Tema broja: Psihološka otpornost, mr.sc

6Psihološka otpornost

Kroz život iskusimo različite događaje i situacije. Neki su željeni i planirani, a drugi nas nenadano zadese. Činjenica jest da se različiti ljudi različito nose s okolnostima u kojima se nađu i da upravo to čini razliku u tijeku i kvaliteti njihovih života. Zašto neki ljudi pokleknu i pred manjim poteškoćama ili preprekama, a neki iz vrlo zahtjevnih situacija izađu jači i nepokolebljiviji? Jedan od odgovora leži u tzv. psihološkoj otpornosti (engl. resilience) koja se odnosi na proces uspješne prilagodbe pojedinca u kriznim, odnosno stresnim situacijama. Kada se suočimo sa zdravstvenim ili egzistencijalnim problemima, ljubavnim brodolomom ili obiteljskom tragedijom, trebamo određenu strategiju preživljavanja koja će nam omogućiti da ostanemo funkcionalni na dnevnoj razini dok ne prođe akutno razdoblje stresa i potom se, s protokom vremena, vratimo u svoje uobičajeno (optimalno) stanje bivanja. Psihološka otpornost obuhvaća održivost, sprječavanje nastanka ili smanjenje smetnji nakon značajnog stresa, ali i brz oporavak od smetnji koje nastanu kao posljedica doživljenog rizika (Davydov i sur., 2010.). Oni pojedinci koji je posjeduju učinkovito se služe svim dostupnim resursima kako bi si pomogli u nezavidnim okolnostima u kojima su se zatekli. To je pokazala i najpoznatija studija na ovu temu poznata kao Kauai longitudinalno istraživanje koju je 1955. godine započela američka razvojna psihologinja Emily Werner. Praćenje je obuhvatilo kohortu od 698 djece na havajskom otoku Kauai od rođenja (1955.) do srednje životne dobi pri čemu se promatrao utjecaj različitih rizičnih (perinatalne komplikacije, psihopatologija i/ili rastava roditelja, siromaštvo...) i zaštitnih čimbenika (dodatno obrazovanje, sklapanje braka, pohađanje psihoterapije...) na njihov razvoj u dobi od 1, 2, 10, 18, 32 i 40 godina. Među djecom koja su bila izložena četirima ili više rizičnih čimbenika, njih dvije trećine su razvile smetnje poput emocionalnih problema, teškoća u učenju i neprilagođenog ponašanja, dok je preostala jedna trećina prošla kroz djetinjstvo i adolescenciju bez zabilježenih problema i devijacija u ponašanju te su stasali u dobro prilagođene odrasle ljude. Također, zanimljiv je i podatak proizašao iz istraživanja koji upućuje na pozitivno funkcioniranje u odrasloj dobi (s 32 i 40 godina) većine djece koja su imala teškoće u ranijim fazama života, a posebno ako se radilo o djevojčicama. Ovakav poželjan tijek događaja pripisuje se nekom od zaštitnih čimbenika koji su se u nekom trenutku pojavili u njihovim životima i djelovali kao katalizatori ključnih i dugotrajnih pozitivnih promjena u njihovim životima.

