Priručnik za njegovatelje/-ice starih i nemoćnih osoba by Igor Lukenda

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA Zorica dr Vujanović i suradnice

Banja Luka 2013.

Socijalno-edukativni centar Banja Luka Izdavač/nakladnik: “Socijalno-edukativni centar” SEC Banja Luka Dr. Mladena Stojanovića 6 BA-78000 Banja Luka Tel./fax: +387 (0)51 318-213 e-mail: info@sec.ba www.sec.ba http://www.facebook.com/sec.ba Za izdavača/nakladnika: mr.sc. Igor Lukenda Autor: Zorica dr Vujanović, spec. obiteljske medicine Suradnici na tekstu: Daliborka Kuzmanović, viša med. sestra Dragoslava Plavšić, dipl. med. sestra Lektura i prijevod na hrvatski: prof. Snežana Šestić Prijelom i dizajn korica: TRIPTIH, Sarajevo Tisak: TRIPTIH, Sarajevo Naklada: 500 primjeraka ISBN: 978-9958-0970-0-3 Tiskano u BiH (april/travanj 2013) / Printed in B&H (April 2013)

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 616-083-053.9(035) VUJANOVIĆ, Zorica Priručnik za njegovatelje i njegovateljice starih i nemoćnih osoba / Zorica Vujanović i suradnice [Daliborka Kuzmanović, Dragoslava Plavšić]. Banja Luka : Socijalno-edukativni centar, 2013. - IV, 236 str. : ilustr. ; 24 cm ISBN 978-9958-0970-0-3 1. Kuzmanović, Daliborka 2. Plavšić, Dragoslava COBISS.BH-ID 20524550

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Sadržaj Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 Projekt uspostave Škole za socijalna zanimanja . . . . . . . . . . . . . 3 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Osnivanje SEC-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Andragoški standardi u SEC-u . . . . . . . . . . . . . 6 Aktualna situacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Perspektive i razvoj socijalnih zanimanja . . . . . . 10

1. ZDRAVLJE I BOLEST . . . . . . . . . . . . . . 11 1.1. STAROST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 DEFINICIJA GERONTOLOGIJE I GERIJATRIJE . . . . . . . . . 13 DEFINICIJA STAROSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

1.2. OSNOVE ANATOMIJE I FIZIOLOGIJE ORGANSKIH SUSTAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Sustav za kretanje (lokomotorni sustav) . . . . . . . . . . . . 15 Krvožilni sustav (kardiovaskularni sustav) . . . . . . . . . . .

Dišni sustav - respiratorni sustav . . . . . . . . . . . . . .

Sustav za probavu- gastrointestinalni sustav . . . . . . . . . . 22 Mokraćno-spolni sustav (urogenitalni sustav) . . . . . . . . . . 23 Endokrini sustav - sustav žlijezda sa unutarnjim lučenjem . . . . . 25

1.3. FIZIOLOŠKE I PATOFIZIOLOŠKE PROMJENE U STAROSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 1.3.1. FIZIOLOŠKE PROMJENE U STAROSTI . . . . . . . . . 27 1.3.2. NAJČEŠĆA OBOLJENJA U STARIJOJ DOBI . . . . . . . 29 Osteoporoza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Reumatske bolesti . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Ateroskleroza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 Arterijska hipertenzija (povišen krvni tlak) . . . . . . . .

Arterijska hipotenzija . . . . . . . . . . . . . . . . 32 Koronarna bolest (bolest krvnih žila srca) . . . . . . . .

Moždani udar (moždana kap) . . . . . . . . . . . . . 33 Astma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

KOBP (Kronična opstruktivna bolest pluća) . . . . . . .

Inkontinencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

Socijalno-edukativni centar Banja Luka Opstipacija i konstipacija . . . . . . . . . . . . . .

Šećerna bolest (Diabetes mellitus) . . . . . . . . . . . 38 1.3.3. ZARAZNE BOLESTI . . . . . . . . . . . . . . . . 44

2. ZAŠTITA NA RADU I PRVA POMOĆ . . . . . . . . 49 2.1. ZAŠTITA NA RADU . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 2.1.1. MJERE ZAŠTITE NA RADU . . . . . . . . . . . . . 49 2.1.2. PRAVILNICI O ZAŠTITI NA RADU I PROTUPOŽARNOJ ZAŠTITI . . . . . . . . . . . . . 49 2.1.3. OPASNOSTI OD ELEKTRIČNOG UDARA, OTROVNIH MATERIJA, ZRAČENJA, MEDICINSKIH PREPARATA I OPREMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50

2.2. MJERE OSOBNE ZAŠTITE I ZAŠTITE STARIJIH I NEMOĆNIH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 2.2.1. SREDSTVA OSOBNE ZAŠTITE . . . . . . . . . . . . 52 2.2.2. PRAVILNO PRANJE RUKU . . . . . . . . . . . . .

2.2.3. MJERE I NAČINI ZAŠTITE STARIJIH I NEMOĆNIH OSOBA . 60 2.2.4. TJELESNI NAPORI PRI RADU . . . . . . . . . . . . 61

2.3. SPRJEČAVANJE NESREĆA I POSTUPCI PRVE POMOĆI . .

2.3.1. OSNOVNI POSTUPCI PRVE POMOĆI . . . . . . . . . 63 2.3.2. Uganuća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

2.3.3. Opekline . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 2.3.4. Smrzotine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 2.3.5. Strujni udar . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

2.3.6. Krvarenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 2.3.7. Šok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

3. NJEGA STARIJIH I NEMOĆNIH TE BOLESNIH OSOBA . 77 3.1. UVOD U ZANIMANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Djelokrug rada njegovatelja/-ice starijih, nemoćnih i bolesnih osoba .

Suradnja sa zdravstvenim i socijalnim radnicima . . . . . . . . . 78 3.1.1. Zdravstvene i socijalne ustanove . . . . . . . . . . .

3.2. ZDRAV OKOLIŠ I MIKROKLIMA . . . . . . . . . . . . 81 3.3. INFEKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84

Podjela mikroorganizama prema patogenim osobinama (prema riziku po zdravlje) . . . . . . . . . . . . . . . . .

3.3.1. Biološki etiološki čimbenici infekcije . . . . . . . . . .

3.3.2. PODJELA INFEKCIJA . . . . . . . . . . . . . . .

PREVENCIJA I KONTROLA . . . . . . . . . . . . . . . .

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA 3.4. BORBA PROTIV INFEKCIJE . . . . . . . . . . . . . .

3.4.1. TERMINOLOGIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 3.4.2. IZOLACIJA I MJERE IZOLACIJE . . . . . . . . . . .

3.5. BOLESNIČKI KREVET . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 3.5.1. POSTUPAK PRESVLAČENJA I NAMJEŠTANJA KREVETA (BEZ BOLESNIKA/KORISNIKA ) . . . . . . .

3.5.2. POSTUPAK PRESVLAČENJA I NAMJEŠTANJA KREVETA SA BOLESNIKOM/KORISNIKOM U KREVETU . . 98

3.6. ZAUZIMANJE POVOLJNOG POLOŽAJA TIJELA . . . . . 100 3.6.1. PROMJENA POLOŽAJA KORISNIKA U KREVETU . . . . 100 3.6.2. OKRETANJE PACIJENTA . . . . . . . . . . . . . . 101 3.6.2. POMOĆ PRI USTAJANJU . . . . . . . . . . . . . . 107 3.6.3. PREMJEŠTANJE PACIJENTA SA KREVETA U KOLICA . . . 109 3.6.4. POMOĆ PRI VJEŽBANJU . . . . . . . . . . . . . . 111

3.7. KORIŠTENJE POMAGALA . . . . . . . . . . . . . . . 116 3.7.1. OSOBNA POMAGALA PRI HODANJU I KRETANJU . . . . 116 3.7.2. POMAGALA U ODRŽAVANJU OSOBNE HIGIJENE . . . . 118 3.7.3. POMAGALA PRI PROMJENI POLOŽAJA U KREVETU . . . 118

4. FIZIOLOŠKE PROMJENE NA KOŽI KOD STARIJIH OSOBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 4.1. GRAĐA I FUNKCIJA KOŽE . . . . . . . . . . . . . . . 119 4.2. FIZIOLOŠKE PROMJENE NA KOŽI U STAROSTI . . . . . 121 4.3. NAJČEŠĆE KOŽNE PROMJENE KOD STARIJIH . . . . . 122 4.4. FIZIOLOŠKE PROMJENE SLUZNICA KOD STARIJIH OSOBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 4.5. PROMJENE DLAKAVOSTI I KOSMATOSTI KOD STARIJIH OSOBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125 4.6. PROMJENE NA NOKTIMA KOD STARIJIH OSOBA . . . . 126

5. OSOBNA HIGIJENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 5.1. VRIJEME PROVOĐENJA PROCEDURA NJEGE . . . . . . 128 5.1.1. SKRB O SIGURNOSTI, PRIVATNOSTI I KOMFORNOSTI TIJEKOM KUPANJA PACIJENTA NA KREVETU . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 5.1.2. HIGIJENA ODREĐENIH REGIJA . . . . . . . . . . . 129

5.2. PROCEDURE PROVOĐENJA OSOBNE HIGIJENE PACIJENTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 VII

Socijalno-edukativni centar Banja Luka 5.2.1. KUPANJE PACIJENTA U KREVETU (bez pranja kose) . . . 131 5.2.2. PRANJE KOSE U KREVETU (sa kadicom) . . . . . . . 134 5.2.3. PRANJE KOSE U KREVETU (sa slivnikom) . . . . . . . 136 5.2.4. KUPANJE BOLESNIKA U KUPAONICI (U KADI ILI POD TUŠEM) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 5.2.5. UMIVANJE PACIJENTA . . . . . . . . . . . . . . . 140 5.2.6. PRANJE ZUBA . . . . . . . . . . . . . . . . . 142 5.2.7. HIGIJENA RUKU I NOGU . . . . . . . . . . . . . . 143 5.2.8. HIGIJENA ANOGENITALNE REGIJE . . . . . . . . . . 145 5.2.9. BRIJANJE PACIJENTA . . . . . . . . . . . . . . . 148

5.3. DEPEDIKULACIJA (uništavanje ušiju) . . . . . . . . 152 5.3.1. Ušljivost kosmatog dijela glave . . . . . . . . . . . . 152 5.3.2. Ušljivost tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 5.3.3. Ušljivost pubične regije . . . . . . . . . . . . . . . 154

5.4. DEKUBITUS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155

6. POMOĆ PACIJENTIMA PRI ODIJEVANJU I SVLAČENJU . . . . . . . . . . . . . . . . 157 6.1. Higijena odjeće . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158 6.2. Higijena obuće . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158

7. OSNOVNA NAČELA ZDRAVE PREHRANE . . . . . 159 7.1. OSNOVNI SASTOJCI PREHRANE . . . . . . . . . . . . 159 7.1.1. PIRAMIDA ZDRAVE PREHRANE . . . . . . . . . . . 163 7.1.2. PREHRAMBENA PRAVILA ZA STARIJE OSOBE . . . . . 165 7.1.3. PRAVILNA PRIPRAVA HRANE . . . . . . . . . . . . 167

7.2. UNOS HRANE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169 7.2.1. RASPORED I SERVIRANJE OBROKA . . . . . . . . . 169 7.2.2. POMOĆ PRI HRANJENJU . . . . . . . . . . . . . 170

7.3. UNOS TEKUĆINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 7.3.1. HIDRACIJA I DEHIDRACIJA . . . . . . . . . . . . . 172

8. OSNOVNA NAČELA KORIŠTENJA LIJEKOVA . . . . 175 8.1. OBLICI LIJEKOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175 8.1.1. ČUVANJE LIJEKOVA . . . . . . . . . . . . . . . 176 8.1.2. KAKO STAROST UTJEČE NA DJELOVANJE LIJEKA . . . 177

8.2. Neželjeni efekti lijekova kod starih osoba . . . 178 VIII

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

9. OSNOVNI POKAZATELJI ZDRAVLJA I BOLESTI U STARIJIH I NEMOĆNIH OSOBA . . . . . . . . . 179 9.1. STANJA SVIJESTI I POREMEĆAJ SVIJESTI . . . . . . . . 179 9.1.1. KVANTITATIVNI POREMEĆAJI SVIJESTI (neurološki) . . . 179 9.1.2. KVALITATIVNI POREMEĆAJI SVIJESTI (psihijatrijski) . . . . 180

9.2. KRVNI TLAK I PULS . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181 9.2.1. MJERENJE KRVNOG TLAKA . . . . . . . . . . . . 181 9.2.2. MJERENJE BILA/PULSA . . . . . . . . . . . . . . 184

9.3. TJELESNA TEMPERATURA . . . . . . . . . . . . . . 186 9.3.1. VRSTE TOPLOMJERA (TERMOMETRA) . . . . . . . . 186 9.3.2. Uporaba živinog toplomjera . . . . . . . . . . . . . 187

9.4. SMRT I POSTUPAK SA UMRLOM OSOBOM . . . . . . . 190 9.4.1. Znakovi smrti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190 9.4.2. Postupak s umrlim . . . . . . . . . . . . . . . . 191

10. ELIMINACIJA - IZLUČIVANJE OTPADNIH TVARI . . . 193 10.1. POSEBNE POTREBE KOD PROBLEMA MOKRENJA . . . . 195 10.2. POSEBNE POTREBE KOD PROBLEMA DEFEKACIJE . . . 196 10.3. Pomoć korisniku pri korištenju toaleta . . . . 198 10.3.1. Pomoć pri korištenju toaletne/sanitarne stolice . . . . . . 199 10.3.2. Pražnjenje urinarne/drenažne vreće . . . . . . . . . . 200

10.4. PRANJE I DEZINFICIRANJE POSUDA ZA IZLUČEVINE . . 201 10.5. POVRAĆANJE KOD STARIJIH OSOBA . . . . . . . . . . 202

11. POTEŠKOĆE U PREHRANI STARIJIH I NEMOĆNIH OSOBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203 11.1. Pomoć slijepoj osobi pri jelu . . . . . . . . . . . 205 11.2. ITM (INDEKS TJELESNE MASE) . . . . . . . . . . . . 206 11.3. Nepravilan unos hrane i tekućine . . . . . . . . 208 11.3.1. Pretilost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 11.3.2. Gubitak apetita . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

12. OSIGURANJE SIGURNOG OKRUŽENJA . . . . . . 213 12.1. SPRJEČAVANJE PADOVA . . . . . . . . . . . . . . . 213 12.1.1. Rizici za pad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 12.1.2. Prevencija pada . . . . . . . . . . . . . . . . . 214 12.1.3. Tretman pada . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215 12.1.4. Unapređenje sigurnosti prilikom kućne njege . . . . . . 216

13. OSNOVNE LJUDSKE POTREBE . . . . . . . . . 217 13.1. DEFINICIJA I PODJELA POTREBA . . . . . . . . . . . 217 13.1.1. MASLOWLJEVA HIJERARHIJA POTREBA . . . . . . . 217 13.1.2. TEORIJA IZBORA (dr William Glasser) . . . . . . . . . 219

14. KOMUNIKACIJA MEĐU LJUDIMA, STARIJIM I NEMOĆNIM OSOBAMA I S BOLESNICIMA/ ŠTIĆENICIMA . . . . . . . . . . . . . . . . 221 14.1. KOMUNIKACIJA SA STARIJIM OSOBAMA OŠTEĆENA VIDA I SLUHA . . . . . . . . . . . . . . 223 14.1.1. Komunikacija sa starijim osobama oslabljena vida . . . . . 224 14.1.2. Komunikacija sa starijim osobama oslabljena sluha . . . . 224

14.2. PRIMJENA KOMUNIKACIJE U SPRJEČAVANJU PSIHIČKE DEKOMPENZACIJE . . . . . . . . . . . . . 226

15. ETIČKI KODEKS U GERONTOLOGIJI . . . . . . . 229 OSNOVNI ETIČKI PRINCIPI GERIJATRIJSKE NJEGE . . . . . . 230

16. GEROPROFI-LAKTIČKE MJERE - PRIMARNA, SEKUNDARNA I TERCIJARNA PREVENCIJA ZA STARIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 REFERENCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 AUTORICA I SURADNICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Poštovane njegovateljice i njegovatelji, polaznice/-i obuke, kao i svi vi koji imate priliku držati ovaj Priručnik u svojim rukama,

Pred vama se nalazi štivo koje je nastalo zaslugom naše suradnice Zorice dr. Vujanović, specijalistice obiteljske medicine i voditeljice obrazovnog smjera u SEC-u. Ovaj Priručnik predstavlja pretočeno iskustvo i znanje koje se steklo kroz provođenje Programa osposobljavanja za obavljanje poslova njegovatelj/-ica za stare i nemoćne osobe i poslužit će za detaljnije studiranje i usvajanje znanja i vještina, neophodnih da bi se obavljao njegovateljski poziv. Uz pomoć suradnica, gđe. Dragoslave Plavšić, diplomirane medicinske sestre, i gđe. Daliborke Kuzmanović, više medicinske sestre, koje također učestvuju u provedbi Programa osposobljavanja za obavljanje poslova njegovatelja/-ica za stare i nemoćne osobe u Banjoj Luci, Priručnik je upotpunjen sadržajima i vještinama iz domena sestrinstva i primarne njege starijih i nemoćnih osoba. Koncipiran je tako da prati obrazovni proces, tj. moduli su složeni upravno onako kako se i nastava provodi. Želim svima zahvaliti na plodonosnoj i uspješnoj suradnji, sa željom i nadom da ćemo naš zajednički put nastaviti i u budućnosti.

Igor Lukenda direktor SEC-a

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Projekt uspostave Škole za socijalna zanimanja

Uvod

Caritas Biskupske konferencije BiH u Godini borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti (2010.) pokreće Projekt “Škola socijalnih zanimanja u Bosni i Hercegovini” koja bi nadograđivanjem novih na postojeća znanja doprinijela povećanju zaposlenosti, mobilnosti i socijalne uključenosti u cilju poticanja cjeloživotnog učenja. Projekt je predstavljen javnosti na inicijalnoj konferenciji koja je održana 23.02.2010. u Skupštinskoj sali zgrade Vlade Kantona Sarajevo. Gosp. Bosiljko Rajić, tadašnji ravnatelj Caritasa BK BiH, naglasio je tada: “Projektni cilj je osnivanje škole za socijalna zanimanja gdje će se stjecati znanja i vještine za socijalna zvanja na području pomoći starim osobama, osobama s posebnim potrebama i obiteljima. Projekt doprinosi smanjenju siromaštva u BiH, poboljšanju skrbi za osobe u potrebama, političkoj stabilnosti i socijalnoj sigurnosti u BiH te modernizaciji sustava izobrazbe. Kroz projekt se direktno odgovara na smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti u Bosni i Hercegovini”. Analiza potreba u početnoj fazi Projekta pokazala je da Bosna i Hercegovina nema niti jednu školu za obučavanje osoba za pomoć i njegu drugih osoba u potrebi. Tu prije svega ubrajamo stare i iznemogle osobe, osobe sa smetnjama u psihofizičkom razvoju, te obitelji u potrebi. Uz pomoć ekspertnih grupa i na osnovu dosadašnjih istraživanja i prikupljenih podataka, došlo se do zaključka da bi bilo neophodno formirati škole koje će se baviti izobrazbom za socijalna zanimanja. Početnu fazu Projekta Caritas BK BiH provodi u suradnji sa Merhametom, Dobrotvorom 1917. i La Benevolencijom, uz financijsku podršku Caritasa Austrije i Austrijske razvojne agencije (ADA). Od samog početka pokretanja programa, pred inicijatorima je stajao jasan cilj: razviti sustav obrazovanja koji će biti usmjeren na potrebe socijalno ugroženih kategorija stanovništva, odnosno stvoriti socijalna zanimanja kao potpuno novi vid “poslovnog” profila u društvu.

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Projekt ima dva sadržajna projektna dijela: • •

Osnivanje Ustanove za obrazovanje odraslih SEC u RS koja će provoditi planirane oblike obrazovanja odraslih; Lobiranje, na državnoj razini i u Federaciji BiH, s ciljem uspostavljanja mogućnosti za obrazovanje odraslih osoba u cijeloj BiH, odnosno s ciljem osnivanja ispostava SEC-a širom BiH.

Dugoročno gledano Projektom se želi: • •

Razviti obrazovni sustav u BiH koji će biti orijentiran i prema potrebama iz socijalnog područja. Poboljšati njegu osoba u potrebi kroz osposobljavanje kvalificiranog osoblja. Ponuditi veće mogućnosti za zaposlenje socijalno ugroženim i nezaposlenim osobama. Poboljšati učinkovitost socijalnih organizacija i ustanova putem profesionalizacije stručnog osoblja, te putem razvoja upravljačkog kadra. Razviti mobilnost i radnu konkurenciju polaznika. Umanjiti marginalizaciju ugroženih skupina u društvu (nezaposleni, starije osobe, osobe s invaliditetom, žene, mladi i dr.) te poboljšati njihovu socijalnu poziciju.

• • • •

Projektni ured u Sarajevu nalazi se u sklopu Caritasa BK BiH i ima dvoje stalno zaposlenih. Nakon osnivanja SEC-a u Banjoj Luci, njihov primarni cilj rada je umrežavanje i suradnja s kantonalnim vlastima, u svrhu donošenja zakonskih rješenja glede obrazovanja odraslih i pokretanje izobrazbe za socijalna zanimanja i u drugim dijelovima BiH.

Osnivanje SEC-a

Nakon rane faze Projekta koja je iskristalizirala mogućnosti i nemogućnosti onoga što se željelo učiniti, kao i nakon prvog javnog predstavljanja ideje osnivanja Socijalno-edukativnog centra u Banjoj Luci, na konferenciji pod naslovom “Obrazovanje odraslih – potrebe i mogućnosti” održanoj 10.03.2011. pristupilo se konkretnim koracima kako bi Socijalno-edukativni centar u Banjoj Luci postao ustanova obrazovanja odraslih, te osposobljavao polaznike, prvenstveno za socijalna zanimanja, ali i za zanimanja drugih profila. Mogućnosti koje su svakako bile preduvjet da se u Banjoj Luci oformi jedna ovakva ustanova jesu postojanje entitetskog Zakona o obrazovanju odraslih, koji daje neophodan zakonski okvir, kao i postojanje Zavoda za obrazovanje odraslih unutar Ministarstva prosvjete RS, 4

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

institucije koje će se isključivo baviti provedbom i nadzorom nad obrazovanjem odraslih na teritoriji RS. Usvajanjem Zakona i formiranjem Zavoda, napravljen je snažan iskorak unutar obrazovne politike u BiH koji će neminovno dovesti do uvođenja reda u oblast obrazovanja odraslih, ali i do povećanja obrazovne ponude, te stvaranje novih profila zanimanja prilagođenih tržištu rada. Ustanova za obrazovanje odraslih “Socijalno-edukativni centar” (SEC), registrirana je 08.06.2011. u Okružnom privrednom sudu Banja Luka (rješenje broj 057-0-Reg-11-001133). Osnovana je u sklopu Projekta “Škola socijalnih zanimanja u Bosni i Hercegovini”, koji u ovoj fazi zajednički provode Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Caritas Austrije, uz financijsku potporu Austrijske razvojne agencije i Vlade Gornje Austrije. Kao novoosnovana ustanova specijalizirana za stručno obrazovanje odraslih na području socijalnih zanimanja, SEC je trenutno jedina ustanova ove vrste u Bosni i Hercegovini. Zamišljen kao dinamična, obrazovna ustanova u kojoj će se obrazovni proces provoditi po andragoškim standardima, nastavni sadržaji i metode rada bit će u potpunosti prilagođeni potrebama i predznanju polaznika. U svom djelovanju SEC će primjenjivati načela jednakosti i ravnopravnosti, poštivanja dostojanstva i svetosti osobe, zabrane diskriminacije, te načelo profesionalnosti. SEC će provoditi javno važeće programe osposobljavanja za obavljanje poslova iz oblasti socijalnih zanimanja, a ujedno kreirati i ponuditi i veliki broj neformalnih treninga iz iste oblasti. SEC trenutno ima petoro stalno zaposlenih: direktora / ravnatelja, voditeljicu obrazovnog smjera i administrativne asistentice. Dodatni nastavni kadar, neophodan za provođenje programa, angažira se na određeno vrijeme. Sve druge stvari neophodne za funkcioniranje ustanove, npr. knjigovodstvo, pravni poslovi i sl. obavljaju vanjski suradnici ili specijalizirana poduzeća. Od velike koristi u pripremi i realizaciji SEC-a bila je suradnja s dvv international i osobljem njihovog predstavništva iz Sarajeva. Sav kadar SEC-a, koji u ovoj fazi aktivno učestvuje u realiziranju SEC-a, pogotovu na upravljačkoj razini, sudjelovao je na Andragoškoj akademiji pod nazivom “Edukacija kadrova za obrazovni rad s odraslima” u organizaciji Bosanskog kulturnog centra Sarajevo i dvv international Sarajevo. Tijekom pet trodnevnih seminara, vrhunski predavači iz spomenutih organizacija iz Sarajeva kao i predavači s Odsjeka za pedagogiju i andragogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, prenijeli su nam korisna znanja i iskustva koja su postala kvalitetna osnova za organiziranje ustanove za obrazovanje odraslih i rad s tom ciljnom skupinom. U suradnji s dvv international također je organizirana izobrazba za nastavni kadar pod nazivom “Osposobljavanje polaznika za bazični rad s odraslima”, održana od 8.-10.09.2011. u Banjoj Luci, gdje su se budući predavači SEC-a, zajedno s grupom osoba iz partnerskih organizacija s područja Banje Luke upoznali s andragogijom kao znanošću, s karakteristikama obrazovne grupe, ulogom nastavnika u obrazovnom procesu, vizualizacijom i pre5

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

zentacijom u nastavi, s metodikom i evaluacijom u radu s odraslim osobama i još mnogo korisnih stvari. Sva ova suradnja doprinijela je tomu da su postavljeni čvrsti temelji budućeg andragoškog djelovanja i organiziranja obrazovnog procesa u SEC-u po andragoškim standardima. Od iznimne važnosti u pripremi budućeg rada SEC-a bila su i studijska putovanja. Dio osoblja SEC-a, zajedno s većim brojem stručnjaka iz oblasti obrazovanja i zapošljavanja s cijelog teritorija BiH početkom svibnja/maja 2011. posjetio je obrazovne institucije u Austriji i upoznao se s njihovim dugogodišnjim iskustvom. Početkom lipnja/juna 2011. s predstavnicima Zavoda za obrazovanje odraslih RS napravljen je posjet Pučkom otvorenom učilištu u Koprivnici kao i Medicinskoj školi u Karlovcu koje već nekoliko godina provode izobrazbu za njegovatelja/icu. I na koncu, 14. i 15. listopada/oktobra osoblje i predavači SEC-a posjetili su Caritasovu Školu za socijalna zanimanja kao i Dom za stare osobe u Linzu/Austrija koji zapošljava njegovatelje/-ice.

Andragoški standardi u SEC-u

U pripremi obrazovnog djelovanja SEC-a posebnu pozornost posvetili smo standardima koje želimo ugraditi u naše djelovanje od samog početka. Prvenstveno poštujući zadani okvir koji nam daje Zakon o obrazovanju odraslih kao i pravila koje je izradio Zavod za obrazovanje odraslih RS, te u suradnji s partnerom u projektu Caritasom Austrije i njihovim decenijskim iskustvom u obrazovanju za socijalna zanimanja, ali i drugim institucijama i pojedincima kreirali smo andragoške standarde na kojima će se temeljiti naš rad: •

•

Svi oblici obrazovanja odraslih u SEC- u (formalnog ili neformalnog karaktera) usmjereni su na razvoj specifičnih znanja i vještina kod polaznika. Usvajanje planiranih znanja i vještina osnova je za vrednovanje uspješnosti pojedine obuke. Svaki polaznik bilo kojeg vida obrazovanja odraslih ima određeno životno iskustvo. Ovo iskustvo je temelj od kojeg se polazi u provedbi nastave i pomoć je pri usmjeravanju ka stjecanju novog znanja i novih vještina. Nastavni kadar koji sudjeluje u provedbi obrazovnog procesa usvojio je andragoško - didaktička znanja i vještine, te se dodatno usavršava za rad s odraslima. Nastavni kadar dužan je držati se unaprijed utvrđenog nastavnog plana. Za sve eventualne izmjene traži se (pored Uprave ustanove) suglasnost polaznika.

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

• •

•

• • •

• •

• • •

•

Obrazovni programi i njihovo organiziranje su transparentni i uvid u njih dozvoljen je svim sudionicima. Nastavni kadar u procesu učenja koristi vizualna sredstva kako bi se polaznicima određena materija bolje pojasnila. Vizualna sredstva mogu biti konkretni materijali za rad (krevet, lutka i sl.) ili standardna pomagala u nastavi (projektor, flipchart ploča, sadržaj iz moderacionog kofera i slično). Maksimalan broj sati u jednom danu iznosi 4. Nastavni sat traje 45 minuta, a nastava može biti organizirana u vidu blok-sata gdje blok-sat nikada ne treba biti duži od 90 minuta. Maksimalan broj blok-sati je 2. Vodi se računa o pauzama. Praktična nastava može trajati do 8 sati dnevno, s predviđenim pauzama. Sav nastavni sadržaj i materijali trebaju biti unaprijed pripremljeni. Nastavni kadar se ohrabruje na kreativnost u pripremi i provedbi određenog nastavnog sadržaja tj. zastupa se stajalište korištenja što više didaktičkih metoda čija je svrha aktivno uključenje polaznika u proces učenja. Struktura nastavnog sata, kada god je to moguće trebala bi izgledati: Uvod (naziv nastavne jedinice, cilj, rezultat - ishod, važnost za polaznike) Središnji dio (interaktivno predavanje, diskusija, primjeri, provjera razumijevanja...). Struktura središnjeg dijela ovisi o nastavnoj jedinici i nju detaljno planira nastavni kadar. Kraj (sažetak, provjera postignuća zadanog cilja, povezivanje s narednom temom, mogućnost za dodatna pitanja) Kada je gradivo određene nastavne jedinice obimno, savjetuje se raščlanjene na manje nastavne jedinice, a kada to nije moguće onda povezivanje dvije i više nastavnih jedinica u strukturu jednog nastavnog sata (blok sat). Zbog obimnosti središnjeg dijela, osobitu pozornost usmjeriti u metodičku raznolikost kod prenošenja većeg opsega gradiva. Polazimo od činjenice da je najbolji način usvajanja novih informacija aktivno učenje (vježbanje, praksa), tj. proživljavanje gradiva. Nastavne metode trebaju biti prilagođene različitim stilovima učenja polaznika, a to se postiže raznolikim aktivnostima u nastavi. Preporuča se učestalo mijenjanje radnih skupina tj. načina na koji se radne skupine kreiraju, kako bi se polaznicima dala mogućnost ponovnog definiranja i zauzimanja nove pozicije u grupi. Nastavni kadar nastoji kroz teorijsku i praktičnu nastavu ohrabriti polaznike na raspravu o sadržaju nastavne jedinice. Rasprava s polaznicima, usmjerena na određenu problematiku unutar nastavnog sadržaja je poželjna, a komunicirati treba na ravnopravnoj osnovi. 7

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

U nastavnom procesu potrebno je poticati socijalnu integraciju tj. uključivanje svih polaznika u radni proces, kreiranje grupa i izmjenu članova grupa, kao i poticati socijalnu odgovornost prema onima koji zaostaju u procesu učenja. Evaluacija obrazovnog procesa je mjerni instrument kojim se provjerava uspješnost u radu. Za evaluaciju moguće je primjenjivanje različitih metoda kao i njihovo kombiniranje. Učestalost primjene evaluacije određuje pojedinačni predavač u dogovoru s voditeljem/icom obrazovnog smjera. Završna evaluacija nakon provedbe određene izobrazbe je obvezna. Andragoški standardi redovito se preispituju s namjerom da se poboljšaju i prilagode realnim uvjetima.

•

Aktualna situacija

Rješenjem br. 07/5.1/604-398/11 izdanog 26.09.2011. od Zavoda za obrazovanje odraslih RS, SEC je dobio odobrenje za izvođenje javno važećeg Programa osposobljavanja za obavljanje poslova njegovatelja/-ica starih i nemoćnih osoba. Odmah nakon toga pristupili smo odabiru polaznika i pripremama za provođenje 500 sati obuke. Namjera nam je kvalitetom svoga rada izraziti zahvalnost svima onima koji su nam iskazali povjerenje i povjerili nam da aktivno sudjelujemo u poboljšanju pružanja socijalnih usluga kao i u osvješćivanju društva o značaju starih osoba u njemu. Prva grupa od 25 polaznika krenula je već početkom studenog/novembra 2011. i krajem svibnja/maja 2012. Osposobljeni su za zvanje - njegovatelj/njegovateljica za stare i nemoćne osobe. Kako SEC u tom periodu nema svoje prostorije u kojima će se odvijati teorijska nastava i praksa dogovorili smo suradnju s drugim obrazovnim i socijalnim institucijama u Banjoj Luci koji će nam ustupiti prostorije za odvijanje obrazovnog procesa. Dogovoreno ja da nam jednu učionicu za odvijanje teoretske nastave ustupi Katolički školski centar “Ivan Merz”, a praktična nastava se provodi u Caritasovom Domu za stare i nemoćne osobe “Ivan Pavao II” i JU Zavodu za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju “Dr.Miroslav Zotović”. U suradnji s ustanovama u kojima se provodi stručna praksa, kreiran je raspored prakse kako se kućni red ustanove ne bi remetio, a kako bi i polaznici bili najbolje raspoređeni, te imali priliku da uče i pomažu u radu ustanove. Nakon raspisivanja javnog upisnog natječaja i pokretanja medijske kampanje, pokazalo se da postoji velika zainteresiranost za ovo zanimanje. Ta činjenica još jednom je pokazala neophodnost uvođenja profila socijalnih zanimanja u naše 8

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

društvo, ali stavila nas i pred izazov da od velike grupe zainteresiranih odaberemo 25 najboljih koji će imati priliku da prvi u BiH dobiju zvanje njegovatelj/-ica za stare i nemoćne osobe. Početna selekcija polaznika odvijala se na osnovu upitnika koji su zainteresirani prilikom svoje prijave popunjavali. Nakon prve selekcije, gdje je broj zainteresiranih i potencijalnih kandidata sužen na gotovo polovicu od ukupno prijavljenih, pristupilo se drugoj fazi selekcije – razgovoru-intervjuu s potencijalnim kandidatima. Neki od kriterija koji su u selekciji bili uzimani u obzir su: motivacija za obavljanje ovog posla nakon izobrazbe, motivacija za daljnje učenje, komunikacione vještine, stav prema starim i nemoćnim osobama, psihička stabilnost i dr. Druga generacija od 26 polaznika krenula je na obuku početkom lipnja/juna 2012. a izobrazbu uspješno završila krajem studenog/novembra 2012. Zainteresiranost za upis u izobrazbu ni kod druge generacije nije bio smanjen, tj. nešto više od 90 osoba se prijavilo na obuku. U trenucima pisanja ovog teksta, treća generacija od 25 polaznika u Banjoj Luci nalazi se već na izobrazbi. Spremni smo im ponuditi znanje i vještine koje će ih učiniti svojevrsnim ambasadorima socijalnih zanimanja, te će biti velika pomoć u poboljšanju socijalne situacije, za početak, u lokalnoj sredini Banje Luke i okolice. Također se nadamo da će kroz kvalitetu njihovog rada i pristupa starim i nemoćnim osobama samo zanimanje njegovatelja/-ice dobiti na značaju u društvu. Pored obuke koja se provodi u Banjoj Luci SEC je također, uz suradnju lokalnih partnera, JU Srednje medicinske škole Jezero u Sarajevu kao i s JU Centar srednjih škola Trebinje i JU Dom penzionera u Trebinju pokrenuo obuku u Sarajevu i Trebinju. Obuka, kako u Sarajevu tako i u Trebinju, odvija se po predviđenom planu i očekuje se da će do sredine 2013. obuke biti gotove i certificirani njegovatelji/-ice kvalificirano pružati socijalne i njegovateljske usluge u svojim sredinama.

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Perspektive i razvoj socijalnih zanimanja

SEC vidi u razvoju socijalnih zanimanja veliku šansu za učinkovitu borbu protiv nezaposlenosti i siromaštva. Stoga ćemo i dalje u suradnji s parterskim organizacijama, kako iz Vladinog tako i iz nevladinog sektora, raditi na iniciranju i utemeljenju novih programa i prilagodbi zanimanja stvarnim potrebama tržišta rada i situaciji u našem društvu. Pored provođenja Programa osposobljavanja za posao njegovatelja/-ice za stare i nemoćne osobe nadamo se da ćemo uskoro moći provoditi i sličan program za obavljanje posla personalni asistent tj. pružatelj podrške za invalidne osobe. Također planiramo kreiranje i pokretanje raznih neformalnih programa izobrazbe kao što su: Socijalni menadžment, Kućna njega starih i bolesnih, Palijativna njega, Obiteljsko savjetovanje, Trening za trenere, Pedagoška izobrazba za razne ciljne skupine i sl. Namjera nam je uključiti se u organiziranje drugih vidova promoviranja vrijednosti znanja kao što su simpoziji i kongresi, prvenstveno iz socijalno-medicinske oblasti. Vjerujemo da ćemo u suradnji za svim zainteresiranim stranama uspjeti u nakani da se sektor obrazovanja odraslih dinamično razvija, bude prepoznat u našem društvu, ali i nađe priključak s europskim i svjetskim trendovima u obrazovanju za budućnost. Banja Luka, ožujak/mart 2013.

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

ZDRAVLJE I BOLEST

Prema WHO (Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji) “ZDRAVLJE JE STANJE POTPUNOG TJELESNOG, DUŠEVNOG I SOCIJALNOG BLAGOSTANJA, A NE SAMO ODSUSTVO BOLESTI.” “BOLEST JE POREMEĆAJ NORMALNIH ZBIVANJA U ORGANIZMU, ODNOSNO NENORMALNO ODVIJANJE ŽIVOTNIH FUNKCIJA .”

Zdravlje se najčešće mjeri prisustvom ili odsustvom bolesti i fizičkih ili socijalnih posljedica bolesti. Medicina, u užem smislu, jeste grana ljudske djelatnosti kojoj je cilj liječenje i rehabilitacija bolesnih i čuvanje i unaprjeđenje zdravlja zdravih ljudi. Zadaci suvremene medicine su: 1.

Liječiti i suzbijati bolest – kurativna medicina

Omogućiti bolesnicima povratak u normalan život

Spriječiti pojavu bolesti – preventivna medicina

Poboljšati zdravlje ljudi.

Generalno se medicina može podijeliti na kurativnu (liječenje bolesti) i preventivnu medicinu (sprječavanje nastanka bolesti). Medicina se može podijeliti i na teorijsku i praktičnu, ili na specijalnosti (struke). Teorijske struke su anatomija, fiziologija, farmakologija itd. Praktične struke se bave ili bolestima pojedinih dijelova tijela (oftalmologija, urologija, otorinolaringologija), ili određenim vrstama pacijenata (pedijatrija, ginekologija), vrstama bolesti (onkologija, infektologija), ili vrstama terapijskih postupaka (kirurgija). Dio praktične medicine, uz neposrednu prisutnost pacijenta naziva se klinička medicina (grč. kline - postelja). Njene su glavne grane: dijagnostika (prepoznavanje), terapija (liječenje) i prognostika (predviđanje daljnjeg razvitka bolesti).

Definicija njege bolesnika: “...skrb za liječenje bolesnih bez ljekovitih sredstava, a lijekovima samo pod nadzorom liječnika. Svrha je njege bolesnika ponovno postizanje zdravlja. Međutim, i bolesnicima koji boluju od neizlječivih bolesti i bolesnicima pred smrt, potrebito je ukazati pažljivu skrb i izbjeći sve pojave koje se mogu spriječiti (dekubitus, i 11

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

dr.) i stvoriti, koliko god je moguće, subjektivno dobar osjećaj, ugodu i osjećaj sigurnosti. Prema tome, u takvim je slučajevima njega bolesnika neophodna, ne samo zbog medicinskih i estetskih nego i zbog etičkih razloga”.

Definicija zdravstvene njege: Proces zdravstvene njege je složena, višeetapna metoda, zasnovana na općenaučnim principima i principima zdravstvene njege i maksimalno je prilagođena zadovoljavanju individualnih potreba korisnika, bolesnika, za njegom. Zadovoljavanje potreba za njegom nije vezano samo za bolest i proces liječenja već, vrlo značajno, i za bolesnikove navike, stil života, psihosocijalno okruženje i nastale promjene i probleme u svezi pojave bolesti. Odnos njege bolesnika i zdravstvene njege:

KRITERIJ

NJEGA BOLESNIKA

ZDRAVSTVENA NJEGA

POPULACIJA

Bolesni

zdravi

PACIJENT

Pojedinac

pojedinac i njegova obitelj, grupe, zajednica

POTREBE

Fiziološke

fiziološke, sigurnosti, ljubavi, samopoštovanja

VRSTA POMOĆI

Fizička

fizička, psihološka, savjetovanje, edukacija, uređenje okoliša

SLOŽENOST

Vještine

znanja, stavovi, vještine

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

STAROST

1.1.

“STAROST ČINI ČOVJEKA OSJETLJIVIM NA BOLEST, ALI SAMA PO SEBI NIJE BOLEST.” Novija demografska kretanja, kako u svijetu, tako i kod nas, ukazuju na postepeni porast broja stanovništva i ubrzani rast broja starih u ukupnoj populaciji. Osim brzog porasta broja pripadnika starije populacije, došlo je i do produženja prosječnog životnog vijeka.

DEFINICIJA GERONTOLOGIJE I GERIJATRIJE Gerontologija je znanost o starosti i starenju. Ona obuhvata sve aspekte starenja, i kao procesa i kao stanja, kao i važnost starosti i starenja za pojedinca, obitelj i društvo u cjelini. Gerijatrija je znanost o medicinskim karakterisikama i važnosti starenja i starosti. Ona je dio gerontologije i dio medicine i odnosi se na liječenje starih. Gerijatrija podrazumijeva i prevenciju, dijagnostiku i rehabilitaciju starosti i starenja.

DEFINICIJA STAROSTI Nema jedinstvene definicije, niti jedinstvenog gledišta o tome kada nastupa starost, koji su njeni uzroci i koje su njene bitne karakteristike. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji: •

60. godina života predstavlja prag starosti,

•

“mlađa” grupa starih obuhvata osobe izmedju 60. i 74. godine,

•

“staru” grupu starih čine osobe preko 75. godine života.

Osobe sa visokim rizikom su: •

osobe sa 75 i više godina

•

osobe sa problemima u aktivnostima svakodnevnog života

•

društveno izolirane osobe

•

nedavno hospitalizirane osobe (osobe na bolničkom liječenju)

•

osobe sa psihijatrijskim problemima

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Starenje je zbirni pojam za skup procesa koji doprinose pogoršanju zdravlja i, na kraju, do smrti kao krajnje posljedice starenja. Starenje zavisi o našim genima, utjecaju životne okoline i stilu života. Razlikujemo dvije vrste starosti: 1)

kronološka (kalendarska) starost – “koliko dugo živimo”

biološka starost – “koliko je staro naše tijelo”

Kronološka starost

Biološka starost

Starenje je složen biološki proces u kojem nastaju promjene na molekularnoj, staničnoj i organskoj razini, koje su progresivne i neizbježne i dovode do smanjenja tjelesnih sposobnosti. U procesu starenja dolazi ne samo do fizičkih promjena, već i do psihičkih i emocionalnih promjena. Ove promjene bit će detaljnije opisane u sljedećim poglavljima.

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

OSNOVE ANATOMIJE I FIZIOLOGIJE ORGANSKIH SUSTAVA

1.2.

Anatomija je znanost o građi tijela svih živih bića. U užem smislu riječi, anatomija označava znanost o građi ljudskog tijela. Ljudsko tijelo se može podijeliti na sustave: 1)

za kretanje - lokomotorni sustav

krvožilni - kardiovaskularni sustav

za disanje - respiratorni sustav

probavni - gastrointestinalni sustav

mokraćno-spolni sistem - urogenitalni sustav

živčani sustav

sustav žlijezda sa unutarnjim lučenjem - endokrini sustav

pokrovni sustav (koža)

obrambeni sustav - imunološki sustav

Osim po sustavima, ljudsko tijelo se može podijeliti na odgovarajuće regije - glava, vrat, trup i udovi.Ljudsko tijelo je složen mehanizam kod kojega se promjene na jednom organu ili sustavu ispoljavaju i na drugi sustav. 1)

Sustav za kretanje (lokomotorni sustav)

Sustav organa za kretanje čine kosti, zglobovi i mišići. Kosti i zglobovi čine kostur, a mišići ga kontrakcijom pokreću. Kosti čine skeletni, koštani sustav. Koštani spojevi povezuju kosti. Mišići koji čine lokomotorni sustav jesu skeletni mišići. To su poprečno-prugasti mišići koji učestvuju u pokretanju dijelova skeleta.

1. KOSTI U ljudskom tijelu se nalazi 206 kostiju koje su sve, osim jedne, međusobno uzglobljene, čineći kostur. Funkcija kostura u odnosu na druge sustave u tijelu je potpora, zaštita i kretanje. Kostur predstavlja glavni oslonac trupu i u tome se ogleda njegova potporna uloga. Zaštitna funkcija se ogleda u zaštiti pluća, srca i drugih unutarnjih organa i struktura organizma. Treća, osnovna funkcija skeleta je kretanje. Najveći dio muskulature kostura ima pripoje na dvije ili više kostiju, te svojim kontrakcijama omogućavaju pomjeranje tih kostiju. Prema obliku, kosti se dijele na duge (npr. kosti udova), kratke (npr. kosti šake i stopala) i pljosnate (npr. kosti lubanje). 15

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Duge kosti su najznačajnije za kretanje. Na njima razlikujemo središnji dio ili tijelo kosti i dva okrajka. Kost je građena od 2/3 neorganske materije i 1/3 organske materije. U starosti se smanjuje količina organske materije, pa kosti postaju manje elastične i lakše pucaju. Pri imobilizaciji, ili nepokretnosti, kosti postaju slabije i manje gustine. U središnjem dijelu dugih kostiju nalazi se koštana srž.

Kostur ruke Kostur gornjih ekstremiteta (udova) grade kosti: •

ramenog pojasa

•

nadlaktice

•

podlaktice i

•

šake.

Rameni pojas čine lopatica i ključna kost. U nadlaktici je smještena nadlaktična kost koja je najveća kost ruke.Gornjim okrajkom ona, zajedno sa lopaticom, čini rameni zglob, a donjim okrajkom se spaja sa lakatnom i palčanom kosti. Podlakticu čine dvije kosti: lakatna kost i palčana kost.Obje kosti u donjem dijelu ulaze u sastav ručnog zgloba. Šaka je sastavljena od kostiju ručja, doručja i prstiju šake.

Kostur noge Kostur noge čine kosti: •

zdjeličnog pojasa

•

natkoljenice

•

potkoljenice

•

stopala i

•

čašica.

Zdjelični pojas čini velika, pljosnata bedrena kost. Bedrena kost, uz krstačnu i trtičnu kost, čini zdjelicu. Uloga zdjelice je da pruža potporu trupu i potporu i zaštitu unutarnjim organima. Butna kost je najduža i najsnažnija kost u tijelu. Ona pripada natkoljenici. Čašica je mala kost koja se nalazi ispred donjeg okrajka butne kosti. U potkoljenici se nalaze dvije kosti: golenjača i lišnjača. Golenjača je smještena na unutarnjoj, a lišnjača na vanjskoj strani potkoljenice. Kosti stopala se sastoje od kostiju nožja, donožja i prstiju stopala. 16

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Kostur prsnog koša Kostur prsnog koša sastoji se od 12 pari rebara koja su sa prednje strane spojena s prsnom kosti, a straga se spajaju sa prsnim kralješcima. Prvih sedam rebara su preko hrskavice direktno spojeni sa prsnom kosti, dok su 8., 9., 10., 11. i 12. rebro spojeni jedno za drugo i obrazuju rebarni luk.

Kostur kralježnice Kralježnica je građena od 33-34 kralješka. Oni se dijele na: •

vratne (7 )

•

prsne( 12 )

•

slabinske (5 )

•

krsne (5) i

•

zdjelične( 4-5 ).

Krsni kralješci su međusobno srasli i obrazuju krsnu kost.Zdjelični kralješci su, takođe, srasli i čine zdjeličnu kost. U tijelu kralješka se nalazi kralješki otvor u kojem je smještena kralježna moždina. Tijelo kralješka se povećava, idući odozgo naniže. Između kralježaka se nalazi međukralješki kolut. Kod odrasle osobe stup kralježnice ima oblik izduženog slova S. U vratnom i slabinskom dijelu je ispupčen naprijed, a u grudnom i krsnom dijelu straga. Ukupna dužina stupa kralježnice iznosi 75 cm, od toga jedna četvrtina otpada na međukralješke kolutove.

2. ZGLOBOVI Zglobovi su spojevi između dvije ili više kostiju. Funkcija zglobova je različita: •

omogućavaju pokretljivost pojedinih dijelova i cijelog tijela

•

nose težinu tijela i osiguravaju stabilnost

•

sinovijalnom tekućinom podmazuju zglobne površine i hrane hrskavicu.

Prema pokretljivosti, zglobovi se dijele na nepokretne i pokretne. Pokretni zglobovi su brojniji i oni osiguravaju veliku pokretljivost. Glavni dijelovi pokretnih zglobova su zglobne površine, zglobna šupljina i zglobna kapsula.

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Zglobne površine su oni dijelovi kosti koji ulaze u sastav zgloba. Zglobne površine su pokrivene hrskavicom debljine 3-5 mm. Ona je normalno glatka, sjajna i vlažna. Njena glavna zadaća je da prima i amortizira potrese i udarce i na taj način štiti zglobna tijela od ozljeda.Osim toga, ona osigurava glatku površinu zglobnih tijela i na taj način olakšava pokrete u zglobu. Zglobna čahura obavija čitav zglob i rubovima se veže za krajeve zglobnih tijela. Ona štiti zglobnu šupljinu i zglobne površine. Zglobna čahura je elastična i omogućava veći opseg pokretljivosti u zglobu. Unutarnji dio zglobne čahure izlučuje bistru zglobnu tekućinu koja vlaži zglobne površine i na taj način omogućava klizanje i pokretljivost u zglobu. Zglobna šupljina je prostor između zglobnih površina, izvana ograničen zglobnom čahurom, ispunjen manjom količinom zglobne tekućine. Unutar zglobne šupljine vlada negativan tlak koji omogućava da su zglobne površine uvijek priljubljene jedna uz drugu.

3. MIŠIĆI U ljudskom tijelu ima oko 700 mišića. Oni čine oko 50% ukupne mase čovjeka. Glavne karakteristike mišićnog tkiva su podražljivost, kontraktilnost i elastičnost. Oni povezuju kosti, grade krvne sudove, omogućavaju nam disanje, gutanje i hodanje. Jedina njihova fukcija je kontrakcija i oni svoj rad obavljaju skraćivanjem, tj. kontrakcijom. Većinu mišićnih kontrakcija kontroliše i koordinira mozak, ali određeni mišići rade bez utjecaja naše volje. Mišići u ljudskom tijelu se mogu podijeliti u tri glavne grupe koje se razlikuju po funkciji i izgledu. To su: skeletni mišići, glatki mišići i srčani mišić. Skeletni mišići pokreću sustav za kretanje i oni su pod utjecajem volje. Preko tetiva su pričvršćeni za kosti. Svojom kontrakcijom proizvode snagu i pokret. Prema regijama, skeletne mišiće možemo podijeliti na mišiće glave, vrata, trupa i gornjih i donjih udova. Glatki mišići grade mnoge unutarnje organe, zidove krvnih i limfnih žila. Oni nisu pod utjecajem volje, odnosno njihov rad je automatski. Svojom kontrakcijom mijenjaju oblik i dimenzije šupljih organa.

