Cjepiva, depresija i neurodegeneracija nakon dobi od 50 godina Još jedan razlog za izbjegavanje preporučenih cjepiva Russell L. Blaylock, dr. med., CCN © Medical Veritas International Inc., 2007 www.russellblaylockmd.com
Sažetak Sve je više dokaza da su neki psihijatrijski poremećaji snažno povezani s viškom glutamata. Slično tome, nedavne studije pokazale su da postoji veza izmeñu kronične upale i tih istih poremećaja. Uvjerljiv broj istraživanja povezuje ta dva zapažanja, višak glutamata (marker ekscitotoksičnosti) i kroničnu upalu (prejaku reakciju imunološkog sustava). Poznato je da sistemska aktivacija imunološkog sustava takoñer aktivira poseban imunološki sustav mozga, koji reguliraju mikroglije. Na temelju rezultata studija o «ponašanju tipičnom za bolest» kod prirodnih infekcija, neuroznanstvenici su odgonetnuli velik dio mehanizma odgovornog za bihevioralne učinke povezane s intenzivnom sistemskom imunološkom aktivacijom, uključujući socijalnu izolaciju, depresiju, tjeskobu i gubitak apetita. Većina tih simptoma prisutna je kod težih depresivnih poremećaja. Druge studije povezale su neurodegeneraciju i pogoršanje neurodegenerativnih bolesti sa sistemskom aktivacijom imunološkog sustava. Ovaj rad demonstrira poznate veze izmeñu: sistemske aktivacije imunološkog sustava, aktivacije mikroglija u mozgu i kliničke depresije te pogoršanja neurodegenerativnih bolesti. Budući da se odraslim osobama preporučuju mnoga cjepiva, opasnost od izazivanja ili pogoršanja tih poremećaja prilično je realna. Ovaj rad raspravlja o mehanizmu ovog procesa. Procjenjuje se da šest milijuna starijih Amerikanaca boluje od težih oblika depresije uz godišnje troškove od 44 milijarde američkih dolara. Kad se depresija javlja kasnije u životu, obično traje duže i teža je nego kad se javi u ranijoj fazi života. Takoñer je povezana s visokom stopom samoubojstava. Ranije se smatralo da je klinička depresija rezultat nedostatka odreñenih neurotransmitera u mozgu, posebno monoamina, koji uključuju serotonin, norepinefrin i dopamin. Iako su promjene razina tih neurotransmitera važnih za raspoloženje utvrñene kod kliničke depresije, rastući broj dokaza pokazuje da je glavni krivac kronična upala mozga niskog intenziteta. Osim toga, sada je poznato da upalni citokini mogu značajno sniziti razinu serotonina, i to na duže vrijeme i kroz više različitih mehanizama. Istraživači su ujedno otkrili da većina ljudi s kliničkom depresijom (KD) ima više razine neurotransmitera glutamata u cerebrospinalnoj tekućini i krvnoj plazmi. To je isti glutamat koji se nalazi u nekim prehrambenim aditivima, primjerice, u MNG-u (mononatrijev glutamat), hidroliziranim bjelančevinama, kalcijevom ili natrijevom kazeinatu, sojinom proteinskom izolatu i koncentratima ili izolatima biljnih bjelančevina. Velik dio slobodnog glutamata u mozgu osoba s depresijom potječe iznutra – to jest, luče ga specijalizirane stanice (koje obično identificiramo kao mikroglije, mikroglijalne stanice ili astrocite) unutar samog mozga. Slobodni glutamat koji se nalazi izvan neurona vrlo je otrovan za moždane veze i same stanice mozga – uglavnom zbog procesa koji se zove ekscitotoksičnost.