U SUSRET CEDRU, SIMBOLU SNAGE, MOĆI, HRABROSTI, POSTOJANOSTI I OTPORNOSTI

OTPORNIMA SE NE RAĐAMO VEĆ POSTAJEMO

Neki ljudi imaju prirodnu sklonost poželjnim obrascima ponašanja u kriznim situacijama. Nekako spontano točno znaju što im čini dobro. Posjeduju „urođenu“ mudrost koja rezultira učinkovitim strategijama preživljavanja, dok kod drugih to baš i nije slučaj. Međutim, psihološka otpornost nije urođena i moguće ju je razvijati usvajajući nove vještine i navike. Preporuka bi bila raditi na tome u mirnodopskim vremenima, iako smo češće i više za to motivirani kad se već suočimo s neugodnim i izazovnim situacijama. Ako u tim kriznim trenucima uspijemo biti domišljati i proaktivni u nošenju s akutnim problemima, onda nam stečeno iskustvo ne pomaže samo u datom trenutku, nego može rezultirati i novim obrascima ponašanja kojima ćemo unaprijediti i kvalitetu svog budućeg života. Provedena znanstvena istraživanja uočila su da određeni obrasci ponašanja jačaju našu psihološku otpornost. U iznenadnim stresnim situacijama od velike je pomoći usvojiti stav prihvaćanja patnje kao sastavnog dijela života (ne opirati se stvarnosti, iako nam se ne sviđa) te se primarno usmjeriti na ono na što možemo utjecati kao i na ono što je za nas još uvijek dobro čak i u tim nepovoljnim okolnostima. Također, korisno je kontinuirano preispitivati svoje misli i ponašanja na način da procjenjujemo njihovu učinkovitost u namjeri da se bolje osjećamo. U kriznim okolnostima to će značiti svaki dan, a ponekad možda i iz sata u sat. Za razliku od iznenadnih kriza kada obično reagiramo reaktivno kao odgovor na novonastalu nepovoljnu situaciju, u normalnim uvjetima života možemo planski i proaktivno usvajati nove obrasce ponašanja za koje smatramo da će unaprijediti kvalitetu našeg življenja, ali i osnažiti nas za bolje suočavanje s nekim budućim neočekivanim i neželjenim situacijama. Neki od njih su: • Brinuti o tjelesnom i mentalnom zdravlju – izbalansirana prehrana, redovita tjelesna aktivnost, meditiranje, hobiji, humor, umjerenost u korištenju digitalnih medija, a posebno izbjegavanje ovisničkog ponašanja bilo koje vrste (alkohol, cigarete, narkotici, lijekovi za smirenje...). Primjena esencijalnog ulja cedra (Cedrus atlantica) udisanjem (suha inhalacija ili korištenjem difuzora) ili na koži (lokalno utrljavanje, masaža) donosi nam dobrobiti njegove energije čije su karakteristike: sigurnost, stabilnost, uzemljenost i centriranost. Njegov arhetip je životni trener čiji su pozitivni aspekti razumijevanje životnih situacija, donošenje odluka na temelju životnog iskustva i vjere te posjedovanje mudrosti i sposobnosti prijenosa znanja što u potpunosti podržava razvoj naše psihološke otpornosti. • Osvijestiti misli, osjećaje i ponašanja – uočiti, prepoznati i preispitivati svoje misli, osjećaje i ponašanje izbjegavajući vrednovanje, točnije osuđivanje, prepoznavati svoja ograničavajuća uvjerenja, a u izazovnim situacijama usmjeriti se na identificiranje resursa koji nam mogu biti od pomoći te prepoznati „slabosti“ koje nam mogu odmoći, ako ih ne uvrstimo u jednadžbu strategije suočavanja s nepoželjnim okolnostima.

• Poticati razvojni misaoni sklop – pod misaonim ili mentalnim sklopom pojedinca podrazumijevamo njegova uvjerenja, odnosno način razmišljanja. Osobe sklonije razvojnom misaonom sklopu vjeruju da se sposobnosti i talenti koje posjedujemo mogu mijenjati i unaprijediti ponavljanjem, vježbom i ulaganjem dodatnog napora. Ako s tim uvjerenjem pristupamo životnim situacijama bez obzira na njihov predznak, pozitivno utječemo na osobnu učinkovitost, a time i osjećaj uspješnosti. Prihvaćanje činjenice da su promjene i stresne situacije sastavni dio života, olakšava nam sagledati situaciju iz različitih perspektiva i razmotriti sve mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju.

• Njegovati svoju društvenu mrežu – primarno je važno održavati dugotrajne i bliske odnose s najbližima (obitelj, prijatelji) kao i okružiti se ljudima koji nam pružaju podršku i pozitivno se odnose prema nama (izbjegavati tzv. toksične osobe koje imaju sklonost kritizirati, iskorištavati, omalovažavati, itd.), što je posebno važno u stresnim situacijama kada nam njihova pomoć može uvelike koristiti da ih bezbolnije i brže prevladamo.

Piše: mr.sc. Tihana Malenica Bilandžija, prof.psihologije i sistemska konstelatorica