Vjesnik

4(2368) 2011.

BISKUP SRIJEMSKI - EPISCOPUS SIRMIENSIS

VJESNIK ÐAKOVA KO-OSJE KE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE asopis za pastoralnu orijentaciju Izdava!: Nadbiskupski ordinarijat

Uskrsna pastirska poruka

»U SVIJETU IMATE MUKU,

akovo

Glavni i odgovorni urednik: mons. dr. Vladimir Dugali!

Telefon: (031) 802-305 E-mail: vladimir.dugalic1@os.t-com.hr Nadbiskupijski tiskovni ured: Martina Kuveždanin, tajnica Anica Banovi!, tajnica Telefon: (031) 802-228; faks (031) 812-781 E-mail: bisk.tiskured@os.t-com.hr Uredni!ko vije"e: Ivan "uri!, Ivo Džini!, Josip Filipovi!, Grgo Grbeši!, Stjepan Karali!, Mato Leši!, Luka Marijanovi!, Anto Pavlovi!, Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranji!, Bože Radoš, Stanislav Šota, Marko Tomi!, Drago Tukara, Željko Tovilo Administrator: Stjepan Maroslavac Telefon (031) 802-229 Lektor: Anzelma Salopek, prof.

Stalni suradnici: Stjepan Baloban (Zagreb) s. Valentina Mandari! (Zagreb) Ružica Razum (Zagreb) Josip Sabol (Njema#ka) Bono Zvonimir Šagi (Varaždin) Žarko Relota (Zagreb) Josip Šimunovi! (Zagreb) Ivan Štengl (Zagreb) Mato Zovki! (Sarajevo) Uredništvo i uprava akova#ko-osje#ke nadbiskupije Strossmayerov trg 6 31400 akovo Telefoni: (031) 802-228; 802-229 E-mail: vjesnik.djakovo@os.t-com.hr

Vjesnik

Poštarina pla"ena u gotovom.

Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €) Vjerou#itelji laici (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Za pretplatu u kunama (tuzemstvo), naslov i broj ra#una: Nadbiskupski ordinarijat akovo (za Vjesnik) 2485003-1100203891 poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatni#ki broj; ili obi#nom poštanskom uplatnicom na izdava#a.

Devizna pretplata (iz inozemstva): #ekom ili na devizni ra#un: Nadbiskupski ordinarijat akovo Croatia banka dd Zagreb SWIFT: CROA HR 2X 700100-3376931 (za Vjesnik) Vjesnik je oslobo$en pla!anja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV (#l. 11, t. 7 i 8).

Kompjutorska priprema: »Glas Slavonije« d.d. Osijek Tisak: Gradska tiskara Osijek d.d.

ALI HRABRI BUDITE

– JA SAM POBIJEDIO SVIJET« (Iv 16,33)

Na sam dan Uskrsa, i u uskrsno

vrijeme, Isusove životvorne i pobjedonosne ohrabrujuće riječi ulijevaju nadu u Kristovu pobjedu po uskrsnuću, preko muke i smrti, jer je On, svojim slavnim uskrsnućem pobijedio svijet. Veličina događaja Isusova uskrsnuća ne može se ni sa čim usporediti, jer ovaj događaj nadilazi svijest svakoga čovjeka, vjernika i nevjernika, nadilazi i ljudsku povijest. To je nadnaravni događaj koji vjernim kršćanima otvara put u novi život. S ovom se istinom novoga života živi savršenije, kršćanskije, plemenitije, ljudskije. Isus je uskrsnućem pobijedio smrt i otvorio božanske vidike novoga života.

U uskrsno jutro apostoli javljaju: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« (Lk 24,34). Ovo je radosna vijest koja donosi ohrabrenje i životnu sigurnost svakom čovjeku.

Ova vijest daruje snagu u naporima, strpljivost u žrtvama, poteškoćama i problemima, nadu u bolji svijet i život, pouzdanje u Uskrsloga koji može sve učiniti na dobro svojih vjernika, na dobro društva i svakog čovjeka.

Kroz muku i smrt, Isus svojim uskrsnućem nadvladava patnju, bol, žalost i smrt. Uskrsli Krist daje nam volju za životom, čežnju za srećom, mirom, svjetlom i svim što mnogi odbacuju jer ne znaju što čine i zato umiru u očaju. Uskrs

nam vraća ponekad izgubljeno pouzdanje, budi savjest i daruje ideale života, uči nas da tražimo i nađemo sebe u Isusu Kristu uskrslome.

Uskrs nam pomlađuje srce, uzdiže dušu, otire znoj svakodnevnog života, olakšava životne napore i liječi boli, raspršuje tamu naših srdaca i govori o pobjedi. Uskrsli mijenja naš pogled na ovaj svijet, na naše bližnje i na naš život.

Ne tražimo Isusa u praznome grobu, nego, poneseni radošću susreta, sudjelujmo u preobrazbi svijeta i društva u kojem živimo i izgradnji uskrsne budućnosti. Uskrs je izvor pravednosti i mira, uzor naše radosti i novosti života, utjelovljenje nade u nama i poziv da je svjedočimo. Neka nam Kristovo uskrsnuće bude zora novoga svijeta, odjenuta u ljubav.

S tom željom, svima vama draga braćo i sestre, dragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji i svi ostali dragi suradnici, dragi vjernici, neka je milošću ispunjen, sretan i blagoslovljen Uskrs!

Uskrs 2011.

Đuro Gašparović, biskup srijemski

Urednikova (pre)poruka

Strossmayer i Akademija Vladimir Dugali , urednik

P

rigodom blagoslova zgrade Akademije i otvaranja njezine galerije, 9. studenoga 1884., biskup Strossmayer je istaknuo kako nije on Akademiju i Sveu ilište stvorio, »jer je prvo ve! od sto i više godina u srcu i u želji naroda našega ležalo, a drugo da je naravni plod naših krasnih književnih zavoda, koji i danas koristno i spasonosno djeluju«. Me"utim, iako je ve! 1836. godine Sabor razmatrao prijedlog da se u Zagrebu ustroji »U eno društvo za njegovanje prosvjete narodnim jezikom«, te o tome, sa svrhom što hitnijeg ostvarenja, ponovno raspravljao na svojim zasjedanjima 1843., 1845. i 1847., a 1850. godine i djelomi no ostvario ustanovljuju!i »Društvo za jugoslavensku poviest i starine«, bez osobnog zalaganja i doprinosa biskupa Strossmayera osnivanje Akademije »bojimo se, ostala bi ona i danas još puka želja, a po njemu eto premašila je ona daleko prvobitne medje osnove svoje (…); biskup, koji je do te dobe jur prošao napredne zemlje zapada i vidio šta je knjiga za slobodu i ujedinjenje narodâ u inila, shvatio je bistrim umom svojim: šta i narodu našemu treba, da spasi prosvjetu svoju, a sa prosvjetom i narodnost svoju« (M. Cepeli!, M. Pavi!, Biskup Josip Juraj Strossmayer, Zagreb, 1900.-1904., str. 623.).

Osnutak Akademije. Promatraju!i danas, s odmakom od 150 godina, možemo uvidjeti kako se Akademija, od samih svojih po etaka, suo avala s mnogim poteško!ama. Naime, iako je biskup Strossmayer 14. lipnja 1856. dao zakladnicu od 115 tisu!a forinti za njezin rad, na sjednici Banske konferencije 10. prosinca 1860. pokrenuo inicijativu za njezino utemeljenje, predavši banu Šok evi!u zakladni list na 50.000 forinti, a Sabor to potvrdio odlukom od 29. travnja 1861., što se i uzima kao datum utemeljenja Akademije, te na sjednici od 29. srpnja 1861. zaklju io da se novoosnovana Akademija stavlja pod zaštitu Sabora, zbog posebnih politi kih interesa be kog Dvora, car Franjo Josip I. tek je nakon pet godina, 4. ožujka 1866., odobrio Pravila i Statut Akademije. Pravila Akademije ležala su, naime, pet godina u ladici kraljevske dvorske kancelarije u Be u jer »Šemerlingovim ljudima bio je zazoran naslov i djelokrug 'jugoslavenski', a našima opet pri kancelariji u Be u i onima pri vladi u Zagrebu inilo se, da nismo za akademiju dorasli« (str. 625.). Tek osobnim zalaganjem i odlaskom u Be o Boži!u 1865. godine, biskup Strossmayer ishodio je odobrenje za rad Akademije te je Sabor 12. ožujka 1866. izabrao prvih šesnaest lanova Akademije, od koji je car, 9. svibnja 1866., potvrdio njih etrnaestoricu.

Sve ano otvorenje Akademije zbilo se u nedjelju, 28. srpnja 1867. godine. Biskup Strossmayer slavio je u 10.00 svetu misu, a potom u zagreba kom Narodnom domu održao govor s raspelom u ruci »jer se radilo o poslu neobi nom, koji !e duboko zasjecati u sviest i u udes naroda, o poslu, koji premda !e se postupno razvijati i vršiti, ipak !e daleko u budu!nost, pa e i u samu neumrlost sizati« (str. 626.). Povjesni ari su zapisali kako je proslava bila 4/2011.

skromna, ne kao u prigodi otvaranja Sveu ilišta ili Galerije, i savila se »u domorodna srca, jer je dvorska kancelarija odpisom svojim od 9. srpnja br. 271/pres. dozvolila samo sve anost unutar akademi kih prostorija« (str. 626.).

Stoga !e Strossmayer, u ve! spomenutom govoru 1884. godine, ustvrditi: »Kada ja tako mislim, onda !ete se lako domisliti, za što sam u ovo naše doba o tom radio, da se sveu ilište i akademija u sredini našoj im prije osnuje i podigne. Ja sam sudio da je to u današnjim okolnostima upravo najpre a nužda narodna, jer narod, koji najviša u ilišta svoja ima i dobro te spasonosno s njima upravlja, taj se je narod intelektualno emancipirao, a emancipacija i oslobodjenje to, naravnim i neodoljivim na inom, svaku drugu emancipaciju i svaku drugu samosvojnost prije ili poslije poroditi mora.« Važnost Akademije. U govoru na otvorenju Akademije 1867. godine, Strossmayer je, izme"u ostaloga, istaknuo: »Taština uma ljudskoga opire se dakako otajstvo poniznosti priznati izvorom krjeposti i mudrosti; nu vriedno je ovdje još primjetiti, da su nam ne samo naše stare svete knjige sliku toga otajstva posve živima i vjernima bojami opisale, nego da su najumniji i najkoristniji stari mudraci slutili, želili i predvidjeli, da ako je ovje anstvu sudjeno od propasti svoje spasiti se i k novomu moralnomu i umnomu životu povrnuti se, da se to zbiti ima i sbiti može jedino po bi!u, koje Propelu našemu posve prili i« (str. 630.). Prema kazivanju M. Cepeli!a i M. Pavi!a, biskup Strossmayer se osvrnuo i na pariški L'Univers, koji nemilice udara na njega, »što tobože novce crkvene, vjeri posve!ene, na svjetske svrhe troši. Biskup znade, iz kojega mutnoga izvora poti u te navale i da se tude nišani na akademiju i sveu ilište; ali njega tješi, što nije krivcem on sam, nego je krivcem i cielo sve!enstvo naše, koje znade: da što godj se vjeri u ini, da je i znanosti na probitak, a što znanosti u prilog ide, da je i vjeri od koristi« (str. 632.).

Strossmayerovi suvremenici isti u kako je on Akademiju na osobit na in nosio u srcu te da ta »ljubav poti e iz uzvišene one misli i osnove, koja je u duši biskupovoj akademiju rodila, na ime, da ona ima prosvijetliti narod, da ga ima u nutrima ujediniti, a prema vani poznatim u initi; da mu ima u crnim danima biti uto ištem, pak ga prije ili poslije k podpunoj slobodi privesti« (str. 647.). U tom duhu Strossmayer !e istaknuti kako Hrvatska imade na balkanskom poluotoku osobito opredieljenje, to jest da postane to, što Toskana u liepoj Italiji, da postane osobite vrsti Athaeneum, što e re i: ognjište i njegovalište svih viših umnih i moralnih svrha i težnja... (str. 653.-654.). Obilježavanje 150. obljetnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ne smije nas stoga samo vratiti u prošlost ve!, prije svega, ukazati na važnost katoli kih intelektualaca u današnjem hrvatskom društvu. Naime, u vremenu kada smo svjedoci, s jedne strane, dubokih ožiljaka koje je ostavila sustavna ateizacija, a, s druge, sklonosti pribjegavanju pijetizmu i subjektivnom doživljaju vjere, evangelizacija intelektualca name!e se kao zahtjev vremena. Prisutnost unutar akademske zajednice, suradnja sa znanstvenim institucijama i udrugama intelektualca, kao i osobni susreti u župnoj zajednici, samo su neka podru ja pastoralnog djelovanja. U duhu Strossmayerova gesla »Prosvjetom k slobodi« nastojmo stoga i mi povezati znanost i vjeru te na taj na in pridonijeti duhovnom preporodu i boljitku hrvatskog društva.

297

Stopama sadašnjice

S propelom u ruci biskup J. J. Strossmayer otvara JAZU (HAZU) ! Marin Sraki , nadbiskup

Josip Juraj Strossmayer: Želim da ovo propelo uvijek u

sredini njenoj ostane - I djeca u osnovnoj školi znaju da je biskup Josip Juraj Strossmayer najzaslužniji za osnivanje Jugoslavenske (Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti. Ali, jedva tko zna da je biskup Strossmayer svoj inauguracijski govor, održan 28. srpnja 1867. godine, održao s križem u ruci i da je taj križ, što ga je na dar dobio od pape Pija IX., poklonio Akademiji. Tom zgodom biskup je, izme"u ostaloga, rekao: »Evo i mene danas u sredini vašoj u ruci s propelom, što oda djetinjstva u srcu i duši svojoj nosimo... Zato dopustite mi, da sve anom ovom prilikom progovorim o odnošaju propela i vjere prema znanosti, a to pretpostavljaju!i vam Propetoga kako istinu u vjeri i bogoštovlju, kako istinu u življenju, a po tom i istinu u znanosti...« Strossmayer je u svom odužem govoru opisao taj odnos izme"u vjere i znanosti, i zaklju io »da je vjera sa znanoš!u u najužem vezu... Ja po dobroti vašoj prvi pokrovitelj akademiji želim, da ovo propelo navijek u sredini njenoj ostane i akademicima dopominje, da vjera svijetlom svojim svakamo dopire, kamogod se um ovje ji radom i poletom svojim zanaša.« Tako Strossmayer. A Akademija i njezini lanovi? Moramo priznati da naj eš!e nisu slijedili biskupove rije i. Štoviše, bilo ih je ubrzo nakon ustanovljenja, a i danas ih ima, koji su se žestoko borili, a neki se i danas bore protiv Crkve, napadaju!i je gdje stignu, zaboravljaju!i na križ što ga je "akova ki biskup ostavio da im daje do znanja kako vjera svojim svjetlom dopire svugdje kamo god ovje ji um radom i poletom dospije. Što nam je ostavio ateizam? Akademija je ustanovljena da bude na dobro svome hrvatskom narodu. Hrvatski narod je katoli ki narod kulturu kojega je oplemenjivala vjera. A onda su nastupila vremena obezvrje"ivanja tradicionalnih svetinja, vremena ateizacije, ateizma. A što je ateizam dao svijetu i našem narodu? Dao je iluminizam koji se, preko giljotine i francuskog terora, izrodio u rasizam. Iluministi su stvorili znanstvenu teoriju rase, sasvim suprotnu od biblijskog nau avanja da smo svi smo bra!a, jer smo djeca jednog Oca. Takva vizija o ovjeku nadahnjivala je Hitlera i arijsku kulturu. Istina, neprijatelji vjere strastveno citiraju pogubljenja za vrijeme inkvizicije, isti u!i da je bilo dvije do tri tisu!e žrtava. Kad bismo govorili o trideset ili tristo tisu!a žrtava, taj broj nije ni približno usporediv s morem žrtava što ih je prouzroio ateizam koji se udružio s totalitarnim državama dvadesetog stolje!a. To stolje!e je stolje!e ateisti ke

298

eksplozije, ali i masovnih uništenja, s oko 45 milijuna progonjenih od Njema ke do Meksika od Sovjetskog Saveza do Kine, od Koreje do Kube.

Ateizam dvadesetog stolje!a nije samo neko Þlozofsko nijekanje postojanja Boga, nego svjesna i jasna želja izgraditi društvo bez Boga i protiv Boga. Ona postaje oblik uro"ene religioznosti koja je, jednu za drugom, ra"ala sve nadolaze!e totalitarne diktature: biološki rasizam, nacionalizam kao kult i božanstva-domovine, sociokomunizam, nacizam, fašizam.

Ideologizirane i sekularizirane mase dvadesetog stolje!a tražile su od države i od diktatora ono što su nekada tražile od Boga. Tako su najgora krvološtva ikada u injena u povijesti potekla od strane deklariranih ateista koji su bili žestoki antikrš!ani, kao što su bili Staljin, Lenjin, Mao, Pol Pot, Castro, Mussolini, Hitler, Trocki, Hoxha, Ceausescu, itd. Svi su htjeli stvoriti »novog ovjeka« i u svakoj su diktaturi uspostavljali ateizam kao državnu religiju. Prema tome, kad se uspore"uje, tko je u inio najviše zla i po inio najviše zlo ina, ateizam nema premca. Samo u jednom stolje!u ateisti ka i sekularizirana vizija prouzro ila je sto milijuna žrtava, no tu zastrašuju!e impresivnu brojku ateisti jednostavno ignoriraju.

Vjera prodire kamo god !ovje!ji um radom i poletom dospije. Kao što smo ve! naveli, u svom govoru biskup Strossmayer je istaknuo: »vjera svijetlom svojim svakamo dopire, kamogod se um ovje ji radom i poletom svojim zanaša«. I nije pretjerao. Naime, svatko može primijetiti kako je krš!anska kultura svijetu dala najljepša umjetni ka ostvarenja (na podru ju glazbe, literature, kiparstva, slikarstva), ali i najve!e znanstvenike u svim vremenima. Je li ateizam bio u stanju roditi jednoga Shakespearea? Ili jednog Bacha? Ili Michelangela? Ili Rembrandta? A što da kažemo o Danteu, Galileju, Manzoniju, Newtonu, Beethovenu, Koperniku, itd.? Tko je spasio dokumente i znanja Staroga svijeta? Srednjevjekovni monasi i Katoli ka Crkva. Kako bismo malo znali o staroj Gr koj ili Rimu bez njih! A znanstvena metoda?

Povjesni ari priznaju da su temelje znanstvene metode postavili ljudi vjere u jednoga Boga, osobnoga Stvoritelja. Upravo ta vizija svijeta dala je pretpostavke za znanstveno istraživanje. A bolnice i karitativne ustanove? Prve su ih ustanovili krš!ani. Treba samo pogledati simbol križa i imena svetaca što ih i danas nosi najve!a ve!ina bolnica. To vrijedi i za sveop!u prosvjetu i škole. #injenica je da su od prvih 108 sveu ilišta u Sjedinjenim Državama 106 ustanovili krš!ani. Me"u njih spadaju Harward, Yale, Princenton i sveu ilište u Pensilvaniji. Tko je ustanovio najstarija sveu ilišta u Europi? Možemo zaklju iti, da bez krš!anske vjere Amerika ne bi bila utemeljena na slobodi, a europske države ne bi imale što ponuditi drugima. Ova zna ajna obljetnica HAZU prigoda je za ispit savjesti. Biti lan Akademije, zna i i uvažavati poruku njezina utemeljitelja, i vrijednosti koje je on cijenio i za koje je živio.

4/2011.

JOSIP JURAJ STROSSMAYER – DOBROTVOR HRVATSKOGA NARODA Uz 150. obljetnicu osnutka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Franjo Šanjek*

J

osip Juraj Strossmayer, biskup bosanski i srijemski, s rezidencijom u $akovu (18. studenoga 1849.

– 8. travnja 1905. ), jedan od najpoznatijih Hrvata u svijetu, erudit i teolog, politi ar i neustrašivi narodni tribun, inicijator i pokrovitelj najzna ajnijih nacionalnih kulturno-prosvjetnih i znanstvenih projekata u modernoj hrvatskoj povijesti, sve svoje umne i Þzi ke sposobnosti ugradio je u blagostanje i napredak svog naroda.1 U Osijeku, gdje je ro"en 4. velja e 1815. godine, završava osnovnu i šest razreda srednje škole. Nakon dvogodišnjeg boravka u "akova kom sjemeništu (1831.-1833.) mladi je Strossmayer, položivši ispit zrelosti, upu!en na Þlozofsko-bogoslovni studij sveu ilišta u Pešti, gdje s nepunih dvadeset godina stje e naslov doktora ÞlozoÞje (24. listopada 1834.). Kao sve!enik (16. velja e 1838.) kratko vrijeme obavlja kapelansku službu u Petrovaradinu, ali se ubrzo vra!a na Be ko sveu ilište gdje je u lipnju 1842. promaknut u doktora bogoslovnih znanosti.

Do imenovanja dvorskim kapelanom, ravnateljem znamenitog be kog kolegija Augustineum i profesorom crkvenog prava na Be kom sveu ilištu (1847.), Strossmayer u "akova kom sjemenišnom liceju predaje matematiku i prirodne znanosti. Revolucionarnu 1848. godinu proveo je u prijestolnici na Dunavu, a 18. studenoga 1849. imenovan je biskupom, s rezidencijom u $akovu. U službenim se spisima i nastupima redovito naziva biskupom bosanskosrijemskim ili bosanskim i srijemskim, povezuju!i na taj na in dvije izuzetno važne komponente: starokrš!ansko metropolitansko središte Sirmium i za nacionalnu povijest prevažnu Bosansku biskupiju, koja u srednjem vijeku predstavlja vezivno tkivo cjelovitoga hrvatskoga civilizacijskog i kulturnog naslje"a.2 Najve!i dobrotvor i kulturni predvoditelj hrvatskog naroda, apostol mira, razumijevanja i suradnje me"u ljudima i narodima, humanist i vizionar,3 Strossmayer je bio i ostaje jedan od najve!ih graditelja moderne Hrvatske, poštovan daleko izvan njezinih granica, o emu svjedo i i izjava talijanskog ministra i Strossmayerova suvremenika Marka Minghettija * Autor priloga je sve!enik – dominikanac, redoviti lan HAZU-a i dugogodišnji profesor crkvene povijesti na KBF-u Sveu ilišta u Zagrebu.

4/2011.

francuskom putopiscu i novinaru Emilu de Laveleyeu: »Imao sam priliku izbliza upoznati sve istaknute ljude našeg vremena. Imaju dvojica koji se doimlju kao da pripadaju nekoj drugoj vrsti nego što smo mi; to su Bismarck i Strossmayer.«4

Utemeljitelj Akademije U duhu gesla Prosvjetom k slobodi, odnosno Za vjeru i domovinu, u eni "akova ki biskup inicira i materijalno podržava velike nacionalne projekte kao što je utemeljenje Akademije i osnutak modernog Hrvatskog sveu ilišta u Zagrebu. Istina, još u samim po ecima Hrvatskoga narodnog preporoda, koji je ideju naroda suprotstavio carskomu apsolutizmu, javlja se zamisao o utemeljenju U!enoga družtva za njegovanje prosv"te narodnim jezikom. Iznio ju je Tomaš Miklouši! 1821. u knjizi Izbor dugovanj vsakoverstneh, a razradio Ljudevit Gaj u tjedniku Danica i podržao Hrvatski sabor svojim zaklju kom 1836. godine. Kako taj zaklju ak nije bio prihva!en, Sabor je svoj zakonski prijedlog obnavljao 1843., 1845. i 1847. godine. Revolucija 1848. i obnova apsolutizma, uz ukidanje Ustava i Sabora, odgodili su nastavak akcije za daljnjih trinaest godina.5 Na sjednici Banske konferencije 10. prosinca 1860.

Josip Juraj Strossmayer pokrenuo je inicijativu za utemeljenje Akademije, predavši banu Šok evi!u zakladni list na 50.000 forinti.6 Pitanje njezina osnutka u Saboru službeno je pokrenuto 29. travnja 1861. biskupovom izjavom: »Gospodo narodni zastupnici!

Athena bijaše malahan grad; stara Gr ka, što se prostora ti e, neznatna, pak se ipak Athena i stara Gr ka s umnih i moralnih sila svojih na sve strane svieta proslavi, niti !e joj igda slava potamnjeti (…) Stari Rim ve! odavna poginu, ali ne poginu slava staroga Rima.«7 Sabor je na sjednici od 29. srpnja 1861. zaklju io da se novoosnovana Akademija stavlja pod zaštitu Sabora. Sabor je, osim njezine zaklade, namijenio Akademiji godišnju potporu i ku!u Narodni dom te »narodni muzej i knjižnicu za pripomo! u nau nih istraživanjih«. Tada su prihva!ena, a tek kasnije potvr"ena Pravila, koja je pripremio poseban odbor, s jasnim odre"enjem Akademijine svrhe i ustroja. Ve! se u 2. lanku navodi da »Akademija jest naprama državnoj upravi tielo samostalno«.

Inicijator osnivanja prvoga hrvatskog sveu ilišta u Zagrebu U istoj prigodi izjavljuje da »Akademija znanosti pretpostavlja sveu!ilište«, koje treba postati stjeci-

299

štem »mladih ljudi koji bi se za višu duševnu radnju udesili i osposobili«. Na prijedlog J. J. Strossmayera, Hrvatski sabor 11. ožujka 1869. izglasava zakonski lanak »ob utemeljenju sveu ilišta u glavnom gradu Zagrebu«,8 a "akova ki biskup darom od 50.000 forinti, kao i na primjeru Akademije, poti e akciju javnog prikupljanja materijalne osnove za otvaranje modernog Hrvatskog sveu!ilišta, prvotni naziv koji je iz oportunisti kih razloga preimenovan u Sveu!ilište Franje Josipa. Povratkom ustavnosti nakon Bachova apsolutizma (1860.) Hrvatski sabor pristupa osnivanju modernoga sveu ilišta koje, prema Strossmayeru, treba postati stjecištem »mladih ljudi koji bi se za višu duševnu radnju udesili i osposobili«. S na elom Prosvjetom k slobodi, "akova ki biskup drži da su sveu ilište i akademija vrlo važan element u oblikovanju nacionalne svijesti.

Saborski akt »Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije« o osnutku Hrvatskog sveu ilišta u Zagrebu, podastrt 13. ožujka 1869. caru i kralju Franji Josipu I. i potvr"en 8. travnja 1869. godine, sastoji se od etiri paragrafa: prvim se utemeljuje sveu ilište s etiri fakulteta; drugi se odnosi na naziv ustanove (Sveu ilište kralja Franje Josipa I.); tre!im se odre"uje da se Pravoslovna akademija i Nadbiskupski licej ustroje kao fakulteti Juridi ki (Pravni) i Bogoslovni te da se na Mudroslovnom (Filozofskom) fakultetu osnuju katedre za ÞlozoÞju, povijest i klasi nu Þlologiju, a na Lije ni kom (Medicinskom) katedre za primaljstvo i veterinu; etvrtim se Kraljevska zemaljska vlada poziva da Saboru predloži osnovu o ure"enju sveu ilišta. Ban Ivan Mažurani! 17. listopada 1874. sve ano otvara moderno Hrvatsko sveu ilište s Þlozofskim, pravnim i teološkim fakultetom, koje !e hrvatski narod poticati na »vjeru, istinu i slogu«.9

150-godišnje djelovanje Akademije Strossmayerove velike zamisli i narodne želje po ele su se ostvarivati saborskom odlukom 29. travnja 1861. Zato taj datum obilježavamo kao po etak naše Akademije, unato injenici što je, zbog posebnih interesa be kih politi kih imbenika, car i kralj Franjo Josip I. tek nakon pet godina, dana 4. ožujka 1866., odobrio pravila o Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Na svojoj prvoj sjednici Akademije, 26. svibnja 1866., biskup Strossmayer je izabran pokroviteljem, a istaknuti hrvatski povjesni ar Franjo Ra ki prvim predsjednikom. Akademija, iji je službeni naziv Academia scientiarum et artium Slavorum meridionalium,10 imala je etrnaest lanova. Organizirana je u šest odjela i znanstvenih instituta, a biskupovom pomo!u osnovani su bogata knjižnica i arhiv (1867.) kao i Galerija starih majstora (1884.).

Akademija se postupno razvijala u uglednu znanstvenu ustanovu koja je uspostavljala suradnju sa svim europskim akademijama. Strossmayer je, naime, bio pokrovitelj Akademije od 1866. do svoje smrti 1905. godine, a Ra ki predsjednik od 1866. do

300

1886. Nakon Ra koga Akademijom predsjedaju Pavao Muhi! (1887.-1890.) Josip Torbar (1890.–1900.), Tade Smi iklas (1900.–1914.) i Tomislav Mareti!

(1914.–1918.).

Djelatnost Akademije obuhva!ala je znanstvena istraživanja te sabiranje i izdavanje znanstvene gra"e, a težište je tada bilo na jezikoslovlju i povijesti.

U prvih 25 godina objavljena je 241 knjiga, što je za ono doba bio izuzetan rezultat. U Radu, ija je prva knjiga objavljena 1867. godine, objavljuju se znanstvene studije i prilozi lanova Akademije i uglednih znanstvenika, niz Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium (1868.). Slijede Starine, koje objavljuju povijesne studije (1869.). Neizostavni su i nizovi: Ljetopis (Akademijin administrativni glasnik), Djela JAZU te Monumenta historico-iuridica Slavorum meridionalium.

Propaš!u Austro-Ugarske Monarhije i osnivanjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u prvi se mah nije ništa izmijenilo u radu Jugoslavenske akademije, koja je nastavila djelovati prema Pravilima iz 1866. godine. Ista su promijenjena tek 1921. godine da bi se prilagodila novim prilikama. Predsjednici su u tom razdoblju: Vladimir Mažurani! (1918. – 1921.), Gustav Jane ek (1921. – 1924.), Gavro Manojlovi!

(1924. – 1933.) i Albert Bazala (1933. – 1941.). Sve ane izjave regenta Aleksandra prilikom posjeta Akademiji i polaganja lovor-vijenca pred Strossmayerovo poprsje (1920.) bile su prozirne licemjerne farse. Regent je govorio o Strossmayerovu snu koji je postao java i da je »naš vaskolik narod stao na svoje noge i progledao svojim o ima« te da nesputan okovima treba stati tamo gdje mu pripada mjesto u visokoj civilizaciji. Da bi obmana bila ve!a, 4. velja e, dan Strossmayerova ro"enja, u Kraljevini Jugoslaviji službeno je slavljen kao dan znanosti i umjetnosti.

Nakon proglašenja diktature (1929.) pojavila se ideja o stvaranju jedinstvene Jugoslavenske akademije, sa sjedištem u Beogradu.11 Tijekom 1939. pokrenuta je akcija za promjenu imena u Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.

U navedenom je razdoblju objavljeno je 50 knjiga Rada (ukupno 268 knjiga), etiri knjige u seriji Starine (40 knjiga), dvije knjige iz serije Stari pisci hrvatski (ukupno 26 knjiga), 21 knjiga Ljetopisa (ukupno 55 knjiga), dva sveska Monumenta historico-iuridica Slavorum meridionalium (ukupno 12 svezaka), 14 knjiga Zbornika za narodni život i obi!aje južnih Slavena (ukupno 17 knjiga), sedam knjiga Gra#e za povijest književnosti hrvatske (ukupno 15 knjiga), 10 svezaka u seriji Prirodoslovna istraživanja (ukupno 21 svezak) i pet knjiga u seriji Znanstvena djela za op u naobrazbu (ukupno 12 knjiga).

Objavljeno je pet posljednjih svezaka Prinosa za hrvatski pravno-poviestni rje!nik Vladimira Mažurani!a i dr.

U godinama 1930.–1936. u Radu i Zborniku za narodni život i obi!aje redovito je bio otisnut kraljevski logotip.

Krajem 1940. Akademija je osim 31 pravog lana imala i 87 dopisnih lanova.

4/2011.

Državni poglavar NDH i ministar nastave dr. Mile Budak potpisuju 12. srpnja 1941. zakonsku odredbu (Narodne novine, br. 76/1941.) kojom se ukida Jugoslavenska akademija, ija »sva prava i obveze, ciela pokretna i nepokretna imovina prelazi na novoosnovanu Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti« ( l. 1.). Na konstituiraju!oj skupštini 25. sije nja 1942. izabrano je vodstvo (uprava) Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti: Tomo Mati!, predsjednik, Stjepan Škreb, potpredsjednik, Ljubo Karaman, književni tajnik, i Franjo Fancev, gospodarski tajnik.

Tom je prigodom predsjednik Akademije istaknuo da ova ima zada!u »promicati znanstvena istraživanja i razvoj umjetnosti, nadovezuju!i se na hrvatske znanstvene i umjetni ke tradicije te da vodi hrvatski narod stazom objektivne spoznaje istine«.12 Novoosnovana Hrvatska akademija podijeljena je u etiri razreda: Poviestno-jezikoslovni, Filozofsko-pravni, Matemati!ko-prirodoslovni i Umjetni!ki. Izbor novih (pravih ili redovitih) akademika, iji je broj bio ograni en na 45, nije bio politi ki odve! krut, jer su u svibnju 1944. za lanove Akademije izabrani jugoslavenski orijentirani prof. dr. Antun Barac i pribi evac Artur Schneider.13 Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u etiri je ratne godine objavila 11 knjiga Rada, jednu knjigu Starih pisaca hrvatskih, pet u nizu Djela i tek jedan Ljetopis (54/1943.).14 Povratak na prvotno ime (Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti) zapo eo je 1946. Prvi lanovi novo-stare Akademije izabrani su 11. velja e 1947., s predsjednikom Andrijom Štamparom i potpredsjednikom Miroslavom Krležom. Sabor NR Hrvatske 13. prosinca 1947. potvrdio je Pravila, prema kojima Akademija, kao najviša znanstvena i umjetni ka ustanova u zemlji, ima osnovni zadatak »da svestrano promi e znanost i umjetnost s osobitim obzirom na zemlje i narode FNRJ, a naro ito na prilike i potrebe hrvatskoga naroda«. Povijesni kontinuitet Jugoslavenske akademije obrazložio je predsjednik Akademije, Andrija Štampar, na sve anoj sjednici 18. prosinca 1947.. Na toj je sjednici po asnim lanom imenovan Josip Broz Tito, uz ve! postoje!e: Pavla Jovanovi!a (izabran 1919.), Ivana Meštrovi!a (1919.) i Lavoslava Ruži ku (1940.). U navedenom su razdoblju predsjednici Akademije bili Andrija Štampar (1947.–1958.), Grga Novak (1958.–1978.) i Jakov Sirotkovi! (1978.–1991.).

Godine 1972. dolazi do preimenovanja odjela u razrede, a naziv nauka mijenja se u znanost s tim da Akademija ima sljede!e razrede: za društvene znanosti; za matemati ke, Þzi ke i tehni ke znanosti; za prirodne znanosti; za medicinske znanosti; za Þlologiju; za suvremenu književnost; za likovnu umjetnost i Razred za muzi ku umjetnost. Godine 1985. Razred za matemati ke, Þzi ke i tehni ke znanosti postaje Razred za matemati ke, Þzi ke, kemijske i tehni ke znanosti, Razred za Þlologiju postaje Razred za Þlološke znanosti, a Razred za glazbenu 4/2011.

umjetnost postaje Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju.

Novi zakon o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti stupio je na snagu 24. srpnja 1991. Vodstvo Akademije u tri navrata (22. VIII. 1990., 2. X. 1990. i 24. VII. 1991.) isti e da se »prate!i s velikom zabrinutoš!u doga"aje u Hrvatskoj i oko Hrvatske«, izjasnilo »za odlu nu obranu suvereniteta i teritorijalnoga integriteta Republike Hrvatske i demokratskoga legaliteta današnje politi ke vlasti izabrane na demokratskim i slobodnim izborima«. U Izjavi objavljenoj 9. svibnja 1991. isti e da je »današnja borba hrvatskoga naroda nastavak vjekovne težnje za vlastitim suverenitetom i težnje za demokratskim unutrašnjim razvojem koji omogu!uje nesmetan gospodarski, kulturni i znanstveni napredak, za koji se ve! više od stolje!a zalaže i naša Akademija«. 15 Prva skupština Akademije pod novim imenom održana je 24. rujna 1991. U skladu s novim zakonom, na skupštinskom su zasjedanju donesena tri prijedloga: o novome Statutu, novome Pravilniku za izbor lanova Akademije i novom Pravilniku za izbor lanova Predsjedništva Akademije. Sva su tri prijedloga izglasana. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti Hrvatski je sabor donio 17. svibnja 1996., a neposredno nakon toga Akademijina je skupština usvojila novi Statut 12. lipnja 1996. Statut je potvr"en odlukom Sabora Republike Hrvatske od 20. rujna 1996. Uskla"uju!i pravne dokumente, Akademija je istodobno djelovala u svoj punini, koliko su ratne prilike dopuštale. dizala glas protiv rata koji te je 12. studenoga 1991. prihvatila Deklaraciju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o hrvatskom nacionalnom interesu u povodu oružanog napadaja na Republiku Hrvatsku.