Ta veza izmeñu visokih razina glutamata u mozgu i kliničke depresije otkrivena je sasvim slučajno kada su istraživači primijetili da anestetik ketamin može ublažiti depresiju na duže vrijeme. Ketamin je lijek koji ima snažno blokirajuće djelovanje na klasu receptora glutamata (NMDA receptori). Već je dosta dugo poznato da depresija može uzrokovati gubitak neurona u hipokampusu mozga – području koje je najvažnije za kratkotrajno pamćenje (deklarativno pamćenje ili radno pamćenje), oblik pamćenja koji je najteže pogoñen u Alzheimerovoj bolesti. To skupljanje mozga obično se javlja kod dugotrajne depresije, pa ipak, sofisticiranim testiranjem dokazano je da čak i bez skupljanja mozga može biti negativnog utjecaja na pamćenje. Dokazano je da neki lijekovi protiv depresije liječe ne samo gubitak pamćenja, nego i skupljanje mozga. Implikacije toga bile su da povišene razine slobodnog glutamata u mozgu, putem ekscitotoksičnosti, uništavaju moždane veze i kasnije ubijaju moždane stanice u hipokampusu, i da antidepresivi snižavaju razine glutamata u mozgu. Kasnije studije potvrdile su da lijekovi koji blokiraju ekscitotoksičnost takoñer smanjuju depresiju i da neki antidepresivi snižavaju razine glutamata u mozgu.
Veza izmeñu povišenog glutamata u mozgu i upale Novija istraživanja demonstrirala su vezu izmeñu kronične upale mozga niskog intenziteta, povišenih razina glutamata u mozgu i kliničke depresije. Poznato nam je da se, kako starimo, razina upalnih imunoloških citokina, (kao što su interleukin-1β (IL-1), IL-6 i TNF-α) povećava. Zato se sa starošću razina upale u našem tijelu povećava, a visoke razine bilježimo na samom kraju života. To progresivno povećanje upale u našim tijelima povećava rizik od brojnih bolesti povezanih s upalama, poput raka, artritisa, mišićne slabosti, umora, poremećaja spavanja, gubitka pamćenja i konfuzije. Osobe s Alzheimerovom i Parkinsonovom bolešću imaju još i više razine tih upalnih citokina. Kad su upalni citokini u mozgu povišeni stanice mozga osjetljivije su na brojne toksine, od kojih se mnogi nalaze u okolišu. Jedna studija pokazala je da kad su stanice mozga bile izložene niskim razinama pesticida, toksičnost je bila slaba. Takoñer, kad su te iste stanice mozga bile izložene samom imunostimulantu, šteta je bila mala. Ali ako su moždane stanice prvo bile izložene imunostimulantu, ista niska doza pesticida uništavala je velik broj moždanih stanica. Važnost tog zapažanja u tome je što je jedno cjepivo uzrokovalo preosjetljivost stanica mozga na otrov tako da je, čak i pri koncentracijama koje normalno ne uzrokuju štetu, primijećeno da je otrov uništavao većinu neurona. Jedna od najjačih veza izmeñu otrova iz okoliša (pesticida) i nekog neurološkog poremećaja prisutna je kod Parkinsonove bolesti. Razlog zašto je ta bolest češća kod starijih osoba u tome je što ta grupa ima najviše razine upalnih citokina. To istovremeno objašnjava visoku učestalost Alzheimerove bolesti, koja u dobi nakon 80 godina doseže učestalost od 50%. Veza izmeñu ekscitotoksičnost i depresije otkrivena je slučajno. Liječnici koji su koristili imunološke citokine u tretiranju pacijenata s rakom ili hepatitisom utvrdili su da je jedna trećina pacijenata oboljela od kliničke depresije u nekoliko dana od početka tretmana i da se njihova depresija povukla tek po završetku tretmana. Druge studije koje su mjerile razine upalnih citokina kod pacijenata s kliničkom depresijom takoñer su utvrdile da je većina pacijenata imala visoke razine tih medijatora upale. Istraživači su, na svoje iznenañenje, utvrdili da mnogi od često korištenih lijekova protiv depresije snižavaju razine upalnih citokina i da pacijenti koji ne reagiraju na te lijekove imaju najviše razine citokina.