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Srčani mišić pomaže srcu da pumpa krv kroz tijelo. On radi automatski, bez utjecaja naše volje. Srce je mišić sa najvećom izdržljivošću u ljudskom tijelu. 2)

Krvožilni sustav (kardiovaskularni sustav)

Krvožilni sustav se sastoji od •

srca (mišićna pumpa koja pumpa krv kroz krvne sudove)

•

krvnih žila (služe kao kanali kojima krv cirkulira) i

•

krvi (tekućine koja cirkulira u organizmu i odnosi i donosi materije stanicama).

Srce Srce je šuplji mišić veličine stisnute šake. Tijekom jedne minute, kroz srce protekne 5-6 litara krvi, što je ujedno i ukupna količina krvi u organizmu. Srce se sastoji od dvije pretklijetke i dvije klijetke. Srce je srčanom pregradom podijeljeno na desnu i lijevu polovicu. Svaka polovica se sastoji od jedne pretklijetke i jedne klijetke. Između pretklijetki i klijetki se nalaze zalisci koji osiguravaju da krv struji samo u jednom pravcu. Svojim kontrakcijama srce pumpa krv kroz organizam. Krv u srce dolazi u pretklijetke, iz njih prelazi u klijetke, odakle kontrakcijom klijetki odlazi u velike krvne žile. Mišićna stijenka lijeve klijetke je deblja od stijenke desne klijetke, jer desna pumpa krv samo u pluća, a lijeva u ostatak organizma. Količina krvi koja, pri mirovanju, u jednoj minuti protekne kroz srce iznosi oko 5 litara (minutni volumen). Pri fizičkom naporu, ta količina krvi je znatno veća (može se uvećati i 5-6 puta).

Krvotok Kretanje krvi u sustavu krvnih žila naziva se krvotok. Krvožilni sustav je zatvoreni sustav, koji se, počevši od velikih arterijskih žila koje polaze iz srca, rasipa u sve sitnije grane do kapilara, koji se na periferiji i ka srcu stapaju ponovo u sve veće grane - vene, koje se krupnim venskim žilama ulijevaju u srce. Putem krvnih žila, srce pumpa krv do različitih organa. Funkcija krvotoka je višestruka: •

Putem krvi donosi hranjive tvari i kisik

•

Odnosi ugljični dioksid i štetne tvari

•

Transportira hormone i obrambene tvari

•

Sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature 19

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Krvne žile se grupiraju prema tome da li dovode ili odvode krv od srca i prema svojoj veličini. Arterije odvode krv iz srca. Stijenka arterija je deblja, elastična i rastezljiva. Krvni tlak najviši je u arterijama. Vene dovode krv iz tijela u srce. Stijenka vena je tanja i manje elastična. Tlak koji vlada u venama je znatno manji, pa se stoga u unutrašnjosti vena nalaze zalisci koji sprječavaju da se krv vraća. Kapilare su najmanje, ali i najbrojnije krvne žile u organizmu. Na razini kapilara, krv iz arterija prelazi u vene, ali se na razini kapilara razmjenjuju tvari u organizmu. Razlikuje se veliki i mali krvotok. Veliki krvotok počinje u lijevoj komori. Iz lijeve komore krv, putem aorte i njenih manjih arterija, odlazi do svih organa, tkiva i stanica. Tu se, na razini kapilara, vrši razmjena tvari. Nakon toga, krv se sakuplja malim venama (venule) u veće vene i, na kraju ulijeva u desnu pretklijetku. Tu završava veliki krvotok koji povezuje srce sa periferijom. Mali, ili plućni krvotok, počinje iz desne klijetke, plućnom arterijom se odvodi krv u pluća, u kojima se raznosi s bezbroj plućnih kapilara. U plućima se iz krvi otpušta ugljični dioksid, a prima kisik. Plućne kapilare spajaju se u vene, koje, što su bliže srcu, postaju sve veće, da bi se na kraju sva krv iz pluća ulila u lijevu pretklijetku, gdje se i završava mali krvotok koji povezuje srce sa plućima. Pri kontrakciji klijetki, krv se pod određenim tlakom istiskuje u aortu, odnosno plućne arterije. Tlak koji vlada unutar krvnih žila naziva se krvni tlak. Vrijednosti krvnog tlaka ovise o snazi srčane kontrakcije i elastičnosti stijenki krvnih žila. Veliki krvotok počinje od lijeve klijetke, preko aorte i arterija do svih organa, a zatim se venama vraća do desne pretlijetke. Mali krvotok počinje od desne klijetke, arterijama ide do pluća, prima kisik i vraća se venama do lijeve pretklijetke.

Krv Krv je funkcionalno najvažnija tjelesna tekućina. To je crvena, neprozirna, gusta tekućina koja ispunjava srce i krvotok. Boja krvi varira od tamnocrvene do svijetlocrvene, ovisno o količini kisika koji se nalazi vezan za hemoglobin u eritrocitima (venska krv – tamnocrvena; arterijska - svijetlocrvena). Ukupna količina krvi u tijelu odrasle osobe iznosi 5-6 litara. Sastoji se iz krvne plazme i krvnih stanica. Krvna plazma je tekući dio krvi. Ona, osim vode, sadrži rastvorene organske i anorganske tvari. U krvne stanice spadaju eritrociti (tzv. crvena krvna zrnca), leukociti (tzv. bijela krvna zrnca) i trombociti 20

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

(tzv. krvne pločice). Funkcija krvnih stanica je različita: eritrociti sudjeluju u razmjeni plinova i služe kao prenosioci kisika i ugljičnog dioksida, leukociti imaju obrambenu ulogu, a trombociti sudjeluju u zgrušavanju krvi. Funkcija krvi je višestruka: •

Prenosi kisik od pluća do tkiva, odnosno ugljični dioksid u suprotnom smjeru

•

Prenosi hranjive tvari od probavnog sustava do pojedinih organa, tkiva i stanica

•

Prenosi raspadne produkte metabolizma do organa za izlučivanje

•

Regulira tjelesnu temperaturu

•

Regulira količinu vode u tkivima.

Dišni sustav - respiratorni sustav DIŠNI SUSTAV / SUSTAV ZA DISANJE: •

nosna šupljina

•

ždrijelo

•

grkljan

•

dušnik

•

bronhi

•

pluća

U nosnoj šupljini se zrak vlaži, zagrijava pročišćava od čestica. Tako pročišćen zrak odlazi dalje u ždrijelo. Ždrijelo je sastavni dio i sustava za disanje i probavnog sustava. Pri gutanju, poklopac koji pripada grkljanu zatvara sustav za disanje i sprječava gušenje. Zrak iz ždrijela dospijeva, preko grkljana, u dušnik. Dušnik se grana u dva glavna bronha, koji ulaze u pluća i tu se dalje granaju u manje bronhije. Bronhije se granaju u bronhiole koje završavaju sa alveolama (plućni mjehurići). Alveole su okružene mrežom kapilara i tu se odvija razmjena plinova između alveola i kapilara (iz alveola se u kapilare predaje kisik, a iz kapilara u alveole prelazi CO2 - ugljični dioksid, koji se onda izdisanjem izbacuje iz organizma). Pluća čovjeka se sastoje iz dva plućna krila - lijevog i desnog. Izvana su pluća obavijena plućnom maramicom (pleura) koja se sastoji iz dva lista. Vanjski list pleure oblaže iznutra stijenku prsnog koša, a unutarnja pokriva pluća. Između ta dva lista vlada negativan tlak, koji pomaže da se pluća šire pri udisaju. 21

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Normalan ciklus disanja se sastoji od udisaja (inspirijuma) i izdisaja (ekspirijum). Normalno disanje je nečujno, ritmično (udisaj, izdisaj, pauza), bez šumova. Frekvencija disanja (broj disajnih ciklusa- udisaj, izdisaj, pauza u jednoj minuti) kod odraslog čovjeka u mirovanju iznosi 12-14 u minuti. Pri fizičkom naporu i emocionalnom uzbuđenju, frekvencija disanja se povećava, a pri spavanju smanjuje. Pri mjerenju disanja, obraća se pažnja, ne samo na frekvenciju disanja, već i na dubinu (plitko ili duboko disanje) i ritam disanja (pravilan ili nepravilan). 4)

Sustav za probavu- gastrointestinalni sustav SISTEM ZA PROBAVU: •

usna šupljina

•

jednjak

•

želudac

•

tanko crijevo

•

debelo crijevo

•

rektum

Usna šupljina predstavlja prvi dio probavnog sustava. U njoj se hrana usitnjava, putem sline omekšava, a enzimi koji se nalaze u slini počinju razgradnju hrane. Jednjak je cjevasti organ koji provodi hranu od ždrijela do želuca. Jednjak se nalazi u grudnoj šupljini, zatim prolazi kroz otvor na dijafragmi (ošit) i nastavlja se na želudac. Želudac je šuplji organ vrećastog oblika. Stvara želučanu kiselinu koja razgrađuje hranu i pretvara je u kašastu smjesu. Nakon probave u želucu, hrana prelazi u dvanaestopalačno crijevo (dvanaesnik). Dvanaestoplačno crijevo (dvanaesnik) je početni dio tankog crijeva (duljina tankog crijeva iznosi 5-6 metara). U njega se ulijevaju probavni sokovi iz jetre i gušterače, te žuč iz žučnog mjehura. U tankom crijevu se probavljena hrana prerađuje i pretvara u tekućinu, a zatim se razgrađeni sastojci upijaju u krv. Iz tankog crijeva ostaci probavljene hrane idu u debelo crijevo. Debelo crijevo je dio probavnog sustava u kojem se upijaju ostaci vode iz probavljene hrane. Završava se analnim otvorom. U početnom dijelu debelog crijeva nalazi se crvuljak, čija upala često zahtijeva hitnu kiruršku intervenciju. Hrana se u probavnom sustavu kreće putem peristaltike - sporih, ritmičnih kontrakcija mišićnog sloja, koji se nalazi u stijenki želuca i crijeva (glatki mišići). Te kontrakcije nisu pod utjecajem volje, već su automatske. 22

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA 5)

Mokraćno-spolni sustav (urogenitalni sustav)

Građa i funkcija urinarnog i spolnog sustava se zajedno obrađuju zbog njihove funkcionalne i anatomske povezanosti.

MOKRAĆNI SUSTAV (URINARNI SUSTAV) MOKRAĆNI SISTEM: • bubrezi • mokraćovodi (ureteri) • mokraćna bešika • mokraćna cijev (uretra) Bubrezi su parni organi veličine stisnute šake kod odraslog čovjeka. Smješteni su u stražnjem dijelu trbušne šupljine, blizu kralježnice. Oni imaju centralnu ulogu u urinarnom sustavu. Njihova funkcija je višestruka: •

Održavanje ravnoteže vode i elektrolita u organizmu

•

Izlučivanje otpadnih produkata metabolizma

•

Regulacija arterijskog tlaka,...

Izlučeni urin se mokraćovodom (ureterom) vodi do mokraćnog mjehura. Bubrezi i mokraćovod su parni organi. Mokraćni mjehur je neparan organ, oblika kruške. U predjelu baze mjehura u nju ulaze mokraćovodi, dok na vrhu mjehura izlazi mokraćna cijev. U njoj se nakuplja urin između dva mokrenja. Uretra ili mokraćna cijev je izvodni kanal mjehura. Mokraćna cijev je kod žena kraća nego kod muškaraca (kod žena je duga oko 4 cm, a kod muškaraca 18:20 cm). Kraća mokraćna cijev je jedan od razloga lakšeg nastanka urinarnih infekcija kod žena. Kod žena ona ima ulogu samo odvodne cijevi za urin, dok je kod muškaraca i odvodna cijev za spermu.

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

SPOLNI (REPRODUKTIVNI) SUSTAV 1. ŽENSKI POLNI (REPRODUTIVNI) SUSTAV ŽENSKI POLNI SUSTAV: •

jajnici

•

jajovodi

•

materica

•

rodnica

Jajnici su parni organi žene u kojima se nalaze nezrele spolne stanice sa kojima se žena rađa. Početkom puberteta počinje lučenje spolnih hormona. Pod njihovim utjecajem dolazi do sazrijevanja spolnih stanica i formiranja zrele jajne stanice. Svakog mjeseca, oslobađa se jedna jajna stanica u jajovod. Ukoliko se ta stanica spoji s muškom spolnom ćelijom (spermatozoidom), iz nje se razvija fetus (plod). Ako do oplodnje ne dođe, oslobođena jajna stanica se, zajedno sa površinskim slojem maternice, izbacuje iz organizma u vidu menstrualne krvi. Maternica je organ čija je osnovna uloga “prihvaćanje” oplođene jajne stanice i kasnije razvitak ploda. Period od prve menstruacije do spolne zrelosti iznosi 4-6 godina. Prvih par godina, menstrualni ciklusi su često nepravilni i neuredni. Vagina (rodnica) je cjevast, elastičan organ, koji vodi do grlića maternice.

2. MUŠKI SPOLNI (REPRODUKTIVNI) SUSTAV MUŠKI SPOLNI SUSTAV: •

testisi

•

prostata

•

penis

Penis je spolni organ koji, osim što izravno sudjeluje u seksualnom činu tj. u sprovođenju muških spolnih stanica - spermija u vaginu, također, predstavlja i dio urinarnog trakta (jer sadrži mokraćni kanal). Testisi su parni unutarnji spolni organi u kojima se stvaraju spermiji, tj. muške spolne stanice. Prostata je žljezdano-mišićni organ. U njenom žljezdanom dijelu, kao i u ostalim pridodanim žlijezdama, luči se tekućina tj. sperma (ejakulat) u kojoj se nalaze spermiji.

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA 6)

Endokrini sustav- sustav žlijezda sa unutarnjim lučenjem

ENDOKRINI SUSTAV: •

hipotalamus

•

hipofiza

•

štitna žlijezda

•

nadbubrežne žlijezde

•

gušterača (pankreas)

•

spolne žlijezde

HIPOTALAMUS Hipotalamus je žlijezda koja svojim hormonima kontrolira rad hipofize. S obzirom da hipofiza kontrolira rad drugih žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, hipotalamus je na taj način također uključen u regulaciju rada tih žlijezda.

HIPOFIZA Hipofiza je najznačajnija žlijezda s unutarnjim izlučivanjem. Smještena je u udubljenju na bazi lubanje. Proizvodi hormone putem kojih upravlja radom svih drugih žlijezda. Utječe na rast, krvni tlak, spolni razvoj, metabolizam i sl..

ŠTITNA ŽLIJEZDA Štitna žlijezda je u obliku leptira i nalazi se s prednje strane vrata, u donjem dijelu. Sastoji se od lijevog i desnog režnja, između kojih se nalazi suženje. Proizvodi hormone koji utječu na rad cijelog organizma: ubrzavaju metabolizam, ubrzavaju rad srca, snagu mišićne kontrakcije, izlučivanje tekućine putem bubrega i sl.

NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE Nadbubrežne žlijezde su parne žlijezde koje se nalaze na gornjim polovima bubrega. Utječu na: •

Reakciju organizma na stres (ubrzanje rada srca, povećanje krvnog tlaka,...)

•

Promet ugljikohidrata, masti i bjelančevina,

•

Promet minerala i vode

•

Razvoj spolnih organa u periodu razvoja. 25

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

GUŠTERAČA (PANKREAS) Nalazi se ispod želuca, dok je glava gušterače smještena u zavoju dvanaestopalačnog crijeva. Učestvuje u regulaciji razine šećera u krvi i u razgradnji tvari. Kada gušterača ne luči dovoljno hormona inzulina povećava se vrijednosti šećera u krvi, što se naziva šećerna bolest. Osoba koja boluje od šećerne bolesti ima sljedeće smetnje: učestalo mokrenje, osjećaj gladi i žeđi, gubitak na težini, umor i malaksalost.

SPOLNE ŽLIJEZDE Testisi kod muškaraca i jajnici kod žena su glavne spolne žlijezde. Oni luče hormone koji utječu na razvoj spolnih organa i karakteristika. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, starost nastaje nakon 60 godina. Starost je gerijatrijski problem nakon 75. godine života, kada je prisutna ovisnost o tuđoj pomoći i skrbi. Kod starijih osoba prisutne su intelektualne i razvojne promjene. Da bismo pružili adekvatnu zdravstvenu njegu starijim osobama, potrebno je imati odgovarajući pristup i uraditi procjene o zdravstvenom stanju pacijenta, prehrani, spavanju, i sl.

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

FIZIOLOŠKE I PATOFIZIOLOŠKE PROMJENE U STAROSTI

1.3.

Određene fizičke promjene, koje se se dešavaju kod starijih osoba, odražavaju se i na zdravstveno stanje pacijenta. Fiziološko starenje (“normalno starenje”) označava proces harmoničnog usporavanja organa, tkiva i stanica organizma i njihovih funkcija. Patološko starenje je disharmoničan proces ubrzanog propadanja organizma, koji se može pojaviti u različitim životnim dobima i vezan je za pojavu neke bolesti ili oštećenja organizma, koji dovode do prijevremene starosti i smrti. Starenje i starost jasno se razlikuju i dok je starenje prirodan i ireverzibilan fiziološki proces, koji u pojedinih ljudi napreduje različitom brzinom, sama starost predstavlja određeno životno razdoblje povezano s kronološkom dobi. S povisivanjem životne dobi događaju se mnogobrojne promjene organa i organskih sustava, što dovodi do progresivnog slabljenja i oštećenja njihove funkcije pa se u starosti učestalije javljaju pojedine kronične bolesti, a time i funkcionalna onesposobljenost starijeg čovjeka 1.3.1.

FIZIOLOŠKE PROMJENE U STAROSTI

Starenje nije bolest. Fiziološke promjene koje se dešavaju u starosti ne podrazumijevaju promjene koje se susreću tokom oboljenja.

Promjene na tjelesnom planu

Promjene na koži: •

Koža suha, blijeda, manje elastična

•

Dlaka tanja i siva

•

Gubitak potkožnog masnog sloja

•

Suhoća sluznica

Ove promjene na starijim osobama dovode do pojave bora, bržeg gubljenja tjelesne topline (što dovodi do bržeg javljanja osjećaja hladnoće), suhoće usta, oka i vaginalne sluznice (rodnica) Promjene na srcu i krvotoku: •

Krvne žile su manje elastične i sužene

•

Snaga srčanog mišića je smanjena

•

Nepravilan srčani rad. 27

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

To dovodi do povišenog krvnog tlaka, smanjene podnošljivosti napora i povećane mogućnosti za poremećaj srčanog ritma. Promjene na disajnom sustavu: •

pluća su manja i manje elastična

•

rebarne hrskavice okoštavaju.

Usljed ovih promjena smanjeno je širenje pluća i, posljedično, smanjena je tolerancija na fizičke aktivnosti. Rizik od infekcija je povećan. Promjene na sustavu za kretanje: •

smanjena je mišićna masa i snaga

•

tetive se skraćuju

•

smanjena je koštana masa

Ove promjene dovode do smanjene tolerancije na fizičke aktivnosti, smanjene pokretljivosti i povećanog rizika od prijeloma. Promjene na živčanom sustavu: •

refleksi su sporiji

Promjene na živčanom sustavu imaju za posljedicu lošiju ravnotežu, više padova, povećan rizik od aspiracije hrane (refleks povraćanja je slabiji), smanjena je sposobnost da se prepozna i točno lokalizira bol i nelagoda. Promjene na čulima: •

gubitak vida i sluha

•

slabiji osjećaj okusa

•

viši prag za osjećaj bola, dodira i temperature

Zbog svega navedenog, smanjena je oštrina osjetila (vida, sluha, dodira, okusa), smanjeno je uživanje u hrani što dovodi do gubitka apetita, određena oštećenja na tijelu mogu proći nezapaženo. Promjene na probavnom sustavu: •

promijenjeno stanje zuba, smanjeno je lučenje pljuvačke i osjećaj okusa, smanjena je pokretljivost crijeva.

Promjene na probavnom sustavu dovode do povećanog rizika od udisanja hrane, jer je hrana nedovoljno sažvakana, rizik od zatvora je povećan, resorpcija hranjivih tvari iz probavnog sustava je smanjena. Promjene na mokraćno-spolnom sustavu: •

izlučivanje urina u bubrezima je smanjeno

•

kapacitet mokraćnog mjehura je smanjen

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

uvećanje prostate

•

smanjenje spolnih organa žena.

Ove promjene izazivaju smanjenje bubrežne sposobnosti, češće i nedovoljno pražnjenje mjehura (to povećava mogućnost infekcije mokraćnog mjehura). Uvećana prostata dodatno otežava pražnjenje mokraćnog mjehura. Smanjena proizvodnja spolnih hormona dovodi do promjena u seksualnoj aktivnosti. Dodatne promjene: •

smanjena je obrambena reakcija

•

normalna tjelesna temperatura je niža

•

smanjena je proizvodnja hormona štitnjače i ostalih hormona, uključujući i inzulin.

Navedene promjene dovode do smanjene mogućnosti borbe protiv infekcija, veće mogućnosti razvoja šećerne bolesti i sl. Zato što su tjelesni sustavi u međusobnom odnosu, promjena u jednom sustavu utječe i na promjenu u drugom sustavu.

Promjene na psihičkom planu

U psihičke promjene koje se sreću kod starijih osoba spadaju zaboravnost, neraspoloženje, osjećaj usamljenosti i odbačenosti, strah, depresija,...

Promjene na socijalnom planu

Promjene na socijalnom planu kod starijih osoba mogu biti u vezi sa osamostaljivanjem djece i odlaskom iz obiteljskog doma, odlaskom u mirovinu, gubitkom prijatelja, oskudnim društvenim životom i sl.. 1.3.2.

NAJČEŠĆA OBOLJENJA U STARIJOJ DOBI

Statistički, najčešća oboljenja starijeg doba su: •

Oboljenja sustava za kretanje (osteoporoza s prijelomima kao posljedicom, reumatska oboljenja)

•

Oboljenja srca i krvnih žila (infarkt miokarda, arterijska hipertenzija, ateroskleroza, moždani udar)

•

Karcinomi

•

Oboljenja sustava za disanje (astma, KOPB-kronična opstruktivna bolest pluća)

•

Oboljenje urogenitalnog sustava (urinarna inkontinencija) 29

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

Oboljenja probavnog sustava (fekalna inkontinencija, opstipacija i konstipacija)

•

Oboljenja žlijezda s unutarnjim izlučivanjem (šećerna bolest)

•

Psihička oboljenja (demencija, depresija, delirij)

Osteoporoza Osteoporoza je najčešći uzrok preloma kostiju kod starijih osoba. Osteoporoza je metabolička bolest kostiju kod koje dolazi do gubitka koštanog tkiva uz gubitak ukupne koštane mase, što za posljedicu ima poremećaj strukture kosti sa povećanom osjetljivošću za prijelome. Osteoporoza se ispoljava četiri puta češće kod žena nego kod muškaraca starije životne dobi. Žene sitnije građe i manjeg indeksa tjelesne mase imaju najveći rizik oboljevanja. Na formiranje kosti tokom života značajno utječe i prehrana. Kalcij i vitamin D su neophodni za stvaranje kosti i trebaju se unositi u adekvatnim količinama. Neadekvatan unos ovih tvari, tijekom razdoblja od nekoliko godina, imati će za posljedicu smanjenje gustoće kosti i razvoj osteoporoze. Razvoju osteoporoze doprinose i: a)

različita kronična oboljenja i endokrini poremećaji

upotreba nekih lijekova

zloupotreba alkohola

pušenje i prekomjerno konzumiranje kave i gaziranih pića

genetska predispozicija (tzv. “obiteljsko nasljeđe”).

Klinička slika Simptomi osteoporoze su kronična bol, deformiteti kralježnice i frakture kuka ili kralježaka. Povremeno, naročito ako su se razvile komplikacije, osobe sa ostoporozom navode prisutnost boli u gornjem ili srednjem dijelu prsnog dijela kralježnice, koji je povezan s aktivnošću. Bol se pogoršava dugim sjedenjem ili stajanjem, a smanjuje mirovanjem u ležećem položaju. Učinak analgetika (lijekova protiv bolova) je kratkotrajno. Bol je najčešće posljedica prijeloma kralješka.Kod osoba starije životne dobi osteoporoza često ne uzrokuje simptome, a prvi znak oboljenja, koji potiče sumnju, jesu prijelomi kuka ili kralježaka. 30

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Osteoporoza se liječi, uz tablete, odgovarajućim unosom kalcija, vitamina D i bjelančevina, vježbanjem (penjanje uz stube, aerobik, brzo hodanje), sprječavanjem padova, prestankom pušenja i smanjenjem unošenja prekomjerne količine alkohola i kofeina.Kalcija ima u većim količinama u mlijeku, mladom siru, blitvi, koprivi, špinatu i sl. Prirodni izvori vitamina D su namirnice poput mlijeka, pahuljica, žumanca, morske ribe i džigerice.

Reumatske bolesti Reumatske bolesti predstavljaju skup različitih oboljenja koja imaju zajedničke simptome: upalni proces, otok i bolove u zglobovima, mišićima, tetivama i smanjenu pokretljivost. Najčešća reumatska oboljenja kod starijih su osteoartritis i reumatski artritis.

Osteoartritis Osteoartritis nije redovita pojava u starosti. Od njega obolijevaju osobe koje su naslijedile slabiju hrskavicu u zglobovima. To je bolno stanje kod kojeg vremenom dolazi do oštećenja hrskavice koja oblaže rubove kostiju zgloba. Hrskavica, koja je normalne debljine od 3-5 mm, vremenom se stanjuje, trenje kostiju i zglobova pri kretanju se povećava i dolazi do oštećenja i upale zglobova. Najčešće su zahvaćena koljena, kukovi, vrat, prsti, donji dio leđa. Javlja se bol, otok i osjetljivost zglobova, bolovi pri hodu (i uzbrdo i nizbrdo), teškoće pri oblačenju i sl..

Reumatski artritis Reumatski artritis najčešće počinje u srednjoj dobi. Učestalost ove bolesti, kao i težina kliničke slike, povećava se kod starijih. Najčešće su zahvaćeni zglobovi ruku i nogu (šake, ramena, koljena i stopala). Karakterizira ga bol i otok zahvaćenih zglobova, koji mogu biti topli i crveni u fazi pogoršanja. U liječenju reumatskih oboljenja se najčešće koriste lijekovi koji smanjuju upalu i bol. Neki od ovih lijekova, koji se mogu kupiti u ljekarni bez recepta (Brufen, Diklofenak,...) se moraju oprezno koristiti kod osoba koje imaju problema sa želucem, kao i kod srčanih bolesnika.

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Ateroskleroza Ateroskleroza je bolest kod koje dolazi do nakupljanja kolesterola i drugih masnih tvari u stijenkama arterija i formiranja naslaga (plakova) unutar krvnih žila. Arterije postaju neelastične, tvrde, suženog lumena, a protok krvi kroz tako promijenjene arterije je otežan. Može zahvatiti pojedine, ili sve krvne žile u organizmu. Smetnje koje se ispoljavaju ovise od organa čiji su krvni sudovi zahvaćeni: angina pectoris (koronarna bolest) ukoliko su zahvaćene srčane arterije, povišen krvni tlak kod promjena na bubrežnim arterijama, glavobolja, nesvjestica, slabije pamćenje kod aterosklerotskih promjena na krvnim žilama mozga. Faktori rizika za nastanak ateroskleroze su gojaznost, pušenje, konzumiranje masne hrane i smanjena fizička aktivnost.

Arterijska hipertenzija (povišen krvni tlak) Arterijska hipertenzija je stanje trajno povišenog sistoličkog (“gornjeg”) tlaka od 140mmHg ili više i/ili dijastoličkog (“donjeg”) od 90 mmHg ili više. Prema uzroku je dijelimo na primarnu i sekundarnu. Primarna hipertenzija se javlja u 90% slučajeva i kod nje je uzrok nepoznat. Sekundarna hipertenzija nastaje kao posljedica oboljenja drugih organa: bubrega, srca, štitne žlijezde i sl. Arterijska hipertenzija može biti godinama prisutna, a da osoba nema simptoma. Smetnje koje se mogu javiti kod hipertenzije su glavobolja, lupanje srca, zujanje u ušima, vrtoglavica, malaksalost i sl. Kao posljedica povišenog krvnog tlaka može se javiti moždani ili srčani udar.

Arterijska hipotenzija Arterijska hipotenzija je stanje kada je sistolički (“gornji”) tlak manji od 90 mm Hg, a dijastolički (“donji”) manji od 60 mm Hg. Simptomi hipotenzije su brzo zamaranje, vrtoglavica, nesvjestica, umor, gubitak svijesti. Hipotenzija se često javlja pri nagloj promjeni položaja tijela (iz ležećeg u sjedeći ili stojeći položaj). To je tzv. ortostatska hipotenzija. Treba imati na umu da ortostaska hipotenzija kod starijih može biti znak krvarenja u probavnom traktu. Osim toga, hipotenzija može biti posljedica i različitih patoloških stanja (bolesti srca, pluća, opće iscrpljenosti, gladovanja). 32

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Kod hipotenzije izbjegavati naglo ustajanje, nositi elastične dokoljenice ili zavoj (kod proširenih vena) i liječiti osnovno oboljenje.

Koronarna bolest (bolest krvnih žila srca) Krvne žile srca snabdijevaju srčani mišić sa kisikom i hranljivim tvarima. Prolazno suženje tih krvnih žila dovest će do ispoljavanja smetnji u vidu angine pektoris, dok će trajno suženje ili začepljenje dovesti do infarkta miokarda. Koronama bolest može da izazove blage ili srednje jake bolove u grudima. Bolovi se mogu širiti u vilicu i ruke - ovo su simptomi angine pektoris. Simptomi koji se javljaju su: jaka bol iza prsne kosti koja se može širiti u vrat, donju vilicu, ramena, prema lopaticama ili u ruke (češće lijevu ruku). Bol može biti praćena mučninom ili povraćanjem. Bol kod angine pektoris traje do 15 minuta i prolazi na nitroglicerin tablete (koje se stavljaju pod jezik) ili sprej, dok kod infarkta bol traje duže i ne prolazi na nitroglicerin. Uz bol se može javiti preznojavanje (koža je hladna, orošena znojem). U starijih osoba simptomi infarkta (tzv. “tihi infarkt”) mogu biti samo vrtoglavica, gubitak daha, mučnina, nesvjestica, groznica i preznojavanje. U slučaju sumnje na anginu pektoris ili infarkt miokarda, osobu treba staviti u ležeći položaj, pod jezik joj staviti tabletu nitroglicerina i obavijestiti medicinsku sestru, liječnika ili stanicu hitne pomoći.

Moždani udar (moždana kap) Moždani udar je naglo nastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem cirkulacije u mozgu što dovodi do nedovoljne opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima. Taj nedostatak može nastati ili usljed začepljenja krvnog suda (moždani udar bez krvarenja u mozgu) ili usljed pucanja krvnog suda (moždani udar sa krvarenjam u mozgu). Zbog nedostatka kisika i hranjivih tvari dolazi do oštećenja i odumiranja živčanih stanica u zahvaćenim dijelovima mozga što se manifestira oštećenjem funkcija kojima ti dijelovi mozga upravljaju. •

utrnulost, slabost ili oduzetost lica, ruke ili noge pogotovu ako je zahvaćena jedna strana tijela

•

poremećaji govora: otežano i nerazumljivo izgovaranje riječi, potpuna nemogućnost izgovaranja riječi i/ili otežano, odnosno potpuno nerazumijevanje govora druge osobe

•

naglo zamagljenje ili gubitak vida osobito na jednom oku ili u polovini vidnog polja 33

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

naglo nastala jaka glavobolja praćena povraćanjem bez jasnog uzroka

•

gubitak ravnoteže i/ili koordinacije povezani s drugim simptomima

•

omaglice ili vrtoglavice, nesigurnost i zanašanje u hodu, iznenadni padovi osobito povezani s drugim simptomima

Ukoliko su ovi simptomi prolazni i kratkotrajni (nekoliko minuta do jedan sat), ne radi se o moždanom udaru već o prolaznoj ishemiji mozga, koja predstavlja znak upozorenja o mogućem razvoju moždanog udara. Svaki moždani udar zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju. Kod sumnje na moždani udar treba kod osobe utvrditi stanje svijesti. Ako je osoba u nesvijesti, ali diše i ima puls, treba je postaviti u stabilan bočni položaj (detaljno opisan u poglavlju Prve pomoći) i pozvati Hitnu medicinsku pomoć.

Astma Astma je kronična upalna bolest dišnih putova (bronha) koja nastaje međudjelovanjem upalnih stanica našeg imunološkog sustava, upalnih posrednika, te tkiva i stanica dišnih putova. Napadaji astme mogu biti povremeni, ali je upala dišnih putova kronično prisutna. Astmu karakteriziraju ponavljane epizode zviždanja u prsima, nedostatak zraka i kašalj. U nastanku astme igraju ulogu unutarnji faktori organizma (nasljedna sklonost alergijskim reakcijama) i vanjski čimbenici okoliša (alergeni, duvanski dim, respiratorne infekcije). Među najčešće alergene koji mogu izazvati astmatski napad spadaju polen, prašinske grinje, životinjska dlaka, hrana, lijekovi, emocije... U njezi pacijenata s astmom važno je prepoznati i izbjegavati pokretače astme (vanjske čimbenike okoline), prepoznati znakove pogoršanja astme i održavati zdrav način života. U liječenju astme se koriste pumpice za inhalacijsku primjenu lijekova. Njegovatelji/-ice trebaju naučiti stariju osobu pravilnoj primjeni pumpica da bi lijek imao efekta.

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Koraci za pravilnu primjenu lijeka putem MDI-a (pumpice): • Dobro protresti pumpicu •

Skinuti zaštitni poklopac sa pumpice

•

Izdahnuti zrak iz pluća do granice nelagode

•

Staviti pumpicu u usta

•

Početi sa dubokim i snažnim, ne pretjerano brzim udisajem, te istovremeno potiskom osloboditi jednu dozu iz pumpice

•

Isprati usta vodom

KOBP (Kronična opstruktivna bolest pluća) Kronična opstruktivna bolest pluća je kronično, progresivno (napredujuće) plućno oboljenje. Najvažniji uzrok za razvoj KOBP je pušenje !!! Simptomi KOBP su: •

zviždanje pri disanju

•

kronični kašanj, najgori u jutarnjim satima

•

povećano stvaranje ispljuvka

•

nedostatak zraka pri naporu

•

povećanje umora kako bolest napreduje.

Prestanak pušenja je prva mjera, uz terapiju lijekovima, koja se poduzima u liječenju KOBP.

Inkontinencija Inkontinencija predstavlja nemogućnost zadržavanja mokraće ili stolice. Dijeli se na urinarnu i fekalnu inkontinenciju.

URINARNA INKONTINENCIJA Urinarna inkontinencija se često sreće kod starijih osoba oba spola. Promjene mokraćnog sustava u starosti, uz primjenu nekih lijekova, olakšavaju nastanak urinarne inkontinencije. Neki od uzroka su: •

slabost mišića zdjelice

•

upale

•

kamenci i tumori mokraćnog mjehura

•

uvećana prostata ili tumori prostate kod muškaraca 35

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

manjak estrogena kod žena u menopauzi

•

lijekovi (za izmokravanje, za smirenje...).

•

osobe s inkontinencijom smanjuju svoje socijalne aktivnosti.

Postoji pet tipova urinarne inkontinencije kod starijih osoba: 1.

nagonska inkontinencija (pretjerano aktivan-nestabilan mjehur koji se prazni na najslabiji poticaj - kod multiple skleroze, Parkinsonove bolesti, moždanog udara...)

stres inkontinencija (zbog slabljenja mišića zdjelice usljed fizičkog naprezanja, kihanja, kašljanja)

miješana inokntinencija (nagonska i stres inkontinencija)

preljevna inkontinencija (tijekom fizičke aktivnosti i pokreta - slabosti mišića zdjelice, opstrukcija kamenom ili tumorom, hipertrofija prostate, vaginalni prolaps...)

funkcionalna inkontinencija (neprepoznavanje nagona za mokrenje, nemogućnost da se stigne do toaleta - kod senilne demencije, zbunjenosti, depresije...).

Stupnjevi inkontinencije: • LAKA - gubitak kapljica ili manjih količina urina pri kihanju, kašljanju i sl.. • SREDNJA - gubitak veće količine urina (500-600 ml dnevno) - pri hodanju, penjanju uz stube... • TEŠKA - gubitak velikih količina urina uz prisustvo fekalne inkontinencije (pri stajanju ili u ležećem položaju) Bolesnik / korisnik može mokriti: •

samostalno u toaletu

•

u noćnu posudu

•

u pelene

•

pomoću urinarnog katetera

Postupci kod urinarne inkontinencije: • piti vodu umjesto pića koja pojačavaju izmokravanje (kava, čaj, gazirana pića) • predveče smanjiti unos tekućine • pražnjenje mokraćnog mjehura u redovitim vremenskim razmacima, npr. svaka 2-3 sata • potpuno pražnjenje mjehura prije i poslije jela, kao i prije spavanja 36

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

sprječavanje opstipacije (zatvora)

•

primjena Kegelovih vježbi (stiskanje mišića koji zaustavlja mlaz mokraće i njegovo zadržavanje, te opuštanje-naizmjenično grčenje i opuštanje mišića zdjelice u trajanju od po 5 sekundi; najbolje početi sa 10 kontrakcija ujutro i 10 navečer)

•

održavanje higijene kože

•

smanjenje tjelesne težine kod pretilih osoba.

Ako ne dođe do poboljšanja: •

pelene i ulošci za odrasle

•

fizikalna terapija

•

kirurška terapija.

U ustanovam ili u kućnim uvjetima, toalet mora biti jasno obilježen. Ako starija osoba ima lošije pamćenje, njegovatelj/-ica je treba brzo odvesti u toalet. Kod osoba s demencijom ponekada nemir ili besciljno lutanje može značiti da osoba treba u toalet.

FEKALNA INKONTINENCIJA Fekalna inkontinencija (inkontinencija stolice) predstavlja nemogućnost kontroliranog pražnjenja crijeva. Prisutna je kod 50% osoba smještenih u umirovljeničkim centrima, češće kod muškaraca. Fekalna inkontinencija ne predstavlja, kao ni urinarna, normalnu pojavu kod starenja.

Mogući uzroci fekalne inkontinencije: • demencija (postupan početak) •

povreda leđne moždine (nagli početak)

•

dugotrajna uporaba laksativa (lijekova koji se daju kod opstipacije)

•

uporaba nekih lijekova (aspirin, preparati željeza, antidepesivi...).

Postupci kod fekalne inkontinencije • ukoliko se koriste laksativi, postupno ih isključiti •

konzumirati hranu bogatu vlaknima (sirovo, lisnato povrće, neoljušteno voće, cerealije)

•

redovito vježbanje

•

održavanje higijene kože

•

rutinsko pražnjenje crijeva 30-40 minuta nakon svakog obroka

•

primjena Kegelovih vježbi nekoliko puta dnevno. 37

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Opstipacija i konstipacija Opstipacija je odsustvo normalne stolice. Konstipacija je stanje praćeno suhim, tvrdim i oskudnim stolicama, uz otežano pražnjenje crijeva i osjećaj nepotpunog pražnjenja.

Simptomi opstipacije i konstipacije: • osjećaj nadimanja u trbuhu • bol u leđima • bol u lijevom gornjem dijelu trbuha • osjećaj pritiska u rektumu • naprezanje pri defekaciji • smanjenje apetita i glavobolja. Postupci kod opstipacije i konstipacije • uspostaviti vrijeme redovite defekacije (pražnjenja crijeva ujutro i 30-40 minuta nakon obroka) • povećati unos tekućine i vlakana • vježbanje • unositi neprerađene žitarice, voće i povrće, jogurt • što rjeđe koristiti laksative.

Šećerna bolest (Diabetes mellitus) Dijabetes ili šećerna bolest (diabetes mellitus) je kronični, neizlječivi poremećaj metabolizma, koji se karakterizira trajno povišenom razinom glukoze u krvi. Nastaje zbog smanjenog lučenja ili smanjenog djelovanja hormona gušterače - inzulina, odnosno u kombinaciji ova dva čimbenika. Taj nedostatak inzulina ometa razmjenu ugljikohidrata, masti i bjelančevina u organizmu (što se ispoljava tipičnim tegobama), a nakon dužeg vremena utječe i na strukturu i funkciju krvnih žila, živaca i drugih organa i organskih sustava.

Tipovi šećerne bolesti -

Dijabetes tip 1 (inzulin-ovisni), karakterizira ga apsolutni nedostatak inzulina i akutni početak, obično prije 25. godine. Liječi se injekcijama inzulina.

Dijabetes tip 2 (inzulin-neovisni), karakterizira ga otpornost na inzulin, a pretilost je najvažniji faktor okoline. Najčešće se javlja između 50. i 60. godine života i dugo vremena se može kontrolirati dijetom i/ili tabletama

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Čimbenici rizika za nastanak šećerne bolesti su nasljeđe, pretilost, neadekvatna prehrana, stres, nedovoljna fizička aktivnost. Klinička slika šećerne bolesti su povećan osjećaj žeđi, često mokrenje, posebice noću, povećan osjećaj gladi, suha usta, česte urinarne infekcije. Komplikacije nastaju vremenom kao posljedica promjena na malim krvnim žilama u organizmu, a ispoljavaju se ovisno od lokalizacije tih promjena - na očima, bubrezima,srcu, perifernim dijelovima organizma (stopala, prsti) itd. Ranim otkrivanjem bolesti i dobrim liječenjem, bolesnici se mogu osposobiti za rad i mogu doživjeti duboku starost.

INZULINSKE INJEKCIJE Da bi se koža, masno tkivo i mišići sačuvali zdravim, bitno je koristiti različita mjesta za svaki ubod. Cilj je da se koriste podjednako sve regije i mjesta. Tako se osigurava da ni jedno mjesto ne bude pretjerano korišteno, jer može prouzročiti promjene tkiva. Treba koristiti sva mjesta u jednog regiji prije nego što se prijeđe na drugu. Brzina ulaska inzulina u krv (apsorpcija): najbrža iz trbuha; nešto sporija iz ruku; najsporija iz butina i stražnjice. Svaki ubod treba biti za širinu prsta dalje od prethodnog u regiji. •

Nikada ne ubrizgavajte injekciju u mišić.

•

Ne ubrizgavajte injekciju blizu mladeža ili ožiljka.

4 regije tijela za davanje inzulinskih injekcija: •

trbuh

•

ruke

•

butine

•

stražnjica Slika Mjesta davanja inzulinskih injekcija

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Slika Dijabetično stopalo

Njega stopala kod dijabetičara • Higijena stopala

•

dnevno prati stopala toplom vodom i sapunom (provjeriti temperaturu vode)

•

stopala potpuno osušiti mekanim ručnikom (posušiti obavezno i prostor između prstiju)

•

da bi stopala bila mekana utrljati mlijeko na stopala, ali ne između prstiju

•

da bi stopala bila zaštićena uvijek nositi cipele i čarape

•

svakodnevno mijenjati čarape.

Njega noktiju •

nokte cijelom dužinom sjeći ravno

•

rubove noktiju turpijati turpijicom sa šmirglom.

Provjera stopala •

stopala dnevno provjeravati

•

na stopalima tražiti posjekotine, otvorene površine, plikove, žuljeve, otvrdnuća, crvene površine, znojna mjesta

•

prije nego što se obuju cipele treba provjeriti unutrašnjost cipela da nema stranih tijela u njima.

Prilikom vježbanja koristiti udobnu obuću, izbjegavati vježbanje na prevelikoj hladnoći ili toploti. Nakon vježbanja svakodnevno pregledavati stopala, te izbjegavati vježbanje tokom perioda slabije kontrole šećera u krvi. Stopala trebaju biti uvijek utopljena.

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Demencija Demencija je stečeno, progresivno i nepovratno oštećenje mentalnih funkcija usljed određenih organskih uzroka. Učestalost demencije raste sa godinama starosti. Ovo oboljenje nije normalan dio starenja, i kod većine ljudi se nikad ne razvije. Demencija ima podmukao početak, a simptomi dugo traju. Demencija je klinički sindrom karakteriziran propadanjem ranije stečenih mentalnih funkcija, koje vodi smanjivanju ili nemogućnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti. To je jedan od najozbiljnijih poremećaja koji pogađa starije ljude. Demencija je također i značajan rizični čimbenik za razvoj drugih gerijatrijskih problema, kao što su padovi, urinarna inkontinencija i sl. Prevalencija demencije raste ubrzano sa životnom dobi, te se podvostručuje svakih 5 godina poslije 60. godine života. Gerontološka istraživanja u razvijenim zemljama ukazuju na udio oboljelih od 50% u dobi od 85 i više godina. Najčešći uzroci sindroma demencije su Alzheimerova bolest i vaskularna demencija, koje su zajedno odgovorne za oko 90% slučajeva demencije.

Uzroci demencije: • Alzheimerova bolest •

Cerebrovaskularna oboljenja

•

Parkinsonizam

•

Genetika (samo 10%).

Najčešće prisutni simptomi kod demencije su: smanjena sposobnost pamćenja, orijentacije, prosuđivanja, razumijevanja i učenja (posebice u novim situacijama). Kada se ove sposobnosti naglo pogoršavaju, onda mogući uzrok može biti infekcija, moždani udar, lijekovi i sl.. Ukoliko do pada ovih sposobnosti dolazi postupno, treba se uraditi sveobuhvatna procjena kognitivnih sposobnosti. Za procjenu sposobnosti pamćenja, mišljenja, učenja,... (kognitivne sposobnosti) koristi se MMSE (Mini pregled mentalnog statusa).

Bodovanje MMSE-a Maksimalan zbroj poena je 30. REZULTAT: Normalna spoznaja

27-30

Blago pogoršanje

20-26

Umjereno pogoršanje

10-19

Ozbiljno pogoršanje

0-9 41

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

STANDARDIZIRANI PREGLED MINI-MENTALNOG STATUSA Maksimalno bodova 1. Koja je ovo (godina) (sezona) (mjesec)?

Koji je danas datum?

Koji je ovo dan u tjednu?

2. U kojoj se (zemlji) (provinciji) (gradu) nalazimo?

Koji je naziv ove bolnice/zgrade?

Na kojem se katu nalazimo?

3. Imenovaću 3 predmeta. Nakon što kažem sva tri, želim da ih ponovite. Zapamtite koji su, jer ću vas za nekoliko minuta zamoliti da ih ponovo imenujete. Lopta; Auto; Čovjek

Molim vas ponovite mi te tri stvari. 4. Spelujte riječ “svijet”. Sada je izgovorite naopačke.

5. Sada, koja su to tri objekta koje ste trebali zapamtiti? Lopta Auto Čovjek

6. Pokažite svoj ručni sat. Pitajte: Kako se ovo zove?

7. Pokažite olovku. Pitajte: Kako se ovo zove?

8. Želim da ponovite frazu za mnom: “NIŠTA AKO, I ILI ALI”

9. Pročitajte riječi na ovoj stranici i zatim uradite što se traži: ZATVORITE OČI

10. Uzmite papir u svoju desnu/lijevu ruku, presavijte ga jednom na pola sa obje ruke i stavite ga na pod.

11. Napišite čitavu rečenicu na tom komadu papira.

12. Precrtajte ovaj crtež.

UKUPNO

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Na osobe s demencijom korisno djeluje boravak u obiteljskom ili prijateljskom okruženju kad god je moguće. Ukoliko je potreban odlazak u bolnicu, onda dementnoj osobi to treba objasniti i s njom ići njoj poznata osoba u koju ima povjerenja. Dementne osobe često zaborave uzeti propisani lijek. Način na koji se žale na fizičke bolesti nije uvijek jednostavan za razumjeti. Pogoršanje se može javiti i kod nedijagnostifikovane ili neliječene depresije, kroničnog bola, smanjenja osjeta (npr. pokvaren slušni aparat), kronične konstipacije i sl.

Socijalna, emocionalna i duhovna potpora Socijalna, emocionalna i duhovna potpora može se provoditi na sljedeće načine: •

uključivanjem u donošenje odluka o njihovoj njezi

•

informacijama o njihovoj bolesti i o tome kako mogu pomoći sebi

•

pomoći u obavljanju svakodnevnih aktivnosti

•

emocionalnoj potpori

•

održavanju društvenog života i vjerskih običaja

Delirij (Konfuzija) Delirij je reverzibilno kliničko stanje koje karakterizira dezorijentiranost u vremenu i prostoru, ali ne i gubitak identiteta i pamćenja. Osim toga, prisutne su promjene raspoloženja, izmijenjen nivo svijesti i poremećen san. To je tzv. akutno stanje zbunjenosti i predstavlja hitno medicinsko stanje. Simptomi se mogu ispoljiti u sljedećim područjima: 1.

Poremećaji svijesti (od zamagljene svijesti do kome)

Poremećaj spoznaje (vidne halucinacije, poremećaj kratkotrajnog pamćenja, dok je dugotrajno pamćenje očuvano, dezorijentiranost u vremenu, prostoru i prema osobi)

Psihomotorni poremećaj (povećana ili smanjena aktivnost, ubrzan, ili usporen govor)

Poremećaj ritma spavanja (nesanica, pospanost po danu, pogoršanje simptoma po noći, noćne more).

Uzroci delirija mogu biti: •

lijekovi

•

infekcije

•

hipo i hiperglikemija (nizak i visok šećer u krvi)

•

emocionalni stres

•

hipoksija (manjak kisika)

•

anemija (malokrvnost) 43

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

dehidracija (gubitak tekućine),...

Osobe sa delirijem se smještaju u bolnicu na ispitivanje i liječenje.

Gerijatrijska depresija Depresija je mentalno stanje koje se karakterizira dugotrajnim osjećajem potištenosti, tuge, beznađa, pesimizma, obeshrabrenja i jednog općeg stanja duboke praznine. Depresija se sreće u svim životnim razdobljima. Učestalost depresije kod starijih osoba je velika. Češća je kod ljudi s demencijom (treba razlikovati depresiju od demencije). Gerijatrijska depresija je najčešći emocionalni problem kod starijih. Depresija može imitirati demenciju, pa procjena mora biti potpuna. Simptomi depresije: •

tipično rano buđenje

•

smanjen interes za omiljene stvari

•

neopravdani osjećaj vlastite krivnje

•

neprekidni umor

•

konfuzija i usporen tijek misli

•

često slab apetit i gubitak težine

•

misli o smrti ili samoubojstvu.

Za zdravstvene probleme u gerijatriji karakteristično je 4N:

1.3.3.

ZARAZNE BOLESTI

Zarazne ili infektivne bolesti su skupina oboljenja koja nastaju prodorom patogenih mikroorganizama ili njihovih izlučevina, toksina, u organizam čovjeka. Prenose se s čovjeka na čovjeka, ili sa životinja na čovjeka. Infekcija je prodor, naseljavanje i razmnožavanje patogenih mikroorganizama u organizam domaćina. 44

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Infektivnost je sposobnost prodiranja, održavanja i razmnožavanja patogenih mikroorganizama. Infekcija može dovesti do slabije reakcije organizma, tako da su simptomi slabo ispoljeni, tj. infekcija ostaje neprimjetna, ili može dovesti do jače reakcije organizma, sa ispoljavanjem simptoma i znakova bolesti. Za održavanje zaraznih bolesti potreban je tzv. VOGRALIKOV LANAC INFEKCIJE, koji čine: 1.

