Album iluzija

NERA PAVIČIĆ

ALBUM ILUZIJA

Unibook Zagreb, 2013.

Album iluzija Nera Pavičić

Predgovor Marija Juračić

Lektura Marija Juračić Uredništvo Portal Očaravanje

Ilustracije Zvjezdana Bukovčan

Ilustracija naslovnice Nera Pavičić

Nakladnik Unibook, Zagreb

2

Predgovor Zbirka pjesama Nere Pavičić, Album iluzija sastoji se od četiri ciklusa; Neman i vila, Zima, Poigravanje mašte, Ljubavne iluzije.

Neman i vila je priča u stihovima o odrastanju, sazrijevanju psihe, hrabrosti djeteta koje je prerano moralo zakoračiti u svijet odraslih, koje na svjesnoj razini još ne razumije što joj to krade djetinjstvo, ali osjeća da iz te stvarnosti mora pobjeći u svijet bajke, u njoj naći utočište o čemu će godinama kasnije progovoriti stihovima.

Kako u svakoj bajci dolazi do metamorfoze, tako se i u ovim pjesmama djevojčica pretvara u vilu, vila zanemaruje realitet na koji ne moţe utjecati i vodi djevojčicu magičnim putem sna i od tada djevojčica ţivi svoj paralelni ţivot.

Vila nema velikih moći, ona se ne zna oduprijeti nemani, ona samo ublaţava tugu i strah.

Neman je potpuna osobnost; snaga, duša i um. /Neman/ Budi se zvijer spava vila.

Troglava neman.

Jedna glava pamet druga srce, treća duša.

Sudbini se klanja.

U dječjim očima neman je moćna, snaţna, ali djevojčica ne odreĎuje njezinu etičnost jer dijete tog uzrasta još ne moţe definirati pojmove etike.

3

Ono samo vidi da je vila beskrajno tuţna, zatočena, da skriva svoje suze, da grli prazninu dok joj tople oči „staklom nisu postale.“ Svojim strahom vila neman hrani. /Kuglice straha/ Vili suze ukrala kuglice straha u zjenicama ostavila vila ih čuva nemani da budu hrana.

Vila, zaštitnica i pribjeţište, ovija djevojčicu maštom i vraća joj ono što svakom djetetu pripada- igru. /Vila/ Više ne ispunjava tuđe nerazumne, divlje želje malena djevojčica se igra.

Kakva bi to bajka bila kada ne bi imala sretan završetak?

Nakon svih tuga, strahova, bjeţanja, djevojčica postaje djevojka, hrabra, samosvjesna mlada ţena koja svakoj nemani pa i vlastitim avetima, moţe gledati ravno u oči.

Sama autorica završenu metamorfozu opisuje u epilogu ovog ciklusa; Postoji jedna mala djevojčica koja se skriva jedna vila s osmjehom anđela i pogledom prijatelja jedna neman moćnoga uma jedna žena s mračnim strastima i velikim potrebama.

Kad se sve one upuste u borbu za prevlast nestašna iluzija samo iščezne i dođe na svoje mirno mjesto,gdje su svi pomireni sa svojim ulogama gdje vlada sklad…

4

U ciklus pjesama Zima, autorica nas uvodi crnim bojama.

Stihovi su teški i mračni, obasjava ih crno Sunce dok se neki klaun u mislima zlurado ceri.

Ponavlja se postupak pjesnikinje iz prethodnog ciklusa.

Sama, nemoćna, izgubljena, ona klizaljkama juri u magičan svijet svoje ledene bajke./Klizaljke/ I boje njezinog nutarnjeg svijeta se mijenjaju. /Boje zime/ Zima prestaje biti samo izvor tuge i sjetnog raspoloţenja.

Lirski subjekt i priroda stapaju se u cjelinu, emocija i zimski pejzaţ postaju jedno, ledena bajka postaje ţiva, dinamična, razigrana.

Zima dobiva osobnost, karakter, mijenja svoja lica. Sad je ona zaigrani, zaljubljeni prosinac da bi trenutak kasnije postala bijeli ljubavnik.

U pjesmama ovog ciklusa. osim ciklične mijene godišnjeg doba, nalazimo i razmišljanje o protjecanju vremena, o prolaznosti koja završava cvrkutom ptičice koja naviješta novu mijenu- proljeće.

Treći ciklus pjesama Poigravanje mašte kao da je nevidljivim, nesvjesnim nitima povezan s prvim ciklusom. Djevojčici je ukradena igra i sada se odrasla ţena igra svojim iluzijama. Igra postaje dominantan motiv ciklusa i dotiče mnoge osjećaje i zbivanja./Igra rijeke/Igra tajni/ Igra svjetlosti/Igra dodira/…

Sve te igre su impresije o ţivotu koji tiho prolazi.

Autorica u njima sudjeluje pasivno, kao promatrač, iako je jasno da ona odreĎuje pravila svake igre.

5

/Igra tišine/ Na kraju dugog šetališta jedna klupa topla večer grli rijeku prolaze šetači drže se za ruke.

I ljubav je dotakla autoricu ovih pjesama pa je ona osjećaju ljubavi poklonila četvrti ciklus, Ljubavne iluzije.