Dakle, kako je to povezano s ekscitotoksičnošću? Neuroznanstvenici već neko vrijeme znaju da upalni citokini uzrokuju oslobañanje većih količina glutamata u mozgu: što je upala intenzivnija, to su više razine glutamata u mozgu. Najviše razine citokina nalaze se u prefrontalnim režnjevima i limbičkom sustavu, područjima koja su najjače povezana s kontrolom raspoloženja. Dokazano je da konzumiranje MNG-a takoñer pojačava upalu mozga.
Cijepljenje i upala mozga Brojne studije na životinjama pokazale su da se, poslije cijepljenja, dramatično povećava broj ne samo upalnih citokina u tijelu, nego i upalnih medijatora u mozgu. Mozak ima vlastiti imunološki sustav koji je blisko povezan s imunološkim sustavom tijela. Jedne od glavnih imunoloških stanica u mozgu zovu se mikroglijalne stanice ili astrociti. Astrociti, još jedan tip glijalnih stanica koje takoñer mogu lučiti imunološke citokine, nalaze se pod kontrolom mikroglija. Normalno je da se te moždane stanice nalaze po čitavom mozgu u stanju odmaranja (tzv. razgranate). Kad se aktiviraju mogu se kretati, putujući izmeñu stanica mozga poput ameba (tzv. ameboidne mikroglije). U stanju odmaranja te imunološke stanice oslobañaju spojeve koje podržavaju rast i zaštitu stanica mozga i njihovih veza (dendrita i sinapsi). Ali kad se aktiviraju luče više vrlo štetnih spojeva, uključujući upalne citokine, kemokine, komplement, slobodne radikale, produkte peroksidacije lipida i dva ekscitotoksina: glutamat i kinolinsku kiselinu. Ukratko, kad imunološki sustav tijela pošalje hitnu poruku da je došlo do invazije ove imunološke stanice mozga kreću van kako bi ubile napadače. Kod većine infekcija ta faza aktivacije traje ne više od nekoliko dana do nekoliko tjedana, vrijeme tijekom kojeg imunološki sustav uspješno pobije napadače. Nakon što to obavi, imunološki sustav isključuje se kako bi dao vremena da se stvari vrate u normalu i kako bi mozak mogao popraviti štetu koju je učinio njegov vlastiti imunološki sustav. Istraživači znaju da se za vrijeme tog razdoblja aktivacije osobe općenito osjećaju loše i da je ono što osjećaju vrlo slično depresiji – stanje zvano «ponašanje tipično za bolest» (engl. sickness behaviour). Većina nas osjećala je te simptome kad smo bolovali od virusnih bolesti – stvari poput nemira, razdražljivosti, potrebe da se maknemo od ljudi, problema sa spavanjem, umora i poteškoća s razmišljanjem. Studije su pokazale da postoje dvije faze u ovom «ponašanju tipičnom za bolest»; ona u kojoj imamo simptome slične gripi i kasnije javljanje depresiji sličnih simptoma koji mogu potrajati neko vrijeme. Svi ti simptomi posljedica su visokih razina upalnih citokina u mozgu koji potječu iz aktiviranih mikroglija. Više studija takoñer je pokazalo da nakon dobi od 50 godina ljudi imaju pretjerano i produženo «ponašanje tipično za bolest», mnogo više nego mlañi ljudi. To je jedan od razloga zašto mnoge starije osobe imaju simptome gripe mjesecima nakon izlaganja. Postoji takoñer još jedna imunološka pojava koja ima važnu ulogu u oštećivanju mozga cjepivima. Istraživači su otkrili da se prilikom cijepljenja životinja imunološke mikroglija stanice djelomično uključuju (što se zove pripremanje), to jest, one su u stanju visoke spremnosti. Ako se imunološki sustav opet aktivira (u danima, tjednima do mjesecima) nakon tog pripremanja, te mikroglije eksplozivno reagiraju, lučeći daleko više razine svojih destruktivnih spojeva nego što je normalno. Ta prejaka reakcija kod ljudi može biti vrlo destruktivna i uzrokovati osjećaj depresije. Stimuliranje imunološkog sustava cjepivom sasvim je drugačije od dobivanja zarazne bolesti prirodnim putem. Cjepiva se sastoje od više komponenata – na primjer, biološkog agensa protiv kojega se želite cijepiti (npr. virusa ospica), sustava za konzerviranje, stranih bjelančevina, surfaktanata (npr. Tween 80) i pojačivača imunološkog sustava zvanog imunološki adjuvant. Ti adjuvanti obično su tvari poput suspendiranih, praktički netopivih aluminijevih spojeva, kao i MNG, lipidni spojevi, pa čak i timerosal i drugi spojevi žive.