IZVOR ZARAZE

PUTOVI ŠIRENJA BOLESTI

ULAZNA VRATA INFEKCIJE

KOLIČINA I VIRULENCIJA UZROČNIKA, OKOLIŠ

OSJETLJIVOST DOMAĆINA

IZVOR ZARAZE

Izvor zaraze može biti čovjek, ili životinja, koji izlučuju klice u drugu osobu i u njoj izazivaju zarazu. Bolesti koje su zajedničke i ljudima i životinjama se nazivaju zoonoze. Čovjek kao izvor zaraze može biti kao bolesnik, ili kliconoša. Kliconoše su osobe kod kojih nema ispoljenih znakova bolesti, ali se u njima nalaze uzročnici zaraznih bolesti, te su zarazni za druge ljude. Infektivni agens putem stolice, mokraće, sline, suza, krvi i sl. dospijeva u vanjsku sredinu.

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

PUTOVI ŠIRENJA BOLESTI

Bolest se može širiti: •

Direktnim kontaktom (preko kože i sluznica, spolnim odnosom, poljupcem, ugrizom)

•

Indirektnim kontaktom (preko pribora za jelo i piće, medicinskih instrumenata-igle, šprice, ginekoloških i zubarskih instrumenata...)

•

Zrakom (kihanjem, kašljanjem...), vodom, zemljom (uzročnici tetanusa, crijevni paraziti...)

•

Zagađenom hranom (meso, mlijeko i mliječne prerađevine, jaja...)

•

Preko prijenosnika (muhe, komarci, uši, ose, grinje, krpelji...)

•

Preko posteljice (s trudnice na plod)

ULAZNA VRATA INFEKCIJE

Ulazno mjesto za patogenog uzročnika može biti: •

Usta (bolesti sustava za probavu i sustava za disanje)

•

Nos (bolesti sustava za disanje)

•

Oko

•

Spolni organi

•

Koža

KOLIČINA I VIRULENCIJA UZROČNIKA, OKOLIŠ

Virulencija uzročnika je stupanj patogenosti uzročnika, odnosno sposobnost uzročnika da izazove bolest. Ukoliko je virulencija uzročnika, odnosno patogenost visoka, onda će i mali broj uzročnika izazvati bolest. S druge strane, ako je količina uzročnika velika, onda će mogućnost nastanka infekcije biti veća.

OSJETLJIVOST DOMAĆINA

Da li će doći do razvoja bolesti ne ovisi samo o broju i patogenosti uzročnika, već i od otpornosti domaćina. Poznato je da u rizičnu skupinu za razvoj zaraznih bolesti, pored djece spadaju i starije osobe. Prema nastanku i trajanju infekcije, razlikujemo akutna i kronična oboljenja. Akutne zarazne bolesti (npr. grip) naglo nastaju, traju kratko i najčešće završavaju bez komplikacija. Kronične zarazne bolesti počinju postupno, traju duže vremena i iza sebe najčešće ostavljaju oštećenja. Kod starijih osoba, bolest se može razvijati atipično (neuobičajeno). Starija osoba može imati npr. upalu pluća bez tempera46

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

ture i jakog kašlja. Gubitak svijesti kod starije osobe može, između ostalog, biti posljedica i upale pluća. Komplikacije koje se razvijaju kod starijih osoba, kao posljedica zaraznih bolesti, ozbiljnije su i dugotrajnije i mogu biti po život opasne. U liječenju zaraznih bolesti, pored terapije lijekovima (tzv. farmakološko liječenje) bitne su i nefarmakološke mjere: mirovanje, adekvatna prehrana, vježbe i sl.. Prevencija (sprječavanje) zaraznih bolesti se provodi na različite načine: izbjegavanjem kontakta s izvorom zaraze, podizanjem otpornosti, odgovarajućim načinom života... U specifične mjere prevencije zaraznih bolesti spada i imunizacija. Imunitet označava sposobnost organizma da se odupre i obrani od infekcija, bolesti ili neke druge biološke ili kemijske opasnosti. Imunološki sustav predstavlja ukupni obrambeni mehanizam organizma. Imunitet može biti urođeni i stečeni tijekom života. Stečeni imunitet može biti prirodni-nakon nekih preležanih bolesti i vještački - kada se u organizam unose već gotova antitjela (ljudskog ili životinjskog porijekla).

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

ZAŠTITA NA RADU I PRVA POMOĆ ZAŠTITA NA RADU

2.1.

2.1.1.

MJERE ZAŠTITE NA RADU

Pod mjerama zaštite na radu podrazumijevaju se sve tehničke, zdravstvene, obrazovne, pravne, psihološke, socijalne i slične mjere kojima se, sukladno postojećim propisima, pravilima struke, znanstvenim i stručnim saznanjima, postižu temeljni ciljevi zaštite na radu. Svrha zaštite na radu je stvarati sigurne radne uvjete kako bi se spriječile ozljede na radu, profesionalne bolesti i nezgode na radu.

Mjere zaštite na radu dijele se na: • prethodne mjere zaštite na radu •

tekuće mjere zaštite na radu i

•

kurativne mjere zaštite na radu.

Prethodne mjere zaštite na radu, kao najvažnije, odnose se na planiranje procesa rada, u cilju zaštite zdravlja i radne sposobnosti radnika, te efikasnosti i produktivnosti rada. Tekuće mjere zaštite na radu su sve one mjere koje se primjenjuju tokom procesa rada, u svakoj njegovoj fazi. Kurativne mjere zaštite na radu obuhvaćaju sve postupke i radnje neophodne za saniranje posljedica nesreće i nezgoda na radu koje su rezultat neprimjenjivanja propisanih mjera zaštite na radu ili drugih nepredviđenih događaja. 2.1.2.

PRAVILNICI O ZAŠTITI NA RADU I PROTUPOŽARNOJ ZAŠTITI

Na temelju Zakona o zaštiti na radu, poslodavac je dužan u pisanom obliku, tj. Pravilnikom o zaštiti na radu, utvrditi organizaciju provedbe zaštite na radu, svoja pravila zaštite na radu i obveze, prava i odgovornosti svojih radnika. 49

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Na temelju Zakona o zaštiti od požara, poslodavac je dužan donijeti i vlastiti Pravilnik o zaštiti od požara kojim se uređuje plan zaštite od požara i osiguravaju minimalni standardi i određuju mjere i radnje koje se poduzimaju od strane zaposlenih u cilju ostvarivanja protupožarne zaštite u na radnom mjestu. Zaštita od požara obuhvaća sve mjere koje se poduzimaju u cilju sprječavanja izbijanja i širenja požara, njegovog otkrivanja i gašenja, te spašavanja ljudi i materijalnih dobara ugroženih požarom. Zaposleni radnici treba da budu upoznati sa sadržajem Pravilnika o zaštiti na radu i protupožarnoj zaštiti. 2.1.3.

OPASNOSTI OD ELEKTRIČNOG UDARA, OTROVNIH MATERIJA, ZRAČENJA, MEDICINSKIH PREPARATA I OPREMA

OPASNOSTI OD ELEKTRIČNOG UDARA Električni (strujni) udar je povreda izazvana električnom strujom, koja za posljedicu može imati teške povrede ili smrtni ishod. Okolnosti koje dovode do strujnog udara su mnogobrojne. Najčešće se kao uzrok spominje nepažnja, nepravilno rukovanje i neznanje.Najčešći posredni uzroci strujnog udara su: •

neispravni električni aparati i mašine

•

neispravne elktrične instalacije

•

rad u vlažnim prostorijama i rukovanje električnim aparatima sa mokrim rukama, ili u vlažnoj odjeći

•

nestručno rukovanje i opravka kvarova na električnim aparatima i instalacijama,...

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

OPASNOSTI OD ZRAČENJA Štetna zračenja kojima može biti izložen radnik na radu mogu biti ionizirajuća zračenja, kada su izvor zračenja određeni radioaktivni elementi i uređaji koji proizvode zračenja, npr. rentgen, te neionizirajuća zračenja koje proizvode određeni uređaji, npr. laserski uređaji, kao i materijali zagrijani na temperaturu višu od 2000°C.

Ionizirajuća zračenja Ionizirajuća zračenja susreću se u zdravstvu kod rentgenskih snimanja, terapije zračenjem, u nuklearnoj medicini te pri poslovima kontrole proizvoda (izotopi, rentgen). Visoke doze mogu djelovati trenutno, izazivajući akutnu radijacijsku bolest dok trajnije izlaganje ionizacijskom zračenju može uzrokovati karcinom, leukemiju, kataraktu, oštećenje kože i dr. što se sve smatra profesionalnim bolestima.

Neionizirajuće zračenje Od neionizirajućih zračenja najštetnije djelovanje mogu imati ultraljubičasta zračenja koja najčešće oštećuju oči. Ultraljubičastog zračenja ima i u prirodi od sunca, naročito zbog proboja ozonskog sloja čemu su izloženi radnici na otvorenom prostoru, što može uzrokovati rak kože. Veoma štetna mogu biti i laserska zračenja koja zbog velike količine energije, usmjerene na malu površinu, mogu izazvati na koži oštećenja, od blagog crvenila do dubokih opeklina, a na oku teška oštećenja.

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

MJERE OSOBNE ZAŠTITE I ZAŠTITE STARIJIH I NEMOĆNIH

2.2.

2.2.1.

SREDSTVA OSOBNE ZAŠTITE

Korištenjem osobnih zaštitnih sredstava, radnik štiti sebe od mogućih ozljeđivanja-obolijevanja tijekom pocesa rada. Osim što se sprječava prijenos mikroorganizama sa pacijenta na osoblje, istovremeno se sprječava i prijenos s osoblja na pacijente.Osobama u riziku se smatraju osobe čije se aktivnosti dovode u kontakt s pacijentima / korisnicima, ili krvlju i/ili drugim tjelesnim tekućinama. Procedure koje treba ispoštovati: •

odabrati sredstva osobne zaštite prema riziku izloženosti i proceduri

•

osobna sredstva zaštite se ne smiju međusobno dijeliti

•

po završenom radnom procesu odložiti korištena sredstva u odgovarajuću vreću za otpad.

U sredstva osobne zaštite spadaju: •

rukavice

•

maska za lice

•

ogrtači i pregače

1. RUKAVICE

Rukavice su najvažnija zaštitna sredstva. One se upotrebljavaju samo jednom i za jednog pacijenta (jednokratne). Mogu biti nesterilne i sterilne.

Nesterilne rukavice Napravljene su od različitog materijala (latexa, najlona, gumirane i pamučne). Koriste se pri sljedećim postupcima: 52

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

pri kontaktu sa krvlju, tjelesnim tekućinama, sekretima, ekskretima i kontaminiranim predmetima

•

u njezi pri svakom dužem kontaktu sa pacijentom (kod provođenja lične higijene pacijenta, kontakta sa posteljinom pacijenta i njegovim priborom)

•

kod provođenja postupka dezinfekcije.

Sterilne rukavice se u njezi bolesnika rijetko koriste, uglavnom kod previjanja pacijenta/ korisnika. Između različitih pacijenata potrebno je mijenjati rukavice.

POSTUPAK NAVLAČENJA RUKAVICA:

Izvadite rukavicu iz originalne kutije

Držite za rub gornjeg dijela (koji ide na ručni zglob)

Navucite prvu rukavicu

Izvadite drugu rukavicu rukom bez rukavice (na isti način kao prvu)

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Sa već navučenom rukavicom uhvatite vanjsku površinu izvađene rukavice i onda je navucite na drugu ruku

Sa navučenim rukavicama sad obaviti planiranu proceduru

II.

POSTUPAK SKIDANJA RUKAVICA

Pincentnim hvatom jedne ruke povucite rukavicu druge ruke tako da je izokrenete, da unutarnja strana koja je prijanjala uz dlanove bude izvana.

Držite skinutu rukavicu u ruci i zavucite prste gole šake unutra, između rukavice i ručnog zgloba. Uklonite drugu rukavicu, rolajući je niz ruku prema dole i smotajte je oko već skinute rukavice.

Baciti skinute rukavice i oprati ruke.

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

MASKA ZA LICE

Zaštitna maska za lice sprječava prijenos mikroorganizama kapljičnim putem. One su jednokratne. Stavljaju se prije ulaska u sobu pacijenta i skidaju i bacaju po izlasku iz sobe. Pravilno korištenje maske za lice: •

trebaju čvrsto prijanjati uz lice da pokriju nos i usta

•

mijenjati ih nakon 20 minuta kontinuiranog izlaganja aerosolu ili ranije, ako se navlaži ili postane vidljivo prljava

•

tijekom nošenja ne dirati masku rukama

•

ne nositi već upotrebljavanu masku

•

nakon upotrebe ne nositi masku oko vrata, nego je skinuti i odložiti

•

maske skidati odvezivanjem, bez dodirivanja dijela koji pokriva lice

STAVLJANJE MASKE ZA LICE

Pokriti nos i usta

Provući uzice ispod i iznad uha i zavezati straga

II.

SKIDANJE MASKE

Čistim rukama odvezati uzice

Držeći samo za uzice, baciti je u smeće,

Oprati ruke

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

ZAŠTITNI OGRTAČ

Zaštitni ogrtač ima dvostruku ulogu: štiti odjeću njegovatelja/-ice i štiti od prijenosa mikroorganizama s njegovatelja/-ice na pacijenta i obratno. Ogrtač je sprijeda zatvoren, a na leđima se veže uzicama. Rubovi rukava se uglavnom završavaju elastičnim nastavcima. Mogu biti jednokratni (papirnati) i višekratni (platneni), koji se mogu prati i sterilizirati.

OBLAČENJE OGRTAČA

Zavežite uzice straga na vratu

Rub rukavica prebacite preko ogrtača

II.

SKIDANJE OGRTAČA

Čistim rukama odvežite uzice na vratu

Urolajte ogrtač u zamotuljak i odložite na predviđeno mjesto

Operite ruke

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

ZAŠTITNA PREGAČA

Zaštitna pregača je višekratna, pamučna ili polivinilna. Koristi se: 1.

kada postoji mogućnost kontaminacije odjeće njegovatelja/-ice raspršivanjem izlučevina korisnika

kod kupanja korisnika

njege inkontinentnih korisnika

kod pranja i dezinfekcije upotrijebljenog pribora za njegu

kod hranjenja bolesnika.

ZAŠTITNA KAPA I KALJAČE

Zaštitna kapa i kaljače sprječavaju prijenos mikroorganizama s osoblja na pacijenta. Rjeđe ih koriste njegovatelji/-ice, a više se koriste u kirurškim salama. 2.2.2.

PRAVILNO PRANJE RUKU

TERMINOLOGIJA: •

ČISTE RUKE = ruke slobodne od štetnih mikroorganizama

•

DETERDŽENTI = spojevi koji imaju sposobnost čišćenja, koriste se za pranje ruku pod tekućom vodom (“sapun”)

•

DETERDŽENTNI ANTISEPTIK = antiseptik koji nije na bazi alkohola, upotrebljava se za higijensko pranje pod tekućom vodom

•

ALKOHOLNI PREPARAT ZA UTRLJAVANJE = preparat (tekući, u obliku gela, ili pjene) koji se utrljava u kožu (ne ispire se)

Tehnika pranja ruku: •

prije direktnog kontakta sa korisnikom, skinuti prstenje, satove i narukvice

•

zabranjeni su umjetni nokti i lak na noktima

•

prirodni nokti moraju biti kratki i nelakirani

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

PRANJE RUKU VODOM I SAPUNOM

•

nanijeti sapun na vlažne ruke

•

trljati čitavu površinu šaka preporučenim pokretima, 30-60 sekundi

•

voda ne smije biti ni vruća ni hladna

•

obilno isprati i

•

posušiti ruke papirnatim ručnikom

•

na kraju ručnikom zatvoriti slavinu.

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

UPOTREBA ALKOHOLNIH PREPARATA ZA UTRLJAVANJE

•

uliti 3-5 ml preparata u skupljene dlanove

•

pokriti njime čitavu površinu obiju šaka

•

trljati ruke preporučenim pokretima dok ruke ne budu suhe (15-30 sekundi)

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

INDIKACIJE ZA PRANJE RUKU: •

PRIJE KONTAKTA SA BOLESNIKOM/KORISNIKOM (rukovanje, pomaganje pri kretanju, mjerenje TA i bila)

•

PRIJE ČISTOG/ ASEPTIČKOG POSTUPKA (njega usta i zuba, priprema hrane, priprema lijekova, nakon prelaska sa kontaminiranog dijela tijela na čisti)

•

NAKON RIZIKA IZLAGANJA TJELESNIM TEKUĆINAMA (njega usta i zuba, čišćenje urina, stolice, rukovanje otpadom - pelene)

•

NAKON KONTAKTA SA BOLESNIKOM (rukovanje, kupanje)

•

NAKON KONTAKTA SA BOLESNIKOVOM OKOLINOM (mijenjanje posteljine, čišćenje ormarića).

2.2.3.

MJERE I NAČINI ZAŠTITE STARIJIH I NEMOĆNIH OSOBA

Najčešće ozljede koje se javljaju kod starijih osoba su opekline, ozljede kostiju i zglobova i posjekotine. U cilju zaštite starijih osoba korisni su opći savjeti, kao i savjeti vezani za uređenje okruženja u kojem boravi osoba.

OPĆI SAVJETI: •

skloniti predmete sa poda

•

kablove za struju i telefon zalijepiti za pod ljepljivom trakom

•

podne prostirke ukloniti sa poda ili ih fiksirati

Hodnik i stube: • dobro osvjetljenje •

gumene trake na rubu stuba ili obložene stube (protiv klizanja)

•

što manje namještaja

•

postaviti metalne šipke na odgovarajućim mjestima i na odgovarajućoj visini

•

ograda na stubištu

Kuhinja: • dobro osvijetljena •

metalni štitnik za štednjak

•

grijanje u bojleru podesiti na srednji stupanj

•

nekoliko termo-rukavica

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Kupaonica i WC: • fiksirati prostirke za pod •

metalne šipke pored kade i wc školjke fiksirane za zid

•

poželjne slavine koje se otvaraju jednim pokretom

•

gumena ili spužvasta podloga u kadi

•

podesiti bojler da grije vodu samo do onog stupnja koji ne može izazvati opekline

Spavaća soba: • krevet postaviti tako da mu se može prići sa tri strane •

fiksirati krevet ako je na kotačima

•

uz krevet postaviti stočić sa lampom i drugim potrebnim predmetima

•

papuče treba da su udobne sa gumenim, neklizajućim đonom, bez visoke potpetice i da ne spadaju sa stopala.

2.2.4.

TJELESNI NAPORI PRI RADU

Zdravstveni radnici i njegovatelji/-ice izloženi su velikim tjelesnim naporima pri radu. To podrazumijeva: •

dugo stajanje, nefiziološki položaj tijela pri radu, ručno podizanje i prenošenje bolesnika/ korisnika

•

emocionalno opterećenje i stres

•

česta dežurstva, rad noću

•

dugo stajanje i hodanje,...

Posebno su kritične određene radne operacije: •

održavanje higijene

•

podizanje i spuštanje korisnika

•

kupanje korisnika

•

namještanje kreveta sa nepokretnim pacijentima

O težini tjelesnih napora tijekom posla najbolje govore podaci Američkog udruženja sestara, da prosječno opterećena sestra na bolničkom odjelu podigne približno 1,8 tona tereta tijekom jedne smjene!!! Na listi deset profesija s najvećim rizikom za koštano-mišićne poremećaje na drugom mjestu su bolničari. S obzirom na to da je posao njegovatelja podjednako težak, ovi podaci se mogu uzeti kao relevantni i za njihovu profesiju.

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Kao posljedica velikih tjelesnih napora, dolazi do brojnih koštano-mišićnih poremećaja (bola u leđima, diskopatije). U faktore rizika za pojavu koštano-mišićnih poremećaja spadaju: •

ponavljani snažni pokreti

•

često podizanje tereta ili podizanje većeg tereta

•

dugotrajan nefiziološki položaj tijela

•

nedovoljna fizička pripremljenost i neiskustvo u radu.

Mjere prevencije u cilju smanjenja opterećenja na poslu: • eliminacija ručnog podizanja pacijenata •

uporaba nosila, kolica i kreveta podesive visine

•

korištenje kolica ili stolova sa kotačićima za tešku opremu

•

procjena rizika,...

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

SPRJEČAVANJE NESREĆA I POSTUPCI PRVE POMOĆI

2.3.

2.3.1.

OSNOVNI POSTUPCI PRVE POMOĆI

Prva pomoć predstavlja skup radnji kojima se pomaže povrijeđenoj ili iznenada oboljeloj osobi na mjestu događaja, prije dolaska ekipe Hitne pomoći.

CILJEVI PRUŽANJA PRVE POMOĆI: •

spasiti život

•

spriječiti posljedice

•

skratiti liječenje i rehabilitaciju (oporavak)

OSNOVNA PRAVILA PRI PRUŽANJU PRVE POMOĆI: •

ne stvarati paniku

•

ne štetiti

•

ne činiti više nego se očekuje

•

voditi brigu o sigurnosti spasioca i povrijeđenih.

OPĆI POSTUPCI PRI PRUŽANJU PRVE POMOĆI: •

provjeriti sigurnost mjesta nesreće

•

osigurati mjesto nesreće

•

napraviti orijentacijski preged

•

primijeniti neodgodive postupke prve pomoći

•

ostati uz povrijeđenu osobu.

NEODGODIVI POSTUPCI PRVE POMOĆI: •

postavljanje osobe bez svijesti, koja diše, u stabilan bočni položaj

•

postupak oživljavanja osobe bez svijesti, koja ne diše normalno

•

zaustavljanje jakog krvarenja.

OZLIJEĐENU OSOBU NE MICATI SA MJESTA NESREĆE, OSIM KADA SPASIOCU ILI OZLIJEĐENOM PRIJETI OPASNOST PO ŽIVOT !!!

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Kardiopulmonalna reanimacija (CPR – tehnika oživljavanja) Oživljavanje ili reanimacija podrazumijeva masažu srca i umjetno disanje. Prestanak disanja i srčanog rada, ukoliko se ne krene sa reanimacijom, dovešće do definitivne smrti u roku od nekoliko minuta. CPR (kardiopilmonalna reanimacija) održava oksigenaciju mozga i drugih vitalnih organa. Bez CPR-e osoba umire za 8-10 minuta, a nepovratna oštećenja mozga nastaju za 3-5 minuta.

POSTUPAK OŽIVLJAVANJA •

Provjeriti da li je osoba svjesna ili nesvjesna (pacijenta nježno protresti za ramena i glasno upitati kako se osjeća)

•

ako osoba ne reagira pozvati 124 (SHP) i početi sa oživljavanjem • okrenuti onesviještenu osobu na leđa • kleknuti pored vrata ili ramena onesvještene osobe • otvoriti dišne puteve: dlan jedne ruke staviti osobi na čelo i nježno zabaciti glavu unatrag, drugom rukom sa dva prsta pod bradom i palcem na bradi otvorite donju vilicu

•

srednji prst jedne ruke stavite u udubljenje ispod prsne kosti

•

držeći srednji prst, staviti kažiprst iste ruke na donji kraj prsne kosti

•

rub dlana druge ruke stavite do kažiprsta

•

preko te ruke staviti drugu ruku i preplesti prste

•

prstime ne dodirivati prsa

•

laktove ukrutiti i držati ruke ispružene sve vrijeme

•

ramena držati iznad svojih ruku

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

koristiti gornju tjelesnu težinu (ne samo ruke) pri kompresiji prsnog koša

•

prsni koš osobe potiskivati prema dolje u ritmu od stotinu u minuti

•

prsni koš treba se pomjeriti prema dolje za oko 5 cm (ne dozvoljavajući prsnom košu da se vrati nakon toga)

•

uraditi 30 kompresija (bez podizanja ruku)

dati umjetno disanje usta na usta (ili usta na nos, ako su usta ozlijeđena) •

začepiti nos unesrećenog

•

dati polako jedan udah (prsni koš se podiže pri udahu)

•

ukoliko se prsni koš ne podiže, ponoviti otvaranje dišnih putova (zabaciti čelo i podići bradu)

•

sačekati da se prsni koš spusti pa dati još jedan udah 65

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

nastaviti oživljavanje u omjeru 30 : 2 (30 kompresija i 2 udaha)

•

nakon 4-5 ciklusa provjeriti cirkulaciju i disanje (30 kompresija i 2 udaha predstavlja jedan ciklus):

•

disanje se provjeri tako što se obraz stavi ispred usta i nosa unesrećenog (“gledam, slušam, osjetim”), gleda se podizanje prsnog koša i sluša se disanje, a rukom koja se stavi na prsni koš osjeti se podizanje prsnog koša

•

cirkulacija se provjerava tako što se kažiprst i srednji prst stave na jabučicu i spuste na bočnu stranu, u udubljenje (puls se provjerava na jednoj ili drugoj strani, nikada istovremeno na obje strane)

Ukoliko osoba u nesvijesti diše (ili počne da diše u toku reanimacije) postavlja se u stabilan bočni položaj.

Bočni položaj U stanju duboke nesvijesti, za razliku od sna, svi tjelesni mišići omlohave. Ako onesviješteni leži na leđima, dolazi do spuštanja donje čeljusti i jezika koji može zatvoriti dišni put. Moguće je i gušenje vlastitim povraćenim sadržajem. Stoga onesviješteni mora ležati na boku, poduprt jednom rukom i nogom, s glavom zabačenom prema natrag. Time se osigurava prohodnost dišnog puta, jer se jezik odmiče od stražnje stijenke ždrijela i omogućava se istjecanje sline, krvi i povraćenog sadržaja iz usta.

Postavljanje u bočni položaj: • ruke onesviještenog postaviti u položaj kao na slici •

koljeno na suprotnoj strani podignuti tako da stopalo bude ispruženo na podlozi

•

okrenuti onesviještenog povlačeći ga za rame i za bok ili natkoljenicu

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

gornju nogu povucite prema naprijed i gornju ruku stavite ispod obraza da podržava glavu u zabačenom položaju

Gušenje stranim tijelom Pri gutanju hrane može se dogoditi da zalogaj uđe u dišne puteve (grkljan i dušnik) umjesto u jednjak. Ovo se najčešće događa starijim osobama s poremećenom funkcijom gutanja i osobama koje jedu brzo, gutaju nedovoljno prožvakanu hranu i pričaju i smiju se tijekom jela. Za malu djecu opasni su sitni predmeti koje stavljaju u usta. Ako se dišni put potpuno začepi, osoba umire za nekoliko minuta. Manje komade hrane moguće je iskašljati.

Znakovi potpunog začepljenja dišnog puta Začepljenje nastaje naglo tijekom jela, ili kod male djece tijekom igre. Osoba ne može disati, ne može govoriti i ne može kašljati. Pokušava udahnuti zrak, ali bez uspjeha. Usne i koža postaju plavkasti. Ako se ne pruži pomoć, osoba gubi svijest i za nekoliko minuta umire. Nagli nastanak i dramatičnost događaja često navodi okoliš na pomisao da se radi o srčanom udaru - infarktu. Da bi dala do znanja da se guši, osoba koja ne može disati (ni govoriti) treba se primiti za vrat s obje ruke. To je međunarodna poruka (Heimlichov znak) sa značenjem: “gušim se”. Kod onesviještene osobe koja ne diše, začepljenost dišnog puta utvrđujemo pokušajem umjetnog disanja (vidi Oživljavanje). Ako pri umjetnom disanju nailazimo na otpor, a prsna i trbušna stijenka miruju, znači da je dišni put začepljen.

POSTUPAK: • Heimlichov hvat:

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

Heimlichov hvat kod osobe koja leži: • Heimlichov hvat kao samopomoć:

•

Heimlichov hvat kod djece od 1-8 godina:

•

Postupak kod djece do jedne godine:

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA 2.3.2. Uganuća

Uganuće ili distorzija je ozljeda ligamenata i zglobne čahure, nastala zbog naglog, prejakog pokreta u zglobu. Najčešća su:

UGANUĆE GLEŽNJA Često se događa tijekom hodanja i trčanja po neravnom terenu. Javlja se oštra bol, a potom i oteklina zgloba. Tegobe se mogu ublažiti hladnim oblogom ili ledom. Noga treba mirovati u povišenom položaju. U težim slučajevima potrebit je liječnički pregled.

DISTORZIJA VRATNE KRALJEŽNICE (WHIPLASH) Događa se u prometnim nezgodama zbog naglog pomicanja glave pri sudaru (trzajna ozljeda vratne kralježnice). Očituje se kao bol u stražnjem dijelu vrata, koja se javlja odmah nakon nezgode ili nešto kasnije. Bol se može širiti u potiljak, leđa i ruke, a pojačava se s pokretima glave, pa osoba drži vrat ukočenim. Potrebita je pomoć ljekara. Treba imati na umu da u sudaru mogu nastati i znatno teže ozljede vratne kralježnice, s prijelomima vratnih kralježaka i mogućnošću oštećenja leđne moždine. Ovakve ozljede traže znatno složeniji pristup u pružanju prve pomoći..

Prijelomi Koštani prijelom bez ozljede kože (rane) zovemo zatvorenim prijelomom. Ako na mjestu prijeloma postoji rana, to je otvoreni ili vanjski prijelom. Koštani ulomci mogu svojim oštrim rubovima povrijediti krvne žile, živce i mišiće, ili probiti kožu. To se može dogoditi u trenutku prijeloma, ili naknadnim pomicanjem slomljenih kostiju. 69

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

ZNAKOVI PRIJELOMA RUKE ILI NOGE: •

Bol

•

Nemogućnost pokretanja povrijeđenog uda.

•

Otok na mjestu prijeloma. Nije uvijek prisutna.

•

Deformacija uda. Nije uvijek prisutna. Ako postoji, siguran je znak prijeloma.

I sama sumnja na mogućnost prijeloma zahtijeva postupak kao da prijelom postoji.

POSTUPAK: • Ako je slomljeni ud deformiran, pokušajte ga izravnati uzdužnim istezanjem. Povlačite lagano dva susjedna zgloba u suprotnim smjerovima. Ovaj postupak ne smije biti nasilan i treba ga prekinuti ako naiđete na otpor, ili jaču bol. Nepravilna manipulacija slomljenim udom može oštetiti krvne žile, živaca i ostalih tkiva, ili pretvoriti zatvoreni prijelom u otvoreni. •

Slomljena kost se mora imobilizirati prije prenošenja ili prijevoza ozlijeđenog. Ako je hitna medicinska pomoć dostupna, najbolje je imobilizaciju i transport prepustiti stručnim osobama. Ozljeđeni mora mirovati do dolaska pomoći.

•

Kod otvorenih prijeloma pokrijte ranu sterilnom gazom. Na gazu stavite jastučić od pamuka (vate), ili vune, i sve skupa učvrstite zavojem. Ako slomljena kost viri iz rane, ne smije se istezanjem uda vraćati u prirodni položaj, nego se nakon previjanja rane imobilizira u zatečenom položaju.

2.3.3. Opekline

Opekline su ozljede nastale djelovanjem visoke temperature, kemijskih tvari (kemijske opekline), ili zračenja. Njihova težina ovisi o zahvaćenoj površini tijela i dubini oštećenja tkiva. Djeca teže podnose opekline od odraslih.

GAŠENJE VATRE NA ČOVJEKU Osobe sa zapaljenom odjećom često u panici trče, čime se vatra još više rasplamsava. Potrebno je leći na zemlju i valjati se. Vatru na čovjeku možemo gasiti dekom, kaputom, vodom i protupožarnim aparatima na prah (NaHCO3), pazeći da ne prskamo u oči. Ne smije se koristiti protupožarni aparat na ugljični dioksid (CO2). 70

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

POSTUPAK: Skinuti odjeću natopljenu vrućom tekućinom ili kemikalijom. Komadi tkanine koji su zaljepljeni za kožu ne smiju se nasilno odvajati, već ih treba izrezati škarama. •

Brzo hlađenje opečene površine vodom najvažnija je mjera prve pomoći koja bitno poboljšava konačni ishod ozljede. Opečeni dio tijela treba što prije uroniti u vodu ili tuširati. Voda mora biti hladna, ali ne ledena. Hlađenje treba trajati najmanje deset minuta. Malu djecu ne ostavljajte predugo u hladnoj vodi, jer može doći do pothlađivanja tijela.

•

S opečene ruke odmah skinuti prstenje, narukvice i sat, prije nego koža natekne. Ako se zbog otoka prsten više ne može skinuti, treba ga prerezati.

•

Opekline se pokrivaju gazom i zavojem vrlo labavo, bez zatezanja.

•

Ako je opečena velika površina ruke ili noge, treba imobilizirati opečeni ud.

•

Ako je prijevoz do bolnice dugotrajan, dati povrijeđenom piti tekućinu (aklohol je zabranjen).

NE stavljati na opekline nikakve masti, ulje niti prašak. NE bušiti mjehure na opeklinama 2.3.4. Smrzotine

Smrzotine su lokalne ozljede nastale djelovanjem niskih temperatura. Javljaju se najčešće na stopalima, prstima ruku, uškama i nosu. Nastanak im pospješuju tijesna i vlažna obuća i opća iscrpljenost. Često se javljaju zajedno s općom pothlađenošću tijela.

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

TIPIČNE OKOLNOSTI NASTANKA SMRZOTINA Duži boravak u prirodi u zimskim uvjetima - planinari, alpinisti, vojnici. Tijesna obuća smanjuje cirkulaciju u stopalu i time pogoduje nastanku smrzotina, pogotovu ako se duže vrijeme ne skida.

KAKO PREPOZNATI SMRZOTINU? U početku postoji osjećaj hladnoće u zahvaćenoj okrajini koji prelazi u bol. Nagli prestanak osjećaja hladnoće i boli, znak je početka smrzavanja. Koža zahvaćenih okrajina je modra, blijeda ili crvena. Kasnije nastaje otok, a ponekad i mjehuri.

POSTUPAK • Osobu treba uvesti u toplu prostoriju i skinuti joj odjeću, obuću i prstenje. Komadi tkanine koji su zaljepljeni za kožu ne smiju se nasilno skidati već ih treba obrezati škarama •

Smrzotine pokrijte gazom, ali ne zavijajte zavojem.

•

Ruku ili nogu sa smrzotinom treba imobilizirati i staviti u povišen položaj.

NE trljajte promrzle djelove tijela. NE bušite mjehure. NE stavljajte prašak, mast i sl. na smrzotinu. NE navlačite rukavice ili čarape na smrznute okrajine. NE zagrijavajte promrzle okrajine termoforom i sličnim izvorima topline. NE dozvolite osobi sa smrznutim stopalom da hoda. 2.3.5.

Strujni udar

Strujni udar nastaje kad se ljudsko tijelo ili dio tijela uključi u stujni krug. Posljedice mogu biti bezazlene ili kobne, što ovisi o brojnim čimbenicima kao što su: tehničke osobine struje, otpor tkiva, dužina izloženosti i put prolaska struje kroz tijelo. Mokra ili vlažna koža ima manji električni otpor, pa pogoršava posljedice strujnog udara. 72

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Električna struja izaziva duboke i oštro obrubljene opekline. Prolasci struje kroz srce i kroz mozak mogu izazvati trenutačnu smrt zbog zastoja srčanog rada i oštećenja centra za disanje u mozgu. Snažni mišićni grčevi mogu dovesti do pucanja mišića i koštanih prijeloma. Ukrućenost mišića može potrajati i nekoliko minuta nakon prestanka dodira sa strujom, što u slučaju zahvaćenosti mišića za disanje dovodi do prestanka disanja. Osoba koja je rukama uhvatila žicu pod naponom, neće ju moći ispustiti zbog grča mišića ruku.

POSTUPAK: • Ako je unesrećeni još u strujnom krugu, treba ga što prije osloboditi. Spasilac mora paziti i na vlastitu sigurnost. Ovisno o situaciji, strujni krug se prekida izvlačenjem utikača iz utičnice, vađenjem osigurača ili odvajanjem električnog vodiča od tijela pomoću predmeta od izolirajućeg materijala (plastika, guma, suho drvo, debeli sloj suhe tkanine ili papira). Dobro je koristiti gumene rukavice i čizme. Eventualni požar na mjestu nezgode ne smije se gasiti vodom. •

Ako je unesrećeni bez svijesti, provjerite disanje i krvotok i po potrebi započnite mjere oživljavanja. Onesviještenog koji diše, okrenite u bočni položaj.

•

S opeklinama i prijelomima postupite kao što je opisano u odgovarajućim poglavljima.

2.3.6. Krvarenje

Krvarenje nastaje povredom krvne žile. Vanjsko krvarenje je vidljivo, jer krv istječe na površini tijela. Unutarnje krvarenje se događa unutar tijela, skriveno od pogleda, pa dulje vrijeme može ostati neprepoznato. Jakost krvarenja ovisi o veličini povrijeđene krvne žile. Pri ozljedi veće krvne žile (arterije), krv će istjecati u mlazu, pa osoba može vrlo brzo iskrvariti. Zato je zaustavljanje krvarenja prioritetni postupak prve pomoći kod svake ozljede.

POSTUPCI ZA ZAUSTAVLJANJE VANJSKOG KRVARENJA: •

pritisak na ranu

•

kompresivni zavoj

•

pritisak na veliku arteriju

•

podvezivanje uda

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

PRITISAK NA RANU Komadom gaze ili tkanine čvrsto pritisnite mjesto krvarenja. Ako je rana na ruci ili nozi, podignite povrijeđeni ud i zadržite ga u povišenom položaju. Ako je u ranu zabodeno strano tijelo (nož, drvo, strijela), ne smijete ga vaditi. Krvarenje ćete zaustaviti pritiskom na rubove rane oko stranog tijela.

KOMPRESIVNI ZAVOJ Pritisak na ranu može se ostvariti i kompresivnim zavojem: •

na ranu stavite sterilnu gazu.

•

na gazu stavite zamotuljak zavoja ili tkanine, točno iznad mjesta krvarenja. Može poslužiti i komadić drveta ili kamen.

•

kružnim zavojem čvrsto stegnite zamotuljak. Čvor napravite iznad zamotuljka

Ozlijeđenu ruku ili nogu treba držati u povišenom položaju.

PRITISAK NA VELIKU ARTERIJU Krvarenje na ruci, nozi ili glavi može se zaustaviti pritiskom na veliku arteriju koja dovodi krv u povrijeđeno područje. Za ovaj postupak potrebna je vještina i točno poznavanje mjesta pritiska. Nikad se ne smiju istovremeno pritisnuti obje vratne arterije.

PODVEZIVANJE UDA Ovo je radikalan zahvat koji dovodi do prekida cirkulacije ispod mjesta podvezivanja što može dovesti do odumiranja tkiva i gubitka uda. Zato se podvezivanje smije primijeniti samo u slučajevima:

•

amputacijske ozljede (otrgnuća ili odsijecanja dijela ruke ili noge) ako ne očekujemo ponovno spajanje odvojenog uda.

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

jakog nagnječenja i drobljenja uda, kada je njegov gubitak neminovan.

•

jakog krvarenja koje se ne može zaustaviti niti jednim drugim postupkom.

Za podvezivanje se koriste namjenski proizvedene široke gumene vrpce ili platnene vrpce s kopčom (Esmarch), ali može poslužiti i trokutasta marama složena na širinu od 5 cm, kravata ili debelo uže. Ne koristite tanke materijale, jer se mogu usjeći u tkivo. Podvezica se stavlja na nadlakticu ili natkoljenicu. Zateže se pomoću štapića dok krvarenje ne prestane. Zabilježite vrijeme stavljanja podvezice. 2.3.7. Šok

U svakodnevnom govoru često koristimo riječ “šok”, sa značenjima koja se razlikuju od njegove medicinske definicije. Šok u medicinskom smislu znači po život opasno stanje poremećene cirkulacije krvi, koje može imati različite uzroke i mehanizme nastanka.

Najčešći uzroci šoka: •

Veliki gubitak krvi zbog vanjskog ili unutarnjeg krvarenja.

•

Teške ozljede - prijelomi, opsežne opekline, prignječenja udova, prostrijelne ozljede, ozljede trbuha, prsnog koša i dr.

•

Anafilaktička reakcija - vrsta alergijske reakcije koja se može javiti kod uboda insekata, ili primjene nekih lijekova.

•

Srčani infarkt.

•

Sepsa - teška infekcija s pojavom bakterija u krvi.

•

Veliki gubitak tjelesnih tekućina povraćanjem, proljevom i znojenjem.

•

Bol i strah potpomažu razvoj šoka.

Znakovi šoka: •

Koža je blijeda i hladna, orošena ljepljivim znojem.

•

Usne i prsti mogu biti modri.

•

Bilo je ubrzano i teško opipljivo.

•

Disanje je ubrzano i površno.

•

Osjećaj hladnoće. 75

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

Žeđ, mučnina i, ponekad, povraćanje.

•

Nemir i uzbuđenost koji s pogoršanjem šoka prelaze u apatiju i nezainteresiranost. Bolesnik više ne zapomaže, a pogled mu je odsutan.

POSTUPAK: Zaustavite krvarenje, previjte rane, imobilizirajte prijelome. Povrijeđeni ili bolesnik u šoku treba ležati s lagano uzdignutim nogama. Pokrijte ga. Ne ostavljajte ga samog, nastojte ga ohrabriti i pružiti mu osjećaj sigurnosti. NE dajte mu hranu, niti piće. Samo ako je prijevoz do bolnice dugotrajan i ako ste sigurni da nema povrede trbuha, niti krvarenja iz probavnih organa, možete mu povremeno davati manje količine vode, ili čaja. NE koristite izvore toplote poput termofora ili toplog crijepa za zagrijavanje osobe u šoku.

SADRŽAJ ORMARIĆA ZA PRVU POMOĆ (za poslovnu lokaciju do 10 radnika) • 1 kom. zavoj za prvu pomoć sterilan tip 0 • 1 kom. zavoj za prvu pomoć sterilan tip1 • 1 kom. zavoj za prvu pomoć sterilan tip 2 • 1 kom. vata 50g • 1 kom. galoplast 2 cm x 1 m • 1 kom. pinceta • 1 kom. škare sa zavrnutim vrhom • 2 kom. saniplast (fleksogal 4 cm x 10 cm) • 2 kom. kaliko zavoj utkani rub 6 x 5 • 1 kom. esmarh guma • 1 kom. alkohol 70% 100 ml • 1 kom. spisak materijala • 1 kom. kratka uputa za pružanje prve pomoći 76

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

NJEGA STARIJIH I NEMOĆNIH TE BOLESNIH OSOBA UVOD U ZANIMANJE

3.1.

Njegovatelj/-ica starijih, nemoćnih i bolesnih osoba je zanimanje koje podrazumijeva njegu i skrb o osobama koje trebaju pomoć. U sklopu svog posla njegovatelj/ica pomaže nemoćnim i starijim osobama u obavaljanju aktivnosti svakodnevnog života i provodi osnovne postupke iz područja zdravstvene njege. Djelokrug rada njegovatelja/-ice je širok, sa određenim razlikama, ovisno da li se njega obavlja u institucijama ili u kućanskim uvjetima. Tendencija njege starih i nemoćnih jeste da se poveća broj korisnika kojima se njega pruža u kućnim uvjetima. Mnogobrojni su razlozi za to, počev od financijskih, pa sve do emocionalnih.

Djelokrug rada njegovatelja/-ice starijih, nemoćnih i bolesnih osoba: 1.

pomoć pri održavanju osobne higijene korisnika i hranjenju korisnika koji nemaju problema s gutanjem, žvakanjem i disanjem

održavanje higijene bolesničke postelje

održavanje higijene okoline bolesnika

provođenje dezinfekcije

briga o osobnim stvarima korisnika

prevencija nastanka komplikacija usljed dugotrajnog mirovanja

suradnja s medicinskim osobljem

njega umirućeg i postupak s umrlim

briga o redovitom uzimanju lijekova kod kroničnih bolesnika

10.

priprema, serviranje hrane i nabavka kućnih potrepština kod njege koja se provodi u kućnim uvjetima

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Posao njegovatelja/-ice se odvija u suradnji, ne samo sa zdravstvenim, već i sa socijalnim radnicima. Ta suradnja omogućava potpunu skrb o starijim, nemoćnim i bolesnim osobama.

Suradnja sa zdravstvenim i socijalnim radnicima Suradnja je permanentna i njihova djelatnost odvija se paralelno kako u institucionalnom tako i vaninstitucionalnom smještaju starih osoba. Socijalni radnici pružaju socijalnu podršku i pomoć u savladavanju socijalnih i životnih teškoća i stvaraju uvjete za zadovoljenje osnovnih životnih potreba starije osobe. 3.1.1.

Zdravstvene i socijalne ustanove

Zdravstvene ustanove organiziraju svoj rad kao: 1.

zdravstvene ustanove primarne, sekundarne i tercijarne razine zdravstvene zaštite

specijalizirane zdravstvene ustanove i

ostale zdravstvene ustanove.

Zdravstvene ustanove su: a)

ambulanta obiteljske medicine,

stomatološka ambulanta,

dom zdravlja - osniva se za područje jedne ili više općina

ljekarna,

specijalistička ambulanta,

đ)

specijalistički centar,

bolnica,

ž)

zavod,

institut za javno zdravstvo,

dom za zdravstvenu njegu,

laboratorija,

banka biološkog materijala i

banka matičnih stanica.

•

Primarna razina zdravstvene zaštite osigurava se putem ambulante obiteljske medicine,stomatološke ambulante, doma zdravlja, doma za zdravstvenu njegu i ljekarne

•

Sekundarna razina zdravstvene zaštite se osigurava putem specijalističke ambulante, specijalističkog centra, bolnice i zavoda

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

Tercijarna razina zdravstvene zaštite se osigurava putem specijalističke ambulante, specijalističkog centra, bolnice i zavoda

Ustanove za socijalnu zaštitu su: •

Centar za socijalni rad

•

Ustanove za smještaj starih osoba

•

Ustanove za dnevni boravak i za pomoć u kući

•

Centar za socijalni rad

•

Prati i otkriva socijalne potrebe

•

Poduzima i provodi odgovarajuće mjere socijalne zaštite

•

Provodi preventivne aktivnosti za suzbijanje socijalnih problema

•

Ustanove za smještaj starih osoba

•

domovi za umirovljenike i starije osobe,

•

gerontološki centri,

•

domovi za odrasla invalidna lica i zavodi,

•

domovi za smještaj osoba ometenih u mentalnom razvoju i duševno oboljelih osoba

•

Ustanove za dnevni boravak i za pomoć u kući

Ove ustanove osiguravaju korisnicima: •

Zdravstvenu zaštitu,

•

Zdravstveno-obrazovne aktivnosti

•

Kulturno-zabavne i rekreativne aktivnosti

•

Pružanje pomoći i njege u kući

STARAČKI DOM Starački dom je socijalno – zdravstvena ustanova koja udomljuje zdrave ili kronično bolesne starije osobe. Ova ustanova osigurava smještaj hotelskog ili stacionarnog tipa. Starački dom u sklopu smještaja organizira: 1.

zdravstvenu zaštitu,

liječničku i sestrinsku njegu,

rehabilitaciju,

kontakt sa psihologom i socijalnim radnikom. 79

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Starački dom pruža i usluge: • cjelodnevne prehrane, • upotrebe dvorane za fizikalnu i radnu terapiju, • knjižnice, • čitaonice, • frizerskog salona. HOSPICIJ Hospicij je samostalna zdravstveno-socijalna ustanova ili specijalna bolnica u kojoj se primaju bolesnici u završnom stadiju života Ciljevi hospicija: •

Smanjiti bolesniku bol i patnju,

•

Omogućiti mirnu i dostojanstvenu smrt,

•

Pružiti olakšanje obitelji bolesnika,

•

Pružiti emocionalnu i duhovnu podršku

U hospiciju se provodi palijativna njega koja: • naglašava život • gleda umiranje kao normalan proces, • ne ubrzava niti odgađa smrt, • oslobađa od boli i drugih mučnih simptoma, • objedinjuje psihološke i duhovne oblike njege, • pomaže obitelji u njezi bolesnika i u žalovanju. KUĆNA NJEGA Kućna njega predstavlja njegu starijih, nemoćnih i bolesnih osoba u okružju njihovog doma. Kućna njega omogućava: •

ravnomjernu dostupnost egistencijalnih socijalnih usluga

•

pravo svakog čovjeka na život u svom domu

•

očuvanju samostalnosti i preostalog psihosomatskog zdravlja

•

sprječavanje napuštanja domova i pustošenje gotovo cijelih naselja

•

aktivno starenje i uključenost

•

vraćanje samopouzdanja, vjere i nade u život i optimizam i pokazuje im kako nisu napušteni i kako je još vrijedno živjeti.

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

ZDRAV OKOLIŠ I MIKROKLIMA

3.2.

Ugodnost sobe korisnika ovisi o više čimbenika: temperature, osvjetljenja, vlažnosti zraka, urednosti, tišine, mirisa i sl. Pored ugodnosti, soba treba biti sigurna za korisnika. Poželjno je da bude udaljena od lifta, stubišta i kuhinje, prostrana, svijetla i čista. Postoje jednokrevetne, dvokrevetne i trokrevetne sobe, kao i apartmani sa središnjim uređajem za signalizaciju. Zidove sobe treba premazati specijalnom bojom koja se može prati i dezinficirati. Danas se zidovi premazuju svijetlim, pastelnim, živim bojama, koje djeluju toplo, intimno, te stvaraju osjećaj obiteljske atmosfere. Vrata u sobi treba istaknuti. Podovi trebaju omogućiti trajnost, udobnost, sigurnost i održavanje čistoće. Važna je i sigurnost u hodu. Površina poda mora biti glatka, ali ne i skliska. Mora biti laka za održavanje i podesna za dezinfekciju. Pri hodu, podovi trebaju ublažavati buku i lupanje potpetica. Poželjno je da na podu nema prostirki, a ukoliko ih ima, potrebno je da prostirka pokriva čitavu površinu poda. Pod se ne smije sjajiti i trebao bi biti kontrast bojama glavnih zidnih površina. Osvjetljenje sobe može biti prirodno (dnevna sunčeva svjetlost) i vještačko. Prirodna svjetlost blagotvorno djeluje na organizam, ali se mora voditi računa da kod pojedinih oboljenja prekomjerna sunčeva svjetlost smeta (oboljenja očiju, pojedine zarazne bolesti, teški poremećaji općeg stanja). Za vještačko osvjetljenje se koriste različiti izvori. Prekidači za paljenje i gašenje svjetla koji kružnim okretanjem mogu pojačati ili smanjiti jačinu osvjetljenja u sobi su veoma korisni. Korisne su i noćne lampe za čitanje. Svijeće koristiti samo u nužnoj potrebi!!! Na prozore treba staviti takve zastore koji će omogućiti da se kontrolira intenzitet i pravac svjetlosti (za vrijeme odmora i spvanje). Temperatura sobe treba biti usklađena s potrebama korisnika, pri čemu voditi računa o godinama korisnika, općem stanju, godišnjem dobu i slično. Povoljna temperatura prostorije za starije osobe jeste od 18-22°C. Naglo zagrijavanje ili pregrijavanje, kao i naglo hlađenje zraka usljed provjetravanja, neke osobe teško podnose (srčana i plućna oboljenja). Održavanje konstantne temperature u sobi je olakšano ukoliko postoje klima uređaji. Osim odgovarajuće temperature u sobi, potrebito je i redovito provjetravanje. Provjetravanjem se odstranjuje suvišna količina CO2, snižava relativna vlažnost prostorije i otklanjaju mirisi, prašina i dim. Nije poželjno osvježavanje zraka raznim mirisima i dezodoransima, osim poslije dezinfekcije pljuvaonica, guske i lopate. Stolni ventilatori se ne preporučuju!!! Provjetravanje se, u jesen i zimu, vrši svaka 3 sata, u trajanju od 3-5 minuta. Povremeno provjetriti i noću, dok štićenici spavaju. Treba izbjegavati propuh u sobi. 81

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Vlažnost zraka u sobi je veoma značajna za ugodan boravak. Kada u zraku postoji visoka razina vlage, štićenici mogu imati poteškoće u disanju, manje se znojiti i imati osjećaj hladnoće. Najpovoljnija relativna vlažnost je od 40-75%, ukoliko temperatura i kretanje zraka ne odstupaju previše od normale. Higijensko održavanje sobe i urednost sobe nisu bitni samo iz estetskih razloga, već i zbog sprječavanja širenja infekcije. Održavanje i čišćenje zahtijeva stroge standarde i kriterije. Pranje, dezinfekcija i čišćenje moraju biti temeljni i po standardima koji vrijede za to. Jednom tjedno dezinficirati krevet i noćni ormarić, a ostale dijelove namještaja oprati vodom i sapunom. Kod inkontinentnih to je potrebno uraditi svaki dan. Kod pokretnih štićenika, zastori na prozorima i posteljno rublje trebalo bi mijenjati - prati jednom tjedno, kod inkontinentnih i teških bolesnika - po potrebi. Njegovatelj/-ica je isto tako odgovoran/-a i za osobne stvari štićenika (skidanje prašine sa slika, figurica i ostalog).