Nema u tim pjesmama naglašene čulnosti, emocija je njeţna, zatomljena, ispunila je duhovnu dimenziju. Od ljubavi autorica očekuje povjerenje, utočište, stalnost. /Egoizam/ Kad mi rane zacijeliš ostani kraj mene kad mi dušu nahraniš ne idi nikud.

Stoj u mom naručju kao uspavani cvijet samo za mene.

Ljubav je izvan stvarnih zbivanja, ona nije filtrirana realnost, nego san, iluzija, što ne umanjuje njenu snagu i ţivotnost. Ona se kreće snenim putovima imaginacije, ţivi svoju magiju snaţno, postojano i uvjerljivo.

Pjesme Nere Pavičić su pisane slobodnim stihom, 6

maštovitim, nadahnutim, konciznim stilom posebne energije. Ponekad samo, kao prirodan odraz nadahnuća, autorica u stih unese rimu te se ona u stihovima pojavljuje samo u tragovima. Bogate slikom, pjesme izviru spontano, direktno iz srca i nisu opterećene odreĎenom pjesničkom formom. Izraz i osjećaj tvore skladno jedinstvo. Ono što odudara od jezičnog standarda, a što čitatelj mora primijetiti, je česta uporaba takozvanog ruskog perfekta koji ne rabi pomoćni glagol. No, ovaj način izraza ne djeluje nezgrapno, nego doprinosi jezičnoj posebnosti cijele zbirke.

Marija Juračić, prof.

7

Neman i vila Djevojčica djevojka Djevojčica - djevojka djetinjstvo je čuvala glazbu smijeha odjeka u šumi mašte skrivala.

Osmjehe budila jutrima mjestu dragom trčala u san prazni večerima bez snova lagano tonula.

Stani! Oblaci se crni urotili Sunce je Mjesec postalo noć je dan zarobila tamna.

Mala djevojčica sramna razigrana vila, zaplesala šuma njena, livada ravna nemani carstvo osvanula.

8

Neman Budi se zvijer spava vila.

Troglava neman.

Jedna glava pamet druga srce, treća duša.

Sudbini se klanja.

Kada je poţeli zatući koju će prvo udariti koju slast će zadnju ostaviti?

Dušu da pjeva srce da osjeća ili pamet da se sjeća.

9

Mozaik Slaţe ţivot mozaik od djelića mene danas djevojčica skriva se u šatoru ţelja sutra ţena odrasla, ne bjeţi od sjena.

Ne sviĎa mi se slika promjenjiva u ogledalu očiju dragih jesam li ih iznevjerila mogla snaţnije protiv demona.

Slaţe ţivot mozaik od djelića mene origami cvijeće a ono ne traje dugo osim u staklenci zatočeno nestaje njegov sjaj.

Jesam li ih iznevjerila zbog nemani što vlada vile što spava ţivot je trebao biti a ne mračna bajka.

10

Vilinske suze Suze je drţala u sebi vila osmjehe je poklanjala u rubac boli spremila.

Gola je stajala na oluji jezik kišni ju milovao rukama je grlila zrak.

Prodornim pogledom sve ljepote je vidjela krvave večeri mirisala.

Dah vjetra zavodljivi kaplje znoja sakupljao koţa ih meka upijala.

Vilinske suze iznutra plamenih badema vatre su ugasle.

Oči tople staklo postale.

11

Kuglice straha Vili suze ukrala kuglice straha u zjenicama ostavila vila ih Ä?uva nemani da budu hrana.

12

Vila Kose je svoje rasplela srebrna paučina pokrivač mek, njena bedra pokriva.

Sjajna vila staklene oči pod vjeĎe skrila i sanja da je djevojčica postala.

Više ne ispunjava tuĎe nerazumne, divlje ţelje malena djevojčica se igra.

Osmjeh joj na licu ili tuga osjeća djevojčica sunce vjetar i kišu dok vila sanja.

13

BuĎenje Budi me iz sna čarolija.

Ima li čarolija za mene?

Dirka mi stopala, osmjeh da izvuče uporan dodir.

Vila se budi, oči bademe kristalne sneno otvorila.

Krila svoja raširila, djevojčicu razigranu paţljivo je skrila.

14

Previše lako Izmamila je suze vrele dobra večer tugo, hvala ti za sve crne, teške snove.

Došla, u ruci donijela sjećanja noćne more prosula kroz prste sjene spustila, otela osmjehe.

Priča sad o prošlosti jer dok je hodnicima šetala skrivala se djevojčica uplašena.

Tugo, stigla si brzo, previše lako pustila sam te, vrata ti otvorila teškom si tamom vilu pokrila.

15

Neman i vila Neman je vilu vabila neman je vilu zatočila u zamku je namamila u tamnicu mračnu zatvorila vilu da spava staklene snove staklenim očima da sanja u ledenoj komorici ostavila.

Vila je srebrna u srebro ogrnuta snove pohodila bisernim je usnama sedefaste poljupce na toplo čelo stavljala svilene kose u bogatu pletenicu bajki uspavanki splela bjelokosnim prstima vjeĎe teške umornome spuštala tihe je pjesme pjevušila u tople snove uspavljivala ţudila da je jutrom suncem iz sna duboka njena ljubav probudi.

16

Snovi Sunčani snovi, bijeg od stvarnosti u tamnici ledenih zidova pod debelom perinom na mekoj postelji.

Suze za biserne ogrlice svečanim sjajem ulaštene.