Općenito, ti adjuvanti izabrani su kako bi izazvali intenzivnu opću reakciju imunološkog sustava koja traje kroz duže razdoblje. Studije su pokazale da, u nekim slučajevima, adjuvant iz jednog cijepljenja može uzrokovati lokaliziranu prejaku imunološku aktivaciju makrofaga u trajanju od čak dvije godine. Budući da ta lokalizirana reakcija može aktivirati imunološki sustav mozga, mikroglijalne stanice mozga mogu takoñer biti aktivirane kroz to razdoblje, uzrokujući oslobañanje povećanih razina njihovih destruktivnih spojeva na neko vrijeme. U stvari, jedna studija utvrdila je da samo jedna injekcija tvari koja aktivira imunološki sustav može uzrokovati da imunološki sustav mozga ostane u tom aktiviranom stanju duže od jedne godine. Očigledno, to može biti vrlo razorno.
Cjepiva protiv gripe i sve širi program cijepljenja za starije Predstavnici javnog zdravstva i liječnička društva vode intenzivnu kampanju s ciljem da svaka starija osoba svake godine bude cijepljena protiv gripe, kao i rastućim brojem novih cjepiva. Dok sam radio kao neurokirurg, bolnice su na kartonima svih starijih pacijenata imale automatski ispisanu naredbu da se cijepe protiv gripe, osim ako liječnik nije odredio drukčije, što sam ja obavezno radio. Danas se cjepiva za gripu daju u kupovnim centrima, šatorima, na svakom dostupnom mjestu koje zdravstvene vlasti mogu iskoristiti. Često propaganda organa javnog zdravstva nije istinita i koristi taktiku zastrašivanja kako bi starije ljude strahom natjerala da se cijepe (npr. drska laž da 36.000 starijih ljudi svake godine umre od gripe – jedina objavljena velika američka retrospektivna studija izvijestila je da su se godišnje brojke smrti povezanih s gripom kretale u rasponu od 600 do 3.000 u razdoblju od 1979. do 2000). Osim toga, studije su pokazale da cjepiva protiv gripe nisu djelotvorna u sprječavanju da cijepljene osobe obole od gripe. Kako starite, vaš imunološki sustav, uključujući onaj posebni imunološki sustav u vašem mozgu, oslobaña znatno više upalnih imunoloških citokina nego kad ste bili mlañi. To služi za pripremanje mikroglija, kao što je već rečeno. Tako, kada primite vašu prvu injekciju cjepiva protiv gripe, vaše mikroglije pretjerano reagiraju i čine to kroz vrlo dugo razdoblje – možda i godinama. Štoviše, mnoge starije osobe izvještavaju da su od cjepiva protiv gripe dobile gripu. Zagovornici cijepljenja odgovaraju smijući se svisoka: «To je nemoguće jer cjepivo protiv gripe sadrži mrtve viruse gripe.» U stvari, ono o čemu ti ljudi izvještavaju je produženo, intenzivno «ponašanje tipično za bolest» koje je reakcija na cjepivo. Ono je za tijelo gore od gripe. Sjetite se, nitko precizno ne popisuje negativne reakcije na cijepljenja, uključujući broj starijih osoba koje umru nakon što prime cjepivo protiv gripe, posebno ako smrt uslijedi mjesecima kasnije, što je moguće kod ponašanja tipičnog za bolest, osobito ako je osoba otprije imala kroničnu bolest ili je bila oslabljena. Evo šokantne istine. Budući da stariji ljudi već imaju povišene razine upalnih citokina kako sistemski tako i u mozgu, stimuliranje tih pripremljenih mikroglija na način da se izaziva kronična pretjerana stimulacija imunološkog sustava mozga ne samo što će povećati njihov rizik od dobivanja neke od neurodegenerativnih