Estetsko uređenje i održavanje sobe Estetsko uređenje i održavanje sobe nije samo dekoriranje prostora, nego i odgovor na socijalno okruženje. U suštini, ljudi se žele osjećati dobro, udobno i zadovoljno u svom okruženju. Boravak u Domu predstavlja posebnu situaciju u životu koja može biti povezana s nesigurnošću i strahom - Dom postaje životni prostor štićenika. Atmosfera bez stresa, koja umiruje i stvara povjerenje je važna i za štićenika i za osoblje koje radi s njim. Javni prostori (zajedničke prostorije) imaju posebne funkcije. Ulazni hol je mjesto gdje se prima štićenik koji ulazi u nepoznati strani svijet - atmosfera bi trebala zračiti sigurnošću i profesionalnošću. Stubište i predvorja spajaju prostore, kroz njih se prolazi i boravak u njima je kratak. Za stubište i predvorje treba upotrijebiti jake boje zidova koje olakšavaju orijentaciju i pozornost. Zidove predvorja oplemeniti različitim prikladnim slikama ili raznim rukotvorinama štićenika. Prijemni prostor - recepcija bi trebao biti jasno organiziran radi bržeg snalaženja - posjetitelju se tako oduzima nesigurnost i ulijeva povjerenje. Prijemni prostor ispuniti atmosferom dobrodošlice, postaviti žardinjere, zelenilo, cvijeće, ukrasne slike... Sustav obilježavanja i natpisa u bojama u većim kompleksima posebno je važan. Dnevni boravci trebaju 82

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

stvoriti pozitivan i opušten ugođaj kako bi boravak u njima bio što ugodniji. Privatne prostorije (sobe) - osiguravaju intimnost i skrovitost. U svojoj sobi korisnik boravi dugo (pogotovu nepokretni) - u njima treba osigurati miran ugođaj, bez pritiska. Odgovornost za stanje neposrednog okoliša mora snositi cijeli tim, a njegovatelj/-ica posebice!

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

INFEKCIJA

3.3.

INFEKCIJA je aktivo ili pasivno prodiranje izazivača bolesti (mikroorganizama) i njihovo zadržavanje i razmnožavanje u organizmu domaćina (makroorganizmu). Reakcija domaćina na infekciju je zapaljenje. Cilj ove rakcije je zaštiti organizam, pokušati ukloniti štetnu materiju i započeti proces ozdravljenja tkiva. O načinu kontroliranja infekcije više je rečeno u poglavlju o zaraznim bolestima.

Podjela mikroorganizama prema patogenim osobinama (prema riziku po zdravlje) Prema patogenim osobinama, mikroorganizmi se mogu podijeliti na: 1.

Mikroorganizme s niskim osobnim i društvenim rizikom, koji ne uzrokuju infekciju u zdravih osoba.

Mikroorganizme sa srednjim ili ograničenim osobnim i društvenim rizikom, ili mikroorganizme koji ne izazivaju “ozbiljne” infekcije, odnosno infekcije opasne po život.

Mikroorganizme s visokim osobnim i društvenim rizikom, ili mikroorganizme koji uzrokuju infekcije koje se ne šire socijalnim kontaktom.

Mikroorganizme s visokim rizikom koji uzrokuju bolesti (često neizlječive) i one bolesti koje se prenose socijalnim, izravnim ili neizravnim kontaktima.

3.3.1.

Biološki etiološki čimbenici infekcije

Biološki etiološki čimbenici su: 1.

bakterije

virusi

gljivice

paraziti

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

rikecije

hlamidije

prioni

BAKTERIJE Bakterije su najzastupljeniji patogeni agensi odgovorni za pojavu velikog broja bolesti. Prema obliku, dijele se na koke (kuglaste), bacile (štapićaste), vibrione (u obliku zareza) i spirohete (sa više zavoja). U odnosu na njihovu ovisnost od kisika, bakterije se dijele na aerobne (koje za život trebaju kisik), anaerobne (koje mogu živjeti bez kisika) i fakultativno anaerobne (mogu živjeti u oba okruženja). Neke vrste bakterija djeluju tako da izravno uništavaju svog domaćina, dok druge proizvode toksine putem kojih oštećuju stanice domaćina.

VIRUSI Virusi su nestanični, ultramikroskopski, mikroorganizmi nesposobni da se razmnožavaju van stanice domaćina. Izvan stanice domaćina oni ne pokazuju osobine živih bića, čak mogu i kristalizirati, pri čemu i u tom obliku zadržavaju sposobnost infekcije stanice. Za viruse se u pravom smislu može reći da se nalaze između živog i neživog svijeta. Zrela virusna, vanstanična čestica, sposobna da inficira ćeliju domaćina, naziva se virion. Ulaskom u stanicu, virion postaje aktivan tj. virus. To u domaćinu dovodi do patološkog stanja (bolesti), pa se virusi smatraju isključivim unutarstaničnim - parazitima.

GLJIVICE Gljivice su mikroorganizmi koji izazivaju oboljenja pod nazivom mikoze. Mogu dovesti do infekcije površinskih tkiva (dlaka, koža, nokti), kao i potkožnog tkiva unutarnjih organa. Površinske mikoze se prenose izravno (kontaktom) i neizravno (češalj, postelja...). Sistemske mikoze (gljivične infekcije unutarnjih organa pluća, jetra, slezena, mozak, bubrezi i limfne žlijezde) nastaju preko povrijeđene kože, udisanjem spora i kroz probavni trakt.

PARAZITI Paraziti su živa bića ili organizmi koji se hrane na račun drugog organizma (domaćina) tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Infekcije parazitima su raširenije nego što se misli. Među čestim infekcijama su infekcije crijevnim glistama.

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

RIKECIJE Rikecije su nepokretni, aerobni, intraćelijski paraziti. Nakon uboda zaraženog rikecijom, člankonošci rikecije ulaze u endotelne stanice malih krvnih žila, te žile propadaju. Do oštećenja dolazi i na žilama mozga, srca i drugih organa. Najčešće bolesti su epidemični pjegavi tifus i pjegava groznica. Prirodni rezervoar rikecije je probavni trakt različitih insekata (buhe, uši). Ulazno mjesto za čovjeka predstavljaju mikrolezije kože, dok kod Q groznice može biti i dišni trakt.

KLAMIDIJE Klamidije su gram negativne, nepokretne, obligatno intracelularne bakterije. To znači da zbog nedostatnog vlastitog metabolizma mogu živjeti i razmnožavati se samo u stanici makroorganizama, služeći se njegovim metaboličkim procesima. U vanjskoj okolini klamidije su osjetljivije od drugih bakterija.

PRIONI Prioni su najsitnije čestice žive tvari, sitnije od virusa, izgrađene od proteina. Uzrokuju proteinske bolesti, koje u kasnim stadijima dovode do demencija, grčeva i poremećaja u motoričkim funkcijama. Razdoblje inkubacije može trajati vrlo dugo (čak do 10 godina). Prioni napadaju isključivo živčani sustav (mozak i leđnu moždinu). 3.3.2.

PODJELA INFEKCIJA

•

Prema uzročniku: bakterijske, virusne, gljivične...

•

Prema mjestu nastanka: lokalna, fokalna, generalizovana

•

lokalna (uzročnik ostaje na mjestu prodora)

•

fokalna ili žarišna (toksini i drugi raspadni produkti uzročnika iz upalnog žarišta djeluju na udaljena tkiva- upala krajnika, sinusa,...)

•

generalizovana ili opća (sam uzročnik se širi po cijelom tijelu).

prema broju uzročnika: •

primarna (izazvana jednim uzročnikom)

•

sekundarna (infekcija koja se nadovezuje na primarnu (npr. na primarnu virusnu infekciju se nadovezuje sekundarna bakterijska infekcija)

•

mješovita (izazvana sa najmanje dva ili više patogena)

prema izraženosti kliničke slike: •

latentna ili pritajena (infekcija u stanju mirovanja jedan duži period)

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

manifestna ili ispoljena (najčešće nastaje aktiviranjem postojeće latentne infekcije)

•

inaparentna ili asimptomatska (infekcija kod koje nema jasno ispoljenih kliničkih simptoma bolesti)

prema toku: •

akutne (naglo nastaju, traju kratko)

•

subakutne (prema toku između akutnih i hroničnih)

•

kronične (postepeno nastaju, dugo traju i najčešće ostavljaju posljedice)

•

jatrogena infekcija (nastaje poslije određenih intervencija zdravstvenih radnika (davanje injekcija, endoskopske procedure...)

•

bolničke ili intrahospitalne infekcije (nastaju u pojedinih bolesnika u bolničkoj sredini i nemaju direktne veze sa primarnom bolešću)

Intrahospitalne (bolničke, nazokomijalne) infekcije Intrahospitalne infekcije su infekcije stečene tijekom boravka bolesnika u bolnici (najmanje 48 h poslije prijema i najviše 48 h poslije izlaska iz bolnice). U trenutku prijema bolesnika na liječenje infekcija nije postojala, ili nije bila u periodu inkubacije. Intrahospitalne infekcije se javljaju kod 5-10% hospitalizovanih pacijenata, a na odjelima intenzivne njege 15-20%.

Opasnosti koje nose intrahospitalne infekcije: • komplikacija bolničkog liječenja što dovodi do povećanja oboljevanja, smrtnosti i troškova liječenja •

iznošenje bolničkih sojeva mikroorganizama u vanbolničku sredinu i zdravu populaciju

Ko može oboliti: • bolesnici •

bolničko osoblje

•

posjetitelji

•

studenti,...

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Čimbenici rizika za nastanak intrahospitalnih infekcija: • imunokompromitovani pacijenti (bolest ili kemoterapija) •

kirurške intervencije, primjena katetera,...

•

dužina boravka u bolnici

•

antibiotska terapija (> 10 dana)

•

nazočnost multirezistentnih mikroorganizama u bolničkoj sredini.

Porijeklo intrahospitalnih infekcija: • endogene (mikroorganizmi normalne flore bolesnika) • •

bolesnik donosi u bolnicu

egzogene (mikroorganizmi potiču iz vanjske sredine) •

bolničko osoblje

•

bolesnici

•

posjetitelji

•

bolničko okruženje.

Prijenos uzročnika intrahospitalnih infekcija: • direktni kontakt – ruke bolničkog osoblja, posjetitelja •

•

indirektni •

kontaminirani predmeti – oprema i instrumenti

•

zrakom, vodom, hranom,

bakterije, virusi, gljivice, protozoe,...

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

PREVENCIJA I KONTROLA •

PRANJE RUKU !!!

•

Uporaba zaštitne odjeće, maski, rukavica

•

sterilizacija instrumenata

•

dezinfekcija površina i zraka

•

pravilno odlaganje kontaminiranog materijala i krvi

•

izolacija pacijenata sa infekcijom

•

protektivna izolacija imunokompromitovanih pacijenata

•

onemogućavanje infekcije kontaktima (bolesnici, osoblje, učenici, posjeta)

•

redovni zdravstveni pregledi osoblja

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

BORBA PROTIV INFEKCIJE

3.4.

3.4.1. TERMINOLOGIJA

Antisepsa je skup svih metoda koje dovode do smanjenja broja patogenih uzročnika, sprječavanja njihovog rasta i razmnožavanja. To su, dakle, metode koje provodimo u borbi protiv infekcije. Metode antisepse obuhvaćaju čišćenje, dezinfekciju i sterilizaciju. Asepsa je rad kod kojeg je mogućnost infekcije svedena na najmanju moguću mjeru. Asepsa znači odsutnost kontaminacije. Dezinfekcija je proces eliminacije ili destrukcije većine, ili svih, mikroorganizama, izuzev bakterijskih spora sa nežive sredine (nema garancije da će na taj način biti uništeni i neki virusi i bakterijske spore). Sterilizacija je proces eliminacije ili destrukcije svih mikroorganizama, uključujući sporogene oblike. Antiseptici i dezinficijensi predstavljaju ista jedinjenja koja se različito zovu, ovisno o koncentraciji. Sve su to tvari koje ukljanjaju bakterije s kože ili predmeta, međutim, ako su slabije koncentracije nazivamo ih antiseptici. Antiseptici sprječavaju rast i razvoj mikroorganizama, tj. oni su bakteriostatici. Ako se radi o većim koncentracijama, tada ih nazivamo dezinficijensi. Oni ubijaju mikroorganizme i baktericidna su sredstva. Nedostatak antiseptika je nedovoljna selektivnost. On oštećuje i živo tkivo, a ne samo mikroorganizme.

1. ČIŠĆENJE Čišćenje je odstranjivanje nečistoće različitog podrijetla i kemijskog sastava. Čišćenjem se postiže određeni higijenski nivo, redukcija broja patogenih i apatogenih uzročnika. Čišćenje se izvodi mehaničkim sredstvima (voda, perilica,

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

sapuni i deterdženti). Sredstva za čišćenje se razlikuju od dezinfekcijskog sredstva po užem spektru djelanja, većoj koncentraciji i dužem vremenu djelanja. U bolnicama se uvijek primjenjuje vlažno čišćenje i vlažno brisanje. Mehaničko čišćenje predstavlja osnovni i prvi pripremni korak za dezinfekciju sve medicinske opreme predviđene za ponovnu uporabu i nežive sredine u zdravstvenim ustanovama.

2. DEZINFEKCIJA Dezinfekcija može biti kemijska i fizička. •

•

Kemijska sredstva koja se najčešće rabe za dezinfekciju su: •

alkoholi (najčešće 70% etilni alkohol za dezinfekciju kože)

•

akridinske boje (Rivanol)

•

formaldehid (za dezinfekciju endoskopskih aparata i anesteziološkog pribora)

•

sredstva koja oslobađaju klor (za dekontaminaciju krvi i izlivenih tjelesnih tekućina, u zaštiti okoliša-dezinfekcija radnih površina, pomagala za pacijente, madraca, čišćenje kupaonice, toaleta, umivaonika)

•

jod (u obliku vodene otopine ili kao alkoholni rastvor, tj. jodna tinktura - kao antiseptik za kožu, sluznicu i rane - ima nezgodnu osobinu da boji kožu i tkanine)

•

kalij permanganat (hipermangan, rastvara se u vodi koju boji intenzivnom crveno-ljubičastom bojom, pravi se otopina roze boje koja se koristi u dezinfekciji kože)

Fizički postupci dezinfekcije su: •

pasterizacija

•

učinak tople vode

•

kuhanje

•

dezinfekcija parom

•

spaljivanje

•

žarenje

•

prelaženje plamenom.

Teorijski idealno dezinfekciono sredstvo trebalo bi imati ova svojstva: •

djelati baktericidno i brzo u malim koncentracijama

•

ima širok spektar djelanja (bakterije, virusi, gljivice)

•

djelati u prisutnosti organskih tvari (krv, gnoj...)

•

nije otrovno (mora biti neškodljivo ako se proguta) 91

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

ne nadražuje kožu, niti izaziva alergijske reakcije

•

ne ugrožava biološku ravnotežu u ljudskom okolišu

•

ne djela kancerogeno ni teratogeno

•

ima ugodan miris, ili je bez mirisa

•

ne oštećuje metal, plastiku, tkanine, niti mijenja njihovu boju

•

djela na različitim temperaturama (ima veći raspon djelanja)

•

ekonomično je (nije preskupo).

Ni jedno danas poznato dezinfekcijsko sredstvo nema sva navedena svojstva. Važno je odabrati ono koje ima najviše poželjnih svojstava.

Tablete hlora

Hipermangan

Jod 70%

Etanol

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

3. STERILIZACIJA Sterilizacija je postupak kojim se uništavaju svi mikroorganizmi i njihove spore sa predmeta koji se steriliziraju (instrumenti, zavojni materijali, gumene rukavice, tekućine). Postoje sljedeće metode sterilizacije: •

sterilizacija vlažnom toplotom – kuhanjem •

•

u uređajima gdje se sterilizira sa zasićenom vodenom parom, pod tlakom (autoklav)

sterilizacija suhom toplotom – sterilizacija pomoću sterilizatora •

spaljivanjem

•

sterilizacija kemijskim sredstvima i dejstvom ultraljubičastog zračenja

•

suvremen metode sterilizacije (posebnim sterilizatorima, jonizujućim zračenjem, pomoću ultrazvuka,...)

Autoklav UV sterilizator 3.4.2.

Sterilizator (suhom toplotom)

IZOLACIJA I MJERE IZOLACIJE

Medicinska izolacija predstavlja procedure kojima se stvara i održava barijera između inficiranih i neinficiranih osoba. Pacijenti se smještaju u izolaciju ili zbog rizika za širenje infekcije, ili zbog prevencije nastanka infekcije. Postoje tri tipa izolacije: •

standardna

•

striktna i

•

protektivna (zaštitna) izolacija.

Za sve tipove izolacije važno je da osoba bude smještena u jednokrevetnu sobu, da vrata uvijek budu zatvorena, a ulaz posjetiteljima bez prethodne najave - zabranjen.

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Standardna izolacija Standardnoj izolaciji podliježu osobe oboljele od infektivnih bolesti koje se prenose zrakom, zatim infekcije čiji se uzročnici izlučuju preko debelog crijeva i infekcije rana i kože. Standardna izolacija se sastoji u tome što se, prije ulaska u sobu, dezinficiraju ruke, obuče zaštitna odjeća i stavi maska; u kontaktu sa inficiranim dijelovima tijela, sekretima i sekretima upotrebljavaju se rukavice za jednokratnu uporabu. Prije napuštanja bolesničke sobe, ostavlja se zaštitna odjeća i dezinficiraju ruke. Upotrijebljeni materijal i instrumente treba dobro upakovati i spremiti ih za dezinfekciju i sterilizaciju.

Striktna izolacija Striktna izolacija se primjenjuje kod određenih težih infektivnih oboljenja. Prije ulaska u sobu potrebno je dezinficirati ruke, obući zaštitnu odjeću, staviti kapu, masku i plastične navlake za cipele. Rukavice su za jednokratnu uporabu. Prije napuštanja sobe zaštitna odjeća se odlaže na mjesto gdje se stavlja infektivni otpad, upotrijebljeni materijal se zatvori i nosi na dekontaminaciju. Striktna izolacija se primjenjuje kod određenih težih infektivnih oboljenja. Prije ulaska u sobu potrebno je dezinficirati ruke, obući zaštitnu odjeću, staviti kapu, masku i plastične navlake za cipele. Rukavice su za jednokratnu uporabu. Prije napuštanja sobe zaštitna odjeća se odlaže na mjesto gdje se stavlja infektivni otpad, upotrijebljeni materijal se zatvori i nosi na dekontaminaciju.

Protektivna (zaštitna) izolacija Protektivnom izolacijom se štiti bolesnik čiji je imunitet oslabljen, bilo zbog osnovnog oboljenja ili terapijskih mjera, tako da je postao veoma osjetljiv na infekciju. Prije ulaska u sobu, dezinficirati ruke, obući sterilnu zaštitnu odjeću ili odjeću za jednokratnu uporabu, staviti masku, kapu, plastične navlake za cipele. Instrumente, rublje i zavojni materijal treba sterilizirati. Poslije napuštanja bolesničke sobe, za zbrinjavanje materijala upotrijebljenog u bolesničkoj sobi nisu potrebite posebne mjere.

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

BOLESNIČKI KREVET

3.5.

Bolesnički krevet je sastavni dio sobe bolesnika / korisnika. Krevet treba imati sljedeće karakteristike: da je glatkih površina, odgovarujeće dimenzije i da se s njim lako rukuje. Bolesnički krevet se sastoji od metalne ili drvene konstrukcije, mekanih dijelova i posteljine. U mekane dijelove spada madrac, jastuk, pokrivač i nepromočivo platno. Posteljinu čine plahte, jastučnice i navlaka. Kreveti koji se nalaze u umirovljeničkim centrima često imaju drvenu konstrukciju. Sa strane kreveta nalazi se zaštitna ograda koja sprječava ispadanje bolesnika iz postelje. Krevet ima kotačiće koji omogućuju prijevoz bolesnika.Osim kotačića, kreveti posjeduju i dodatnu opremu (trapez, stalak za infuziju, stalak za urinsku vreću, stalak za drenažu). Postoje standardni i specijalni kreveti. Standardni kreveti su dužine 2 m. i širine 1 m. Specijalni kreveti sastavljeni su od više dijelova,međusobno spojenih zglobovima, koji omogućuju različite položaje. Postavljanje uzglavlja, podnožja i sredine kreveta se može raditi mehanički ručno ili hidraulički. Specijalni kreveti omogućuju postavljanje bolesnika u svaki položaj, što olakšava provođenje osobne higijene bolesnika i određenih medicinskih radnji. Madrac je presvučen običnim ili nepromočivim platnom koje sprječava da se madrac nakvasi izlučevinama. Postoje jednodjelni, trodijelni madraci i specijalni pneumatski madraci ispunjeni zrakom ili vodom. Specijalni pneumatski madraci se koriste za njegu bolesnika s ozljedama leđne moždine, prevenciju dekubitusa, i sl. Higijena madraca se sastoji u pranju, čišćenju i dezinfekciji u specijalnim komorama. Jastuci se izrađuju od istog materijala kao i madraci (specijalna spužvasta guma, sintetički materijal, ili zrak). Pravljeni su tako da ne upijaju znoj i druge tekućine. Mogu se prati i dezinficirati. Posteljno rublje je od pamučnog platna. Donja plahta je uvijek dosta veća od kreveta, tako da se može podvući ispod madraca. Poprečna plahta je manjih dimenzija i stavlja se poprečno preko donje plahte.Postavlja se od lopatica do potkoljenica bolesnika. Ukoliko se radi o inkontinentnim bolesnicima, ispod poprečne plahte se postavlja nepromočivo platno. Jastučnice su napravljene od mekanog, pamučnog platna i dimenzija koje odgovaraju dimenzijama jastuka. Otvor na jastučnici je na vanjskoj strani, koja se pri namještanju jastuka postavlja suprotno od vrata korisnika, kako ne bi žuljala. Navlaka za pokrivač štiti pokrivač od prljanja. Pokrivač (deka) treba biti lagan i mekan, i prilagođen temperaturi sobe. Pokrivač može biti pamučni, sintetički ili vuneni.

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Podjela bolesničkih kreveta: 1.

standardni kreveti (za standardnu njegu)

kreveti za poluintenzivnu njegu

kreveti za intenzivnu njegu

kreveti za dječiju intenzivnu njegu

kreveti za gerontološke centre i kućnu njegu

kreveti za dječije odjele

kreveti za novorođenčad

Standardni krevet 3.5.1.

Krevet za poluintenzivnu njegu

Krevet za gerontološke centre

POSTUPAK PRESVLAČENJA I NAMJEŠTANJA KREVETA (BEZ BOLESNIKA/ KORISNIKA )

Postupak namještanja i presvlačenja kreveta sastoji se iz dvije faze: 1.

pripreme materijala

samog namještanja kreveta

Potreban materijal: •

košara za prljavo rublje

•

rukavice za jednokratnu uporabu

•

posteljina (donja i poprečna plahta, navlaka, jastučnica i nepromočivo platno ukoliko se radi o krevetu inkontinentne osobe)

•

sredstvo za dezinfekciju kreveta

Procedura nemještanja kreveta: 1.

Oprati ruke i navući rukavice. Pripremiti dva stolca. Na jedan stolac staviti jastuk i prekrivač s kojih su skinute navlake (ukoliko postoji dodatak na podnožju kreveta koji je predviđen za to, onda se slažu na taj dodatak). Na drugi stolac se stavlja čista posteljina;

Skinuti jastučnicu i navlaku za prekrivač, bez trešenja. Prljavu jastučnicu i navlaku staviti na sredinu kreveta

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Izvući donju plahtu ispod madraca, tako da slobodno visi.Urolati plahtu od podnožja prema uzglavlju, tako da se s plahtom urola i skinuta jastučnica i navlaka. Zarolana posteljina se baca u košaru za prljavo rublje.

Ukoliko se radi o inficiranom rublju, vreća s inficiranim rubljem mora biti pravilno označena.

Okrenuti madrac na onu stranu koja je bila okrenuta prema dolje, te dezinficirati madrac antiseptičkim sredstvom. Ako se radi o trodijelnom madracu, on se okreće na sljedeći način:

•

Prvo se sva tri dijela očiste i dezinficiraju s antiseptičkim rastvorom

•

Svaki dio madraca se okrene na donju stranu i pomjera prema gore, tako da gornji dio madraca ide na donji dio kreveta, donji dio madraca, nakon što se okrene ide na srednji dio kreveta, a srednji dio madraca na gornji dio kreveta;

Namještanje kreveta počinje od podnožja prema uzglavlju, i to redom: donja plahta, poprečna plahta (ispod poprečne plahte se postavlja nepromočivo platno ukoliko je potrebno), navlaka sa pokrivačem, jastuk s jastučnicom. Posteljina mora bitit dobro zategnuta. Prvo se postavlja donja plahta na kojoj se prave kutovi na sljedeći način: slobodni rub plahte se hvata na udaljenosti od ugla madraca otprilike za širinu šake (oko 20 cm), tako da se dobiva kosa linija koja sa kutom madraca zatvara oštar kut; taj dio se prebaci preko madraca, a dio koji slobodno visi se podvlači ispod madraca; zatim se dio koji je prebačen preko madraca spušta i, također podvlači ispod madraca; ovo mora biti učinjeno na sva četiri ugla madraca;

Na kraju se plahta dobro zategne na sredini i podvuče ispod madraca. 6.

Popečna plahta se postavlja, kao što je već rečeno, preko donje plahte, tako da se pruža od lopatica do potkoljenica bolesnika. Ispod nje se postavlja nepromočivo platno; 97

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Navlaka na pokrivač se navlači na sljedeći način: navlaka se okrene na naličje, ruke se uvuku u tako izokrenutu navlaku i hvataju se kutovi prekrivača; kada se uhvate, prebaci se navlaka na pokrivač i raširi peko njega, gumbe je na otvorenoj strani (ako su trake onda se zavežu); taj otvoreni dio navlake se okreće prema podnožju kreveta i podvlači ispod madraca;

Jastučnica se postavlja kao i navlaka; otvor na jstučnici se postavlja suprotno od vrata bolesnika kako ne bi žuljao.

Skloniti košaru za prljavo rublje, skinuti rukavice i oprati ruke.

3.5.2.

POSTUPAK PRESVLAČENJA I NAMJEŠTANJA KREVETA SA BOLESNIKOM/ KORISNIKOM U KREVETU

Postupak presvlačenja i nemještanja kreveta sa bolesnikom / korisnikom u krevetu, sastoji se iz sljedećih faza: •

priprema bolesnika / korisnika (identificirati se, obavijestiti bolesnika / korisnika šta se želi uraditi i osigurati privatnost)

•

priprema materijala

•

priprema samog namještanja kreveta

Potreban materijal: •

košara za prljavo rublje

•

rukavice za jednokratnu uporabu

•

posteljina (donja i poprečna plahta, navlaka, jastučnica i nepromočivo platno ukoliko se radi okrevetu inkontinentne osobe)

•

sredstvo za dezinfekciju kreveta

Ako je pacijent nesvjesan ili potpuno nepokretan, treba dvije osobe da rade istovremeno. Ukoliko radi samo jedna osoba, onda ograda na suprotnoj strani kreveta treba da bude podignuta kako bi se spriječilo da pacijent ispadne iz kreveta. 1.

Potrebno je prvo pacijentu objasniti proceduru. Nakon toga, obezbijediti privatnost (navući zastore ili paravan).

Oprati ruke i navući rukavice. Pripremiti dva stolca;

Podesiti visinu kreveta i učiniti radno mjesto udobnim. Spustiti uzglavlje kreveta, pod uvjetom da je pacijentu udobno;

Ukloniti prekrivač, a pacijenta pokriti sa prekrivačem za kupanje kako bi se izbjeglo pretjerano otkrivanje i obezbijedila privatnost

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Podići zaštitnu ogradu na suprotnoj strani kreveta, a na bližoj spustiti. Okrenuti pacijenta na suprotnu stranu, da gleda u ogradu. Ukoliko može, neka se pacijent pridržava za ogradu;

Olabaviti donju uprljanu plahtu, idući od glave prema peti, a zatim je urolati prema pacijentovim leđima, na sredinu kreveta. Ukoliko je potrebno, na madracu obrisati sva vlažna mjesta ručnikom i odgovarajućim dezinfekcijskim sredstvom. Postaviti čistu donju plahtu na slobodni dio madraca i podvući je ispod urolane prljave plahte;

Podići ogradu na namještenoj strani, preći na suprotnu stranu kreveta i spustiti zaštitinu ogradu. Okrenuti pacijenta na drugu stranu, na čistu posteljinu, tako da je licem okrenut prema ogradi;

Olabaviti i skloniti prljavu donju plahtu i ubaciti je u košaru za prljavo rublje. Prebrisati na madracu sva vlažna mjesta ručnikom i dezinficirati ukoliko je potrebno. Povući čistu donju plahtu preko madraca, zategnuti je, a slobodne rubove podvući ispod madraca (napraviti kutove);

Preko donje plahte staviti malu mušemu (nepromočivo platno) i poprečnu plahtu koja pokriva sredinu kreveta (dobro ih zategnuti);

10.

Navlaku za prekrivač i jastučnicu promijeniti na isti način kao i kod promjene posteljine bez korisnika;

11.

Okrenuti korisnika na leđa i pokriti ga prekrivačem. Skloniti prekrivač za kupanje;

12.

Kod prstiju napravitit nabor kako bi se ostavio prostor za noge. Donji dio prekrivača uvući pod donji dio kreveta i zategnuti kutove. Podignite uzglavlje kreveta do udobne pozicije, provjerite da li je zaštitna ograda podignuta sa obadvije strane;

13.

Skloniti košaru za prljavi veš, skinuti rukavice i oprati ruke.

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

ZAUZIMANJE POVOLJNOG POLOŽAJA TIJELA

3.6.

Fizička udobnost je veoma važna. Ovo se posebice primjenjuje na krevet pacijenta / korisnika. Prilikom podizanja i pomjeranja pacijenta koristiti se samo onim tehnikama koje će osigurati udobnost, sigurnost i dobrobit pacijenta / korisnika. Na taj način se omogućuje učinkovito korištenje mišića, sprječava se pojava deformacija i zamora. 3.6.1.

PROMJENA POLOŽAJA KORISNIKA U KREVETU

Transfer predstavlja svaku promjenu položaja pacijenta / korisnika. Postura predstavlja držanje tijela pri sjedećem, stojećem, ležećem položaju, ili pri bilo kojoj drugoj aktivnosti. Pravilna postura omogućava ravnomjernu distribuciju tlaka na mišiće i tjelesne težine. Položaj tijela utječe i na cirkulaciju, disanje, probavu i pokrete u zglobovima. Položaj, koji pacijent zauzima u krevetu, može biti aktivni, pasivni i prinudni. Aktivan položaj zauzimaju pacijenti koji mogu samostalno mijenjati položaj u postelji. To su pokretni pacijenti koji samostalno ustaju iz postelje i obavljaju fiziološke potrebe. Pasivan položaj zauzimaju pacijenti koji ne mogu, bez pomoći druge osobe, promijeniti položaj u krevetu. Vrsta pasivnog položaja (na leđima, na boku, polusjedeći...) ovisi od prirode i težine oboljenja. Položaje pacijenta treba redovito mijenjati, ovisno o potrebama pacijenta. Prinudni položaj zavisi od prirode oboljenja i terapijskih mjera koje se poduzimaju. Može biti privremeni i stalni. Privremeni prinudni položaj je kratkotrajan (bočni prinudni položaj, Fovlerov položaj, Trendelenburgov prinudni položaj...). Stalni prinudni položaj se koristi tijekom liječenja za korekciju nastalih patofizioloških poremećaja.

ZAŠTO MIJENJATI POLOŽAJ KORISNIKA U KREVETU: 1.

kako bi se osigurala udobnost i opuštenost

kako bi se vratile funkcije tijela

100

•

poboljšala funkcija sustava za probavu

•

poboljšala funkcija sustava za disanje (promjenom položaja se omogućuje veće širenje pluća i smanjuje se tlak na dijafragmu

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

spriječila pojava deformiteta •

kada osoba leži u krevetu duže vremena mišići slabe i postaju atrofični

•

kod dugotrajnog ležanja dolazi do smanjenje pokretljivosti zglobova

spriječila pojava dekubitusa

poboljšala cirkulacija

3.6.2.

OKRETANJE PACIJENTA

Opći principi okretanja pacijenta U određenim slučajevima liječnik određuje koliko često pacijente treba okrenuti. Raspored okretanja pacijenta treba, ukoliko je to moguće, podesiti kada je pacijent budan. Pacijent rotira kroz četiri pozicije (osim ukoliko određeni položaj nije kontraindikovan). To su: •

položaj na trbuhu (proniran)

•

položaj na leđima (supiniran)

•

na lijevom boku

•

na desnom boku

Primjer okretanja pacijenta: 8 h: položaj na trbuhu 10 h: pložaj na lijevom boku 12 h: položaj na leđima 14 h: položaj na desnom boku 16 h: položaj na trbuhu Ukoliko je kontraindicirano okretanje pacijenta (npr. kod prijeloma kralježnice) potrebno je trljati leđa pacijentu tako što ga blago podižete i masirate rukom. Na taj način se sprječava pojava dekubitusa. Mehanika tijela je koordinacija dijelova tijela koja je potrebita za napraviti određeni pokret ili za održati ravnotežu. Primjena dobre mehanike tijela podrazumijeva učinkovito korištenje mišićne snage i čuvanje energije. Sljedeći principi se primjenjuju kod bilo kojih pokreta ili svakodnevnih aktivnosti: 1.

budite licem okrenuti tako da možete pratiti pokret

koristite velike grupe mišića nogu, ramena i ruku, smanjiti opterećenje na leđa i trbušne mišiće 101

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

primaknite korisnika što bliže svom tijelu prije podizanja

savijte koljena i držite leđa ravnim tijekom izvođenja procedure

pogurajte, povlačite ili kotrljajte, radije nego nepotrebno podižite

obezbijedite pomoć, ukoliko trebate podići težinu koja nadilazi vaše mogućnosti

uskladite rad s pomoćnikom; dajte mu upute i na određeni signal zajedno krenite s postupkom.

TEHNIKA ZA SIGURNO PODIZANJE Siguran način podizanja znači održavanje leđa poravnatim dok podižete i održavanje vašeg centra ravnoteže, dopuštajući snažnim mišićima vaših nogu da vrše podizanje. Koristeći sljedeće tehnike mogu se sačuvati leđa od slučajnog opterećanja i ozljede: •

savijte koljena

Savijte koljena, a ne savijajte se u struku. Ovo pomaže zadržati centar ravnoteže i omogućava mišićima nogu da vrše podizanje. •

“zagrlite” opterećenje

Pokušajte zadržati objekat koji podižete što je moguće bliže vašem tijelu, dok se postupno uspravljate u stojeći položaj. •

izbjegavajte okretanje

Okretanje može preopteretiti vašu kralježnicu i izazvati ozbiljne ozljede. Budite sigurni da se vaša stopala, koljena i prsni koš nalaze u istom pravcu pri podizanju.

Siguran način podizanja Prije nego što krenete sa podizanjem razmislite o tome. Zapitajte se: “Mogu li podići sam/-a? Da li mi je potrebna pomoć”? Ako vam nije potrebna pomoć, pridržavajte se savjeta za sigurno podizanje.

Napomene koje treba zapamtiti Koristiti se istim tehnikama pri spuštanju kao i pri podizanju. Potrebito je više vremena za sigurno spuštanje nego za podizanje

PRAVILNA TEHNIKA PODIZANJA Isplanirajte proces podizanja i potražite pomoć ako vam je potrebita. •

Stanite blizu objekta i osigurajte širok oslonac

•

Savijte koljena i držite ravna leđa

102

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

Zategnite mišiće trbuha

•

Podižite koristeći se mišićima nogu.

PROMJENA POLOŽAJA KORISNIKA IZ LEĐNOG U BOČNI POLOŽAJ Ako se pacijent okreće na desnu stranu: •

njegovatelj/-ica stoji sa desne strane pacijenta

•

lijeva noga pacijenta se prebaci preko desne noge

•

lijevom rukom pacijent se uhvati za ogradu s desne strane kreveta

•

njegovatelj/-ica jednom rukom hvata pacijenta za lijevo rame, a drugom rukom za lijevi bok i okreće pacijenta prema sebi.

Ako se pacijent okreće na lijevu stranu primjenjuje se isti postupak samo sa druge strane (njegovatelj/-ica stoji s lijeve strane pacijenta, desna noga pacijenta se prabacuje preko lijeve...)

Ukoliko je riječ o nepokretnom pacijentu procedura je nešto drugačija: • Ruke pacijenta se saviju preko prsa •

Noge pacijenta se malo podignu

•

Njegovatelj/-ica podvlači jednu ruku ispod lopatica pacijenta, a drugu ruku ispod slabinskog dijela do suprotnog boka.

•

Njegovatelj/-ica privlači pacijenta prema sebi, a zatim ukoči ruke u laktu i, koristeći se podlakticama kao polugama, okrene pacijenta na suprotnu stranu.

Nakon okretanja pacijenta na bok, pacijent se smješta u fiziološki položaj, koji je relaksirajući i sprječava nastanak deformiteta.

SMJEŠTANJE BOLESNIKA U FIZIOLOŠKI POLOŽAJ NA STRANU: •

Bolesnika okrenuti na stranu i poduprijeti jastukom kako bi se spriječilo klizanje unazad

•

Staviti jastuk pod glavu

•

Donju nogu pružiti, gornju lagano pružiti naprijed i smjestiti na jastuk

•

Položaj ruku može biti različit, dobro je smjestiti donju ruku na stranu ispred tijela, a gornju ruku saviti i poduprijeti jastukom

103

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Ovaj položaj služi za bolje prozračavanje pluća, ukoliko to nije moguće postići uzdizanjem gornjeg dijela tijela. Smještanje bolesnika na stranu je naročito pogodno u prvoj pomoći kod nesvjestice.

SMJEŠTANJE U KOSI POLOŽAJ POD KUTOM 30 STUPNJEVA: •

Glavu dobro poduprijeti jastukom

•

Podupiranjem s dva mekana jastuka sa strane uspostaviti kosi položaj pod kutom 30 stupnjeva

•

Jedna noga je opružena na jastuku, a druga lagano savijena sa strane, ruke isto tako postaviti

Ovaj položaj je pogodan za profilaksu dekubitusa, jer se rasterećuju oni dijelovi tijela koji su najviše ugroženi.

SMJEŠTANJE BOLESNIKA POD KUTOM OD 135 STUPNJEVA •

Ispod gornjeg dijela tijela postavlja se veliki mekani jastuk i to tako da se i zdjelica podupre

•

Udobno namjestiti glavu na jastuk

•

Sljedećim jastukom podupre se gornja noga, koju lagano savijemo, dok je donja bez jastuka opružena

•

Gornja ruka je također na jastuku i lagano savijena, a donja opružena pored tijela

104

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Ovaj položaj mijenja položaj ležanja bolesnika na trbuhu, koji je starijim bolesnicima ponekad neugodan. Smještanje pod kutom od 135 stepeni upotrebljava se npr. kada se tretira dekubitus na leđima.

SMJEŠTANJE U RAVAN POLOŽAJ NA LEĐIMA: •

Postaviti jastuk ispod potkoljenica i stražnjeg dijela koljena tako da su pete slobodne i stopala naslonjena na jastuk postavljen uz stranicu kreveta

•

Pod glavu staviti manji jastuk

Ovaj položaj služi općem opuštanju te rasterećenju kralježnice i zdjelice.

SMJEŠTANJE NOGU U VIŠI POLOŽAJ: •

Postaviti veći jastuk od područja butina do peta

•

Stopala prisloniti na jastuk postavljen uz stranicu kreveta, a pete da ostanu slobodne

•

Pod glavu staviti manji jastuk

Ovaj položaj omogućava povratni prijenos krvi iz vena do srca. Služi za profilaksu tromboze i za smanjenje nakupljanja vode u nogama.

105

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

PROMJENA POLOŽAJA U KREVETU PREMA UZGLAVLJU Ako pacijent može pomoći: • Njegovatelj/-ica stoji sa desne strane pacijenta •

Pacijent se zamoli da savije noge tako da su stopala na madracu

•

Njegovatelj/-ica svojom lijevom rukom, odozada, obuhvaća pacijenta ispod desnog pazuha

•

Desnom rukom njegovatelj/-ica, sprijeda, preko prsnog koša, obuhvaća pacijenta ispod lijevog pazuha, tako da se dlan nalazi na lijevoj lopatici pacijenta

•

Njegovatelj/-ica stane sa raskoračenim nogama uz krevet u razini glave bolesnika i oslanja se svojim koljenima, odnosno butinama na krevet

•

Pacijent podiže glavu

•

Na dogovoreni znak (1, 2, 3) pacijent se odguruje nogama, a njegovatelj/ica ga uzdiže.

Ako je pacijent nepokretan podižu ga dvije osobe: • svaka osoba stane sa jedne strane kreveta •

ruke pacijenta se saviju preko prsa, noge su lagano savijene u koljenima

•

obadvije osobe križaju ruke preko pacijentovih leđa i svaka ga hvata za suprotno pazuho

•

slobodne ruke njegovatelji/-ice podvlače ispod bokova i na zadani znak (1, 2, 3) pomjeraju pacijenta prema uzglavlju.

UZDIZANJE GORNJEG DIJELA TIJELA: •

Ukoliko krevet nije moguće podesiti po visini, onda se jastucima treba pobrinuti za željenu visinu i potporu za leđa, ali tako da se kralježnica savije u području bokova, a ne u području prsa

•

Stopala nasloniti na jastuk, postavljen uz stranicu kreveta

•

Ruke smjestiti uz tijelo i nasloniti ih na manje jastuke

106

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Ovim položajem se koristiti pri hranjenju, olakšavanju disanja, prevenciji upale pluća i prilikom provođenja njege. 3.6.2.

POMOĆ PRI USTAJANJU

USTAJANJE BOLESNIKA IZ KREVETA UZ POTPORU: •

Njegovatelj/-ica prilazi bolesničkom krevetu

•

Podiže prekrivač sa kreveta, da noge budu slobodne

•

Nakon toga oblači bolesniku čarape

•

Bolesnik se okreće u stranu, gura noge na rub kreveta, lagano ih savija i pruža preko kreveta u viseći položaj

•

Njegovatelj/-ica jednom rukom zahvata područje ispod ramena i obuhvata zglob ramena

•

Drugu ruku stavlja iznad buta, zahvata rukom ispod, obuhvata cijeli but

•

Bolesnik se uspravlja i oslanja na ruke

•

Njegovatelj/-ica prati stanje bolesnika, uvjeravajući se da sigurno sjedi i obuva mu papuče

•

Njegovatelj/-ica se postavlja ispred bolesnika, postavlja mu noge na pod

•

Stati ispred pacijenta u lagan raskorak, rukama obuhvatiti pacijenta ispod pazuha (svoje lice okrenuti u stranu, ne disati u pacijenta)

•

Pacijent obuhvati njegovatelja/-icu za ramena

•

Njegovatelj/-ica svojim koljenima fiksira koljena pacijenta (blokira njegove nožne prste svojim petama i njegova koljena svojim), potom uspravlja pacijenta

107

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

USPRAVLJANJE BOLESNIKA U SJEDEĆI POLOŽAJ Ako pacijent može pomoći: • Njegovatelj/-ica prilazi bolesničkom krevetu •

Otkriva prekrivač do struka bolesnika

•

Jednom rukom sprijeda zahvata područje ispod pazuha bolesnika i obuhvata ramena

•

Drugom rukom podupire leđa bolesnika i obuhvata zglob ramena

•

Pažljivo uspravlja bolesnika

•

Korisnika zamoliti da se obadvjema rukama osloni na madrac

•

Bolesnika zamoliti da nekoliko puta duboko udahne

•

Njegovatelj/-ica posmatra izgled bolesnika

•

Uvjerava se da korisnik sjedi ugodno i samostalno

Ako pacijent ne može pomoći, postupak izvode dvije osobe: • svaka osoba stane sa jedne strane kreveta •

jedna stavlja jednu ruku sprijeda, pod pazuho pacijenta, a drugom podupire glavu pacijenta

•

druga jednu ruku stavlja sprijeda, pod drugo pazuho pacijenta, a svojom drugom rukom podupire leđa pacijenta

•

skupa uspravljaju pacijenta u sjedeći položaj.

108

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA 3.6.3.

PREMJEŠTANJE PACIJENTA SA KREVETA U KOLICA

PRIPREMA PRIBORA I MATERIJALA: • sjedeća kolica •

papuče, eventualno ogrtač

POSTUPAK: • provjeriti dokumentaciju pacijenta i poštovati sva propisana ograničenja •

predstaviti se, identificirati pacijenta, objasniti postupak, dopustiti pitanja

•

pripremiti pacijenta za postupak (osigurati privatnost, odjenuti i obuti pacijenta)

•

postaviti kolica paralelno sa krevetom, tako da je naslon kolica okrenut prema uzglavlju kreveta

•

zakočiti kolica

•

podići držače za noge na kolicima

•

pacijent samostalno, ako može, uz pomoć pomagala ili sestre, zauzme sjedeći položaj

•

spustiti noge preko ruba kreveta i nazuti papuče

•

Pacijenta pomjeriti ka rubu kreveta (zamoliti pacijenta da stavi šake na rub kreveta) i ako je moguće potpuno ga osloniti nogama na pod

•

Stati ispred pacijenta u lagan raskorak, svojim rukama obuhvatiti pacijenta pod pazuho (lice okrenuti u stranu, ne disati u pacijenta)

•

Pacijent obuhvati njegovatelja/-icu za ramena

•

Njegovatelj/-ica svojim koljenima fiksira koljena pacijenta (blokira njegove nožne prste svojim petama i njegova koljena svojim)

•

Uspraviti pacijenta i polukružnim pokretom smjestiti ga u kolica (zamoliti pacijenta da se uhvati bližom rukom za daljnji oslonac na kolicima, objasniti pacijentu da prilikom sjedanja prvo straga osloni ruke)

•

Spustiti držače za noge

•

Namjestiti noge na držače

•

Nasloniti leđa pacijenta na naslon

•

Ruke pacijenta staviti na stranice kolica ili u krilo

109

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

USPRAVLJANJE BOLESNIKA SA STRANE I VOĐENJE SA STRANE: • Bolesnik sjedi na stolici •

Njegovatelj/-ica prilazi sa strane pacijentu

•

Poprečno postavlja stopala ispred stopala pacijenta i time sprječava klizanje

•

Pacijent stavlja svoju šaku na šaku njegovatelja/-ice, palčevi i prsti se obuhvaćaju

•

Svoju drugu ruku njegovatelj/-ica stavlja iza leđa pacijenta i iznad njegovog struka

•

Pacijent se jednom rukom oslanja na stolicu

•

Njegovatelj/-ica pomaže pacijentu dok se uzdiže sa stolice

•

Kada pacijent stabilno stoji, njegovatelj/-ica povlači stopala, koja je prethodno poprečno postavio

•

Njegovatelj/-ica zamoli pacijenta da svojom nogom napravi jedan korak naprijed, a u isto vrijeme i njegovatelj/-ica ide, takođe, jedan korak naprijed (oboje idu “jednakim korakom”)

POMOĆ PRI PENJANJU I SILAŽENJU NIZ STUBE Pri penjanju i silaženju niz stube, veoma je važno da se pacijent pridržava za rukohvat i da mu je rukohvat nadomak ruke. Njegovatelj/-ica stoji dvije stube ispod pacijenta (iza pacijenta ako se ovaj penje, a ispred ako silazi), kako bi pacijentov struk bio u razini njegovih ruku. Pomoć se pruža tako što se pacijent pridržava za pojas. Njegovatelj/-ica sa obje noge stabilno stoji na jednoj stubi, dok se pacijent penje ili spušta. Premještanje pacijenta na drugu stubu poduzima se tek kad pacijent stabilno stoji na jednoj od stuba.

110

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA 3.6.4.

POMOĆ PRI VJEŽBANJU

Vježbama se koristimo za sprječavanje deformiteta i očuvanje funkcije mišića i zglobova kod nepokretnih pacijenata i pacijenata sa smanjenom pokretljivošću. Ovisno od stanja pacijenta i vrste oboljenja (odnosno, da li su i u kojoj mjeri pacijenti sposobni da izvedu neki pokret), vježbe mogu biti aktivne, aktivno potpomognute ili pasivne. Aktivne vježbe provode pacijenti kod kojih su obim pokretljivosti i mišićna snaga očuvani. Ove vježbe pacijenti izvode samostalno, bez pomoći druge osobe, ali u suradnji sa fizioterapeutom ili medicinskom sestrom. Aktivno potpomognute vježbe se provode kod pacijenata koji ne mogu izvesti neki pokret do kraja (zbog smanjenog obima pokretljivosti ili smanjene mišićne snage). Rade ih pacijenti uz pomoć druge osobe (najčešće fizioterapeuta). Pasivne vježbe se rade kod pacijenata sa oduzetosti dijela tijela. Ove vježbe se provode radi sprječavanja nastanka deformiteta na zglobovima i sprječavanja atrofije mišića. Vježbe se mogu podijeliti, ovisno od toga da li pri vježbanju dolazi do kontrakcije, odnosno skraćenja mišića, na izometričke i izotonične. Izometričke vježbe su vježbe kod kojih dužina mišića ostaje nepromijenjena, samo se povećava napetost u mišićima. Ne postoji opterećenje zglobova, kao ni srca i pluća. Ove vježbe se mogu raditi u najranijoj fazi oboljenja.

Kako pravilno raditi vježbe: •

Nakon svake vježbe napraviti pauzu od po nekoliko sekundi

•

Ne raditi više od 15 vježbi tijekom jednog perioda vježbanja. Sa pauzama, za to je potrebito otprilike pet minuta.

Ovdje su navedene neke od izometričkih vježbi koje pacijenti moguraditi samostalno, ili u suradnji sa njegovateljem/-icom. Izokinetičke vježbe, koje se sprovode u cilju povećanja opsega pokreta, mogu izazvati bol ili naškoditi pacijentu, te se izvode po instrukcijama fizioterapeuta ili medicinske sestre.

Vježba br.1: • Postaviti jagodice prstiju u obliku krova jedne naspram drugih i raširiti pružene prste •

Ramena ne smiju dodirivati tijelo

•

Prsti udaljeni otprilike 30 cm od prsa. Pritisnuti raširene jagodice prstiju jedne protiv drugih

•

Osjetiti koji od mišića reagiraju 111

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

Napraviti ovu vježbu još nekoliko puta i paziti pri tom na normalno disanje

Vježba se može izvesti u razini očiju, kao i iznad glave

Vježba br.2 • Prsti jedne ruke trebaju biti čvrsto zakačeni za prste druge ruke. Pokušati svom snagom rastaviti prste, a ne popustiti ovaj zahvat •

Osjetiti koji od mišića reagiraju

•

Napraviti ovu vježbu nekoliko puta i paziti pri tom na normalno disanje

Ovo je trening muskulature ruku, prsa i zatiljka.