Osim toga, godine 1993. proglasila 29. travnja »Danom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti«, u spomen na 29. travnja 1861. kada je Hrvatski sabor prihvatio Strossmayerov prijedlog o njezinu osnivanju. Zbog agresije na Republiku Hrvatsku Akademija je upu!ivala apele akademijama znanosti, svjetskim znanstvenim, politi kim i humanim institucijama diljem svijeta. U duhu Zakona o hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, koju je Hrvatski sabor izglasao 24. srpnja 1991. godine, lanovi Akademije dijele se na redovite, kojih može biti do 160, slijede po asni, dopisni i suradnici, koji u skladu s novim Statutom podliježu jednom reizboru. Godine 2001.

Akademija je imala jednog po asnog lana (dr. Franjo Kuhari!, kardinal-nadbiskup zagreba ki), 151 redovitog lana, 85 lanova suradnika i 140 dopisnih lanova, dok ih je 2009. bilo 144 redovita lana, 90 lanova suradnika i 132 dopisna lana. U organizaciji, suorganizaciji ili pod pokroviteljstvom Akademije u razdoblju od 2001. do 2010. godine održano je 335 znanstvenih skupova, simpozija i okruglih stolova, 267 predavanja, 172 predstavljanja knjiga, Þlmova i

301

konferencija za novinstvo te 312 izložbi. U isto vrijeme Akademiju je posjetilo 40-ak stranih delegacija.

Hrvatska akademija potpisala je 25 sporazuma i jedno pismo namjere s akademijama znanosti i umjetnosti u Europi i svijetu. U razdoblju 2001.-2010. godine potpisano je 25 ugovora i protokola o znanstvenoj suradnji s inozemnim akademijama, s kojima je u istom razdoblju ostvareno 297 studijskih boravaka u Hrvatskoj akademiji i umjetni kim institucijama Republike Hrvatske, odnosno 268 studijskih boravaka hrvatskih znanstvenika u inozemstvu.

Hrvatska je akademija u tom razdoblju intenzivirala svoje aktivnosti u Europskoj znanstvenoj zakladi (European Science Foundation; Hrvatska akademije je lan od 2003.), u ALLEA-i (All European Academies), Inter-Academy Panel i Inter-Academy Medical Panel (IAP i IAMP), IUA (International Union of Academies); CEEN (Central Eastern European Network) te u ICSU (International Council for Science), HERA (Humanities in the European Research Area), i dr.

U skladu s Deklaracijom o znanosti i upotrebi znanja Svjetske konferencije o znanosti (Budimpešta, 1999.) upu!enoj svim lanicama UNESCO-a, Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti objavilo je 17. prosinca 2002. svoju deklaraciju o znanju, pod naslovom Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja, u kojoj je naglašeno da Hrvatska treba znanjem unaprijediti tehnološki razvitak, poboljšati kvalitetu nastave na adekvatnijim sadržajima, uvesti primjenu svjetskih kriterija vrednovanja, težište staviti na primjenu znanja, usmjeriti se uvo"enju i u vrš!enju vladavine prava bez koje nema razvijenoga društva. Tekst je objavljen 2004., pod naslovom Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja.

Osnutak knjižnice podudara se s godinom utemeljenja Akademije (1861.) kad joj je odvjetnik Adalbert Schauff darovao 600 knjiga. Godine 1868. otkupljuje osobnu knjižnicu Ivana Kukuljevi!a Sakcinskog s 10.000 svezaka, od ega 20 prvotisaka, oko tisu!u rukopisa i šest tisu!a dokumenata razli itog sadržaja. Knjižnica je u to vrijeme imala za hrvatsku kulturnu povijest dragocjena izdanja kao što su na primjer prvotisak glagoljskog Misala po zakonu rimskoga dvora iz 1483. u dva primjerka, izdanja »oca hrvatske književnosti« Marka Maruli!a, djela Ivana Belostenca, Ardelija Della Belle, Jurja Habdeli!a i drugih.

Zbirka starih i rijetkih izdanja sadrži 4.700 svezaka s 36 prvotisaka (inkunabula), 403 knjige iz 16. st., 608 ih pripada 17. st., a 2.395 iz 18. st. Knjižnica posjeduje i jedini poznati sa uvani primjerak prvog izdanja Zorani!evih Planina (1569.). Brojnoš!u se izdvaja 69 knjiga iz zbirke Matije Vla i!a Ilirika (Flaciana) i zbirka hrvatskih glagoljskih knjiga s vrlo rijetkim primjercima izdanja iz 16. st. Od rariteta posjeduje prva izdanja djela hrvatskih pisaca Dominka Zlatari!a, Hanibala Luci!a, Andrije #ubranovi!a, Marina Drži!a, Jurja Barakovi!a, Matije Divkovi!a, Fausta

302

Vran i!a, Petra Zrinskog, Pavla Rittera Vitezovi!a, Ivana Luci!a, Baltazara Kr eli!a i dr. Danas raspolaže s preko 400.000 svezaka i jedna je jedna od najbogatijih op!eznanstvenih hrvatskih knjižnica.

Tijekom svoje 150-godišnje povijesti više je puta mijenjala obitavalište, dok nije 29. travnja 2009. dobila trajnu adresu i doli ni prostor u obnovljenoj zgradi nekadašnjeg Kemijskog zavoda Prirodoslovno-matemati kog fakulteta na Strossmayerovu trgu 14.

Akademijin arhiv sastoji se od Središnje i Orijentalne zbirke i razli itih zbirki eminentnih hrvatskih intelektualaca (književnika, politi ara i znanstvenika), primjerice J. J. Strossmayera, Franje Ra koga, Ferde Šiši!a, Ivana Kukuljevi!a, Tadije Smi iklasa i dr. Središnju zbirku, iji najstariji dio datira od 11. st., ine glagoljski, !irilski i latini ki kodeksi i isprave razliitih sadržaja zna ajnih za istraživanje gospodarske, kulturne i politi ke povijesti Hrvatske i susjednih zemalja. Glagoljska zbirka Arhiva, s 445 kodeksa, od ega 157 fragmenata te preko 700 isprava, najve!a je zbirka navedene rukopisne baštine u svijetu.

Biskup Strossmayer se u svom radu i nastojanju na jedinstvu crkava oslanjao uvelike na djelo i ideje svete bra!e Konstantina–%irila i Metoda, ije se djelo u Hrvatskoj ukorijenilo, razvijalo, njegovalo i astilo. Osnovu njihova djela ini glagoljsko pismo i slavensko bogoslužje. Strossmayer je pomogao izdanje Assemanijeva evan#elja, staroslavenskoga glagoljskoga spomenika (10.–11. st.), i dao pozamašan iznos (5.000 forinti) da se za Akademiju otkupi knjižnica Ivana Kukuljevi!a Sakcinskoga, s kojom je Akademija dobila 65 što ve!ih, što manjih glagoljskih rukopisa i 86 glagoljskih fragmenata. Otkupio je i Mihanovi!evu zbirku od etrdeset rukopisa, uglavnom !irili kih, ali i jedan znameniti glagoljski fragment Apostola iz 12. st. Akademija danas posjeduje i u svojem Arhivu uva najbogatiju zbirku glagoljskih rukopisa na svijetu, koju sustavno upotpunjuje i oboga!uje.

U osvit ulaska Hrvatske u Europsku uniju vrlo je zna ajna i knjižica o Hrvatskom jezi!nom standardu (R. Kati i!) i Izazovi globalizacije i hrvatski jezi!ni standard (A. Kova ec), koju je 2004. priredio i objavio Razred za Þlološke znanosti. U europskom kontekstu još je zna ajnija Akademijina publikacija o hrvatskom jeziku, objavljena 2008. na pet razli itih jezika (hrvatski, engleski, francuski, njema ki i ruski) i u dva pisma (latinica i !irilica).

U najzna ajnije izdava ke projekte u dva posljednja desetlje!a spada bez sumnje monumentalni Akademijin projekt Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost. Spomenuti projekt, koji je pokrenut 1992., ove !e se godine ostvariti barem što se ti e njegove hrvatske verzije.

Jacques le Goff, jedan od najuglednijih živu!ih medievista, u predgovoru prvom francuskom svesku Hrvatska i Europa, oduševljen je idejom da se »javno4/2011.

sti inteligentno, u eno i raskošno podastru izvorne europske sastavnice hrvatske povijesti, znanosti i umjetnosti,u koje se slijedom zemljopisnog položaja ucrtavaju dodiri Istoka i Zapada, Sjevera i Juga.

Postupnom akulturacijom Hrvatska je oboga!ena rimskim, karolinškim, bizantskim, mleta kim i panonskim naslije"em i s pravom postaje zemljom susreta i dijaloga«, kako je hrvatski nacionalni prostor nazvao papa Pavao VI. (1963.-1978.).

Na stapanje univerzalnoga (latinskoga) i autohtonoga hrvatskog kulturnog elementa i na naš doprinos europskoj kulturi, umjetnosti i znanosti podsje!a i Ivan Supek, u svijetu priznati Þzi ar i prvi predsjednik oživljene Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti: »Dok su Galilei, Descartes i Huygens svodili sve pojave na srazove ili dodire estica, znaajni slijed hrvatskih humanista, osobito Grisogono, Petriš, de Dominis i Boškovi!, naziru u sili pravog arhitekta svemira, prva tri anticipiraju!i tako Newtona, a etvrti kvantnu teoriju.«16 Dosad su na hrvatskom izašla etiri sveska: Rano doba hrvatske kulture (1997.), Srednji vijek i renesansa (2000.), Barok i prosvjetiteljstvo (2003.), Moderna hrvatska kultura (2009.), a zaklju ni peti svezak (Suvremena hrvatska kultura) na poseban !e na in obilježiti ovogodišnji jubilej najviše znanstvene i kulturne ustanove u Republici Hrvatskoj. Uz hrvatsko izdanje, dosad su objavljena po dva sveska francuskog (1999. i 2005.) i engleskog (1999. i 2008.) izdanja, dok je ove jubilarne godine predvi"eno izdanje tre!eg sveska na oba spomenuta jezika.

U jubilarnoj 150. obljetnici Akademije objavljeno je divot-izdanje tzv. Strossmayerova !asoslova, u okvirima hrvatske umjetni ke baštine izuzetno vrijednog i iznimno o uvanog djela knjižnoga slikarstva 15. st., koje je Akademijin utemeljitelj poklonio Galeriji prilikom njezina sve ana otvorenja 9. studenoga 1884.

U svom inauguracijskom govoru veliki mecena hrvatske kulture nazvao je $asoslov »biserom zbirke«.

Izdanje Strossmayerova !asoslova prire"eno je sa željom da upozori doma!u i inozemnu stru nu javnost na to djelo, s nadom da !e ono postati prisutnije u svijesti kao dio baštine koja vremenski i teritorijalno povezuje današnje naraštaje s davnim korisnicima i vlasnicima te s namjerom da se još jednom uz 150. obljetnicu Akademije istakne njezina utemeljitelja i osniva a Galerije.

Mjesto zaklju ka Josip Juraj Strossmayer, utemeljitelj Akademije koja proslavlja svoju 150. obljetnicu djelovanja, intelektualno se oblikuje na idejama europskog liberalnog katolicizma, koji ga usmjeruje globalnom rasu"ivanju i ocjenjivanju. Tijekom svoga dugog života više puta iz temelja mijenja svoje politi ke stavove. Oduševljava se doga"ajima iz 1848. godine hvale!i Jela i!eve poteze da bi zatim dao oduška svom pesimizmu: »Mi smo ve! strmoglavljeni u 4/2011.

ralje Švaba.« Politi kim fanatizmom nazvao je izjavu da bi »za nas mnogo bolje bilo da nam Francuzi za vrat sjednu negoli Rusi«, a kad su se ovi zadnji priklonili Nijemcima, nije se prepustio rezignaciji. izjavljuju!i da »valjda ne!e ni u Rusiji u vijek vijeka ovako ostat«.17 Najsigurnijega i najdosljednijeg prijatelja Strossmayer nalazi u papi Lavu XIII. (1878.-1903.), kojega 13. ožujka 1879. lordu Williamu Ewartu Gladstoneu hvali kao u ena i skromna ovjeka kojemu je na srcu preporod Crkve i društva, a koji !e "akova kom biskupu biti ne samo sigurna zaštita nego i trajna potpora u nastojanju da Slaveni na"u dostojno mjesto u zajedništvu europskih naroda.18 Josip Juraj Strossmayer zauzima jedno od naj asnijih mjesta u panteonu hrvatskih velikana. Biskup i državnik, najve!i dobrotvor i kulturni predvoditelj hrvatskog naroda, sjajan govornik i politi ki mislilac, apostol mira, razumijevanja i suradnje me"u ljudima i narodima, humanist i vizionar, bio je i ostaje jedan od najve!ih graditelja moderne Hrvatske i poštovan daleko izvan njezinih granica. Stoga s pravom zauzima mjesto na jednoj od naj asnijih stranica novije hrvatske povijesti.

1 J. J. Strossmayeru posve!ene su brojne monograÞje, znanstvene rasprave i djela, obranjeno je više disertacija, a postoji i izuzetno velik broj publikacija najšireg spektra. Usp. M. Cepeli! – M. Pavi!, Biskup J. J. Strossmayer, Zagreb 1900.-1904. (pretisak: $akovo 1994.); T. Smi iklas, Nacrt života i djela biskupa J. J. Strossmayera, Zagreb 1906.; A. Spiletak, Biskup J. J. Strossmayer na Vatikanskom saboru: govori, predstavke, prosvjedi, Zagreb 1929.; C. Loiseau, Strossmayer, son époque et son oeuvre, Le monde slave, 4/1937, str. 423-450; V. Koš!ak, J. J. Strossmayer – F. Ra!ki: Politi!ki spisi, Zagreb 1971.; R. Tolomeo, Korespondencija J. J. Strossmayer – C. Tondini, Zagreb 1984.; V. Koš!ak, J. J. Strossmayer, politi!ar i mecena, Osijek 1990.; A. Šuljak, Il vescovo J. J. Strossmayer e il concilio Vaticano I, $akovo 1995.; Zbornik radova o J. J. Strossmayeru, Zagreb 1997.; J. Balabani! – J. Kolanovi!, Korespondencija J. J. Strossmayer – S. Vanutelli, Zagreb 1999.; F. Šanjek, Strossmayerov europeizam, Vjesnik HAZU, br. 3-4/2000., str. 30-47; A. #e atka, Vi#enje Crkve J. J. Strossmayera, $akovo 2001.; W. Brooks Tomljanovich, Biskup J. J. Strossmayer: nacionalizam i moderni katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb 2001.; N. Iki!, J. J. Strossmayer i crkveno, kulturno i nacionalno jedinstvo, Sarajevo 2002.; J. J. Strossmayer.

Povodom 190. obljetnice ro#enja i 100. obljetnice smrti (zbornik radova), Zagreb 2006.; Lik i djelo J. J. Strossmayera (zbornik radova), Osijek 2008. i dr.

2 23. rujna 1851. imenovan je apostolskim administratorom kneževine Srbije; 31. svibnja 1860. postaje lanom proširenog carskog vije!a; 1861.-1862. veliki je župan viroviti ki; 1861.1866. zauzet je utemeljenjem Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu; 1867. prisiljen je na politi ko izgnanstvo; iste godine posje!uje Pariz i Francusku; 1869.-1870. isti e se kao vrstan govornik i glasnogovornik saborske manjine na Prvom vatikanskom saboru; 1869.-1874. vrlo je aktivan pri osnivanju modernog hrvatskog sveu ilišta u Zagrebu; 8. rujna 1876. piše promemoriju Ruskoj vladi; 1. listopada 1882. inaugurira velebnu katedralu koju posve!uje crkvenom jedinstvu, a u cilju njezine izgradnje proputovao je najvažnije gradove u Habsburškoj Monarhiji i Njema koj - Prag, München, Berlin i dr.; 27. srpnja 1888. šalje brzojavnu estitku rektoru Kijev-

303

skog sveu ilišta u povodu 900. obljetnice ruskog pokrštenja, u kojemu govori o »veli ajnoj svesvjetskoj zada!i« Rusije, što je rezultiralo tzv. Bjelovarskom aferom i novim nesporazumom s carem Franjom Josipom.

Sjajni nastupi i briljantni govori na Prvom vatikanskom saboru (1869.-1870.) pribavit !e mu izuzetan ugled u katoli kom svijetu, pa i šire, ali ga osobna slava i popularnost ne!e zaustaviti u iskrenom nastojanju da hrvatski narod bude otvoren prema drugima, prije svega prema slavenskim narodima. Kao pripadnik naroda baštinika zapadne i isto ne krš!anske civilizacije i kulture, ali i kao Metodov nasljednik na stolici sirmijskih biskupa, "akova ki biskup je istinski prete a modernih ekumenskih traženja puta k jedinstvu, otvorenom dijalogu i nalaženju elemenata koji teže slozi i suradnji u razli itostima, ne optere!uju!i se stoljetnim naslagama nerazumijevanja i suprotstavljanja.

4 A. Tamborra, Imbro I. Tkalac e l'Italia, Biblioteca scientiÞca dell'Istituto per la storia des risorgimento italiano, vol. XXIV, Roma ,1966, p. 128.

5 U tomu je razdoblju bilo dopušteno jedino djelovanje Družtva za jugoslavensku poviest i starine, što ga je s potporom banskoga vije!a 1850. osnovao Ivan Kukuljevi! Sakcinski.

6 F. Šiši!, Pedeset godina Jugoslavenske akademije, Suvremenik, 12/1917., str. 135.

7 »Josip Juraj Strossmayer- povodom 190. obljetnice ro"enja i 100. obljetnice smrti«, zbornik radova s me"unarodnog skupa Zagreb, 19. svibnja 2005. - #akovo, 20. svibnja 2005., Za3

greb , 2006., str. 9; J. J. Strossmayer, Izabrani književni i politi ki spisi I. (priredio D. Jel i!), Zagreb, 2005., str. 102.

8 Spomenica o 25-godišnjem postojanju Sveu ilišta Franje Josipa I. u Zagrebu, Zagreb 1900., str. 4; Kraljevsko sveu ilište u Zagrebu, Zagreb, 1924., str. 4.

9 O osnutku i ustroju zagreba kog Sveu ilišta v. Matija Mesi! prvi rektor Sveu ilišta u Zagrebu, Zbornik radova sa znanstvenoga skupa o Matiji Mesi!u, Zagreb – Sl. Brod, 1997.; F. Šanjek, »Prinos Crkve u izgradnji moderne Hrvatske u XIX. stolje!u«, Hrvatska i Europa, sv. IV, Zagreb, 2009., str. 207.

10 Biskupova misao o kulturnim razmjenama s narodima slavenskog juga nije se ostvarila, jer su ubrzo nakon osnivanja Jugoslavenske akademije utemeljene B"lgarska akademia na naukite (1869.) i Srpska kraljevska akademija (1887.).

11 Usp. spomenicu 140 godina Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2001., str. 16.

12 H. Matkovi!, Povijest NDH, 1994., str. 126.

13 Ž. Dadi!, Egzaktne znanosti u Hrvatskoj u ozra ju politike i ideologije, 1900. – 1960., Zagreb, 2010., str. 318.

14 Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti formalno je ukinuta 3. velja e 1945. odlukom AVNOJ-a.

15 140 godina Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, str. 23.

16 Hrvatska i Europa, sv. I, str. 6.

17 F. Šanjek, »Europski pogledi J. J. Strossmayera«, Tri stolje!a visokog školstva u Osijeku, Osijek 2001., str. 48.

18 Isto.

Papa primio novog veleposlanika RH pri Svetoj Stolici je skladan suživot znanosti i vjere mogu!, kao Papa Benedikt XVI. primio je 11. travnja u audi- idasluženje domovini i Crkvi. O toj sretnoj simbiozi

jenciju novog veleposlanika Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Filipa Vu ka koji mu je predao vjerodajnice. Sveti Otac primijetio je kako se služba novog veleposlanika poklapa s obilježavanjem 20. obljetnice neovisnosti Republike Hrvatske i sklapanja diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom koja je uvijek vodila posebnu skrb o Hrvatskoj.

Preporu io je Vladi RH da mladim naraštajima jasno iznosi blago svoje bogate povijesti i krš!anske kulture, koja je duboko ukorijenjena u srž naroda.

S tim u vezi, upozorio je kako ulazak u Europsku uniju, što Sveta Stolica podupire od po etka, donosi sa sobom prednosti, obveze, ali i neke opasnosti.

Primijetio je kako prihva!anje novoga gospodarskog i pravnog sustava ima svoje prednosti, ali i ograni enja. U prvom redu Hrvatska mora sa uvati vlastitu povijest, vjerski i kulturni identitet. Tvrditi da Europa nema krš!anskih korijena, prema Papinim rije ima, isto je kao i tvrditi da se može živjeti bez kisika i hrane. Papa je siguran da !e Hrvatska biti u stanju s uvjerenjem i ponosom braniti vlastiti identitet i suo iti se s novinama koje joj, pod izlikom pogrešno shva!ene vjerske slobode, nudi Europa.

Sveti Otac osvrnuo se i na zna enje Godine Ru"era Boškovi!a koju je proglasio Hrvatski sabor i istaknuo kako je njegov znanstveni rad potvrdio

304

svjedo e i brojni spomenici i raspela diljem Hrvatske. Papa je uvjeren da !e mladi, promatraju!i taj sklad, s ponosom gledati na svoju domovinu, povijest i vjeru te da !e se sve više osje!ati baštinicima blaga koje im je predano da se njime koriste i da mu omogu!e ra"anje plodova.

Papa je potaknuo Vladu RH da sura"uje s Bosnom i Hercegovinom kako bi te zemlje odigrale povjerenu im ulogu oko stvaranja mira i zdrave suradnje na tom geopoliti kom podru ju. Istaknuo je kako je za to važno da i hrvatski narod bude konstitutivni dio BiH. Budu!i da tu žive stolje!ima narodi s razli itim kulturama i tradicijama, Hrvati s tog podru ja mogu lakše pridonijeti razvoju dijaloga i razumijevanja. Benedikt XVI. zadovoljan je i provo"enjem ugovora izme"u Svete Stolice i Republike Hrvatske te je primijetio kako treba nastaviti tim putem. U tom duhu !e s radoš!u posjetiti Hrvatsku te, kako se isti e u geslu tog pohoda »Zajedno u Kristu«, s biskupima i pukom, ohrabriti narod i Crkvu u toj zemlji kako bi pod Kristovim vodstvom nastavila hodati putem kojim je Hrvatska kro ila od svojih po etaka.

Peti veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, Filip Vu ak, ima 59 godina, govori pet jezika i ima dugo diplomatsko iskustvo. Oženjen je i ima dva odrasla sina. IKA

4/2011.

SVESLAVENSKA UZAJAMNOST U STROSSMAYERA Antun

e!atka*

B

listava je, sto pedeseta Akademijina obljetnica.

Sto i pedeset je godina otkako je Akademija zasnovana. Gotovo je tre!inu njena vijeka, zajedno s njome - upravo tako, doslovno - proživio Josip Juraj Strossmayer, biskup "akova ki. Akademija se i rodila negdje u njegovoj zamisli. Potom su se oko Akademije rojile mnoge druge zamisli od životnog zna enja za hrvatski narod. Obujmile su te zamisli i slavenske narode u geopoliti kom okružju, štoviše, sve slavenske narode. Jer, Strossmayerova se akademijska misao ne da isklju ivo svesti pod tada uvelike rastrgano hrvatsko podneblje, a posvema je hereti no razvla iti je na neku razvodnjenu državnost, što je uspješno inio zlokobni titoisti ki režim.

Zacijelo, Strossmayerova je akademijska misao prije svega stremila utvrditi i u suvremenom smislu odrediti stoljetnu hrvatsku državnost, a istodobno je žurila susresti druge slavenske narode na kulturnom i politi kom i crkvenom polju. Tako, uz zdravu nacionalnu hrvatsku kulturnu i politi ku jezgru, u centripetalnom su se krugu Strossmayerove misli istodobno tiskale i izmjenjivale zamisli o raznorodnoj slavenskoj i sveslavenskoj uzajamnosti. Uzajamnost !e osobito biti obilježena zamisli o jedinstvu Pravoslavnih Crkava u slavenskim narodima s Katoli kom Crkvom - što je u pozadini svega što je Biskup mislio i inio.

Kulturna sastavnica Strossmayer se rodio 1815. u Osijeku, u obitelji koja svoje korijene vu e iz Austrije, i ve! tada diše hrvatskim duhom i težnjama. Dok prima humanisti ku i teološku izobrazbu u #akovu, Budimpešti i Be u, susre!e se s ilirskim, nacionalnim bu"enjem, usvaja i širi na ela ilirizma. Službuju!i pak kao vrstan mladi sve!enik u Be u, u Zavodu sv. Augustina i na carskom dvoru te na be kom Sveu ilištu, uvelike proširuje svoj obzor i krug poznanika, i ve! tada razgovara o tome da se u Zagrebu osnuje sveu ilište, a u Osijeku pravna akademija. Imenovan biskupom 1949. i posve!en u Be u u rujnu 1850., pedeset i pet godina pastoralno je vrlo suvremeno vodio #akova ku biskupiju. Izabiru!i geslo: Sve za vjeru i domovinu, programski nazna uje svoju misao i djelo. Proglasom pak: Prosvjetom ka slobodi, želi podi!i kulturnu razinu u narodu kako bi i Hrvatska ušla * Autor priloga je sve!enik #akova ko-osje ke nadbiskupije, dugogodišnji profesor ekumenske teologije na KBF-u u #akovu.

4/2011.

u suvremeni europski kulturni krug. U tom pravcu isti e domorodne želje, narodne težnje, narodni jezik, narodnu knjigu, narodno obrazovanje, narodnu prosvjetu.

To narodno, iskonsko i temeljno, kao i suvremene tekovine - slobodu, jednakost i bratstvo - kani ugraditi u narodni preporod i politi ki napredak. Tomu obrazovnom tijeku ima služiti istinska znanost i kultura.

I dok mu pred o ima lebde visoke ustanove, Strossmayer svojski širi narodnu prosvjetu i kulturu. Podiže i potpomaže osnovno i srednje školstvo, itaonice, knjižnice, izdava ke ku!e, kulturna i umjetni ka društva i ustanove. Nov ano podupire nadarene u enike i studente, pomaže književnike, umjetnike i znanstvenike. I sve to - diljem Hrvatske. No, Biskupov je mecenatski udio gotovo nemjerljiv kad se radi o visokim kulturno- znanstvenim ustanovama.

Smišljeno ide za tim da Zagreb u ini hrvatskom Firencom. Ne samo da zamišlja i osniva, nego zna ajno nov ano podupire Akademiju znanosti i umjetnosti južnih Slavena - 1867., Hrvatsko sveu ilište - 1874. i Galeriju slika -1884. Time su postavljeni temelji za modernu Hrvatsku. Zagreb uistinu postaje kulturnim središtem Hrvatske, a Hrvatska svojevrsna kulturna matica južnih Slavena u Monarhiji. Tako se gradila slavenska uzajamnost, a istovremeno se podizao kulturni ugled i politi ki položaj Hrvatske.

Netom nazna eni kulturni nacrt nedvosmisleno ukazuje na to da je Strossmayerovo djelo hrvatski usmjereno i vrsto odre"uje modernu Hrvatsku.

Ako se to ne bi utvrdilo, vrsne bi se datosti moglo prekriti i smiješati s južnoslavenskim i sveslavenskim pothvatima i ina icama, tako da bi se na kraju dobila neka sladunjava kulturološka smjesa. U stvari, tek je vrsti hrvatski nacrt što ga se i danas materijalno iš itava, omogu!io da slavenski nacrt zaživi a slavenska uzajamnost razgrana.

Politi ka sastavnica Dok kulturno djeluje, Strossmayer istovremeno i politi ki djeluje, i obrnuto. Prije nego je postao biskupom, zahvaljuju!i osobito Riegeru i Palackom, zauzimao se za to da se Monarhija federalno konstituira i da se za hrvatski, kao i za druge slavenske narode, utvrdi jednakopravnost i odre"ena samostalnost.

Kad je tu zamisao osujetila revolucija u Ma"arskoj, on spremno prenosi poruku Dvora banu Jela i!u da vojno posreduje.

Nakon revolucije nastupa u Hrvatskoj tvrda germanizacija i apsolutizam. Biskup se takvu stanju žestoko protivi i dolazi pod osobitu policijsku pasku. No kad nakon austrijsko-francuskog rata 1859. apsolu-

305

tizam padne i do"e do preustroja Monarhije, Strossmayer !e od 1860. u Državnom vije!u predstavljati Slavoniju. On se zapravo odlu no zauzima za Hrvatsku u njenoj državotvornoj cijelosti. To ini i u Državnom vije!u i Hrvatskom saboru, u Banskom vije!u i Županijskoj skupštini, te u raznim zna ajnim spisima. Traži da se Monarhija federalno i ustavno ustroji, da svi narodi imaju jednaka prava, dužnosti i obveze; da Hrvatska bude ustavna država, da se Trojednom kraljevstvu Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, kao mati noj zemlji, vrati Me"imurje, Istra, grad Rijeka s kotarom i Vojna Krajina, a zna ajno je i to da on isti e i virtualno pravo na Bosnu, nazivaju!i je turskom Hrvatskom; zahtijeva tako"er da se u državnu administraciju i školstvo uvede hrvatski kao službeni jezik. Time što posvuda vrsto, argumentirano i postojano zastupa Hrvatsku, on je za etnik i ikona nacionalnog pokreta, te kroz narednih deset godina postaje vode!im politi arom u Hrvatskoj.

No, nakon austrijsko-pruskog rata 1866. Austrija je prisiljena podijeliti vlast s Ugarskom, i to se utvrdilo Austrougarskom nagodbom 1867. Time je u carevinu uveden dualisti ki sustav. O svom politi kom i gospodarskom položaju Hrvatska se trebala nagoditi s Ugarskom. Biskup se tomu odlu no protivio.

Zato na nj motri policija, a sam !e mu car preko pape narediti da napusti Hrvatsku. Biskup odlazi u Pariz, a hrvatsko-ugarska se nagodba sklapa 1868. Nakon što je završio francusko-pruski rat i 1871. proglašeno Njema ko carstvo, stvoreni su uvjeti da se nagodba revidira, i u tome !e sudjelovati i Strossmayer. Ali, budu!i da Ugarska na elno ne prihva!a hrvatske državotvorne zahtjeve, on prekida pregovore. Doskora, 1873., on se prestaje djelatno baviti politikom.

Sada !e svoj pogled sve više upravljati prema Rusiji, i njegova !e misao poprimati slavenoÞlska obilježja.

Gornji, kratki, nacrt predo uje temeljni Biskupov politi ki stav. Stoga je neprimjereno podmetati mu jugoslovensko, kukavi je jaje, pa i onda kad mu se misao, u esto krutoj politi koj stvarnosti, politi ki koleba. Hrvatski mu je stav neupitan i u slu aju kad se zauzima za slavenske narode. A kako se njegove politi ke, kulturne i crkvene zamisli esto prepli!u, nužno ih je, radi ispravne prosudbe, metodološki razlu iti. Jer, znalo ih se toliko pomiješati da se negdje na nekakvu sporednu izlazu dobilo nekakvu politi ki nejasnu, slaboumnu i neja ku tvorevinu. Nešto se sli no, na žalost, zbivalo i s njegovom teološkom i crkvenom misli.

SlavenoÞlska sastavnica Nacionalno vrlo odre"ena, Strossmayerova je kulturna i politi ka misao od po etka utirala put i slavenskoj uzajamnosti. Uzajamnost se prirodnom silinom probijala prvenstveno na kulturnom polju. Ona tu u prvom redu povezuje i okuplja južnoslavenski svijet koji bi se u društvenom smislu mogao pojaviti i predstaviti kao jedinstvena kulturna i moralna za-

306

jednica, koja bi mogla izraditi i rabiti u osnovi jedinstveni književni jezik. Hrvatska bi pritom imala mati nu ulogu. Takav tijek ne bi bio nešto posve nova, ak ako se u obzir i ne uzme samu ilirsku zamisao.

Jer, tako usmjeren pravac potvr"uje tada suvremeni europski tijek kulturno-politi kih integracija. Sli ni se integracijski tijekovi mogu prepoznati, štoviše, ve! su i ostvareni, u novom europskom poretku.

Osnovicu na kojoj bi se sli no i slavenski narodi mogli me"usobno kulturno pa ak i politi ki povezivati Strossmayer prepoznaje u germanskim i romanskim narodima, koji su se u to doba upravo razvrstavali u suvremenim europskim državama. Tijek je bio sljede!i: ponajprije se stvaralo kulturno i moralno jedinstvo, a ono bi potom prerastalo u državno politi ko jedinstvo. Sli no se moglo doga"ati i me"u južnim Slavenima i Slavenima uop!e, no stvari !e krenuti drugim putom.

Naime, Austrija i Ugarska sasvim su onemogu!ile da slavenski narodi u Monarhiji na"u za se primjereno politi ko mjesto. Zato su osuje!ivale ak i crkveno jedinstvo pravoslavnih i katolika. U takvim okolnostima Strossmayer !e, osobito nakon 1873., zauzeto raditi na tome da umjesto užega južnoslavenskog, razradi i postavi sada jedan još širi, sveslavenski sustav. On želi vidjeti slavenski svijet u cijelosti kako se okuplja oko Rusije, te najve!e i u politi kom smislu najmo!nije slavenske države. Takav sveslavenski sustav bio bi valjana protuteža i mogao bi stati uz bok onom mo!nom, netom državno oblikovanom germanskom i romanskom sustavu, koji !e odrediti suvremeni europski poredak.

Sama je Božja providnost namijenila Rusiji osobitu zada!u. To što je Strossmayer isticao i zagovarao vode!u ulogu Rusije u slavenskom svijetu, njenu važnost u europskom i svjetskom poretku, moglo je zvu ati laskavo, ali je sadržajno uistinu bilo takvo da su to mogli prihvatiti i sami Rusi. Biskupova nakana tu jasno poprima slavoÞlsko obilježje. Me"utim, tada je kod vode!ih struktura vlasti slaenvoÞlizam ve! bio prerastao u panrusizam, koji na elno odbacuje Katoli ku Crkvu, a tim i Slavene katolike isklju uje iz sveslavenskog jedinstva, te silom kani uspostaviti sveslavensko carstvo. Ne isklju uju!i sveslavensko jedinstvo, Biskup, ipak, iznad svega, prvorazrednu ulogu Rusije povezuje s jedinstvom Crkava. U tom pogledu vlastite spoznaje i zamisli razmjenjuje sa Solovjevom. On se pouzdano obra!a Rusiji sa željom da ona izvede sveslavensko jedinstvo, ali to bi jedinstvo Rusija trebala izvesti po crkvenom jedinstvu, jedinstvu Isto ne i Zapadne, Katoli ke Crkve. Sveslavensko bi se jedinstvo tako dogodilo na katoli kom tlu.

O toj namisli Strossmayer je proslijedio promemoriju ruskoj vladi. Isti e injenicu da se u Europi, kao i u Aziji, sve više vrednuje politi ka važnost i uloga Slavena. Upravo su slavenski narodi pravoslavne vjere prikladniji negoli drugi narodi da izvedu toli4/2011.

ko potrebit vjerski preporod Istoka i Zapada, jer oni imaju više prirodnih mo!i koje su potrebne za takav pothvat. $ak štoviše, slavenski pravoslavni narodi sposobni su izvršiti toliko poželjan obnoviteljski upliv i na Katoli ku Crkvu. Jer bi bogata crkvena predaja, položena u Isto noj Crkvi, bila u slu aju jedinstva neizrecivo korisna i samoj Katoli koj Crkvi.

No zamisao o crkvenom jedinstvu, jedinstvu koje bi i te kako obogatilo slavensku uzajamnost, bila je daleko od toga da bi se ostvarila. I kad o 1000. obljetnici pokrštenja Rusa šalje u Kijev brzojavnu estitku, Biskup to no predvi"a da se s time nipošto ne!e složiti ni vlasti u Zagrebu, ni u Pešti, ni u Be u, a tako ni crkveni krugovi u Rimu. Sjedinjenje Crkava je tako uzvišen cilj, me"utim, ustanove koje bi tomu mogle najviše pridonijeti, na žalost, tomu nisu dorasle, ni u Petrogradu, a još manje u Rimu.