bolesti, nego će ujedno značajno povećati rizik od kliničke depresije. To, sa svoje strane, dramatično povećava njihov rizik od samoubojstva, pa čak i ubojstva. Tjeskoba je velik problem kod depresije, a cijepljenja mogu znatno pogoršati stanje. U stvari, cijepljenje, posebno višestruka cijepljenja, održavat će mozak u stanju upale koje će samo sebe produžavati, jer suvišno oslobañanje glutamata u mozgu, uz glutamat iz prehrane, dodatno pojačava aktivaciju mikroglija i ekscitotoksičnost. Osobe sklone razvoju neke neurodegenerativne bolesti, poput Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti, imat će drastično povišen rizik, kao što smo vidjeli na eksperimentima sa životinjama koje su dobile neurološka pogoršanja nakon izlaganja suptoksičnim koncentracijama otrova iz okoliša i cijepljenja.
Studije su pokazale da su koncentracije pesticida koje se koriste u domovima dovoljne za izazivanje Parkinsonove bolesti kod osjetljivih osoba. Cijepljenja, kao što su pokazale te studije, uvelike povećavaju rizik. Većina liječnika potpuno je nesvjesna tih važnih istraživanja. Imajte na umu da «zdravstvene vlasti» nagovaraju starije da se cijepe protiv gripe svake godine. To neprekidno održava mikroglije u pripremljenom, pa čak i aktiviranom stanju. Neurolozi su nedavno objavili da je učestalost neurodegenerativnih bolesti bila strašno podcijenjena i da se neurološke bolesti meñu starijima povećavaju zastrašujućom brzinom. Oni nemaju objašnjenja. Tijekom posljednja tri desetljeća broj starijih osoba koje su primile cjepiva protiv gripe porastao je s 20% od prije 1980. na preko 60% danas. Kao da te statistike nisu dovoljno deprimirajuće, sada predstavnici javnog zdravstva i liječnička specijalistička društva dodaju cijeli niz novih cjepiva za ljude od 50 i više godina, uključujući cjepiva protiv pneumokoka i meningokoka. Ono što zagovornici tih cjepiva potpuno ignoriraju jest učinak višestrukih doza imunoloških adjuvanata koje dolaze sa svakim od tih cjepiva. Recimo da ste posjetili liječnika i da vas on nagovara da primite cjepiva protiv gripe, pneumokoka i meningokoka, i to sve tijekom istog posjeta njegovoj ordinaciji. Na taj način on vam može uštedjeti vrijeme i troškove povezane s novim dolascima kod njega. Ono što vaš liječnik ignorira je da vam daje tri doze snažnih imunoloških adjuvanata odjednom, što znači da su vaše tijelo i mozak napadnuti ogromnom dozom snažnih imunoloških aktivatora za koje je dokazano da aktiviraju imunološki sustav mozga do opasnih razina i to kroz vrlo dugo razdoblje. Ta reakcija može se javiti čak i kada se primi samo jedna doza cjepiva. Dokaz tog mehanizma postoji ne samo u studijama na životinjama, nego i studijama na ljudima. Živa i aluminij Cjepiva mogu uzrokovati razaranje u mozgu i na druge načine. Većina cjepiva sadrži spojeve aluminija. Brojne studije pokazale su da je aluminij, posebno ako se kombinira s fluoridom, jak otrov za mozak koji se ondje akumulira. Sa svakom dozom cjepiva dolazi doza aluminija. Ta godišnja cijepljenja adjuvantima koji sadrže spojeve aluminija imaju za posljedicu nakupljanje aluminija, i to ne samo na mjestu ubrizgavanja jer on putuje do mozga, gdje ulazi u neurone i glijalne stanice (astrocite i mikroglije). Brojne studije pokazale su da aluminij