Iskrenost veselih osmjeha u propolis sreće pretočena.

Njeţnost dodira, supstancija melema polako destilirana.

Morama trguju dahom za lijek gangrene u prsima ranjenog čvora vena i arterija zacjeljivanje izrezanog srca.

Iz spilje je izašla crna sjena siva krila crnim danom raširila Udahnule su sve tri glave jednim plućima pare spoznaje.

Vila pod štitom crnih prsa nemani mirno spava.

17

Namamljena Polja budnim okom nadzirana plodonosna, robova korak praćen umornih, poslove teške obavljaju mravi se razmiljeli svijetom zvijeri svoje čuvarice hrane.

Svaki čas neopreza suţnji koriste od bijesa bijeg u nepoznate predjele bijesnim zvijerima.

Glas izgubljen, nijemost skrivena pjev umilni tisuće obećanja osluškuje, sebi je mami i privlači.

Iz skrovišta nevoljko slabošću sluha ljepotom zvuka plaha je izašla.

Neman širokih krila u kandţe svoje primila u tobolac, oko vrata čvrsto privezala, vilu ne pušta.

18

Let slobode Zimskoga jutra se probudila dan je noć prevario razgrnula zavjese magle broja velikoga cipele na vesele noge navukla kaput ţene obukla.

Djevojčica malena je odrasla u srcu sjećanje ponijela vilu usnulu prekrila osmijehom neman što snuje zarobila ledom.

Na vrata je stala iza nje toplina doma ispred nje svjetlost dana na licu osmjeh, u srcu ljubav djevojka - ţena da ih poklanja spremna.

19

Psssst - epilog Riječi su jako, jako tihe, nisu za svačije uši, nisu za sve oči.

Trebalo ih je napisati bijelim slovima po bijeloj podlozi tako da nitko ne vidi.

Ipak, tu su, svima da čitaju.

Postoji u pjesmi više od riječi. Netko sa više od slova brojki i računa.

Postoji jedna mala djevojčica koja se skriva jedna vila s osmjehom anĎela i pogledom prijatelja jedna neman moćnoga uma jedna ţena s mračnim strastima i velikim potrebama.

Kad se sve one upuste u borbu za prevlast nestašna iluzija samo iščezne i doĎe na svoje mirno mjesto gdje su svi pomireni sa svojim ulogama gdje vlada sklad gdje nema kad i kako, zašto i zato nema borbe ni zaludnih lutanja gdje je prašina samo prašina bez misli o svemiru iz kojeg je došla.

20

Zima Dječače Vidiš li svoj put dječače jesu li za tebe ulice samo hodnici bez vrata puteljci stvoreni da njima prolaziš ili su ulice samo privid kuća što čine nizove u kojima nastaju priče ljubavne poslovne obiteljske.

Reci mi dječače, hodaš li ti ulicama kada hodaš, osvrćeš li se oko sebe vidiš li ljude što ključeve po dţepovima traţe i pudlice u šetnju vode i one čudne što na biciklu samo projure reci mi dječače, vidiš li oblake ili samo svoj odraz u staklima pretrpanih izloga.

21

Crno Sunce Jutro je Crno Sunce obasjava crno za mene.

Mogu li ustati?

Hoće li umorno tijelo izdrţati?

Jutro je gorko, bljutavo.

Neki klaun u meni smije se smješka budalasto umišlja da nosi svjetlo u dţepovima.

Vidim se prosutu komadići rasuti da me nema to ţelim da postanem dio noći prašina moţda nije vaţno kvant svjetlosti bi se skupio na tren i nestao nije vaţno samo da me nema pod ovim crnim Suncem.

22

Oglas Zaglušila buka vodopade misli progutala tišina riječi rijeku.

Ulilo se sve u jezero ţelja mašta stvara, brodom kormilari.

Nigdje na vidiku obala meka na njoj mladost smiješkom sniva.

Plivaju snovi uzvodno, balvane kamenje i virove misli izbjegavaju.

Noć za snove, snove za maštu maštu za ţivot, mijenjam sve i ništa.

23

Klizaljke Kazaljke velikog sata klize tika taka kuca mehanizam.

Oblaci nebom plavetnim klize vjetru jedra razapeli.

Pahulje zabaÄ?enim pogledom klize na zimu sve miriĹĄe.

Vrijeme ima klizaljke nigdje na putu svom ne staje.

24

San Proljeće je daleko njemu se radujem.

Proljeće su moje livade poljupci i pjesme lagane od njih toplo srce poskakuje nemirni um smiruje nestašno Sunce grije.

Snovi su slatki zavodljive ruke pruţaju buĎenja u zagrljaju od slatkog su slaĎa snaţne ruke dok bude.

Jutrom blijede snovi strahovi i more ostaju vreli dodiri topli osmjesi i meke ruke.

Jutrom je sreća tiha i stvarna ne trga, ne lomi grli i stvara.

Jutrom počinje san.

25

Boje zime Usnula je trava, skrilo se njeno vlatje lišće mlado ostarjelo, zemlju prekrilo jabuke nezrele, dozrele pobrane jezera, lopoči i jezerske vile zaspali mahovina meka drveće prekrila.

Bogata predvečerja ton izgubila lišće rumeno na stazama zatrpano jagode zrele okusa zaboravljena u kaminu ţar, plamena vrućina krv u ţilama ljubavnika kola uzavrela.