Vježba br.3: • Pružiti koljena •

Staviti taban lijeve noge na stopalo desne noge

•

Pritisnuti stopalo jedne noge na taban druge noge

•

Osjetiti mišiće koji reagiraju i ponoviti ovu vježbu nekoliko puta

Ovo je trening muskulature gornjih i donjih butina.

Vježba br. 4: • Bolesnik leđa

legne

•

Njegovatelj/-ica stane uz gornji dio kreveta ili pored kreveta, kod glave bolesnika

•

Stavi obadva dlana na čelo bolesnika

112

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

Bolesniku kazati neka svojim čelom odgurne dlanove njegovatelja/-ice

•

Bolesnik snažno odguruje dlanove

•

Njegovatelj/-ica osjeća bolesnikov potisak na dlanove

•

Dozira protupotisak

Ovo je trening muskulature zatiljka, vrata i trbuha.

Vježba br. 5: • Bolesnik legne na leđa •

Njegovatelj/-ica stane uz gornji dio kreveta, ili pored kreveta, kod glave bolesnika

•

Stavi obadva dlana ispod zatiljka bolesnika

•

Bolesniku kazati neka pokuša glavom gurati dlanove ka dolje

•

Bolesnik snažno gura dlanove njegovatelj/-ice

•

Njegovatelj/-ica osjeća bolesnikov potisak na dlanove

•

Dozira protupotisak

Ovo je trening muskulature zatiljka, vrata i ramena.

Vježba br. 6: • Bolesnik legne na leđa •

Ruka je pružena, malo odmaknuta od tijela i nalazi se na dlanu njegovatelja/ice

•

Njegovatelj/-ica stane uz jednu stranu ili sjedi na rubu kreveta

•

Stavi dlan ispod ruke bolesnika

•

Bolesniku kazati neka gura dlanove prema dolje

•

Bolesnik snažno gura dlanove njegovatelja/-ice. Njegovatelj/-ica osjeća bolesnikov potisak na dlanove

•

Dozira protupotisak

Ovo je trening muskulature zatiljka, leđa, prsa i ruku.

113

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Vježba br. 7: • Bolesnik legne na leđa •

Savije koljena i spusti stopala na krevet

•

Njegovatelj/-ica stane uz jednu stranu kreveta, s gornje strane obuhvati trup bolesnika tako da se njegovi dlanovi nalaze ispod leđa bolesnika

•

Bolesniku kazati neka gura svom snagom dlanove njegovatelja/ice ka krevetu

Ovo je trening muskulature leđa i trbuha

Vježba br. 8: • Bolesnik legne na leđa i ispruži noge •

Njegovatelj/-ica stane uz jednu stranu kreveta, stavlja dlanove na trbuh bolesnika

•

Bolesniku kazati neka gura dlanove njegovatelja/-ice prema gore

•

Njegovatelj/-ica osjeća bolesnikov potisak na dlanove

•

Dozira protupotisak

Ovo je trening muskulature leđa i trbuha

Vježba br. 9: • Bolesnik legne na leđa i opruži noge •

Njegovatelj/-ica stane na donji kraj kreveta

•

Stavi svoje dlanove ispod bolesnikovih stopala

•

Bolesniku kazati neka stopalima gura dlanove njegovatelja/-ice

•

Njegovatelj/-ica osjeća bolesnikov potisak na dlanove

•

Dozira protupotisak

Ovo je vježba muskulature butina i potkoljenice.

114

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Vježba br. 10: • Bolesnik legne na leđa i opruži noge •

Njegovatelj/-ica stane na donji kraj kreveta

•

S obadva dlana zahvati zglobove stopala bolesnika i digne njegove pružene noge na visinu oko 30 cm

•

Bolesniku kazati neka gura dlanove njegovatelja/-ice prema dolje

•

Njegovatelj/-ica osjeća bolesnikov potisak i dozira protupotisak

Ovo je trening muskulature butina i potkoljenice.

Vježba br 11: • Bolesnik legne na leđa, pruža noge i pravi lagani raskorak •

Njegovatelj/-ica stane na donji kraj kreveta

•

Obadva dlana stavi na vanjske strane članaka bolesnika

•

Bolesniku kazati neka pokuša svom snagom odgurnuti dlanove

•

Njegovatelj/-ica osjeća bolesnikov potisak i dozira protupotisak

Ovo je trening muskulature bokova, slabine i butina.

Vježba br. 12: • Bolesnik legne na leđa, ispruži noge i pravi lagan raskorak •

Njegovatelj/-ica stane na donji kraj kreveta, obadva dlana stavi na unutarnje strane članaka bolesnika,

•

Bolesniku kazati neka pokuša svom snagom gurati dlanove

•

Njegovatelj/-ica osjeća bolesnikov potisak i dozira protupotisak Ovo je trening muskulature stražnjice i bokova i butina. 115

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

KORIŠTENJE POMAGALA

3.7.

3.7.1.

OSOBNA POMAGALA PRI HODANJU I KRETANJU

Osobna pomagala pri hodanju i kretanju su: štake, štap, hodalica i invalidska kolica.

ŠTAKE Štake se najčešće koriste kod prijeloma, ozljeda i operativnih zahvata na donjim ekstremitetima, kada se pacijent ne smije oslanjati na jednu nogu. Pri korištenju štakama vrijede sljedeća pravila: •

vrh štaka treba biti 3-4 cm ispod pazuha

•

držač treba biti u ravni sa bokovima

•

laktovi trebaju biti savijeni

•

težina se prebacuje na ruke i ne dozvoljava se oslanjanje vrha štaka na pazuho

Hodanje sa štakama: • položaj tijela je lagano nagnut prema naprijed, štake se stavljaju oko 30 cm ispred tijela •

pri hodanju težina tijela se prebacuje na ruke.

Ustajanje i sjedanje sa štakama: • Pri sjedanju se povrijeđena noga stavlja ispred tijela, a štake se uzmu u jednu ruku •

drugom rukom se uhvati stolica i polako se spušta na nju.

•

štake se zatim spuštaju na sigurno mjesto.

116

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

Pri ustajanju sa stolice, prvo se pomjeriti na rub stolice

•

štake se stave u ruku koja odgovara slabijoj nozi

•

nakon toga odgurnuti se od stolice

Hodanje po stubama sa štakama: • pri penjanju uz stube povrijeđena noga se drži iza tijela •

prvo se zakorači zdravom nogom na stubu, pa tek onda sa štakama

•

pri silaženju niz stube povrijeđena noga se postavi malo ispred tijela

•

štake spustiti na sljedeću stubu

•

na koncu zakoračiti zdravom nogom.

ŠTAP Štapom se najčešće koristi kod slabosti, boli u nozi ili u slučajevima kada osoba ima problema s ravnotežom. Starijim osobama uporaba štapa omogućuje veću neovisnost. Neka od pravila kojima se koriste bolesnici pri uporabi štapa: •

pri držanju štapa, lakat treba biti savijen

•

ukoliko se štapom koristi zbog ozljede ili slabosti u nozi, pri hodanju se u isto vrijeme izbacuje naprijed štap i povrijeđena noga, a korak okončava zdravom nogom

HODALICA Hodalicom je potrebito koristiti se nakon operativnog zahvata na boku ili koljenu, kao i nakon moždanog udara. Ona omogućuje prebacivanje težine sa donjeg dijela tijela na gornji.

117

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Pravila pri korištenju hodalice: Hodalicu postaviti jedan korak ispred tijela, držati se za nju i zakoračiti, dočekati se na povrijeđenu nogu •

podloga se prvo dodirne petom, pa se onda izravna stopalo

•

pri okretanju se prave mali koraci

•

da bi se, uz uporabu hodalice sjelo, potrebno je hodati unatrag dok se ne osjeti stolica; stolica se prvo opipa rukom, a zatim se sjedne

•

pri ustajanju, prvo se odgurne, a zatim se uhvati za hodalicu.

INVALIDSKA KOLICA Najčešće su u uporabi standardna invalidska kolica. Kolica se prave u tri veličine: velika, srednja i mala. 3.7.2.

POMAGALA U ODRŽAVANJU OSOBNE HIGIJENE

U pomagala koja služa za održavanje osobne higijene spadaju držači, sanitarna kolica i noćna posuda. Sanitarna kolica (fiksna i pokretna) imaju dvostruku funkciju. Koriste se za fiziološke potrebe, za eliminaciju stolice i mokraće, te za higijenu pokretnih ili djelomično pokretnih bolesnika. 3.7.3.

POMAGALA PRI PROMJENI POLOŽAJA U KREVETU

Trapez, ljestve i uzde se ubrajaju u pomagala koja se koriste pri promjeni položaja u krevetu.

118

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

FIZIOLOŠKE PROMJENE NA KOŽI KOD STARIJIH OSOBA GRAĐA I FUNKCIJA KOŽE

4.1.

Koža je najveći organ tijela, u prosjeku veličine od 1,7-2,0 m2. Preko nje smo u kontaktu s vanjskim svijetom. Ona predstavlja barijeru prema patogenim bakterijama i mehaničkim ozljedama. Da bi predstavljala barijeru, koža mora biti intaktna (netaknuta, neoštećena). Debljina kože varira ovisno od dijela tijela. Najdeblja je na dlanovima i tabanima (2-4 mm), a najtanja na vjeđama i prepuciju (0,2-0,6 mm). Osnovne uloge kože su: •

zaštitna (štiti tijelo od mehaničkih ozljeda, patogenih mikroorganizama, UV zračenja)

•

sudjeluje u termoregulaciji

•

čulni organ (primanje spoljašnih podražaja)

•

sudjeluje u razmjeni tvari

•

sinteza vitamina D

•

sudjeluje u procesima izlučivanja putem kožnih žlijezda

•

imunološka funkcija...

Koža je građena iz tri sloja: 1.

epidermis (površinski sloj)

dermis

hipodermis (potkožno tkivo, subcutis)

1. epidermis; 2. dermis; 3. subcutis; 4. folikul dlake; 5. žlijezda lojnica; 6. žlijezda znojnica 119

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Na površini kože, u epidermisu, nalaze se završetci izvodnih kanala žlijezda znojnica (100 - 200 kom/cm2) te otvori žlijezda lojnica (50 - 100 kom/cm2). Njihove izlučevine zaslužne su za vlaženje i mašćenje kože, a time i za održavanje hidrolipidnog filma. Sam epidermis ne sadrži krvne žile. Zato se hranjivim tvarima opskrbljuje putem finih kapilarnih spletova koji se nalaze u dermisu. Životni vijek epidermalnih stanica je 28 dana i on se obnavlja. Dermis je građen od vezivnog tkiva. Bogat je: •

krvnim žilama

•

limfnim žilama

•

živčanim završetcima (dodir, bol, svrbež, temperatura)

•

žlijezdama znojnicama i lojnicama

•

folikulima dlaka.

Zadatak dermisa je da: •

štiti tjelo od mehaničkih ozljeda

•

vezuje vodu

•

sudjeluje u termoregulaciji

•

snabdijeva epiderm hranljivim sastojcima

•

i receptor je senzitivnih impulsa.

Subcutis (potkožno tkivo) se sastoji od masnog tkiva. Predstavlja rezervoar energetskih materija i djeluje kao izolator u termoregulaciji (zagrijavanje i hlađenje). Istovremeno, potkožno tkivo amortizira vanjske mehaničke traume.

120

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

FIZIOLOŠKE PROMJENE NA KOŽI U STAROSTI

4.2.

Sa starenjem dolazi do fizioloških promjena u koži: koža se istanjuje (atrofira) i javljaju se bore. Smanjuje se elastičnost kože, povećava se sklonost oštećenju, alergijskim osipima. Zbog smanjene opskrbe krvlju dermisa, vanjski znaci upale kože postaju manje izraženi. Potkožno masno tkivo se smanjuje, pa dolazi do promjene u termoregulaciji (starijim osobama je stalno hladno), koža je mlohava (lice, vrat, vjeđe, dojke), koža je stanjena i “prozirna”. Stjenke krvnih žila postaju krhke (krvarenje), oslabljena je cirkulacija (slabije zagrijavanje – ruke, noge). Smanjen priliv krvi ometa i zarastanje rana. Osjet dodira je snižen, dok je prag boli povišen. Povišen prag boli je razlogom što neka oštećenja i ozljede prolaze bez, ili sa neznatnom boli. Smanjuje se produkcija loja u žlijezdama lojnicama. Koža zbog toga postaje suha. Dolazi do promjene PH kože, što omogućava lakši nastanak infekcija kože i potkožnog tkiva.

121

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

NAJČEŠĆE KOŽNE PROMJENE KOD STARIJIH

4.3.

Osim naprijed navedenih fizioloških promjena, na koži kod starijih mogu se uočiti i druge promjene, koje se ne ubrajaju u fiziološke. Među najčešće se ubrajaju staračke pjege, staračke bradavice, senilni pruritus, te promjene na noktima i dlakama.

STARAČKE PJEGE Javljaju se kod sredovječnih i starijih osoba. Obično se nalaze na licu, šakama, rukama i gornjem dijelu trupa, odnosno na onim djelovima tijela koji su izloženi suncu. Prečnika su od 1-5 mm, smeđe, mrke ili crne boje, ravnomjernih ili neprevilnih rubova, ponekada veće od 1 cm ili se stapaju u veće pigmentne formacije.

SENILNE BRADAVICE (SEBOROIČNE, SOLARNE BRADAVICE) Staračke bradavice (senilne, seboroične) su vrlo česte bradavice koje se javljaju već nakon treće decenije života. Najčešće su na licu, kosmatim dijelovima, na šakama, podlakticama i na gornjem dijelu trupa. Iako se staračke bradavice mogu javiti kod svih ljudi, češće se sreću kod starije populacije. Jasno su ograničene od okolnog tkiva, neznatno, ili čak i do nekoliko milimetara izdignute iznad kože, blijedosmeđe do gotovo crne boje.Iako su bezbolne, staračke bradavice mogu, naročito ako su velike, ili na lokacijama gdje su izložene podražaju, zbog trljanja ili češanja, izazvati upalu, krvarenja ili infekcije. Iznimno rijetko postaju maligne.

122

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

SENILNI PRURITUS (SVRBEŽ) Svrbež kože kod starijih osoba nastaje usljed smanjene funkcije žlijezda lojnica i degenerativnih promjena. Koža postaje suha, naborana, a svrbež intenzivan. S obzirom da pruritus (svrbež) može biti simptom nekih oboljenja (bubrega, šećerne bolesti, jetre) potrebno je detaljno ispitivanje uzroka svrbeža, pa tek kada se isključe ostali mogući uzroci, postavlja se dijagnoza senilnog pruritusa. U terapiji se, između ostalog, koža maže kremama.

SENILNA PURPURA Senilne purpure nastaju uslijed gubitka elastičnosti stijenki krvnih žila. Nastaju usljed minimalne traume, kada dolazi do krvarenja ispod kože. Mogu se pojaviti bilo gdje na tijelu, iako se najčešće javljaju na koži izloženoj suncu (nadlakticama, podlakticama, dekolteu). Imaju izgled crvenkasto-smeđih ili ljubičastih mrlja.

123

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

FIZIOLOŠKE PROMJENE SLUZNICA KOD STARIJIH OSOBA

4.4.

Kao što se kod starijih sreću promjene na koži, tako se dešavaju i promjene na sluznicama. Tim promjenama su zahvaćene sluznice svih sustava. Zbog toga, javljaju se određene smetnje, kao što je suhoća očiju, suhoća vaginalne sluznice, smetnje usljed atrofije sluznice želuca i slično. Kod većine starijih su dosta izraženi problemi usljed promjena koje se dešavaju na sluznici usne šupljine.

PROMJENE NA SLUZNICI USNE ŠUPLJINE U usnoj šupljini nalaze se pljuvačne žlijezde (žlijezde slinovnice) koje, lučenjem pljuvačke, djeluju na sljedeći način: •

štite oralnu sluznicu od mehaničkih ozljeda

•

vlaže sluznicu i pomažu njezino zacjeljivanje,

•

vlaže hranu i djeluju digestivno,

•

djeluju antibakterijski,

•

sprječavaju nastanak karijesa.

Usljed smanjene funkcije i atrofije pljuvačnih žlijezda, koja se događa u starijoj dobi, dolazi do: •

stanjenja epitela sluznice

•

smanjenog lučenje pljuvačke

•

subjektivnog osjećaja suhoće i ljepljivosti

•

objektivnog nalaza suhe i sjajne sluznice

•

sklonosti gljivičnim i bakterijskim infekcijama

•

otežanog gutanja

•

otežanog govora.

124

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

PROMJENE DLAKAVOSTI I KOSMATOSTI KOD STARIJIH OSOBA

4.5.

U starijoj dobi se javljaju promjene dlakavosti i kosmatosti. Kosa postaje rjeđa, dlake su tanke, krte i lomljive, i postaju sijede (bijele). Istovremeno dolazi do smanjene dlakavosti u pazušnom i stidnom dijelu. Nasuprot ovome, može doći do pojave paradoksalne dlakavosti (hirzutizma). Kod žena se to ispoljava u vidu pojačane dlakavosti lica, u predjelu brade i iznad usnica. Kod muškaraca je prisutan jači rast obrva, dlaka na uhu i unutar uha i na sluznici nosa.

125

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

PROMJENE NA NOKTIMA KOD STARIJIH OSOBA

4.6.

Nokatne ploče u starijoj dobi postaju zadebljale (hiperkeratotične), gube sjaj i prozračnost, postaju lomljive i trošne i na uglovima su žućkaste boje. Često dolazi do pojave urastanja noktiju, kao i sklonosti gljivičnim infekcijama.

126

Gljivice

Urastanje nokta

Hiperkeratotični nokat

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

OSOBNA HIGIJENA

Osobna higijena je dio higijene koja nas uči kako ćemo njegovati naše tijelo i kakvim ćemo higijenskim mjerama ojačati naš organizam i smanjiti negativne utjecaje vanjskih čimbenika, uključujući uzročnike zaraznih bolesti. Ona se, također, odnosi i na higijenu prehrane i životnih namirnica, higijenu odijevanja, stanovanja, na režim života općenito. Kupanje tijela stimulira cirkulaciju u koži i tkivima, čisti i osvježava, promovira zdravlje i udobnost. Tijekom kupanja se provode lagane vježbe; kupanje pruža odlične mogućnosti za promatranje fizičkog i emocionalnog stanja pacijenta i razgovorom, gdje se korisnik nalazi u središtu pažnje, promoviraju se dobri međuljudski odnosi. Razlikujeno potpunu i djelomičnu njegu korisnika. Potpuna njega predstavlja kupanje korisnika, dok u djelomičnu njegu korisnika spada umivanje (njega lica), njega ruku, nogu, noktiju, pazuha, genitalija, kose i zuba

127

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

VRIJEME PROVOĐENJA PROCEDURA NJEGE

5.1.

Kupanje korisnika se može provoditi u bilo koje vrijeme, prema potrebama korisnika, ali neke navike se generalno prate u ustanovama.

JUTARNJA NJEGA Postupci koji se provode ujutro utječu na udobnost korisnika tijekom cijelog dana. Svako jutro, prije doručka, pacijentu treba pomoći da ode na zahod, ili mu treba osigurati noćnu posudu ili posudu za urin, ovisno o potrebama. Korisniku se tada daje mogućnost da opere svoje lice, ruke i da opere zube četkicom. Posteljina na krevetu se popravi i namjesti se stol, ili stolić za krevet za doručak. Nakon doručka, provodi se kupanje (način kupanja ovisi od stanja i pokretljivosti korisnika) njega usta, presvlačenje i masaža leđa. Po potrebi, mijenja se posteljina i čisti soba.

VEČERNJA NJEGA Njega na kraju dana utječe, u velikoj mjeri na relaksaciju i bolji san pacijenta. Pacijentu se pruža mogućnost da isprazni crijeva ili mokraćni mjehur, ukoliko je potrebno. Operu se lice i ruke, zubi se operu četkicom. Posteljina se zategne i osigura se komfornost i sigurnost sobe korisnika. 5.1.1.

SKRB O SIGURNOSTI, PRIVATNOSTI I KOMFORNOSTI TIJEKOM KUPANJA PACIJENTA NA KREVETU

SIGURNOST • Tijekom kupanja krevet podići, ali ga, po završetku, ponovo spustiti; •

Nakon kupanja, ponovo podići zaštitnu ogradu na krevetu;

•

Signalni uređaj treba da bude nadohvat ruke pacijentu kako bi se smanjio rizik od pada prilikom pokušaja korisnika da ga dohvati, i kako bi se osigurao lak pristup uređaju u slučaju potrebe;

•

Njegovatelj/-ica obvezatno mora oprati ruke prije ulaska i pri izlasku iz sobe korisnika.

128

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

PRIVATNOST • Poštovanjem privatnosti korisnika smanjuje se emocionalna nelagoda tijekom njege; •

Držite vrata sobe zatvorena prilikom kupanja korisnika;

•

Stavite paravan i ogrnite tijelo korisnika tijekom njege;

•

Dozvoliti korisniku da sam uradi što je moguće više tijekom njege.

KOMFORNOST • Osigurati prijatnu temperaturu u sobi korisnika; •

Zatvoriti sve prozore i vrata tijekom njege, kako bi se spriječilo rashlađivanje;

•

Osigurati odgovarajuću temperaturu vode za kupanje (promijeniti vodu ukoliko je hladna ili zaprljana).

5.1.2.

HIGIJENA ODREĐENIH REGIJA

HIGIJENA KOŽE Osnovni preduvjet da koža može obavljati svoju zaštitnu funkciju je biti potpuno zdrava, neoštećena i čista. Znoj i loj se neprestano talože u koži, stvaraju slojeve, pa ako se koža ne pere zatvaraju se pore preko kojih se luči znoj i loj, a djelimično obavlja i disanje. Posljedica toga je da koža neugodno zaudara i ne obavlja svoje funkcije. Naslage znoja i loja, kao i ostala nečistoća, nadražuju kožu i izazivaju svrbež.

HIGIJENA RUKU Od svih organa našeg tijela ruke su najviše izložene prljanju. Uloga prljavih ruku u širenju crijevnih bolesti je toliko važna, da se crijevne bolesti / tifus, paratifus, dizenterija i dr. /često nazivaju “bolesti prljavih ruku”. Isto tako značajna je uloga ruku u širenju crijevnih parazita /glista/. Za širenje crijevnih parazita odgovorna je, najčešće, nečistoća ispod nokata, u kojoj se zadržavaju jajašca parazita. Ruke treba prati prije jela i poslije svih radnji koje prljaju ruke, a osobito nakon prestanka rada, obavljene nužde, brisanja nosa, kao i nakon češljanja i diranja kose.

129

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

HIGIJENA NOGU Pravilna njega nogu održava noge u funkciji i kondiciji. Od velike važnosti za njegu nogu je i pravilna obuća, koja treba odgovarati anatomskom obliku i funkciji nogu, a da je pravljena od higijenskih odgovarajućih materijala. Noge treba prati svakodnevno, mlakom vodom i sapunom, a čarape treba mijenjati svaki dan, a najbolje su pamučne

HIGIJENA ZUBA Higijena zuba i usne šupljine treba biti sastavni dio tjelesne njege. Redovito čišćenje, ako treba i popravljanje, treba početi još od prvih mliječnih zuba. Najbolje je zube prati ujutro i navečer, posebno je važno navečer, jer se tako sprječava nakupljanje kiseline i raspadnih produkata u usnoj šupljini, zvanoj “kiselinska noćna trauma”, koja značajno oštećuje caklinu zuba. Pored osobnih mjera za održavanje zuba, važan je i povremen stomatoloski pregled.

INTIMNA (ANOGENITALNA) HIGIJENA Zaslužuje veliku pažnju kod oba spola. Spolne organe treba prati svakodnevno, mlakom vodom i sapunom. Brisanje treba biti odmjereno i nježno, posebice kod žena, pokreti trebaju ići od spolnih organa prema čmaru, a nikako obrnuto, kako se ne bi zagadili spolni organi bakterijama iz debelog crijeva. Potrebno je svakodnevno mijenjanje donjeg rublja.

130

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

PROCEDURE PROVOĐENJA OSOBNE HIGIJENE PACIJENTA

5.2.

5.2.1.

KUPANJE PACIJENTA U KREVETU (bez pranja kose)

•

Kada je pacijent ograničen na krevet iz bilo kojeg razloga (iscrpljenosti ili nepokretljivosti), njega se provodi u krevetu. Proces njege provodi njegovatelj/-ica, s tim da pacijent treba obaviti one radnje koje mu zdravstveno stanje dopušta.

•

Djelomična njega obuhvata lice, ruke, pazušne jame, genitalije, leđa i stražnjicu. Položaj pacijenta za vrijeme njege određuju njegovo zdravstveno stanje i stupanj pokretljivosti.

•

Ukoliko se npr. na nozi ili ruci nalazi zavoj, ili je dio tijela imobiliziran, liječnik određuje da li mogu biti uklonjeni za vrijeme njege i da li se trebaju ponovno postaviti nakon njege. Kod pacijenta koji imaju kateter ili primaju infuziju, tijekom provođenja njege se mora voditi računa da se ne ometa njihova funkcija, i obvezatno provjeriti njihov položaj prije i nakon promjene položaja pacijenta.

•

Sapun ne treba stavljati u posudu sa vodom jer će previše sapunice spriječiti adekvatno ispiranje.

•

Osobe koje boluju od dijabetesa zahtijevat će posebnu njegu stopala.

•

Prilikom njege treba otkriti samo one dijelove tijela koji se peru.

Priprema pribora: • Kolica za pribor •

Zaštitna folija za krevet ili nepropusno platno

•

2 lavora

•

Vrč s toplom vodom

•

Čista pidžama

•

Čisto posteljno rublje

•

Ručnici- 3 kom

•

Trljačice- 4 kom

•

Papirnati ručnici

•

Tekući sapun ili obični

•

Sredstvo za masažu kože- losion, mlijeko, krema za tijelo

•

Čisto rublje 131

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

Škarice ili kliješta za nokte

•

Alkoholni dezinficijens za ruke

•

Dezinficijens za pribor

•

Rukavice za jednokratnu uporabu, zaštitne PVC pregače

•

Posuda za nečisto

•

Koš za nečisto rublje

Pravljenje trljačice

IZVOĐENJE RADNJE: • predstaviti se, identificirati pacijenta, objasniti postupak, dopustiti pitanja •

ponuditi pacijentu noćnu posudu ili posudu za urin

•

osigurati privatnost

•

postaviti pacijenta u položaj prikladan za rad, podignuti krevet na radnu razinu

•

oprati, posušiti ruke, obući rukavice i zaštitnu pregaču

•

cijelom dužinom zaštiti krevet zaštitnom folijom, ili nepropusnim platnom

•

skinuti pokrivač, ostaviti gornju plahtu ili navlaku

•

staviti ručnik na prsa pacijenta, na gornji rub plahte

•

staviti lavor na stolac sa desne strane kreveta na papirnati ručnik

•

napuniti 2/3 lavora toplom vodom (43-46 stepeni), zamoliti korisnika da ocijeni da li mu odgovara toplina vode

•

namočenom trljačicom oprati područje oko očiju, bez sapuna

•

kutom trljačice prati nježno jedno oko, a zatim drugim kutom drugo oko, od unutarnjeg prema vanjskom uglu. Za svako oko koristiti drugi kut. Posušiti oko suhim ručnikom

132

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

oprati lice u obliku brojke tri, oprati ispod nosa. S kutom trljačice oprati oko usta. Isprati i posušiti ručnikom

•

oprati uši, prvo suprotno uho, zatim uho do sebe. Isprati i posušiti ručnikom

•

oprati prednju stranu vrata polukružnim pokretima, oprati stražnju stranu vrata. Isprati i posušiti. Ručnik odložiti na gornji rub kreveta

•

skinuti gornji dio pidžame, pokriti pacijenta plahtom do struka. Ručnikom za brisanje tijela zaštititi gornji rub plahte i prsa pacijenta

•

zaštititi plahtu i krevet ručnikom za brisanje tijela uzduž suprotne ruke svojim dlanom pridržavati podlakticu, neka podlaktica leži u vašoj ruci. Oprati između prstiju, podlakticu i nadlakticu. Isprati i posušiti ručnikom. Ponoviti postupak na suprotnoj strani

•

otkriti prsa i oprati polukružnim pokretima rameni obruč i dojke. Isprati i posušiti. Oprati pazušne jame, prvo suprotnu jamu, isprati i posušiti. Ručnikom kojim je brisano lice pokriti prsni koš

•

povući zaštićeni prekrivač do simfize, prati trbuh polukružnim pokretima. Kutom trljačice oprati pupak. Isprati i posušiti

•

okrenuti korisnika na lijevi bok, pokriti prednji dio tijela prekrivačem

•

rub prekrivača zaštititi ručnikom za brisanje tijela, prati leđa uzdužnim pokretima, isprati, posušiti

•

izmasirati leđa i stražnjicu losionom za tijelo

•

polukružnim pokretima oprati gluteuse, isprati, posušiti

•

razdvojiti gluteuse i grubu nečistoću odstraniti papirnatim ručnikom, odložiti ga u posudu za nečisto

•

promijeniti rukavice

•

vratiti pacijenta na leđa

•

obući gornji dio pidžame

•

zaštitnu foliju kreveta povući ispod leđa do struka

•

korištenu trljačicu odložiti u posudu za nečisto

•

promijeniti vodu i trljačicu, provjeriti temperaturu vode za pranje nogu

•

ako pacijent ne može saviti koljeno, otkriti suprotnu nogu i stopalo, zaštiti genitalije, ručnik staviti uzdužno pod nogu i stopalo, nogu pridržavati rukom i oprati je ispruženu, dugim pokretima. Isprati i posušiti

•

ako pacijent može saviti koljeno, staviti lavor na ručnik, uroniti stopalo u vodu, prati dugim pokretima potkoljenicu i natkoljenicu, isprati i posušiti. Ponoviti postupak sa drugom nogom 133

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

odrezati nokte, maknuti lavor i ručnik, pokriti korisnika prekrivačem

•

promijeniti vodu, lavor i trljačicu, provjeriti temperaturu vode

•

ako može, dopustiti pacijentu da sam opere svoje genitalije. Postaviti noćnu posudu ispod gluteusa. Namjestiti korisniku lavor na dohvat ruke, nasapunati čistu trljačicu, staviti je nadohvat ruke, ili je dodati pacijentu. Polijevanjem iz vrča isprati spolovilo. Maknuti posudu, odložiti je pod krevet. Posušiti genitalije trećim ručnikom.

•

maknuti zaštitnu foliju ispod korisnika, pokriti ga

•

počešljati pacijenta, pramen po pramen, otpalu kosu ukloniti, oprati češalj

•

namjestiti krevet, po potrebi ga presvući, rublje odložiti u koš za nečisto

•

smjestiti korisnika u udoban položaj

•

staviti signalno zvono nadohvat ruke

•

raspremiti upotrijebljen pribor i rublje

•

skinuti rukavice i pregaču

•

oprati i dezinfikovati pribor - češalj, škarice

•

oprati i dezinficirati svoje ruke

•

evaluirati i dokumentirati postupak.

5.2.2.

PRANJE KOSE U KREVETU (sa kadicom)

Priprema pribora: • pokretni stolić za pribor •

sušilo za kosu

•

tacna

•

PVC bazen za pranje kose

•

PVC posuda za otpadnu vodu

•

Šampon za kosu, eventualno regenerator

•

Vrč 2l i izvor tople vode

•

Jednokratne nesterilne rukavice i PVC pregača

•

Češalj

•

Alkoholni dezinficijens za ruke i pribor

•

3 ručnika

•

Posuda za nečisto

•

Paravan

134

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

IZVOĐENJE RADNJE: • predstaviti se, identificirati pacijenta, objasniti postupak, dopustiti pitanja • osigurati privatnost (postaviti paravan) • staviti potreban materijal nadohvat ruke • oprati i posušiti svoje ruke, obući rukavice • podesiti visinu kreveta za rad • smjestiti korisnika na leđa, pročešljati kosu • maknuti jastuke • staviti PVC bazen na uzglavlje kreveta • staviti zaštitnu pregaču • položiti glavu pacijenta u bazen • vrat pacijenta zaštititi ručnikom • na pod, pored kreveta, staviti PVC posudu za nečistu vodu • crijevo iz bazena staviti u PVC posudu za nečistu vodu • napuniti vrč toplom vodom - zamoliti korisnika da ocijeni da li mu toplina vode odgovara • zaštiti oči korisnika vlažnim, toplim ručnikom • navlažiti kosu vodom iz vrča • uzeti malu količinu šampona, prati kosu kružnim pokretima, vršcima prstiju masirati kožu glave od čela prema zatiljku, vodom iz vrča isprati kosu, istisnuti vodu iz kose (ako je kosa jako prljava ponoviti šamponiranje i ispiranje) • ako je kosa duga (kod žena) upotrijebiti regenerator, pa onda isprati kosu • prekriti kosu ručnikom, obrisati lice • korisniku podići glavu i ukloniti bazen • istrljati kosu suhim ručnikom • počešljati, osušiti i oblikovati kosu • smjestiti korisnika u udoban položaj • oprati, dezinficirati i pospremiti upotrijebljen pribor • svući rukavice i zaštitnu pregaču • oprati i posušiti ruke • dokumentirati postupak i stanje pacijenta, kose i vlasišta. 135

Socijalno-edukativni centar Banja Luka 5.2.3.

PRANJE KOSE U KREVETU (sa slivnikom)

PRIBOR • kolica za pribor •

sušilo za kosu

•

tacna

•

PVC mušema ili najlon

•

PVC posuda za otpadnu vodu

•

šampon i regenerator po potrebi kod duge kose

•

vrč 2l tople vode (38°C)

•

PVC rukavice i PVC pregača

•

češalj

•

šampon i balzam (kod žena sa dužom kosom) za kosu

•

alkoholni dezinficijens

•

3 ručnika

•

paravan

•

košara za prljavo rublje

•

urolana plahta ili frotir (po širini)

PROCEDURA: • Predstaviti se i objasniti proceduru pacijentu •

Postaviti paravan

•

Staviti sav potreban materijal nadohvat ruke

•

Oprati ruke i staviti rukavice

•

Podesiti visinu kreveta za rad

•

Spustiti zaštitnu ogradu na krevetu na onoj strani gdje ćemo prati kosu

•

Spustiti pacijenta u horizontalni položaj, pročešljati kosu

•

Izvući jastuke ispod glave

•

Plahtu presaviti do struka pacijenta

•

Gornji dio tijela bolesnika (rameni pojas i glava) staviti u položaj što bliži ivici kreveta

•

Ramena i vrat pacijenta zaštititi peškirom

•

Urolanu plahtu smotati u obliku slova “U”, jedan dio staviti pod zatiljak pacijenta tako da otvoreni dio gleda prema nama

136

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

Plahtu obložiti jednom polovinom mušeme ili najlona, a drugu polovinu spustiti u kantu za prljavu vodu koju stavljamo na pod kraj kreveta, u razini sa glavom pacijenta, te na taj način napraviti slivnik (improvizirati bazen za pranje kose)

•

Provjeriti da li smo dobro namjestili “improvizirani bazen” ispod glave pacijenta i da li smo udobno položili glavu pacijenta u bazen

•

Staviti PVC pregaču oko sebe

•

Napuniti vrč toplom vodom

•

Provjeriti sa pacijentom temperaturu vode

•

Navlažiti kosu vodom iz vrča

•

Uzeti malu količinu šampona u rukavicu

•

Započeti pranje kružnim pokretima, vrhovima prstiju, masirati kožu glave od čela prema zatiljku

•

Vodom iz vrča isprati kosu, dobro istisnuti vodu iz kose (ako je kosa jako prljava ponoviti šamponiranje)

•

Ako je u pitanju žena sa dužom kosom upotrijebiti regenerator, pa onda isprati kosu

•

Prekriti kosu ručnikom, obrisati lice po potrebi

•

Pacijentu podići glavu i ukloniti “bazen”

•

Upotrijebljeni “bazenčić” odložiti u koš za prljavo rublje

•

Kosu pacijenta dobro istrljati ručnikom. Počešljati kosu, posušiti i oblikovati frizuru

•

Ukloniti ručnike u koš za prljavo rublje

•

Provjeriti da li se pokvasila posteljina ili pidžama pacijenta, ako jeste - promijeniti

•

Vratiti jastuke pod glavu pacijenta i udobno ga smjestiti u postelju

•

Spustiti krevet na optimalnu visinu

•

Podići zaštitnu ogradu na krevetu

•

Raspremiti upotrijebljeni pribor, oprati i dezinficirati češalj i kantu za otpadnu vodu

•

Skinuti PVC pregaču

•

Skinuti rukavice, oprati i dezinficirati ruke.

137

Socijalno-edukativni centar Banja Luka 5.2.4.

KUPANJE BOLESNIKA U KUPAONICI (U KADI ILI POD TUŠEM)

Pri transportu pacijenta od kreveta do kupaonice (kade, tuša) poslužićemo se pomagalima: štapom, štakama ili invalidskim kolicima, a ako se radi o vrlo teškom pacijentu, transport ćemo izvršiti liftom (dizalicom).

Pribor: • kolica za pribor •

jednokratne rukavice

•

jednokratna zaštitna PVC pregača

•

3 ručnika i staničevina ili papirnati ubrus

•

tekući Ph neutralni sapun

•

pribor za nokte, češalj, sušilo za kosu

•

3 trljačice, šampon i balzam za kosu

•

odjeća (pidžama ili spavaćica i čisto donje rublje)

•

neklizajuća podloga za dno kade

•

alkoholni dezinficijens za ruke

•

1 stolac pored kade

•

1 stolac za staviti u kadu ako ne postoji već fiksiran

•

losion za tijelo

•

koš za prljavo rublje

PROCEDURA: • Objasniti proceduru pacijentu •

Sav pribor staviti na dohvat ruke

•

Staviti stolac i neklizajuću podlogu u kadu (pod tuš)

•

Staviti jedan stolac pored kade

•

Oprati ruke i staviti rukavice

•

Pomoći pacijentu da dođe do kupaonice

•

Staviti jednokratnu PVC pregaču oko sebe

•

Posjesti pacijenta na stolac i skinuti mu pidžamu

•

Upotrijebljen veš i spavaćicu ili pidžamu odložiti u koš za prljavo rublje

•

Pomoći pacijentu da uđe u kadu (pod tuš) i da se udobno smjesti na stolac

•

Usmjeriti mlaz tuša od bolesnika dok se prilagođava temperaturi vode

138

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

Provjeriti temperaturu i snagu mlaznice (prvo odvrnuti hladnu pa toplu slavinu)

•

Omogućiti pacijentu da sudjeluje u regulaciji temperature vode

•

Pokvasiti kosu i cijelo tijelo pacijenta

•

Nanijeti šampon na svoju rukavicu i našamponirati kosu pacijenta

•

Prati od čeonog dijela korijena kose pa dalje, uključujući i uši

•

Isprati kosu, pa nanijeti regenerator na isti način kao i šampon

•

Isprati dobro kosu, a trljačicom umiti lice pacijentu

•

Uzeti ručnik, posušiti prvo lice, pa kosu (zadržati ručnik omotan oko glave ukoliko se radi o dužoj kosi, da ručnik upija vlagu)

•

Odložiti ručnik na stolac

•

Uzeti trljačicu za pranje tjela i na nju nanijeti tečni sapun, ili uzeti običan sapun i nasapunati gornji dio tijela

•

Preći na pranje vrata, grudi, trbuha, leđa, potpazušnih jama, ruku, šaka (posebnu pažnju obratiti na pregibe, prvenstveno na područje ispod dojki)

•

Isprati tušem opranu površinu tijela

•

Preći na donje ekstremitete

•

Posebnu pažnju obratiti na predio između prsta

•

Nasapunati, oprati i isprati donje ekstremitete na isti način kao i gornje

•

Skinuti trljačicu i zamijeniti ju novom

•

Na kraju oprati i isprati gluteuse i anogenitalnu regiju

•

Pored kade staviti ručnik (sa kojim smo brisali kosu), na koji će pacijent stati pri izlasku iz kade

•

Pomoći bolesniku da izađe iz kade

•

Čist ručnik staviti na stolicu i posjesti pacijenta (ručnik će upiti vodu sa gluteusa)

•

Trećim ručnikom posušiti tijelo pacijenta, osim genitalne regije

•

Premazati losionom cijelo tijelo, osim područja između noktiju stopala

•

Obući donje rublje pacijentu

•

Obući pidžamu; navući donji dio pidžame na stopala, malo zadignuti bolesnikovu stražnjicu, u skladu njegovih mogućnosti, izvući peškir i obrisati anogenitalnu regiju, te uzdignuti pidžamu

•

Obući gornji dio pidžame, zakopčati dugmad, urediti kragnu i počešljati kosu

139

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

Uzeti pribor za nokte i staničevinu

•

Prvo urediti nokte ruku, pa nogu

•

Pomoći pacijentu da se smjesti u krevet

•

Osušiti fenom kosu i urediti frizuru po želji (splesti pletenicu, ako se radi o dužoj kosi pacijentice)

•

Skinuti PVC kecelju i raspremiti upotrijebljen pribor

•

Upotrijebljene ručnike staviti u koš za prljavo rublje

•

Pribor za nokte i češalj dezinficirati

•

Skinuti rukavice, oprati, posušiti i dezinficirati ruke

Ukoliko se pacijent želi sam kupati ili tuširati, zadatak njegovatelja/-ice je: •

Postaviti neklizajući podložak na dno kade ili tuša

•

napuni kadu vodom (ukoliko se pacijent kupa u kadi)

•

podesiti temperaturu vode

•

postaviti stolac uz kadu

•

pomoći pacijentu razodjenuti se i ući u kadu, iili pod tuš

•

postaviti pribor za kupanje pacijentu nadohvat ruke

•

napustiti prostoriju, ali ostati u blizini i provjeravati bolesnika svakih 5 minuta, ili po potrebi

•

pomoći pacijentu pri izlasku iz kade, odnosno ispod tuša i pri oblačenju.

5.2.5.

UMIVANJE PACIJENTA

Svrha umivanja pacijenta je obavljanje osobne higijene i relaksacija. Ono se provodi svakodnevno. Pacijent se može umivati samostalno, ili uz djelomičnu ili potpunu pomoć njegovatelja/-ice. Umivanjem se postiže kod pacijenta osjećaj ugode i samopoštovanja. Kao i pri izvođenju ostalih procedura u sklopu osobne higijene, procjenjuje se samostalnost, pokretljivost i psihofizičko stanje pacijenta.

Oprema: • kolica za pribor •

jednokratne rukavice

•

par komada složene gaze za pranje očiju

•

nepropusna zaštitna podloga (mušema)

•

sapun (ph neutralni)

•

papirnati ručnici

140

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

2 ručnika veći i manji (ili trljačica)

•

hidratantna krema

•

vrč s mlakom vodom

•

čista posudu nad kojom će se bolesnik umiti

•

bubrežnjak za nečisto

IZVOĐENJE PROCEDURE: • oprati i posušiti ruke, obući rukavice •

objasniti bolesniku postupak, dopustiti pitanja i osigurati privatnost

•

ako se bolesnik sam umiva smjestiti ga u sjedeći položaj i zaštititi mu prsa

•

staviti ispred bolesnika praznu čistu posudu za umivanje

•

objasniti bolesniku da prvo opere ruke vodom i sapunom

•

dobro zavrnuti rukave bolesnikove pidžame da ih ne pokvasi

•

njegovatelj/-ica će mu polako sipati vodu iz vrča dok dobro ne ispere ruke, a zatim prelazi na umivanje služeći se, ako je potrebito, složenom gazom

•

Ako se bolesnik koristi sapunom za umivanje, objasniti mu da ga je potrebito dobro isprati i izbjeći isušivanje kože i svrab

•

u slučaju da njegovatelj umiva bolesnika, bolesnika smjestiti u ležeći položaj

•

zaštititi prsa bolesnika ručnikom

•

uzeti složenu gazu, navlažiti ju vodom (bez sapuna) i prebrisati oko u jednom potezu idući iz unutarnjeg kuta ka vanjskom

•

okrenuti gazu i isto ponoviti na drugom oku

•

postupak ponoviti na oba oka mijenjajući gazu

•

posušiti jedno, pa drugo oko istim redoslijedom, a zatim preći na lice

•

obmotati manji ručnik oko ruke ili uzeti jednokratnu trljačicu i navlažiti ju vodom

•

ako se bolesnik koristi sapunom, blago utrljati na jednu stranu trljačice i preći od polovice čela, zaobići vanjski kut oka i oprati dio lica ispod oka i hrbat nosa

•

krivulja pranja odgovara broju 3

•

drugu stranu trljačice okrenuti i “isprati” tu polovicu lica

•

saprati trljačicu i isti postupak ponoviti na drugoj polovici lica

141

Socijalno-edukativni centar Banja Luka 5.2.6.

PRANJE ZUBA

Pranje zuba se obavlja ujutro, iza jela i prije spavanja. Provodi se pomoću četkice i paste za pranje zuba. Tijekom ove procedure provodi se istovremeno i procjena stanja sluznice usne šupljine (usnica, jezika i zubi-zubne proteze).

Pribor: • tacna •

posuda za nečisto (bubrežnjak)

•

čaša vode

•

papirnati ručnik

•

jednokratne rukavice

•

četkica za pranje zubi

•

pasta za pranje zubi

•

nepropusna zaštitna podloga (mušema)

•

alkoholni dezinficijens za ruke

Izvođenje pranja: • oprati i posušiti ruke •

obući rukavice,staviti masku

•

predstaviti se, identificirati pacijenta, objasniti postupak, dopustiti pitanja, osigurati privatnost

•

ako pacijent sam pere zube ili umjetno zubalo, smjestiti ga u sjedeći položaj, zaštititi mu prsa papirnatim ručnikom

•

staviti pastu za zube na četkicu za zube, sve ovlažiti vodom. Pacijent sam pere zube lijevo - desno, gore – dolje, vanjske i unutarnje plohe zuba, nježno četkati jezik, dobro isprati usta nad posudom za nečisto koja je ispod brade. Ako ne može sam prati zube, pere mu ih medicinska sestra

•

po potrebi ponoviti postupak

•

obrisati usta papirnim ručnikom.

Ako pacijent ima totalnu ili parcijalnu protezu, treba protezu izvaditi iz usne šupljine, oprati pod tekućom vodom četkicom i pastom za zube i dobro isprati. Protezu preko noći odložiti u posudu za protezu, povremeno pigment čistiti tabletama za uklanjanje plaka i pigmenta sa zubne proteze •

u slučaju da njegovatelj/-ica pere zube pacijentu, smjestiti ga u sjedeći ili ležeći bočni položaj

•

zaštititi prsa bolesnika papirnatim ručnikom

142

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

ako je bolesnik nekomunikativan i nemiran, špatulu namotanu gazom staviti okomito između zubi da onemogućimo zatvaranje usta i ugriz djelatnika. Druga medicinska sestra u tom slučaju pridržava glavu pacijenta

•

staviti pastu za zube na četkicu, pokvasiti vodom, prati zube nježno u svim smjerovima (lijevo, desno, gore, dolje, četkati unutarnje i vanjske plohe zuba)

•

nježno četkati jezik, dobro isprati nad posudom za nečisto koja je ispod brade

•

postupak ponoviti ako je potrebito

•

osušiti usta papirnatim ručnikom

•

smjestiti bolesnika u udoban položaj

•

oprati, dezinficirati i pospremiti upotrijebljeni pribor, skinuti rukavice i masku

•

oprati, dezinficirati, posušiti ruke

•

dokumentirati i evaluirati postupak i stanje zuba.

5.2.7.

HIGIJENA RUKU I NOGU

Posebna pažnja se posvećuje njezi ruku i nogu da bi se spriječila pojava infekcije, neugodan miris, kao i oštećenja kože u tom predjelu. Problemi često nastaju usljed loše njege ili nošenja neodgovarajuće obuće. Procjena uključuje detaljno ispitivanje svih površina kože. Oblasti između prstiju se trebaju pažljivo provjeriti. Kod osoba s dijabetesom ili oboljenjima perifernih krvnih žila treba promatrati i kotrolirati cirkulaciju (boju i temperaturu kože). Zbog slabijeg vida i smanjene pokretljivosti, starije osobe su pod rizikom za poremećaje na koži stopala. Njega ruku i nogu se može provoditi tijekom jutarnjeg kupanja, ili u nekoj drugoj prilici. Njega ruku i nogu se provodi dok pacijent sjedi u stolici.

143

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

PRIPREMA PRIBORA: • kolica za pribor •

lavor ili kadica s toplom vodom

•

hranjiva krema za kožu

•

ručnik

•

trljačica

•

papirnati ručnik

•

ph neutralni sapun za pranje

•

pribor za toaletu noktiju (škarice, rašpica)

•

jednokratne nesterilne rukavice

•

jednokratna zaštitna PVC pregača

•

alkoholni dezinficijens za pribor i ruke

•

zaštitni podložak

IZVOĐENJE • predstaviti se, identificirati pacijenta, objasniti postupak, dopustiti pitanja •

potreban pribor staviti nadohvat ruk

•

osigurati privatnost pacijentu

•

oprati ruke i navući rukavice

•

kod provođenja njege stopala pacijenta smjestiti u stolicu

•

pod noge mu staviti nepromočivu prostirku, na koju se stavi lavor sa vodom, temperature 38°-44°C

•

pomoći pacijentu da stavi stopala u lavor sa vodom i držati ih 15-20 minuta (doliti tople vode ukoliko se voda prohladi)

•

kod njege ruku, staviti stolić ispred pacijenta

•

ispuniti kadicu toplom vodom (38°-44°C) i staviti ju na stočić, uroniti prste pacijenta u vodu i držati ih potopljene 10-20 minuta (dodati tople vode ako je potrebito)

•

očistiti ispod noktiju na rukama, odrezati nokte ravno, oblikovati ih rašpom, a kožicu nježno gurnuti natrag,

•

posušite ruke

•

područja na stopalima sa žuljevima nježno operite trljačicom i dobro posušite

•

očistite i odrežite nokte na nogama

•

utrljajte losion ili kremu na ruke i stopala (ne stavljati između prstiju na nogama)

144

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

vratiti pacijenta u krevet

•

dezinficirati i pospremiti upotrijebljeni pribor, skinuti rukavice

•

oprati, dezinficirati, posušiti ruke

•

dokumentirati postupak.

5.2.8.

HIGIJENA ANOGENITALNE REGIJE

Higijenom anogenitalne regije održava se čistoće anogenitalne regije, smanjuje mogućnost nastanka infekcije, otklanjaju neugodne mirisi, a tim se kod pacijenta stvara osjećaj ugode i samopoštovanja. Provodi se više puta tijekom 24 sata, ovisno o potrebi pacijenta. Vrlo je važno osigurati privatnost pacijenta i voditi brigu o njegovom dostojanstvu.

Higijena anogenitalne regije kod nepokretnog muškarca

Higijena uključuje pranje penisa, skrotuma i analnog područja. Prije same procedure procjenjuje se stupanj pokretljivosti pacijenta, mogućnost komuniciranja i suradnje bolesnika, inkontinencija urina i stolice, uvedenog urinarnog katetera kod pacijenta, bolesnikovog stanja sluznice i kože urogenitalnog i analnog područja.