može aktivirati mikroglije, i to na duže vrijeme. To znači da aluminij u vašem cjepivu priprema vaše mikroglije na pretjeranu reakciju. Sljedeće cjepivo djeluje tako da pokreće pojačanu upalnu reakciju i oslobañanje ekscitotoksina, glutamata i kinolinske kiseline. Potrebno je takoñer biti svjestan da će bilo koja infekcija, moždani udar, ozljeda glave ili drugo izlaganje otrovima takoñer pojačati tu upalnu reakciju mozga koju su izvorno pokrenula vaša cjepiva. Studije su sada pokazale da što je nečiji imunološki sustav jače aktiviran, veća je vjerojatnost da će ta osoba bolovati od neke neurodegenerativne bolesti. Živa je takoñer snažan aktivator moždanih mikroglija, i to već pri ekstremno niskim koncentracijama – u niskim nanomolarnim količinama. Zbog svojih brojnih reakcija sa sulfhidralnim spojevima u tijelu (koji su posvuda rasprostranjeni), živa može trovati brojne enzime, kako sistemski tako i u mozgu. Posebno je zabrinjavajuća sposobnost žive, naročito etilžive (one vrste koja se nalazi u timerosalu, koji se sastoji od 50 težinskih postotaka žive i koristi se kao konzervans, ili je prisutan «u tragovima», u nekim cjepivima) da inhibira regulaciju razina glutamata u mozgu. Tu disregulaciju postiže inhibiranjem bjelančevina za prijenos glutamata koji kontroliraju uklanjanje glutamata iz prostora izvan neurona, gdje glutamat izaziva štetu. U biti, timerosal i njegovi metaboliti koji sadrže živu, u koncentracijama koje se ubrizgavaju s cjepivima, potiču ekscitotoksičnost, povećavaju količinu slobodnih radikala u mozgu i produkata peroksidacije lipida, inhibiraju kritične moždane enzime, inhibiraju antioksidacijske enzime i narušavaju sposobnost popravka DNK. Čak i doze cjepiva za gripu
s timerosalom «u tragovima» (smanjenom količinom) sadrže dovoljne količine žive da izazove sve navedeno. Osim toga, svaka injekcija cjepiva protiv gripe povećava opterećenost tijela živom koju su stvorila ranije primljena cjepiva, jer se jedan dio (1% do 25%) žive iz timerosala progresivno akumulira u vašem mozgu, gdje je njeno procijenjeno vrijeme poluraspada oko dvadeset godina. K tome, aluminjski adjuvanti iz nekih cjepiva takoñer pripremaju mikroglije i, kada se kombiniraju s trovanjem imunološkog sustava mozga živom iz, primjerice, kasnijeg cjepiva protiv gripe, mogu biti otrovniji za mozak od žive same za sebe jer aluminijski adjuvant neizravno priprema imunološki sustav mozga. Kao da to nije dosta, trebamo uzeti u obzir i zagañenje cjepiva stranim virusima i komponentama virusa. Studije su pokazale da to nije rijetka pojava: u jednoj je studiji provedenoj na nekoliko važnih proizvedenih cjepiva bilo zagañeno do 60% cjepiva. Suočeni s tom činjenicom zagovornici cjepiva samo slegnu ramenima i kažu: «Smatramo da te stvari nisu štetne». Ipak, studije govore drukčije. Utvrñeno je da je ubacivanje virusnih fragmenata, čak ne niti cijelog virusa, dovoljno da potakne mikroglijalni sustav mozga i kasniju ekscitotoksičnost, dovodeći do progresivne degeneracije mozga. Smatra se prihvaćenim da je to mehanizam kojim virus HIV-a uzrokuje demenciju kod velikog broja žrtava AIDS-a. Fragmente virusa (gp140 i Tat) prekriju mikroglije što izaziva kroničnu upalu mozga i ekscitotoksičnost. Herpes virus i virus ospica mogu izazvati istu stvar.