Nebo plaho oblake razgrnulo rijeke duboke bistre nabujale more hudo sa burom se bori krila leptira u prah pretvorena lavanda rascvala ormar zamirisala.

Sunce ţarko bodlje danom pruţilo svjetla noćna prozorima se prosula ljetne ruţe parfem njeţni dale dunja vrući kompot u ruci miriše kolačići meki u ustima se tope.

Snjeţni pokrivač paperje razbacao oblaci lepršavi nebu društvo prave ledeni dah mrzle prste grije papir na stolu u ruci tintu čeka zidovi hladni slikama ukrašeni.

26

Noć se skrila pred bojama zime dugo vlada u sjenama dugim halje raskrilila pauÄ?inom okićene oplakuje jutra i svitanja laka tintom duge pjesme ispisuje.

27

Zaljubljeni prosinac Pruţio je svoje mrzle ruke zavodljivi ljubavnik dahom mećave lako puhnuo u kosti nemir unio.

Prstom je mahnuo, sve staze pahuljama zasuo oči sjajne zaškiljio u ljepotu pohotno zagledao.

Uporno je led njegov osvajao vatrene bademe oči, smaragdi kristalni, u led su vatru pretvorile.

Bijeli je prosinac prošetao halje svoje raširio hladne riječi na Silvestrovo vjetrom poslao.

Zbogom draga, kraljice snjeţna doći ću ti opet kad grane breza ogole, na jug ptice odlete.

28

Zaigrani prosinac Istjerat ću danas lijeni snijeg iz oblaka sivih neka se raspe i pahuljama prekrije sve staze.

Odlučio sam, zaledit ću sva jezerca i potoke puhne obijesni prosinac i stvori krhki led.

Poškakljat ću seoske pse po tabanima neka potrče, u bijelom pokrivaču ostave tragove.

Poskidat ću sve lišće koje je plaha jesen zaboravila i ćaskati sa vitkim granama.

Razbarušit ću vjetrom duge kose djevojačke u trk za kapama potjerat ću sve dječake.

Krzno ću debelo pokloniti sivom vuku a jelenu ću namjerno rogove skinuti.

Valcer ću svečani sa zimom na Staru godinu zaplesati i poput Pepeljuge u ponoć nestati.

29

Bijeli ljubavnik Debeli je snijeg obgrlio brijeg zaprosio grane breza bijelih.

Veselo hofira s vitom jelom obijesno zadirkuje moćni bor.

Visoki je brijeg prekrio snijeg zasuo staze sela opustjelih.

30

Sivilo Sivilo u zraku pogled u daljinu malo je skraćen na nekoliko metara ne prodire kroz nestašnu maglu.

Sivilo na licu samo neke otkačene note nevješti prsti po gitari tuku.

Sivilo na zidu samo lice rumeno snaţno srce tuče.

31

Povratak Vraćam se prozoru svom pogled na voćke, livade i polja vjerno još čeka.

Krošnjama oraha vraćam se i mirisima mahovine na hambaru tamo još stoje.

Vraćam se licima poznatim nasmiješena na pozdrav rukama još mašu.

Ulici se vraćam pustoj trk od kiše, probijanje kroz snijeg staze su još iste.

Vraćam se prozoru svom pogled na krovove vjerno me čeka.

32

Magle U smeĎoj torbi sive magle frustracije hude boli i ljutnje torbici koferu na četiri kotača.

Teret vuče pognuti sluga vrli junak, neumorno se otimaju kroz šavove mučaljive magle.

Golotinju grane skrivaju sokola u lovu i slatko sunce bujne sjene uporno probijaju.

Oholi junak mačem teškim maše, siječe magle mišicom pokorni sluga uskom metlom.

Od pogleda skrila se polja škrtice zimske sanjaju livada blatne bogate halje.

Bijela magla noćnih mora kofera teških šavove rastrga hrabri sluga mačem silu junaka.

33

Vuk Mrk je vuk sivi i gladan vječito plijen strpljivo na snijegu vreba noću obilazi, stope ostavlja znakove mračne upozorenja.

Zima ga huda snaţno pritisnula u krzno se uvuklo bijelo inje ali hladnoća izvana kao vatra led u duši crnoj predatora.

Sunce smiješno inje uporno topi do proljeća sja, ljetu se smješka vuk sivi suncu u sjenu bjeţi led kruti u duši izgubljenoj čuva.

Za vedra dana sunce jesen dočekuje list zelen vjetar dahom u zlato boji ledeni vuk u čista zlata odbljesku suncu izmiče, duboko led sakriva.

34

Ptičica Dok su razigrani na livadi ljubav brali sunce je grijalo, ptičicu milovalo.

Ptičica malena pera je skupljala za svoje gnijezdo nije puno birala sva šarena, sva meka i lepršava bila su dobra.

Dok su zagrljeni laganim korakom prolazili vjetar je puhao, perje bi otpuhao.

Ptičica malena grančice je skupljala za svoje gnijezdo paţljivo je birala samo one zdrave i savitljive bile su dobre.

Dok su nasmiješeni kišobrane nosili kiša je padala, pera namakala.

Ptičica hrabra gnijezdo je skrila suho mjesto je traţila samo puna grana bora bila je dobra.