Oprema: • kolica za pribor •

nepropusni podložak

•

plahta

•

pelene

•

trljačice, bokal tople vode

•

lavor

•

jednokratne rukavice i maska

•

alkoholni dezinficijens za ruke 145

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

tekući ph neutralni sapun za intimnu njegu

•

papirnati ručnici (celvata)

•

termometar

•

paravan

IZVOĐENJE PROCEDURE: • objasniti postupak, dopustiti pitanja •

osigurati privatnost (paravan)

•

postaviti bolesnika u prikladan položaj (na leđa ili bok)

•

napuniti lavor toplom vodom (38°C)

•

smjestiti lavor pored kreveta na stolicu

•

oprati, dezinficirati, posušiti i obući rukavice, te staviti masku

•

krevet odići na željenu visinu i zaštititi nepropusnom mušemom

•

pridržavati bolesnikove noge u potrebnom položaju – ako je moguće razmaknute i savijene u koljenima

•

nasapunati vlažnu trljačicu

•

nasapunati dlakavi dio spolovila

•

oprati i isprati

•

povući kožicu preko glansa ako kožica nije obrezana

•

oprati spolovilo kružnim pokretima

•

nasapunatom trljačicom, od vrha prema dolje isprati, ponoviti postupak ako je potrebno

•

vratiti kožicu u prirodni položaj

•

oprati skrotum, dobro isprati, obrisati, osušiti penis, skrotum i dlakavi dio

•

okrenuti bolesnika na bok i oprati analno područje i perineum (isprati, obrisati, posušiti)

•

vratiti bolesnika na leđa na već postavljenu pelenu (kod inkontinentnih)

•

maknuti nepropusni podložak i urediti krevet

•

staviti pacijenta u udoban ili prisilan položaj

•

vratiti krevet u prvobitan položaj

•

raspremiti upotrijebljen materijal

•

svući rukavice i masku

•

oprati, dezinficirati i posušiti ruke

•

prozračiti sobu

146

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

evaluirati i dokumentovati postupak

•

nakon higijene i pranja anogenitalne regije nanijeti kremu ili mast (vazelin, cink-oksid ili mast sa A i D vitaminom) da bi se spriječilo oštećenje kože, sprječavajući kontakt između kože i izlučevina.

Higijena anogenitalne regije kod žene

Oprema: • kolica za pribor •

nepropusani podložak

•

plahta

•

pelene, mrežasti ulošci

•

gaćice

•

trljačica

•

alkoholni dezinficijens za ruke

•

jednokratne rukavice i maska

•

lavor, vrč tople vode

•

noćna posuda

•

papirnati ručnici

•

termometar

•

tekući Ph neutralni sapun za intimnu njegu

•

paravan

•

košara za nečisto.

IZVOĐENJE PROCEDURE: • objasniti postupak, identificirati pacijenticu, dopustiti pitanja, osigurati privatnost (paravan) •

napuniti lavor toplom vodom (38°C)

•

provjeriti temperaturu vode

•

smjestiti lavor pored kreveta na stolicu

•

oprati, dezinficirati ruke i obući rukavice, i staviti masku

•

odići krevet na željenu visinu, zaštititi ga nepropusnim podloškom

•

bolesnici saviti noge u koljenima i raširiti ih ako je moguće

•

pridržavati noge u potrebnom položaju tokom pranja

147

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

nasapunati vlažnu trljačicu pa nasapunati vanjski dlakavi dio spolovila, od simfize do kraja vagine

•

oprati, isprati, obrisati

•

razdvojiti velike usne (labije)

•

uzdužnim pokretima od klitorisa do vagine, bez sapuna, čistom trljačicom oprati sluznicu, isprati, obrisati, posušiti

•

ponoviti postupak ako je to potrebno

•

kod vaginalne infekcije, spolovilo oprati nad noćnom posudom

•

preći na rektalni predio, okrenuti bolesnicu na bok

•

jednim potezom oprati rektalno područje od vagine do anusa, isprati, obrisati, posušiti

•

po potrebi ponoviti postupak

•

vratiti bolesnicu na leđa na već pripremljenju pelenu (kod inkontinencije)

•

maknuti nepropusni podložak, urediti krevet

•

vratiti visinu kreveta u prvobitni položaj

•

nečiste plahte ukloniti u koš za nečisto

•

staviti bolesnicu u udoban ili prisilan položaj

•

raspremiti upotrijebljen materijal

•

svući rukavice i masku

•

oprati, dezinficirati i posušiti ruke, prozračiti sobu

•

evaluirati i dokumentirati postupak.

5.2.9.

BRIJANJE PACIJENTA

Brijanje je dio dnevne njege korisnika i sprječava razvijanje bakterija po licu, nastanak svrbeža, iritaciju i zapuštenost kože. Izvodi se uspravnim ili sigurnosnim brijačem ili električnim brijačem.

148

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Brijanje uspravnim ili sigurnosnim brijačem

Kod uspravnog ili sigurnosnog brijača obratite pažnju da sječivo bude oštro, čisto, ravnomjerno i da nije zahrđalo. Brijač je moguće koristiti i više puta, ali samo za jednog korisnika i, ukoliko je potrebno, promijenite sječivo. Ako je korisnik vezan za krevet, postavite opremu na natkasnu pored kreveta, a ako je pokretan na umivaonik. Kad je korisnik pripremljen za brijanje, napunite lavor, ili umivaonik, toplom vodom.

Oprema: • Sigurnosni brijač (britva) •

Posuda sa sapunom i četkica

•

Rukavice

•

Sapun ili pjena za brijanje

•

Ručnik

•

Krpa za pranje

•

Lavor

•

Losion poslije brijanja

IZVOĐENJE PROCEDURE: • Objasnite pacijentu proceduru i osigurajte mu privatnost •

Zamolite ga da asistira što je više moguće, jer se na taj način stječe samopouzdanje i samostalnost

•

Ako nije kontraindikovano, postavite korisnika u Fovlerov položaj

•

Okrenite svjetlo direktno u korisnikovo lice, ali ne i u njegove oči

•

Omotajte peškir oko korisnikovih ramena i postavite ga ispod brade da bi se spriječilo kvašenje kreveta i padanje obrijanih dlaka po njemu

•

Navucite rukavice i ispunite lavor toplom vodom.

•

Koristeći krpu za kupanje, pokvasite ga po cijeloj bradi toplom vodom. Ostavite toplu krpu da omekša bradu najmanje jednu minutu

•

Nanesite pjenu za brijanje na bradu, a ako se koristi sapun, trljajte ga dok ne zapjeni

•

Nježno zategnite pacijentovu kožu jednom rukom, a drugom rukom ga brijte, držeći čvrsto brijač

•

Zamolite korisnika da napumpa obraze i okrenite mu glavu ako je potrebno, da bi se obrijale sve teško dostupne površine

149

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

Počnite brijanje od zulufa prema bradi, kratkim i stabilnim potezima nadole, u pravcu rasta brade (tako se sprječava iritiranje kože i ozljeda brijačem)

•

Ispirajte brijač često

•

Još jednom nakvasite lice toplom vodom i pjenom

•

Brijte preko brade ka vratu i grlu, koristeći kratke i nježne poteze na vratu i dijelu oko nosa i usta da bi se spriječila iritacija kože

•

Promijeniti vodu i isperite ostatak pjene i dlaka sa lica korisnika. Onda mu osušite lice ručnikom.

•

Po želji korisnika, nanesite mu losion poslije brijanja, ili puder za tijelo

•

Isperite brijač i lavor, dezinficirajte, zatim odložite.

Brijanje električnim brijačem

Ako se koristi električni brijač, provjerite da kabel nije oštećen, jer bi mogao prouzročiti strujni udar. Ukoliko je brijač na baterije, provjerite ispravnost baterija, pa ih ako je potrebno zamijenite. Provjerite glavu brijača, je li oštra ili prljava. Pročitajte upute proizvođača i postavite opremu pored kreveta. Ovaj način brijanja se preporuča kod korisnika koji imaju poremećaj koagulacije, ili su na antikoagulantnoj terapiji.

Pribor: • Ručnik •

Losion poslije brijanja

•

Ogledalo

•

Izvor struje (utičnica ili baterije)

IZVOĐENJE RADNJE: • Uključite brijač u struju. •

Ako se glava brijača može podešavati, izaberite najpodesniju varijantu

•

Aparat koristite radeći kružne pokrete i nježno, uz kožu lica i svaki njen dio, do stanja glatkoće i mekanosti

•

Ako korisnik želi, nanesite mu losion poslije brijanja ili puder za tijelo

•

Očistite glavu brijača i odložite brijač

150

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

POSEBNE PREPORUKE • Saznajte način na koji se korisnik obično brije •

Iako je brijanje u pravcu rasta dlaka najčešće, korisnik može zahtijevati brijanje u suprotnom smjeru

•

Ne mijenjajte opremu za brijanje među pacijentima

•

Brijanje može biti kontraindicirano za pacijente na antikoagulantnoj terapiji

•

Posjekotine su najčešće komplikacije pri brijanju i, ukoliko je moguće, voditi zapis o posjekotinama pri brijanju.

151

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

DEPEDIKULACIJA (uništavanje ušiju)

5.3.

Depedikulacija predstavlja postupak uništavanja ušiju, primjenom kemijskih (insekticidi) i fizičkih metoda (visoka temperatura). Uši su sitni paraziti koji žive na ljudima, životinjama i biljkama. Na čovjeku parazitiraju dvije vrste uši: čovječja uš i stidna uš. Razlikuju se dvije podvrste čovječije uši - tjelesna uš i uš glave. Na temelju toga ušljivost (paediculosis) dijelimo na: 1.

ušljivost kosmatog dijela glave

ušljivost tijela i

ušljivost pubične regije.

5.3.1.

Ušljivost kosmatog dijela glave

Uš glave je sitni kukac (2 do 3 mm) sive boje, koji živi isključivo na vlasištu. Hrani se krvlju svoga domaćina do koje dolazi bezbolnim ubodima. Odrasla ženka tijekom života, koji traje prosječno 2 mjeseca, snese oko 200 - 300 jajašaca - gnjida koje odlaže uz sam korijen kose, najčešće uz vrat i iza ušiju. Iz gnjide se uš izleže za oko tjedan dana, dva tjedna nakon toga postaje spolno zrela i počinje reproducirati gnjide. U slučaju nepovoljnih uvjeta, gnjide mogu ostati u stanju mirovanja i više od mjesec dana. Ušljivost se prenosi direktnim kontaktom s oboljelog čovjeka, ili indirektno korištenjem zajedničkih češljeva, marama, kapa i sl.. Uš koja živi na vlasištu bezopasan je nametnik, ne prenosi nikakve bolesti, ali kako je ušljivost glave redovito praćena svrbežom, čovjek se češe, pa na koži nastaju ogrebotine koje se mogu inficirati. Kod ušljivosti glave prisutan je svrbež u području vlasišta. Češanjem može doći do oštećenja kože, čime se stvaraju uvjeti za sekundarnu infekciju bakterijama. Žlijezde na vratu mogu biti uvećane i jako bolne. Pri pregledu vlasišta se mogu otkriti živi paraziti, ili njihove gnjide. Gnjide su jajašca koja su čvrsto prilijepljena uz donji dio dlake. Gnjide se teško skidaju s dlake, za razliku od prhuti.

Tretiranje ušljivosti kosmatog dijela glave Tretiranje se provodi specijalnim šamponima ili insekticidima u prahu. •

152

Šampon protiv ušiju se utrlja u kosu i kožu glave i ostavi da djeluje 4-5 minuta (po preporuci proizvođača), nakon čega se kosa dobro ispere. Kosa se opere dva puta u razmaku od 7 dana.

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

Kosa se dobro napraši puderom protiv ušiju (insekticid), ostavi se da djeluje potrebno vrijeme (prema uputi proizvođača), a nakon toga se kosa opere običnim šamponom. Prašenje vlasišta se ponovi još jednom nakon 7 dana.

Bez obzira koji je od gore navedenih postupaka korišten, potrebno je ukloniti s vlasišta sve gnjide. Kosu treba isprati u toploj zakiseljenoj vodi (dodajte octa ili limunova soka) kako bi se češljanjem gustim češljem gnjide odlijepile sa kose, a češalj treba svaki čas dobro oprati. Po završetku terapije, potrebito je sve temeljito očistiti, oprati, kemijski očistiti svu odjeću, a češljeve držati u toploj vodi (72°C) 10-20 minuta. Kako je pedikuloza najčešće obiteljsko oboljenje, potrebito je sustavno i istovremeno liječiti sve članove obitelji, ili osobe iz radne sredine, ili okoliša, koje su oboljele, da bi se spriječili recidivi usljed reinfekcije. 5.3.2.

Ušljivost tijela

To je bijela uš koja živi u šavovima odjeće i rublja. Ona u šavovima polaže jaja, koja se čvrsto nalijepe na tkaninu. Na kožu čovjeka one prelaze isključivo radi ishrane. Uš je prenosilac rikecije (uzročnika pjegavog tifusa i rekurentne groznice). Promjene su najčešće na trupu, najprije na mjestu uboda. Bolesnici se žale na jak svrbež, osobito noću. Kao posljedica češanja, vide se ogrebotine na koži. Prisutni su znaci sekundarne infekcije bakterijama. Dijagnoza se postavlja kliničkim nalazom uši na odjeći, posteljini, rublju.

Tretiranje ušljivosti tijela Kod ušljivosti tijela, terapija se sastoji u održavanju osobne higijene i dezinfekcije tijela i odjeće. U ove svrhe se koristi vruć zrak (suhi sterilizator) i vodena para (autoklav). Dovoljno je tkaninu izložiti vrućem zraku ili vodenoj pari na 100°C. Korisno je također i kemijsko čišćenje. Insekticidima se zaprašuje tkanina tijekom tri tjedna.

153

Socijalno-edukativni centar Banja Luka 5.3.3.

Ušljivost pubične regije

Stidna uš je manja od uši koja živi na vlasištu, a živi među dlakama genitalne regije. Može infestirati dlačice pazuha i ostale dlake na tijelu. Kod djece se ona nastanjuje na trepavice i obrve. Stidna uš živi isključivo na čovjeku i hrani se sisanjem krvi. Sisalo drži u koži i po nekoliko sati što izaziva jak svrbež. Uz dlaku pričvršćuje okrugle gnjide nizane poput brojanica. Ovaj parazit može u rublju i posteljini preživjeti dva dana bez hranjenja na čovjeku. Najčešće se prenosi spolnim kontaktom, rjeđe preko donjeg rublja, ručnika ili posteljine. Na izloženoj regiji bolesnici osjećaju svrbež, koji je intenzivniji noću. Na samoj koži vide se sivo-plavičaste promjene, a rijetko se mogu vidjeti ogrebotine uslijed češanja. Dijagnoza se postavlja kliničkim nalazom uši i gnjida.

Tretiranje ušljivosti pubične regije Provodi se kao i kod ušljivosti kosmatog dijela glave. Brz način liječenja podrazumijeva brijanje zahvaćenih površina kože i spaljivanje dlaka, da bi se prevenirala reinfekcija. Kod infekcije trepavica koristi se dva puta dnevno vazelin, uz uklanjanje ušii gnjida pincetom.

154

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

DEKUBITUS

5.4.

Dekubitus je česta komplikacija nedovoljne brige za kožu bolesnika, poglavito nepokretnih, međutim i unatoč prikladnoj njezi i prevenciji, oštećenja kože mogu nastati zbog brojnih razloga. Dekubitus predstavlja oštećenje kože i tkiva ispod kože, nastalo usljed produženog pritiska (dugotrajno ležanje ili sjedenje kod nepokretnih ili slabo pokretnih pacijenata). Zbog otežane cirkulacije nastaje manjak kisika i hranidbenih tvari, te poremećaj metabolizma u tkivu izloženu pritisku.

Mehanizam nastanka dekubitusa Moguća su tri razloga za nastanak dekubitusa: •

PRITISAK (spoljašnji pritisak na tkiva)

•

SMICANJE (kada pacijent klizi naniže u stolici ili krevetu)

•

TRENJE (trenje kože od plahtu, u invalidskim kolicima).

Stadiji u razvoju dekubitusa: Dekubitus, tijekom nastanka, prolazi kroz 5 faza: 1.

stadij - vidljivo crvenilo s otokom, a subjektivno pacijenti osjećaju bol, svrbež, toplinu u zahvaćenom tkivu

stadij - na koži se javljaju mjehurići, boja kože postaje purpurno-plava

stadij - koža je u zahvaćenom dijelu crna, suha, nakon čega dolazi do pojave “kratera”

stadij - u ovom stadiju se javljaju duboki čirevi sa razorenim mišićima, dijelovima kostiju; Često se na ove promjene nadovezuju i infekcije koje su, najčešće, otporne na terapiju

stadij - dolazi do umnožavanja ulkusa.

Komplikacije dekubitusa: • infekcija •

dehidracija

•

anemija

•

sepsa

•

upala kostiju

•

obiman gubitak proteina.

155

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Mjesta nastanka dekubitusa • Kada pacijent sjedi: trtica, zadnjica, poleđina peta, laktovi, lopatice; •

Kada leži na leđima: stražnji dio glave (zatiljna kost), lopatice, laktovi, trtica, pete, prsti na nogama;

•

Kada leži na strani: uho, strana ramena, zdjelica, kuk, koljeno, kosti gležnja.

Prevencija dekubitusa • okretanje osobe na 2-3 sata •

svakodnevna higijena tijela

•

ćesto mijenjanje posteljine i briga o naborima na posteljini i osobnom rublju

•

raznovrsna ishrana

•

primjena antidekubitalnih jastuka i ležajeva.

156

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

POMOĆ PACIJENTIMA PRI ODIJEVANJU I SVLAČENJU

Posao njegovatelja/-ice podrazumijeva i pomoć pri odijevanju i svlačenju korisnika. Odijevanje i svlačenje je obično rutinski dio posla u sklopu jutarnje i večernje njege. Kako bilo, odjeća se mora promijeniti kad god je prljava ili namočena. Kod korisnika koji nisu stalno u krevetu, koristi se dnevna odjeća i pidžama, odnosno spavaćica po noći. Pacijenti u bolnici, ili oni s određenom tjelesnom invalidnošću, mogu nositi pidžamu, odnosno spavaćicu i po danu i po noći. Kod ostalih, pomoć koja im je potrebita pri odijevanju i svlačenju varira od njihovog stanja i sposobnosti. Neke osobe ne trebaju pomoć, osim možda za vezanje vezica ili odjeće na leđima. Drugi trebaju pomoć u svakom dijelu tog procesa, od odabira odjeće do odijevanja. Pri odijevanju dozvoliti korisniku neka odabere odjeću koju želi odjenuti. Kada osoba nije u stanju izabrati, treba joj pomoći, razborito i s dobrim ukusom. Korisnik treba biti obučen sukladno dnevnim aktivnostima i vremenskim prilikama, i da mu je ugodno. Ukoliko korisnik odabere odjeću koja nije sukladna prilici, pomoći mu u odabiru. Udobnost i jednostavno odijevanje utječu na odabir odjeće. Mnogi korisnici prolaze kroz rehabilitaciju nakon ozljede, ili nekog oboljenja (moždani udar, prijelomi). Cilj rehabilitacije je postići najvišu razinu samostalnosti, koliko je moguće. Pri odabiru odjeće voditi računa o stvarima koje olakšavaju samostalno odijevanje i svlačenje. Npr. korištenje “čička” na odjeći je jednostavnije od puceta ili rajsferšlusa, osobito kod pacijenata kod kojih je pokretljivost prstiju i šaka ograničena. Uporaba dugačke žlice za obuću i hvatača (štipaljke) za čarape olakšava osobi obuti cipele i čarape. Uporaba pomagala za odijevanje i svlačenje omogućuje osobi veći stupanj samostalnosti. Bez obzira na pomagala, pojedini korisnici ipak trebaju pomoć pri odijevanju i svlačenju (u slučajevima oduzetosti, nakon kirurških intervencija, imobilizacija nakon ozljede). Poštujući neka pravila, sam proces odijevanja i svlačenja može biti jednostavniji. Na primjer, ako se pri odijevanju prvo navuče rukav, ili nogavica, na oduzetu ruku, odnosno nogu, odijevanje će biti lakše i za korisnika i za njegovatelja/icu. Pri svlačenju postupak treba biti obrnut: prvo se skida sa snažnije ruke ili noge, pa tek onda sa slabije. Ako osoba prima infuziju, prvo treba provući bocu sa infuzijom kroz rukav, zatim bocu objesiti na stalak, pa onda nježno navući rukav pidžame na ruku korisnika. Nakon toga treba prebaciti pidžamu preko grudi korisnika i navući rukav na drugu ruku. Pri odijevanju i svlačenju se ne smije prekinuti davanje infuzije ili lijeka intravenozno. Ukoliko njegovatelj nije siguran kako obući ili svući korisnika koji prima infuziju treba pitati medicinsku sestru za pomoć. 157

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Higijena odjeće

6.1.

Donje rublje i vanjska odjeća se moraju održavati čistim. Pranjem i iskuhavanjem donjeg rublja uklanja se nečistoća, uništavaju bakterije i eventualna gamad i njihova jajašca i ličinke. Čistoća vanjske odjeće se postiže pranjem, ali i redovitim četkanjem, isprašivanjem, zračenjem i sunčanjem. Gumena odjeća (kišna kabanica) treba se nositi samo onda kada je potrebito da zaštiti od vanjske vlage, a nikako ne smije služiti kao stalni odjevni predmet (sprječava zračenje i isparavanje tijela). Tamna boja odjeće, koja upija više sunčevih zraka, zgodnija je zimi, dok je svijetla odjeća, koja odbija sunčeve zrake, poželjnija ljeti.

Higijena obuće

6.2.

Obuća ne smije biti ni pretijesna ni preširoka, a mora biti napravljena od takvog materijala koji će štititi nogu od vanjskih nepogoda,a neće sprječavati da se noga zrači. Higijenski zadovoljava kožna obuća, jer dovoljno zaštićuje od vanjske vlage, a ujedno i dopušta da se noga zrači. Za ljeto je prikladna šupljikava obuća ili platnena, jer najbolje omogućava zračenje nogu. Tijesna obuća dovodi do deformacije nogu,a osim toga onemogućava normalnu cirkulaciju krvi. Stoga zimi dolazi do stvaranja ozeblina i drugih neugodnosti. Ni preširoka obuća ne valja jer pogoduje stvaranju naboja, koji se naknadno mogu inficirati i izazvati veće neugodnosti. Visoke pete, sa higijenskog gledišta, ne odgovaraju ni mlađim, a pogotovu starijim osobama. Koža je materijal izbora, a vještački materijali se koriste samo u vlažnim uvjetima. Obuća treba da odgovara anatomskim i fiziološkim zahtjevima stopala. Ranije je spomenuto da noge treba prati, a čarape mijenjati svakodnevno.

158

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

OSNOVNA NAČELA ZDRAVE PREHRANE OSNOVNI SASTOJCI PREHRANE

7.1.

Da bi organizam normalno funkcionirao potrebno je unositi hranom sve potrebne namirnice. Još je Hipokrat rekao: “Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a neka tvoj lijek bude tvoja hrana.” Za pravilnu prehranu potrebno je uzimati pravilno kombiniranu i što raznovrsniju hranu. Za obnavljanje stanica u organizmu, kao i da bi se osigurala potrebna energija za njihovo funkcioniranje, potrebito je unositi hranom sve neophodne sastojke. Pravilna prehrana i adekvatna apsorpcija nutritivnih sastojaka i vode, preduvjet su održanja tjelesnog integriteta i ravnoteže organizma. Pravilna prehrana utječe na tijek liječenja i smanjuje morbiditet Osnovni sastojci prehrane su: •

ugljikohidrati

•

bjelančevine

•

masti

•

vitamini

•

minerali

•

voda.

Ugljikohidrati Ugljikohidrati su glavni izvor energije za sve funkcije organizma. Najvažniji izvor ugljikohidrata su namirnice biljnog porijekla. Dijele se, prema molekularnoj građi, na jednostavne i složene šećere. Ugljikohidrati dolaze u tri osnovna oblika: jednostavni, rafinirani i složeni. Jednostavni ugljikohidrati su sastavljeni od jedne, dvije ili najviše tri jedinice šećera koje vode u pojedinačne molekule. Jednostavni šećeri se lako prepoznaju po svom okusu: slatko. Većina ljudi zna izbjeći pretjerano konzumiranje prostih šećera. Isti alarm se ne javlja pri konzumiranju kruha ili tjestenine, iako se ove namirnice pretvaraju u prosti šećer u roku od minute nakon konzumiranja. Krumpir i riža se ne razlikuju u tom pogledu. Rafinirani ugljikohidrati su napravljeni od brašna, tako da oni podrazumijevaju hranu kao što su kolači, kruh i tjestenina. Brašno je lišeno celuloze (vlakana) i 159

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

skoro svih hranjivih vrijednosti. Nazivaju se “praznim kalorijama”. Sastavljeni su od stotinu, ili tisuću šećernih jedinica, koje su povezane u pojedinačnim molekulama. Složeni ugljikohidrati dolaze u dva oblika: s visokim i niskim sadržajem vlakana. Glavni sastojak ugljikohidrata s visokim sadržajem vlakana je celuloza. Vlakna se u ljudskom organizmu ne mogu probaviti. Biljna hrana s visokim sadržajem vlakana je najzdraviji izbor za ljudsku prehranu. Njezino konzumiranje smanjuje pojavu hipertenzije, karcinoma, artritisa, dijabetesa i sl.. Primjer takve hrane su zelena salata i brokula. Primjer hrane sa niskim sadržajem vlakana su složeni ugljikohidrati kao što su riža, banane, rajčica, tikva, krumpir, kruh i tjestenina. Nakon probave, ugljikohidrati dolaze u krv u jednostavnom obliku, kao glukoza, i idu do stanica gdje se koriste kao izvor energije. Da bi se rafinirani ugljikohidrati transformirali u jednostavne šećere, moraju se probaviti putem enzima amilaze. Amilazu luče žlijezde slinovnice u ustima, i gušterača u dvanaesterac. Jednostavni, rafinirani i složeni ugljikohidrati, s niskim sadržajem vlakana, predstavljaju prijetnju za zdravlje kada se konzumiraju u neadekvatnim količinama, kao što je slučaj kod vegetarijanske prehrane, gdje se koriste da bi zamijenili kalorije koje obično dolaze iz proteina. Obradom hrane biljnog podrijetla odstranjuju se vlakna i / ili vitamini (npr. cijeđenje naranče). Iako je točno da su vlakna važan dio prehrane, čak i neophodna zaštitita od nekih bolesti, sami ugljikohidrati nisu neophodni. Postoje “esencijalne” masne kiseline i “esencijalne” amino-kiseline, ali nisu poznati “esencijalni” ugljikohidrati. Većina naših ugljikohidrata dolazi iz žitarica i zrna. Ljudski organizam nije genetski dizajniran da se razvija unošenjem velikih količina složenih ugljikohidrata s malim sadržajem vlakana. Sve popularnije “zdrave dijete”, na bazi zrna i žitarica, veliki broj osoba ne može podnijeti zbog velikog opterećenja ugljikohidratima. Unos ovakve hrane tijekom godina dovodi do povećanog lučenja inzulina, što rezultira pojavom dijabetesa, ateroskleroze, povišenim vrijednostima masnoće u krvi, bolestima srca i slično. Složeni ugljikohidrati sa dosta vlakana trebaju se konzumirati u odgovarajućim porcijama za maksimum zdravlja i vitalnosti. Oni su bogat izvor vitamina i minerala, kao i enzima kada se konzumiraju u sirovom stanju. Problem nastaje pri obradi ovih namirnica, pri čemu se oduzima dosta od kvalitete tih namirnica i na taj način se osiguravaju samo prazne kalorije. Najzdraviji oblik šećera su složeni ugljikohidrati koji se nalaze u povrću sa dosta vlakana. Međutim, svakako je prihvatljivo dopuniti prehranu sa umjerenim količinama jednostavnih šećera u obliku cijelih plodova. Bolje je jesti cijele plodove 160

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

voća, umjesto cijediti sok iz njih i piti ga. To osigurava unos prirodnih vlakana, čime se omogućava pravilna apsorpcija šećera. Prevelik unos ugljikohidrata također izaziva generalizirana oboljenja krvnih žila. Takva prehrana uzrokuje da gušterača proizvodi velike količine inzulina, a ako se to događa tijekom više godina, kod genetski predidisponiranih osoba, receptori za inzulin u tijelu postanu otporni na inzulin. S obzirom da je inzulin zaslužan za prelazak šećera iz krvi u stanice, to dovodi do kronično povišene vrijednosti šećera u krvi, poznatog kao dijabetes. Veliki dio ovog šećera se skladišti kao mast, dovodeći do pretilosti. Preporuča se da se 50-60% ukupne energije osigura putem ugljikohidrata. Prehrambene potrebe ugljikohidrata za odraslu osobu iznose oko 4 grama / kg tjelesne mase. Svaki gram ugljikohidrata osigurava organizmu 4 kalorije.

Bjelančevine (Proteini) Bjelančevine su najvažniji sastojak svake žive stanice i osnovni građevni materijal, neophodan za rast i obnavljanje tkiva. Uključene su u gotovo sve biokemijske procese u stanicama. Kao izvor energije, bjelančevine nisu isplative, stoga je energiju bolje namiriti iz ugljikohidrata i masti. Bjelančevine su građene od aminokiselina. Neke od aminokiselina su “esencijalne”, što znači da se ne mogu sintetizirati u organizmu, bez obzira što su neophodne za život. One se moraju unositi u organizam putem hrane. Aminokiseline koje organizam može sam sintetizirati nazivaju se neesencijalne. Esencijalne aminokiseline organizam namiruje iz namirnica životinjskog podrijetla, kao što su npr. meso, riba, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi, a iz namirnica biljnog podrijetla dijelom iz mahunarki (grah, leća, soja). Bjelančevine biljnog podrijetla, osim onih koje su sadržane u mahunarkama, imaju nižu biološku vrijednost, tako da im je iskoristivost slaba. Utvrđeno je da se njihovo iskorištavanje u organizmu znatno povećava ako ih u prehrani kombiniramo s bjelančevinama životinjskog podrijetla. Bjelančevine se nalaze u namirnicama kao što je mlijeko, sir, meso, riba, jaja, orasi, suhi grašak, grah, perad. Kao i ugljikohidrati, bjelančevine osiguravaju organizmu 4 kalorije po gramu.

Masti Osim što su bogat izvor energije, masti su važne u prehrani i stoga što omogućavaju apsorpciju tvari topivih u mastima, prvenstveno vitamina A, D, E i K. U prirodi se javljaju u dva agregatna stanja: tekućem i krutom. U tekućem stanju su ulja i dobivaju se iz namirnica biljnog podrijetla kao što su plodovi maslina i razne vrste sjemenja (suncokreta, uljane repice, lana, buće, kukuruznih i pšenič161

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

nih klica). U krutom stanju su masti životinjskog podrijetla (izuzev ribljeg ulja), a to su: svinjska mast, mast peradi, loj i maslac. Masti čine hranu ukusnijom i duže zadovoljavaju apetit, jer njihova probava traje duže u odnosu na druge namirnice. Iako se nemasne dijete preporučuju većini osoba sa zdravstvenim problemima, nisu sve masti loše. U stvari, organizmu je potrebita određena količina masti u prehrani da bi normalno funkcionirao. Na primjer, neki vitamini nisu topivi u vodi, već samo u mastima (liposolubilni vitamini). Masnoće također štite organizam i pomažu mu da održi temperaturu. Na kraju, masti obezbjeđuju najveću količinu energije, 9 kalorija po gramu. Dokazana je uzročna povezanost između vrste i količine konzumiranih masti kao riziko faktor u razvoju nekih kroničnih bolesti poput kardiovaskularnih, dijabetesa, pretilosti i nekih vrsta raka. Stoga se preporučuje da se u prehrani koriste biljna ulja, a da ukupni unos masti u prehrani ne premašuje 25-30% energetske vrijednosti dnevnog obroka.

Vitamini Vitamini igraju važnu ulogu u mnogim procesima u organizmu. Dijele se na liposolubilne (rastvorljive u mastima) i hidrosolubile (rastvorljivi u vodi). Hidrosolubilni vitamini se rastvaraju u vodi. To su vitamin C i vitamini B komplksa. Oni se upijaju izravno iz probavnog trakta u krvotok. Organizam ne može skladištiti hidrosolubilne vitamine. Umjesto toga, veća količina ovih vitamina odlazi iz tijela sa urinom. To znači da se hidrosolubilni vitamini moraju dnevno dopunjavati za potrebe organizma. Liposolubilni vitamini (vitamin A, D, E i K) se apsorbiraju i deponiraju u tjelesnim mastima, odakle se rabe po potrebi. Za razliku od hidrosolubilnih vitamina, oni se ne uklanjaju lako iz organizma. Iz tog razloga konzumiranje većih količina liposolubilnih vitamina može biti štetno kao i nedovoljno unošenje. Vitamin A - potrebit je za rast i diferencijaciju epitelnog tkiva dišnog, urogenitalnog i probavnog sustava. Također je vrlo važan za funkcioniranje imunološkog sustava. Nedostatak vitamina A može dovesti do oslabljenog vida noću. Vitamin A se aktivno nalazi samo u hrani životinjskog podrijetla. Ima ga u jetricama, jajima i mnogim mliječnim proizvodima. Mnoge vrste voća i povrća tamnijih boja sadrže pigmente, tzv. karotene, koji prelaze u vitamin A tijekom apsorpcije u crijevima. Kompleks B vitamina - neophodni su za pretvaranje ugljikohidrata, masti i proteina u energiju, kao i za njihovo korištenje za izgradnju i obnavljanje tjelesnih tkiva. Manjak ovih vitamina može dovesti do slabosti mišića, paralize, mentalne konfuzije, poremećaja nervnog sustava, probavnih smetnji, ispucale kože, teške anemije i poremećaja rada srca. Namirnice bogate vitaminom B su: tamnozeleno povrće, grah, grašak, žitarice, meso, riba i jaja. 162

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Vitamin C -pospješuje apsorpciju željeza iz hrane, stvaranje kolagena koji povezuje tjelesne stanice, a djeluje i kao antioksidans. Većina voća, posebice kivi, te mnoge vrste povrća, uključujući krumpir, dobri su izvori vitamina C. Vitamin D - je posebno važan za iskorištavanje kalcija u organizmu. Ima ga u ribljem ulju, jajima, mlijeku, a stvara se u organizmu kada je koža izložena sunčevom svjetlu. Nedostatak vitamina D može kod djece izazvati pojavu rahitisa.

Minerali Minerali, kao i vitamini su potrebni organizmu u znatno manjim količinama nego bjelančevine, masti i ugljikohidrati, ali su neophodni za zdravlje, jer sudjeluju u nizu biokemijskih procesa koji su važni za normalno funkcioniranje organizma. Kalcij - sudjeluje u održavanju čvrstoće zuba i kostiju, pomaže pri zgrušavanju krvi, kontrakciji (grčenju) srčanog mišića i mišića skeleta. Nalazi se u mlijeku, siru, zelenom lisnatom povrću. Fosfor - kao i kalcij održava čvrstoću kostiju, sudjeluje u metabolizmu ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Fosfor se nalazi u mlijeku, mesu, orasima, grašku i grahu. Željezo - potrebito je da bi crvena krvna zrnca prenijela kisik do svih stanica u organizmu. Nalazi se u jetri, crvenom mesu, hljebu od cijelih zrna i siru. Jod - neophodan je da bi štitna žlijezda proizvodila svoje hormone potrebite za stanični metabolizam. Joda ima u kuhinjskoj soli i morskim plodovima. Natrij - pomaže pri održavanju ravnoteže tekućine u organizmu, funkciji živaca, te kontrakciji srca i skeletne muskulature. Nalazi se u kuhinjskoj soli. Kalij - ima funkciju kao i natrij. Nalazi se u čitavim zrnima žitarica, voću i zelenom lisnatom povrću. 7.1.1. PIRAMIDA

ZDRAVE PREHRANE

Tijekom procesa starenja, kao posljedica smanjenja mišićne mase i količine vode u tijelu, uz istovremeno povećanje rezervi masnog tkiva, dolazi do sniženja bazalnog metabolizma. Kao posljedica sniženog bazalnog metabolizma i smanjene tjelesne aktivnosti smanjene su energetske potrebe starijih osoba. Unatoč padu energetskih potreba u starijih ljudi ne opada i potreba za vitalnim hranjivima. Stoga je potrebito osigurati izbor hrane bogate nutrijentima, a siromašne kalorijama, kako bi se u isto vrijeme osigurali svi esencijalni hranjivi sastojci i potrebna količina energije. Pojedine namirnice sadrže dosta hranjivih tvari koje su potrebite ljudskom organizmu, dok druge imaju malu hranjivu vrijednost. Mnoge namirnice najbolje 163

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

djeluju kada se koriste u kombinaciji s drugim namirnicama. Za postizanje i održavanje zdravlja potrebit je uravnotežen unos esecncijalnih hranljivih materija. Da bi se to postiglo, koristi se piramida zdrave prehrane. Piramida zdrave prehrane je vodič za svakodnevni izbor hrane. Primjenjuje se za sve zdrave osobe, starije od 2 godine. Hrana koju treba jesti najviše nalazi se na dnu piramide, čineći bazu piramide. Hrana koja se najmanje unosi nalazi se na vrhu piramide.

•

Kruh, žitarice, riža i tjestenina

Bazu piramide, koja je i najšira, čine žitarice, riža i kruh. Veći dio hrane trebaju predstavljati “zdravi” ugljikohidrati (cijelozrnate žitarice i njihovi proizvodi kao što su integralni kruh, zobene pahuljice i smeđa riža). Najvažniji je kruh i proizvodi punog zrna žitarica. Palenta je, također, vrlo zdrava i jeftina, a gotovo da se više i ne konzumira.

•

Voće i povrće

Na drugom mjestu u piramidi prehrane jesu voće i povrće, po mogućnost svježe, kuhano kratkotrajno ili kuhano na pari. Povrće je nezamjenjivo u prehrani radi bogatstva vitamina, minerala i vlakana. Preporuča se dnevna doza veća od 400 grama. Mahunarke su vrlo zdrave, te se preporučuju više puta tjedno. Grah je bogat vitaminima, mineralima i bjelančevinama. Bogat je i celuloznim vlaknima, važnim za održavanje dobrog rada crijeva, te bi ga trebalo konzumirati makar jednom tjedno. Voće poboljšava vitalnost, djeluje povoljno na probavu, djeluje na vitalnost.

•

Mlijeko, mliječni proizvodi, riba i meso

Na trećem mjestu po hijerarhiji prehrane jesu mlijeko, mliječni proizvodi, riba, meso. Mlijeko sadrži esencijalne aminokiseline i kalcij. Mlijeko i mliječne proizvode bi trebalo jesti 1-2 puta dnevno. Od mesa češće konzumirati bijela mesa od crvenih. Samo jedan dnevni obrok treba da sadrži meso i pri tom prednost dati peradi i ribi. Potrošnja ribe, peradi i jaja je umjerena, do dva puta dnevno. 164

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

So, šećer, mast i ulje

Na vrhu piramide, ali zastupljeni manjom površinom su sol, šećer, mast i ulje. Najveći dio masnoće “zdrava” masnoća (tekuća biljna ulja kao što su maslinovo ulje, kanola ulje, sojino ulje, ulje kukuruznih klica, suncokretovo ulje i kikirikijevo ulje). Minimalno koristiti maslac, šećer, bijeli kruh i tjesteninu.

9 osnovnih pravila zdravog načina prehrane: 1. Birajte namirnice koje su bogate vlaknima kao što su integralni kruh i žitne pahuljice, mekinje i grah 2.

Mesa ne treba jesti puno i dobro je makar jednom sedmično biti bez mesne hrane

Mlijeko i mliječni proizvodi su odlična zamjena za meso i masnoće

Svaki dan jedite voće i povrće

Jedite što manje masti i masnoća

Kolače, bombone, slatkiše, industrijske sokove, čokoladice ne jedite, osim u iznimnim prilikama

Vino je jedino alkoholno piće koje se može smatrati zdravim

Fizička aktivnost mora biti sastavni dio života

Pušenje je dokazano štetno za zdravlje

7.1.2.

PREHRAMBENA PRAVILA ZA STARIJE OSOBE

Starijim osobama je potrebno manje kalorija. Iako se sa godinama fizička aktivnost smanjuje i metabolički procesi usporavaju, ipak njihov organizam još zahtijeva isti, ili veći, unos hranljivih materija za postizanje optimalnog zdravlja.

Preporuke iz modifikovane Piramide zdrave prehrane za starije osobe: 1. Jesti cijele, obogaćene žitarice i žitarice poput smeđe riže, kao i hljeb od crnog brašna 2.

Jesti povrće svijetle boje, kao što je mrkva i brokula

Jesti voće tamne boje, kao što je bobičasto voće i dinja

Od mliječnih proizvoda upotrebljavati nemasno i sa niskim sadržajem masti, kao što je jogurt i mlijeko sa niskim sadržajem laktoze

Jesti grah, orahe, ribu, meso peradi, suho meso i jaja

Koristiti tekuća biljna ulja i namaze sa niskim sadržajem zasićenih masti

Osigurati dovoljan unos tekućine (najbolja je voda)

Obvezatna je tjelesna aktivnost, kao što je hodanje, rad u kući i dvorištu. 165

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Dobra prehrana i fizička aktivnost predstavljaju dobitnu kombinaciju Osnova nove piramide za starije osobe je fizička aktivnost, kao što je hodanje, rad u dvorištu i plivanje. Redovita fizička aktivnost je povezana sa smanjenim rizikom od kroničnih bolesti donjeg dijela tijela koje su uvjetovane pretilošću. Fizička aktivnost je jedan od načina da se izbjegne dobivanje na težini u kasnijim godinama i njegove negativne posljedice.

Ne zaboraviti vlakna Ne smije se zaboraviti važnost konzumiranja adekvatne količine hrane bogate vlaknima, kao što su proizvodi od cijelog zrna, umjesto vosoko rafiniranih oblika, kao i cijelog voća i povrća, umjesto sokova. Svježe, smrznuto, konzervirano i sušeno voće i povrće predstavlja odličan izvor vlakana.

Piti vodu tokom dana Modificirana Piramida zdrave prehrane za starije. Naglašava važnost konzumiranja tekućine, naročito tijekom toplog vremena. Kako organizam stari, može postojati nesklad između hidratacije organizma i samog osjećaja žeđi. Hrana i pića s visokim sadržajem vode, kao što je zelena salata, biljni sokovi i juha, pridonose unosu tekućine kod starijih osoba.

Važnost dodavanja vitaminskih suplemenata Na vrhu Piramide zdrave prehrane za starije, nalazi se potreba za određenim dodacima prehrane. Sa starenjem se povećava potreba za kalcijem, vitaminom D i vitaminom B12. Postoje mišljenja da se samo s hranom ne može unijeti dovoljna količina ovih materija, posebice kada je potreba za unosom kalorija manja, tako da se hrani moraju dodavati i određeni suplementi. Međutim, ipak prevladava mišljenje da većina hranjivih tvari, koje unosi odrasla starija osoba, treba potjecati iz hrane, a ne iz dodataka.

166

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA 7.1.3.

PRAVILNA PRIPRAVA HRANE

SIGURNOST HRANE Starije osobe su osjetljive na oboljenja povezana sa hranom. Sa godinama slabi imunološki sustav. Pored toga, smanjuje se i količina želučane kiseline koja igra važnu ulogu u smanjenju broja bakterija u crijevima. Osnovne bolesti - dijabetes, bolesti bubrega, karcinomi i sl. Povećava sa rizik od oboljenja koja su povezana sa hranom.

Savjeti za sigurnost hrane: • Uvijek oprati ruke mlakom vodom i sapunicom prije dodirivanja hrane •

Oprati dasku za sječenje ili pult svaki put kada se promijeni vrsta hrane

•

Nikada ne odmrzavati hranu na sobnoj temperaturi; uvijek je odmrzavati u hladnjaku ili u hladnoj vodi

•

Pridržavati se pravila dva sata: nikada ne ostavljati bilo koju hranu, toplu ili hladnu, na sobnoj temperaturi duže od dva sata

•

Namirnice temeljito kuhati. Pratiti dole nevedene preporuke za pojedine namirnice, u cilju sigurnosti hrane. MINIMALNA UNUTRAŠNJA TEMPERATURA

VRSTA NAMIRNICE

145°

Govedina, jagnjetina, teletina

160°

Jela od jaja, Mljevena junetina, teletina i jagnjetina, Izrezano svinjsko meso

165°

Ostaci hrane, Perad, Nadjevi i dinstana jela

145°

Riba

•

Temeljito isprati proizvode

•

Razmisliti o korištenju papirnatih ručnika za čišćenje kontaminiranih površina

•

Pripremljenu hranu držati u hladnjaku, ili zamrznuti u što kraćem roku.

167

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Hrana koja nije preporučiva za jelo starijim osobama: • Sirove dagnje i školjke •

Hot-dog i topli mesni obrok, ukoliko nisu podgrijani na vreloj pari

•

Sirovo ili nepasterizirano mlijeko ili mekani sirevi (kao što je feta, kamember,...), osim ako nisu označeni kao “napravljeni od pasteriziranog mlijeka”

•

Sirova ili meko kuhana jaja, kao i proizvodi od njih, poput salate, kolača, umaka i pića

•

Svježe meso

•

Nepasterizirani sok od voća i povrća.

168

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

UNOS HRANE

7.2.

7.2.1.

RASPORED I SERVIRANJE OBROKA

Prehrana je pod nadzorom nutricionista. Svakodnevno se pripremaju tri glavna obroka i dvije užine. Trebalo bi da postoji mogućnost spremanja jela po želji korisnika. Svi korisnici Doma jedu istu hranu, osim osoba čije zdravstveno stanje podrazumijeva drugačiju hranu i drugačiji režim prehrane. To se odnosi, prije svega, na bubrežne i srčane bolesnike, osobe s dijabetesom kao i osobe s povišenim krvnim tlakom.

Raspored i serviranje obroka Hrana se redovito servira u zajedničkoj blagovaonici. Po potrebi korisnika može biti dostavljena i u sobu (nepokretni, iscrpljeni bolešću). Za stanare čija dijagnoza to zahtijeva priprema se poseban režim prehrane.

Pravila kojih bi se trebalo pridržavati: • obroke ne bi trebalo “preskakati” • uskladiti ih sa dnevnim aktivnostima • optimalno vrijeme između obroka je tri do četiri sata (na taj su način obroci ravnomjerno raspoređeni tijekom dana) • Doručak je najvažniji obrok i ključni čimbenik u kontroli tjelesne težine. Prilikom pripreme, raspodjele i estetskog serviranja hrane voditi računa o: • lijepom okusu hrane koja se priprema • estetskom izgledu servirane hrane • prilagođenosti obroka potrebi brzog serviranja • potrebi da se starima pomogne u hranjenju • sudjelovanju stanovnika Doma u odabiru jelovnika i sl.. •

hranu treba ukusno i lijepo servirati

169

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

potrebito je pojedina jela složiti i kombinirati tako da u bolesnika pobude želju za jelom (da bolesnik “jede očima” )

•

treba servirati manje količine u više obroka

•

za vrijeme jela izbjegavati razgovor o bolesti

•

bolesniku prilaziti sa osmijehom

•

tijekom obroka boraviti uz bolesnika

7.2.2.

POMOĆ PRI HRANJENJU

Postupak hranjenja pacijenta s ograničenom ili potpunom nemogućnošću unosa hrane i tekućine provodi se kada pacijent nije u mogućnosti samostalno uzimati hranu i tekućinu. Neke osobe nisu u mogućnosti samostalno jesti i piti i zato im je potrebna pomoć drugog. Razlozi mogu biti različiti, od nemogućnosti podizanja ruku do usta, nekontroliranih pokreta ili problema s pamćenjem. Pri pružanju pomoći, korisno je pridržavati se sljedećih savjeta: •

oprati ruke i omogućiti korisniku da i on opere ruke (spriječiti infekciju)

•

ukoliko korisnik jede u blagovaonici, okruženje u blagovaonici treba biti odgovarajuće; korisnik u stolici treba sjediti udobno, u uspravnom položaju (uspravan položaj smanjuje rizik od prolaska hrane u dišne putove)

•

obezbijedite salvetu

•

kad god je moguće, omogućiti korisniku sudjelovanje u činu hranjenja; u izboru hrane i neka jede tempom koji mu odgovara

•

osoba koja pruža pomoć treba sjediti ispred ili pored korisnika glede lakšeg komuniciranja; ukoliko položaj sprijeda previše odvlači pažnju, položaj sa strane bi više odgovarao

•

postavljanje obroka neposredno ispred lica korisnika pomaže mu bolje vidjeti obrok, i izabrati ono što želi jesti

•

korisnika treba poticati neka uradi koliko god može za sebe, npr. ako osoba kojoj se pomaže može podići vilicu ili žlicu do usta, možda je potrebito samo pomoći joj pri sječenju ili stavljanju hrane na žlicu, odnosno vilicu; osobe s problemima pamćenja mogu trebati verbalni poticaj prije negoli pomoć rukama

•

ne treba pretrpavati žlicu ili vilicu prilikom hranjenja

•

treba diskretno pomoći pri hranjenju, posebice ako se u blagovaonici nalaze i drugi korisnici (npr. ako hrana treba biti isječena, to uraditi prije nego što korisnik dođe do stola)

170

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

koristiti zaštitnu odjeću ili portiklu pri hranjenju, ako će vjerovatno doći do prosipanja hrane prilikom hranjenja

•

nakon obroka, pomoći korisniku u obavljanju higijene usta i oprati ruke, odnosno i lice ako je potrebito

•

ukloniti zaštitnu odjeću i oprati ruke.

171

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

UNOS TEKUĆINE

7.3.

7.3.1.

HIDRACIJA I DEHIDRACIJA

Hidracija predstavlja unos odgovarajuće količine vode u organizam. Održavanje odgovarajuće hidracije i prevencija dehidracije kod starijih osoba je od vitalnog značaja za život i kvalitetu života. Voda je neophodna za život i optimalno zdravlje. Oko 60 posto organizma kod mlađih osoba čini voda. Kod starijih osoba, sadržaj vode u organizmu čini oko 50 posto. Veći dio vode u organizmu se nalazi unutar stanica i naziva se intrastaničnom vodom. Ekstrastanična voda (voda koja se nalazi izvan stanica) se nalazi u krvi, limfi i tekućini koja okružuje stanice. Ravnoteža tekućine je kretanje vode unutar i izvan stanice kroz stanični zid. Kada je tekućina u organizmu u ravnoteži, potrebna količina vode odlazi u stanice, sukladno potrebama stanice. Koncentracija elektrolita (natrija, kalija i klorida) unutar i izvan stanice regulira kretanje vode. Voda se kreće prema području gdje je veća koncentracija elektrolita.

Uloga vode u organizmu Voda je neophodna za život organizma. Ljudsko tijelo ne može živjeti bez vode više od par dana. Za svaku funkciju organizma je neophodna voda. Posebice, voda je neophodna za: •

rad probavnih enzima i sokova

•

transport hranjivih sastojaka i lijekova do tankog crijeva, krvi i limfe

•

održavanje filtracije u bubrezima

•

podmazivanje zglobova i rad mišića

•

stvaranje zaštitnog omotača na očima, nosu, ušima, dišnim putevima i plućima

•

regulacija tjelesne temperature

•

pretvaranje hrane u energiju i tkiva

Dnevne potrebe vode u organizmu Potrebe za vodom se mogu izračunati ovisno od korisnikovih godina i zdravlja. Osoba starosti između 18 i 55 godina treba 35 ml vode po kilogramu tjelesne težine. Osobi preko 56 godina, koja nema ozbiljnih problema sa srcem i bubrezima, potrebno je 30 ml vode na kilogram tjelesne težine. Kada se pomnoži tjelesna masa u kilogramima sa potrebnim mililitrima dobije se dnevna potreba za 172

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

vodom u mililitrima. Da bi se količina vode u mililitrima preračunala u čaše, podijeli se sa 240 ml (obujam jedne čaše). Osobe s oštećenjem bubrega ili srčanim oboljenjima trebaju manji unos tekućine. Npr. osoba starosti 70 godina. težine 60 kg: 60 X 30 ml = 1800 ml (dnevna potreba za vodom) 1800 ml : 240 ml = 7,48 ili 7,5 čaša vode.