Ekumenska sastavnica Crkveno sjedinjenje, osobito me"u pravoslavnima i katolicima u slavenskim narodima, premda se ono odnosi i na Crkve reformacije, tvori jasnu pozadinu Strossmayerova djela. Tu je zamisao ve! kroz studij teološki oblikovao i izoštrio i u njoj se stameno u vrstio. Na suvremenoj ota koj ekleziologiji on !e teološkom intuicijom deÞnirati ekumenski dijalog, moglo bi se kazati, današnjim terminima i mjerilima, a metodološke !e mu stavke i postupci biti gotovo istovjetni onima u ekumenskoj teologiji i ekumenskom radu danas.

Da bi se pospješilo crkveno jedinstvo, Biskup drži da je nužno njegovati me"usobnu ljubav i suradnju.

Osobito valja zaufano moliti na tu nakanu. U tom pravcu osniva i podržava razna molitvena društva.

Zbog teoloških razlika valja, dakako, uspostavljati i voditi istinski teološki dijalog. Sagledavaju!i doma!e hrvatske prilike, južnoslavenski i slavenski prostor op!enito, smatra da je vrlo prikladno sredstvo i da bi najkra!i put do jedinstva bio kad bi se u Katoli koj Crkvi proširio kult svetih slavenskih apostola %irila i Metoda, a staroslavenski jezik uveo u zapadnu liturgiju. O tomu ve! pri ad limina 1859. uru uje promemoriju. Rim mu povjerava da nadzire i uskla"uje izdavanje liturgijskih knjiga na staroslavenskom jeziku. Raskol bi se najlakše dokon ao, uvjeren je, kad bi sve!enici bili u eni, apostolskog duha i kad bi se misu slavilo na staroslavenskom jeziku. No to je toliko osjetljiva stvar da su joj se usprotivili i proma"arska vlada i sam kard. Mihalovi!. Zato Sveta Stolica zabranjuje da se na blagdan %irila i Metoda 1882. u Hrvatskoj slavi misa na staroslavenskom.

Biskup pak ne posustaje i 1888. opet, na zamolbu Pape, dostavlja promemoriju o predmetu.

Strosssmayer esto govori i piše o Slavenskim apostolima i !irilo-metodskoj baštini. %iril i Metod su živi primjer kako se zauzimati za jedinstvo Crkava.

Došli su s Istoka, daleko prije velikog raskola, udarili temelj slavenskoj pismenosti, promicali slaven4/2011.

sku kulturu, a kad su ih progonili, utekli su se Papi u Rimu i bili dobro primljeni; na Petrovu konfesiju položili su ispovijest vjere, istovjetnu s onom koju i Papa ispovijeda i od drugih traži, na kojoj se temelji prava vjera Crkve i crkveno jedinstvo. Papa je odobrio i potvrdio njihovo poslanje, crkvenu samostalnost, partikularna prava, odobrio narodni jezik u liturgiji, kao i isto ni obi aj da se u vjerovanju ne pjeva Þlioque.

Ina e, iako slavenski narodi nisu odgovorni za veliki raskol, u nj su uvu eni. Ponovno bi jedinstvo obnovilo i obogatilo obje Crkve, pravoslavna bi postala slobodna i prava pravoslavna, a katoli ka isto tako slobodna i uistinu sveop!a. Vrlo je visoka spoznaja o tome kako se jedinstvo objema Crkvama name!e radi u inkovitije evangelizacije naroda. Evangelizacija po sebi vodi jedinstvu ovje anstva, i to zbog djela spasenja koje se ostvaruje u i po Crkvi. Zasigurno, crkveno !e se jedinstvo ostvariti samo ukoliko na tome porade Crkve kao sasvim slobodne i ravnopravne, putem istinskog dijaloga i suradnje, i bez ikakva prozelitizma No, i ekumensko je nastojanje pridonosilo i slavenskoj uzajamnosti, jer je išlo za tim da se me"u narodima ostvare nužni preduvjeti za jedan plodan dijalog. Zna ajno je u tom smislu, osobito ako se usporedi s danas suvremenim ekumenskim dijalogom, da Biskup spoznaje i eš!e ukazuje na važnost koju imaju neteološki razlozi i zapreke na putu sjedinjenja. To su: nerazumijevanje, nepovjerenje, predrasude i bojazan, nacionalna, politi ka i kulturna nesnošljivost, i sli no. Sve to valja uvažavati i u ljubavi nadvladavati upravo zato da bi se Crkve me"usobno mogle me"usobno upoznavati, približiti, sura"ivati i kona no sjediniti.

Nekoliko, netom navedenih, to aka svjedo e i govore o tome da je Biskup, koliko god nastojanje da se razdijeljene Crkve sjedine nije urodilo željenim plodom, vrsno i zauzeto teološki promišljao, pionirski smiono gledao unaprijed - nagovješ!uju!i danas suvremena ekumenska stremljenja.

Zaklju ak Raznovrsne Strossmayerove zamisli i postupci nekad su metodološki jasno postavljeni, nekada manje jasno. Oni se esto me"usobno podudaraju i prožimaju, radilo se to o kulturnoj, politi koj, crkvenoj ili razini slavenske uzajamnosti. Te zamisli i postupci, pa i kad ih preina uje, temeljno idu za tim da odrede državotvorni položaj Hrvatske, da kulturno i politi ki podignu i povežu slavenske narode u europskom sustavu, a ispod svega su struje koje opet sve usmjeravaju tomu da se istovremeno nadvladavaju predrasude, nesnošljivost i onaj raskolni ki naboj što postoji me"u Crkvama i me"u narodima. Nikakvo udo, da tako raznorodni i usmjeravani pothvati nisu prolazili bez gotovo trajne napetosti izme"u zamisli i ostvarenja.

307

Zamisao o hrvatskom nacionalnom, zatim južnoslavenskom, štoviše, sveslavenskom jedinstvu nije kod Strossmayera samo primjeren suvremeni politi ki izbor koji se nametao kao mogu! i ve! provjeren u germanskom i romanskom svijetu, nego je prvenstveno crkveno-politi ko vi"enje, koje prožima intimna krš!anska teološka zamisao o jedinstvu Crkava. Same pak povijesne postaje južnoslavenskog pa zatim sveslavenskog, slavoÞlskog, jedinstva na kojima Strossmayer preina uje, upotpunjuje i zaokružuje svoju misao, jasno otkrivaju da su suvremeni crkveno-politi ki odnosi i doga"aji uvelike usmjeravali njegovu misao i djelovanje. Upravo to neosporno osigurava njegovoj misli odre"enu neupitnu izvornost obzirom na politi ko i crkveno djelovanje. Ta izvornost je osobito svježa kad je rije o ekumenskom, to jest nastojanju oko jedinstva Crkava, što je kao takvo oplemenjivalo i samu slavensku uzajamnost. $injenica da se zamisao o jedinstvu Crkva do danas nije ostvarila, dakako ni u slavenskim narodima, samo govori o tome kako ekumenski dijalog i da-

nas pluta krš!anskim tjesnacem i postojano se nada nai!i na politi ki obaviještene i crkveno odgovorne sugovornike. To pak što je Hrvatska danas prisiljena tražiti i odrediti svoje mjesto u svom geopoliti kom okružju i u Europi, podsje!a opet na osjetljivi položaj Hrvatske i na razloge koji su Strossmayera nukali da i politi ki djeluje: »Meni je najsvetije od svega, da stvar Božju ne pokvarim, ili okaljam svoju savjest.

Naš narod, iju je žarku ljubav, nadam se, u mojem srcu Bog spojio s ljubavlju prema sebi i prema svojoj svetoj crkvi, jadan i potreban pomo!i s bilo koje strane, ima malo prijatelja i poklonika. Rast vjere i morala, povezan je s pravilima i zakonima javnog reda« (Pismo Nunciju u Be , #akovo, 22. kolovoza 1865.).

Zacijelo, Strossmayerovo kulturno-politi ko i crkveno djelovanje, time što je uvažavalo slavenske i ekumenske odrednice, u odre"enom smislu i danas baca svjetlo na put koji valja prevaliti. $vrsti pak kulturni i znanstveni temelj što ga je Strossmayer udario i danas stoji, i poziva hrvatski narod i sve gra"ane na izvor istine, pravde i me"usobnog uvažavanja - kao na sjenoviti Strossmayerov "eram.

Poruka biskupa HBK u povodu popisivanja stanovništva RH Dragi vjernici!

Tijekom mjeseca travnja ove godine (od 1. do 28. travnja 2011.) u Republici Hrvatskoj provest !e se popisivanje stanovništva (ku!anstava i stanova).

To je opsežno prikupljanje podataka na državnoj razini koje se kod nas, kao i u mnogim drugim zemljama, provodi svakih deset godina. Osim što je sudjelovanje u tome popisivanju gra"anska dužnost, ono je važno za život Crkve i vjernika u društvu. Stoga vas pozivamo da promišljeno i odgovorno pristupite toj obvezi. Kao vaši biskupi, skre!emo vam pozornost na injenicu da se me"u pitanjima koja se postavljaju, u skladu sa za to pripremljenim upitnikom, nalaze i pitanja vezana uz vjersku pripadnost i narodnost. Izjašnjavanje vjernika o svojoj vjeri netko može promatrati samo kao statisti ku datost, ali dobro znamo da je ono ujedno i važan izraz svjedo enja vlastite vjere. Za onoga tko je kršten u Katoli koj Crkvi, i njoj pripada, izjasniti se katolikom zna i slobodno izre!i istinu i ne zanijekati samoga sebe.

Znaju!i da je vjernik u svim životnim prilikama i neprilikama vjernik, bez obzira na poteško!e s kojima se susre!e, dobro je oživjeti svijest da izjašnjavanje o vjeri i pripadnosti Crkvi ima svoje posljedice na sve sastavnice življenja. Stoga nije

308

udno da se u zadnje vrijeme na razne na ine pripadnike Katoli ke Crkve pokušava otkloniti od izjašnjavanja da su katolici, zamutiti pogled i stvoriti druk iju sliku o hrvatskome društvenom tkivu od onoga kakvo ono civilizacijski i kulturološki zapravo jest. Dobiveni podaci u popisu stanovništva bit !e temelj za donošenje raznih politi kih, gospodarskih i drugih odluka, važnih za vremensko razdoblje pred nama, odražavaju!i se ne samo na život ovoga naraštaja, nego i na život djece i mladih do kojih nam je stalo.

Ovime pozivamo sve vas, katoli ke vjernike, da o itovanjem svoje katoli ke vjere i pripadnosti svome narodu promi ete naše vlastitosti i vrijednosti, naš identitet, kojim pridonosimo izgradnji dobra u svojoj hrvatskoj Domovini. Pri popisivanju stanovništva, dakle, na zaboravite istaknuti da ste katolici, da ste Hrvati ili pripadnici nekoga drugog naroda, jer samo poznavanjem i isticanjem vlastitoga identiteta možemo graditi iskrenije i humanije me"usobne odnose. Neka vas prati Božja blizina i njegov blagoslov u svetim korizmenim i vazmenim danima.

U Zagrebu, 31. ožujka 2011.

Vaši biskupi

4/2011.

CRKVA I NACIONALNI IDENTITET BUGARA Niko Iki"*

Proslov: Strossmayer kao most izme!u Hrvata i Bugara Poveznica ovoj temi jest lik i djelo slavnoga "akova kog biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Nošen svojom južnoslavenskom idejom, on je uspostavljao i održavao mnoge kontakte sa slavenskim, posebno južnoslavenskim narodima i poznatim politi kim, kulturnim i crkvenim institucijama i osobama. Promicatelji ilirskog pokreta u Zagrebu nisu u svome oduševljenju za nacionalne ideje zaboravili na Bugare, iako za njih nisu previše u inili. Me"u rijetkima koji na njih nije samo mislio, nego nešto konkretno za njih inio, bio je biskup Strossmayer.

U svojoj srda nosti i darežljivosti prihvatio je i podržao mla"eg od bra!e Miladinov, Konstantina, koji je skupljao bugarske narodne pjesme. Konstantin je putovao jako dugo po svijetu traže!i donatora za izdanje svoje prve zbirke skupljenih narodnih bugarskih pjesama. Bio je i u Rusiji, ali bez uspjeha, sve dok nije upoznao biskupa Strossmayera. Pjesme su bile napisane na gr kom pismu, što se Strossmayeru nije svidjelo. Biskup !e mu pomo!i, uz uvjet da skupljene pjesme budu na bugarskom pismu. Upravo to izdanje vrednuje se u Bugarskoj kao po etak novoga nacionalnog preporoda kod Bugara. Bra!a Miladinov bila su uhapšena u Osmanlijskom Carstvu i zato ena u Carigradu, pod optužbom da su ruski špijuni. Strossmayer je do uo za to i pokušavao posredovati preko austrijskog poslanstva u Carigradu.

Bra!i to, na žalost, nije pomoglo. No njihovo djelo je snažno pomoglo nacionalnoj ideji u Bugarskoj.

Za bugarsku stvar Strossmayer intervenira kod engleskog državnika Gladstonea. Preko njega upozorava svjetsku javnost 1876. god., pozivaju!i u borbu protiv turskih zlo ina u Bugarskoj. U tom interventu on predstavlja bugarski narod kao miran, svjestan, radin i, prije svega, sposoban za svaku autonomiju.

U svom pismu on iznosi tezu da bi se administrativnom autonomijom u Bugarskoj emancipirale izvrsne snage, koje bi mogle donijeti izvrsne rezultate kako na moralnom, tako i znanstvenom podru ju. Strossmayer sugerira da bi djelomi na crkvena autonomija ovom narodu bila uzorom civilne autonomije.1 * Autor priloga sve!enik je Vrhbosanske nadbiskupije, profesor ekumenske teologije na Katoli kom bogoslovom fakultetu u Sarajevu.

4/2011.

Biskup se zauzimao preko pape Pija IX., kao i kod velikih sila, za bugarsku samostalnost i slobodu.2 Strossmayer nije nikada zaboravljao crkvene interese kad se borio za narodne i državno- politi ke ciljeve. Kada je došlo do ekskomunikacije krajem 19. st. izme"u bugarskih velikodostojnika i ekumenskog patrijarhata, kada su neki Bugari okupljeni oko Cankova prihvatili primat pape i njegovu jurisdikciju, uspjelo je Strossmayeru posredovati da nekoliko bugarskih bogoslova do"u u Zagreb.3 Biskupu je bilo uvijek važno pridobiti crkvene ljude za narodnu stvar i crkveno jedinstvo. Žarko je želio duh slavenskih apostola %irila i Metoda vidjeti bezuvjetno proširenim u Bugarskoj. Me"u 143 lana Akademije nauka i umjetnosti u Zagrebu u 19.st. bilo je i pet Bugara, koje je Akademija primila na Strossmayerov zahtjev.4 Cilj ovog uratka jest osvijetliti ulogu Pravoslavne Crkve u procesu bu"enja nacionalnoga i vjerskog identiteta kod Bugara u 18. i 19. st.5

1. Propadanje carevine – ra!anje domovine a) Stimulativni impulsi u duhu vremena Za ovo razdoblje povijesti cijele Europe dominantan pojam bio je »liberalizam«, ideološki pokret ije se djelovanje osjetilo u svim porama kulturnoga, politi koga i crkvenog života, koji svoj vrhunac doživljava u drugoj polovici 19. st. Pokret je prili no složen, a mnogi ga pojednostavljeno prikazuju. Oslonjen na ideje Francuske revolucije, posebno snažno se osjetio u zahtjevu za slobodom. Tako npr. na gospodarstvenom polju u smislu slobodne trgovine, u politi kom smislu bio je prožet idejom ljudskih prava izraženih kroz slogane kao što su: jednakopravnost svih ljudi, pravo na slobodne izbore, pravo na slobodu medija. Na znanstvenom podru ju došlo je do kulta intelekta koji treba »prosvijetliti« svakog ovjeka i tako ga u initi sretnijim i zadovoljnijim. Kultura je bila posebno nošena liberalnim duhom. Vjerovalo se da !e takva kultura i takva znanost pokopati vjeru i religiju, da !e dokazati neutemeljenost Objave i raskrinkati je kao mit. $inilo se da je cijelo liberalno ozra je upereno protiv vjere i Crkve. Bilo je utemeljenih, a daleko više paušalnih radikalnih napada koji izražavaju mnogobrojne parole, poput one da je vjera privatna stvar.

Iz toga je slijedilo da Crkva ne treba imati odgojne, školske, karitativne i humanitarne ustanove, da država treba Crkvu strogo kontrolirati i u initi je poniznom službenicom vlasti. Zaokruženo gledano,

309

plod sveukupnog ozra ja bilo je nacionalno bu"enje kod mnogih naroda u Europi, a posebno u srednjoeuropskom i jugoisto nom dijelu. Ova nacionalna stremljenja uzdrmala su temelje dviju svjetskih velesila toga vremena: Austro-Ugarsku monarhiju i Otomansko Carstvo.

identitet. Na prvom mjestu jest proces bu!enja nacionalne svijesti. Posebnu ulogu u tom procesu igralo je školstvo. Prvi veliki uspjeh zna ila je crkvena sloboda. Kao to ka na »i« došla je politi ka sloboda Bugara.6 Nešto više o svakom razdoblju na sljede"im stranicama.

b) Politi ka borba protiv Turaka

a) Bu!enje bugarske nacionalne svijesti

Za lakši pristup našoj temi moramo se prvo fokusirati na povijesni okvir politi kih doga!aja u okruženju Bugarske, dakle, u jugoisto noj Europi po etkom 19. st. Za bolje razumijevanje dovoljan je pogled samo na fakti ne injenice, ostavljaju"i po strani njihove detaljne uzroke i razvoje, okolnosti i speciÞ nosti. Grci su ostvarili svoju državnu autonomiju u razdoblju od 1822. do 1830. god. Gr ka je kao slobodna kraljevina bila priznata u Londonu 1832. god. Srbi su dobili svoju državnu autonomiju unutar Turske 1830. god., a na Berlinskom kongresu 1878. god. potpunu državnu neovisnost, koju su 1882. god. preto ili u svoju kraljevinu. Kod Rumunja se 1859. god. dogodilo ujedinjenje Vlaške i Moldavije. Pod zajedni kim sadašnjim imenom priznati su 1861. god., a punu neovisnost postižu tako!er na Berlinskom kongresu 1878. god. Albanija je u svemu malo kasnila. Ona je tek 1912. god. postigla svoju autonomiju.

Kao ni drugim narodima jugoisto ne Europe, tako ni Bugarima nije bilo lako preživjeti ni u nacionalnom ni crkvenom smislu u Osmanlijskom Carstvu.

Kratko nakon pada Konstantinopola 1453. god. uspjelo je gr kom patrijarhu snagom jednog sultanskog fermana (odluke) proširiti svoju crkvenu vlast i na bugarsko-makedonsko podru je. On se smatrao glavnim crkvenim poglavarom svih pravoslavnih u Carstvu, pa je lagano, uz pomo" osmanlijskih vlasti, ukidao jurisdikcije drugih pokorenih patrijarhata. Tada je uloga gr ko-carigradskog patrijarha bila na politi kom planu daleko ve"a i zna ajnija. Svoju vlast proširio je ne samo na crkvenom, nego i na civilnom podru ju. Dobio je od Porte status etnarha, to zna i izjedna eni status nekog pokrajinskog namjesnika i vladara, s tom razlikom što se njegova vlast odnosila samo na pravoslavne, ali u cijelom Carstvu, a ne samo u nekoj pokrajini.

c) Crkvene autonomije i samostalnosti Gotovo kod svih zemalja i naroda na jugoistoku Europe scenarij je bio isti: crkvena sloboda dolazi poslije državne autonomije ili neovisnosti. Tako Grci proglašavaju crkvenu autonomiju poslije uspješnog ustanka protiv Turaka 1822. god. Sljede"i stupanj proklamacije nacionalne Gr ke Pravoslavne Crkve slijedi poslije priznanja slobodnog gr kog kraljevstva 1832. god., a svoju crkvenu samostalnost proglašavaju 1850. god. s priznavanjem po asnog primata Konstantinopolu. Kod Srba je 1830. god. proglašena crkvena autonomija, 1878. god. autokefalnost, a 1920. god. tre"i patrijarhat. Kod Rumunja je 1865. god. proglašena autokefalnost, koja je priznata tek 1885. god., a 1925. dobivaju crkveni patrijarhat. U Albaniji se poslije osloba!anja 1912. god. nije uspjela uspostaviti crkvena hijerarhija sve do pada komunizma.

Ovakve ideje i osloba!aju"e želje zapljusnule su i Bugarsku te pridonijele njihovu nacionalnom bu!enju i crkvenom preporodu. Kako je bilo u Bugarskoj s crkvenom i državnom samostalnoš"u? To je pitanje na koji tražimo podrobniji i konkretniji odgovor u crkvenom i donekle u državno-politi kom smislu na sljede"im stranicama.

2. Borba Bugara za identitet Poznati bugarski povjesni ar Staneff razlikuje etiri razdoblja procesa borbe Bugara za njihov nacionalni

310

Osmanlije su sve krš"ane u Carstvu smatrali giaurenima, što bi u doslovnom prijevodu zna ilo stranim nevjernicima, ne razlu uju"i ih prema njihovu nacionalnom osje"aju, ve" prema vjerskoj pripadnosti, što je u 19. stolje"u u Osmanlijskom Carstvu zna ilo gotovo isto što i nacija. Njihov pojam milet imao je za slavensku populaciju prvenstveno zna enje vjere, a onda naroda i nacije. Mogli bismo govoriti o tadašnjoj religioznoj nacionalnosti i nacionalnoj vjeri.

Sasvim je sigurno da se do tada pojam nacije neodvojivo oslanjao na konfesiju. U tom smislu su razumijevali sve pravoslavne kao jedan milet.7 Dakle, razne narode iste vjere oni su gledali kao jedinstveno »stado«.8 Treba naglasiti da Osmanlije ipak krš"ane nisu smatrali poganima ili bezvjercima. Oni su sve krš"ane smatrali vjernicima koji imaju objavljenu Knjigu.9 Osmanlijsko Carstvo pridavalo je ipak premalo važnosti vlastitoj kulturi, vlastitom školstvu i znanosti.

Stoga nije bilo ni za o ekivati da "e druk ije postupati s drugim narodima svoje carevine. Upravo su ovu injenicu uvidjeli i po eli koristiti Grci u Carigradu. Oni su se izobražavali i tako preuzimali znaajne pozicije u bankarstvu, trgovini, školstvu, itd.

Tako su postali poznati i priznati, ali i jako potrebni Carstvu i vladaju"im strukturama. Na drugoj strani, Bugari nisu bili doma"ini u svojoj vlastitoj ku"i, tj. zemlji. Osmanlije, a onda i Grci, preplavili su njihovu zemlju i ubrzo se osje"alo otu!ivanje na svim stranama. Školovanim i izobraženim Grcima uspijevalo je pridobiti naklonost Porte te, sukladno tome, 4/2011.

zaposjesti sve vode"e pozicije u svim strukturama u bugarskoj zemlji. Uspjeli su proširiti svoj utjecaj i na državu i na Crkvu. 10 Ovakve gr ke utjecajne i dobro organizirane krugove nazivalo se fanariotima, prema nazivu gradske etvrti u Carigradu Fanar (Fener - svjetionik na ulazu u luku), gdje je bilo smješteno sjedište gr koga (danas carigradskog) patrijarhata, na Zlatnom rogu. Važno je napomenuti da se uglavnom radilo o gr kim plemenitaškim obiteljima bizantskog podrijetla, ali mahom crkvenim osobama, koje su bili dobro povezane s bogatim gr kim trgovcima, kao i o osobama na važnijim položajima u osmanlijskoj upravi.11 Nasuprot fanariotima, bugarski su sve"enici bili neškolovani i mahom nepismeni (dokumente su ovjeravali pritiskom palca a ne potpisom).12 Izuzevši brdovite, planinske bugarske krajeve, ovi neškolovani bugarski sve"enici morali su upotrebljavati gr ki jezik u liturgijskim slavljima u svojim gradskim crkvama. Treba naglasiti da su se, zahvaljuju"i raznim uzrocima, u gradskim bugarskim sredinama koristila dva službena jezika: gr ki i turski. Tur in je bio šef i aga, upravitelj i gospodar, a Grk obrazovan gra!anin s uvaženim pozicijama, kao npr. lije nik, trgovac i sl. Bugarin je u tom bugarskom mozaiku bio naj eš"e gorštak, seljak, ov ar i sl. Iz te socijalne i društvene pozicije kulturni gr ki fanarioti su nekulturne Bugare nazivali jednostavno barbarima.

U crkvenim bugarskim krugovima vladala je velika socijalna bijeda. Da bi uop"e preživjeli, mnogi bugarski episkopi morali su po"i na tzv. prosja ka putovanja, naj eš"e u Rusiju. Uz skupljenu materijalnu pomo", oni su donosili i novu nadu u bolju budu"nost njihove Crkve i naroda. Nadu su vezali uz jaku rusku državu i obe"anja bratske pomo"i. Ta prosja ka putovanja bila su znak bijede, ali i nade u oslobo!enje od osmanlijske vlasti. Tako je Crkva malo - pomalo postala nositelj osloboditeljske nade. Život Crkve u bugarskim brdima nije, dakle, bio nimalo jednostavan i lak. Imao je silu poteško"a, koje ovdje ne treba opisivati. Obi no se kaže da je svako zlo za neko dobro. To bi se moglo primijeniti i na bugarske prilike života u planinama. Naime, onaj silni gr ki utjecaj koji se lako i brzo širio bugarskim gradskim i industrijaliziranim podru jima, teže je osvajao bugarske brdske predjele. U tim ljudima živo je živjela nada u bolju bugarsku budu"nost. U njihovim malim brdskim crkvicama služena je i dalje liturgija na staroslavenskom (starobugarskom), a u malim šupama, koje nisu ni li ile na neke škole, održavala se nastava na bugarskom.13 Na taj je na in održavana nada u bolju bugarsku budu"nost. Ona je tinjala poput malog i slabašnog plamena tanke svije"e, ali je davala malo svjetla i veliku nadu. Srca tih bugarskih gorštaka i seljaka preuzimat "e ulogu uvara bugarske nacionalne svijesti, kulture i crkvenosti. Oni sa uvaše jezik u liturgiji, slovo u bugarskoj 4/2011.

knjizi, tradiciju u bugarskom srcu. Neki brdski bugarski samostani, kao npr. Rilski u jugozapadnom dijelu Bugarske, iznad kojega se diže najviši planinski vrh Balkana, postao je kao bugarski grad na gori.

Samostan datira još iz desetog stolje"a s bogatom bibliotekom i muzejom, kojega su Osmani više puta opustošili i palili.

Ne samo u Bugarskoj nego i izvan Bugarske, zaživljava snažan protugr ki i protuosmanlijski otpor u atoškim samostanima kao što je Zograf, koji su osnovali trojica monaha iz Ohrida, i Vatoped. Zajedno s Rilskim oni "e se razviti u snažne nacionalne i crkvene bugarske centre. Oni su uvali, potpomagali, održavali staru bugarsku kulturu, prije svega kroz religioznu izobrazbu, koja je poput sr anog aparata pomogla da preživi i oživi bugarski identitet.14 Iz ovih brdskih bugarskih sredina i krugova, okupljenih oko starih bugarskih samostana, izrast "e, poput glasa iz pustinje, snažan i javan poziv za oslobo!enje Bugarske, koji "e kasnije snažno odjeknuti po bugarskim dolinama.

Jedan od snažnih glasova koji je pozivao na bu!enje nacionalne i crkvene bugarske svijesti bio je monah Pajsije (Otez Paisi ,1722.-1798.). On je kao monah samostana Hilandar na Atosu napisao svoju »Slavensko - bugarsku kroniku«. Njegovo se djelo širilo prepisivanjem, pa je do danas prona!eno oko pedesetak prepisanih kopija.15 Pajsije nije pisao neko znanstveno djelo, nego više pozivao narod srcem na osviještenje. On je zaklinjao, kumio svoje zemljake, otprilike ovakvim rije ima: Bugarine, upoznaj svoje korijene i svoj jezik. Ljubi svoju domovinu, upoznaj njenu povijest i baštinu. Imali smo nekad svoje kraljeve i svoje patrijarhe. Trudi se upoznati svoju prošlost kako to ine drugi narodi. Oni pišu svoje knjige na svome narodnom jeziku, koji vole i cijene.

Neki se narodi s nama ismjehuju (Srbi i Grci) kao da smo mi nižega ranga i kao da nemamo svojih careva, patrijarha i svetaca, kao da smo bez povijesti.

Ovo djelce neka pokaže slavnu povijest Bugara, ak i slavniju od drugih, sa slavnim carevima i patrijarsima, sa slavnom kulturom, jer su drugi narodi od nas preuzeli pismo. Na žalost, ima Bugara koji više i ne znaju svoje bugarsko podrijetlo, koji govore i pišu gr ki. Ima ih koji se stide svoga bugarskoga roda i poroda. Stide se priznati Bugarima. Ne srami se svoga roda, svoga jezika i pisma. Grci su, istina, školovaniji, ali ti, Bugarine, ljubi svoj rod i svoj jezik, jer je bugarska jednostavnost ljepša od gr ke pokvarenosti i podmuklosti. Bog više voli jednostavne seljake i ov are…16 Stil i na in pisanja imaju samo jedan jedinstven cilj, a to je probu!ivati nacionalni ponos i svijest kod Bugara, da su jednako vrijedni kao i drugi, da se nemaju ega stidjeti i da ne trebaju svoje zaboravljati i nijekati. On pokušava nataložene osje"aje manje vrijednosti pretvoriti u bugarski ponos, a one

311

jednostavne bugarske vrline predstaviti ve"ima od gr ke podmukle školovanosti. Najve"i problem on vidi u tome da Bugari ne poznaju svoju prošlost pa je, sukladno tome, lako zaboravljaju. Zato on isti e potrebu upoznavanja svoga roda. Svoje sunarodnjake ne osu!uje zbog nepoznavanja, ali ih proglašava izdajicama ako se ne potrude upoznati svoju baštinu.17 Ovo je djelce pokazalo dovoljno hrabrosti. Bilo je poput zore koja najavljuje svjetlo dana.18 Ono je postalo impuls u procesu bu!enja nacionalne svijesti kod Bugara. Naravno da cijeli bugarski pokret nije ostavljao ravnodušnim gr ke fanariote. Oni zaoštravaju odnose i preko svojih veza na sultanskome dvoru uspijevaju 1767. god. pridonijeti ukidanju slavenskog patrijarhata u Ohridu.

Pajsijev poziv našao je odziv u njegovu u eniku Stojku Vladislavovu, koji je prvotno bio u itelj, a poslije pošao monaškim putom i postao episkop Vrace, koju vodi pod imenom Sofronije. Vladislavov putuje episkopijom i cijelom zemljom, propovijeda bugarski.19 On sam opisuje svoja putovanja i doživljaje. Nakon propovijedi na bugarskom ljudi su ga držali za Þlozofa, prisje"a se on.20 Episkop Sofronije dobro je razumio ulogu kulture u dizanju nacionalne svijesti. Zato je podupirao školstvo kao temelj nacionalnog osvješ"ivanja.21 U neznanju je gledao uzrok osmanlijske okupacije. Dok je Pajsije stavljao naglasak na rod, dotle Sofronije, kao bivši u itelj, razumije jezik kao najzna ajniji pokreta i temelj nacionalnog identiteta.22 Bugarska nacionalna i crkvena povijest predstavlja ovu dvojicu crkvenih ljudi, s naglašenim romantizmom, kao prete e bugarskoga nacionalnog pokreta.

Pripadanje bugarskom rodu i bugarski jezik bili su moto njihova djelovanja, koje "e kasnije, u 19. st., prerasti u masovni nacionalni pokret u Bugarskoj.

b) Školstvo u službi nacionalnog identiteta Ra!anje ideje o bugarskom nacionalnom pokretu vezano je za tzv. "elijske škole, koje su bile tako male kao samostanske "elije. One su imale doista crkveni karakter. To dokazuje i njihov školski program. U njemu se arhivski mogu na"i predmeti oslonjeni na molitvenik ili psaltir i to na starom bugarskom jeziku. Vrlo je zanimljivo da se na samom po etku, po školskom programu, nije u ilo itati i pisati. U enje se zasnivalo isklju ivo na memoriranju i u enju napamet i tako se prenosila bugarska vjerska i kulturna baština. Tek su kasnije po eli s opismenjavanjem.

Sredinom 18. st. bilo ih je 21, a stotinjak godina kasnije, npr. 1834. god., bilo ih je ak 190. Zanimljivo je da ih je najmanje bilo u gradi"ima i gradovima.

Mahom su bile u planinskim ruralnim sredinama.

Takva jedna poznata "elijska škola bila je u Kotelu.23 Suvišno je napominjati da su tadašnje gr ke škole bile daleko na višoj razini, bolje organizirane, daleko bolje opremljene, ali i sa zahtjevnijim školskim programom. Takve škole su bile moda toga vremena.

312

Tko nije znao gr ki, važio je za nepismenoga. Zato su ove škole privla ile i mnogu bugarsku djecu. Takva jedna poznata gr ka škola bila je u Ionini, a poha!ala su je i bra"a Miladinov.24 Prosvjetiteljske ideje zapadne Europe teško su prodirale u Osmanlijsku Carevinu. One koje su se uspjele provu"i imale su silan utjecaj na bugarski pokret. Prvo su bile prihva"ene u školstvu. Veliki podstrek bugarskoj nacionalnoj ideji bili su uspjeli oslobodila ki ustanci Srba i Grka po etkom 19. st., što se nije moglo sakriti ni u carevini. Posebno veliki utjecaj na nacionalni pokret izvršili su oni Bugari koji su studirali u inozemstvu. Školstvo je sve više dobivalo na važnosti. Prvu modernu bugarsku školu, po uzoru na europske, otvorili su Vasil Aprilov i Pauzolov 2. sije nja 1835. god. u Gabrovu. Oni su prihvatili bugarski bukvar i pravila pisanja, koje je P. Beron izradio još 1824. god. Monah NeoÞt izradio je 1835. god. bugarsku gramatiku. Aprilov je otvoreno usmjerio školu s ciljem bu!enja bugarske nacionalne svijesti. Ovakva škola, utemeljena na izri ito nacionalnom modelu, zaživjela je uskoro i u Brasovu, pod vodstvom P. Berona, a onda vrlo brzo i u drugim krajevima Bugarske.25 U narednih pet do šest godina bilo ih je ak 53 u gradovima. Tako se, prije svega, gr ki utjecaj u Bugarskoj smanjivao zahvaljuju"i širenju bugarskih škola, a nešto kasnije velikim doprinosom tiskovina i literature. Fanariotizam je postajao sve omraženiji, ali i ugroženiji. To dokazuje i izgon nekih fanariotskih biskupa.26 Školski je program postajao sve više nacionalno orijentiran. Odvija se isklju ivo na bugarskom jeziku, primjenjuje se bugarska gramatika, širi se svim silama bugarska kultura, ponosno isti e bugarska povijest, koju Gerov uvodi kao službeni predmet 1851. god. u Plovdivu, a u narednih petnaestak godina ona "e postati obvezni predmet u svim bugarskim školama. U prvi plan dolazi bugarska kultura koja se razumije kao temelj nacionalnoga osvješ"ivanja. U jednom romanti nom zanosu širi se oduševljenje za sve što je bugarsko.27 U ovom razdoblju bugarskoga romantizma školstvo je potpuno institucionalizirano i prošireno na cijeli bugarski teritorij, postavši stvarnim kvascem bugarskoga nacionalnog identiteta.28 Ovdje posebno istiem da je Crkva iznjedrila školstvo. Ono je ro!eno pod njenim okriljem. Ona ga je sa uvala i usmjerila, a onda ga je školovana kulturna bugarska elita prihvatila i ugradila kao kamen temeljac bugarske nacionalne svijesti. Male crkvene "elijske škole postavile su temelj, a nacionalnu nadogradnju preuzele moderne bugarske škole, koje su imale za cilj kako crkvenu, tako i nacionalnu bugarsku samostalnost.

c) Crkvena autonomija – prethodnica politi koj neovisnosti Za razliku od svojih susjeda koji su stekli prvo svoju politi ku slobodu, Bugari su prvo dobili svoju 4/2011.

crkvenu samostalnost. Kao i svaki proces, i ovaj je imao svoje bitne korake i elemente. Strahovito snažni gr ki utjecaj preko fanariota u Bugarskoj vratio im se kao bumerang. Što je gr ko sve"enstvo manje uvažavalo bugarsku Crkvu, što je više ponižavalo njihove gotovo nepismene sve"enike, to je bivalo sve omraženije kod Bugara. Što su više protežirali gr ko, to su neizravno snažnije poticali bugarsko. U takvom ozra ju bugarski vjernici i sve"enici nisu ništa više željeli doli slobodu i neovisnost njihove Crkve. Ove potajne želje poprimile su svoje konkretne obrise kada je crkveno i civilno školstvo postavilo dostojne temelje nacionalne svijesti i pripadnosti bugarskom identitetu.