Dok su se leĎa savijena kroz mećavu probijala snijeg je padao ptičicu malenu nije dočekao.

35

Poigravanje mašte Igra snova Ljeskaju se u noći stakalca rasuta nose odbljesak zvijezda.

Sjena dana natkriva obrise budućnosti.

Mnogo likova lepršavi koraci nepoznatim mjestima.

Osvrt bez pogleda let bez krila.

Samo trenutak jedan zvuk ili pokret snovi prestaju sjećanja na njih polako nestaju.

36

Igra rijeke Riječi teku teku poput rijeke rijeke što kamenje dere.

Snovi napušteni napušteni, a prisutni.

Igra laka igru riječi stvara.

Kamenje stoji stoji i rijeci prkosi prkosi i riječi nosi.

37

Igra tajni Pitam pitanje ne daje odgovor pred ključanicom ne daje mi ključ.

Ako je sretnem na ulici samo će se nasmiješiti kao što se smiješi stablima, suncu i kiši.

U trgovini sitnicama uvijek se skriva meĎu policama.

Prolazeći cestama nazire se meĎu deblima u varljivim sjenama.

Sasvim neuhvatljiva njena igra zovu je tajna.

38

Igra svjetlosti Na povrťini se ljeska na staklu bljeska livade grije razigrane listove miluje kroz liťće prodire duboke magle razdire vesele klince na igru tjera zimi kratka joj mjera.

Svjetlost zaigrana uvijek mila i kad se razigrana za oblak skrila.

39

Igra dodira Pero prelijeće meko lepršavo s vatom druguje laticama ruţa udvara.

Zubi grizu hrskavo voće jagode zrele sočne šljive iz njih sok prska.

Dodiri na usnama.

40

Igra imena Pitaš kako joj je ime njeno ime je bistra voda hladna sjena smješka se dodiruje tvoje ruke zove te k sebi.

Govori ti igraj se sa mnom šapuće ti stopi se sa mnom budi dio moje igre.

PoĎi u moje carstvo nauči moje ime ostaje vječno na usnama tvojim.

41

Igra sjene Sjedim na stepenicama duge poglede skrivaju ograde magle se polako diĹŁu pruĹŁam ruku.

Zove me sjena slijedi me u igru me zove pokreni se, govori.

Osmjehujem joj se otiÄŽi sjeno prijateljice nisu tvoje igre za mene.

42

Igra riječi Riječi su ptice selice one lete u daleke krajeve pjevaju o proljeću bjeţe od zime.

Dijele ih zaljubljeni u hodu razmjenjuju stranci trpaju u umove dţepove i srca.

Riječi su strelice metci za zračnice ili ručne bombe za verbalne teroriste.

Teške započinju rat lagane donose mir udaraju kao tuča lepršaju pahulje riječi su kao perje.

43

Igra tišine Na kraju dugog šetališta jedna klupa topla večer grli rijeku prolaze šetači drţe se za ruke treperi lišće prostrane aleje na povjetarcu splavi usidrene šume zelene okruţuju ...u tišini.

44

Laku noć Šarenilo boja se skrilo pod pokrivač bijeli oblijeva toplo rumenilo njeţni obraz cijeli.

Mrzli prsti već traţe vlaţnu toplinu daha tiho zvijezda straţe skrivaju slike straha. Časak zastao u snijegu utonuo sunčani dan od hladnoće u bijegu prizvao blještavi san.

Nije mrka noći slika hladnom bljedoćom okrutno lijepa lika diše ledenom samoćom.

Osmjeh snjeţni, plah na usnama vrelim gricka ih na mah nestrpljivo zubima bijelim.

Laku noć sanjarima njeţna sliko nade neka se tvojim čarima šareni snovi slade.

45

Ljubavne iluzije

Snovi Snovi su kao zujanje ventilatora u kupaonici snovi su sazdani od puno tonova, boja i mirisa snovi su ţelja za sendvičem iz prošlosti snovi su strka osjećaja, nada i sjećanja snovi su toliko toga.

46

Iluzija Osmijeh je iluzija zavodljivi pogled zeleni sjaj.

Treperenje usne skroz desno skriveni znak.

Njeţni dodir polako uvlači u san.

Varljiva igra diţe u visine baca u mrak.

47

Egoizam Moje je srce otvoren prolaz moje oči su nestašna dva jezera moje usne iščekuju.

DoĎi k meni pruţi mi ruku čekam te.

Kad mi rane zacijeliš ostani kraj mene kad mi dušu nahraniš ne idi nikud.

Stoj u mom naručju kao uspavani cvijet samo za mene.

Kad zaspiš, neka sam ti u snovima kad misliš, neka sam ti u mislima kad govoriš, neka sam ti na usnama.

48

Oči Oči bijesa oči tuge i očaja gledaju te kroz staklene zavjese prošarane paukovom mreţom.

Oči smijeha oči radosti i ljubavi sjaje poput duge griju te sunčevim zrakama u njima odbljesak sunca.

49

Plavetnilo Široko plavetnilo prostire se iznad glava.

Plavetnilo ne primjećuje livade ne primjećuje sićušne maslačke.

Plavetnilo vidi samo goleme planine samo mora i oceane velike, široke. Široko plavetnilo nadvija se nad kopnom.

Plavetnilo ne primjećuje potoke ne primjećuje vrckave makove.