Opasnosti od cjepiva sa živim virusima Više studija pokazalo je da živi virusi koji se koriste u cjepivima mogu ući u mozak i ostati ondje cijeli život. Jedna takva studija, u kojoj su rañene obdukcije starijih osoba kako bi se utvrdila prisutnost virusa ospica, utvrdila je da je 20% mozgova sadržavalo žive viruse ospica i da je 45% drugih organa bilo zaraženo. Ti su virusi bili uvelike mutirani, što pokazuje da bi mogli biti jednako jaki, ili čak i virulentniji, od drugih prirodnih sojeva virusa ospica. Što je još gore, u većini slučajeva ti tvrdokorni, kronični virusi uzrokuju tinjajuće razaranje tkiva bez očiglednih simptoma infekcije. Cjepiva od živih virusa proizvode se korištenjem procesa u kojem se atenuiraju (ili oslabljuju) patogeni virusi tako što prolaze kroz niz kultura. Problem je u tome što se obrnut proces takoñer može dogoditi unutar tijela. Studije su pokazale da kada u našim tijelima stvaramo slobodne radikale (a tijekom života stvorimo znatne količine takvih radikala), oni mogu izazvati mutaciju virusa koji borave u našim tijelima. To je utvrñeno u gore spomenutoj obdukcijskoj studiji. Slično tome, ti virusi mogu potaknuti upalu i degeneraciju mozga – to jest, postoji kronična degeneracija mozga tijekom godina ili desetljeća. Budući da je izazvano stanje toliko vremenski udaljeno od davanja izvornog cjepiva, liječnici degeneraciju pripisuju starosti ili nasljednim faktorima. Bilo čemu osim cjepivima. Virolozi su takoñer zabrinuti da bi takvi mutirani živi virusi mogli biti sposobni zaraziti i druge ljude, dovodeći do epidemija bolesti za koje zdravstvene vlasti ne znaju.
Zaključak Trenutne preporuke Centara za kontrolu bolesti (CDC) za cijepljenja starijih osoba uključuju ukupno 14 odvojenih inokulacija uzročnicima bolesti i snažnim imunološkim adjuvantima. Pošteno govoreći, neke od njih namijenjene su posebnim medicinskim rizicima i stanjima, kao što su visokorizična ponašanja, upotreba droga, i osobe zaražene HIV-om. Isključimo li njih, žene će biti izložene cijepljenju 10 puta, a muškarci 7, budu li slijedili smjernice CDC-a, što mnogi liječnici preporučuju. Prema preporukama CDC-a, višestruka cijepljenja za jednu bolest trebaju se provesti u razmaku od najviše četiri tjedna, što je dovoljno da izazove pripremanje i kasniju
hiperaktivaciju moždanih mikroglija. Vidjeli smo da to može potaknuti tinjajući proces upale mozga i ekscitotoksičnosti koji može dovesti ne samo do depresije, tjeskobe i visoke stope samoubojstava, nego može povećati i rizik od dobivanja neke neurodegenerativne bolesti. Takoñer smo vidjeli da se u mnogim slučajevima osobi ubrizga nekoliko cjepiva tijekom jednog posjeta liječniku, i da to znači da je njeno tijelo izloženo vrlo velikoj dozi imunoloških adjuvanata. Uvjerljive studije, u kojima su korištene mnoge vrste životinja i ljudi, pokazale su da to izaziva prejaku aktivaciju upalnog mehanizma mozga, koja može trajati godinama. K tomu, nekoliko aditiva iz cjepiva poput spojeva žive i aluminija jaki su otrovi za mozak i poznato je da se akumuliraju u mozgu tijekom desetljeća i mogu potaknuti upalne i