Da li se sve dnevne potrebe za tekućinom obezbjeđuju putem vode? Tekućina se može unositi na različite načine. Većina napitaka kao što su sokovi, kava, mlijeko i čaj sadrži više od 85 posto vode. Alkohol i kava povećavaju gubitak vode preko urina i prema tome nisu dobar izbor za održavanje hidracije. Hranom također unosimo vodu, iako ne u toj količini kao što je slučaj sa napicima. Većina voća i povrća sadrži vodu u rasponu od 75-90%, dok meso sadrži samo 50 do 70 posto vode. Suha hrana, kao što su orasi, žitarice i kruh sadrže veoma malo vode. Organizam normalno gubi dnevno oko ¾ sadržaja vode putem pluća, kože, urina i stolice. Za održavanje ravnoteže tekućine, potrebito je da se ta količina nadomjesti unosom putem hrane i pića. Ukoliko se to ne dogodi, dolazi do dehidracije.

Unos i gubitak vode: Unos: • napici - 6-7 čaša •

voda u hrani – 3-4 čaše

•

voda formirana u toku metabolizma hrane – 1,5 čaša

•

ukupno (približno) – 10-11-čaša

Gubitak vode: • preko kože – 2 čaše •

plućima- respiracijom – 1,5 čaša

•

rektumom- stolicom - 0,5 čaše

• •

bubrezima- urinom – 6-7 čaša

ukupno (približno) – 10-11 čaša.

Približno 10-11 čaša vode se tijekom dana unese i izluči iz organizma. Optimalno zdravlje zavisi od pravilne ravnoteže između unosa i gubitka tekućine.

173

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Dehidracija je stanje nedostatka vode u organizmu. Osobe koje su fizički aktivne, koje žive u vrućim i vlažnim klimatskim uvjetima, ili imaju povišenu temperaturu, povraćanje ili proljev, trebaju veći unos vode da bi nadomjestili povećan gubitak vode iz organizma. Visokoproteinske dijete, kava i alkohol povećavaju gubitak vode i, prema tome, zahtijevaju povećan unos vode. Žeđ je prva posljedica dehidracije. Opći znakovi i simptomi dehidracije su osjećaj nelagode, gubitak apetita, glavobolja, grčevi u mišićima, otežana koncentracija, ubrzan srčani rad, smanjen krvni tlak, vrtoglavica i mentalna konfuzija. Za stariju populaciju znakovi i simptomi dehidracije su specifičniji i uključuju slabost ili umor, padove, tamniji urin, male količine urina, tvrdu stolicu ili konstipaciju, suhu kožu, ispucale usne, rane na koži i slabiji turgor kože. Gubitak tjelesne težine od 10 posto može ukazivati na dehidraciju. Žeđ kao simptom se javlja kasnije, kada je kod osobe već znatno ispoljena dehidracija. Kronična dehidracija će dovesti do oštećenja bubrega i smrti.

174

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

OSNOVNA NAČELA KORIŠTENJA LIJEKOVA OBLICI LIJEKOVA

8.1.

Lijek je svaka biološka supstanca koja se ne unosi u organizam kao hrana. Propisuje ih obično liječnik, u vidu recepta, na kojem je navedena doza (količina), način uzimanja lijeka, vrijeme uzimanja i bolest zbog koje se propisuje lijek. Služe za liječenje ili sprječavanje bolesti, uklanjanje simptoma, a time i poboljšanje kvalitete života. Lijek može poboljšati zdravlje samo ukoliko se primijeni ispravno i odgovorno. Lijek je svaka biološka supstanca koja se ne unosi u organizam kao hrana. Propisuje ih obično liječnik u vidu recepta, na kojem je navedena doza (količina), način uzimanja lijeka, vrijeme uzimanja i bolest zbog koje se propisuje lijek. Služe za liječenje ili sprječavanje bolesti, uklanjanje simptoma, a time i poboljšanje kvalitete života. Lijek može poboljšati zdravlje samo ukoliko se primjenjuje ispravno i odgovorno.

NAČIN UZIMANJA LIJEKA Lijekovi se mogu uzimati na različite načine: •

oralno (na usta)

•

preko kože

•

rektalno (preko anusa)

•

intravenozno (ubrizgavanjem u krv)

•

intramuskularno (ubrizgavanjem u mišić)

•

inhaliranjem (udisanjem)

•

preko očiju

•

nazalno (preko nosa). 175

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

OBLICI LIJEKOVA Oblici lijekova koji se uzimaju na usta • tablete - čvrsti ljekoviti oblik, gutaju se najčešće cijele, obično s malo vode •

retard-tablete - višeslojne tablete iz kojih se aktivna supstanca postupno oslobađa i omogućuje dugotrajno djelovanje

•

lingvalete (sulingvalne tblete) - otapaju se pod jezikom (npr. nitroglicerin lingvalete)

•

film-tablete - obložene tablete koje se najčešće tope u tankom crijevu (zbog ovojnice koja je otporna na djelovanje želučane kiseline)

•

kapsule - ljekovita supstanca se nalazi u kapsuli, ne otvaraju se nego se gutaju cijele, s malo tekućine

•

efervete - šumeće tablete koje u dodiru s vodom oslobađaju ugljični dioksid; otapa se u čaši vode i popije

•

tekući ljekoviti oblici-otopine, sirupi, kapi,... brže se apsorbiraju; doziraju se u kapima ili doznim žlicama (1 velika-jušna žlica sadrži 15 ml, a mala-čajna žlica sadrži 5 ml)

Oblici lijekova za ostale načine primjene: • čepići (supozitorije) – stavljaju se u rektum •

vaginalete – oblik lijeka za žene, stavljaju se u rodnicu (najbolje navečer, u ležećem položaju)

•

kapi za oči, uho i nos – djeluju lokalno i doziraju se na kapi i potrebno je voditi računa o roku trajanja nakon otvaranja bočice

•

injekcije – sterilne otopine koje se daju posebnom špricom i iglom u venu, mišić, pod kožu,...

•

infuzije – putem krvi se u tijelo unose otopine velikog volumena

8.1.1.

ČUVANJE LIJEKOVA

•

Lijekovi se moraju čuvati na sobnoj temperaturi, zaštićeni od sunca i izvora topline (radijatora), lijekovi koji se moraju čuvati na niskim temperaturama, čuvaju se u hladnjaku

•

Svi se lijekovi moraju čuvati u orginalnim pakovanjima, gdje se nalaze i podaci o lijeku

•

Lijekovi se ne smiju premiještati (iz kutije u kutiju)

•

Na bočicama i kutijama mora stajati točno naznačen rok trajanja

176

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Pet pravila pri podjeli lijeka: • pravi bolesnik •

pravi lijek

•

prava doza

•

pravi način

•

pravo vrijeme

Peroralna primjena lijeka: • lijek donijeti na poslužavniku kod korisnika •

pripremiti čašu sa svježom vodom ili drugim napitkom

•

podići korisnika u sjedeći položaj

•

procijeniti treba li mu pomoći (pri uzimanju lijeka iz posude, pri držanju čaše, treba li mu slamka)

•

podučiti korisnika neka uzme malo tekućine prije nego što stavi tabletu ili kapsulu u usta

•

podučiti korisnika: staviti tabletu ili kapsulu na sredinu jezika

•

podučiti korisnika neka nagne glavu natrag ili lagano naprijed i proguta lijek, popije nekoliko gutljaja vode ili drugog napitka da bi lijek skliznuo kroz jednjak u želudac

•

smjestiti korisnika u udoban položaj

8.1.2.

KAKO STAROST UTJEČE NA DJELOVANJE LIJEKA:

•

Jetra-u starosti se smanjuje priljev krvi u jetru i neki od jetrenih enzima postaju manje aktivni. Kao rezultat toga jetra gubi dio funkcije da metabolizira lijekove. Sa smanjenjem funkcije jetre, lijek jače djeluje i on se u cirkulaciji duže zadržava.

•

Bubrezi-funkcija bubrega opada tijekom starenja. To samo po sebi može smanjiti izlučivanje lijekova za oko 50 i više posto. U mnogim slučajevima, smanjenjem funkcije bubrega lijekovi se talože u organizmu.

177

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Neželjeni efekti lijekova kod starih osoba

8.2.

Uobičajeni znaci i simptomi neželjenih reakcija na lijekove su urtikarija (koprivnjača), impotencija, inkontinencija, nelagodnost u trbuhu i osip. Stariji pacijenti su posebno osjetljivi i kod njih se mogu javiti ozbiljni neželjeni efekti kao sto su: •

ortostatska hipotenzija

•

dehidracija

•

poremećaj mentalnog statusa

•

anoreksija

•

poremećaj krvi

178

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

OSNOVNI POKAZATELJI ZDRAVLJA I BOLESTI U STARIJIH I NEMOĆNIH OSOBA STANJA SVIJESTI I POREMEĆAJ SVIJESTI

9.1.

Svijest podrazumijeva uvid u sebe i okolinu. Često se izjednačava sa orijentiranosti (prema sebi, drugima, u prostoru i vremenu). Poremećaji svijesti se najčešće dijela na kvantitativne i kvalitativne poremećaje. 9.1.1.

KVANTITATIVNI POREMEĆAJI SVIJESTI (neurološki)

•

ZANESENOST – najblaži poremećaj; bolesnik je smanjene budnosti, umoran, teško se orijentira i koncentrira, na jednostavna pitanja daje primjerene odgovore

•

SOMNOLENCIJA – blagi oblik poremećaja svijesti, bolesnik spava, odgovara na vanjske podražaje, nakon buđenja daje primjerene odgovore, po prestanku podražaja zaspi

•

SOPOR – teži oblik poremećaja svijesti, bolesnik spava, reagira samo na grube vanjske podražaje, nije moguće uspostaviti verbalni kontakt, javlja se kod težih trauma glave, kod teških trovanja i sl.

•

KOMA – najteži oblik poremećaja svijesti, bolesnik ne odgovara ni na kakav podražaj, nemoguće buđenje bilo kakvim podražajima; posljedica je teškog poremećaja funkcije vitalnih organa (CNS, srce, pluća, bubrezi) usljed traume, infekcije, tumora.

179

Socijalno-edukativni centar Banja Luka 9.1.2.

KVALITATIVNI POREMEĆAJI SVIJESTI (psihijatrijski)

•

Ošamućenost (“misli su stale”)

•

Konfuzno stanje (halucinacije nalik snu, nesigurna orijentacija, bolesnik je prestrašen i nesiguran, smeten i zbunjen)

•

Onirično stanje (nalik konfuznom, ali s izraženijim halucinacijama); bolesnik može reagirati agresivno.

•

Sumračno stanje – stanje sužene svijesti, do bolesnikove svijesti dolazi samo dio informacija, budnost očuvana, duševni život se zbiva u nižim sferama. Obično nastupa naglo, najčešće kod epilepsije, a bolesnik može reagirati agresivno.

•

“mjesečarenje”

•

fuge (stanje sužene svijesti u kojem osoba bježi, tumara bez cilja, kojem često prethodi snažan stres; prisutna je amnezija za taj period)

•

delirij (poremećaj karakteriziran dezorijentacijom u vremenu, prostoru i pred osobama, pojavljuju se iluzije i halucinacije, mišljenje nepovezano, katkad agresivan).

180

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

KRVNI TLAK I PULS

9.2.

Krvni tlak predstavlja tlak krvi na stijenke arterija. Svojim kontrakcijama srce “pumpa” krv u arterije. Tlak krvi na stijenke arterije tijekom srčane kontrakcije se naziva sistolički tlak. Tlak krvi na stijenke arterija dok je srce u fazi relaksacije (opuštanja), naziva se dijastolički tlak. Sistolički tlak je uvijek veći od dijastoličkog. Da bi se objasnio krvni tlak najbolje je zamisliti srce kao vodenu pumpu i arterije kao crijevo spojeno na tu pumpu. Kada se pumpa uključi (kontrakcija srca) voda prolazi kroz crijevo. Kada se pumpa isključi (relaksacija srca) voda nastavlja teći kroz crijevo, ali tlak unutar crijeva opada. Srce je kao pumpa - pumpa i odmara se (kontrakcija i relaksacija srca) - i tjera krv kroz arterije. Ako je promjer arterije sužen (usljed tromba ili aterosklerotskih promjena) krv prolazi teže kroz krvnu žilu i dolazi do povećanja tlaka krvi na stijenku arterije zato što se tlak u unutrašnjosti arterije povećava kako se promjer arterije smanjuje. Slične promjene se dešavaju u arterijama kod povišenih vrijednosti kolesterola u krvi. Pretilost i povišene vrijednosti kolesterola u krvi imat će za posljedicu povišene vrijednosti krvnog tlaka. Na povećanje krvnog tlaka utječu i drugi faktori, kao što je slana hrana, smanjena fizička aktivnost, konzumiranje alkohola, stres, bubrežna oboljenja i neki lijekovi. Vrijednosti krvnog tlaka variraju tijekom dana tako da je poželjno mjerenje krvnog tlaka u različito doba dana. Normalan krvni tlak je tlak kod kojeg su sistolne vrijednosti 120 mm Hg i manje, a dijastolički manji od 80 mm Hg. Osoba ima povišene vrijednosti krvnog tlaka kada je: •

sistolički tlak konstantno 140 mm Hg ili veći, i / ili

•

dijastolički tlak konstantno 90 mm Hg ili veći.

9.2.1.

MJERENJE KRVNOG TLAKA

Za mjerenje krvnog tlaka koristi se tlakomjer i stetoskop (slušalice). Tlakomjer se sastoji od manžetne, koja se stavlja na golu ruku korisnika, i manometra koji pokazuje vrijednosti krvnog tlaka. Manžete dolaze u različitim veličinama (za djecu, za odrasle-većeg i manjeg obima). Manžeta je napravljena od tkanine, a unutar nje se nalazi gumeni mjehur koji je crijevom povezan sa gumenom pumpicom kojom se zrak pumpa u mažetu. Na pumpici se nalazi ventil kojim se regulira protok zraka u mjehur u manžetni 181

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Kada se pumpa zrak u manžetu, tlak u njoj raste dok ne postane toliki da prekine protok krvi u brahijalnoj arteriji (na kojoj se mjeri tlak). Kada se to postigne, ne čuje se nikakav zvuk u stetoskopu. Ako se popusti ventil i smanji tlak na brahijalnu arteriju toliko da postane manji od sistolnog tlaka, čuje se zvuk pulsa. Kada tlak u manžetni padne ispod dijastoličnog tlaka u arteriji, zvuk koji se čuje se mijenja ili nestaje. Manometar je dio tlakomjera koji pokazuje vrijednosti tlaka. Postoje tri vrste manometara: živin, digitalni i tlakomjer na pero sa manometrom.

Živin tlakomjer

Tlakomjer na pero sa manometrom

Digitalni tlakomjer

Živin tlakomjer - manometar je postavljen uspravno, s kolonom brojeva. Živa kreće od nule prema višim vrijednostima kako se manžeta napuhuje. Brojevi pokazuju vrijednosti tlaka u milimetrima živinog stupa (mm Hg). Tlakomjeri na pero sa manometrom - tlak se očitava na okruglom manometru sa strelicom koja pokazuje broj. Iako ne postoji živa, broj na manometru jednak je milimetrima žive (mm Hg). Kako se manžeta napuhuje strelica se pomijera od nule ka višim vrijednostima. Digitalni tlakomjer - ne zahtijeva upotrebu stetoskopa i slušanje, već sam očitava vrijednosti tlaka i prikazuje ih na digitalnom zaslonu. Stetoskop se sastoji iz dva dijela gumene cijevi koji se spajaju u jednu cijev. Na jednom kraju stetoskopa nalazi se dio koji se stavlja na uši, a na drugom kraju membrana koja se stavlja na ruku osobe kojoj se mjeri krvni tlak. Prije mjerenja tlaka treba provjeriti je li stetoskop oštećen. Potrebno je nakon svakog mjerenja membranu stetoskopa očistiti alkoholom radi sprječavanja infekcije. Ukoliko se istim stetoskopom koristi više njegovatelja/-ica, dio koji se stavlja u uši prije uporabe očistiti alkoholom. Stetoskopi 182

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

PROCEDURA MJERENJA KRVNOG TLAKA MJERE OPREZA PRI MJERENJU KRVNOG TLAKA

RAZLOG

Osloboditi ruku korisnika i postaviti manžetu.

Mjerenjem tlaka preko odjeće neće se dobiti prave vrijednosti tlaka.

Odabrati odgovarajuću veličinu manžetne (normalna - za većinu odraslih osoba, ekstra velika - za neke osobe i dječija - za sitne osobe).

Korištenjem odgovarajuće veličine se dobijaju prave vrijednosti tlaka.

Postaviti manžetnu lagano i ravnomjerno.

Lagano postavljena manžetna omogućuje pravilno očitanje krvnog tlaka.

Centar gumenog mjehura unutar manžetne treba biti iznad brahijalne arterije.

Omogućuje se pravilno očitanje krvnog tlaka.

Manžetna se ne stavlja na gips. Ne stavljati manžetnu na ruku na kojoj je otvoren IV put (infuzija).

Pritisak manžetne može zaustaviti protok tekućine i začepljenja igle.

Ne stavljati manžetnu na oduzetu ruku osobi koja je imala moždani udar. Za žene kod kojih je rađena mastektomija, manžetna se ne stavlja na onu stranu gdje je bila mastektomija.

U tim stanjima cirkulacija je oštećena, što može dovesti do nepravilnog očitanja krvnog tlaka. Također, napuhana manžetna smanjuje cirkulaciju u ruci i može dovesti do oštećenja.

PROCEDURA MJERENJA KRVNOG TLAKA • smjestiti korisnika u ugodan položaj •

locirati brahijalni puls

•

prije stavljanja manžetne na ruku olabaviti ventil na pumpici i istisnuti sav zrak iz manžetne

•

postaviti manžetnu na nadlakticu korisnika tako da pokriva oko 2/3 nadlaktice; gumeni mjehur unutar manžetne treba da je oko 2 cm iznad lakatne jame i centriran iznad brahijalne arterije

•

napipati brahijalno bilo, staviti slušalice u uši

•

staviti membranu stetoskopa iznad brahijalnog bila korisnika i držati je jednom rukom

•

drugom rukom zatvoriti ventil na pumpici i naduvati manžetnu (manžetna se napuše za oko 20-30 mm Hg više od očekivanog krvnog tlaka) 183

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

lagano popustiti ventil na pumpici tako da zrak iz manžetne izlazi i tlak se spušta za oko 2-4 mm Hg svake sekunde

•

prvi otkucaj koji se čuje predočava sistolički tlak

•

nastaviti ispuštati zrak iz manžetne polagano, dok se ne čuje i zadnji otkucaj, koji predočava dijastolički pritisak, a zatim brzo ispustiti preostali zrak iz manžetne

•

ukloniti manžetnu sa korisnikove ruke.

9.2.2.

MJERENJE BILA/PULSA

Puls ili bilo je niz tlačnih valova u atrerijama sustavnog krvotoka, nastalih potiskivanjem krvi kontrakcijama lijeve srčane klijetke. Puls možemo mjeriti palpacijom na periferiji, auskultacijom i ultrazvučno. Puls/bilo, krvni tlak, temperatura i disanje jesu vitalni znakovi života. Svaki put kada se srce kontrahira ono tjera krv kroz arterije po cijelom organizmu. Kontrakcija, odnosno otkucaj srca stvara val koji se osjeti kada se stave prsti na određena mjesta na tijelu. Između otkucaja srce se odmara. Idući otkucaj srca izaziva novi val. Val kretanja krvi koji se može osjetiti pod prstima se naziva puls ili bilo. Puls ili bilo je niz tlačnih valova u atrerijama sustavnog krvotoka, nastalih potiskivanjem krvi kontrakcijama lijeve srčane klijetke. Puls odgovara frekvenciji srca (broja kontrakcija u minuti). Najčešće se mjeri palpacijom površinskih arterija ispod kojih se nalazi čvrsta podloga. Pipa se trima prstima, najčešće na radijalnoj ili karotidnoj arteriji. Iz pulsa se dobivaju informacije o radu srca. Kod pulsa se mjeri broj otkucaja u minuti, opisuje ritam i snaga pulsa. Ukoliko je ritam pulsa normalan (kao sekundarica na satu) govorimo o regularnom ritmu. Ako je interval između valova nepravilan, onda je riječ o iregularnim ritmu. Ako 184

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

je puls snažan i lako se osjeti pod prstima govori se o dobro punjenom pulsu, dok kod slabog pulsa kažemo da je slabo punjen. Ove informacije su bitne kako za njegovatelja/-icu, tako i za medicinsko osoblje koje brine o korisniku. Puls ovisi od srčane frekvencije i normalne vrijednosti ovise o dobi osobe.

Normalne vrijednosti pulsa: • novorođenče – 100-160 otkucaja u minuti •

djeca od 1-10 godina – 70-120 otkucaja u minuti

•

djeca preko 10 godina i odrasle osobe – 60-100 otkucaja u minuti

•

sportisti – 40 – 60 u minuti.

Ubrzan puls/bilo može biti posljedica prethodne fizičke aktivnosti, straha, uzbuđenja, povišene temperature, boli, kao i pada krvnog tlaka. Puls se usporava tijekom sna, pod utjecajem nekih lijekova. Puls/bilo treba mjeriti kada osoba miruje. Mjeriti se može na različitim mjestima na tijelu: •

na brahijalnoj arteriji - na unutarnjoj strani lakatne jame

•

na karotidi - na vratu, sa strane Adamove jabučice

•

femoralno - na preponi, na spoju butine i kuka

•

na gornjoj strani stopala

•

radijalno - na unutarnjoj strani ručnog zgloba, kod početka palca

•

temporalno - u predjelu sljepoočnice

•

na mjestu koje odgovara vrhu srca

PROCEDURA MJERENJA PULSA/BILA NA RADIJALNOJ ARTERIJI • smjestiti korisnika u ugodan položaj •

nježno prisloniti 2., 3. i 4. prst preko radijalne arterije korisnika (nikada ne koristiti palac za mjerenje pulsa, jer će se osjetiti vlastiti puls, a ne puls korisnika)

•

mjeriti puls gledajući sat na drugoj ruci (najbolje je početi mjeriti kada je sekundarica na 12 sati, brojati puls 1 minutu)

185

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

TJELESNA TEMPERATURA

9.3.

Tjelesna temperatura predstavlja ravnotežu između unutarnje temperature, stvorene mijenom tvari u stanicama tkiva i organa, i površinske temperature, koja se odaje na površini tijela isparavanjem, znojenjem i izlučevinama. Promjene tjelesne temperature ukazuju na zdravstveno stanje organizma. Ljudsko tijelo održava temperaturu različitim mehanizmima: kada tijelo dobiva toplinu dolazi do znojenja, dok se u hladnim uvjetima organizam bori protiv gubitka topline drhtavicom. Temperatura tijela normalno varira tijekom danamanja je ujutro nakon spavanja, a veća u popodnevnim satima nakon dnevnih aktivnosti. Temperatura tijela se može mijenjati i sa promjenama temperature zraka. Koja je normalna tjelesna temperatura? Normalne vrijednosti ovise od načina mjerenja temperature. Instrument koji se koristi za mjerenje temperature naziva se termometar, ili toplomjer. Postoji više načina mjerenja: aksilarno, oralno, rektalno i timpanično. Kada se toplomjer stavi aksilarno, u pazušnu jamu, govorimo o aksilarnoj temperaturi. Ako se toplomjer stavi u usta onda se mjeri oralna temperatura. Rektalna temperatura se mjeri stavljanjem toplomjera u rektum. Stavljanjem toplomjera u uho dobiva se timpanična temperatura (bubna opna u uhu se naziva timpanična membrana). Vrijednosti normalne tjelesne temperature ovise od načina mjerenja. METODA

NORMALNE VRIJEDNOSTI ( Cº )

PROSJEČNE VRIJEDNOSTI

AKSILARNO

35,9 – 37,0

36,4

ORALNO

36,4 – 37,6

37,0

REKTALNO

37,0 – 38,1

37,6

Timpanična temperatura se odražava ili kao oralna ili kao rektalna. 9.3.1.

VRSTE TOPLOMJERA (TERMOMETRA)

Za mjerenje temperature se koriste tri vrste toplomjera: stakleni, digitalni i timpanični. Stakleni toplomjeri mogu biti sa živom i bez nje. Postoje dvije vrste staklenih toplomjera - za oralno i rektalno mjerenje. Stakleni toplomjeri za oralno mjerenje temperature imaju duži i tanji vrh, dok rektalni imaju kraći i zaobljeniji vrh. 186

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Proizvođači često boje krajeve rektalnih toplomjera u crveno. Kada se jednom upotrijebi toplomjer za rektalno mjerenje, ne koristiti ga poslije za aksilarno ili oralno mjerenje temperature. Stakleni toplomjeri imaju skalu sa dužim linijama koje predstavljaju 1 stupanj Celzijev, dok razmak između manjih linija predstavlja 0,1 stupanj C. Pri mjerenju temperature staklenim toplomjerom sa živom voditi računa da se ne razbije. Ukoliko se polomi stakleni toplomjer sa živom, ne dirati živu, već odmah obavijestiti medicinsku sestru.

Stakleni Stakleni oralni toplomjer rektalni toplomjer

Digitalni Timpanični toplomjer toplomjer

Temperatura se neće oralno mjeriti ako je osoba imala nedavno operaciju usta, ako ima bolesti usta, ako je zbunjena ili u nesvjesnom stanju. Djeci mlađoj od 5 godina se ne mjeri oralno temperatura. Oralno mjerenje temperature se odgađa za 15 minuta ako je osoba jela, pila ili pušila u posljednjih 15 minuta. Prije rektalnog mjerenja temperature, provjeriti da li osoba ima proljev ili hemoroide, da li je imala nedavno operacije rektuma ili srčani udar. Aksilarna metoda mjerenja temperature je najmanje precizna. Pri aksilarnom mjerenju osoba treba sjediti ili ležati tijekom mjerenja, a nipošto hodati sa toplomjerom u ruci. Digitalni toplomjeri su brzi i jednostavni za uporabu. Ne trebaju se tresti prije uporabe. Povremeno se digitalni toplomjeri moraju podesiti. Ako se posumnja da toplomjer ne daje točne podatke treba o tome obavijestiti nadležnu osobu. Čišćenjem staklenog toplomjera prije i poslije mjerenja, spriječiti infekciju. 9.3.2.

Uporaba živinog toplomjera:

•

držite toplomjer za donji kraj koji je nasuprot loptici gdje je živa

•

ako je toplomjer bio natopljen u dezinfekcijsko sredstvo, isperite ga hladnom vodom, potom ga posušiti

•

zatim toplomjer protresti nekoliko puta, da bi se živa spustila ispod 36,5°C.

187

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Mjerenje aksilarne temperature: • navući rukavice •

staviti osobu u takav položaj da je aksila otkrivena

•

nježno posušiti aksilu rupčićem

•

reći osobi da stavi ruku preko prsa i dodirne suprotno rame, podižući lakat

•

staviti toplomjer u središnji dio aksile

•

reći osobi da rukom i dalje drži rame, da spusti lakat i drži ga na prsima

•

skloniti živin toplomjer nakon 10 minuta.

Mjerenje oralne temperature: • staviti vrh toplomjera pod jezik osobe, što je dalje moguće, na bilo koju stranu frenuluma jezika •

reći pacijentu neka zatvori usta, ali ne gristi zubima (griženjem se može slomiti toplomjer, isjeći usna, a može se i progutati slomljeno staklo)

•

uvijek stajati pored osobe dok se mjeri oralna temperatura

•

uhvatiti toplomjer za zadnji kraj i skloniti ga nakon 2 do 5 minuta

•

očistiti toplomjer, protresti ga i vratiti na mjesto

•

skinuti rukavice i oprati ruke.

188

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Mjerenje rektalne temperature: • navući rukavice •

okrenuti pacijenta na stranu,tako da gornja noga bude savijena. Navući zavjesu i osigurati privatnost, skinuti prekrivač, otkriti analni dio.

•

podmazati vrh toplomjera, podići glutealni dio i ubaciti vrh toplomjera u rektum

•

držati toplomjer 2-3 minuta

•

pažljivo izvaditi toplomjer i obrisati ga

•

skinuti rukavice i oprati ruke.

189

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

SMRT I POSTUPAK SA UMRLOM OSOBOM

9.4.

Smrt je kraj života; neizbježna činjenica, a vjerovatno i stanje. Znanstvena i akademska disciplina koja proučava smrt ljudskih bića naziva se tanatologija. Prema uzroku i podrijetlu smrt se dijeli na: •

prirodnu smrt

•

nasilnu smrt.

Prirodna smrt nastupa nakon otkazivanja vitalnih organa, najčešće usljed bolesti, koja može biti akutna ili kronična ili prouzrokovana istrošenošću vitalnih organa usljed starosti. Prirodna smrt može biti nagla ili naprasna, te kao takva postaje predmet forenzičke istrage. Nasilna smrt je produkt djelovanja različitih vanjskih čimbenika. Prema podrijetlu može biti zadesna, ubilačka i samoubilačka.

Faze smrti Postoji nekoliko faza smrti: •

klinička smrt

•

cerebralna smrt

•

biološka smrt.

Klinička smrt je praćena prestankom disanja i rada srca i moždanih aktivnosti. Pravovremenom liječničkom intervencijom osoba se može vratiti u život. Ukoliko ne dođe do intervencije u vremenu od 4 minute nastupa cerebralna smrt. Zbog izuzetne osjetljivosti moždanih stanica one počinju nekrotirati, odnosno propadati usljed nedostatka kisika. Nakon faze cerebralne smrti, nastupa biološka smrt. Ona je produkt anoksije i hipoksije svih stanica organizma. 9.4.1.

Znakovi smrti

Znakove smrti dijelimo na: •

nesigurne ili rane znakove smrti

•

pozitivne ili sigurne znakove smrti.

- Nesigurni znakovi smrti su: • mlitavost mišića •

prestanak disanja

•

prestanak srčane akcije

•

isušivanje sluznica

•

nereagiranje zjenica na svjetlost.

190

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

- Sigurni znakovi smrti: Sigurni znakovi smrti dijele se na rane i kasne znakove. U rane znakove spadaju: •

“mačje oko” (ako se očna jabučica mrtvaca postranično pritisne, zjenica se izdužuje i postaje ovalna)

•

mrtvačke pjege (modroljubičaste su boje, nastaju zbog slijevanja krvi u najniže djelove tijela; vide se na koži one strane tijela na kojoj mrtvac leži. U početku su pomične, tj. ako mrtvaca okrenemo i pjege će se preseliti opet u najniže djelove tijela. Mrtvačke pjege počinju se javljati 30 - 60 minuta nakon smrti.)

•

mrtvačka ukočenost (mrtvo tijelo u početku je mlohavo; dva do četiri sata nakon smrti započinje kočenje pojedinih zglobova, a 6 - 8 sati nakon smrti cijelo je tijelo ukočeno - ukočenost traje 2 - 3 dana)

•

bljedoća

•

hlađenje tijela

Kasni sigurni znakovi smrti su: •

truljenje

•

mumifikacija

•

saponifikacija.

Odmah po nastupanju smrtnog ishoda, ukoliko liječnik nije pored pacijenta, obavijestiti liječnika koji konstatira smrt pacijenta. Zapisati datum i sat nastupanja smrti. Nakon što liječnik utvrdi da je kod osobe nastupila smrt, umrlu osobu obavezno prekriti bijelom plahtom, a njezin krevet odijeliti paravanom od ostalih. 9.4.2.

Postupak s umrlim

•

postaviti paravan

•

izvaditi jastuke

•

skinuti pokrivače

•

skinuti umrlog

•

skinuti nakit pred svjedocima

•

umrlog oprati

•

u debelo crijevo staviti smotuljak vate

•

zubnu protezu staviti u usta, rane na tijelu pokriti gazom

•

umrlog položiti na leđa s ispruženim nogama i rukama, počešljati 191

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

zatvoriti očne kapke, položiti smotuljke vate namočene vodom

•

donju vilicu podići i učvrstiti zavojem da bi usta ostala zatvorena

•

tijelo umrle osobe prenosi se u mrtvačnicu bez odjeće, umotano u plahtu, sa identifikacijskim kartonom (posmrtni listić)

•

prenos tijela umrle osobe radnici moraju obaviti s dužnim poštovanjem.

•

identifikacijski karton sadrži podatke: ime i prezime, datum rođenja, odjel na kojem je osoba umrla i vrijeme smrti (dan, mjesec, godina i sat)

•

medicinska sestra/tehničar, stavlja “posmrtni listić” na palac noge umrlog i uz tijelo umrlog pacijenta stavlja “sprovodnicu leša”

•

tijelo se zadržava dva sata nakon utrđivanja smrti, a zatim transportira u mrtvačnicu.

Postupak sa stvarima umrle osobe Nadležna sestra, odnosno nadležna osoba će s umrle osobe, skinuti sve dragocijenosti (narukvice, ogrlice, lančići, naušnice, sat i sl..) i prikupiti novac i druge osobne stvari umrle osobe, te ih pohraniti na sigurno mjesto. O navedenim dragocijenostima i drugim predmetima umrle osobe sastavlja se zapisnik (ili unijeti u bilježnicu primopredaje) koji potpisuje nadležna sestra i osobe koje su sudjelovale kod prikupljanja i popisa stvari i dragocijenosti umrle osobe. Imovina se predaje članu obitelji, uz potvrdu o predaji imovine i upis imena, prezimena i JMB osobe koja je preuzela imovinu.

Prevoz umrle osobe u mrtvačnicu Umrlu osobu prevoze u mrtvačnicu radnici jedinice djelatnosti u kojoj je osoba boravila do trenutka smrti, ili posebno određene osobe za prijenos (prijevoz). Prijenos tijela umrle osobe u mrtvačnicu obavlja se transportnim kolicima. Prijevoz umrlih pacijenata na gradsko groblje obavlja organizacija koja je registrirana za obavljanje pogrebne djelatnosti i sa kojom ustanova (Dom starih, bolnica) ima sklopljen ugovor o prijevozu.

192

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

10.

ELIMINACIJAIZLUČIVANJE OTPADNIH TVARI

Hranom unosimo tvari neophodne za život i pravilno funkcioniranje organizma. Korisne tvari se apsorbiraju u organizam, dok se otpadne tvari izlučuju iz organizma, između ostalog i putem urina i stolice. Za većinu ljudi je odlazak u toalet, u cilju eliminacije otpadnih tvari iz organizma, normalan čin. Pri komunikaciji s korisnikom upotrebljavajte adekvatnu terminologiju za proces eliminacije urina i stolice, odnosno fecesa. Za eliminaciju urina se koriste termini uriniranje ili mokrenje, dok se za eliminaciju fecesa koriste termini defekacija ili “pražnjenje crijeva”. Jedan od poslova njegovatelja/-ice jeste pomoć korisnicima pri uriniranju i defekaciji, poštujući njihovu privatnost i dostojanstvo. Dnevno se normalno izluči 1-1,5 litara urina svaki dan. Normalan urin je bistar, zlatno-žute boje, blagog mirisa. Boja urina je ujutro tamnija, a kako dan prolazi postaje svjetlija. To se događa zbog toga što se tijekom noći obično unosi manje tekućine. Smanjen unos tekućine dovodi do koncentrovanijeg urina, čija boja je tamnija. Unosom tekućine tijekom dana, urin se razrjeđuje i postaje svjetlije boje. Ako je urin koncentrovaniji tijekom dužeg vremenskog razdoblja, iritira mjehur i dolazi do razvoja infekcije. Stolica ili feces je normalno smeđe boje, mekše konzistencije i formirana. Stolica je sastavljena od ¾ vode i ¼ čvrstog otpada zbog čega je važan adekvatan unos tekućine, čime se osigurava normalan rad i peristatika crijeva. Obrazac eliminacije otpadnih materija ukazuje na to koliko puta osoba tijekom dana koristi kupaonicu, vremenski razmak između mokrenja i broj stolica tijekom dana. Svaka osoba ima svoj vlastiti obrazac eliminacije. Njegovatelj/-ica treba upoznati obrazac eliminacije kod osoba koje njeguje, pomoći održavati taj obrazac i prepoznati eventualne promjene u njemu. Da bi se upoznao sa obrascem eliminacije osobe koju njeguje, najbolje je postaviti pitanja: •

Koliko često mokrite?

•

Postoji li nešto posebno u vezi vaše navika mokrenja što bi trebao/-la da znam? 193

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

Koliko puza u toku dana imate stolicu?

•

U koje doba dana obično imate stolicu?

•

Da li postoji nešto posebno u vezi vašeg pražnjenja crijeva što bi trebalo/-la da znam?

Ako osoba kojoj se pruža njega nije u stanju dati informacije dobro je izvršiti provjeru sa članovima obitelji. Na potrebu korisnika za mokrenjem ili defekacijom potrebno je odgovoriti odmah, odnosno što prije. Zbog bolesti ili smanjenog tonusa mišića, osobe ne moraju uvijek biti u stanju kontrolirati nagon za mokrenjem ili defekacijom.

194

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

POSEBNE POTREBE KOD PROBLEMA MOKRENJA

10.1.

Problemi s uriniranjem mogu imati veze sa zdravstvenim stanjem, promjenama u prehrani, lošom higijenom ili, kod starijih, s promjenama u urinarnom sustavu koje nastaju s godinama. Najčešći urinarni problemi kod starijih su urinarna infekcija i urinarna inkontinencija. Urinarna inkontinencija, odnosno nemogućnost zadržavanja urina, detaljno je opisana u poglavlju o najčešćim oboljenjima u starijoj dobi. Urinarna infekcija se može odvijati u bilo kojem dijelu urinarnog sustava (bubrezima, mokraćnom mjehuru, ureterima, uretri). Na urinarnu infekciju mogu ukazivati neki od sljedećih simptoma: •

bol ili pečenje pri uriniranju

•

učestalo uriniranje ili hitnoća za uriniranjem, koje je oskudno

•

taman, koncentrovan urin koji ima žestok miris

•

prisustvo sluzi ili krvi u urinu

•

temperatura.

U slučaju pojave nekih od ovih simptoma, njegovatelj/-ica treba obavijestiti nadzornu medicinsku sestru. Uzroci urinarnih infekcija mogu biti različiti: •

neadekvatan unos tekućine

•

nekompletno pražnjenja mokraćnog mjehura prilikom mokrenja

•

neadekvatna njega perinealnog područja,...

U prevenciji urinarnih infekcija, njegovatelj/-ica može: •

voditi računa o češćem unosu tekućine

•

osigurati vrijeme za potpuno pražnjenje mokraćnog mjehura, prilikom mokrenja

•

obučavati žene da se brišu od naprijed prema natrag

•

ako je osoba inkontinentna, često mijenjati pelene.

195

Socijalno-edukativni centar Banja Luka 10.2.

POSEBNE POTREBE KOD PROBLEMA DEFEKACIJE

Korisnici ponekada trebaju pomoć kod posebnih potreba defekacije. Njegovatelji/ice imaju ključnu ulogu pri prepoznavanju problema eliminacije izlučevina, odnosno urina i stolice. Da bi se prepoznali problemi, potrebno je poznavati obrazac eliminacije izlučevina, kao što je ranije već navedeno. Problemi defekacije mogu biti: konstipacija, opstipacija, fekalna inkontinencija i proljev (dijareja). Problemi opstipacije, konstipacije i fekalne inkontinencije su opisani u poglavlju najčešćih oboljenja u starijoj dobi. Proljev (dijareja) može biti izazvana bakterijskom ili virusnom infekcijom, alergijom na hranu ili pogrešnim navikama u prehrani. Osoba s dijarejom obično ima česte vodenaste stolice, praćene grčevima. Takva osoba se osjeća malaksalo, umorno, neugodno zbog neugodnog mirisa stolice i može osjećati bol u predjelu čmara, od iritacije. Ukoliko proljev traje duže može dovesti do ozbiljnih problema, kao što je gubitak tekućine - dehidracija. Njegovatelj mora prvo razumjeti nelagodnost osobe koja ima proljev. Potrebno je da se hitno odgovori na signal korisnika za defekaciju. Toaletnu /sanitarnu stolicu treba postaviti kraj kreveta korisnika. Često nuditi osobu da unosi tekućinu, osigurati dobru njegu kože i potrebito vrijeme za odmor. Korisniku treba skrenuti pozornost koliko je bitna dobra osobna higijena, posebno redovito pranje ruku (ukoliko je potrebno, pomoći korisniku pri održavanju osobne higijene). Sobu držati vrlo čistom. Neugodne mirise u sobi neutralizirati, odnosno ublažiti provjetravanjem, uporabom ventilatora i dezodoransa. Svaku pojavu proljeva kod korisnika evidentirati i obavijestiti nadležnu medicinsku sestru.

196

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Održavanje normalnog obrasca pražnjenja Pri održavanju normalnog obrasca pražnjenja osobi se može pomoći na sljedeći način: •

upoznati obrazac pražnjenja korisnika

•

odgovoriti na potrebe korisnika za uriniranjem ili defekacijom odmah

•

osigurati privatnost tokom eliminacije (navući zastor oko kreveta, odnosno zatvoriti vrata, vodeći računa da ste u blizini u slučaju da je korisniku potrebita pomoć)

•

osigurati vremena koliko je potrebno

•

pomoći osobi da ode do toaleta

•

imati profesionalan stav

•

olakšati uriniranje i defekaciju koliko je moguće.

197

Socijalno-edukativni centar Banja Luka 10.3.

Pomoć korisniku pri korištenju toaleta

Pripremiti: • ručnik i trljačicu (ako je potrebna pomoć sa njegom perinealnog područja) •

rukavice za jednokratnu uporabu

•

plastičnu vrećicu za smeće

Procedura: • pomoći osobi da dođe do kupaonice •

pomoći joj da se skine i sjedne na WC školjku

•

osigurati toalet papir i signal za pomoć na dohvat ruke

•

uvjeriti se da je osoba sigurna; zatvoriti vrata zbog privatnosti

•

sačekati dok osoba ne završi

•

provjeravati svakih 5 minuta da li je sve u redu

•

staviti rukavice i pomoći osobi, ukoliko je potrebno, pri brisanju

•

pomoći osobi da opere ruke i vrati se u sobu.

Eliminacija kod osoba koje ne mogu do toaleta

Noćna posuda sa poklopcem (“lopata”)

Toaletna/sanitarna stolica

198

Posuda za urin muška (“guska”)

Posuda za urin ženska (“patka”)

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Osobe koje do toaleta ne mogu, eliminacija se vrši pomoću pomagala, kao što je noćna posuda, posuda za urin (muška i ženska) i toaletna/sanitarna stolica. 10.3.1. Pomoć

pri korištenju toaletne/sanitarne stolice

Toaletna/sanitarna stolica izgleda kao stolica sa toaletnim sjedištem. Ispod sjedišta je posuda za skupljanje, ili noćna posuda (sa ili bez poklopca) koji se mogu ukloniti radi pražnjenja i čišćenja. Neke stolice imaju kotače, a neke ne.

Mjere opreza • provjeriti sa sestrom da li se osobu smije pomjerati sa kreveta •

provjeriti da li se posuda za skupljanje nalazi ispod toaletne/sanitarne stolice

•

ako toaletna/sanitarna stolica ima kotače, zakočiti ih prije prebacivanja osobe iz kreveta na stolicu

•

provjeriti svakih 5 minuta da li je sve uredu i provjeriti treba li osoba pomoć

Pripremiti: • jednokratne rukavice •

plastičnu vrećicu za smeće

•

trljačicu

•

ručnik

•

košaru za prljavo rublje

•

poklopac posude za skupljanje

•

toaletna kolica sa posudom za skupljanje

Procedura: • postaviti toaletna kolica sa strane kreveta •

pripremiti toaletnu/sanitarnu stolicu

•

pomoći osobi preći sa kreveta na stolicu

•

osigurati toalet papir i signal za pomoć nadohvat ruke

•

provjeravati svakih 5 minuta da li je sve u redu

•

staviti rukavice i pomoći osobi, ukoliko je potrebito, pri brisanju

•

pomoći osobi oprati ruke i vratiti ju u krevet.

199

Socijalno-edukativni centar Banja Luka 10.3.2. Pražnjenje

urinarne/ drenažne vreće

Mjera opreza: • kraj drenažne cijevi ne smije dolaziti u dodir ni sa čime, osim sa svojim držačem Pripremiti: • jednokratne rukavice •

graduiranu posudu za prikupljanje urina

•

alkoholni tupfer

•

plastičnu vreću za otpad

Procedura: • staviti jednokratne rukavice •

postavitit graduiranu posudu za sakupljanje urina ispod drenažne cijevi

•

izvaditi drenažnu cijev iz njenog držača, otvoriti je i pustiti urin da teče u graduiranu posudu

•

zatvoriti drenažnu cijev i očistiti njen kraj alkoholnim tupferom; vratiti drenažnu cijev u držač

•

skinuti rukavice i oprati ruke.

200

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

PRANJE I DEZINFICIRANJE POSUDA ZA IZLUČEVINE

10.4.

Pranje i dezinficiranje posuda za izlučevine provodi se u posebnoj prostoriji. “Guske” i “lopate” prazne se u zahodske školjke i ispiru pod mlazom tekuće vode. Potom se u njih ulijeva dezinfekcijsko sredstvo. Poslije 30 minuta ponovo se ispiru pod mlazom tekuće vode. Blatex aparat služi za dezinficiranje noćnih posuda (“lopate” i “guske”). Oprane i dezinficirane posude stavljaju se u aparat radi kompletne dezinfekcije. Čisti sudovi poredaju se na posebne nosače.

Blatex aparati za sudove.

201

Socijalno-edukativni centar Banja Luka 10.5.

POVRAĆANJE KOD STARIJIH OSOBA

Povraćanje je refleksna pojava koja nastaje zbog podražaja centra za povraćanje, koji je smješten u produženoj moždini. Povraćanju prethodi mučnina, što se ispoljava bljedilom, preznojavanjem, podrigivanjem i pojačanim lučenjem sline. Nekoliko ozbiljnih zdravstvenih problema može biti uzrok povraćanja, koje često ide zajedno sa proljevom. Povraćanje, sa ili bez proljeva, može dovesti do dehidracije, koja je ozbiljna komplikacija.

Mogući uzroci povraćanja: • bakterije, virusi i paraziti •

trovanje hranom

•

konzumiranje iritirajuće hrane, pića ili lijekova

•

prejedanje ili pretjerivanje sa pićem

•

stres ili uzbuđenje.

Mjere kod povraćanja: • unositi male gutljaje vode ili sisati kocke leda svakih 15 minuta tijekom 3-4 sata •

nakon toga, mali gutljaji bistre tekućine svakih 15 minuta sljedeća 3-4 sata (voda, sportska pića, led s okusom voća, sok od jabuka) - ne piti sokove od limuna

•

kada se mogu tolerirati bistre tekućine, nakon nekoliko sati bez povraćanja mogu se uvesti male količine hrane kao što su banane, riža, tost

•

izbjegavati hranu koja može iritirati tijekom 24 sata nakon povraćanja (alkohol, kava, masti i ulja, mliječni proizvodi i začinjena hrana)

•

kada se tolerira blaga hrana, može se prijeći na normalnu prehranu

•

ponovno uzeti lijek ukoliko je došlo do povraćanja unutar 30 minuta nakon uzimanja lijeka.

Zadaci njegovatelja/-ice kod povraćanja: • pripremiti na vrijeme potreban pribor: čist lavor ili bubrežastu zdjelicu papirnate ubruse ili čisti ručnik čašu sa vodom za ispiranje usta •

bolesnika poleći na bok ili posjesti

•

presvući korisnika po potrebi.

202

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

POTEŠKOĆE U PREHRANI STARIJIH I NEMOĆNIH OSOBA

11.

Ovisno o psihofizičkom stanju, pacijenta se može hraniti u sjedećem, bočnom i ležećem položaju. Kod poremećaja svijesti pacijent se ne hrani na usta. Pojedinim korisnicima je potrebita pomoć pri hranjenju. Pacijenta poticati na sudjelovanje u hranjenju sukladno njegovim mogućnostima. Uz svaki obrok, njegovatelj/-ica treba razgovarati sa suradnikom o količini pomoći koja je potrebita, jer korisnik/-ica može imati različite potrebe, ovisno od obroka. Vrsta pomoći ovisi i o vrsti servirane hrane (npr. osoba ne može izrezati meso). Pri pomoći osobi, njegovatelj se treba pridržavati sljedećih uputa. •

smjestiti osobu u odgovarajući položaj (ako je moguće u blagovaonici, na stolici koja je privučena blizu stola); Stopala korisnika trebaju biti na podu, laktovi i podlaktice mogu biti oslonjeni na stol, ukoliko je potrebita podrška. Ukoliko osoba želi, zaštiti joj odjeću salvetom.

•

poticati osobu da samostalno drži kruh i pribor, ako ne može, sve radnje obavlja sestra

•

ukoliko se osobi daju topli napici, kao što je kava ili čaj, potrebito je provjeriti temperaturu prije posluživanja (stavljanjem nekoliko kapi na svoj zglob). Odgovarajuća temperatura tekućine je posebno važna ukoliko osoba pije na slamku, jer u tom slučaju tekućina zaobilazi usne i odlazi izravno u usnu šupljinu i grlo gdje može izazvati ozbiljne opekline.

•

ako se tekućina nudi u šalici osobi koja ne sjedi, jednom rukom podignite joj glavu i pridržavajte je; drugom rukom držite šalicu dok osoba pije

•

tekućinu treba davati samo onda kada u ustima nema hrane

•

hranite osobu polako. Ponudite prvo tekućinu da osoba smoči usta i lakše guta. Nakon toga treba ponuditi čvrstu hranu na žlicu koja je puna do 2/3. Prvo dodirnite žlicom usne korisnika tako da otvori usta, zatim dodirnuti jezik. Ovim dodirom omogućuje se korisniku da zna gdje se nalazi žlica u ustima. Korisniku dozvoliti vrijeme između zalogaja da bi mogao sažvakati i progutati zalogaj. Nakon nekoliko zalogaja krute hrane, ponuditi tekućinu, koja nije previše vruća. Obrok završiti s vodom za ispiranje usta. 203

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

recite naziv hrane prije nego je ponudite

•

po potrebi obrišite usta korisnik salvetom

•

kada osoba završi sa obrokom, skloniti suđe i raspremiti sto

•

ako je potrebno, pomoći korisniku da opere ruke, zube, ili ispere usta po želji

204

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Pomoć slijepoj osobi pri jelu

11.1.

Slijepa osoba, ukoliko nema neke druge smetnje, može najčešće da sama jede. Ako zahtijeva vašu pomoć, možete uraditi sljedeće: •

identificirajte hranu na stolu i u tanjuru; Opišite položaj na tanjuru koristeći brojčanik na satu npr.: •

grašak se nalazi na 9 sati, krumpir ja na 3 sata, a piletina na 12 sati

•

čaša sa vodom je na 2 sata

•

izrežite meso i sve ostalo što zahtijeva rezanje

•

opišite položaj suđa za objed

•

otvorite ambalažu

•

tijekom objeda povremeno provjeriti da li osoba jede i ponuditi pomoć, ukoliko je potrebito.

Pomoć pri hranjenju osobi koja ima poteškoće sa gutanjem Osoba koja je imala moždani udar, pored ostalih, imaće i teškoće s gutanjem. Takve osobe lakše gutaju mekanu hranu, nego tekuću. Pomoć koju može pružiti njegovatelj/-ica osobi koja ima poteškoće s gutanjem podrazumijeva sljedeće: •

potrebito je biti uz osobu dok jede

•

stavljajte hranu na onu stranu koja nije oštećena (oduzeta) jer oštećenom stranom osoba ne može osjetiti hranu i hrana će se u obrazu nagomilavati

•

ohrabriti osobu da žvače polako i temeljito

•

eliminirati smetnje kao što je televizija ili posjetitelji, kako bi se osoba koncentrirala na jelo

•

savjetovati osobu da nagne bradu prema dolje kada guta

•

držati glavu u uspravnom položaju tijekom jela, kao i 30 minuta nakon jela.