Plavetnilo vidi samo divovske rijeke samo jezera i otoke goleme, nepregledne. Široko plavetnilo pamti sve, čuva tajne.

Vidi plavetnilo i maslačke i makove i potočiće samo ne mari.

50

Budalasti snovi Zamišljam da si tu tri koraka od mene da pišeš samo meni ljubavne stihove.

Zamišljam da si negdje da me zadirkuješ da uţivaš u znanju vabiš me znakovima.

Zamišljam da me poznaješ da mi se obraćaš potiho, potajno zaboravljenim jezikom.

I dok zamišljam razočarano uzdišem tuţno otpuhujem i glavom odmahujem na budalaste snove dok mi izmičeš.

51

Dok te nema Previše prostora oko mene previše ţelja u meni dok te nema.

Dok si pokraj mene a sanjaš neke čudne snove kao da te nema.

Zraka nestaje svjetlost nije tako vesela hrana nema okusa a voda je samo potreba dok te nema. dok spavaš, a tvoje ruke daleko hladnoća me grli kao da te nema.

Svako jutro, svako svitanje svako buĎenje je proslava ali ne dok te nema.

52

Iluzija snova Kad bismo ţivjeli na oblacima sve boli bile bi munje svi snovi bili bi valovi od vate svi prijatelji provalijama odvojeni sve plavetnilo izgubilo bi čar sve ţelje bile bi livade zelene sve noćne more o padanju u mrak.

53

Jeka Kada se okreneš, ne očekuj da budem iza tebe.

Tvoje usne samo su prašina tvoje oči samo odsjaj neba tvoji prsti samo sjena čempresa.

Kada zastaneš, ne očekuj da ću naletjeti na tebe.

Tvoj glas je samo šum vjetra tvoj miris samo dah šume tvoji koraci samo su otkucaji sata.

Kada se okreneš, ne očekuj da ćeš me vidjeti jer ja sam samo dio tvoje prošlosti zaboravljena u sadašnjosti nevidljiva u budućnosti.

Kada budeš usamljen, ne očekuj da ti pravim društvo jer ja sam samo jeka priče neispričane u dvoje.

54

Napiši mi Napiši mi pismo da se kaješ reci mi i da moje oči pamtiš i da tvoje usne tuguju jer me nisu upoznale.

Tvoje srce da vrijeme nije dotaklo i sve riječi zakopane su stale, napiši.

Neka su slova razlivena neisplakanim suzama iz njih neka bol miriše poput ţestokog začina.

Da ti je stalo i da tvoje ruke pamte neispunjene čeţnje da pročitam.

U sjećanju na tvoje oči da se utopim dok o oţiljcima nevidljivim na tvojim grudima čitam.

Neka su riječi teške i duboke kao što nisu bile neka mi melodiju čeznutljivu pred očima raspredaju i neka prošlost smire.

55

Komadić iluzije Kada te tuga poput magle obavije suze poput kiseline nagrizaju lice kišne kapi kao otrov truju tlo pod tvojim nogama mrţnja poput zmije obgrli tvoje srce.

Kada te noćne more poput ţivog pijeska uvlače sve dublje kajanje te poput kamena pritišće savjest te poput pijavice ispija.

Kada se mračan iz sna probudiš sam si sa svojim brigama.

Kada misliš da nema izlaza moţda neću biti tvoja snaga, ni melem na rani ni med na usnama, ni spasenje u snovima.

Moţda neću biti najbolji prijatelj ni rame za plakanje, ni uho što ne priča ni vrijeme što liječi, ni pjesma što uspavljuje.

Moţda ću biti tu za samo trenutak odmora samo mrvicu predaha, za mali dodir topline jednu riječ utjehe, za jedan osmjeh zaborava moţda ću biti tu samo komadić iluzije.

56

Stvar izbora Da mogu birati izabrala bih selektivno pamćenje da pamtim samo vedrinu tople jesenske dane da pamtim samo pjesme igru svjetlosti na vodi da pamtim samo zvuk povjetarca mirise pokošene trave.

Da mogu birati izabrala bih šupljikavi um da kroz rupe izaĎu sve tuge noćne more se izliju da kroz njega izaĎu sve izdaje razrušeni snovi iscure.

Da mogu birati izabrala bih ţivot bez sjene.

57

Ljubavne ludosti Mislila sam... daj mi jedan prst vjeruj mi, neću ti ruku otrgnuti nisam majmun u zoološkom.

Ako ništa… daj mi mrvice s bogatog stola ljubavi skupit ću ih sutra u pogaču.

Pitala sam… daj mi tračak nade da me svjetlom izvuče iz očaja privuci me k sebi osmjehom.

Bijele su kiše padale i sivi je vjetar glasno puhao i ljutito dok sam molila za sitnice.

Lišće je padalo, travu prekrilo i još će padati tmurnim danima dok sam sanjala izdajničke sne.

Gledaj nebo, prekrasno je ono mi se smiješi za sve ludosti u svoju škrabicu skuplja tajne.

58

Samo slika Na renesansnoj slici dva lika portret ljubavnika udaljeni nekoliko koraka niti pogled ljubavi, niti osmijeh njeţnosti pozadina mutna, mjesta na karti nema.