U tom okviru, europski nacionalni procesi, poticaji i utjecaji 19. st., došli su kao naru eni. Posebno snažan vjetar u le!a Bugari su dobivali iz carske i pravoslavne Rusije. Sve se razvija tako da ide njima u prilog. Stalno slabljenje turske carevine prisiljavao je Osmanlije na neke reforme, koje su se tako!er pokazale kao pozitivan doprinos bugarskoj nacionalnoj ideji. Sve kulturno u Bugarskoj ujedinilo se oko uspostave vlastite crkvene samostalnosti, a to je eo ipso zna ilo protiv gr kih crkvenih interesa u Bugarskoj.

U jednom fermanu, koji potpisuje sultan Abdul Mešid 2. studenoga 1839., tzv. Hati-šerifu od Gilhane, bila je prakti no obznanjena neka vrst ustavne slobode. Gledano iz bugarske perspektive, u tom važnom dokumentu priznaju se kao jednakopravni svi narodi Osmanlijskog Carstva, te se svima jednakopravno dopušta vjerska sloboda, neka gra!anska prava i pravo vlasništva.29 Na temelju ovog dokumenta Bugari su imali pravo sudjelovati u lokalnoj upravi, pravo biranja vlastitoga gradona elnika, jer je uloga spahija kao upravlja a dokinuta. Iako ovaj reformski zakon nije kona no proveden zbog velikog turskog otpora, ipak je on bio snažan poticaj i ohrabrenje na zapo etom nacionalnom putu. Bugari su ovu pravnu priliku više iskoristili u borbi protiv gr kih crkvenih, negoli turskih civilnih interesa.

Direktna borba protiv gr kih fanariotskih interesa zna ila je indirektnu borbu za bugarsku crkvenu samostalnost.

Sazrelo je vrijeme da se formuliraju prvi zahtjevi glede crkvene autonomije. Išlo se doista postupno.

Prvo su tražili da im se u svakom gradu stavi na raspolaganje barem jedna crkva, gdje "e bugarski sve"enici na bugarskom jeziku slaviti liturgiju za bugarske vjernike. Potom su tražili da u svojim gradskim etvrtima smiju slobodno graditi svoje crkve, te da se Grci ne miješaju u bugarske crkvene strukture, niti u procese odlu ivanja. Kao tre"e, tražili su da u svojim selima tako!er smiju slobodno graditi nove i modernije crkve.30 Svi ovi zahtjevi o it su pokazatelj da su im gr ki velikodostojnici branili takve gradnje i celebracije na bugarskom. Zahtjevi se ine vrlo opreznim, ali su u stvari duboko promišljeni.

4/2011.

Nije se išlo frontalno protiv gr kih crkvenih struktura, traže"i, recimo, direktno i odmah samostalnost, nije se tražilo da gr kog metropolita zamijeni neki bugarski. Oni su priznavali zakonodavnu crkvenu vlast i razumjeli su se kao dio jedinstvene pravoslavne crkvene strukture u zemlji. S ovim, naoko malim zahtjevima, u inili su prvi konkretni korak prema crkvenoj autonomiji.

Ovi su zahtjevi opasno polarizirali ekstremne skupine bugarski orijentiranih krugova i grkoÞla. Me!u skupinama je dolazilo i do Þzi kih obra una i nasilja. GrkoÞli su pretežito bili na mjestima crkvenih velikodostojnika, kojima se predbacivalo velike pogreške, protekcije, korupcije, nepravde, itd. Sve eš"e su Bugari optuživali grkoÞlske velikodostojnike na sultanskoj Porti i tražili svoje pravo na carskim instancijama. Cankov je otvoreno govorio da je Bugarima potrebna sila na koju "e se osloniti, i kojoj "e mo"i iznijeti svoje zahtjeve, a to je sultan Abdul Mešid i njegov sultanat.31 Porta je donekle zadovoljila bugarske zahtjeve. Dala im je za pravo slobodno graditi svoje crkve i slobodno ispovijedati svoju vjeru. Dublje se nije izravno miješala u konßikte, jer su ih razumjeli kao unutar - krš"anske probleme. I ovo se doživljavalo kao potpora bugarskoj stvari.

Poslije Krimskog rata 1856. god., tzv. Hati-Hamujan dokumentom, stvorena su crkvena vije"a koja imaju upravljati crkvenim dobrima i pri tome ih štititi od svih zloporaba, pa i onih crkvenih velikodostojnika. Za bugarsku stranu ovo je bio veliki znak koji je naišao na odobravanje i prihva"anje, a za gr ku stranu odredba je bila neprihvatljiva, zbog ega je nisu doslovno provodili. Svi ovi koraci zna ili su navo!enje vode na bugarski mlin. Slijedili su novi zahtjevi i nove formulacije, ali sada pretežito liturgijskog karaktera. Oni dodatno zahtijevaju da smiju O enaš moliti na bugarskom, da se biblijsko itanje uzme na bugarskom, da jedna strana u crkvi pjeva gr ki a druga bugarski, da se na velike svetkovine služi jednom bogoslužje samo za Bugare, a na drugu svetkovinu samo za Grke, te da crkve u njihovim etvrtima prije!u u bugarsko vlasništvo.32 Ovi zahtjevi na prvi pogled izgledaju bezazleni islamskoj upravi u Carigradu. Budu"i da su prvenstveno liturgijske naravi, ostali su od Porte neuslišani. Ali, u stvari, oni izravno pokazuju ve"u želju za razdiobom. U njima ima doista više tendencije odvajanja. Iako su ostali bez konkretnog rezultata, ipak su imali veliko poticajno i ohrabruju"e zna enje. Ubrzo iza toga Bugari su se oglasili s velikim zahtjevima za crkvenom samostalnoš"u. Episkopi Ilarion iz Elene, Auksentije iz Velesa i Pajsije iz Plovdiva odlu ili su zajedno utemeljiti autonomnu Bugarsku Pravoslavnu Crkvu. Oni su obznanili da više ne priznaju carigradskog gr kog patrijarha kao svoga vrhovnog poglavara, što je veliki korak prema samostalnosti.33

313

Ovaj korak triju bugarskih pravoslavnih episkopa kao da nije uznemirio carigradske crkvene vrhove.

Oni su 1858. god. sazvali crkvenu sinodu u Konstantinopolu. Me!u 40 gr kih predstavnika bio je samo jedan jedini bugarski. Sinoda je prividno djelovala skoro dvije godine, ali bez konkretnih rezultata. #ini se da je odugovla enje bila takti ka metoda Grka.34 Odugovla enje rješavanja bugarskog crkvenog pitanja u Carigradu navelo je neke snage u Bugarskoj da potraže priznavanje samostalnosti na nekom drugom mjestu. Tako je Cankov zastupao ideju da samostalnost bugarske Crkve treba potražiti u Rimu.35 Sli na situacija je bila i za prvog bugarskog kralja Borisa (Bogorisa).36 U me!uvremenu su trojica spomenutih bugarskih episkopa došla u Carigrad na vije"anje. Tijekom misnog slavlja na Uskrs 1860. god. u Carigradu bugarski vjernici su, na mjestu gdje se spominje ime patrijarha, izvikivali da oni ne žele carigradskog poglavara. Ovo, i niz drugih sli nih doga!aja, poslužilo je Grcima da pridobiju osmanlijske vlasti da episkope uhapse, optuže i osude, te da ih protjeraju. Do tada mirna situacija sada je postala vrlo užarena. Dolazilo je do tu njave u crkvenim dvorištima, štoviše, i u crkvama. Došlo je do spaljivanja starih bugarskih crkvenih knjiga od strane fanariota.37 Prognani episkopi postali su bugarski heroji, a stvar je zahvatila sve pore bugarskoga crkvenoga i javnog života.38 Bugarsku težnju za crkvenom samostalnoš"u silno su poduprle društvene tiskovine. U najmasovnijim dnevnim novinama »Balgaria« pisalo je 29. kolovoza 1859. da su fanarioti smrtni neprijatelji Bugara, koji nastoje održati Bugare u neznanju ko enjem bugarskoga školskog sustava. Novine pozivaju sve Bugare da zaštite nacionalne i crkvene interese od Fanara. »Balgaria« se nije samo borila protiv gr kih crkvenih interesa nego i protiv ruskih, jer su Rusi u ovoj fazi osamostaljenja podržavali gr ki patrijarhat.39 Borba za crkvenu samostalnost prenijela se izvan crkvenih struktura, postavši politi ko pitanje. Time je bugarsko crkveno pitanje postajalo sve opasnije za samo Osmanlijsko Carstvo. U tom sklopu treba razumjeti odluku Porte od 28. velja e 1870., kojom se utemeljuje posebna bugarska Crkva, pod imenom »Bugarski egzarhat«.40 Neki interpretiraju ovu odluku priznanja crkvene autonomije kao istovremeno egzistencijalno priznanje bugarske nacije.41 Ubrzo iza sultanova fermana sazvana je bugarska crkvena sinoda koja je 16. velja e 1872. izabrala Antima, biskupa Vidina, za prvog egzarha, ali sa sjedištem u Carigradu. Tada je utemeljen Sveti sinod od pet najstarijih bugarskih biskupa. Na blagdan slavenskih apostola $irila i Metoda proglašena je bugarska crkvena autonomija.

Na sve to je reagirao gr ki patrijarhat u Carigradu s izop"enjem koje proglašava sve Bugare šizmatici-

314

ma. Ova šizma trajala je punih 70 godina, prakti no do kraja Drugoga svjetskog rata. Bugarska Crkva je ipak dosegla svoj cilj i postigla svoju neovisnost.

Mukotrpni i dugi proces urodio je plodom. Time bugarski apetiti nisu potpuno zadovoljeni. Još nedostaje politi ka sloboda i bugarska država.

d) Borba za politi ko i nacionalno osamostaljenje Ovdje mi nije cilj sustavno i opširno predstaviti povijesnu stranu bugarske borbe za politi ku samostalnost, koliko ukazati na jedinstvo crkvenih i politi kih struktura u tom nastojanju. Vidjeli smo da su Bugari prvo izborili crkvenu samostalnost. Slijedila je borba za onu politi ku. Valja postaviti pitanje, zašto prvo crkvenu, pa onda politi ku? U traženju odgovora treba naglasiti da je u tom sklopu više elemenata igralo važnu ulogu. Me!u prvim imbenicima valja spomenuti geopoliti ki položaj Bugarske, kao središnjeg europskog dijela Osmanlijskoga Carstva, pa stoga okruženog jakim carskim vojnim korpusima sa svih strana. Preko Bugarske su vodili svi važniji putovi u one udaljene krajeve Osmanlijskog Carstva. U svakom slu aju snažna osmanlijska vojska bila je u stanju vrlo brzo i vrlo lako ugasiti svaki pokušaj bugarskog ustanka. Nadalje, treba imati na umu da su se neke reformske struje pojavile u Carigradu, ali su bile snažno opstruirane od jakih provincijalnih uprava, koje su posebno bile nemilosrdne u Bugarskoj. Ipak, najvažniji argument leži u injenici da su crkvene i politi ke struje u samoj Bugarskoj bile jako polarizirane. I ovdje su nesuglasice onih probugarskih i onih progr kih snaga bile i crkveno i politi ki snažno suprotstavljene. Dakle, nije moglo biti zajedni kog politi kog koraka u smjeru politi kog osamostaljenja. U takvoj situaciji bilo je razborito odlu iti se i usmjeriti prvo na crkvenu, a onda, uz pomo" Crkve i njenih struktura, prvenstveno školstva, ujediniti se u borbi za državno- politi ku slobodu.

Vrlo je zanimljivo da je bugarska inteligencija svesrdno pomagala Grke i Srbe kada su oni vodili borbu za svoje politi ko osamostaljenje, a da u isto vrijeme nisu poduzimali krupnije korake za vlastitu politi ku slobodu. Štoviše, bilo je i takvih koji su veli ali i slavili sultana kao pravednoga i milostivoga oca, kao svemogu"ega monarha koji se posvuda zauzima za dobro siromašne raje. Njihovo hvaljenje sultana zna ilo je pripisivanje velike krivnje gr ki orijentiranim fanariotima koji su beskrajnu dobrotu sultana zlorabili i radili u svemu protiv njega.42 Politi ki su se Bugari prvenstveno usmjerili na borbu protiv gr kog utjecaja na Porti i u Bugarskoj.

Odlu uju"a inicijativa za konkretnu borbu za bugarsku politi ku samostalnost došla je iz krugova bugarske inteligencije koja je boravila u inozemstvu, primarno u Srbiji i Rumunjskoj, a posebice u Rusiji, 4/2011.

koji su održavali tijesne veze s crkvenim krugovima u Bugarskoj. Oni su osjetili da je došao pogodan politi ki trenutak za organiziranje ustanka protiv Turske Carevine. Prvi korak bilo je osnivanje središnjeg revolucionarnog odbora u Bukureštu, na ijem elu su bili Georg Rakovski (Ljuben Karavelov), Vasil Levski (Vasil Ivanov Ku ev) i Hristo Botev (Betev).

Ovaj krug je 1872. god. utemeljio bugarsku vladu u egzilu, konkretno, u Bukureštu.43 Pristupilo se konkretnim akcijama. Oni su 1876. god. izveli tzv. »Travanjski ustanak«. Ustanak je brzo bio ugušen, ali su njime snažno svratili svjetsku pozornost na bugarsko pitanje.Tako je, primjerice, od velike koristi bilo zauzimanje engleskog državnika Gladstonea i svjetski poznatog francuskog književnika Victora Hugoa. Ovdje je sasvim na mjestu spomenuti i !akova kog biskupa Strossmayera koji se vodio na elom da se kulturom stvara nacionalni identitet, pa je u tome pomagao i Bugare, kao što smo vidjeli u proslovu. Nakon ugušenog travanjskog ustanka bugarski egzarh Antim šalje na Zapad svoja dva delegata (Balabonova i Cankova) da izvijeste svjetsku javnost o zlo inima Turaka. Turske obavještajne snage su crkvenog velikodostojnika razotkrile, brzo osudile i poslale u izgnanstvo. Na njegovo mjesto izabran je egzarh Josif.

Na krvave travanjske doga!aje reagirale su svjetske sile i sazvale konferenciju na razini veleposlanika u Carigradu, gdje je predloženo sljede"e rješenje balkanskog pitanja. Prema tom nacrtu Bosna i Hercegovina je trebala biti posebno podru je s autonomnom upravom. Druga autonomna upravna jedinica trebala je postati sjeverna Bugarska, s glavnim gradom Trnovom, a kao tre"a jedinica bila je predložena Makedonija, s glavnim gradom SoÞjom.44 Valja istaknuti da je kona no politi ko oslobo!enje Bugara došlo onda kada se u rješavanje problema umiješala Rusija. Rusi su ušli u rat s Turskom 12. travnja 1877., koji je trajao punih deset mjeseci. Taj rat je završen Sanstefanskim mirom 19. velja e 1878. Po toj koncepciji Bugarska je bila objedinjena i bila de facto »Velika Bugarska«. Zamalo da se ostvari rašireni bugarski san o Bugarskoj na tri mora. Ali su druge velike sile sprije ile taj plan velike Bugarske. U srpnju iste godine zbio se Berlinski kongres, na kojem je bugarski sanstefanski teritorij podijeljen u pet upravnih jedinica: Makedonija je ostavljena Turskoj; sjeverni dio Dobrudže pripojen je Rumunjskoj; gradovi Niš, Leskovac, Pirot i Vranje pripojeni su Srbiji; isto na Rumelija, koja je obuhva"ala predio Trakije od Balkana do Rodopa, proglašena je autonomnom, s krš"anskim guvernerom, narodnom milicijom i parlamentom (nekada je tu mahom bilo tzv. protobugarsko nomadsko pleme koje je govorilo turski); predio od gorja Rila do Dunava proglašen je slobodnom kneževinom, s glavnim gradom SoÞjom.45 4/2011.

U Trnovu je 16. travnja 1879. donesen ustav po kojemu je Bugarska država nasljedna i konstitucionalna monarhija s narodnim zastupnicima i dvodomnim parlamentom. Na prijedlog ruskog cara Aleksandra II. i trnovskog metropolita Klementa, za prvog bugarskog kneza izabran je njema ki princ Aleksandar Baltenberški.46 Tako se rodila bugarska nacionalna država. Ponovno je uskrslo djelo kneza Borisa I. i njegova sina cara Simeona Velikog, i to pod istim imenom kao i u slavna vremena.

Umjesto zaklju ka Kao i kod drugih slavenskih naroda na jugoistoku Europe, tako je i za Bugare u 19. st. bilo primarno religiozno – kulturno – nacionalno pitanje. Na temelju gore re enih detalja može se sa sigurnoš"u zaklju iti da se ideja nacionalnoga pokreta u Bugarskoj rodila iz politi koga i religioznog tla enja Bugara. Posve je jasno da su crkvene strukture i velike crkvene osobnosti silno pridonijele cjelokupnom procesu osvješ"ivanja, te kroz kulturnu svijest izgra!ivali nacionalni identitet. Crkva je najviše pomogla da ono tradicionalno i nacionalno bugarsko preživi petstoljetno osmanlijsko ropstvo. Njoj treba zahvaliti da su se dva tiposa u srednjovjekovnoj Bugarskoj, naime protobugarski i bugarski, stopili u jedno. Crkva je iznjedrila prete e i nositelje nacionalne svijesti. U tom je smislu važno podsjetiti da su bugarski monah Pajsije i njegov u enik Sofronije, kasniji biskup, postali prete e procesa koji je urodio prvo crkvenom, a onda i državnom nacionalnom slobodom.

Glavni nositelji te nacionalne ideje ili su izravno bili iz crkvenih krugova ili ih je Crkva za to othranila.

Crkva je ustrajala i o uvala bugarski nacionalni jezik kroz svoju slavensku liturgiju, a male crkvene "elijske škole postale su kolijevka nacionalne svijesti.

Moderne bugarske škole mogle su razviti svoj nacionalni školski program na temeljima crkvenih škola raštrkanih po bugarskim planinama. Iz školskih ustanova izrasli su nositelji bugarske kulture i nacionalnog ponosa. Bugari kao da su željeli posebno vrednovati doprinos Crkve u svemu tome, pa su se prvo izborili za crkvenu samostalnost, a tek onda za politi ku. Priznanje crkvene autonomije bez vlastite države bilo je prava rijetkost. Obi no je država bila pokreta crkvene samostalnosti, a ovdje je crkvena autonomija bila prete a i pokreta ka snaga onoj državno-politi koj. Priznanje crkvenog egzarhata znailo je indirektno priznanje bugarske nacije, koja je tada u svome egzarhu imala i crkvenoga i nacionalnog vo!u.

Krš"anstvo je u Bugarskoj postalo državnom religijom još 864. god. Od tada je prožimalo bugarsku kulturu i tradiciju, formiralo bugarski identitet. Bugari su s pravom ponosni na svoga kneza Borisa I. s kojim je zapo eo proces krštavanja. Oni se di e slavenskim apostolima $irilom i Metodom, njihovim

315

u enicima koji su postavili temelje školstva i duhovnosti. Zato nije udo da je svojevremeno ateisti ka komunisti ka partija Bugarske priznavala posebne zasluge Crkve za nemjerljive doprinose bugarskom nacionalnom identitetu.

1 Pismo engleskom državniku Gladstoneu od 1. listopada 1876.; vidi kod Seton-Watson, Die Südslawische Frage im Habsburger Reiche, Berlin, 1913., str. 590.-595.

2 Usp. H. Wendel, Aus dem südslawischen Risorgimento, Gotha, 1921., str. 127.

3

Najvjerojatnije se radi o latinsko- katoli kima ili sjedinjenima iz Bugarske, usp. H. Wendel, Aus dem …, str.126.-128.

Isto T. Smi iklas, Nacrt života i djela J.J. Strossmayera – izabrani njegovi spisi: govori, rasprave i okrutnice, JAZU, Zagreb, 1906., str. 87.-88.

15 Usp. G. Stadtmüller, Geschichte Südosteuropas, Wien 1950., str. 374. Tako!er vidi: Todorov – Dinev – Melniski, Bulgaren, SoÞja, 1969., str. 100.

16

Usp. N. Staneff, Geschichte …, str. 44.-45.

17

Usp. R. Springborn, Die bulgarische …, str. 285.-287.

18

Usp. N. Staneff, Geschichte …, str. 48.

19

Usp. Busch – Zantner, Bulgarien …, str. 43.

20

Usp. R. Springborn, Die bulgarische …, str. 288.

21

#ini se da je Sofronije imao svoj uzor u !akova kom biskupu Strossmayera, koji je imao svoj moto: Sve za vjeru i domovinu.

22

Usp. R. Springborn, Die bulgarische …, str. 291.

23

Više kod R. Springborn, Die bulgarische …, str. 298.-299.

24

Usp. Todorov – Dinev – Melniski, Bulgarien …, str. 95.

25 Školu gleda kao mjesto odgoja bugarske sloge. One Bugare

Usp. Koš"ak, Josip Juraj Strossmayer – politi ar i mecena, Osijek, 1990., str.190.

koji žrtvuju zajedni ke stvari radi vlastite koristi on naziva vražjim i Judinim sinovima. Usp. R. Springborn, Die bulgarische …, str. 302.

5 Pritom

26

Usp. G. Stadtmüller, Geschichte Südosteuropas …, str. 375.

27

Usp. R. Springborn, Die bulgarische …, str. 306.

4

se mahom služim izvorima koji su objavljeni ili prevedeni na njema ki.

6

Usp. N. Staneff, Geschichte der Bulgaren, II. dio: Von Beginn der Türkenzeit bis zur Gegenwart, Leipzig, 1917., str. 35.

28

Usp. H. Wendel, Der Kampf der Südslawen um Freiheit und Einheit, Frankfurt am Main, 1925., str. 295.

7 U Osmanlijskom Carstvu nije bio izgra!en kriterij po kojem bi se razlikovali narodi i nacije. Važna je bila samo religiozna ili konfesionalna pripadnost. To je zna ilo da je najvažnije bilo je li netko pripadnik islama ili nije, a je li on, današnjim rje nikom re eno, Tur in ili Bošnjak, to nije bilo važno. Isti konfesionalni kriterij važio je i za pravoslavne, me!u kojima nisu razlikovali Srbina od Bugarina ili Grka; usp. R. BuschZantner, Bulgarien, Leipzig, 1917., str. 40 f. S prodiranjem prosvjetiteljskog pojma nacije po elo se i u Osmanlijskom Carstvu razlikovati pravoslavne po nacionalnom kriteriju.

Konfesionalnu pripadnost zamijenila je kulturna, jezi na, narodna itd. Usp. G. Stadtmüller, Geschichte Südosteuropas, Wien, 1950., str. 376.

Usp. N. Iki", Primat i Þlioque u svjetlu sinode u Carigradu 869./870., u: Obnovljeni život 5 (1992), 422.-436. Pokušaj traženja samostalnosti iz Rima vidi str. 423.

8

37

Usp. E. Reinhardt, Die Entstehung des bulgarischen Exarchats, Erlangen, 1912., str. 3.

9

Usp. N. Iki", Der Begriff »Union« im Entstehungsprozess der unierten Diözese von Mar a (Križevci), EOS- St. Otilien, 1989. str. 15.

10

Neke posebne »ljubavi« susjeda poznate su u povijesti naroda. Me!u njih treba svakako ubrojiti i odnos Bugara i Grka. Ova napomena treba podsjetiti itatelje na veliku mogu"nost dijametralno druga ijih interpretacija istih doga!aja iz gr ke i bugarske perspektive. Neke bugarske stavove Grci "e držati neutemeljenima, i obratno. Ovdje se ograni avam pretežito na bugarske izvore i literaturu, bez pretenzije da proglašavam one gr ke interpretacije krivima. Neka to oni sami raš iste.

11 Tako su npr. fanarioti bili diplomatski tuma i i knezovi Vlaške i Moldavije. Oni "e u Turskoj Carevini izgubiti svoj utjecaj tek poslije gr kog protuturskog ustanka 1821. god.

Usp. Hrvatska op!a enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, sv. 3., Zagreb, 2001., str. 579.

12

Usp. N. Staneff, Geschichte …, str. 38.

13 Usp. R. Springborn, Die bulgarische Nationalbewegung, u: Nationalbewegung am Balkan, izd. N. Reiter, Berlin, 1983., str.

284.

14

Usp. R. Springborn, Die bulagrische…, str. 284.

316

29

Usp. R. Springborn, Die bulgarische …, str. 295.

30

Usp. N. Staneff., Geschichte …., str. 56-57.

31

Usp. R. Springborn, Die bulgarische …, str. 328.

32

Usp. N. Staneff, Geschichte …, str. 58.-59.

33

Usp. N. Staneff, Geschichte …, str. 59.-60.

34

Usp. N. Staneff, Geschichte …, str. 61.

35

Usp. H. Wendel, Der Kampf …, str. 302.

36

Usp. Busch – Zantner, Bulgarien …, str. 42.-44; R. Reinhardt, Die Entstehung …, str. 8.-9.

38

Usp. N. Staneff, Geschichte …, str. 62.

39 Usp. R. Springborn, Die bulagarische …, str. 328. On se osvr-

"e i na doprinos bugarskih novina iz inozemstva, usp. str.

329.-311.

40

Wendel smatra je to Porta u inila kako bi unijela raskol me!u pravoslavne, vidi: Der Kampf …, str. 301.

41

Usp. Todorov – Dinev – Melniski, Bulgarien …, str. 109.

42

Usp. N. Staneff, Geschichte …, str. 64.-65.

43

Posebno je Vasil Levski postao integralna Þgura pokreta.

Nazivaju ga »apostolom Bugara«. On je 1873. god. pogubljen. Zanimljivo da se danas s njim jednako poistovje"uju bugarski krš"ani, komunisti, anarhisti, paciÞsti, demokrati i narodnjaci itd. Usp. Christian Geiselmann, Bulgarien – ein Land zwischen Tradition und Moderne, u: Ost – West europäische Perspektiven, Renovabis, 4 (2009) 250.-251.

44

Usp. Staneff, Geschichte …, str. 78.

45

Usp. Staneff, Geschichte …, str. 81.-82.

46 Princ Aleksandar je izabran jer je bio ne"ak ruske kraljice Marije Aleksandrove. U rusko-turskom ratu on se borio kao dobrovoljac u Bugarskoj. Više o ustavu vidi kod N. Staneff, Geschichte …, str. 90.-93.

4/2011.

DANAŠNJI USTROJ HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI HAZU* I. Osnutak Akademije Još u prvoj polovici 19. stolje"a, u samim po ecima hrvatskoga narodnog preporoda, koji je ideju naroda suprotstavio tadašnjemu carskom apsolutizmu i feudalnom poretku, javila se zamisao o utemeljenju »u enoga društva za njegovanje prosvjete narodnim jezikom«. Iznio ju je Tomaš Miklouši" u knjizi Izbor dugovanj vsakoverstneh, 1821., ponovio ju je i razradio vo!a hrvatskoga preporoda Ljudevit Gaj u tjedniku Danica, 1836., a odmah podržao Hrvatski sabor svojim zaklju kom iz iste godine. Kako car taj zakljuak nije prihvatio, Sabor je 1843., 1845. i 1847. svoj zakonski prijedlog obnavljao. Revolucija 1848., pa obnova apsolutizma idu"ih deset godina, uz ukidanje Ustava i Sabora, odložili su nastavak akcije za daljnjih 13 godina. Neposrednu akciju za osnivanje Akademije u Zagrebu zapo eo je 1860. !akova kosrijemski biskup Josip Juraj Strossmayer. On predaje banu Josipu Šok evi"u zakladni list na 50.000 forinti za osnivanje Akademije, uz popratno pismo u kojem izražava želju da bi se u Akademiji »imali stjecati svi bolji umovi (…) da vie"aju kojim bi se na inom imala najpre e stvoriti jedna narodna knjiga na slavjanskom jugu, i kako bi imala uzeti u svoje okrilje sve struke ovje je znanosti«.

Pitanje osnivanja Akademije biskup Strossmayer je službeno pokrenuo na sjednici Hrvatskoga sabora od 29. travnja 1861. Sabor je na njegov prijedlog istoga dana izabrao odbor koji "e izraditi statut Akademije, s jasnim odre!enjem njezine svrhe i ustroja.

Ali, zbog posebnih interesa be kih politi kih imbenika, car i kralj Franjo Josip tek je nakon pet godina, dana 4. ožujka 1866., odobrio prili no izmijenjena pravila o Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (u daljnjem tekstu JAZU), i ta su pravila ostala nepromijenjena do po etka Drugoga svjetskog rata.

Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (1941.-1945.)

Akademija je djelovala pod nazivom Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (krat. HAZU), a zatim ponovno u Socijalisti koj Republici Hrvatskoj pod * Cjelovit prikaz ustroja i rada Akademije vidi u: A. ZRNI$ (uredio), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2004., 79. str. (ovdje str. 3.-33.)

4/2011.

starim imenom JAZU. Nakon uspostave samostalne i demokratske Republike Hrvatske, Hrvatski sabor je 26. lipnja 1991., na prijedlog Akademije, donio novi zakon o HAZU kao najvišoj znanstvenoj i umjetni koj ustanovi u Republici Hrvatskoj, ime je zakonski potvr!ena injenica njezina cjelokupnoga dotadašnjeg djelovanja.

Iako je Hrvatski sabor ve" 1861. godine donio prvi zakonski akt o osnivanju Akademije u Zagrebu, ustavnopravno se može govoriti o njezinu osnivanju tek kad je vladar svojim pismom od 4. ožujka 1866. potvrdio njezina pravila, koja mu je u zahtijevanome izmijenjenom obliku predložio Hrvatski sabor iste godine. Nakon potvrde pravila Sabor je izabrao prvih 16 Akademijinih lanova, pa je njihovim izborom Akademija bila i stvarno i pravno konstituirana. Biskup Strossmayer izabran je za pokrovitelja, a istaknuti hrvatski povjesni ar dr. Franjo Ra ki za predsjednika Akademije.

Akademija se pod vodstvom Strossmayera i Ra koga postupno razvila u uglednu znanstvenu ustanovu koja je uspostavljala suradnju sa svim starijim europskim akademijama. Strossmayer je Akademiju nazvao južnoslavenskom, u želji da pomogne znanstvenom i kulturnom uzdizanju i drugih južnoslavenskih naroda (uklju ivši i Bugare). Ali, zagreba ka je Akademija i po sastavu radnoga lanstva i po svome djelovanju ve" u po etku bila, i trajno ostala, hrvatskom akademijom. Osim toga, ubrzo nakon osnivanja JAZU u Zagrebu, bila je osnovana Srpska, pa Bugarska akademija, te tako nije mogla biti ostvarena zamisao osniva a da Akademija u Zagrebu ostane zajedni ka akademija svih naroda na slavenskom jugu. Sva znanstvena nakladni ka djelatnost Akademije u Zagrebu bila je trajno i prvenstveno usmjerena istraživanjima hrvatske povijesti, kulture, jezika i njezine prirodoslovne baštine.

Prvi predsjednik Akademije, dr. Franjo Ra ki, pokazao se izvrsnim organizatorom znanstvenog rada.

Pod njegovim rukovodstvom pokrenute su i ure!ivane mnoge Akademijine edicije i publikacije. Tako je ve" 1867. godine objavljen prvi broj znanstvenog asopisa Rad. Rad je, sve do svoga 60. broja (1882. godine), bio zajedni ko znanstveno glasilo svih razreda Akademije. Nakon toga pojedini razredi po eli su tiskati vlastite serije, pa je do danas tiskano 487

317

svezaka, i to je najopsežnija serija iz Akademijinih izdanja.

Godine 1887. tiskan je prvi svezak Ljetopisa, koji ubrzo postaje redovita godišnja publikacija Akademije i njezin administrativni glasnik. Do danas je tiskano 107 knjiga Ljetopisa. Budu"i da je istraživanje hrvatske prošlosti ostalo dugo vremena glavnim zadatkom Akademije, nije udo da se broj izdanja iz te znanstvene oblasti naglo pove"ao. Ve" 1868. po inju izlaziti Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, u kojima se tiskaju ve"i i kompaktni dijelovi arhivske gra!e (do sada 53 sveska). Idu"e godine (1869.) po inju izlaziti Starine, koje u pravilu objavljuju fragmentarni arhivski materijal iz naše politi ke i književne prošlosti. Ove glavne edicije slijede podserije, kao Monumenta Ragusina, Spomenici Hrvatske krajine, pa djela starih hrvatskih povjesni ara pod naslovom Scriptores. U seriji Monumenta historico-iuridica po inju se objavljivati statuti dalmatinskih gradova, urbari i stari zakoni pisani hrvatskim jezikom (13 svezaka). Krajem stolje"a (1896. godine) po inje izlaziti i Zbornik za narodni život i obi aje Južnih Slavena (do sada tiskana 54 sveska).

Biskup Strossmayer dao je tako!er inicijativu za gradnju Akademijine pala e na Zrinjevcu, u kojoj "e se smjestiti i njegova galerija slika. Gradnja pala e zapo eta je u kolovozu 1877., a završena je u ljeto 1880., u stilu Þrentinske renesanse, po Strossmayerovoj želji. On je darovao etvrtinu cijele svote za gradnju pala e. #etiri godine kasnije primila je Akademija pod svoj krov novi i najve"i poklon svoga pokrovitelja: 256 umjetnina, od toga ponajviše slika (ukupno 253), koje najve"im dijelom pripadaju razliitim talijanskim slikarskim školama. Dana 9. studenoga 1884., uz Strossmayerovu nazo nost, otvorena je u Akademijinoj pala i Strossmayerova galerija.

II. Glavni zadaci Akademije Glavni zadaci Akademije utvr!eni su u lanku 3.

Zakona o HAZU, i to kako slijedi: 1. Akademija poti e i organizira znanstveni rad i zalaže se za primjenu postignutih rezultata, razvija umjetni ku i kulturnu djelatnost i brine o hrvatskoj kulturnoj baštini i njezinoj aÞrmaciji u svijetu; 2. Objavljuje rezultate znanstvenih istraživanja i umjetni koga stvaralaštva; 3. Daje prijedloge i mišljenja za unaprje!ivanje znanosti i umjetnosti na podru jima koja su od osobite važnosti za Republiku Hrvatsku.

Znanstveni i umjetni ki rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira se danas u 9 njezinih razreda, u znanstvenim vije"ima i odborima, u znanstveno-istraživa kim jedinicama (zavodima)

318

iji se pregled daje u daljnjem tekstu. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti sura!uje s drugim akademijama znanosti i umjetnosti, sveu ilištima, znanstvenim ustanovama, državnim tijelima, kulturnim i drugim ustanovama, sa znanstvenicima i umjetnicima iz zemlje i inozemstva.

Me!u brojnim serijama izdanja Akademije navodimo samo neke najvažnije: Gra"a za povijest književnosti hrvatske (objavljena 34 sveska); Diplomati ki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (objavljeno 20 svezaka); Noviji pisci hrvatski (12 svezaka); Hrvatski latinisti (11 svezaka); Gra"a za gospodarsku povijest Hrvatske (21 svezak); opsežne monograÞje koje se odnose na hrvatsku povijest, hrvatski jezik i hrvatsku zemlju objavljeni su u seriji Djela (80 svezaka); Prirodoslovna istraživanja (107 svezaka); Pomorsko pravo (10 svezaka); Gra"a za pomorsku povijest Dubrovnika (6 svezaka); Problemi sjevernog Jadrana (8 svezaka), itd.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti organizirala je skoro stotinu znanstvenih skupova u kojima su valorizirana djela zaslužnih pripadnika hrvatskoga naroda tijekom cjelokupne njegove povijesti.