Korisnik može ponekada, uz pomoć specijalnih pomagala za hranjenje i sam se hraniti.

205

Socijalno-edukativni centar Banja Luka 11.2.

ITM (INDEKS TJELESNE MASE)

ITM je visinsko- težinski pokazatelj uhranjenosti pojedinca i validan je za sve osobe starije od 20 godina. Izračunava se tako da se tjelesna težina osobe u kilogramima podijeli sa kvadratom visine u metrima: ITM = m/h² - npr. osoba teška 60 kg i visoka 1,70 m: ITM = 60/ 1.7² = 60/ 2,89 = 20,76 ITM prikazuje odnos težine i visine tijela, ali ne uzima u obzir tjelesnu građu, tako da je njegova uporaba ograničena. On ne može prikazati odnos masnog tkiva u odnosu na mišićnu ili koštanu masu - što su osnovni kriteriji za procjenu uhranjenosti. Pojedinci s velikom tjelesnom masom i visokim ITM indeksom ne mogu se automatski kategorizirati kao pretili (npr. bodibilderi i krupno građene osobe imaju velik udio mišićne i koštane mase u odnosu na visinu, ali to ne znači da su oni pretili). I pored ovih nedostataka, ITM se koristi kao dobra statistička i medicinska mjera uhranjenosti. Lako ga je izračunati, uz uporabu vage i metra. Uhranjenost čovjeka se može rangirati indeksom od 15 (blizu izgladnjelosti), pa sve do 40 i više (morbidna pretilost). Preporučena ITM kategorizacija: - Indeks kvalifikacija: <18,5 pothranjenost 18,5 – 25 idealna težina 25 – 30 pretjerana težina >30 pretilost Ovo je klasifikacija SZO, međutim ove preporuke i kategorizacija se mogu razlikovati od države do države – ovisno od tipske građe tijela.

206

ITM

Klasifikacija

<20

Pothranjenost

20 - 25

Idealna težina

25 - 30

Pretjerana težina

> 30

Pretilnost

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Točne vrijednosti i kategorizacija variraju, no uobičajeno se procjenjuje da ITM indeks manji od 18,5 označava mršavost i može ukazivati na neuhranjenost, poremećaj prehrane ili druge zdravstvene probleme - dok ITM veći od 25 indicira pretjeranu težinu, a iznad 30 pretilost. Ovaj raspon kategorija odgovara odraslim osobama iznad 20 godina života. Za mlađe od 20 godina primjenjuje se nešto drugačija kategorizacija, s obzirom da djeca imaju drugačije proporcije i drugačije odnose visine i težine.

207

Socijalno-edukativni centar Banja Luka 11.3.

Nepravilan unos hrane i tekućine

Kada govorimo o bolestima izazvanim hranom možemo ih promatrati iz dva kuta: •

Poremećaji nastali usljed smanjenog unosa gradivnih i/ili zaštitnih tvari

•

Poremećaji nastali usljed povećanog, prekomjernog unosa gradivnih i/ili zaštitnih tvari

Poremećaji nastali usljed smanjenog unosa gradivnih i/ili zaštitnih tvari u prehrani vode ka bolesti. U tablici ispod su navedeni najčešći simptomi koji se ispoljavaju kod nedostatka određenih tvari u prehrani. Nedostatak izaziva

Vitamin

Namirnica

Uloga

jetra, jaja, mlijeko i mlječni proizvodi, margarin, mrkva, brokula, špinat, tikvice

stvara i održava epitelna tkiva, sluzokože, kosti i zube; učestvuje u stvaranju procesa vida

noćno sljepilo, grubu kožu koja se ljušti, spori rast, ispadanje zubi,

povraćanje, razdražljivost, zaostajanje u rastu, oštećenja jetre i slezene, gubitak kose, reumatske bolove, povišenje krvnog tlaka

svinjetina (pršuta), jetra, mekušci, integralne žitarice, tjestenina i kruh, pšenične klice, pivski kvasac, gljive, grah

deluje u metabolizmu ugljikohidrata, potiče rad nervnog sustava, potiče apetit

paralizu i smetnje u radu srca, mišićne grčeve, mentalne konfuzije, slabost mišića, s bolovima

može se pojaviti šok, ali samo u abnormalnim količinama

jetra, mlijeko, meso, zeleno povrće, žitarice

učestvuje u metabolizmu ugljikohidrata, masti i proteina, osigurava zdravlje jetri, očima i koži

lezije na koži, posebno oko usta i oko nosa; osjetljivost očiju na svjetlo i svrabež

208

Višak izaziva

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA Nedostatak izaziva

Vitamin

Namirnica

Uloga

Višak izaziva

žitarice, integralni kruh, jetra, špinat, banane, grašak

metabolizam proteina i masti, stvaranje insulina i antitijela

B12

jetra, bubreg, meso, riba, jaja, školjke, sirevi

sinteza DNA, tešku anemiju, metabolizam pro- neuritis, nervne teina, stvaranje smetnje crvenih krvnih stanica, iskorišćenje masti, za rad nervnog sistema, neophodan u trudnoći, potreban za normalan rast i razvoj

voće i povrće, šipak, kiseli kupus, peršin, paprika

antioksidans, za dobru obranu organizma, za apsorpciju željeza, stvaranje kolagena, formiranje zubi i kostiju, za dobar tonus krvnih sudova

skorbut, krvarenja, grubu, tamnu i suhu kožu, smanjen imunitet i sklonost infekcijama

moguće stvaranje kamenaca

mlijeko, žum- Neophodan za njak, tuna, normalan rast i losos; stvara stvaranje kostiju se prilikom izlaganja kože UV zrakama

Kod dece nedostatak izaziva rahitis, kod odraslih lomljive i krhke kosti, kontrakcije i grčeve mišića

blagi višak: povraćanje, iritabilnost, gubitak na težini; velik višak: zastoj u tjelesnom i psihičkom razvoju, nakupljanje kalcija iz kostiju u glatkom tkivu

lezije na koži i u kutovima usana; gladak jezik, grčeve, vrtoglavice, anemiju, bubrežne kamence, reumatizam

209

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Namirnica

biljna ulja, margarin, integralni kruh, pšenične klice, jetra, suhe semenke, povrće sa zelenim listovima

antioksidans, štiti anemiju, slabu eritrocite, odgoapsorpciju masti voran za proces starenja i fertilnost

BIOTIN

Žumanjak, jetra, bubreg, zeleno povrće, grašak, lješnjaci, orasi, pivski kvasac, pšenične klice

metabolizam proteina, ugljikohidrata i nezasićenih masnih kiselina; neophodan za zdravlje kose, noktiju, kože, koštane srži, nervnog sustava, spolnih žlezda

depresiju, povra- ćanje, gubitak apetita, bolove mišića, saboreični dermatitis

povrće sa zelenim lišćem, povrće iz porodice krstašica, mlijeko, rajčica, soja; sintetizuje se u našem organizmu

neophodan za normalno zgrušavanje krvi

krvarenja

Uloga

Nedostatak izaziva

Vitamin

Tabela - Uloga vitamina u organizmu

210

Višak izaziva glavobolje, povraćanje, umor, krvarenje

u novorođenčadi - anemiju, žuticu, u odraslih trombozu, povraćanje

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA 11.3.1. Pretilost

Pretilost je stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu, a označava tjelesnu težinu s indexom tjelesne mase većim od 30kg/m2. Pretilost predstavlja čimbenik rizika za razvoj drugih patoloških stanja ili bolesti kao što su: metabolički sindrom, šećerna bolest, hiperlipidemija, hipertenzija, ateroskleroza, respiratorne bolesti, osteoartritis, bolesti žučovoda, maligne bolesti. Pretilost možemo spriječiti zdravstvenim prosvjećivanjem, poticanjem zdrave, racionalne prehrane i kontinuirane fizičke aktivnosti. Nezdrav stil života je najčešći uzrok pretilosti, a mogu biti i genetska predispozicija, ili neka druga bolest razlogom pretilosti. 11.3.2. Gubitak

apetita

Ovaj poremećaj mogu izazvati bolesti kao što su povišena tjelesna temperatura, loše varenje, a ako potraju duže obično se radi o simptomima nekog ozbiljnog oboljenja. Gubitak apetita je česta pojava kod starih osoba, jer sa godinama opada i potreba za hranom. Ako je gubitak apetita posljedica bolesti, onda liječimo tu bolest. U ostalim situacijama potičemo želju za hranom na različite načine: •

obroci trebaju biti manji, redovni i sadržavati omiljenu hranu

•

masline, ružmarin, cikorija potiču apetit

•

kavu ili čaj piti poslije obroka, jer kofein ublažava apetit

•

od koristi mogu biti blage masaže i aromatizirane kupke, posebite kod osoba kojima su stres i strah uzrok gubitka apetita.

211

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

212

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

12.

OSIGURANJE SIGURNOG OKRUŽENJA SPRJEČAVANJE PADOVA

12.1.

Zdravlje je društvena odgovornost, u smislu brige za osiguranje zdravog i sigurnog okruženja, smanjenja i sprečavanja čimbenika koji štete zdravlju, povećanja ulaganja u unapređenje zdravlja, ali i odgovornost pojedinca. Padovi su glavni razlog ozljede ili smrti među starijim ljudima. Što je osoba starija, to je veći rizik da umre od pada, ili njegovih komplikacija. Kod ljudi starijih od 75 godina, padovi su više od tri puta češći uzrok smrti nego prometne nezgode. Čimbenici koje doprinose padovima kod starijih ljudi su produženo rekovalescentno razdoblje, veći rizik kod nekompletnog oporavka, lijekovi, povećana fizička nesposobnost i smanjenje vida i sluha. Npr. poremećaj ravnoteže se kod starijih oporavlja duže nego kod mladih. Pored fizičkih oštećenja, ozljede od pada mogu izazvati psihičke probleme koje vode gubitku samopouzdanja i dovode do ovisnosti od drugih, kao i prelazak u ustanove produžene njege i staračke domove. Padovi mogu biti uzrokovani vanjskim ili faktorima sredine, kao što je loše osvjetljenje, klizavi tepisi, jako uglačani podovi, nepoznato okruženje i nepravilna uporaba pomoćnih sredstava. Najčešće su, ipak, padovi uzrokovani unutarnjim ili fiziološkim čimbenicima kao što su prolazna mišićna paraliza, vrtoglavica, ortostatska hipotenzija, oštećenje CNS-a, demencija, smanjenje vida i smanjenje snage i koordinacije. Rizik od padova je najveći u prvom tjednu boravka u staračkom domu. Poslovicu “Bolje spriječiti, nego liječiti” moraju zapamtiti svi koji rade sa starijim osobama. 12.1.1. Rizici

za pad su:

•

Starost preko 65 godina

•

Loše zdravstveno stanje sa kroničnim bolestima

•

Raniji padovi

•

Promijenjen mentalni status

•

Nepravilno postavljenje papuče ili cipele 213

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

Nepravilno korištenje pomagala

•

Učestalo mokrenje ili proljev

•

Oštećenje osjetila, naročito vida

•

Neurološki deficit

•

Korištenje nekih lijekova (diuretici, antipsihotici, hipnotici)

12.1.2. Prevencija

pada:

•

procijeniti rizik za pad svog štićenika najmanje jednom u smjeni. Zabilježiti svaku promjenu u njegovom stanju, kao što je mentalni status, što povećeva rizik od pada. Ako ustanovite da rizik postoji, poduzmite korake za smanjiti tu opasnost;

•

ukloniti potencijalne opasnosti u sobi pacijenta. Postavite gumb za pozivanje, tako da ga pacijent može dohvatiti. Obezbijediti odgovarajuće noćno osvjetljenje;

•

Postaviti osobne stvari korisnika nadohvat ruke (tašnu, knjige, rupčiće, posudu za mokrenje, štap ili hodalicu);

•

Naučite štićenika da polako ustaje iz ležećeg položaja da bi izbjegao moguću vrtoglavicu i gubitak ravnoteže;

•

Krevet držite na najnižoj razini, tako da korisnik lako dohvati pod kad ustaje iz kreveta. To također u slučaju pada smanjuje razdaljinu do poda. Zakočite kotače kreveta. Ako je moguće podignite ogradu kreveta i korisnika češće obilazite;

•

Savjetujte korisniku da nosi obuću koja se ne kliže;

•

Odgovorite odmah na poziv korisnika, kako biste smanjili broj samostalnih ustajanja iz kreveta;

•

Obilazite korisnika barem svaka dva sata. Visokorizične pacijente obilazite i češće;

•

Upozorite ostale njegovatelje na rizik od padova i mjere koje ćete provesti;

•

Razmotrite druge mjere opreza, npr. smještaj dva visokorizična pacijenta u istoj sobi sa osobom koja će biti s njima sve vrijeme;

•

Ohrabrite korisnika da radi vježbe koje simuliraju kretanje, da bi popravio pokretljivost i koordinaciju.

214

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA 12.1.3. Tretman

pada:

•

Ako ste sa osobom koja pada, pokušajte spriječiti pad svojim tijelom

•

Dok korisnika nježno spuštate na pod, poduprite mu tijelo, posebice vrat i trup. Ako je moguće, postavite ga u ležeći položaj

•

Dok pomažete pacijentu, koncentrirajte se da održite osobnu ravnotežu unutar svoje baze oslonca. Zapamtite-što je baza šira, imaćete bolju ravnotežu. Za poduprti pacijenta i izbjeći samopovrjeđivanje - bolje savijte koljena, nego leđa.

•

Smiriti se i ostati s korisnikom i spriječiti dalje ozljeđivanje

•

Procijenite stanje dišnih putova, disanje i cirkulaciju da biste bili sigurni da pad nije uzrokovan respiratornim ili kardijalnim arestom. Ako ne registrirate disanje ili puls, počnite sa reanimacijom

•

Da biste odredili stupanj ozljede pacijenta, tražite razderotine, oguljotine i vidljive deformitete. Zabilježite svako odstupanje od osnovnog stanja korisnika.

•

Obavijestite liječnika

•

Ako niste bili prisutni u vrijeme pada, pitajte korisnika ili nazočne što se desilo. Pitajte je li korisnik osjetila bol, ili je došlo do promjene stanja svijesti

•

Nemojte pomjerati korisnika, dok potpuno ne provjerite njegovo stanje. Promatrajte da li korisnik ima konfuziju, tremor, slabost, bol i vrtoglavicu

•

Procijenite snagu i pokretljivost njegovih ekstremiteta. Ne procjenjujte pokretljivost ukoliko sumnjate na frakturu, ili se korisnik žali na ograničenu pokretljivost. Ako sumnjate na neki poremećaj, ne pomjerajte korisnika dok ne dođe liječnik

Dok korisnik leži na podu i ne dođe liječnik, ponudite jastuk i ćebe radi boljeg komfora. Ako sumnjate na ozljedu kralježnice, ne podmećite osobi jastuk pod glavu. •

Ne pronađete li poremećaj, vratite korisnika u krevet uz pomoć drugog osoblja. Nikada ne pokušavajte sami dići korisnika, jer možete ozlijediti sebe, a i korisnika.

•

Iako korisnik nije pretrpio nikakve ozljede, ili samo manje ozljede, pratite vitalne znakove svakih 15 minuta u jednom satu, potom svakih 30 minuta u drugom satu i na jedan sat tijekom dva sata, dok mu se stanje ne stabilizira.

215

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

Provedite, po nalogu liječnika, neophodne mjere da korisnika oslobodite boli. Dajte analgetike, kako je propisano. Postavite u prva 24 sata hladne obloge

•

Ponovo procijenite okolinu korisnika i rizik od pada. Pričajte sa njim o padu. Pitajte ga kako je došlo do pada i kako bi se to moglo spriječiti. Procijenite da li osoba dobro vidi, da li je nosila naočale u vrijeme pada, pregledajte koje lijekove je koristila, također procijenite smetnje pri hodanju, nepravilno korištenje štapa, štaka ili hodalice.

12.1.4. Unapređenje

sigurnosti prilikom kućne njege:

•

Osigurajte sve ćilime i pokrivače podova po rubovima i zakucajte sva pohabana mjesta. Nikada nemojte koristiti lake ćilime po golom podu

•

Osigurajte da potencijalno opasna mjesta, kao što su stube, budu dobro osvjetljena

•

Koristiti lampu pored kreveta ili noćno svjetlo niske voltaže

•

Ugradite sigurnosne rukohvate na odgovarajućim mjestima u tuš-kabini, kadi, toaletu. U svim tuš-kabinama i kadama koristite se podmetačima koji se ne kližu

•

Smanjite nered, sklonite sve manje predmete kojima se ne koristi

•

Žice električnih aparata pričvrstite uz zidove

•

Smanjite rizik od iznenadnog proklizavanja i padova nošenjem udobne obuće s đonom koji se ne kliže i izbjegavanjem dugih haljina

•

Objasnite korisniku da sjedne par minuta na rub kreveta prije ustajanja

•

Objasniti korisniku da koristi štap ili hodalicu kada se osjeća nesigurno, ali uvijek pogledajte u kakvom su stanju ta pomagala.

216

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

13.

OSNOVNE LJUDSKE POTREBE DEFINICIJA I PODJELA POTREBA

13.1.

13.1.1. MASLOWLJEVA

HIJERARHIJA POTREBA

Ljudska potreba je stanje koje se javlja uskraćivanjem nekih osnovnih zadovoljenja. Ljudi imaju brojne i raznovrsne potrebe: fizičke potrebe za hranom, zrakom, vodom, odjećom i stanom, društvene potrebe za pripadanjem i osobne potrebe za znanjem i samoizražavanjem. Ljudske želje su žudnja za zadovoljenjem ljudskih potreba i oblikuju se pod utjecajem kulture i ličnosti pojedinca. Dok je ljudskih potreba malo, njihovih želja je mnogo. Ljudske želje se stalno oblikuju i mijenjaju pod utjecajem društvenih snaga i institucija kao što su obitelj, prijatelji, škola, crkva i druge organizacije. Ljudi imaju ograničene osnovne potrebe (naprimjer, hrana, stan) i uglavnom neograničene, brojne želje. Abraham Maslow, američki psiholog, je nastojao objasniti zašto ljude potiču određene potrebe u određeno vrijeme. Zašto jedna osoba ulaže dosta vremena i energije u osobnu sigurnost, a druga na stvaranje poštovanja kod drugih ljudi. Odgovor Maslowa je da su ljudske potrebe hijerarhijski rangirane od najneodložnijih do najmanje bitnih. Potrebe razvrstane po važnosti su: 1. fiziološke potrebe, 2. potrebe za sigurnošću, 3. društvene potrebe (za pripadnošću), 4. potrebe za poštovanjem i 5. potrebe za samopotvrđivanjem. Ljudi nastoje prvo zadovoljiti svoje najvažnije potrebe. Kada osoba uspije zadovoljiti važnu potrebu, ta potreba prestaje biti aktualni motivator i osoba nastoji zadovoljiti sljedeću potrebu po važnosti. Na primjer, gladan čovjek (potreba 1) neće biti zainteresiran za posljednja događanja u svijetu umjetnosti (potreba 5), niti kako ga drugi vide (potreba 3 ili 4), niti da li udiše čist zrak (potreba 2). Ali, kada ima dovoljno hrane i vode, sljedeće potrebe postaju aktualne. Maslowljeva teorija izdvaja pet osnovnih ljudskih potreba, koje se rangiraju po važnosti od najniže (biogenih) do najviše razine (psihogenih) potreba. Pojedinci nastoje zadovoljiti potrebe na nižoj razini, prije nego što se pojave potrebe na višoj razini. Kada se zadovolji potreba na nižoj razini, nastaje nova (i na višoj razini) potreba. 217

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Po Maslowljevoj teoriji hijerarhije ljudskih potreba, prva i osnovna razina su fiziološke potrebe (za hranom, vodom, zrakom, stanom i sl..). Prema Maslowu, fiziološke potrebe su dominantne dok se ne zadovolje. Tako, na primjer, za veoma gladnog čovjeka ništa nije bitno kao hrana. Prema Maslowu, velika glad nadilazi sve druge ljudske potrebe. Ali kada zadovoljimo potrebe na jednoj razini, naše želje odmah prelaze na sljedeću razinu. Gladan čovjek sanja hranu, sjeća se hrane, misli o hrani, percipira samo hranu i želi samo hranu. Građani u razvijenim zemljama su obično zadovoljili fiziološke potrebe i dominiraju potrebe na višim razinama. U manje razvijenim i nerazvijenim zemljama, dominiraju fiziološke potrebe stanovništva za hranom, odjećom, stanom. Dakle, kad se dobro najedemo želimo ostvariti sigurnost. Na vrh svoje piramide Maslow je postavio potrebu za samoostvarenjem, snažnu ljudsku želju da ispuni vlastiti kreativni potencijal. Nakon zadovoljenja potreba na prvoj razini, potrebe za sigurnošću postaju pokretačka snaga ponašanja pojedinca. One obuhvaćaju red, stabilnost, sigurnost, zaštitu i kontrolu osobnog života i okruženja. Tako, naprimjer, sigurnost znači da će pojedinac zadovoljavati potrebu za hranom, ne samo danas i sutra, već svakog dana. Štedni računi, police osiguranja i obrazovanje su sredstva kojima pojedinci zadovoljavaju potrebu za sigurnošću. Treća razina Maslowljeve hijerarhije obuhvaća društvene potrebe, kao što su ljubav, privrženost, prijateljstvo i pripadnost. Kada se zadovolje društvene potrebe, dolaze do izražaja potrebe za samopoštovanjem (na četvrtoj razini Maslowljeve hijerarhije). One mogu biti inicirane unutarnjim ili vanjskim poticajima. Potrebe inicirane unutarnjim poticajima odražavaju potrebe pojedinaca za samopoštovanjem, uspjehom, nezavisnošću i osobnim zadovoljstvom dobro obavljenim poslom.

218

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Potrebe inicirane vanjskim poticajima obuhvaćaju potrebe za ugledom, reputacijom, statusom, priznavanjem od drugih i sl. Na vrh svoje piramide Maslow je postavio potrebu za samoostvarenjem, snažnu ljudsku želju da ispuni vlastiti kreativni potencijal. Peta razina Maslowljeve hijerarhije odnosi se na potrebe za samopotvrđivanjem (vlastiti razvoj i ostvarivanje). Ova potreba odražava želju pojedinca da ostvari maksimum na temelju vlastitih sposobnosti, ili izraženo Maslowljevim riječima: “Ono što čovjek može biti, on mora biti” (“What a man can be, he must be”). Dakle, teorija hijerarhije potreba predstavlja hijerarhiju ljudskih potreba rangiranih na pet razina. Potreba višeg nivoa postaje pokretačka snaga ljudskog ponašanja kada se zadovolje potrebe niže razine. Prema ovoj teoriji, nezadovoljstvo (a ne zadovoljstvo) motivira ponašanje. 13.1.2. TEORIJA

IZBORA (dr William Glasser)

Teorija izbora je teorijska osnova realitetne terapije koja izvire iz kliničke prakse dr. Glassera, te biološke teorije po imenu Perceptualna kontrolna teorija koja tumači ponašanje svih živih bića. Za razliku od općeprihvaćenog uvjerenja velikog broja stručnjaka, koji ponašanje živih bića, pa tako i čovjeka, tumače kao odgovor na vanjske podražaje, Teorija izbora tvrdi da je ljudsko ponašanje motivirano iznutra i da je osnovna karakteristika čovjeka da nadzire okolinu. Svako ponašanje je namjensko i, bez obzira kako neobičnim se činilo, uvijek ima smisao za osobu koja ga koristi. Teorija izbora tumači da su ponašanja naš izbor kojim u datom trenutku najbolje zadovoljavamo jednu ili više osnovnih psihičkih potreba. Čovjek je dakle, slobodno biće koje uvijek odabire svoja ponašanja. Teorija izbora govori o tome što nam je potrebno za sreću. Prema ovoj teoriji, osim osnovnih fizioloških potreba za preživljavanjem i reprodukcijom, čovjek ima 4 osnovne psihološke potrebe: •

potreba za ljubavlju

•

potreba za moći

•

potreba za zabavom

•

potreba za slobodom.

Potreba za ljubavlju Ovu potrebu zadovoljavamo u svojim intimnim i prijateljskim vezama, u obitelji, na radnom mjestu. To je dubok i snažan osjećaj da postoji netko kome je stalo do nas, tko nas istinski voli, kao i mi njega.

219

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Potreba za moći Potreba za moći budi često negativne konotacije. Ne radi se, međutim, o moći nad drugim ljudima, već o osjećaju vlastite važnosti i sposobnosti. To je osjećaj da nas ljudi uvažavaju i cijene, da smo nešto dobro napravili. Godi nam priznanje drugih ljudi, ali i sami sebi možemo odati priznanje.

Potreba za zabavom Potrebu za zabavom zadovoljavamo kroz različite aktivnosti koje nas vesele i u društvu osoba s kojima se dobro osjećamo.

Potreba za slobodom Svaki čovjek treba slobodu izbora u životu. Svakodnevno činimo male i velike izbore, odlučujemo o sebi i svojim životnim putovima. Donosimo odluke koje utječu na druge ljude. Potreba za slobodom duboka je i snažna, kada nas netko ograničava, sputava i kontrolira, osjećamo se loše. Sloboda izbora je neophodna svakoj osobi u životu, jer na taj način odlučujemo o sebi i svojim životnim putovima. U svakom trenutku svoga života mi činimo izbore i tako odlučujemo o svom životu, ali donošenjem odluka utječemo i na druge ljude. Način zadovoljenja svojih potreba za svaku osobu je drugačiji, jedinstven. Ključ za sreću je donošenje odluka kojim uspješno zadovoljavamo svoje potrebe.

220

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

14.

KOMUNIKACIJA MEĐU LJUDIMA, STARIJIM I NEMOĆNIM OSOBAMA I S BOLESNICIMA/ ŠTIĆENICIMA

“Komunikacija je složen i dinamički proces u kojem ljudi šalju i primaju različite verbalne i neverbalne poruke da bi razumjeli i da bi njih razumjeli.” Postoje dvije osnovne vrste komunikacije: verbalna i neverbalna. U verbalnoj komunikaciji informacije prenosimo riječima. Neverbalna komunikacija nadopunjuje verbalnu i uključuje um, tijelo i okoliš. Riječi i geste čine osnovu komunikacije između ljudi. Važno je kako, kada i zašto kažemo određenu stvar, jer to određuje učinkovitost komunikacije. Naš sugovornik, odnosno primatelj poruke stvara određeno mišljenje o nama i formira sliku na osnovu onoga što govorimo. Gotovo svi aspekti našeg svakodnevnog života imaju neku vezu sa komunikacijom, koja utječe na naš uspjeh na radnom mjestu, na to kako koristimo naše vrijeme, kao i na privatan život. Osobna komunikacija igra veliku ulogu u našim životima, a budući da je dijalog temelj svake ljudske interakcije, naša sposobnost da vodimo inteligentan razgovor je od velike važnosti. Da bi komunikacija bila učinkovita, govornik i slušatelj u svakom trenutku trebaju znati o čemu se govori. Kratke rečenice, izbjegavanje monotonije u intonaciji, korištenje razumljivog vokabulara temeljne su značajke dobrog komunikatora. KOMUNIKACIJA VERBALNA

NEVERBALNA

221

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Čimbenici koji utječu na verbalnu komunikaciju: • Tempo / brzina • Jednostavnost • Jasnoća i sažetost • Vrijeme i važnost • Prilagodljivost • Vjerodostojnost Čimbenici koji utječu na neverbalnu komunikaciju: • Osobna pojava • Stav i držanje • Izrazi lica i pogled • Držanje tijela i geste • Vlastiti prostor • Dodir • Intonacija i glasnoća govora. Često se pokretima tijela ili izrazom lica indirektno prenosi emocionalna komponenta poruke. Kada je komunikacija ograničena trebalo bi obratiti veću pažnju na neverbalne znakove. Neverbalnom komunikacijom možemo izraziti ono što ne možemo verbalnom: svoje emocije, stavove, odnos prema sugovorniku... Nije važno, dakle, samo ono što je rečeno, već i kako je to rečeno. Pravila dobrog komuniciranja su: • osmijeh • držanje (način na koji stojimo, sjedimo ili hodamo: opušteno, “ukočeno”,...) • dodir (rukovanje, tapšanje po ramenu - voditi računa da postoje kulturološke razlike gdje dodir nije prihvatljiv) • kontakt očima (sugovornika gledati u oči) • gestikulacija (pokreti ruku, nogu, čitavog tijela, izrazi lica) • fizička udaljenost među sugovornicima (intimni prostor - do 0,5 m; osobni prostor - od 0,5 do 1,2 m za normalnu, svakodnevnu komunikaciju; socijalni prostor - od 1,2 do 3,5 m za poslovne odnose i javni prostor - više od 3,5 m) • empatija (sposobnost uživljavanja u stanja i osjećaje drugih osoba) • način govora (intonacija, tempo) • govoriti izravno, jasno, koncizno • šutnja i pauze u razgovoru (omogućiti sugovorniku da sredi misli) • kritiku usmjeriti na ponašanje, a ne na osobu. 222

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

KOMUNIKACIJA SA STARIJIM OSOBAMA OŠTEĆENA VIDA I SLUHA

14.1.

Osim spomenutih općih pravila dobre komunikacije, postoje i pravila kako uspješno komunicirati sa osobama starije dobi, kod kojih su prisutne određene komunikacijske smetnje. Razlike među starijim osobama jednako su velike (ako ne i veće) od razlika među osobama drugih generacijskih skupina. Stoga je jasno da nema jedinstvenih i univerzalnih pravila koja bi vrijedila za rješavanje mogućih komunikacijskih problema sa svim starijim osobama. Može se reći da opća načela dobre komunikacije vrijede i za osobe ove dobne skupine, međutim, postoje i pravila kako uspješnije komunicirati s ljudima koji imaju određene komunikacijske teškoće, koje su učestalije u starijih ljudi U vezi s procesom starenja su brojne tjelesne, psihofizičke, biološke i socijalne promjene, koje bitno određuju funkcionalne sposobnosti i komunikacijske osobitosti nekih starijih osoba, o čemu treba voditi računa ako s njima želimo uspješnije komunicirati. Te se promjene ne mogu smatrati bolestima. Promjene u spoznajnome funkcioniranju zdravih starijih ljudi vrlo su malene, pa komunikacija sa zdravim starijim osobama zahtijeva jedino malo više vremena i strpljenja. Problemi u komunikaciji se javljaju kod starijih osoba kod kojih su ispoljeni znaci demencije. Stari ljudi općenito postaju sve sporiji, pa su strpljenje i upornost važni za uspjeh komunikacije.

Govor Važno je ne samo što govorimo, nego i kako govorimo. Govoriti treba glasno, jasno i ne previše brzo. Tijekom razgovora treba biti licem okrenut sugovorniku da nam vidi izraz lica i ustiju. Dobro je oblikovati jednostavne i nedvosmislene rečenice i birati lako razumljive riječi, a govor prilagoditi stanju sugovornika - npr. sluha, vida i sl..

Slušanje Sugovorniku treba pokazati da slušamo - gledati ga u oči, dati neverbalne znakove (kimanje glavom, izraz lica), sjediti opušteno ili nagnuto prema govorniku. Treba otkloniti vanjske i unutarnje smetnje - npr. ne razgovarati na bučnome mjestu ili razmišljati o nekoj drugoj obvezi i gledati na sat.

223

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Strpljenje Stari ljudi općenito postaju sve sporiji, pa su strpljenje i upornost važni za uspjeh komunikacije. Požurivanje starije osobe može uzrokovati nerazumijevanje, sukob, pa i prekid komunikacije.

Poštivanje i prihvaćanje Starije osobe su odrasli ljudi i tako se treba odnositi prema njima. Često su im navike drukčije od onih kakve očekujemo ili kakve bi htjeli imati, a njihove odluke i želje su nam ponekad teško prihvatljive, ali starije osobe imaju pravo na njih. 14.1.1. Komunikacija

sa starijim osobama oslabljena vida

Vid slabi sa starenjem. Slike su manje oštre, a boje gube živost. Vidno polje je uže. Smanjenje sposobnosti vida uzrokuje brojne teškoće u svakidašnjem životu (uporaba pomagala, aparata, otežano kretanje, prepoznavanje i dr.) i komuniciranju. Zbog toga se pri komuniciranju sa starijom osobom slabijeg vida treba pridržavati sljedećih preporuka: •

savjetovati osobu o uporabi naočala i držanju naočala uvijek pri ruci;

•

osigurati odgovarajuću rasvjetu, jer to može pomoći boljem vidnom osjetu;

•

predstaviti se imenom pri ulasku u prostoriju, ili prije početka razgovora;

•

stajati ispred osobe i pri razgovoru klimati glavom;

•

usmeno objasniti svaku pisanu poruku ili drugi sadržaj što ga želite prenijeti;

•

riječima opisati zbivanja i predmete za koje želite da ih osoba razumije.

14.1.2. Komunikacija

sa starijim osobama oslabljena sluha

Slabljenje sluha u zdravih osoba počinje nakon 50. godine i u početnom se stupnju primjećuje kao smanjenje osjetljivosti na visoke tonove. Starije osobe imaju teškoća i u razlikovanju osnovne slušne poruke od pozadine (buke), te u razumijevanju brzoga govora. Pri komunikaciji sa starijom osobom slabijeg sluha treba se pridržavati sljedećih preporuka: •

ako osoba koristi slušni aparat osigurati da aparat dobro funkcionira;

•

ako osoba bolje čuje na jedno uho, usmjerite govor na tu stranu;

•

govorite jasno i glasno;

•

govorite razgovjetno, dovoljno glasno i normalnom brzinom (ne prebrzo);

•

ako govorite visokim glasom, pokušajte ga sniziti (učiniti dubljim);

•

ako starija osoba ne razumije poruku, treba je ponoviti drugim riječima;

224

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

•

starijem sugovorniku, koji slabije čuje, treba govoriti okrenut licem, kako bi mu izraz lica i pokreti usana pomogli u razumijevanju poruke;

•

usmenu poruku treba dopuniti neverbalnom komunikacijom - gestama, izrazom lica;

•

pri razgovoru ne stavljajte ruku pred usta i ne žvačite hranu ili gumu;

•

nastojte smanjiti buku u pozadini tijekom razgovora (npr. ugasiti radio ili televizor);

•

pokušajte dobiti povratnu informaciju od starije osobe, kako biste saznali koliko je čula i razumjela upućene joj poruke.

•

ako osoba koristi slušni aparat osigurati da aparat dobro funkcionira;

Nekoliko napomena kako NE TREBA razgovarati s ljudima koji imaju komunikacijska ograničenja: •

ispravljati izgovoreno (npr. nekome tko muca ili otežano govori);

•

reći im što da rade ili misle (npr. “Ako ništa ne kažete, pretpostavit ćemo da to ne želite”.);

•

govoriti previše glasno - bolje je da upotrijebimo drukčije riječi;

•

osloniti se na drugu osobu kao posrednika u komunikaciji (npr. “Što je rekao? Možeš li ga razumjeti?”);

•

govoriti nestrpljivo i ljutito (npr. “Imam previše posla i ovaj razgovor moramo brzo završiti”.);

•

upućivanje pretjerane pohvale ili pogrde - npr.. “Odlično ste to učinili...” ili “Još niste gotovi...” prekida komunikaciju;

•

ne ponašati se roditeljski - ne obraćati se starijima kao odrasli prema djetetu, npr.. “Dušice draga”; ne odgovarati umjesto njih;

•

ne govoriti u dugim i složenim rečenicama - bolje je koristiti se kratkim i jednostavnim rečenicama, a upute ponavljati i davati jednu po jednu. 225

Socijalno-edukativni centar Banja Luka 14.2.

PRIMJENA KOMUNIKACIJE U SPRJEČAVANJU PSIHIČKE DEKOMPENZACIJE

Inteligencija je mentalna karakteristika koja se sastoji od sposobnosti za učenje iz iskustva, prilagodbe na nove situacije, razumijevanja i korištenja apstraktnih pojmova, i korištenja znanja za snalaženje u okolini. Iako se definicije inteligencije razlikuju, teoretičari se slažu da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost. Smatra se da je inteligencija kombinacija urođenih karakteristika živčanog sustava i razvojne inteligencije, oblikovane iskustvom i učenjem. Inteligenciju je moguće mjeriti, iako nesavršeno, testovima inteligencije. Inteligencija je sposobnost razlikovanja bitnog od nebitnog; sposobnost shvaćanja i razumijevanja problema i pronalaženja rješenja, odnosno snalaženja u novim situacijama. Inteligencija je više urođena nego stečena osobina, a njen razvoj traje do 24. godine života.

Poremećaji inteligencije: • Primarna, urođena maloumnost (mentalna retardacija); •

Demencija (stečeno organsko oštećenje inteligencije).

Pomoću mišljenja provjeravamo i ocjenjujemo ispravnost našeg opažanja, donosimo sud o pojavama i stvarima, otkrivamo nešto što nam je do tada bilo nepoznato (uviđamo odnose) i predviđamo buduća zbivanja. Početak treće životne dobi je jedno od najstresnijih životnih razdoblja, u kojem osobu posebno pogađaju tri događaja: •

umirovljenje(ljubav prema poslu, hobiji, ekonomsko preživljavanje, prisilno umirovljenje...);

•

odlazak posljednjeg djeteta (odlazak prvog djeteta doživljava se stresno, unuci...);

•

smrt bračnog partnera (čvršća povezanost ili uzrok nesporazuma, bolest partnera i neprekidna njega...).

EMOCIONALNE I SOCIJALNE PROMJENE Duševne tegobe se javljaju kao popratna pojava doživljenih stresnih situacija te života u osami. Postoje određeni stereotipi o starosti - vezano za fizičku, intelektualnu i spolnu nemoć, ovisnost od drugih, slabo pamćenje, duševnu odsutnost, konzervativnost, rigidnost, svadljivost, tvrdoglavost, škrtost, egoizam, cinizam itd. 226

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

Jedan od najtežih problema u starosti je osjećaj usamljenosti. Najčešće reakcije na stres, posebno na smrt bližnjih osoba, u starosti su žalost i depresija. Osjećaj usamljenosti, povezan sa gubitkom bliske osobe i rijetkim socijalnim kontaktima često pogađa starije ljude. Prisutan je i osjećaj nemoći i bespomoćnosti, gubitak samosvijesti i samopoštovanja, često izazvan nebrigom bližnjih ili bolničkog osoblja. Istraživanja su pokazala da se intenzitet emocija u jednakim situacijama sa starenjem smanjuje, te da starije osobe rjeđe doživljavaju pozitivne emocije nego mlađe. Stari ljudi žele i dalje biti korisni članovi zajednice, žele raditi, žele biti voljeni i voljeti, a to im je često uskraćeno, i najčešće ih upravo i dovodi do frustracija !!!

227

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

228

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

15.

ETIČKI KODEKS U GERONTOLOGIJI

Čovjeka spoznajemo svjetlom razuma kao jedinstveno tjelesno i duhovno biće, obdareno razumom i slobodom, sposobnošću samoodređenja i odgovornosti. Sve to čini izvor njegovog dostojanstva i njegove različitosti od svih drugih bića na Zemlji. Čovjek je više od zbroja svojih pojedinih bioloških sastojaka i stoga ga treba posmatrati i prihvatati kao kompletnu osobu, sa sopstvenom biografijom, navikama i jedinstvenim kulturnim integritetom. Kršćanski stav naspram ljudskom životu glasi: “Ljudski život je svet od samog početka jer uključuje Božje stvaralačko djelovanje i nitko i ni u kojim okolnostima ne može sebi uzeti pravo da izravno uništi ljudsko biće. Bog je jedini gospodar života od njegovog početka do njegova završetka.”. Stoga ovaj stav vrijedi i u odnosu prema starijim osobama i treba da prožima etički kodeks i odnos prema svima onima kojima je potrebita tuđa pomoć. Etika je znanost o moralu koja istražuje smisao i ciljeve moralnih normi, te osnovne kriterije za moralno vrednovanje. Moral je skup nepisanih pravila i običaja koji utvrđuju međuljudske odnose i prosuđuju što je dobro, a što zlo. Nastao je kao zahtjev društva za određenim ponašanjem, odnosno, principima koji određuju kakvo ponašanje treba biti. Etički kodeks u gerontologiji predstavlja opće principe i etičke standarde koji čine osnovu ponašanja i odgovornosti prema starijim osobama. Osnova etičkog kodeksa je odanost za stariju, odnosno nemoćnu osobu koja je korisnik. S druge strane, njegovatelj/-ica mora razvijati i održavati dobre odnose sa članovima obitelji, kao i drugim osobama koje sudjeluju u njezi korisnika. Profesionalni/-na njegovatelj/-ica ima obvezu da se kontinuirano usavršava i proširuje svoje znanje i stručne vještine. Etički kodeks utvrđuje standarde profesionalnog ponašanja njegovatelja/-ice. Kodeks se zasniva na pet osnovnih etičkih vrijednosti gerijatrijske njege: integritet, odanost i odgovornost, promocija koristi i izbjegavanje štete, poštovanje prava i dostojanstva korisnika i pravično ponašanje.

229

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

OSNOVNI ETIČKI PRINCIPI GERIJATRIJSKE NJEGE 1. INTEGRITET Njegovatelj/-ica treba da je pošten, vrijedan i odgovoran u pružanju usluge i da se uvijek ponaša sukladno profesionalnim vrijednostima i etičkim normama.

LOJALNOST I ODGOVORNOST

Njegovatelj/-ica treba da je pouzdan/a i da poštuje povjerljivost, izbjegava sukobe interesa i uvijek teži najboljem u interesu korisnika.

PROMOCIJA KORISTI I IZBJEGAVANJE ŠTETE

Njegovatelj/-ica treba da promovira interes korisnika u cilju što većeg blagostanja i maksimalnog izbjegavanja moguće štete po korisnika. Sav njegov rad treba da bude u svrhu smanjenja patnje osobe u potrebi tj. činjenja da svakodnevnica korisnika bude što podnošljivija.

POŠTOVANJE PRAVA I DOSTOJANSTVA KORISNIKA

Korisnik je više od zbroja pojedinih bioloških sastojaka i treba ga promatrati kao kompletnu osobu, sa sopstvenom biografijom, navikama i jedinstvenim kulturnim integritetom. Njegovatelj/-ica treba poštovati prava svakog korisnika, uključujući i pravo na privatnost.

5. PRAVIČNOST Njegovatelj/-ica se treba ponašati uvijek na pravedan način, u svim profesionalnim i poslovnim odnosima. Ne smije promovirati bilo koji oblik diskriminacije, kao što je diskriminacija na osnovu rase, etičke pripadnosti, spola, vjere, seksualne orijentacije, nacionalne pripadnosti, invalidnosti ili socio-ekonomskog statusa.

230

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

16.

GEROPROFI-LAKTIČKE MJERE - PRIMARNA, SEKUNDARNA I TERCIJARNA PREVENCIJA ZA STARIJE

Geroprofilaktičke mjere podrazumijevaju zdravstvenu edukaciju starijih osoba u ranijoj dobi, u cilju unapređenja zdravlja i očuvanja funkcionalne sposobnosti u starosti. Za cilj ima sprječavanje nastanka oboljenja u starosti. Ove mjere podrazumijevaju mjere primarne, sekundarne i tercijarne prevencije. Mjerama primarne prevencije najvažnije je spriječiti bolesno starenje u srednjem životnom razdoblju, s očuvanjem funkcionalne sposobnosti, kako bi se onemogućio nastanak zdravstvenog poremećaja u ranijoj dobi, od 65 do 74 godine, posebno kroničnog aterosklerotičnog procesa, jer se samo tako može očekivati smanjenje porasta smrtnosti i obolijevanja od kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti u ranijoj dobi, a time se sprječava istovremena pojava više oboljenja u srednjoj i dubokoj starosti. U ove mjere spadaju: •

usvajanje pozitivnih životnih navika (stalna tjelesna i radna aktivnost, pravilna prehrana)

•

utvrđivanje zdravstvenih potreba starijih osoba,

•

cijepljenje osoba starijih od 65 godina,...

Mjere sekundarne prevencije su usmjerene na oboljele u dovoljno ranom stadiju bolesti kako bi se pravodobnom intervencijom spriječio razvoj manifestne bolesti ili zaustavio njen napredak. U mjere sekundarne prevencije za osobe starije od 65 godina spadaju: •

Procjena funkcionalne sposobnosti

•

Procjena stanja uhranjenosti

•

Rano otkrivanje psihičkih, neuroloških poremećaja, kao i poremećaja vida, sluha

•

Rano otkrivanje šećerne bolesti, povišenog krvnog tlaka, oboljenja srca... 231

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Geroprofilaktičke mjere tercijarne prevencije Nastanak bolesti u starije osobe prati istovremeno i postupna pojava različitog stupnja funkcionalne onesposobljenosti. Mjere tercijarne prevencije obuhvaćaju različite zdravstvene postupke sprječavajući fizičku i psihičku dekompenzaciju gerijatrijskog bolesnika ako se već pojavila bolest u starijeg čovjeka, te razvija njegovu preostalu funkcionalnu sposobnost, kako bi se što duže očuvala. To je osobito važno zbog naglog porasta incidencije kroničnih bolesti i posljedično pojave multimorbiditeta u starosti. Tercijarnu prevenciju čine sljedeće mjere: •

mjere zdravstvenog informiranja starijeg bolesnika

•

gerontoantropološke mjere utvrđivanja stanja uhranjenosti, posebno pothranjenosti gerijatrijskog bolesnika, te propisivanja dijeta za kronične bolesnike uz primjenu pravilne prehrane za starije bolesnike

•

mjere pripreme gerijatrijskog bolesnika za određene terapeutske postupke i mjere gerijatrijske zdravstvene njege.

•

preventivne mjere namijenjene funkcionalno onesposobljenom gerijatrijskom bolesniku (prevencija dekubitusa, hipostatske pneumonije, kontraktura, inkontinencije)

•

mjere održavanja i razvoja preostale funkcionalne sposobnosti gerijatrijskog bolesnika...

232

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

REFERENCE: •

Vujanović Z. i sar. Njega u porodičnoj medicini i primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Banjaluka: Panevropski univerzitet “Apeiron”. 2011.

•

Savjetnik za kućnu njegu starih i bolesnih. Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

•

Šepec S. i sar. Standardizirani postupci u zdravstvenoj njezi. Zagreb: Hrvatska komora medicinskih sestara. 2010.

•

Lončar A. Priručnik za njegovatelja/-icu starijih i nemoćnih osoba. Rijeka: Narodno učilište, Ustanova za obrazovanje i kulturu

•

Kućna njega i pomoć u kući starijim osobama - Priručnik za volontere. Novi Sad: Novosadski humanitarni centar. 2006.

•

Sprečić V., Ramović F. Priručnik za njegovateljice. Tuzla: Crveni križ Tuzlanskog kantona. 2011.

•

Tomek-Roksandić S. i sar. Četiri stupnja gerijatrijske zdravstvene njege sa sestrinskom dokumentacijom i postupnikom opće/ obiteljske medicine u domu za starije osobe. 2. dopunjeno izdanje. Zagreb: Referentni centar Ministarstva zdravlja RH za zaštitu zdravlja starijih osoba. 2012.

•

Borjanović S. Ergonomske štetnosti na radu u zdravstvenim ustanovama. Beograd: Institut za medicinu rada Srbije. 2010.

•

Cooper N. et al. ABC of geriatric medicine. Wiley-Blackwell. 2009.

•

Naschitz J. E. Challenges in Acute Geriatric Care. New York: Nova Biomedical Books. 2009.

•

Hilton P. A. Fundamental nursing skills. London and Philadelphia: Whurr Publisher Ltd. 2004.

•

Blackburn J. A. at al. Handbook of Gerontology: Evidence - Based Approaches to Theory, Practice, and Policy. New Jersey: John Wiley & Sons, Inc. 2007.

•

Workman B.A. at al. Key Nursing Skills. London and Philadelphia: Whurr Publisher Ltd. 2003.

•

Lučanin D. Savjeti i preporuke: Kako komunicirati sa starijim osobama oštećena vida i sluha. Dostupno na: http:// 1.zagreb.hr/vodics/7_savjeti_i_preporuke.html

•

Nursing Assistant Education: Caring for elderly. Dostupno na: http://www.nursingassistanteducation.com

•

Wisc- Online: Dietary Manager Training: Hydration, Dehydration, and Elderly Clients. Dostupno na: http://www.wisc-online.com 233

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

•

HealthGuidance: Nutritional Needs of the Elderly. Dostupno na: http://www.healthguidance.org

•

Compassionate community care: Repositioning and Transferring. Dostupno na: http://www.compassionatehomecare.org

•

Zavod za hitnu medicine grada Zagreba: Prva pomoć. Dostupno na: http://www.hitna-pomoc-zg.hr

•

Nursing411.org: Nursing Fundamentals - I. Dostupno na: http://www.nursing411.org/

•

American Red Cross, Nurse Assistant Training, 2008.

234

PRIRUČNIK ZA NJEGOVATELJE I NJEGOVATELJICE STARIH I NEMOĆNIH OSOBA

AUTORICA I SURADNICE Zorica dr. Vujanović, spec. obiteljske medicine – voditeljica obrazovnog smjera Stalno uposlena u Medicinskoj školi Banja Luka, a u SEC-u dodatno angažirana kao voditeljica obrazovnog smjera. Zadužena je za provedbu programa osposobljavanja za obavljanje poslova njegovatelja/njegovateljice za stare i nemoćne osobe, što uključuje teorijska predavanja, vježbe, koordinaciju praktične nastave, kao i monitoring rada ostalog nastavnog kadra. 1991. završila je Medicinski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci. 2002. specijalizirala je porodičnu medicinu. Nakon 14 godina rada u Domu zdravlja Banja Luka, od 2008. postaje predavač stručnih predmeta u Medicinskoj školi u Banjoj Luci gdje i danas predaje. Autor je knjige “Njega u porodičnoj medicini i primarnoj zdravstvenoj zaštiti”, izdavač Apeiron, maj/svibanj 2011. Kontakt: zorica.vujanovic@sec.ba

Dragoslava Plavšić, dipl. med.sestra – predavač Uposlena u Medicinskoj školi Banja Luka, na mjestu predavača praktične nastave. U SEC-u angažirana na provedbi modula Njega starih i nemoćnih lica – teorijska predavanja i praktične vježbe. 2011. diplomirala ja na Visokoj medicinskoj školi Prijedor. Nakon 25 godina rada u Kliničkom centru Banja Luka, prešla je u Medicinsku školu Banja Luka gdje i danas predaje. Kontakt: dragoslava.plavsic@sec.ba

Daliborka Kuzmanović, viša med.sestra – predavač Uposlena u Kliničkom centru Banja Luka, na mjestu glavne sestre Klinike za očne bolesti. U SEC-u angažirana na provedbi modula Njega starih i nemoćnih lica – teorijska predavanja i praktične vježbe. 2001. završila je Višu medicinsku školu u Prijedoru. U Kliničkom centru Banja Luka radi od 1998. godine i to na poslovima njege hospitaliziranih bolesnika, a 2007. godine postavljena je za glavnu sestru Klinike za očne bolesti, gdje i danas radi. Kontakt: daliborka.kuzmanovic@sec.ba 235

Socijalno-edukativni centar Banja Luka

Zahvala Iskreno se zahvaljujemo svim parnterima, suradnicima i pojedincima koji su pomogli osnivanje SEC-a i nakladu ovog priruÄ?nika. Osobito zahvaljujemo Caritasu Austria, Caritasu Biskupske koferencije BiH i Austrijskoj Razvojnoj Suradnji (ADA) koji zajedniÄ?ke provode projekt u sklopu kojeg je osnovan SEC.

236