Kamo putuju tvoje misli kad na mene ne misliš da izbjegnem boli, vozit ću u suprotnom smjeru kamo nestaju osmjesi dok na tebe mislim da izbjegneš boli, zatvori oči na moje riječi.

Sanjam na kiši suza i plivam u moru uzdaha udišem mirise jeseni razasute i sjene u poglede utisnute dodire gubim, ne poklanjam ostajem da kristalne dvore glancam i pamtim.

Na renesansnoj slici dva lika naslikana stoje jedno do drugoga riječima udaljena linijama mekim nedovoljno spojena u kompoziciju ţivota nasumice bačena.

59

Malo Kada snovi izmaknu a oči širom otvorene sanjare, mislim na tebe.

Jesi li tu, spavaš li svaki dah je za tebe ne priznajem sebi.

Svaki osmjeh svjetlo tebe da kupa upereno kraj priče obrva svrbi.

Da se ponavljam, neću jer ljubavi pravoj tako malo treba.

60

Povratak Krenule su kiše jeseni duboke bore meĎu obrvama urezane od brige s osmijehom što dotiče obraze i zubi biseri nanizani.

Oblak i Sunce ne razaznaju dubine lagano pitanje, pozdrav i prolaznike niz ulice što šeću nepoznati, kapute nose na krivu stranu okrenute.

Suze radosnice i ponos tako rijetki na licima, na ulici samo lišće šušti pod nogama gdje koraci stranaca prolaze teški uz glazbu jeseni.

Ptice ne pjevaju, sve su napustile za tople ljetne krajeve gnijezda prazna ostala, čekaju povratak vedrine, sunca, osmjeha i pjesme.

61

Antilopa i lav Bojiš li se ako me pustiš iz okova čeţnje nestat će tvoji okovi strasti.

Da sam antilopa laganim ću korakom pobjeći od tebe uspavanog lava.

62

Jesen Kad bih prošaptala o jeseni tvoje bolne uši zaštitu ruku bi traţile tvoji obrazi bi problijedili oči nemoćne bez suza usne bi se stisnule u muci prsti bi grčevito stezali dţepove traperica srce bi u panici lupalo.

Zato ću šutjeti.

Mjesto mog šaputanja slušaj kako ljeto umire slušaj zaglušnu glazbu lišća na stazi slušaj tišinu kiše i gledaj boje kako polako gasnu kao krvavo predvečerje.

63

San Neka vjerujem došao je san niti iz mašte.

Ponio me kao uragan zameo sve tragove tjednima ih traţila razmetala da naĎem sebe.

Digao prašinu zamaglio oči niti suze za olakšanje poslao nije bez daha me ostavio.

Neka vjerujem doletio i ostat će vječan je san.

64

Iluzija povjerenja Iluzija da ti srce stane da ti pamet zatrokira ogrnula te kao ručnik topli s radijatora utonuo u san.

Iluzija da ti stegne zapešća gleda te u oči ne vjeruje ona tebi ni ti njoj.

65

Kliješta Puštam te polako iz toplog zagrljaja poput zmaja da letiš na vjetru nose te struje dalje od mene.

Iz čeličnih kliješta pretvrd orah odskočio si dalje nisam probila neprobojan oklop.

Zasadila cvijet redovito ga zalijevala pričala mu priče ljubav ulijevala da rasteš bez mene.

Puštam te sada.

66

Njegove stvarčice Kad krenem ulicom gledam sive kapute ubrzane korake blago pognuta ramena vitke ruke i noge visoko uzdignuto čelo.

Osmjeh me grije dok vidim tisuće stvarčica njegovih u drugima.

67

Odjel za izgubljene stvari Pamtiš li djevojčicu iz provincije često je misli skretala na tebe Pita se ţiviš li još iste pustolovine moţda si se smirio, pišeš samo na laptopu priče stare, davno proţivljene otkako si izgubio vjerna čitatelja.

Iz provincije su ti jednom samo prestale stizati iste tuţaljke o školi, lošem vremenu i dosadi.

Traţila je curica tvoja pisma po odjelima za izgubljene stvari izgubila adresar, promijenila adresu.

Prestala je pisati, besmisleno bilo izgubila prijatelja, u virtualnim ulicama ostala sjećanja i neodgovorena pitanja.

68

Danas Danas ću dozvoliti mašti neka me nosi k tebi snove ću ti pokloniti u zagrljaju da ih sanjamo.

Vjetar će puhati lišće s mojih grana će otpasti i jesenje boje po tlu će prosuti.

Danas ću plakati kišu i oplakivati Sunce moje što spava na tvom uzglavlju.

Duga će noć ubrzo savladati dan sjene će padati bez tebe kao i prije.

Danas ću slušati radio i glazba će svirati tvoj glas, tvoje ime na slobodi i dalje sam rob.

69

Štake Lebdjela sam oblacima snova kao balon pun helija, puna sebe omaĎijanost me nosila.

Nije ti bilo dovoljno.

Plovila sam prostranstvima zaljubljene mašte i pisala budalaste romantične stihove.

Traţio si još.

Mojim snovima probušio si opnu, mašti oduzeo jedra mojoj zaljubljenosti noge slomio si i mene cijelu.

Traţila sam slijepa štake u gipsu da napustim te.

70

Čežnja Prolaze prolaznici hodnicima hodaju pogledima gledaju govorom razgovaraju.

