savjetodavstvo
Praktična iskustva u sjetvi lucerne Tomislav Mikel, dipl. ing. Savjetodavna služba
Nije tolerantna na kisela tla, depresije gdje se kod velikih oborina voda može zadržavati više dana, ili visoke razine podzemnih voda te ostatke zemljišnih herbicida
Lucerna ili kako je volimo zvati kraljica krmnih kultura, praktično je nestala iz požeške Zlatne doline. Sa sjetom naši stari pričaju kako je trajala sedam i više godina pa su je od milja narodski zvali sedmakinja. Danas je uglavnom želja svih stočara da je proizvode, a u praksi je minimalno zastupljena u proizvodnji krme na OPG-ovima, barem što se tiče područja požeške Zlatne doline. Uglavnom su je mnogi pokušali sijati, ali iz ovih ili onih razloga nije uspijevala. Ako je ponegdje i uspjela, bio je to isključivo plod slučajnosti i pogodnosti tla (izolirani dijelovi županije s prirodnim vapnencom u svom sastavu). Većina stočara i proizvođača mlijeka želi je sijati, pokušavaju, ali su rezultati često loši. Nakon svoga višegodišnjeg rada u Savjetodavnoj službi i obilaska OPG-ova i savjetovanja na terenu problem koji se događa nakon sjetve lucerne mogu svesti pod jedan zajednički nazivnik. To je svakako vrijeme trajanja odnosno iskorištavanja lucerišta. Najčešće se događa sljedeće: ――> Odlično nicanje, odličan sklop, ali je kratko trajanje (najčešće proljetna sjetva). ――> Loše nicanje, slab sklop, opet kratko trajanje (najčešće jesenska sjetva). U razgovoru s poljoprivrednicima ispada da je lucerna problematična kultura i da jednostavno kod nas više ne uspijeva. Da to nije tako dokazao sam i sebi i drugima kroz višegodišnji pokus, gdje je lucerna izdržala sedam godina intenzivne proizvodnje. Stoga je moj cilj svoja iskustva podijeliti s vama ne bismo li “kraljicu krme” vratili na tron kakav zaslužuje. Lucerna je kraljica krme pa zahtijeva i takav tretman. Znači, traži
najbolju i najplodniju zemlju i preciznu - kvalitetnu tehnologiju obrade i sjetve. Nije tolerantna na kisela tla, depresije gdje se kod velikih oborina voda može zadržavati više dana, ili visoke razine podzemnih voda, ostatke zemljišnih herbicida. Uz sve navedeno istaknuo bih kao važan čimbenik i strpljenje poljoprivrednika. Zašto? Ako smo samo u posljednjih 25 godina intenzivne proizvodnje maksimalno iskorištavali naše oranice a manje im vraćali kroz stajski gnoj i gnojidbu dok kalcizaciju uopće i nismo provodili, ne možemo očekivati da ćemo nakon obavljene analize tla i dodavanja potrebnih količina vapna, NPK gnojiva i stajskoga gnoja tlo u jednoj godini popraviti sve ono što smo krivo činili kroz 50 godina.
Slika 1. Kalcizacija po površini
Slika 2. Podrivanje na 50 cm i probijanje tabana pluga
Neka nova iskustva Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da lucernu zadržim duže vrijeme, dakle, napravljena je analiza tla i prema njoj gnojidba i kalcizacija, ipak nije trajala duže od 2-3 godine. Odlučio sam biti strpljiv i napraviti baš sve što struka nalaže a da je u praksi moguće i primjenjivo. Odabrao sam parcelu bez visokih podzemnih voda, s blagim nagibom bez depresija i, dakako, obavljena je kemijska analiza koja mi je pokazala da je tlo srednje kiselo, pH-5,5 (u KCL-u), siromašno humusom i preporučene su kalcizacija i gnojidba. Zaorao sam četvrtinu preporučenog materijala za kalcizaciju (CaCO3 - Agrodola) i stajskoga gnoja. Prve sam godine na tu parcelu posadio kukuruz koji sam tretirao kontaktnim herbicidom protiv korova. Potom sam nakon skidanja
Mljekarski list 04/2015.
44
se kao mlada biljka konstantnim gaženjem uništava. Tu i počinje priča o njezinoj kvaliteti, dugotrajnosti i na kraju isplativosti. Onih sušnih godina bez kapi kiše na +40 °C, kada sve u poljima gori i poprima žutu boju, lucerna se zeleni i preživljava, donosi vrlo kvalitetnu voluminoznu krmu za proizvodnju mlijeka i najmanje šest otkosa godišnje. Trajala je sedam godina.
