nasilja nad zemljom, nad gradom i svim ljudima koji u njemu žive. 18 Što koristi rezanom kipu što ga je urezao tvorac; topljeni lik i učitelj laži, da se u nju pouzda tvorac svog djela, da napravi glupe idole? 19 Teško onome koji kaže šumi: Probudi se! nijemom kamenu, Ustani, on će naučiti! Gle, prekrivena je zlatom i srebrom, i nema daha u njoj. 20 Ali Jahve je u svom svetom hramu: neka sva zemlja šuti pred njim. POGLAVLJE 3 1 Molitva proroka Habakuka na Šigionotu. 2 O GOSPODINE, čuo sam tvoj govor i uplašio sam se: O Gospode, oživi svoje djelo usred godina, usred godina objavi; u gnevu seti se milosti. 3 Bog je došao iz Temana, a Sveti sa planine Paran. Selah. Njegova slava pokrila je nebesa, a zemlja je bila puna njegove hvale. 4 I sjaj mu je bio kao svjetlost; imao je rogove koji su mu izlazili iz ruku: i tu se skrivala njegova moć. 5 Pred njim je išla pošast, a zapaljeni ugalj je izlazio pred njegovim nogama. 6 Stajao je i izmjerio zemlju, gledao je i rastjerao narode; i vječne su se planine raspršile, vječna se brda poklonila: vječni su putovi njegovi. 7 Vidjeh šatore Kušanove u nevolji, i zavjese madijanske zemlje zadrhtaše. 8 Je li GOSPOD bio nezadovoljan na rijeke? da li je tvoj gnev bio protiv reka? Zar je tvoj gnjev bio na moru, što si uzjahao svoje konje i svoja kola spasenja? 9 Tvoj luk je bio sasvim gol, prema zakletvi plemena, čak i tvojoj riječi. Selah. Rekama si zemlju rascepao. 10 Ugledaše te planine, i zadrhtaše; preplavljenost vode prođe; bezdan je izgovorio svoj glas i podigao ruke svoje uvis. 11 Sunce i mjesec stadoše u svom stanu: na svjetlost tvojih strijela išli su i na sjaj tvoga blistavog koplja. 12 Marširao si zemljom u ogorčenju, u gnjevu si mlatio neznabošce. 13 Izašao si radi spasenja svog naroda, čak i na spasenje sa svojim pomazannikom; ranio si glavu iz kuće zlih, otkrivši temelj do vrata. Selah. 14 Njegovim si motkama probio glave njegovih sela: kao vihor iziđoše da me rastjeraju, radost im je bila kao da potajno proždiru siromahe.
15 Hodao si kroz more sa svojim konjima, kroz gomilu velikih voda. 16 Kad sam čuo, zadrhta mi trbuh; usne su mi zadrhtale od glasa: trulež mi je ušla u kosti, i zadrhtao sam u sebi, da se odmorim u dan nevolje: kad izađe na narod, on će ih sa svojim četama napasti. 17 Premda smokva neće procvjetati, niti će biti ploda u vinovoj lozi; rad masline će propasti, a polja neće dati mesa; stado će biti odsječeno iz tora i neće biti stada u štalama: 18 Ipak ću se radovati u Gospodu, radovaću se u Bogu spasenja svoga. 19 Jahve Bog je moja snaga, i on će moje noge učiniti kao košute, i učinit će me da hodam po uzvišicama svojim. Za glavnog pjevača na mojim žičanim instrumentima.