Nikamo su išli nikamo su stigli ništa su vidjeli nikome govorili.

Hodnici su pusti hladni samo da tračak sunca probije kroz debele zastore, toplinu unese.

Prazne sobe čeţnje osmjesi bi ispunili.

71

Sutra još više Tišinom vala morskog oblijevam zelenilo oka tvog snovima dotičem tvoje brige grlim uporno rukama plahim gradim vezu, zid oko nas zarobljeni od svijeta odvojeni.

Ne ţali.

Prigovorima mojim lakoćom otpuhni u novi dan, srećom uplovi na splavi brzom rijekom u luku moju nošen dahom. Ţali samo za slobodom ljubljenja vječnom mladošću usnama nesputanog bez misli ţivljenja glasnom riječi, tuĎim tišinama.

Jutro uvijek rano doĎe trga nas snene iz postelje tople nikad prebrzo dan proĎe pjesmom vala morskog oblijevam zelenilo oka tvog i šapućem tiho stih za stihom...

Volim te trebam te danas sutra još više.

72

Obične stvari Raširila sam šaku pomilovala se po licu bilo je tako stvarno.

Nisam vidjela slova ni monitor ispred sebe bijelim zidovima odzvanjale riječi migoljive se razbjeţale.

A imala sam namjeru samo pisati obične stvari.

73

Zelena hipnoza Sjedim paralizirana tvoje usne me omamljuju tvoje oči su mi droga zelene tabletice konzumiram ih pomalo tvoji prsti akupunktura bocka me njihova upornost budi uspavano more ţelja sve mi činiš a ništa ne radiš samo si tu pokraj mene.

Nestaje mi dah veliku prazninu srca ispunja nešto još veće guši me tjera da se grčevito drţim da se ne razletim svemirom u komadiće tjera me da bjeţim prekasno je za to zelena hipnoza skroz me obuzela.

74

Riječ o autorici Nera Pavičić već duţe vrijeme objavljuje pjesme u elektronskim medijima. Pjesme su joj objavljene u zajedničkoj zbirci autora portala Očaravanje 2012. godine.

Album iluzija je njezina prva samostalna zbirka pjesama.

75

Sadržaj Neman i vila 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

Djevojčica djevojka………………………………………………str.8 Neman…………………………………………………………………str.9 Mozaik…………………………………………………………………str.10 Vilinske suze………………………………………………………..str.11 Kuglice straha……………………………………………………….str12 Vila………………………………………………………………………str.13 Buđenje……………………………………………………………….str.14 Previše lako………………………………………………………….str.15 Neman i vila…………………………………………………………str.16 Snovi…………………………………………………………………….str.17 Namamljena…………………………………………………………str.18 Let slobode…………………………………………………………..str.19 Psssst.epilog…………………………………………………………str.20

Zima 1.Dječače……………………………………………….str.21 2.Crno Sunce…………………………………………...str.22 3.Oglas………………………………………………….str.23 4.Klizaljke……………………………………………...str.24 5.San………………………………………………-…...str.25 6.Boje zime………………………………………..……str.26 7.Zaljubljeni prosinac…………………………..………str.28 8.Zaigrani prosinac……………………………..………str.29 9.Bijeli ljubavnik………………………………………..str.30 10.Sivilo………………………………………………....str.31 11.Povratak……………………………………………...str.32 12.Magle…………………………………………………str.33 13.Vuk…………………………………………………...str.34 14.Ptičica………………………………………………...str.35

76

Poigravanje mašte 1.Igra snova………………………………………………str.36 2.Igra rijeke………………………………………………str.37 3.Igra tajni………………………………………………..str.38 4.Igra svjetlosti…………………………………………...str.39 5.Igra dodira……………………………………………...str.40 6.Igra imena……………………………………………...str.41 7.Igra sjene……………………………………………….str.42 8.Igra riječi……………………………………………….str.43 9.Igra tišine………………………………………………str.44 10.Laku noć………………………………………………str.45

Ljubavne iluzije 1.Snovi…………………………………………………str.46 2.Iluzije………………………………………………...str.47 3.Egoizam………………………………………………str48 4.Oči……………………………………………………str.49 5.Plavetnilo…………………………………………….str.50 6.Budalasti snovi………………………………………str.51 7.Dok te nema………………………………………….str.52 8.Iluzija snova………………………………………….str.53 9.Jeka…………………………………………………..str.54 10.Napiši mi……………………………………………str.55 11.Komadić iluzije……………………………………..str.56 12.Stvar izbora…………………………………………str.57 13.Ljubavne ludosti…………………………………….str.58 14.Samo slika…………………………………………..str.59 15.Malo…………………………………………………str.60 16.Povratak……………………………………………..str.61 17.Antilopa i lav………………………………………..str.62 18.Jesen…………………………………………………str.63 19.San…………………………………………………..str.64 20.Iluzija povjerenja……………………………………str.65

77

21.Kliješta……………………………………………… str.66 22.Njegove stvarčice…………………………………… str.67 23.Odjel za izgubljene stvari…………………………… str.68 24.Danas…………………………………………………str.67 25.Štake………………………………………………….str.68 26.Čeţnja………………………………………………...str.69 27.Sutra još više………………………………………….str.70 28.Obične stvari………………………………………….str.71 29.Zelena hipnoza………………………………………..str.72

78