Nagrada za uspješan rad Vjerujem da ste u ovom tekstu prepoznali i našli neki od uzroka zašto nije uspjela i kod vas, možda ste nešto od nabrojenog u agrotehnici ispustili. Ako ste tlo doveli do neutralnog pH, vratili mu dio potrošenog humusa, pazili kojim ste herbicidima tretirali predkulture, podrivali i duboko zaorali, dobro gnojili, sijali u dobro pripremljen površinski sloj od 1 cm, povaljan (moja iskustva prije sjetve i nakon sjetve), onda nema razloga za neuspjeh. Svakako treba uzeti u obzir i vrijeme potrebno da se tlo dovede u red - ne može se to postići preko noći niti u jednoj godini. Manje je bitno je li to proljetni, ljetni ili jesenski rok sjetve, koje je sjeme uzeto i količina s obzirom na nepredvidivu klimu. Međutim, ako smo dali sve od sebe i tlo doveli u zdravo i dobro stanje, lucerna će biti indikator i odlična potvrda da tlom gospodarite na najbolji mogući način. Konačno, u duhu novih oblika zelenih plaćanja kroz ZPP, trebali biste u konačnici biti i nagrađeni za to.
savjetodavstvo
usjeva ponovno zaorao dio (dvije četvrtine) kalcij karbonata CaCO3 i zasijao engleski ljulj koji mi je trajao tri i pol godine. Tijekom te tri i pol godine u jesen sam nakon skidanja zadnjeg otkosa dodavao Agrodol po površini, i to tri četvrtine preporučene količine. U ljeto zadnje godine “Engleza” napravio sam ponovno analizu tla: pH je bio 6,17 (u KCL- u), nije bilo idealno ali je bilo podnošljivo. U ljeto nakon skidanja dvaju otkosa unajmio sam uslugu podrivanja da razbijem tzv. taban pluga i omogućim bolje vodozračne odnose, a budućoj biljci lakše prodiranje korijena u dublje slojeve tla. Naime, znamo da lucerna može pustiti korijen i dublje od 2 m ako je tlo u dobrom stanju. Zaoran je ponovno zreli stajnjak, oko 40 t/jutru, PK 0:20:30, a ostatak preporučene količine Agrodola (četiri četvrtine) je zatanjuran. Zbog velike suše koja je vladala te godine nakon oranja i tanjuranja bio sam prisiljen unajmiti i uslugu rotodrljače, ne bi li što bolje usitnio i poravnao sjetveni sloj. Zatim sam se odlučio da ipak parcelu još i povaljam teškim valjkom prije sjetve, te još jednom nakon sjetve. Dugo te jeseni nije pala kiša, a kad je pala već je bio početak listopada i postojala je opravdana bojazan da lucernu prvi mrazevi uhvate kad je najosjetljivija, u fazi nicanja prvih dvaju listića (kotiledona). U proljeće smo kolega Ivan Han (koji je specijalist ratarstva) i ja pregledali zasijano lucerište, ali stanje nije obećavalo. Vidjeli smo više korova, dok je lucerna napredovala slabo. Negdje u daljini malo su se nazirali redovi, osobito gdje je korov bio manji. Već sam u mislima planirao kako ću je preorati i ponovno posijati kukuruz. Iskusni kolega, međutim, savjetovao mi je kako da ju tretiram herbicidom pa ćemo tek onda za desetak dana, nakon ponovnog pregleda, odlučiti što dalje. Stanje nakon toga više nije bilo isto (da ne povjeruješ). Korov je nestao a lucerna kao da je uskrsnula. Tek sam tada bio siguran da je ona (lucerna) bila tamo, samo je bila slaba i od korova nevidljiva.
Stočari ne griješite! Najčešće stočari griješe kad mladu lucernu pokušavaju očistiti od korova ranom košnjom, i to nekoliko puta, a zapravo uništavaju mlado lucerište koje još nije dobro ukorijenjeno, poglavito u proljetnoj sjetvi. Korov je tu u prednosti (kao što vidimo na slici), puno je veći od lucerne, puno brže raste i ima razvijeniji korijen, a i brže se oporavlja od lucerne koja
Mljekarski list 04/2015.
Slika 3. Lucerište tretirano herbicidom (izgled traka koji nije tretiran)
Slike 4 i 5. Izgled lucerišta koje je trajalo 1 i 7 godina (slika govori više od 1000 riječi)
45