Osim toga, organizirani su brojni skupovi posve"eni prou avanju povijesti i privrednoga razvoja naših krajeva i gradova, te znanstveni skupovi o razvojnim problemima hrvatske domovine. Akademija je objavila Mažurani"eve Prinose za hrvatsko-povijesni rje nik (11 svezaka), Beneši"ev Rje nik hrvatskoga književnog jezika od preporoda do I. G. Kova i!a (do sada objavljeno 12 svezaka) te Rje nik hrvatskoga kajkavskog književnog jezika (9 svezaka). Gotovo stotinu godina radilo se na velikom Rje niku hrvatskoga ili srpskoga jezika (97 svezaka).

III. Organizacija i lanstvo Glavna su Akademijina tijela: a/ Skupština Akademije, koju ine svi redoviti lanovi b/ Predsjedništvo koje je izvršni organ Skupštine.

Predsjedništvo ine: lanovi Koordinacijskoga odbora, tajnici razreda i pet redovitih lanova koje bira Skupština Akademije. #lanovi Akademije su po asni, redoviti, dopisni te lanovi suradnici. Akademija je zapo ela 1866. godine sa 16 redovitih lanova, dok ih danas ima 160. Redoviti lanovi imaju pravo na naslov akademik, i oni su u stalnom radnom sastavu Akademije. Za po asnoga lana može biti izabrana osoba osobito zaslužna za razvoj i napredak znanosti i umjetnosti. Hrvatska akademija danas nema po asnog lana, a me!u preminulim po asnim lanovima su: kardinal Franjo Kuhari", nobelovci Linus Pauling, Lavoslav Ruži ka i Vladimir Prelog, zatim Teodor Wickerhauser, don Frano Buli", Ljubo Babi" Gjalski, Alfons Mucha, Vlaho Bukovac, Celestin 4/2011.

Medovi", Ivan Zajc, Dimitrije Ivanovi Mendeljejev, Nikola Tesla i niz drugih istaknutih znanstvenika i umjetnika iz svijeta.

Za redovitoga lana može biti izabran znanstvenik ili umjetnik, državljanin Republike Hrvatske, iji su rezultati i dometi na polju znanosti ili umjetnosti po svojoj visokoj vrijednosti op"epriznati. Za dopisne lanove biraju se u pravilu istaknuti znanstvenici i umjetnici iz inozemstva koji u nekom obliku sura!uju s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti. Me!u njima su mnogi dobitnici najve"ih nagrada u znanosti i umjetnosti. Dopisnih lanova može biti do 160. Za lanove suradnike biraju se u pravilu mla!i znanstvenici ili umjetnici iz Republike Hrvatske, najviše do 100 suradnika. Skupština Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti donijela je 12. lipnja 1996. godine poseban Pravilnik o predlaganju i izboru lanova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razredi su nosioci Akademijinih zadataka.

Radni sastav razreda ine redoviti lanovi, a u širi sastav ulaze i dopisni lanovi i lanovi suradnici.

U Akademiji danas djeluju ovi razredi: I. II.

Razred za društvene znanosti Razred za matemati ke, Þzi ke i kemijske znanosti III. Razred za prirodne znanosti IV. Razred za medicinske znanosti V. Razred za Þlološke znanosti VI. Razred za književnost VII. Razred za likovne umjetnosti VIII. Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju IX. Razred za tehni ke znanosti.

Razredi, koje vode njihovi tajnici, svoje odluke donose na sjednicama. Akademija ima i svoje znanstvenoistraživa ke i umjetni ke jedinice u Zagrebu i izvan Zagreba, koje se u pravilu nalaze u nadležnosti pojedinih razreda. Njihove voditelje na prijedlog razreda imenuje Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Akademija u svojem sastavu ima i 15 znanstvenih vije"a, 6 odbora te razli ita povjerenstva i centre sa sjedištem u Zagrebu ili izvan njega. O svim tim organizacijskim tijelima daju se podrobniji podaci u daljnjem tekstu.

IV. Akademijini razredi I. Razred za društvene znanosti Razred za društvene znanosti obuhva"a povijesne znanosti i arheologiju, pravne znanosti, sociologiju, politologiju, ÞlozoÞju, gospodarske znanosti i demograÞju. Istraživa ki rad organiziran je u istraživa kim jedinicama: u Zavodu za povijesne i društvene znanosti u Zagrebu (i njegovim odsjecima: za 4/2011.

povijesne znanosti, arheologiju, etnologiju, za ekonomska istraživanja); u Zavodu za povijesne znanosti u Rijeci, Puli, Zadru i Dubrovniku; u Jadranskom zavodu u Zagrebu; u Kabinetu za pravne, politi ke i sociološke znanosti »Juraj Križani"« u Zagrebu te u interdisciplinarnim zavodima: Zavodu za znanstveni i umjetni ki rad u Osijeku i Zavodu za znanstveni rad u Varaždinu. U Razredu su od njegova postojanja sudjelovali i osobito istaknuti lanovi na podru ju povijesnih, pravnih, Þlozofskih i gospodarskih znanosti: Franjo Ra ki, Tadija Smi iklas, Vjekoslav Klai!, Grga Novak, Albert Bazala, Baltazar Bogiši!, Juraj Andrassy, Fran Vrbani! i Mijo Mirkovi!, kao i dopisni lanovi – nobelovci: John Kenneth Galbraith, Ian Tinbergen i Herbert Simon.

U Razredu se radi na znanstvenim projektima od kojih su ve"ina dugoro na istraživanja: Hrvatsko pomorsko zakonodavstvo i me"unarodni standardi; Nadogradnja me"unarodnopravne osobnosti Republike Hrvatske; Prilozi za povijest Zapadne Hrvatske (Istra, Kvarnersko primorje, Gorski kotar); Romanizacija i kristijanizacija hrvatskog dijela južne Panonije; Izvori, studije i pomagala za hrvatsku povijest od 7. do 19. st.; Polazišta, ciljevi i pravci ekonomskog razvoja Hrvatske; Hrvatsko srednjovjekovno postupovno pravo; Povijest Dubrovnika i Dubrova ke Republike; Srednjovjekovni izvori za hrvatsku povijest; Istraživanja prošlosti južne Hrvatske; Stvaranje bioarheološke baze podataka za Hrvatsku; na izdavanju Sabranih djela Frana Petri!a (Petrisa); Prou avanje demografske povijesti na teritoriju Republike Hrvatske; Znanstvena valorizacija spomeni ke baštine Salone; izradba Rje nika hrvatskog pravnog i upravnog nazivlja od po etka 19. stolje!a do danas. U okviru Razreda djeluje radna skupina Pravo i društvo – temeljna istraživanja. U suradnji sa svim razredima Akademije radi se na projektu Hrvatska – zadanosti i usmjerenja i Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja.

II. Razred za matemati ke, Þzi ke i kemijske znanosti U podru ju matematike istraživanja se odnose na zasnivanje matematike, elementarnu i višedimenzionalnu geometriju i topologiju, osobito teoriju dimenzije, teoriju oblika i teoriju homologije. Razvija se harmonijska analiza na klasi nim grupama i op!im linearnim grupama te istražuju njezine veze s aritmetikom. Istražuju se rana poop!enja klasi nih nejednakosti s primjenama u matemati koj analizi i geometriji. Razvijaju se matemati ke metode koje se primjenjuju u problemima statike, kinematike i dinamike arhitektonskih konstrukcija; Þlozofski aspekti prirodnih znanosti i matematike, odnos matematike prema umjetnosti te povijest matemati kih i drugih egzaktnih znanosti, s osobitim naglaskom na doprinos hrvatskih znanstvenika svjetskoj znanosti.

319

Na podru ju Þzike odvijaju se istraživanja u atomskoj i nuklearnoj Þzici, Þzici elementarnih estica, Þzici vrstih stanja i klasi noj Þzici te na interdisciplinarnim vezama Þzike s drugim znanostima. Posebice se istražuju mehanizmi visokotemperaturne supravodljivosti, Þzikalna svojstva metalnih slitina, kovarijantne osobine relativisti kih kvarkovih modela, raspadi hiperona unutar atomske jezgre, dvofotonski raspadi atoma i uzbu"enih stanja atomskih jezgara, Þzikalni procesi u sustavima s malim brojem neukleona, kaoti na i regularna ponašanja u nelinearnim klasi nim sustavima, kao i primjena na robotiku, biološke oscilatore i geografske forme. Tako"er se istražuju Þlozofski aspekti prirodnih znanosti.

Na podru ju kemije odvijaju se strukturna istraživanja anorganskih i bioanorganskih spojeva metodama rendgenske strukturne analize i spektroskopije, s naglaskom na odnos strukture i biološke aktivnosti. Studiraju se reakcijski mehanizmi organskih reakcija i mehanizmi anorganskih i metalorganskih sustava, napose oni koji uklju uju prijelazne kovine, a od biološkog su zna enja. U rješavanju reakcijskih mehanizama koriste se primarni i sekundarni kineti ki izotopni efekti, istražuju se modeli za studij kvantitativnog odnosa strukture i svojstva molekula. Odre"uju se elektronske strukture heterocikli kih i biološki aktivnih molekula iz njihovih Þtoelektronskih spektara.

Razred djeluje i preko svojih posebnih jedinica: Zavoda za povijest i ÞlozoÞju znanosti (s Odsjekom za povijest medicinskih znanosti i Odsjekom za ÞlozoÞju znanosti) i Zavoda za istraživanje korozije i desalinaciju u Dubrovniku. Razred su u nedavnoj prošlosti svojom aktivnoš!u osobito zadužili njegovi po asni lanovi, preminuli nobelovci Lavoslav Ruži ka, Vladimir Prelog i Linus Pauling, kao i dopisni lanovi, nobelovci Robert Burns Woodward, Jean-Marie Lehn, Robert Huber, Manfred Eigen i Carlo Rubbia.

III. Razred za prirodne znanosti Razred za prirodne znanosti u svom sastavu ima dvije skupine znanosti, biološke i geološke, koje pokrivaju širok krug djelatnosti. Znanstvene su djelatnosti iz podru ja biologije: šumarska i poljoprivredna genetika, odnosno biologija stanice i molekularna genetika, kompleksno podru je mikrobiologije, podru je makrofaune i mikrofaune, ekologije, Þziologije, imunobiologije i biokemije. Iz podru ja geoznanosti pokrivena su podru ja paleontologije, stratigraÞje, tektonike, kristalograÞje, petrologije magmatskih, metamorfnih i sedimentnih stijena, ležišta mineralnih sirovina, geokemije, geoÞzike i geograÞje. Na tom podru ju istaknuta su imena, me"u ostalim, bivših lanova Razreda: Špiro Brusina, !uro Pilar,

320

Andrija Mohorovi i", Dragutin Gorjanovi" Kramberger, Mišo Kišpati", Alois Tav ar i Fran Tu"an.

U sastavu Razreda djeluju znanstvene jedinice kao što su Zavod za ornitologiju i Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara i Hrvatsko povjerenstvo za geodeziju i geoÞziku. #lanovi Razreda sudjeluju u više znanstvenih vije!a: za naftu; za daljinska istraživanja i fotointerpretaciju; za zaštitu prirode; za prirodoslovna istraživanja Jadrana; za poljoprivredu i šumarstvo; i odbora: za geokemiju; za geotektoniku; za krš. U rad Razreda djelatno su uklju eni dopisni lanovi i lanovi suradnici. #lanovi Razreda sudjeluju i u radu Centra za znanstveni rad u Vinkovcima i Arboretuma Trsteno. Razred redovito izdaje znanstvene asopise: Acta biologica, Anali za šumarstvo, Acta geologica i Larus.

IV. Razred za medicinske znanosti Djelatnost Razreda za medicinske znanosti odvija se putem samostalnoga istraživa kog rada lanova u okviru Razreda ili njegovih odbora. Iz imena odbora proizlazi i sadržaj njihova djelokruga. Odbori su sljede!i: za lijekove, za onkogene i faktore rasta, za tumore, za medicinu rada i zdravstvenu ekologiju, za animalnu i komparativnu patologiju, za alergologiju i klini ku imunologiju, za imunološke preparate, za kardiovaskularne bolesti, za subcelularnu patologiju, za aterosklerozu, za parodontne bolesti i za biomedicinsku etiku.

U Kabinetu za istraživanje i standardizaciju imunoloških supstancija, koji djeluje u okviru Razreda, radi se na eradikaciji nekih zaraznih bolesti i na uvo"enju imunološke terapije tumora interferonom i citokinima. Razred ili pojedini odbori organiziraju znanstvene skupove i predavanja, a djeluju i putem nakladni ke aktivnosti. #lanovi Razreda nositelji su znanstvenih projekata, iji se rad dijelom odvija preko Razreda. #lanovi Razreda bili su istaknuti lije nici: Andrija Štampar, Sergije Saltykov, Franjo Kogoj, Ante Šercer, Nikša Alegretti, Ivo Babi" i Ivo #upar. U rad Razreda djelatno su uklju eni dopisni lanovi i lanovi suradnici.

V. Razred Þlološke znanosti Filološke se znanosti vezuju za sam po etak Akademijine djelatnosti, jer je svrha Akademije »da se skrbi o prou avanju jezika i književnosti«. Razred je na toj temeljnoj Akademijinoj obvezi radio trajno. U tom je nastojanju izra"eno i objavljeno najve!e djelo na ovim prostorima, povijesni Rje nik hrvatskoga ili srpskoga jezika (u 97 svezaka). Sada su u radu i postupno se objavljuju i dva zamašna dopunska dijela toga rje nika: Dopune ARj i Rje nik hrvatskoga kajkavskoga knjiženog jezika (dosada objavljeno 9 svezaka).

Uz te, izra"uju se i posebni narje ni rje nici kajkav4/2011.

skih i akavskih govora, i hrvatski književnojezi ni Beneši!ev Rje nik hrvatskoga jezika. Od samoga poetka Akademija se brine o prou avanju hrvatskoga glagoljaštva, kao temeljne sastavnice hrvatske pismenosti, književnosti i kulture.

Razred je uklju en u više me"unarodnih i doma!ih projekata lingvisti ke geograÞje (lingvisti ki/dijalektološki atlasi) i uvelike radi na dijalektološkoj i onomasti koj problematici hrvatskoga jezika. Trajna je zauzetost Razreda i u radu na op!im slavisti kim teoretskim i prakti nim lingvisti kim pitanjima, s uklju ivanjem hrvatskoga latinizma, balkanisti ke i klasi ne Þlologije, književne povijesti i, sve više, orijentalistike. S time u svezi, Razred izdaje niz periodi nih publikacija (npr. asopis Filologija, Hrvatski dijalektološki zbornik, Folia onomastica Croatica, Gra$a za povijest književnosti hrvatske, Stari pisci hrvatski, Þlološki Rad) i druga djela.

Pri razredu djeluje Zavod za lingvisti ka istraživanja u Zagrebu te ve!i broj stru nih komisija i odbora.

Me"u lanovima Razreda svjetski su domet najvišega u znanosti postigli Vatroslav Jagi" i Stjepan Ivši" (slavenska akcentologija), Petar Skok (onomastika i etimologija) i Petar Guberina (verbotonalna metoda u enja govora).

VI. Razred za književnost Razred za književnost, u ijem je sastavu Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe, istodobno prou ava i objavljuje hrvatsku književnost od njezinih po etaka do danas. U redovitom lanstvu Razreda mahom su najistaknutiji pisci, teoreti ari i povjesni ari književnosti. Jednom godišnje Razred tiska vlastito izdanje Rada koji prati cjelokupnu djelatnost od prou avanja i kriti kog iznošenja najstarije književnosti do aÞrmacije suvremene literature, pa nije rijetkost da objavljuje i nepoznate rukopise iz svih razdoblja. Mjese nik za književnost Forum ima sli nu ulogu, ali s ve!im naglaskom na suvremenoj književnosti pa tiska i djela najmla"ih, a vrijednih i zanimljivih pisaca.

Razred je osniva , i ve! dva desetlje!a organizator, godišnjeg simpozija Dani hvarskog kazališta, koji je do sada objavio isto toliko zbornika o pjesni kim, dramskim i proznim ostvarenjima najdalje prošlosti do novijeg vremena, zaokružuju!i književne pojave i najistaknutije osobe. Uz to Razred tiska povijesne, teoretske, esejisti ke i kriti ke radove o novijim piscima (19. i 20. stolje!e), poti e rasprave o društvenom položaju književnosti, razotkriva »bijela mjesta« u hrvatskoj kulturi, osobito u književnoj prošlosti. Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe tiska kriti ka izdanja hrvatskih pisaca, prikuplja rasutu arhivsku gra"u književnosti i kazališta u Republici Hrvatskoj, ta4/2011.

ko"er ih objavljuje, a sada se priprema za osnivanje kazališnoga muzeja. Zavod objavljuje znanstvenu publikaciju Kronika. #lanstvo Razreda je posebice bilo oboga!eno piscima i književnim povjesni arima, iji rad predstavlja neodvojivi dio hrvatskoga književnoga i kulturnog naslije"a: Miroslav Krleža, Vladimir Nazor i Dobriša Cesari".

VII. Razred za likovne umjetnosti Razred za likovne umjetnosti u svom djelovanju posve!uje posebnu pažnju razmatranju i rješavanju umjetni ke, znanstvene i kulturne tematike uklju ene i sadržane u osnovnom programu djelatnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Uz skupni i samostalni rad svojih lanova, Razred za likovne umjetnosti sura"uje s ostalim razredima, vije!ima i odborima Akademije.

Likovni umjetnici – slikari, kipari – lanovi Razreda za likovne umjetnosti, kreativnim su ostvarenjima formirali umjetni ka djela originalne i individualne Þzionomije, snažne izražajnosti i visokih likovnih kvaliteta. Njihova brojna djela ušla su u povijest kretanja novijega hrvatskoga kiparstva i slikarstva, kao realizacije koje odre"uju me"ašne etape na putu razvoja likovnoga izraza. #lanovi Razreda, arhitekti i urbanisti, u svom kreativnom radu ostvaruju istaknute kvalitete visokoga stupnja, rješavaju!i najrazli itije probleme suvremene arhitekture u sklopu teorijskih i kreativnih analiza, kao i brojnih ostvarenja koja zna e domet u razvoju naše arhitekture.

Teoreti ari i povjesni ari umjetnosti, lanovi Razreda, svojim su znanstvenim i istraživa kim radom na terenu i javnim djelovanjem u rješavanju brojnih problema znanosti, kulture i umjetnosti ostvarili konzekventnu primjenu naprednih metoda analize i postigli izniman domet.

Razred je preko svojih lanova sudjelovao u organizaciji kulturnih i umjetni kih manifestacija. Pri Razredu djeluju muzejsko-galerijske jedinice: Strossmayerova galerija starih majstora, Gliptoteka, Hrvatski muzej arhitekture, Kabinet graÞke i istraživa ke jedinice, Kabinet za arhitekturu i urbanizam i Arhiv za likovne umjetnosti. Razred za likovne umjetnosti razvio je i intenzivnu izdava ku djelatnost u ediciji Rad. #asopis Bulletin, Razreda za likovne umjetnosti, kontinuirano izlazi od 1952. godine do danas.

U tom asopisu publicirano je mnogo tema koje su od bitnog zna enja za naš umjetni ki život i našu kulturu. Djelovanje Razreda i njegovih pojedina nih lanova bilo je od pomo!i Akademiji pri održavanju njezinih objekata, od kojih su neki važni spomenici kulture.

321

VIII. Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju po svojem dvostranom proÞlu ima u središtu svoga djelovanja: 1) promociju i publiciranje glazbenih djela hrvatskih skladatelja, i to posebice ranijih razdoblja (renesanse, baroka, te 18. i 19. stolje!a), kao i suvremenih hrvatskih skladatelja ( lanova Razreda); 2) znanstveno prou avanje, analizu i vrednovanje hrvatske glazbene baštine od njezinih po etaka i objavljivanje rezultata toga istraživanja u nizovima monografskih, sintetskih i drugih radova.

Taj se rad produžuje i upotpunjava na razini Odsjeka za povijest hrvatske glazbe istraživanjem materijalne baze podataka u arhivima i zbirkama i objavljivanjem odgovaraju!ih izdanja s podru ja (katalozi, dokumenti, itd.). Na me"unarodnom planu, me"u preminulim lanovima Razreda, valja istaknuti imena muzikologa Dragana Plamenca, dugogodišnjega sveu ilišnog profesora u SAD-u, i skladatelje Stjepana Šuleka, Borisa Papandopula i Jakova Gotovca, ija se djela isti u vrhunskim majstorstvom i iskonskim glazbenim talentom, a izvode se mnogo i u inozemstvu.

IX. Razred za tehni ke znanosti Istraživa ku djelatnost obavljaju lanovi Razreda za tehni ke znanosti u okviru znanstvenih vije!a i odbora Akademije ili u mati nim ustanovama na fakul-

tetima Sveu ilišta u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku te u Institutu za istraživanje i razvoj INA-e. Znanstvenoistraživa ki radovi lanova Razreda obuhva!aju istraživanje u podru ju digitalne obrade signala i slike, rad na realizaciji pregradnje naponske vage na 100 kV i utega od 1 kg, što !e omogu!iti sudjelovanje u deÞniranju nove jedinice mase. Istražuje se podru je naftnoga i plinskog rudarstva, sinteza i karakterizacija novih polimernih materijala. Izra"uje se studija o strategijskom razvitku prometnica u Republici Hrvatskoj, o projektu GSP-mreža I. reda Republike Hrvatske i GSP-mreža grada Zagreba. Dio istraživanja lanova Razreda odnosi se na toplinsku obradu i modiÞciranje površinskih slojeva metala, kao i na istraživanje trošenja dijamantnoga alata pri glodanju turbinskih lopatica iz titanovih legura i nehr"aju!eg elika. Istražuje se i ekspresija gena u biljaka, inhibicija enzimske razgradnje prehrambenih proizvoda, razvoj energetike i zaštita okoliša, razvoj nelinearnih numeri kih modela nosivosti i stabilnosti drvenih i armiranobetonskih konstrukcija. U podru ju brodogradnje istražuje se pouzdanost numeri kih metoda za dinami ku analizu pomorskih konstrukcija.

Razred djeluje i putem Zavoda za istraživanje korozije i desalinaciju u Dubrovniku. U sastavu Razreda djeluje Odbor za proizvodne znanosti, a lanovi Razreda sudjeluju u radu znanstvenih vije!a za tehnološki razvoj, za naftu, za energetiku, za promet i u radu Znanstvenoga vije!a za daljinska istraživanja i fotointerpretaciju. Na podru ju tehni kih znanosti istaknuta su imena bivših lanova Akademije - Nikola Tesla, Andrija Mohorovi i" i Hrvoje Požar.

Metropolitanska sjednica akova!ko-osje!ke crkvene pokrajine Deseta metropolitanska sjednica biskupa $a-

kova ko-osje ke crkvene pokrajine održana je 8. travnja u Sve!eni kom klubu Nadbiskupskog doma u $akovu. Sjednici je prisustvovao srijemski biskup, mons. $uro Gašparovi!, požeški biskup mons. Antun Škvor evi!, pomo!ni "akova ko-osje ki biskup mons. $uro Hrani! te kancelari navedenih biskupija, koje je nakon molitve Tre!ega asa pozdravio predsjedatelj, "akova ko-osje ki nadbiskup i metropolit, mons. Marin Sraki!. Na sjednici se promišljalo o proceduri pri gradnji i obnovi crkvenih objekata te o izvanrednom upravljanju crkvenim dobrima.

322

Pojašnjavao se postupak i potrebna dokumentacija za gradnju i obnovu u okvirima dopune Pravilnika Župnog ekonomskog vije!a. U sklopu promišljanja o gradnji i obnovi razgovaralo se i o kulturnim i povijesnim dobrima Metropolije, te se tražilo najprikladnije rješenje prilikom dodavanja ili uklanjanja sakralnih predmeta. Tema zasjedanja bio je i tijek priprave $akova ko-osje ke crkvene pokrajine za dolazak pape Benedikta XVI. u Hrvatsku, obilježavanje »Dana obnove iš!enja pam!enja i spomena mu enika« u Jasenovcu i Staroj Gradiški te proslava Vo!inske Gospe u Požeškoj biskupiji. Martina Kuveždanin

4/2011.

KATOLI KI INTELEKTUALAC I NJEGOVA CRKVA Josip Sabol* »Ljudi su osposobljeni služiti se politi kom slobodom u to nom omjeru s vlastitom spremnoš!u da stave u lance svoje požude; u omjeru koliko njihova ljubav prema pravednosti nadilazi žudnju za plja kanjem; u omjeru koliko ispravnost i trezvenost njihova suda nadmašuje njihovu taštinu i drskost; u omjeru koliko su spremniji slijediti savjete mudrih i dobrih ljudi nego ulizivanje lopova... U vje noj strukturi stvari uspostavljeno je da ljudi neobuzdana duha ne mogu biti slobodni« (znameniti historiar E. Burke, u Pismu upu"enom lanovima Nacionalne skupštine u Parizu 1791.)

Ovdje je govor o jednoj nejedinstvenoj grupi osoba, od koje se o ekuje mnogo ve!a aktivnost na podru ju društvenoga, politi koga i religioznog života nego je to slu aj s neusporedivo ve!om grupom, takozvanih, obi nih ljudi svakidašnjice. Rije je o ovjeku koji nije obi ni intelektualac, nego katoli ki intelektualac. On pojmovno posjeduje gotovo sve osobine i sposobnosti kao i svaki drugi intelektualac, ali i jednu iznimnu osobinu koja ga bitno razlikuje od svakog drugog intelektualca: on je katoli ki vjernik. Sa svim drugim intelektualcima povezuje ga kriti ki stav prema aktualnoj društvenoj stvarnosti i naspram mo!i na svakom sektoru, posebice na podru ju politike i kulturnog razvoja. Kao katoli ki intelektualac, on se nalazi u posebnom odnosu prema svojoj Crkvi. To je odnos povjerenja i spremnosti na vjerni ku poslušnost. Po tome je isti obi nom vjerniku, od kojeg se razlikuje svojim kriti kim stavom prema svojoj Crkvi i kriti kom stavu spram cjelokupne stvarnosti Crkve u odnosu na društvo.

Kritika, kriti ki stav - što je to?

Rije »kritika« izvorno ozna uje onu sposobnost koja je nužna za suca (gr ki: krites) da bi odre"ene slu ajeve života mogao prosuditi u svjetlu normi koje vrijede za te slu ajeve. U povijesnom je razvoju rije »kritika« poprimila zna enje ovjekove sposobnosti razlikovanja, procjenjivanja, prosu"ivanja stvari i doga"aja. Kritika je privatna stvar, kao što je mišljenje tako"er privatna stvar. Kao privatna stvar, »kritika« automatski ne jam i da je njezin sadržaj * Autor priloga je sve enik, dugogodišnji profesor Þlozofske etike i socijalnih nauka na Pedagoškom institutu Darmstadt u Njema!koj.

4/2011.

ispravan i istinit. To vrijedi i za službenu »kritiku« jednog suca.

Znamo da suci esto donose nepravedne presude jer su nesposobni spoznati bit neke stvari i njezinu istinu. Sjetimo se samo Sokratova slu aja, pa Pilata u procesu protiv Isusa. Što je ovjek inteligentniji, bogatiji duhom i krepoš!u, to !e njegov sud biti bliži objektivnoj istini negoli sud ovjeka siromašna duha, i time više koristiti njemu osobno, zajednici i društvu. #ovjek duha je suvereni ovjek, neovisan, siguran u svojim postupcima. On se uzdiže iznad prosjeka i radi toga ima druga ije poslanje u društvu i druk iju ulogu od prosje nog ovjeka. #ovjek duha prosu"uje sve i ne!e biti prosu"ivan ni od koga (1 Kor 2,15). To jednako vrijedi za civilni život i za život u Crkvi; to vrijedi za ovjeka gra"anina i za ovjeka katolika. U idealnom slu aju, kriti ar je ovjek jakoga duha, pronicavog intelekta, moralne veli ine, vizije boljega i ljepšeg. Zbog tih darova duha, on je vrijedan da ga se slijedi; on je, po sebi, putokaz ispravnog puta prema društveno boljem stanju od onog postoje!eg. Svjestan tih svojih sposobnosti, on djeluje u javnosti emancipacijski, prosvjetiteljski, oslobodila ki. Njegova kritika svega postoje!eg uzima se ozbiljno upravo radi spomenutih kvaliteta njegove osobnosti. #ovjeku intelektualcu op!enito se tako"er daje pravo na kritiku jer se pretpostavlja da je on po sebi ovjek duha i ovjek eti ko-moralne svijesti i odgovornosti. Jednom rije ju, ljudi o ekuju od intelektualca da bude istinoljubiv, pošten i orijentiran na op!e dobro. O igledno je da autoritet, autenti nost i vjerodostojnost ovjeka intelektualca, uostalom kao i svakog ovjeka, imaju izvor u prvom redu u duhovno-moralnoj veli ini, a tek onda u sjajnom intelektu. Ljudima je dobro poznato da inteligencija i moralnost nisu automatski jedna s drugom spojive sposobnosti. Intelektualac bez morala i kreposnog života predstavlja uvijek veliku opasnost za društvo, za civilnu i krš!ansku zajednicu.

I sada, možda najvažnije, pitanje: Odakle intelektualac crpi mjerilo za prosu"ivanje, za kritiku? Svakako ne iz sama sebe, jer bi onda on bio vrhovno mjerilo prosu"ivanja. Sv. Augustin svratio je pozornost na taj veliki problem svake ljudske zajednice (De vera religione, 29). O igledno je, naime, da onaj tko sudi, stoji iznad stvari koju prosu"uje; on je osvjetljuje ne im što se nalazi izvan same stvari. To može biti ljudski razum, to mogu biti emocije, nagoni, strasti,

323

to mogu biti, jednom rije!ju, i osobni interesi ili interesi jedne grupe ljudi. Klasi!no na!elo prosu"ivati »sine ira et studio« (bez mržnje i naklonosti, dakle, nepristrano, objektivno, pravedno) oduvijek vrijedi ne samo za suce, nego i za svakog !ovjeka od duha i visoke kulture. No, time nije riješen jedan još dublji problem. Ako prihvatimo mišljenje da intelektualac osvjetljuje odre"enu stvar svojim razumom, onda moramo pitati, odakle dolazi svjetlo njegovu razumu za taj posao? Ako odgovorimo da svjetlo dolazi od !ovjekova razuma i da je ljudski razum radi toga jedino mjerilo za prosu"ivanje, onda zastupamo uvjerenje da nema ni!ega višeg od ljudskog razuma.

U tom slu!aju je nemogu e prona i neku instanciju koja bi trebala prosu"ivati samo mjerilo prosu"ivanja, naime, sam ljudski razum.

uvjeta. To bi imalo za posljedicu da on može i smije kritizirati sve postoje e, a da sadržaj njegove kritike i sama kritika ne bi smjeli biti dovo"eni u pitanje od strane drugih vjernika i hijerarhije. Povijest svake hereze, odnosno povijest mnogobrojnih ekskomunikacija jakih katoli!kih intelektualaca i dubokih vjernika, svjedo!i neprestanu aktualnost i virulentnost upravo spomenute opasnosti. Raskoli u Crkvi imaju tako"er ovdje svoj izvor. Kao zaklju!ak ovih misli, možemo deÞnirati »kritiku«, u svezi s naviještanjem krš anske vjere i krš anskog života, kao sposobnost vjernika da sebe i !itav svijet prosu"uje u svjetlu Božje objavljene istine, sa spremnoš u prepustiti Bogu kona!ni sud.

O!ito da se ovdje nalazimo u jednoj paradoksalnoj situaciji. Svatko e priznati da ljudski razum nije nepogrešiv. Ako je tako, onda pitamo: Tko je taj koji e kod donošenja suda ustanoviti je li presuda pogrešna ili nije? Na osnovi !ega možemo ustvrditi da je prosu"ivanje nekog intelektualca uvjerljivo, vjerodostojno, istinito, ako smo svjesni da može biti neistinito? O!igledno, postoji samo jedno rješenje ove aporeme. Augustin ga vidi u tome da mjerilo suda, prosu"ivanja, nikada ne smije postati predmet suda, nego mora jednostavno biti prihva eno i priznato kao apsolutni autoritet. Za religioznog !ovjeka, dakle, za katoli!kog intelektualca, taj je apsolutni autoritet Bog, objavljen u osobi Isusa Krista. Jednom rije!ju: za njega je apsolutni autoritet Božja objava, sadržana u Svetim pismima ili, još jednostavnije re!eno, vjera Katoli!ke Crkve, !iji je on !lan. Za katoli!kog intelektualca, kao !ovjeka osobne duboke vjere, vrijedi da on u vjeri participira na božanskom znanju i božanskoj spoznaji, !iju sigurnost i istinitost jam!i sam Bog. Stoga i za njega vrijedi rije! apostola Pavla: »#ovjek duhovan prosu"uje sve, a sam ne podliježe ni!ijem sudu« (1 Kor 2,15).

»Kritika« je, rekosmo, po svojoj naravi pravi dar ljudskog duha. Ona je potrebna svakoj zajednici na njezino dobro, ona je legitimna i poželjna jer služi idejno-moralnoj orijentaciji i obnovi društva i svake zajednice. Crkva je po svojoj naravi podvrgnuta »kritici«. To je izraženo na!elom - zapravo se radi o božanskom zakonu - koje glasi: Ecclesia semper reformanda - Crkva se mora neprestano obnavljati. To nije bilo nikada upitno, to nije upitno ni danas. Kritika je Crkve, naime, nužnost koja proizlazi iz same biti Crkve, u kojoj ljudski !imbenik !ini konstitutivni element Crkve. #injenice govore da su !etiri bitne oznake Crkve - jedna, sveta, katoli!ka i apostolska - bile povrije"ene od aktualno konkretne Crkve. #injenica je da je stanje unutar Crkve – prije svega unutar hijerarhije - bilo tako niske naravi, da je Crkva dobila naziv »casta meretrix«: !ista prostitutka, te je samo pravo da se na Crkvu primijeni formula simul iustus et peccator - pravedna i grešna istovremeno. Ovdje spada tako"er misao da obnovu Crkve opet vrše ljudi, što e re i da i sama obnova Crkve može krenuti krivim putem. Stoga je razumljivo da treba postaviti pitanje, tko je u Crkvi nosilac kritike, tko smije kritizirati?

Dakle, katoli!ki intelektualac, kao vjernik, dobiva sposobnost prosu"ivanja na osnovi participiranja Božje milosti, koja je neprestano i nezasluženo prisutna u Crkvi za sve !lanove, za sve udove na Tijelu Kristovom. To nam poru!uje Pavao rije!ima: »Nitko ne zna što je Božje, osim Božjeg Duha. A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo darove koje nam Bog dobrostivo darova.« (1 Kor 2,11-12). Moramo naglasiti da ova istina vjere krije u sebi jednu ozbiljnu opasnost za katoli!kog intelektualca - tako"er i za svakog vjernika - kako u njegovu odnosu prema društvu u kojem živi, tako i u odnosu prema drugim vjernicima i hijerarhiji Crkve. Ta se opasnost sastoji u tome da pojedini vjernik u svijesti participiranja na Božjoj spoznaji proklamira svoja saznanja i svoje spoznaje kao Božje i da traži njihovo prihva anje bez daljnjih

324

Kritika Crkve je legitimna?

Biblijsko-teološki odgovor na to pitanje je o!igledan: vjernik ispunjen Duhom Kristovim nosilac je kritike Crkve. Odatle zaklju!ujemo da je vjernik svetoga života na prvom mjestu nosilac kritike Crkve. Eti!ki smijemo formulirati na!elo: samo svetac i svetica smiju legitimno kritizirati Crkvu. To se u povijesti Crkve doga"alo, i to na dva na!ina: radikalnim i provokativnim provo"enjem života u nasljedovanju Krista, najprije pojedinaca, primjerice, sv. Franje, i kasnije osnivanjem reda u tu istu svrhu.

Redovi su, stoga, u svom podrijetlu ve inom radikalna egzistencijalna kritika aktualne Crkve, dakle, sveukupne hijerarhije. I drugi na!in: iznošenje kritike govorenom i pisanom rije!ju. Kao primjer, uzmimo Klaru Asišku i Katarinu Sijensku. Ovi na!ini kritiziranja Crkve svjedo!e o tome da kritika 4/2011.

Crkve mora uvijek biti povezana s ljubavlju prema Crkvi, s istinom iz žive vjere, s poniznoš u i svjesnom spremnoš u na samokritiku. Kritika koja nije nošena tim duhovnim veli!inama, jednostavno je nelegitimna i ne zavrje"uje naziv kritike. Naravno, ovim ne mislim tvrditi da samo sveci imaju pravo na kritiku. To je nemogu e ve i radi toga jer se svecem postaje službeno tek nakon smrti. Držimo se, stoga, razumnoga i religioznog na!ela: svatko tko svjesno i vjerno nastoji nasljedovati Krista u svom životu; svatko tko ima potrebno znanje u stvarima vjere, etike, prava, ekonomije, odgoja i dr., pozvan je i legitimiran kriti!ki analizirati stvarno stanje Crkve i društva, pozvan je prosuditi to stanje u svjetlu racionalne i vjerske spoznaje i na osnovi tih spoznaja po mogu nosti dati prijedloge za konkretna rješenja odre"enih problema.