ekscitotoksične mehanizme u mozgu. Zagañenja u cjepivima, kao što su bakterije, mikoplazme i fragmenti virusa, takoñer mogu dovesti do dugih upala mozga i neurodegeneracije. Budući da stariji ljudi već imaju visoke razine upalnih citokina njihov je rizik osobito visok. Najmlañi (bebe i mala djeca) su izloženi visokom riziku zato što njihovi mozgovi prolaze kroz najbrži razvoj upravo u vrijeme kada primaju najveći broj cjepiva – u prve dvije godine života. Točnije, prime 24 cjepiva tijekom prve godine života, od kojih jedno sadrži punu pedijatrijsku dozu žive. Poput odraslih, djeca primaju mnogo injekcija (do 9 injekcija) tijekom jednog posjeta liječniku. To je suludo i, po mom mišljenju, kriminalno. Nazalna cjepiva protiv gripe još su gora jer u nosne kanale unose žive viruse koji onda mogu putovati duž njušnih živaca, koji ih vode do upravo onog dijela ili područja u mozgu koje je prvo i najteže zahvaćeno u Alzheimerovoj bolesti. Brojne studije pokazale su da virusi i bakterije mogu tim putem doći do mozga. U stvari, u jednoj studiji znanstvenici su raspršili bakterije u nosove miševa i primijetili brz razvoj plaka tipičnog za Alzheimerovu bolest u mozgovima miševa. Dakle, što bi stariji ljudi trebali napraviti? Kao prvo, studije pokazuju da je glavni uzrok imunodeficijencije kod starijih osoba čisto prehrambene prirode. Karotenoidi, poput beta karotena, alfa karotena, kantaksantina, luteina i likopena značajno poboljšavaju imunitet kod starijih. Cink, magnezij i selen takoñer su od ključne važnosti. Trebalo bi izbjegavati omega-6 ulja (biljna ulja: kukuruzno, šafranikino, suncokretovo, repičino, sojino i kikirikijevo ulje), budući da ona u velikoj mjeri pojačavaju upalu i slabe imunitet. EPA komponenta ribljih ulja (omega-3 ulja) takoñer snažno suzbija imunološki sustav. DHA ga ne suzbija. Zdrav imunološki sustav znači da se možete boriti protiv infekcija djelotvorno i brzo. Redovito vježbanje, poput žustrog hodanja ili vježbi s utezima tri do pet puta tjedno takoñer jača imunitet, dok ga ekstremno vježbanje suzbija. Vježbanje štiti mozak od učinaka starenja i degeneracije. Šećer i rafinirani ugljikohidrati takoñer suzbijaju imunitet, dovodeći do upale mozga. Odgovarajući san takoñer je od vitalne važnosti i za zdravlje mozga i za dobro funkcioniranje imunološkog sustava. Predstavnici javnog zdravstva i glasnogovornici velikih medicinskih društava ne govore istinu o sigurnosti cjepiva. Danas imamo na raspolaganju dovoljno informacija iz ogromnog broja studija da zaustavimo ovu katastrofalnu politiku cijepljenja. Ova zemlja kreće se prema medicinskoj katastrofi koja je već uvelike započela.
Napomena urednika Utvrñeno je da vitamin D pruža snažnu zaštitu od gripe. Potrebu za dodatnim vitaminom D3 podržavaju dva relativno nova istraživačka rada: Cannell JJ, Vieth R, Umhau JC, Holick MF, Grant WB, Madronich S, Garland CF, Giovannucci E. Epidemic influenza and vitamin D. Epidemiol. Infect. 2006 Dec;134(6):1129–40.
Travera-Mendoza LE, White JH. Cell defenses and the sunshine vitamin. Scientific American 2007 Nov.;2007:62–72. Izvor: Nexus Ä?asopis, hrvatsko izdanje