O!ito je da je takvo djelovanje vrlo zahtjevno. Zato govorimo o katoli!kom intelektualcu, u smislu poziva na djelovanje unutar Crkve i društva, s ulogom mislioca, kriti!ara, vizionara, proroka. On treba biti pravi karizmatik svoga vremena i nastaviti poslanje mnogih karizmati!kih vjernika laika kroz povijest Crkve. Od njih, od vjernika laika, dolazila je obnova Crkve, obnova krš anskog života, a ne samo od klera. Kler je !esto bio protivnik karizmati!kih laika jer su oni svojim životom bili osuda njegova nedoli!nog života; jer su bili putokaz istinskih reformi Crkve, koje osobito visoki kler nije htio, jer bi time izgubio svoj na!in privilegiranoga, i Evan"elju otu"enog, života. (Sv. Dominik se protivi službenom crkvenom proganjanju katara i albigenza, jer je u njima prepoznao Duh Kristov; sv. Franjo se protivi raskalašenom životu crkvenih dostojanstvenika na visokim položajima, baš kao i mnogi drugi laici vjernici, sve do naših dana). Drugi vatikanski sabor u!i da karizme spadaju u temeljne elemente crkvenog života. Karizmama Bog !ini vjernike sposobnima i spremnima da preuzmu razli!ite dužnosti i službe za obnovu i izgradnju Crkve. To je, !ini mi se, preusko institucionalno gledanje na karizme. Karizmati!ki obdarene vjernike laike ne treba odmah vezati za službene dužnosti unutar Crkve. Njihovo djelovanje cilja na sveukupni život Crkve i na !itav sadržaj krš anske vjere, i to u konkretnom životu, u uvjetima današnjega demokratskoga i pluralisti!kog društva. To društvo nije po sebi ni službeno neprijateljski raspoloženo protiv krš anske vjere. Ono je svojim mehanizmima i zakonomjernim procesima prakti!ki zatvoreno za primanje darova Duha Svetoga. Radi toga je današnje društvo opasna stvarnost za vjernika. Ono je stvarnost iskušenja, putem onih demonskih mo i kojima je Sotona kušao Isusa: mo , bogatstvo (novac), oholost. Tim snagama katoli!ki intelektualac treba pružati odlu!an otpor na terenu, 4/2011.

tamo gdje radi: bila to politika, gospodarstvo, kultura, znanost.

Vjernici imaju problema sa Crkvom Takvih ljudi vjernika treba Crkva danas više nego ikada, jer je !injenica da vjernici imaju mnogovrsne probleme sa svojom Crkvom. Ta problematika je radikalno izražena sloganom koji glasi: Isus da - Crkva ne. On ispunja svijest velikog broja vjernika u zapadnom društvu. Razlog tome treba tražiti u jednostavnoj istini: konkretna Crkva zajednica je slabih i grešnih ljudi, koji e vjerojatno ostati takvima kroz svu svoju individualnu i zajedni!ku biograÞju. No, ima i jedan dublji razlog zašto vjernici imaju probleme sa svojom Crkvom. Najkra i, ali ujedno i najpovršniji odgovor na to pitanje mogao bi glasiti nekako ovako: tko je dobar katolik, taj nema problema s Crkvom. On poslušno prihva a što crkveno u!iteljstvo u!i i nalaže, s uvjerenjem da je to dobro i istinito.

Sigurno, možemo re i da je taj vjernik dobar katolik. No, bilo bi pogrešno zaklju!iti da je svaki katolik koji ima probleme sa svojom Crkvom, loš katolik.

Imati probleme s Crkvom, ne kaže gotovo ništa o kvaliteti osobne vjere, ali kaže mnogo o individualnoj osobnosti jednog vjernika, o njegovu karakteru i o njegovim intelektualno-psihi!kim osobinama.

Imati probleme sa svojom Crkvom, svra a pozornost na pitanje o objektivnim društveno-politi!kim uvjetima u kojima živi današnji katoli!ki vjernik.

Kao dijete svog vremena nitko nije pošte"en od utjecaja duha istog tog vremena, pa ni vjernik. Svatko je na neki na!in prisiljen prihvatiti standarde svog vremena, bez kojih mu je jednostavno nemogu e osiguravati svoj život. Jedan od najvažnijih standarda suvremene civilizacije je demokratski na!in oblikovanja javnoga i privatnog života. Današnji !ovjek, op enito re!eno, misli i osje a demokratski. Ne samo radi toga jer je to duh vremena, nego zato jer je !ovjek prepoznao u demokraciji onaj sustav vrednota koji u najve oj mjeri odgovara njegovoj ljudskoj naravi. To su vrednote individualne slobode: sloboda mišljenja, savjesti, religije, sloboda eti!ke orijentacije života, sloboda politi!kog usmjerenja, sloboda znanstvenog istraživanja. Naravno, to su ustavom zajam!ena prava !ovjeka. #itav ovaj sustav vrednota izvor je i temelj apsolutnog na!ela koje glasi: nitko ne smije raspolagati mojim životom bez mojeg odobrenja; nitko i nijedna institucija ne smije mene zastupati u pitanjima života bez moje privole; nitko i nijedna institucija ne smije donositi zakone, zabrane i naredbe bez moje suglasnosti.

Ako pretpostavimo da katoli!ki vjernik prihva a ovaj standard demokratskih vrednota, onda je neizbježno da se nalazi u problemati!noj situaciji odnosa prema svojoj Crkvi. Crkva stoji naspram svojih vjernika kao jedna objektivna i neupitna veli!ina,

325

koja traži od vjernika poslušnost; koja mu zapovijeda i zabranjuje, koja mu prijeti sankcijama i koja autoritativno odre"uje uvjete pod kojima vjernik jedino može posti i vje!ni spas. Sve to !ini Crkva iz sebe, i po sebi, a da ne pita za suglasnost vjernika.

Ona tim sredstvima i tim mehanizmima stvarno oblikuje i usmjeruje život svakog vjernika. Zahtijeva od svojih vjernika prihva anje svoga nauka, bez prethodnog dijaloga ili razmjene mišljenja s vjernicima. To je taj dogmatski princip na kojem po!iva Katoli!ka Crkva. Imaju i sve ovo pred o!ima, nije teško razumjeti zašto baš današnji katoli!ki vjernik i, još intenzivnije, današnji katoli!ki intelektualac ima probleme u odnosu prema svojoj Crkvi. Bilo bi pravo !udo kad ih ne bi imao. Nadodamo li k tome i razumljive ljudske slabosti ljudi u redovima hijerarhije, rijetko emo susresti ozbiljnoga i zrelog katoli-

ka koji duševno ne bi trpio poradi svoje Crkve. Što je više ljubi, to ja!e trpi radi nje.

Za volju objektivne istine, moramo priznati da dogmatsko razumijevanje naše Crkve dopušta i podupire kriti!ki duh svojih vjernika, kako smo ga ovdje prikazali. Katolik nije osu"en na pasivnu poslušnost, ve pozvan u aktivnoj poslušnosti misliti i prosu"ivati svojom glavom. To on !ini u svijesti da nitko ne postaje !ovjekom samo svojim snagama, nego da za to treba toplinu i duhovno bogatstvo zajednice. Zreo vjernik iskreno e i radosno priznati: imam poteško a sa svojom Crkvom, ali drugu duhovnu Majku - te veli!ine, sigurnosti u spoznajama bitnih pitanja života i smrti, takva povijesnog naslije"a bogatstva duha i kulture - ne mogu na i nigdje na svijetu. Ostajem, dakle, u njezinu krilu, njeguju i ljubav prema njoj, kriti!ka duha usmjerena najprije prema samom sebi, a onda tek prema njoj, Crkvi.

Istina i pravda su osnovni preduvjeti mira Izjava HBK povodom Haaške presude

Haaška presuda generalima Anti Gotovini, Iva-

nu #ermaku i Mladenu Marka!u unijela je nemir u srca mnogih hrvatskih gra"ana te je narušila njihovo povjerenje u institucije pravde i istine na me"unarodnoj razini. I mi hrvatski biskupi, skupa s našim vjernicima, dijelimo nevjericu i tugu zbog te presude i njezinoga pravnog obrazloženja.

Zabrinuti smo i zbog njezinoga negativnoga utjecaja na interpretacije i povijesne prosudbe osloboditeljskog rata Republike Hrvatske tj. obrane od srpske agresije. Bojimo se k tomu da e to utjecati i na me"unarodni ugled Republike Hrvatske i hrvatskog naroda u cjelini, te na izgradnju mira i pravde u me"unarodnim odnosima.

Izražavamo svoju krš ansku i ljudsku solidarnost s osu"enim generalima, Antom Gotovinom i Mladenom Marka!em i s njihovim obiteljima.

Isto tako izražavamo solidarnost i sa svim nevinim žrtvama i ljudima, bez obzira kojem narodu pripadali, a stradali su tijekom domovinskog rata na bilo kojem bojištu od Iloka i Vukovara do Konavala i Dubrovnika. Njihova patnja i stradanje zaslužuje našu su ut i osudu. Zbog toga pozivamo sve odgovorne u našoj Domovini da po!injene zlo!ine istražuju i pravedno kažnjavaju, kako bi pravda postala službenicom mira na našim prostorima. Istodobno o!ekujemo da svi odgovorni u svijetu postojano brane na!ela me"unarodnoga prava koje e biti jednako za sve, velike i male na-

326

rode. Jer, samo tako pravda i istina mogle bi biti jamac i temelj mira i uzajamnog razumijevanja.

Formulacija o »udruženom zlo!ina!kom pothvatu« je neutemeljena i teška uvreda hrvatskom narodu, kao i pravdi uop e. Takvom doživljavamo i presudu tadašnjem državnom hrvatskom vodstvu i generalima koji su vodili oslobodila!ke akcije u Domovinskom ratu. Smatramo da ta presuda može postati opasna i indirektna potpora novom nasilju, kao i izvorom daljnjih nepravdi u svijetu. Zbog toga nastavak su"enja u tom procesu zaslužuje maksimalnu osjetljivost pravnih stru!njaka za istinu i za pravdu, kao i pozornost !itave me"unarodne zajednice za kona!ni pravedni pravorijek u tom procesu.

Ponovno pozivamo gra"ane Republike Hrvatske da unato! doživljenoj nepravdi !uvaju svoje dostojanstvo, mir srca i bistrinu uma. Sve pozivamo na slogu, zajedništvo i ustrajnost u traženju i prihva anju cjelovite istine i pravde. A vjernike pozivamo na molitvu te neka se nadahnjuju snagom i dostojanstvom poniženog, osu"enog i uskrsnuloga Krista. Neka budu postojani u njegovoj školi ljubavi koja ne pita za cijenu i za žrtvu. Neka mole i za prosvjetljenje srca svih odgovornih za ostvarenje vladavine pravde i istine. Istina i pravda su, naime, preduvjet mira i solidarnosti me"u ljudima i narodima.

Biskupi Hrvatske biskupske konferencije

4/2011.

INTELEKTUALCI I NOVA EVANGELIZACIJA Ivo Baluk i!*

D

rugi vatikanski sabor postavio je u središte svoga razmišljanja Crkvu te posebno njezin odnos sa svijetom u kojem živi. Temeljna je zada a Crkve prožimati evan"eoskom porukom spasenja ljudsko djelovanje kroz preispitivanje metoda i traženja novih mogu nosti kako naviještati današnjem !ovjeku Isusa Krista koji jedini može dati odgovore na njegova bitna pitanja, ali i snagu za angažman u ljudskoj solidarnosti. To bi trebala biti osnova evangelizacijskog procesa u svakom povijesnom razdoblju pa tako i u ovom u kojem se govori o novoj evangelizaciji.

Nova evangelizacija Izraz nova evangelizacija može se pripisati Ivanu Pavlu II. koji je taj pojam prvi put javno upotrijebio na Haitiju 9. ožujka 1983. godine u govoru tamošnjoj Biskupskoj konferenciji prigodom priprave obilježavanja pet stolje a od evangelizacije Latinske Amerike. Tom prigodom Papa je rekao kako je neophodan napor »sigurno ne re-evangelizacije, ve , naprotiv, nova evangelizacija. Nova u svom žaru, u svojim metodama i u svojim izri ajima. I nakon toga u Urugvaju je govorio o tome, preciziraju i: – nova u svom žaru - zna!i, prije svega, oja!ati jedinstvo s Kristom, prvim evangelizatorom i obnoviti novi !in vjernosti Njemu kroz dosljednost života; – nova je u metodama, tako da svaki krš anin postane promicatelj Kristove poruke u svim životnim okolnostima u kojima živi i djeluje; – nova u izrazu - zna!i pozorno osluškivanje onoga što nam Gospodin može nadahnuti u odre"enom vremenu te iz tog slušanja oblikovati govor koji svi mogu razumjeti u naviještanju Radosne vijesti.1 Ovu potrebu koju je uo!io blaženi Ivan Pavao II., njegov nasljednik Sv. Otac Benedikt XVI. i službeno je dao u zadatak cijeloj Crkvi kroz utemeljenje Papinskog vije!a za promicanje nove evangelizacije, na blagdan Sv. Matije apostola, 21. rujna 2010. Zadaa tog novog Vije a, za !ijeg je predsjednika ime* Autor priloga je sve enik Vrhbosanske nadbiskupije, profesor na Katoli!kom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu i župnik u Odžaku.

4/2011.

novan nadbiskup Rino Fisichella, jest obnavljanje naviještanja vjere u onim zemljama u kojima je ve odjeknuo prvi navještaj, ali u kojima se primje uje sve ve a sekularizacija društva i jedna vrst 'gubitka smisla za Bogom'. Iz dokumenata crkvenog u!iteljstva koji govore o potrebi nove evangelizaciji jasno proizlazi proÞl te nove evangelizacije. Stoga držim da je važno imati na umu to!ke evangelizacijskog procesa kad govorimo i o ulozi intelektualaca u procesu nove evangelizacije. Taj proces može se sažeti u sljede e to!ke: 1. Evangelizacija je priop ivanje »rije!i Božje«, rije!i koja da bi se prenijela !ovjeku slijedi put »Utjelovljenja«, ali koja ne može zbog toga biti svedena na !isto ljudska ograni!enja, stoga se puno puta pojavljuje i kao »atipi!na komunikacija«.

2. Evan"elje se name e snagom Istine koju ono priop ava. Nije prvotno sposobnost navjestitelja, tehnika i na!in naviještanja ono što omogu uje da se u!inkovito ostvari evangelizacijski proces, ve je to unutarnja snaga Istine. Navjestitelj Evan"elja u službi je Istine, a ne vlasnik Istine.

3. Isus nije ostavio iza sebe ništa napisano. Ostavio je zajednicu sastavljenu od nekoliko u!enika koji su okupili druge u!enike, i tako kroz povijest. Krš anstvo nije prvotno religija knjige, ve religija 'zajednice', zajednice prožete ljubavlju Božjom, zajednice koja treba prenijeti ovu ljubav. Ljubav se komunicira samo ljube i. Krš ansko svjedo!anstvo je prvi i nenadoknadivi oblik evangelizacije.

4. Evangelizacija se može odvijati samo u skladu s djelovanjem !itave Crkve. Zada a je Crkve da !uva poklad vjere koji joj je povjerio Gospodin preko apostola i, premda preveden u razli!ite jezike, ovaj sadržaj ne smije biti promijenjen, iako je zaogrnut vlastitim simbolima pojedinih naroda.

5. Evangelizacija je djelo Duha Svetoga. Bez ove prisutnosti – djelo izvo"eno od !ovjeka je isprazno. »Može se re i da je Duh Sveti prvotni djelatnik evangelizacije; Duh je onaj koji poti!e naviještanje i navjestitelje Evan"elja, ali i koji daje milost da se prihva a i razumije rije! spasenja kod onih kojima se Radosna vijest naviješta.

6. Istinska evangelizacija je proces koji se ne može odvijati bez aktivnog sudjelovanja onoga kome se naviješta Evan"elje. Kristovo Evan"elje susree osobu kao pojedinca, ulazi u osobnu dimen-

327

ziju, predlaže bogatstvo novog života, odgovara na probleme svakoga pojedina!no. Osim toga, evangelizacijski proces treba poštivati životni ritam svake osobe kojoj se obra a.

Stoga se pitanje današnjeg kulturnog ozra!ja namee kao veoma važan pastoralni problem kojemu bi naša Crkva trebala posvetiti puno ve u pozornost kad je u pitanju nova evangelizacija. Pod tim vidom prvi korak je pozorno pra enje te smirena kriti!ka i stru!na procjena današnjeg kulturnog ozra!ja u svjetlu Evan"elja. »Istodobno treba promicati nove umjetni!ke izri!aje vjere trajnim dijalogom s umjetnicima, napisao je blagopokojni Ivan Pavao II. u postsinodskoj pobudnici o Crkvi u Europi, te naglasio »jer je umjetni!ka ljepota, kao nekakva jeka Božjeg Duha, simbol otajstva, poziv na traganje za licem Boga koji je postao vidljiv u Isusu iz Nazareta«. Nadalje, Papa poti!e »vjernike angažirane na podru!ju obrazovanja da ustraju u svom poslanju nose i svjetlo Krista Spasitelja u svom speciÞ!nom obrazovnom, znanstvenom i akademskom djelovanju«.2

Pogled u hrvatsku vjerni ku realnost Razne ankete i statisti!ki podaci u Hrvatskoj slažu se da je hrvatsko društvo u velikom postotku religiozno i da velika ve ina pripada Katoli!koj Crkvi. Prema najnovijim objavljenim podacima u !lanku Krš!anski identitet: skica za idealtip vjernika krš!anina, koji potpisuju P. Ara!i i G. #rpi , stoji da bi prema »novoj tipologiji vjernika« katolika bilo i do 85%. Prema toj tipologiji, u Crkvi u Hrvatskoj ima: zrelih krš ana (20-25%); prakti!nih vjernika (20-25%); vjernika po naslije"u (20-25%); i nominalnih katolika (10-15%) Ta »nova tipologija vjernika« koju predlažu autori dobivena je po »sljede ih 10 zahtjeva s obzirom na ono što je bitno i minimum, za idealan tip vjernika krš anina«: 1) vjera u osobnog Boga; 2) vjera u Isusa, Sina Božjega uskrsloga; 3) vjera u vlastito uskrsnu e; 4) odnos i komunikacija s Bogom; 5) crkvena zauzetost vjernika; 6) društvena zauzetost vjernika; 7) opraštanje; 8) nerazrješivost ženidbe; 9) poštivanje života; 10) Biblija – Božja rije!.3 Ono što mi se !ini važnim naglasiti u ovom !lanku kao širi okvir, s obzirom na nazna!eni naslov, jest !injenica koju isti!u i gore spomenuti autori u prvim re!enicama analize krš anskog identiteta populacije u Hrvatskoj: »Religioznost u širem, a i krš anska vjera u užem smislu, u sebi su višedimenzionalni fenomeni.« Nadalje, autori P. Ara!i i G. #rpi kažu da koliko god su važna sociološka istraživanja koja »nam daju osnovne informacije o dinamici vjerskog života i o osnovnim trendovima u religioznosti (...) ne zahva aju u punoj mjeri fenomen krš anskog vjerovanja koji nas ovdje zanima«.4 Dakle, o dubini vjere i istinske pripadnosti Katoli!koj Crkvi, koliko god se mi trudili provjeriti to raznim ispitivanjima, ko-

328

riste i razli!ita mjerila, uvijek ostaje i ona dimenzija otajstvenosti ljudske osobe u koju samo Bog može do kraja proniknuti.

S druge strane, unato! velikom postotku vjernika katolika u Hrvatskoj, i površnim se promatranjem - naše tzv »hrvatske javnosti« kako nam je predstavljaju mediji - dobiva posve drugi dojam. Novinar i komentator Ve!ernjeg lista Milan Ivkoši na to je upozorio još prije !etiri godine na temelju sljede ih podataka: »U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji !ak 97% osnovaca i 94% srednjoškolaca želi vjeronauk!

Postotak na državnoj razini samo je malo niži. Po tim i drugim statisti!kim podacima o religioznosti zacijelo smo pri vrhu svjetske ljestvice vjerskih, krš anskih nacija. No kad bi tko neupu en sudio po medijima u Hrvatskoj, pomislio bi da smo prvi vrhu svjetske ljestvice po bezboštvu i liberalnoj razularenosti.«5 Dakle, autor je dobro primijetio da je u našoj medijskoj javnosti, premalo istinskih krš anskih stavova, a to zna!i i krš anskih intelektualaca koji znaju na istinski na!in predstaviti katoli!ki identitet.

Zasigurno, negativnoj percepciji o dosljednom vjerni!kom životu pridonose i razne korupcijske afere u hrvatskom društvu, od kojih se neke, po medijima, povezuju i s osobama iz crkvenih struktura. Tu su uvijek »pri ruci« i ugovori izme"u Hrvatske i Katoli!ke Crkve o Þnancijskoj pomo i Crkvi, koji se izvla!e po potrebi kada se govori o »bogatstvu Crkve« i tobožnjoj »neosjetljivosti za siromašne«. Tako"er, medijima masovnog komuniciranja dobro do"u i grijesi manjeg dijela klera u op oj Crkvi, što se onda generalizira po onoj olako izgovaranoj konstataciji »pa svi su oni takvi«.

Ako po"emo od pojma intelektualac, koji ozna!ava osobu visoko razvijena intelekta i analiti!kog mišljenja, koja se bavi umnim radom i ima visoku naobrazbu te da je intelektualac mislilac koji javno djeluje kao moralna i humana snaga u društvu (Ani ), dosljedno tome, katoli!ki intelektualac trebao bi se pronalaziti u »zrelom krš aninu« duboko i iskreno uronjenom u Boga te iz te uronjenosti djelovati kroz vjerni!ki angažman u Crkvi i društvu. S druge strane, treba imati na umu da od onih 20-25% »zrelih krš ana« sigurno nisu svi intelektualci po ve spomenutim kriterijima, nego da se me"u zrele krš ane mogu ubrojiti i osobe koje nemaju visoku naobrazbu, ali svojim životom i djelovanjem i te kako svjedo!e svoju vjeru u svim njenim dimenzijama. Što sve može biti razlog nedostatka katoli!kih intelektualaca u kreiranju javnog mnijenja koje bi bilo sukladno postotku katolika u hrvatskom narodu?

Prije svega, treba uzeti u obzir razdoblje komunisti!kog sustava u bivšoj državi koje je onemogu avalo sustavni i slobodni rad na vjerni!kom odgoju koji bi se iskazivao u dosljednosti života u javnosti. Nakon pada komunisti!ke diktature nastupila je druga dik4/2011.

tatura - liberalizma, relativizma, hedonizma, konzumizma. S tim je usko povezano i »protukatoli!ko djelovanje« u današnjem globaliziranom svijetu, i to na svim razinama društvene zajednice. Crkva preko svoga U!iteljstva, ali i katoli!kih laika intelektualaca upozorava da postoji prava »krš anofobija ili »kristofobija« koja se putem globalnog komuniciranja širi današnjim svijetom. U našim prilikama to se o!ituje u »glasnosti manjine« preko nekih udruga civilnog društva koje dobro umrežene i Þnancijski potpomognute od protukatoli!kih lobija u svijetu onemogu uju krš anskim intelektualcima da, ravnomjerno broju katolika, do"u do javnosti u utjecajnim medijima u Hrvatskoj.

ljao na pouzdavanje u snagu Evan"elja i koji nije znao ispravno vrednovati osobni susret s Kristom preko molitve i sakramenata. Tako se širi odre"eni prakti!ni ateizam, tako"er i me"u onima koji se i dalje priznaju krš anima. Neznanje, bilo vjersko bilo kulturno, jedan je od glavnih uzroka nevjere, malovjernosti i vjerske ravnodušnosti. Tome može pridonijeti i medijsko sustavno kritiziranje crkvene hijerarhije, pri !emu se iznose samo negativnosti koje postoje u Crkvi, a zanemaruje sve ono pozitivno što Crkva !ini preko svojih !lanova. To pridonosi stvaranju negativne ili iskrivljenje percepcije o Crkvi u današnjem svijetu, što može dovesti i do prakti!noga ateizma.

Na to u svojoj analizi stanja religioznosti u današnjem svijetu upozorava i dokument Papinskog vije a za kulturu, pod naslovom: Gdje je tvoj Bog?.6 U tom dokumentu govori se o novom poganstvu te je Crkva danas pozvana suo!iti se više s indiferentnoš u i prakti!nom nevjerom negoli s borbenim ateizmom koji opada u svijetu. Od krilatice 'Bog da, Crkva ne' šezdesetih godina, prešlo se na 'religija da, Bog ne', ili !ak 'religioznost da, Bog ne' s po!etka ovog tisu lje a: biti vjernikom, ali bez prianjanja uz poruku koju prenosi Crkva. Zaboravlja se pri tome da je: Crkva Isus Krist, ali Isus Krist propovijedan i posvjedo en, kako je zapisao francuski teolog i pisac Bossuet. Spomenuti dokument Gdje je tvoj Bog razlikuje sekularizaciju kao legitimni proces autonomije zemaljskih stvarnosti od sekularizama koji je doveo do 'poimanja svijeta prema kojemu se svijet tuma!i sam sobom i nema potrebe da se pribjegava Bogu.

Bog tako postaje suvišan i samo smeta'.7

Na krš ansku ravnodušnost utje!u i razni duhovni pokreti izvan Crkve, koje neki nazivaju postmodernom religioznoš u. To je religija !ovjekova »ja«, utemeljena na osobnom uspjehu i uspjehu vlastitih inicijativa. Sociolozi govore o biograÞji ini kako želiš, u kojoj su »ja« i njegove potrebe mjerilo na kojem se gradi nova slika Boga u razli!itim etapama života, polaze i od razli!itih sadržaja religiozne prirode koji se koriste u jednoj vrsti »bricolage svetoga«.

Ovaj pojam poti!e od istoimene francuske rije!i koja ozna!ava bavljenje svim i sva!im. »Bricolage - brikolaž možemo smatrati i kao proces u!enja koji obilježava ßeksibilni i nehijerarhijski stil, ali i kao na!in na koji se !a!kanjem i igrom dolazi do informacija na internetu – vlastitom voljom i vlastitim izborom.

Nova je religioznost tijesno povezana sa suvremenom sekulariziranom, antropocentri!nom kulturom i nudi subjektivisti!ku duhovnost koja nije utemeljena na objavi vezanoj uz povijest. Ono što vrijedi, sposobnost je pronalaženja na!ina da se osoba »osjea dobro« (Gdje je tvoj Bog, str. 22). O!it je ponor koji tu religiju !ovjekova »ja« dijeli od krš anske vjere koja je religija »ti« i »mi«, tj. religija odnosa koja svoje izvorište ima u Presvetom Trojstvu.

Strah od hrabrog ponašanja u službi vjere Kristovi u!enici žive u svijetu i obilježeni su – a !esto tako"er i uvjetovani bez svoga znanja – postoje om kulturom koja se razvija izvan bilo kakva odnosa s Bogom. U takvom okruženju koje se opire samoj ideji Boga, mnogi vjernici dopuštaju da na njih sve više utje!e prava diktatura hedonizma, konzumizma i relativizma, koji se sve više šire iz raznih centara mo i putem medija koji oblikuju javno mnijenje u današnjem svijetu. Jedan od temeljnih uzroka, prema analizi Papinskog vije a za kulturu, treba tražiti i u tome što mnogi me"u onima koji se nazivaju katolicima podliježu na!inu života u kojemu se !ini kako Bog ili religija ne vrše nikakav utjecaj. Vjera izgleda ispražnjenom u svom sadržaju i više se ne iskazuje osobnim angažmanom, dok na svjetlo izlazi nesklad izme"u ispovijedane vjere i svjedo!anstva u konkretnom životu.

Taj nesklad ne potje!e samo od utjecaja sekularizirane kulture, ve tako"er od odre"enog straha od hrabrog ponašanja u službi vjere, što je posljedica pomanjkanja krš anskog odgoja koji nije priprav4/2011.

Tako"er, jedno od karakteristi!nih obilježja ove nove religioznosti jest pomanjkanje zanimanja za pitanje istine. Nauk Ivana Pavla II. u enciklikama Veritatis splendor i Fides et ratio, pohvaljen !ak od intelektualaca nevjernika, !ini se da nije, osim nekoliko izuzetaka, našao odgovaraju i prostor u Crkvi, po!evši od katoli!kih sveu!ilišta. U našoj kulturi, obilježenoj oslabljenom mišlju, !vrsta uvjerenja !esto izazivaju prezir. Za mnoge istina ima negativnu konotaciju, pridruženu pojmovima kao što su »dogmatizam«, »netolerancija«, »nametanje«, »inkvizicija«, osobito zbog pojedinih povijesnih doga"aja u kojima je istina bila instrumentalizirana kako bi se silom nametnule odluke savjesti koje nisu imale ništa zajedni!kog s poštovanjem osobe i traženjem Istinitog. »U korijenu takvog stanja nalazi se pokušaj da se nametne antropologija bez Boga i bez Krista. Takvo razmišljanje dovelo je do poimanja !ovjeka kao 'ap-

329

solutnog središta stvarnosti, izvješta!eno ga postavljaju i na mjesto Boga i zaboravljaju i da nije !ovjek taj koji stvara Boga, nego je Bog onaj koji stvara !ovjeka. Zaboravljanje Boga dovelo je do napuštanja !ovjeka', pa se 'stoga ne treba !uditi ako je u tom kontekstu otvorio golem prostor za razvoj nihilizma na Þlozofskom podru!ju, relativizma na spoznajnom i udorednom podru!ju, pragmatizma pa !ak i cini!nog hedonizma u svagdanjem življenju'.

Europska kultura ostavlja dojam tihog otpadništva' prezasi ena !ovjeka koji živi kao da Boga nema. (...)

Suo!eni smo s pojavom nove kulture, koja je naveliko pod utjecajem obavijesnih sredstava, !ija su obilježja i sadržaji !esto protivni Evan"elju i dostojanstvu ljudske osobe.«8 Sadašnji Papa e na to upozoriti ovim rije!ima: »U jednom svijetu kao što je Zapad, gdje su novac i bogatstvo mjerilo svega, gdje model slobodnog tržišta name e svoje neumoljive zakone svim vidovima života, autenti!na katoli!ka etika !ini se mnogima kao strano, daleko tijelo; kao vrsta meteorita koja je u kontrastu ne samo s konkretnim na!inom života, ve i s temeljnim na!inom razmišljanja.« Tada još kardinal, Ratzinger se ne boji prepoznati 'znak sotonskog u svijetu u na!inu na koji se na Zapadu iskorištava tržište pornograÞje i droge'. »Da – kaže – postoji nešto "avolsko u perverznoj hladno i kojom se u ime novca, kvari !ovjek proÞtiraju i njegovom slabosti, njegovom mogu noš u da bude zaveden i pobije"en. Paklenska kultura Zapada koja uvjerava narod da su jedini cilj života užitak i osobni interes.«9 Sve se to putem društvenih mreža komuniciranja prelijeva i na vjernike u Crkve u Hrvata.

Umjesto zaklju ka Ono !ega bi Crkva u Hrvata, u svojoj cjelovitosti kler i vjernici laici - trebala biti svjesna jest važnost potrebe »nove evangelizacije«. To nam pokazuje i relativno mali postotak zrelih vjernika. S tim je povezana i svijest o važnosti o ulozi katoli!kog intelektualca u evangelizacijskom procesu, koji je duboko povezan sa svakodnevnim životom osobe na svim njezinim razinama. Druga je o!ita !injenica da u našoj Crkvi nemamo dovoljno katoli!kih intelektualaca koji, uz svoju intelektualnu i kulturnu naobrazbu, istinski poznaju krš anski nauk onako kako ga shva a i tuma!i Katoli!ka Crkva - kao Otajstveno tijelo Kristovo. A iz toga istinski prihva enog nauka trebala bi proiza i i ona svijest o poslanju svjedo!enja i naviještanja Isusa Krista današnjem svijetu. A svjedo!iti i naviještati Isusa Krista i danas je povezano s odbacivanjem i progonima njegovih apostola, što može sezati i do pravoga mu!eništva. Sada je o!ito da i u ovo novije vrijeme, nakon demokratskih promjena kada je Crkva dobila pravo javnog djelovanja u svim strukturama, ipak moramo priznati da

330

nismo uspjeli odgojiti dovoljan broj i obrazovanih i hrabrih intelektualaca koji e utjecati na javno mnijenje i to na svim razinama, a usudim se re i, posebno u medijima koji su u današnjem društvu postali i »katedra i propovjedaonica«.

S tim je povezano i pitanje o svijesti kod crkvenih pastira o važnosti medija i javnih istupa vjernika laika u današnjem masovnom komuniciranju i procesima globalizacije. Držim da su za »novu evangelizaciju« masovni mediji komuniciranja, a onda i istupi katoli!kih intelektualaca, ali i drugih javnosti poznatih katolika, prevažni. Na društvenoj razini, jedan od najsnažnijih u!inaka današnjih medija ogleda se u tome da problemi postoje u onoj mjeri u kojoj o njima govore mediji. Stoga s pravom postoji izreka kako mediji 'vedre i obla!e', 'vladaju svijetom', a da je televizija u mnogim domovima postala katedra i propovjedaonica. (Etika u obavijesnim sredstvima). »Mediji više nisu samo neki ekran koji se gleda ili ure"aji i nosa!i zvuka koji se samo slušaju. Oni su ozra!je u koje smo uronjeni, koje nas obuhva a i prožima sa svih strana. Živimo u ovom svijetu zvukova, slika, boja, poticaja i vibracija kao što je primitivni !ovjek živio u šumi, kao što riba živi u vodi. To je naša sredina. Mediji su nov na!in življenja«, ustvrdit e umirovljeni milanski kardinal Carlo Maria Martini.10 I na koncu, prevažno bi bilo umreživanje, katoli!kih intelektualaca u krovnu udrugu, kao i umrežavanje katoli!kih medija u promicanju nove evangelizacije.

Ljubiti Crkvu onakvu kakva jest, i u svojoj grešnoj bra i i sestrama, te je nastojati mijenjati iznutra kroz dosljednost života i hrabrog svjedo!enja, ali dati se voditi od zakonitih crkvenih pastira, trebala bi biti i temeljna zada a krš anskih intelektualaca u novoj evangelizaciji.

IVAN PAVAO II, Govor biskupima CELAM , u: Comunicazione ed Evangelizzazione nella Chiesa, Milano, 1998., str. 109.

1

2

IVAN PAVAO II., Crkva u Europi, br. 60.

Autori donose i podatak da bi pripadnika drugih krš anskih konfesija i religija u Hrvatskoj bilo izme"u 5-7%, a onih koji nisu vjernici izme"u 10-15%. Usp. P. ARA#I$, I. DŽINI$, B. HLAVA#AK (uredili), Krš!anski identitet i obitelj, %akovo, 2011.

3

4

Isto, str. 16.

MILAN IVKOŠI$, Pobožni puk i bezbožna javnost, u: Ve!ernji list, 22. rujna 2007., str. 36.

5

PAPINSKO VIJE$E ZA KULTURU, Gdje je tvoj Bog? Krš anska vjera pred izazovima ravnodušnosti, Sarajevo, 2005.

6

7

Isto, str. 22.

8

Crkva u Europi, br. 9.

Usp. J.RATZINGER, Na putu k Isusu Kristu, Verbum, Split, 2005.

9

10

Usp. C. M. MARTINI, Il lembo del mantelo, Milano, 1991.

4/2011.

ODNOS CRKVE I KULTURE U NJEMA KOJ Željko

ekolj*

C

rkvena je povijest ujedno i stoljetna povijest ljudskog stvaralaštva i stvaranja. U svakom su povijesnom razdoblju živjeli ljudi koji su svoju vjeru, ali i svoje probleme i potrebe izražavali slikom, pisanom rije i, muzikom ili arhitekturom. Dugo je vremena svekoliko umjetni ko stvaralaštvo u Europi bilo prožeto krš!anskim motivima. Francuskom revolucijom i revolucijom 1848. to se mijenja, ali Crkva, umjetnost i kultura, unato svemu, ostaju me"usobno povezani.

Crkva i kultura nalaze se i danas u dijalogu, što je i bila želja Drugoga vatikanskog sabora.

»Gaudium et spes« o kulturi i umjetnosti U pastoralnoj konstituciji o Crkvi »Gaudium et spes« (61. i 62.) stoji: »Danas je teže nego neko! ostvariti sintezu raznih grana znanja i umjetnosti. Dok, naime, raste obujam i razli nost kulturnih elemenata, u isti se mah za pojedine ljude umanjuje sposobnost da ih shvate i organski usklade. Tako sve više iš ezava slika »univerzalnog ovjeka«. (…) Neka dakle krš!ani sura"uju na tome da skupne kulturne manifestacije i akcije, koje su svojstvene našem vremenu, budu prožete ljudskim i krš!anskim duhom. No ipak sve te pogodnosti ne mogu ostvariti integralni kulturni odgoj ovjeka ako se zanemari duboko pitanje o zna enju kulture i znanosti za ljudsku osobu. (…) Premda je Crkva mnogo pridonijela napretku kulture, iskustvo ipak pokazuje da nije uvijek lako uskladiti kulturu i krš!anstvo zbog razloga što ih je povijest uvjetovala. (…)

Na svoj na in su tako"er književnost i umjetnost od velike važnosti za život Crkve. One nastoje razumjeti narav vlastitu ovjeku, njegove probleme i njegovo iskustvo u pokušaju da upozna i usavrši samoga sebe i svijet. Trude se tako"er da otkriju njegov položaj u povijesti i u svemiru, da osvijetle ljudske bijede i radosti, potrebe i mo!i i da naslute bolju sudbinu ovjeka. Tako one mogu pridi!i ovje ji život koji one, ve! prema vremenu i kraju, izražavaju u mnogostrukim oblicima. Treba stoga poraditi da umjetnici osjete da ih Crkva priznaje u njihovoj djelatnosti i da uživaju!i odgovaraju!u slobodu lakše uspostave odnose s krš!anskom zajednicom. Crkva * Autor priloga je doktor teologije i religiozne pedagogije te magistar povijesti i socijalnog nauka. Živi s obitelji u Be u i predaje na gimnaziji vjeronauk, povijest, etiku i informatiku.

4/2011.

treba da prizna i nove umjetni ke smjerove koji odgovaraju našem vremenu prema naravi raznih narodnosti i zemalja. (…) Treba dakle da vjernici žive u najtješnjem dodiru s drugim ljudima svoga vremena i da nastoje potpuno proniknuti njihov na in mišljenja i osje!anja, iji je odraz kultura.«

Stanje danas Današnja kultura, koja velikim dijelom i nije krš!anski prožeta, odražava na poseban na in ljudsko stanje duha, a i to je ve! dovoljan razlog da se Crkva zanima za današnje kulturno i umjetni ko stvaralaštvo. Da bi mogla autenti no evangelizirati i naviještati Radosnu vijest, Crkva treba umjetnost i kulturu; ona ne treba samo pisanu rije , nego tako"er slike, znakove, simbole, gra"evinske objekte…

Ona treba poticati razvoj kulture i umjetnosti, ali i respektirati njihovu slobodu. Kao što je poznato, Crkva je uvijek bila uvarica kulture kroz povijest, kao i veliki poslodavac umjetnicima raznih provenijencija. Kultura i umjetnost omogu!uju Crkvi ne samo pristup vjernicima, nego i onim ljudima koji su se od Crkve udaljili, pa se stoga svaka vrsta kulture i umjetnosti danas koja ima nekakve veze s Crkvom može shvatiti i kao jako dobro sredstvo evangelizacije, posebice agnostika i ateista.

Pogotovo u vremenu komercijalizacije i hedonizma zada!a je Crkve omogu!iti jedan smisleni pristup umjetnosti, odnosno stvoriti prostor u kojem ljudi mogu otkrivati i razvijati vjerske i duhovne dimenzije. To pokušava i Katoli ka Crkva u Wiesbadenu, u Njema koj, u duhu pastoralne konstitucije o Crkvi »Gaudium et spes«. Ova mjesna Crkva svjesna je da mora stupiti u dijalog s današnjim umjetnicima i umjetnoš!u te na tom podru ju kulturno-politi ki i teološki djelovati ne bi li u skladu sa svojim poslanjem danas pomagala ljudima u shva!anju današnje kulture i umjetnosti, jer malo koja ustanova ima kao Crkva toliko raznoliku kulturnu ponudu.

Gradska Crkva u Wiesbadenu želi aktivno sudjelovati u kulturnoj ponudi grada; u tome ima podosta uspjeha budu!i da u tom gradu živi velik broj ljudi u poodmakloj dobi koji za kulturne ponude imaju i vremena. No, ona želi, povoljnijim cijenama svojih predstava i projekata, do!i i do siromašnijih slojeva društva. Vode!i ljudi Crkve u Wiesbadenu složni su u tome da Katoli ka Crkva u gradu mora imati svoje mjesto što se ti e kulturne ponude, stoga je jako važan svaki crkveni kontakt s kulturnom scenom ovog grada pa se povremeno u prostoru gradskih

331

crkava organiziraju razne izložbe, uprili uju koncerti, mjuzikli...

»Glavni odjel njema kih katolika« (Das Zentralkomitee der deutschen Katholiken) i njegova razmišljanja o decentraliziranoj i pluralisti koj kulturi u Njema koj Ovo crkveno tijelo uklju ilo se u raspravu o kulturnoj politici, njegovanju umjetnosti i kulture te potporama kazalištima, orkestrima, muzejima, arhivima, likovnoj umjetnosti, glazbi, održavanju spomenika, biblioteka, Þlmu, umjetni kim školama... Kulturni je život u Njema koj bogat i raznolik. Za njegovanje kulturne baštine zaduženi su svi gra"ani, društvene grupe i država. Razli itost kulturnog života dovodi do razli itosti u odnosima jer kultura oblikuje identitet jedne zemlje i njezinih gra"ana. Ona utje e na društveni život, pa je stoga posebno važno njezino njegovanje i razvoj. Tako"er, ona uva i dalje razvija demokraciju u zemlji, stalno poti e na raspravu o ljudskim vrijednostima i ljudskom dostojanstvu.

Stoga »Glavni odjel njema kih katolika« smatra da društvo koje ne uva svoju kulturu ne može biti socijalno i uvati ljudsko dostojanstvo.

Razne vrste umjetnosti sastavni su dio kulture, one senzibiliziraju razne dimenzije ljudskog života i otkrivaju njegove potencijale. Umjetnost može pomo!i u pronalaženju vlastitog identiteta, u otkrivanju smisla i svladavanju svakodnevnice.

a) Krš!anska vjera i umjetnost Krš!anstvo i Crkva usko su povezani s umjetnoš!u.

I blagopokojni papa Ivan Pavao II. pozivao je umjetnike i Crkvu na plodonosni dijalog, jer i u umjetnosti dolazi do izražaja ovjek kao slika Božja (imago Dei).

Ljudsko postojanje se ne može racionalno opravdati, ve! je ono rezultat Stvoriteljeve slobode, a umjetnost je opet izri aj ljudske slobode. Europske umjetni ke tradicije imaju svoju krš!ansku orijentaciju, ali u novije vrijeme razne vrste umjetnosti jedva da u sebi imaju bilo kakve crkvene indicije, što ne mora zna iti da su nereligiozne i bezbožne. Unato svemu tome, krš!anima je jako važno da razli ite vrste umjetnosti dopru u liturgiju i tu na"u svoje mjesto.

Svi dijelovi društva odgovorni su za kulturu, poticanje razvoja kulture nije samo stvar države, država mora imati vitalan interes za o uvanje kulture. U Njema koj, kao u rijetko kojoj zemlji, javni se sektor brine za o uvanje i razvoj kulture, savezne pokrajine sudjeluju s 40%, a lokalne zajednice s oko 50% kulturnog poticaja.

b) Zada!e za Crkvu Crkva ne smije umjetnost i kulturu svesti samo na sporednu ulogu u bogoslužju. Tamo gdje izme"u

332

Crkve i kulture ne postoji stvarna veza, postoji odre"ena bliskost. Papa Pavao VI. je raskol Evan"elja s kulturom u 20. stolje!u nazvao pravom dramom ovoga vremenskog razdoblja. Ali u njema kom govornom podru ju, a posebno u Njema koj, u zadnje se vrijeme popravlja odnos izme"u Crkve i kulture, i umjetnost i Crkva u e sve više jedna drugu respektirati. Ve! je spomenuta injenica da zapadna kultura po iva na krš!anstvu, a i citirana pastoralna konstitucija o Crkvi »Gaudium et spes« naglašava temeljno zna enje kulture za cjelovit ljudski razvoj, kao i to da ona i te kako može pomo!i u naviještanju.

Osim toga, vjerski život treba umjetni ku potporu i oboga!enje.

Kako se Crkva može kulturno angažirati?

• Poja anim reßektiranjem vlastite tradicije, mistike i duhovnosti, pri emu umjetnost i kultura imaju veliku ulogu.

• Raditi na tome da ljudi, posebno mladi, nau e shva!ati biblijske slike i pri e, zna enje umjetnosti u liturgiji i pobožnosti, u emu može jako pomo!i vjeronauk u školi.

• Najve!i crkveni doprinos kulturi jest slavljenje liturgije koja se na neki na in može smatrati i »umjetni kim djelom« jer u njoj dolaze do izražaja razli ite vrste umjetnosti.

• Crkva se treba zanimati i za kulturu koja nema krš!anski predznak, ukoliko u njoj dolaze do izražaja temeljna ljudska pitanja, poput bolesti, smrti...

• Njema ko iskustvo potvr"uje da je pokušaj stvaranja samo katoli ke umjetnosti promašaj, jer vodi getoizaciji. Crkva treba priznati kulturnu autonomiju, slobodu, bez da je pokušava kristijanizirati.

Samo tako može do!i do dijaloga i samo na taj nain umjetnost može obogatiti vjeru.

• Važno je da Crkva radi na oživljavanju europskog kulturnog identiteta.

Umjesto zaklju ka Katoli ka i Protestantska Crkva u Njema koj- sa svojih 45 000 crkava i oko 100 000 zvona - više su nego vidljive i prisutne u kulturnom životu ove zemlje.

Godišnje obje Crkve izdvajaju oko 4, 4 milijarde eura kao poticaj kulturi, što je oko 20 % crkvenog poreza.

Dakle, otprilike toliko koliko izdvajaju lokalne zajednice, i može se re!i da bi bez toga novca kulturni život bio puno siromašniji. Cijene su ulaznica za razne manifestacije u crkvama ili crkvenim objektima obi no jeftinije, pa je to na neki na in tako"er kulturni doprinos ovih Crkava. Za nadati se da !e Crkva i u budu!nosti nastaviti dijalog s kulturom, koji je uglavnom bio harmoni an, ali ponekad i pun napetosti i proturje nosti.

4/2011.

PREPOZNAVANJE ZNAKOVA VREMENA KROZ SUVREMENE MANIFESTACIJE KULTURE Manda Svirac*

tuli! u svojoj knjizi Metamorfoze kulture (Glas Koncila, 2008.), naglašavaju!i postkoncilsko razdoblje i promjene nastale u Crkvi, ali i u svijetu.1

rijeme u kojem živimo vrijeme je preispitivanja vlastite tradicije i obi aja. Budu!i da se oni pomalo gube u suvremenom društvu prihva!anjem nametanja civilizacije bez prethodnog kriti kog pristupa, prepoznata je odre"ena praksa koju poti u razne udruge i društva. Mnogi su blagoslovi i vjerski obredi stvoreni najprije u narodu te, kao ve! oblikovani, prihva!eni i od Crkve: križni put, krunica, marijanske pobožnosti, devetnice, i dr.

Kultura se odnosi na cjelokupno naslije"e neke skupine ljudi, to jest na nau ene obrasce mišljenja, osje!anja i djelovanja, kao i na izraze tih obrazaca u materijalnom, društvenom i duhovnom aspektu i njihovim sastavnicama. U kulturi mogu postojati razni slojevi i utjecaji, krš!ansko nadahnu!e i simboli kao plod inkulturacije, ali jedan narod može imati svoju prepoznatljivu kulturu. #esto se u raznim strukama koje se bave kulturom i danas govori o podjeli na materijalnu, društvenu ili duhovnu kulturu pa se, primjerice, kaže da se arheolozi bave materijalnom kulturom. Možda bi ispravnije bilo re!i da se radi o materijalnom aspektu kulture koji može imati razne sastavnice: gospodarstvo, prehrana, oru"e, oružje, stanovanje, odijevanje i ki!enje, prometala i sve njihove tehnike.

V

Pitanje identiteta danas si zasigurno postavlja svako ljudsko bi!e: Tko sam? Što drugi govore tko sam? Što ti kažeš tko sam? Odgovor na pitanja ovisit !e o na inu kako osoba razumije samu sebe, kako vidi svijet oko sebe, kako susre!e drugoga pokazuju!i svoj identitet ili kako prihva!a drugoga. Sve zajedno traži neke oblike u koje !emo uklopiti odre"ene kategorije i njihove sastavnice Za predstaviti se nekomu na smotrama ili festivalima te drugim javnim ili vjerskim okupljanjima, važno je najprije imati svijest i znanje o pripadnosti korijenima. Odmah iza toga slijedi dinamika, koja tjera osobu na hod, na primjenu znanja, umije!a. Potrebno je nekomu se obratiti i dati poruku. Pitanje vrijedi za svakoga: Prihva amo li uistinu da nam je identitet darovan, da se izražava, pokazuje, objavljuje kroz povijest, u susretima naroda i kultura i, kona!no, da se zbog njega trebamo pokrenuti, promijeniti i biti u stalnom hodu?

Kultura je sredstvo po kojemu !ovjek postaje više !ovjek (papa Ivan Pavao II.) Kada je Ivan Pavao II. u Castel Gandolfu 1993. godine odgovarao na pitanja koja su mu postavljala dva poljska Þlozofa, Jósef Tischner i Krzystof Michalski, utemeljitelji Instituta za znanost o ovjeku (Institut für Wissenschaften vom Menschen), dao je mnoge poruke ovjeku u suvremenom svijetu, koje nam u najve!oj mjeri prenosi hrvatsko izdanje knjige Ivan Pavao II. Sje anje i identitet, napose u 15. poglavlju Nacija i kultura (Verbum, Split, 2005., str. 80. - 89.).

Ova antropološka deÞnicija kulture, kao sredstva po kojemu !ovjek postaje više !ovjek objasnio je i Ton i Ma* Autorica priloga je etnologinja, ro"ena u Vo"incima, danas zaposlena na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveu ilišta u Zagrebu.

4/2011.

Danas na stranicama Ministarstva kulture itamo i ovo: Deset fenomena hrvatske kulturne baštine na UNESCO-ovoj listi, u što je uvršteno, izme"u ostaloga, ipkarstvo, umije!e izrade drvenih tradicijskih dje jih igra aka s podru ja Hrvatskog zagorja, Festa sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, godišnji proljetni ophod Kraljice ili Ljelje iz Gorjana, procesija za križem na otoku Hvaru, itd.2 UNESCO je prehranu tako"er uvrstio u nematerijalnu baštinu, jer se prvenstveno pridaje važnost umije!u a ne materijalu od ega je što na injeno. Ako se pogleda koji od navedenih ili drugih predmeta ili pojava na ekanju za UNESCO-vu listu svjetske baštine, oni ipak sadrže u sebi sva tri aspekta kulture: materijal od ega je nešto u injeno, prepoznatljivost uporabe, namjene ili izvedbe u sve anim ili drugim kakvim društvenim doga"anjima te same ukrase bilo likovnosti, glazbe, pjevanja, oblikovanja.

Pojam nematerijalna kulturna baština obuhva a: prakse, predstave, izraze, znanje, vještine, kao i instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice, skupine i, u nekim slu!ajevima pojedinci, prihva aju kao dio svoje kulturne baštine.

Nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz generacije u generaciju, zajednice i skupine stalno iznova stvaraju kao reakciju na svoje okruženje, svoje uzajamno djelovanje s prirodom i svoju povijest. Ona im pruža osjeaj identiteta i kontinuiteta te tako promi!e poštovanje za kulturnu raznolikost ljudsku kreativnost. Sukladno

333

lanku 9. Zakona o zaštiti i o uvanju kulturnih dobara (NN, 69/99, NN, 151/03; NN, 157/03, Ispravak), nematerijalno kulturno dobro mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvaralaštva što se prenose predajom ili na drugi na!in, a osobito: – jezik, dijalekti, govori i toponimika, te usmena književnost svih vrsta, – folklorno stvaralaštvo u podru!ju glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, obi!aja, kao i druge tradicionalne pu!ke vrednote, – tradicijska umije a i obrti.

bude svjestan kako je »više ovjek s drugima«, nego da bude »i više za druge«. Papa traži da se zahtijeva »prvenstvo obitelji u cjelokupnom odgojiteljskom dijelu ovjeka«, ali i da se pravo nacije stavi u »temelj kulture i odgoja«. Poziva se na svoje osobno iskustvo kao poljskog državljanina: »Sin sam nacije koja je proživjela najve!a iskustva povijesti; njezini su je susjedi u više navrata osudili na smrt, ali ona je preživjela i ostala ono što jest.« Time želi istaknuti »stabilan element ljudskog iskustva i humanisti kih perspektiva ljudskog razvoja«, a nije rije ni o kakvom nacionalizmu.4

Svojstvo kulturnoga dobra, na temelju stru nog vrednovanja i prijedloga Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu, utvr"uje rješenjem Ministarstvo kulture. Lista zašti!enih nematerijalnih kulturnih dobara (abecednim redom) sadrži 85 popisanih dobara iz cijele Hrvatske te !e vjerojatno uskoro još koje dobro biti zašti!eno kao hrvatsko na listi svjetske baštine. Na programskom podru ju kulture klju ne su teme materijalna i nematerijalna baština, kulturne industrije, kulturna raznolikost, me"ukulturalni dijalog, kulturni turizam, kulturne politike, kreativnost i umjetnost, autorska prava.3

U novije vrijeme, koje karakterizira vrijeme demokracije u Hrvatskoj, stvorene su odre"ene udruge kojih se programi kroz sadržaje izravnije povezuju s krš!anstvom. To su u liturgijskom korizmenom vremenu i priprave za Uskrs prvenstveno manifestacije - Pelpelnica umjetnika i Pasionska baština u Zagrebu te Dani krš anske kulture, izvorno u Splitu. Pasionska baština ove godine obilježava svoju 20. obljetnicu, a Me"unarodna manifestacija Dani krš!anske kulture prvi put se održala 2005. godine u Splitu. Nakon toga postala je prepoznatljiv sadržaj koji predstavlja zna ajan doprinos kulturnom bogatstvu i raznolikosti u hrvatskom društvu.5

Pojam kultura u središtu je humanisti kih znanosti i smatra se bitnom odrednicom ljudskoga bi!a. Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu donosi vrlo duboko razmišljanje o kulturi. Poglavlje o kulturi jedna je od velikih novosti Drugoga vatikanskog koncila. Na samom po etku drugog poglavlja isti e se da je: »Vlastitost same ljudske osobe da jedino putem kulture, to jest njegovanjem prirodnih dobara i vrijednosti, do"e do prave i potpune ovje nosti.« Tijekom povijesti bilo je raznih deÞnicija kulture, što nam potvr"uje da su se tim pitanjem bavili mnogi i da !e se i dalje pojavljivati nova iskustva u kulturi pa tako i nove deÞnicije. Kultura nije statika, ona je dinamika, stvara se ali i prenosi s generacije na generaciju. Koncilska konstitucija isti e da je svrha razvoja kulture cjelovito i skladno odgajanje ljudske osobe (ona je ljudska po svojoj naravi, jer je nijedna životinja nije kadra proizvesti – podrcrtala autorica).

T. Matuli! je to ovako uobli io: »Što se ti e samoga izvora kulture, valja re!i (s time se slaže ve!ina autora) da je kultura eminantno ljudska tvorba. Kultura je ljudska ne samo zato što nije izravni Božji proizvod, nego i zato što nije izravni proizvod prirode, ve! proizvod ovjekova stvarala koga genija« (Metamorfoze, str. 133).

Po istoj, ljudskoj, naravi svi ljudi imaju zajedni ke osobine i sposobnosti koje ih povezuju. Svojim umom i svojom slobodom ovjek je otvoren širokom obzorju stvarala kih mogu!nosti. Papa Ivan Pavao II. u svom govoru u UNESCO-u 1980. preuzima u enje Koncila te tuma i da ovjek kao takav po kulturi postaje »više ovjek«. Prva i bitna zada!a kulture je odgoj koji se sastoji u tome da » ovjek postane više ovjek«. To ne zna i, upozorava Papa, da ovjek

334

Dani krš!anske kulture uklju uju izložbe, koncerte, tribine, okrugle stolove, predstavljanja knjiga i nosa a zvuka, kazališne predstave, Þlmske projekcije itd., koji zajedno ine višednevni nezaobilazni kulturni i društveni doga"aj prepoznatljivog identiteta.

Pasionska baština ili »baština Muke« kao nepresušno nadahunu!e kulture svoj program temelji na sljede!im odrednicama hrvatske kulturne baštine: 1. na književnom bogatstvu hrvatske pisane i predajne rije i: pjesni ke, romansirane, dramske, 2. na liturgijskom bogatstvu mediteranskog bazena, trajno umivanog, osobito na hrvatskom Jugu, hrvatskim jezikom u službi Božjoj (glagoljicom), te na slojevitosti kulturnog i liturgijskog blaga srednjoeuropskog prostora hrvatskog Sjevera, 3. na glazbenom fundusu koji je pratio, stvaraju!i ili apsorbiraju!i, sve europske glazbene i liturgijske mijene, te pu kog glazbenog stvaralaštva cjelokupnog hrvatskog etni kog korpusa, 4. na hrvatskom graditeljstvu, kiparstvu i slikarstvu, sve tamo od starohrvatskih benediktinskih crkvica do recentnog stvaralaštva.6 Ove su godine nazna ena mnoga gostovanja odre"enih sadržaja i izvo"a a Pasionske baštine iz Zagreba u razne gradove Hrvatske i izvan nje. Tako je za Slavoniju, u suradnji s $akova ko-osje kom nadbiskupijom i udrugom Pasionska baština, stvoren naslov #ETRDESETNICA U SLAVONIJI.7 Iz Glasa Koncila doznajemo da je program u nedjelju, 27. ožujka, bio u samostanskoj crkvi Srca Isusova 4/2011.

u $akovu, da je oživio etrdesetodnevno duhovno razdoblje posta i molitve, te da su sudjelovali brojni izvo"a i: Zbor milosrdnih sestara svetoga Križa iz $akova, KUD-ovi i crkveni zborovi iz Donjih Andrijevaca, Perkovaca, Rokovaca, Andrijaševaca, Bro"anaca, Habjanovaca i Tenje. Znamo, ali i itamo na stranicama Pasionske baštine, da su isti nastupali u Zagrebu 2010. i da je za odabir i animaciju zaslužan Josip Jerkovi!.8 »Program je završio uskrsnim obi ajem blagoslova jela, nakon ega su izvo"a i blagoslovljeno jelo podijelili prijateljima.« (Glas Koncila, br.16, 17. 04. 2011.)

Vratimo se naslovu i zapitajmo se, koju poruku odašilje ova gesta završetka programa manifestacije, i kako je razumjeti? Kakav bismo simbol (znak) trebali prepoznati sada ve! na drugoj manifestaciji? Bit !e ih vjerojatno još, jer iza prve, druge, slijedi tre!a, itd. Je li to možda predstava za narod? Je li ta scenska izvedba potrebna radi toga što se danas više ne blagoslivlje uskrsna hrana (a znamo da to nije istina)? Znamo da se, prema crkveno-pu kim obredima i obi ajima, ta blagoslovljena hrana nije odmah jela, posebice ne u crkvenim prostorima. Nakon blagoslova žurilo se ku!i kako bi svi zajedno, u obitelji, blagovali i pazili da mrvice ne padaju na pod. Nije li to neka »nova moda« koja se name!e odozgo – da se poslužim izrazom T. Matuli!a, »metamorfoza kulture« koja gubi sakralni karakter i simboliku krš!anskog identiteta u hrvatskoj tradiciji, u životu vjernika?

Slavonac, vjernik, od Boga sve prima kao dar i u svojoj obitelji to živi, prenose!i na mla"e generacije. Pristaje li Crkva, konkretno $akova ko-osje ka nadbiskupija, da se obredi i obi aji koji još u narodu žive, i vjerski prate liturgijsku godinu, napuste i prenesu na pozornicu? Potkrijepimo ovo razmišljanje

još jednim primjerom iz kojeg je razvidno kako se podržavaju manifestacije i ophodi proljetnog razdoblja. Rije je o seminaru održanom u $akovu za voditelje KUD-ova i djelatnike u tradicijskoj kulturi, u organizaciji Ureda za pastoral tradicijske kulture $akova ko-osje ke nadbiskupije, na kojemu je 26. ožujka 2011., kako prenosi Glas Koncila, bilo stotinjak sudionika. Predava i su bili s. Viktorija Šimi!, prof. engleskog jezika i etnologije (no ne bavi se etnologijom), koja je nazo nima govorila o proljetnim ophodima. Drugi je predava bio Dražen Kurilov an, prof. i glazbeni voditelj i dirigent ansambla »Lado«. Za svoje programe i sadržaje Lado, kao profesionalna organizacija, gradi svoju umjetnost koriste!i bazu, povijesne zapise s terena. Oni, naime, iz baze u e, nalaze!i svoje sadržaje u bogatstvu baštine hrvatskih krajeva. Njegova je namjera, ini se, bila dobra da »potakne nazo ne da proniknu duboko u svoju slavonsku dušu i uvaju pjesme i tradiciju na koju moraju biti ponosni i prenijeti je na budu!e generacije« (Glas Koncila, br. 16 od 17. 04. 2011.).

Nije dovoljno održati predavanje, valja nad primjenom i bdjeti. Kako !e se ove godine organizirati, druga po redu, Smotra obi!aja proljetne ophodnje, npr. u Komletincima? Organizatori žele da postane »tradicionalna« u okviru manifestacije Oto kog prolje!a. Prva je, prema onome što su o tome napisali sami organizatori, pobudila zanimanja, ali i izazvala problemsko pitanje koje se, izme"u ostaloga, odnosilo na pokazivanje, »izgradnje sivnice« koji je »stari komletina ki obi aj vezan uz blagdan Duhova« (Oto ki list, br.45, 2010.). Studenti kolegija Krš anska simbolika u hrvatskoj tradiciji, koji se predaje kao izborni predmet na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveu ilišta u Zagrebu, zajedno s nositeljicom kolegija, uputili su dopis Uredu za pastoral tradicijske kulture $akova ko-

"etrdesetnica u Slavoniji (Zagreb, 2010. Snimila: M. Vu!kovi 4/2011.

)

335

(KUD-a »Filipov ica« koji toga dana nastupa na pozornici)« (Dopis, 8. velja e 2011.). Vjerujemo ipak da im ni na Tijelovo nije zabranjeno pokazati bogatstvo (bijelog) veza, jer je bijela liturgijska boja Tijelova, koju su jedino tada i na Veliki petak (crno-bijelo) Slavonke prilago"avale liturgijskim bojama.9 Što se na temelju ovih nekoliko primjera može razluiti? Usudila bih se re!i kako se još uvijek, i ponovno, potkrepljuje odvojenost crkvenoga od svjetovnog života: jedno je liturgija i uskrsna košara na Uskrs, drugo je blagoslivljanje takve košare prije Uskrsa za potrebe pozornice, dijeljenje hrane gledateljima, što ne odgovara tradiciji. Jedno je življena vjera i poštivanje obi aja, a drugo izvla enje iz konteksta radi predstave. »Glumci« su bili isti u Zagrebu 2010. i u $akovu 2011.

Krš!anska kultura

Na Tijelovo u Komletincima 1951.

osje ke nadbiskupije i Gradu Otoku te Gradskom poglavarstvu, sa zamolbom da se pogrešno ispravi.

Naime, budu!i da se prema katoli koj praksi i obiajima takvi oltari – kapelice podižu na blagdan Tijelova, i dio su procesije vjerskog sadržaja koji može imati i pu ki karakter, vjernici, župljani, sudjeluju u izgradnji samog objekta, ali i u ure"enju u tradicijskom stilu, opremaju!i ih vlastitim tekstilnim rukotvorinama, cvije!em i slikama.

U župama u kojima je prestala takva praksa, valjalo bi ih ponovno oživjeti na Tijelovo, a ne ih pokazivati u vrijeme koje za to nije prikladno i, još gore, krivo ih interpretirati (ne podižu se za Duhove). Od organizatorica iz Komletinaca (ali ne i od Ureda iz $akova) stigao je odgovor, u kojem se ispri avaju zbog nepažnje. Njihova je želja »oživjeti društveno-kulturni život« svoga mjesta pa !e njihovo nastojanje, kako je u dopisu najavljeno, 30. travnja 2011. popratiti HRT iz Zagreba. Iako je u dopisu bilo predloženo da se oltari sjenice izbace iz ove smotre jer spadaju u crkveni prostor i liturgijski kontekst, i živa su tradicija u mnogim župama naših gradova i sela te ih ne treba pokazivati na pozornici prolje a, sugestija je odbijena. #vrsto se drži kao popratni sadržaj Smotre obi aja proljetne ophodnje i bit !e dio izložbe ru nih radova. »Cilj naše izložbe i izgradnja sivnice je samo pokazati bogatstvo narodnog veza, osobito bijelog veza, što je osnova narodne nošnje »Filipov ice«

336

Je li krš!anska kultura možda neka posebna novostara kultura koja je oživjela poslije Koncila? Što organizatori žele poru iti putem manifestacije Dana krš!anske kulture? U kakvoj to kulturi ovjek živi iš ekuju!i ove »Dane«? Koliko to zapravo moj hrvatski narod ima kultura? Što je sudbina krš anske kulture? Evgenij Viktorovi Barabanov o toj je problematici progovorio u svojoj knjižici 1977., objavljenoj u hrvatskom prijevodu 1984. u Zagrebu, pod naslovom Sudbina krš anske kulture?10 Kako bi pokušao odgovoriti na to pitanje, najprije razmatra pojam kulture navode!i da je »kultura odre"eno sredstvo za ure"ivanje duhovno-materijalnoga, te stoga povijesno uvjetovanoga života u društvu, koje ini da može postojati jedinstvo jezika, zna enjâ, normi i mjerila vrijednosti... Obi no se kultura odre"uje kao ukupnost duhovnih i materijalnih dostignu!a nekog društva... « (1984:13, 12). Što je krš!ansko kulturno djelovanje? »Aktivno krš!ansko oblikovanje života ve! je doprinos kulturi...

'Crkva ostaje uvijek mlada'. Tu rije Ivana Zlatoustog treba primjenjivati tako"er na pitanje o sudbini krš!anske kulture. Mnogima !e se takva tvrdnja initi optimisti kim paradoksom: mladost pretpostavlja zdravlje, oduševljenje, neiskorištene snage i želju da se stvori nešto novo. Ima li svega toga u današnjih krš!ana? Ima li izvan kulta toga što se naziva krš!anskom kulturom?...Danas se prisje!amo krajnjih granica povijesti i pomišljamo na gorko Kristovo pitanje: 'Ali ho!e li Sin ovje ji, kada do"e, još na!i vjere na Zemlji'?« (str. 38.-39). Ovomu dodajmo misao T. Matuli!a koji je, izme"u ostaloga, to i ovako oblikovao: « ... u pogledu povijesno i društveno etablirane krš!anske kulture, stanje krize nije samo stanje kulturne krize nego je to stanje krize njena temelja, tj. krš!anstva«.11 Naziv kultura ne treba upotrebljavati za organizirane i profesionalne djelatnosti u kulturi i oko nje ili za nju. Kultura je osobina ljudi, ovjeka. U kulturi 4/2011.

su jednako važne i aktivne (stvarala ke, kreativne) sposobnosti, bez kojih kultura ne bi mogla postojati, razvijati se i napredovati; i pasivne navike koje su neophodne za održavanje stvorene kulture, za uzajamne kontakte i razumijevanje me"u ljudima.

Aktivne stvarala ke sposobnosti mogu se pokazivati, i naj eš!e se pokazuju, u sitnim izmjenama pojedinih kulturnih dobara, dok su pasivne navike u prakti nom životu možda još važnije (npr. jezik kao sredstvo sporazumijevanja).

Kultura ima više razli itih aspekata te se prema razli itim kriterijima i interesima mogu u praksi praviti razli ite podjele. Važno je uzimati u obzir razliku izme"u pojmova kultura i civilizacija... koja je, prije svega, kvalitativne naravi. Ima drugih podjela koje mogu dovesti do zabune... npr. kada se govori o profesionalnoj i amaterskoj kulturi i, u novije vrijeme, kako smo vidjeli, o krš!anskoj kulturi. Zaklju no bismo, ini se, mogli izdvojiti kako su neke od navedenih manifestacija zapravo smotre (možda i sajmovi), koje u svojim programima pokazuju sadržaje svekolikog stvarateljskog blaga hrvatskoga ili drugih naroda, nadahnute krš!anskim simbolima. One su dobre ako pomažu raspoložiti srce za blagdane u iš ekivanju. Zahtijevaju pozornost odgovornih u spre avanju deformiranja i iskrivljavanja tradicijom usvojene predaje.

1 U tom smislu koristi se izrazima kao što su: (post)moderna kultura, krš anska kultura, krš anska vizijakulture... Preopru am knjigu i str. 126, – 185.

2 http://www.min-kulture/default.aspx?id=3650, pregledano 13. 04. 2011.

3 http://www.min-kulture.hr/unesco 4 Glas Koncila, br. 14, 2005.

5 Ciljevi Manifestacije su, s jedne strane, ukazati na bogatstvo tradicije koju baštinimo i pokazati zašto se europska kultura u svojoj najdubljoj matrici može nazvati krš!anskom te uputiti na djela i osobe bez kojih je ona nezamisliva. S druge strane, Manifestacija želi otvoriti prostor suvremenim autorima, onima koji osluškuju vrijeme u kojemu živimo i koji na razli itim podru jima kulturnog i umjetni kog djelovanja stvaraju nadahnuti krš!anskom vizijom svijeta i stvarnosti.

Pojedini kulturni sadržaji, koji bi sami po sebi u redovitim uvjetima možda ostali nezapaženi, uklju eni u program Dana krš!anske kulture postaju dodatno istaknuti i osvijetljeni na manifestaciji koja privla i široki krug publike. U okviru Dana krš!anske kulture dodjeljuje se i nagrada Andrija Buvina za doprinos krš!anskoj kulturi onoj osobi ili ustanovi koja je dala najzapaženiji doprinos razvoju krš!anske kulture, odnosno zastupanju krš!anskih vrijednosti u kulturno-javnom životu. Zna aj ove manifestacije, uz glavnoga organizatora nakladnu ku!u Verbum iz Splita, prepoznali su i Ministarstvo kulture RH, Splitsko-makarska nadbiskupija, Dubrova ka biskupija, Šibenska biskupija, te županijske i gradske uprave Splita, Dubrovnika i Šibenika, koji su rado prihvatili pokroviteljstvo i suorganizaciju Manifestacije u zajedni koj želji da ona doprinese popularizaciji i širenju kulture kod nas. (http://www.danikrscanskekulture.info/index.php) 6 http://www.croatianhistory.net/etf/pasion.html

4/2011.

7 Izvode: pu!ki pjeva!i i KUD-ovi iz Slavonije, 27. 3. 2011., #AKOVO, Samostan sestara sv. Križa ; 3. 4. 2011.,OTOK, Župna crkva sv. Antuna - Joseph Haydn: SEDAM POSLJEDNJIH KRISTOVIH RIJE"I S KRIŽA - izvode: Konstilija Nikoli! Markota, piano primo, Vesna Šepat Kutnar, piano secondo; 1.

4. 2011., ŽUPANJA, Župa mu!eništva sv. Ivana Krstitelja, dvorana kulturno pastoralnog centra bl. Alojzije Stepinac. (http:// www.croatianhistory.net/etf/pasion11.html) 8 Bilo je to 24. ožujka 2010. u župi Svetog Petra u Vlaškoj ulici.

Josip Jerkovi! je prof. mr. art, dirigent, glazbeni pedagog i pisac te umirovljeni profesor na Umjetni koj akademiji u Osijeku. (http://www.croatianhistory.net/etf/pasion10.html) 9 Usp. Manda Svirac i Marija Ozreti!, Tradicijsko odijevanje kroz liturgijsko vrijeme, Narodni i liturgijski kalendar, Vjesnik #akova!ko-osje!ke nadbiskupije i Srijemske biskupije, 1-2 (2010.)., 29. - 34.

10 Knjižica meditacija u izvornom obliku, na njema kom jeziku, objavljena je 1977. kod Benziger Verlag, a na hrvatskom kod Družbe katoli kog apsotolata. Autor, Evgenij V. Barabanov, ro"en je u Lenjingradu 1943., odgajan ateisti ki, u petnaestoj godini otkriva poruke Novog zavjeta, studira povijest i povijest umjetnosti, po asni je doktor Katoli kog teološkog fakulteta u Tübingenu.

11 Matuli!, nav. djelo, str. 185.

Molitva folkloraša Gospodine, "ija ruka bdije Nad svakim !ovjekom, Koji smatraš bitnim Naše postojanje, Naše snove, Naš ples, Daj da te još dugo vremena slavimo Šire i svijetom sre u, Kao djeca svoje zemlje, Da budemo zastava svoga naroda, Da budemo blago naše tradicije.

Osnaži nas da znamo kako Zbog našeg djelovanja svuda oko nas Raste ljubav me$u narodima, Bez granica.

A ti, Majko, Svrni svoje plavo oko Na naše obitelji, Na naš narod, Na naše sutra.

I neka dopre do neba, zajedno s našom molitvom, potpuna harmonija naše pjesme.

Tako neka bude.

337

Mu eništvo je in ljubavi Šimo Šok evi!

Anacleto González Flores (1888.-1927.)

(Spomendan: 1. travnja) Anacleto González Flores1 ro en je 13. srpnja 1888. godine u mjestu Tepatitlán u Meksiku. Bio je drugo od dvanaestero djece u siromašnoj obitelji Valentína Gonzáleza Sanitiza i Marije Flores Navaho. Kršten je dan nakon ro enja. Još u djetinjoj dobi, župnik je zapazio njegovu inteligenciju te mu savjetovao da upiše bogosloviju. Meutim, za vrijeme boravka u bogosloviji Anacleto je shvatio da on zapravo ne osje!a duhovni poziv tako da je nastavio studirati pravo, te je 1922. godine postao odvjetnik. Ubrzo je postao i aktivist i vo a Katoli"kog udruženja meksi"ke mladeži te pokrenuo "asopis La Palabra, koji je izravno napadao protukleri"ke i protukatoli"ke "lanke Konstitucije iz 1917. godine koju je donijela meksi"ka vlada. Aktivno se borio protiv progona Crkve.

Ina"e, izme u 1915. i 1934. godine kada je bjesnila antiklerikalna lijeva gra anska revolucija brojni su sve!enici i laici umirali s poklikom »Neka živi Krist Kralj!«. Vrhunac progona zbio se izme u 1926. i 1929. godine kada je tadašnji meksi"ki predsjednik Plutarco Elias Calles htio zakonski zabraniti javnu nazo"nost Crkve. Taj zakon, poznat kao »Ley Calles«, utvrdio je broj sve!enika, zabranio nazo"nost stranih sve!enika u zemlji, ograni"io broj bogoslužja te, me u ostalim, zabranio postojanje sjemeništa i samostana. U to vrijeme Anacleto je svakodnevno išao na svetu misu, angažiran u brojnim djelima milosr a, poput redovitih posjeta zatvorenicima te pou"avanja Katekizma. Poticao je na pasivan otpor prema vladi, primjenjuju!i Gandhijeve metode. Godine 1926., nakon ubojstva "etvorice "lanova Katoli"kog udruženja meksi"ke mladeži, pridružio se Nacionalnoj ligi za obranu religijske slobode, podržavaju!i prosvjede koje je to udruženje organiziralo i zbog svega toga postao trn u oku državnim organima. Govorio je kako je Meksiko, zemlja-zatvor za katolike. Kada je 1927. godine izbio gra anski rat, Anacleto nije uzeo oružje, nego je govorima ohrabrivao katolike.

338

SVJEDOCI

VJERE

»Cristero« rat Osobito napeto bilo je u zapadnom dijelu Meksika gdje su mnogi katolici slobodu svoje vjere branili i oružjem, a pridruživali su im se i pojedini, premda rijetki, sve!enici. Prema povijesnim izvorima, rije" je o dvadesetak sve!enika. Lista onih krš!ana koji su vlastiti život žrtvovali za Krista duga je, a mnogima od njih nije poznato "ak ni ime. Godine 1929. došlo je do pregovora izme u biskupa i meksi"koga predsjednika Emilija Portesa Gila te je postignut mirovni sporazum kojim je ništavnim proglašen Callesov zakon, no još uvijek nisu bile dokinute i stvarne mjere.

Taj tzv. »cristero« rat bio je završen kada je u zamjenu za dopuštenje javnih bogoslužja bilo položeno oružje, premda je vojska i policija brojne krš!ane ubijala i nakon toga. Do posljednjeg poznatog postupka protiv Crkve došlo je 30. prosinca 1934. godine u Coyoacanu kada je pripadnik eskadrona smrti, pod vodstvom Garrida Canabala, otvorio vatru na grupu vjernika koji su nakon bogoslužja izlazili iz crkve.

No, Anacleto González Flores je stradao prije tog datuma. Uhi!en je od strane državne policije te na montiranom procesu optužen za ubojstvo jednog ameri"kog gra anina. Ni krivog, ni dužnog, mu"ili su ga vješanjem, slomili mu ramena i noge. Dana 1. travnja 1927. godine je strijeljan. Posljednje rije"i koje je izgovorio bile su: »Ja umirem, ali ne i Bog.« Tom mu"eni"kom smr!u pružio je i posljednji "in ljubavi svom narodu, Crkvi i domovini. Blaženim ga je proglasio papa Benedikt XVI. 20. studenoga 2005. godine.

Mykola arneckyj (1884.-1959.)

(Spomendan: 2. travnja) Mykola #arneckyj2 ro en je u siromašnoj i pobožnoj obitelji 14. prosinca 1884. godine u malenom selu Semakivka u zapadnoj Ukrajini. Bio je najstariji od devetero djece u obitelji. Osnovnu je školu poha ao u mjestu Tovmach, a gimnaziju u Stanislavivu (danas: Ivano-Frankivsk). #arneckyj je u mladosti spoznao da želi biti sve!enik. Godine 1903. biskup ga je poslao na studij u Rim. Zare en je za sve!enika 1909. godine, a stupanj doktora znanosti stekao je godinu dana poslije. Od jeseni 1910. godine #arneckyj je predavao ÞlozoÞju i dogmatsku teologiju u Sjemeništu u Stanislavivu. Bio je tako er i duhovnik u Bogosloviji. Me utim, duboko u srcu, 4/2011.

žudio je za monaškim životom. Stoga je u listopadu 1919. godine ušao u novicijat redemptorista, koji su imali svoj samostan blizu Lviva, i godinu dana poslije, 16. listopada, položio je zavjete.

Ispunjeni željom za apostolskim radom, u svrhu pomirenja krš!ana i obra!enja duhovno izgubljenih ljudi, redemptoristi su osnovali misijski centar u Kovelu. O. #arneckyj je kao gorljivi misionar odmah poslan tamo. Mještani su ga iznimno dobro prihvatili kao i ortodoksni kler. Dao je sagraditi samostan i crkvu u Kovelu. Godine 1931. imenovan je biskupom zbog svog predanog misionarskog rada.

Me utim, za vrijeme sovjetske okupacije zapadne Ukrajine 1939. godine redemptoristi su bili prisiljeni napustiti regiju Volhyn te se biskup #arneckyj preselio u Lviv, u samostan redemptorista. U Lvivu je na Teološkom fakultetu predavao ÞlozoÞju, psihologiju te moralnu teologiju. Njegova mirno!a, koja se zasnivala na snažnoj, nepokolebljivoj vjeri, molitva i odanost Crkvi, dala je njegovim studentima dobre razloge da svog profesora još za života smatraju svecem. Biskup #arneckyj za njih je bio redovnik i istinska moralna vertikala.

»Vatikanski agent« Godine 1944. sovjetske su trupe ušle u Galiciju po drugi put. Dana 11. travnja 1945. godine biskup je uhi!en. Zadržan je u zatvoru, gdje je pretrpio brojne neugodnosti poput bu enja usred no!i, okrutnog batinanja te mu"enja. Potom je preba"en u Kijev gdje je proveo još jednu godinu patnje, sve dok njegov slu"aj nije završio na sudu. Optužen da je »vatikanski agent«, osu en je na deset godina zatvora. Biskup #arneckyj proveo je 600 sati izložen mu"enjima, boravio u trideset razli"itih zatvora i kampova.

Unato" svim patnjama, uvijek je bio u stanju prona!i rije"i utjehe svojim prijateljima zatvorenicima. Bio

im je moralna podrška i sve ih je znao po imenu. Posljednje godine zatvorske kazne proveo je u zatvorskoj bolnici u Mordovii. Godine 1956. zdravlje mu se toliko pogoršalo da lije"nici nisu imali nikakve nade u njegov oporavak. Posebna odora u kojoj su pokapali zatvorenike ve! je bila sašivena. Uzimaju!i u obzir beznadnu situaciju u kojoj se našao biskup, te da je sovjetski režim htio izbje!i krivnju za biskupovu smrt, zatvorska administracija ga je odlu"ila pustiti natrag u Lviv, gdje je zbog hepatitisa i brojnih drugih bolesti odmah hospitaliziran. Svi su bili uvjereni da !e biskup ubrzo umrijeti. No Bog je imao druga"iji plan: odlu"io je produljiti život "ovjeku kojeg je trebala ukrajinska Crkva. Nakon oporavka, biskup je ve!inu vremena provodio u molitvi i "itanju.

Mnogi koji su ga posje!ivali kažu da su ga nerijetko znali zate!i u stanju ekstaze.

Na žalost, njegov "udesni oporavak nije dugo trajao. Dana 2. travnja 1959. godine biskup #arneckyj je preminuo. Nije bilo iznena uju!e to što su mu mnogi ljudi nakon smrti upu!ivali svoje molitve. Osim toga, dogodilo se i "udo ozdravljenja. Naime, jedna je žena, "ija je ruka trebala biti amputirana, dotaknula zemlju s biskupova groba što joj je u potpunosti ozdravilo ruku. Kasnije su ljudi uzimali zemlju s njegova groba i na taj na"in lije"ili razli"ite bolesti.

Dana 24. travnja 2001. godine papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim.

1

Životopis je nastao na temelju ovih izvora: http: //en. wikipedia.org/wiki/Anacleto_Gonz%C3%A1lez_Flores http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=5668 2

Životopis je nastao na temelju ovih izvora: http:// www. vatican.va/news_services/liturgy/saints/ns_lit_ doc_20010627_carneckyj_en.html http://www.redemptorists-cebu.com/index.html

Obnovljen grob svetog Franje Asiškog Grob svetog Franje (1181.-1226.) u Asizu ponov-

no je otvoren za javnost, nakon što je šest tjedana renovirana kripta Donje bazilike sv. Franje. Predsjednik Talijanske biskupske konferencije kardinal Angelo Bagnasco 9. travnja nave"er slavio je misu s franjevcima samostana u Donjoj bazilici i potom blagoslovio kriptu. Od nedjelje, 10. travnja, sve"ev grob ponovno je dostupan hodo"asnicima.

Kripta je od 25. velja"e bila zatvorena za javnost.

Glavni cilj restauratorskih radova bilo je "iš!enje zidova i stropa. Iza oltara u kripti nalazi se grob sv. Franje, s kojega su tako er o"iš!eni tragovi cementa i ostaci ranijih radova i popravaka.

Kripta je u svom sadašnjem obliku dogra ena od 1925. do 1932. u neoromani"kom stilu, po na-

4/2011.

crtima talijanskog arhitekta Uga Tarchija (1887.1978.). Izgra ena je nakon otkri!a dobro skrivene grobnice sv. Franje 1818. U kripti se nalaze i zemni ostaci "etvorice njegovih drugova. Donja crkva sv. Franje dovršena je dvije godine nakon sve"eve smrti, 1228. Tijelo sv. Franje je potom 25. svibnja 1230., "etiri godine nakon njegove smrti, preneseno u novoizgra enu crkvu. Od tada je Asiz veliko hodo"asni"ko mjesto, a svake godine na grob sv. Franje u taj umbrijski grad u središnjoj Italiji hodo"asti oko šest milijuna vjernika. U kripti se tako er nalazi i poznata uljanica sv. Franje, zaštitnika Italije. Uljem je svake godine naizmjeni"no opskrbljuje jedna od 20 regija u zemlji, na sve"ev blagdan 4. listopada. IKA

339

Moral u hrvatskom društvu

!ovjeku je ipak potreban sustav Stjepan Baloban

K

amo god se okrenemo, od manjih do ve!ih zajednica, od obitelji, u"ionice u školi, predavaonice na fakultetu, preko radne atmosfere u uredu, unutar politi"ke stranke, do života na župama, u redovni"kim zajednicama, odgojnim ustanovama u društvu i u Crkvi, posvuda prevladava odre eno nezadovoljstvo, nesigurnost i, što je još gore, neka vrst nemo!i i razo"aranja trenuta"nim stanjem.

Nezadovoljstvo u društvu i u Crkvi Roditelji bespomo!no zaklju"uju kako im djeca ne uspijevaju u životu; djeca "esto 'lutaju' i bezuspješno 'se traže' te istodobno ve!i dio života nisu 'ukorijenjena' u tradiciju i vrijednosni sustav; jedan dio mladih ljudi ne uspijeva završiti zapo"eto obrazovanje, a jedan dio 'ne pronalazi snagu' za 'životni da' u bra"noj zajednici; djelatnici su nezadovoljni pretpostavljenima i 'šefovima', a ovi njima… I tako bismo mogli nabrajati razli"ita nezadovoljstva ovim ili onim u životu Hrvata, i to u slobodnoj Hrvatskoj, u kojoj smo o"ekivali više pravednosti, poštenja, bolji život i mogu!nosti za napredak svakoga hrvatskog gra anina.

Sli"no je i u crkvenim službama: brojna nezadovoljstva u župama i u redovni"kim zajednicama u raznim smjerovima; pad povjerenja prema nositeljima 'vodstvenih funkcija' i sve teže prihva!anje tih funkcija; sve ve!e razdvajanje izme u starijih i mlaih dijecezanskih sve!enika ali i unutar redovni"kih zajednica; nezadovoljstvo postoje!im odnosom vjernici laici-crkveni službenici, a sve to negativno utje"e na odgoj i obrazovanje sve!eni"kih i redovni"kih kandidata.

Što se doga a s nama i oko nas? Što se zapravo doga a s nama i oko nas? Ho!emo li se pomiriti s konstatacijom: »Tu se ne može ništa u"initi niti promijeniti« i tako postati pasivni putnici na 'brodu' koji se probija kroz 'uzburkano more', a mi i dalje 'optužujemo jedni druge' o"ekuju!i da !e netko 'drugi' u"initi potrebno kako bismo doplovili na sigurno? Ili !emo hrabro i bez kalkulacija i trenutnih osobnih pogodnosti 'pogledati istini u o"i' i dati svoj doprinos promjenama nabolje, i to tamo gdje živimo i radimo? Ve!ina, ili gotovo svi, dobronamjerno !e zaklju"iti: »Potrebno je nešto promijeniti!« Tko bi se trebao mijenjati ili što bi se trebalo promijeniti? To su u ovom povijesnom trenutku goru!a i strateška pitanja o kojima je potrebno 'otvoriti javnu raspravu' u hrvatskom društvu i u Crkvi. Pet je do dvanaest.

340

'Ideologija individualizma' u!inila je !ovjeka nesigurnim U traženju odgovora na ta pitanja moramo se suo"iti s prevažnim pitanjem 'funkcioniranja sustava', i to svih vrsta sustava. Sve se više pokazuje 'promašenim' ili barem ne posve ispravnim uvjerenje kako !e neka ustanova dobro funkcionirati ako je vodi sposobna i situaciji i prilikama dorasla osoba. Nekriti"ki se zanemaruje da uz odgovaraju!u osobu mora nužno postojati djelotvorni sustav koji omogu!uje funkcioniranje odre ene ustanove. 'Ideologija individualizma' (posebno druga polovica 20. stolje!a), pomo!u koje je stvarano uvjerenje kako se "ovjekova sloboda sastoji u tome da on kao pojedinac može i smije u"initi sve ili gotovo sve što mu trenutno odgovara, dovela je tog istog "ovjeka do toga da je on kao pojedinac postao nesiguran u sebe i sve više 'nesvjesno' ovisan o onome što mu suvremeno društvo svojim na proÞt, razonodu i površnost oblikovanim 'kvazisustavima', nudi. Umjesto da bude odgovorni stvaralac, suvremeni "ovjek postaje nesiguran i sve više oponašatelj i plagijator. Takvom nesigurnom i o mnogo "emu ovisnom "ovjeku potrebni su stabilni sustavi koji !e mu pomagati ostvariti se slobodnim i odgovornim "ovjekom.

Funkcioniranje sustava u crkvenim službama Ovdje spomenimo, primjerice, važnost funkcioniranja sustava u razli"itim crkvenim službama u Hrvatskoj. Sve!enici, redovnici i redovnice, vjerou"iteljice i vjerou"itelji za svoje zahtjevne službe u hrvatskoj Crkvi trebaju tako ure en sustav koji !e biti u službi "ovjeku. To zna"i da svaka crkvena institucija- od župe, (nad)biskupijskih ureda, odgojnih ustanova do redovni"kih zajednica i samostana- mora biti tako ustrojena da !e se crkveni službenik/ca u njoj osje"ati sigurno i istodobno u njoj mo!i razvijati svoje darove i sposobnosti. Smatram da je prošlo vrijeme 'improvizacije' u radu crkvenih institucija, bilo da je rije" o pastoralu, katehizaciji, radu s vjernicima laicima ili o funkcioniranju sve brojnijih (nad)biskupijskih ureda. Potrebno je 'stvarati' uvjete za samoprijegoran i tihi rad na duge staze.

Ne 'vra"anje na staro', nego primjena supsidijarnosti Ovdje nije rije" o 'vra!anju na staro', tj. na sustave iz prošlih vremena koji su sputavali ljude u njihovoj kreativnosti i istinskoj slobodi. Rije" je o izgradnji ne"ega novoga, današnjem vremenu i "ovjeku primjerenih sustava koji se temelje na na"elu supsidijarnosti. Na"elo supsidijarnosti stvara preduvjete da svaka instancija, i viša i niža, radi svoj posao prema kompetencijama. Bespredmetno je, kontraproduktivno, a nerijetko i veoma sterilno kada se sve o"ekuje 'odozgor' i ako se viša instancija bez potrebe miješa u kompetencije niže. Naprotiv, po supsidijar4/2011.

nosti u funkcioniranju neke crkvene službe, s jedne strane, postupno se oblikuju odre ena pravila koja pomažu crkvenom službeniku da u trenucima nesigurnosti i nesnalaženja prona e snagu i ispravan put. S druge strane, postupno se oblikuje odnos više i niže instancije u novim uvjetima crkvenoga i druš-

tvenog života. Suvremenom je "ovjeku ipak potreban 'stabilni sustav' koji mu na temelju supsidijarnosti nudi sigurnost, a istodobno otvara prostore za kreativnost i rast pojedinca u istinskoj slobodi.

(Kana, ožujak 2010.)

»Zajedni ki vidici« o temi »Op!e dobro, pravda, solidarnost«

U organizaciji Ureda za vjeronauk u školi Zagre-

ba"ke nadbiskupije, u srijedu, 13. travnja, u dvorani »Vijenac« Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu, u nizu tribina »Zajedni"ki vidici« razmatrana je tema »Op!e dobro, pravda, solidarnost«. Tribini su, uz brojne studente Katoli"koga bogoslovnog fakulteta Sveu"ilišta u Zagrebu te vjerou"itelje katoli"kog vjeronauka, nazo"ili i vjerou"itelji islamskog vjeronauka. Na tribini su bili i predstavnica Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta dr. Vini Raki!, pomo!nik predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj dr.

Asiz Hasanovi!, prodekan KBF-a dr. Slavko Sliškovi!, kao i drugi profesori s KBF-a.

U uvodnom izlaganju izvanredna profesorica na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici, dr. Edina Vejo, osvrnula se na stanje u Bosni i Hercegovini istaknuvši kako je »bosanska pri"a« o solidarnosti i op!em dobru vrlo slojevita te je potrebno mnogo snage da bi se mogao dati povijesno relevantan odgovor na te probleme. Upozorila je kako se probleme vrijednosti dobra, solidarnosti i pravednosti ne može istraživati klasi"nom kvantitativnom istraživa"kom metodologijom kojom se predstavljaju broj"ani rezultati, ve! je potrebna kvalitativna metodologija kojoj je cilj prodrijeti do intimnog zna"enja vrijednosti. Predstavila je rezultate istraživanja koje je provela, a u kojima se dotaknulo i pitanje kako navedene vrijednosti podrazumijeva islam.

U kontekstu predstavljanja odgovora studenata, zanimljiv je bio i odgovor na pitanje »može li se vjerovati ljudima«. Na to pitanje je 3,6% odgovorilo kako se ve!ini ljudi može vjerovati, dok je 96,4% istaknulo da "ovjek mora biti vrlo oprezan. Na pitanje o postojanju solidarnosti u društvu, kao vrlo izazovnom pitanju, poglavito za religijski odgoj, izdvojila je odgovor kako »solidarnosti ima, one socijalne, ali ne i emotivne«. Zaklju"uje se kako postoji deklarativna privrženost temi, no društvo kao takvo nema o"ekivanja od te deklarativnosti. Prema dr. Vejo, klju"ni je problem, kad su u pitanju te vrijednosti, to da one imaju eho nemo!i. Stoga smatra da prevencijska znanost posjeduje instrumentarij, posebne programe i modele kako neupitne gabarite velikog "ovjeka - a to je "ovjek koji u sebi ima te vrste vrijednosti - i velike gabarite zajednice koja živi te vrijednosti, dakle, neupitne kapacitete dobra, uz pomo! znanstvenih i prevencijskih pro-

4/2011.

grama dovesti na razinu socijalne kompetencije.

U tome vidi veliku ulogu obrazovnog sustava, no izuzetnim smatra ulogu vjerskih zajednica.

Izvanredni profesor na Katoli"kome bogoslovnom fakultetu Sveu"ilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, dr. Vladimir Dugali!, nastojao je približiti same pojmove op!eg dobra, pravde i solidarnosti s naglaskom koliko vjerski odgoj te u kona"nici vjera kao takva pridonose njihovu razumijevanju i razvoju u našem društvu. »Krš!anin !e u traženju op!eg dobra biti otvoren za suradnju, sura ivati sa svim ljudima dobre volje koji su otvoreni za dijalog, pripadnicima drugih vjera, pa i nevjernicima, ali !e u tome dati svoj speciÞkum, a to je iskustvo ljubavi koji proizlazi iz vjere, kao i iskustvo vjere koje proizlazi iz krš!anske ljubavi. U tom kontekstu, speciÞ"nost koju krš!anstvo daje svijetu jest da iz te ljubavi traži pravednost i solidarnost«, rekao je dr. Dugali!.

Govore!i o zalaganju za op!e dobro, istaknuo je klju"ni problem danas, a to je »jesam li ja spreman zalagati se za nešto što me nadilazi, za ono što nam je zajedni"ko«. »To je znak krš!anske ljubavi, i ne samo znak pravednosti, nego i dara, tj. spremnost odvojiti nešto od sebe za zajedni"ko dobro«, rekao je dr. Dugali!, istaknuvši stoga važnost oživotvorenja krš!anske ljubavi, u "emu posebno mjesto ima socijalni nauk Crkve. Podsjetio je kako socijalni nauk Crkve vrijednosti pravednosti uvijek pridružuje i vrednotu solidarnosti. »Stoga je zauzimanje za op!e dobro, pravednost i solidarnost živo svjedo"enje krš!anske vjere koje se preta"e u moj život, a time i doprinos mijenjanju prilika u kojima živimo«, zaklju"io je dr. Dugali!.

U raspravi koja je uslijedila, dr. Hasanovi! izrazio je zahvalu u ime Mešihata na pozivu i organiziranju tribine koja je okupila katoli"ke i islamske vjerou"itelje. »Tribina je na ponos i zadovoljstvo ne samo Katoli"koj Crkvi i vjerskim zajednicama, nego i Ministarstvu koje je omogu!ilo da se vjerske zajednice uklju"e u promoviranje op!eg dobra. Bez tog institucionalnog ne možemo sutra o"ekivati djecu, odrasle ljude koji !e znati što je moral, koji !e ljubiti drugoga nadahnuti svojom vjerom. Stoga ovo razbija sve predrasude koje se mogu "uti, te je potvrda da multikultura ima svoju budu!nost«, zaklju"io je dr. Hasanovi!. IKA

341

Crkvena glazba

342

4/2011.

4/2011.

343

3. Drugi izvještaj o stvaranju ati!

Ivica

*

Stvaranje muškarca i žene (Post 2,4b-25) Ovaj drugi izvještaj razlikuje se od prvoga svojom slikovitoš u i pojedinostima koji odišu starinom pa stru!njaci smatraju da je nastao prije prvoga. U Post 2 imamo izvještaj o Stvaranju !ovjeka a u Post 3 opisan je njegov grijeh i prve posljedice grijeha. Dakle, !ovjek promatran poput medalje s dvije strane: prvo uzvišeni govor o onom što je Bog u svojoj slobodi u!inio za !ovjeka, a potom !ovjek u svojoj slobodi poduzima svoj prvi zabilježeni !in – grijeh. Za razliku od prvog izvještaja (1,1-2,4a) koji Stvaranju pristupa globalno i znanstveno (u granicama ondašnjih spoznaja), drugi izvještaj o Stvaranju sve promatra s gledišta !ovjekova iskustva. Za polunomada onog prostora i vremena, zemlja nije prekrivena zelenilom, ve prije pustinja u kojoj ponegdje i ponekad bude vode i onda bukne vegetacija. Zato Bog ure"uje uvjete za život – tu su !etiri rijeke da bi mogao niknuti i opstati život (2,5-6).

Od zemlje, adamâ, Bog stvara prvo bi e koje je nazvan ha-adam, što bi zna!ilo zemljani, tj. ovjek. Kao što lon!ar uzima glinu i modelira je (usp. Jer 18,1-12), tako Bog uzima prah zemaljski, koji ozna!ava ono što je naš udio u Stvaranju !ovjeka; premda, ni prah nije naš – i on je postojao prije !ovjeka i postojat e poslije nas. U modeliranu glinu, Bog je dahnuo i udijelio joj svoj dah – udijelio život! #ovjek je, dakle, sastavljen od zemljinog praha i Božjeg daha! Postaje i ostaje živ sve dok Bog iz njega ne povu!e svoj dah (Job 27,2-3; Ps 104,2730). Za razliku od gr!kog dijeljenja !ovjeka na tijelo i dušu, SZ ga radije promatra kao nedjeljivu cjelinu; stoga e se i posljedice grijeha, tj. nereda koji e zahvatiti !ovjeka, odraziti na sve njegove sastavnice.

Kao znak posebne pažnje prema !ovjeku, Bog ga stavlja u dobro navodnjen vrt, svojevrsnu oazu – naša Zemlja zaista jest svojevrsna oaza u odnosu na planete koje poznajemo. Eden je jezi!ki blizak s hebr. pojmom radosti, užitka. Stoga su gr!ki prevoditelji SZ-a upotrijebili rije! paradeisos – perivoj, rajski vrt. U ondašnjem kulturnom kontekstu, prvi !ovjek ima status malog šeika, dakle, predstavljen je kao dobrostoje i imu nik. Bog želi da njegov stvor uživa visok standard!

No, Bog našem »šeiku« daje naredbu da vrt obra"uje i #uva. I u tom rajskom vrtu !ovjek treba zaslužiti kruh.

Biva mu povjerena odgovornost za sebe i za vrt koji treba !uvati jer nije njegov apsolutni gospodar. Za razliku od gr!ko-rimskog mentaliteta (u kojem se smatralo da je rad primjeren prije svega robovima), Biblija rad ne smatra protivnim ljudskom dostojanstvu niti znakom * Vidi više na: www.srijembiskupija.rs www.sveto-pismo.com

344

UPOZNAJMO BIBLIJU ropstva – naprotiv, sâm Bog radi (2,7.8) pa na rad poziva i !ovjeka. Radom, dakle, !ovjek postaje sve sli!niji Bogu, sve više ono što treba biti, tj. sve humaniji i stoga je za !ovjeka rad put razvijanja njegovih potencijala.

Dva stabla Bog nasred vrta postavlja stablo života. Ono predstavlja Boga, darivatelja života. #ovjek je pozvan slobodno uzimati plodove sa stabla života sve dok je u skladu s Božjim namislom. No, nakon što se pobuni protiv Boga, bit e mu zabranjen pristup ovom stablu. To zna!i da !ovjek nema život u sebi, mora ga dobiti i mora ga stalno uzimati. Kad god ga uzima, prima ga od Boga.

Drugo stablo, stablo spoznaje dobra i zla, ozna!ava sposobnost razlu!ivanja dobra i zla te postupanje u skladu s tom spoznajom. Radi se, dakle, o najdubljim pitanjima životnog usmjerenja, oblikovanja i osmišljavanja vlastitog postojanja. S tog stabla ovjek ne smije uzimati sam. To je podru je u kojem ne može djelovati bez prisnog kontakta s Bogom. Prije negoli zabrana ili ograni!enje, ova je zapovijed upozorenje i zaštita. Za razliku od drugih stvorenja, koja su deÞnirana, odre"ena u svojoj prirodi i namjeni, !ovjek nema namjene – on je gospodar, »šeik«! – njegova osoba nije deÞnirana nego je otvorena napretku. On je odre"en da osvaja, otkriva i zemlju i sebe. No, ovom »zabranom«, Bog mu daje do znanja da u taj napredak ne može i i sam, jer sam ne e savladati brojne nepoznanice koje stoje na tom putu. Dakle, Bog pred !ovjeka stavlja sve, da svemu gospodari, ali mu proglašava da u tom gospodarenju nije apsolutno slobodan, nego e uspjeti gospodariti sobom i svijetom tek u povezanosti s Bogom.

Za razliku od pitanja života, za koji !ovjek iskustveno zna da ga mora primati i da e jednom ostati bez njega, kad se radi o ovom »stablu«, !ovjeku stvari nisu odviše jasne. Tko e meni odre"ivati što je za mene najbolje? – govore mnogi, smatraju i da sami najbolje znaju.

Stoga nije slu!ajno da e upravo pod ovim »stablom« !ovjek doživjeti kušnju kojoj ne e mo i odoljeti. Ve ovdje, daleko prije modernih psiholoških spoznaja, postalo je o!ito da !ovjek treba prihva ati svoj položaj i njegova ograni!enja, kao i da e u tom teško uspijevati.

Stvaranje žene Prva konkretna ilustracije istine o !ovjekovoj nedostatnosti u razlu!ivanju dobra i zla jest stvaranje žene.

Ono što e Biblija re i o ženi jest otvorena konfrontacija s poimanjem žene onog vremena (objekt za muško zadovoljstvo, postoji da bi ra"ala bogovima robove, fatalna prisutnost koja upropaš uje muškarca, bi e nižeg dostojanstva i sposobnosti od muškarca, bi e koje treba uloviti, tj. izboriti se za nju, itd). Božje vi"enje žene u ovom izvještaju nadilazi sve ono što su muškarci o njoj mogli zamisliti.

4/2011.

Kao prvo, Bog ustvr"uje kako nije dobro da ovjek bude sam. #ovjek, da bi živio u punini, treba stupati u odnose; imati naspram sebe osobu i u i u odnos s njom, pripada samoj srži !ovjekova postojanja. Svaki !ovjek, dakle, treba blizinu drugog !ovjeka da bi mogao i i prema ispunjenju svog bi a. Bog stoga proglašava da je muškarcu potrebna pomo! kao što je on. Klju!ni pojam ovdje je pomo!. Hebr. ezer ina!e ozna!ava pomo!, podršku koju može pružiti samo ljudska osoba. Ta pomo! i podrška treba biti kenegdo, pomo! koja stoji ispred njega/ prema onom što je ispred njega, kaže doslovno hebrejski tekst. To je pomo! kod koje nije toliko naglašeno da je sli!na ili komplementarna muškarcu, nego da mu pruža prisustvo onog drugog i da mu je recipro!na: ona je muškarcu onaj drugi koji stoji ispred njega, jedno ti s kojim e u i u dijalog.

Kao prvi »pokušaj rješavanja« muškar!eva problema, Bog stvara i udjeljuje mu ukupnost životinjskog svijeta.

Prvi !ovjek otkriva da je gospodar životinjama: nadijeva im imena, što zna!i da spoznaje njihovu unutarnju bit i da gospodari njima. U isto vrijeme, on shva a da nijedno od životinjskih bi a nije bi e s kojim on može u i u kvalitetan odnos, da mu bude onaj drugi – onaj ti koji stoji ispred njega i koji ga u svojoj slobodi može darivati onim što ima i što jest – samim sobom. Jasno je kako ovaj postupak nije Božji promašaj, nego njegova pedagogija kako bi muškarac, kad dobije ženu, mogao što bolje uvidjeti njezinu razliku u odnosu na životinje i kako bi je znao cijeniti (!emu ondašnji mentalitet nije odve pogodovao).

Pripremljen svojom samo om koju sam nikako nije uspijevao riješiti, !ovjek napokon dobiva – ženu! Dok je !ovjek u dubokom snu, anesteziran – kad su mu mo i aktivnosti svedene na najmanju mjeru – Bog stvara ženu. Dakle, ona nije plod muškar!evih želja, ostvarenje njegovih ideja. Ne, žena mu dolazi kao Božji dar!

Muškarac nije vidio ništa od ženina nastajanja – ona za njega zauvijek ostaje nešto misteriozno, što izmi!e njegovim shva anjima.

Bog je uzeo muškar!evo rebro i od njega na!inio ženu!

U našem zapadnom mentalitetu ova tvrdnja zna!i da je žena nižeg dostojanstva od muškarca, da je njegova izvedenica pa, prema tome, nije original i nema istu vrijednost. Me"utim, rebro, u svijetu u kojem je nastala Biblija, ne upu uje na takav zaklju!ak. U sumerskoj poemi Dilmun žena je tako"er nastala iz muškar!eva rebra i nazvana je žena života jer uzeta iz vitalnog dijela tijela muškarca i jer je sposobna život dati. Kod starih Hebreja, prsa (torax) su najdostojanstveniji dio tijela jer sadrže srce. Dakle, žena je sagra"ena, konstruirana (hebr. banâ je izraz za podizanje zgrada) od najotmjenijeg i najbitnijeg dijela muškar!eva tijela. Još i danas neka beduinska plemena koriste izraz on/ona je moje rebro da bi rekli on/ona je moj istinski prijatelj. Jedan židovski rabi kaže: Bog nije ženu na inio od muškar eve glave da mu bude gospodarica, niti od stopala da mu bude sluškinja nego od rebra da mu bude družica jednakog dostojanstva i da bude bliska njegovu srcu.

4/2011.

Prema novom shva anju Tako stvorenu i zamišljenu, Bog ženu dovodi muškarcu. Ne dolazi mu sama, zavode i ga, niti je on lovi i osvaja, nego mu je Bog dovodi, kao što otac mladoženji predaje svoju k er. Muškarac, dakle, ženu uvijek treba gledati kroz prizmu Boga koju mu je daruje. Nema borbe i osvajanja - žena je dar. Ugledavši je, muškarac eksplodira od radosti i po!inje te i prva poezija u Bibliji. Ni sebi se nije toliko obradovao koliko ženi!

Njegove rije!i odaju da shva a kako mu žena treba biti partner jer izrazi kosti od mojih kostiju, meso od mojega mesa su upotrebljavane kad !ovjek nekom drugo želi re i da ga smatra saveznikom, partnerom. #injenica da muškarac nije sudjelovao u »projektiranju« žene daje izvanredno važnu pouku. Bog je sam zamislio ženu i pogodio najdublju muškar!evu potrebu. Dakle, nije muškarac onaj koji ženu može tretirati kako mu se svidi, nego je treba gledati kroz Božju volju, jer o ženi ne zna sve. Ženu, koja je njegova sre a i izvor njegove radosti, pozna samo Bog i samo ga Bog može voditi u radost. Muškar!ev uzvik kojim ženu prepoznaje partnericom, Bog potvr"uje govore i: stoga !e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i dvoje njih bit !e jedno tijelo.

Ove Božje rije!i snažna su kritika i korektiv tadašnje patrijarhalne, pa !ak i današnje prakse prisutne u mnogim krajevima. Umjesto da se žena udajom uklju!uje novu obitelj u kojoj treba biti manja od makova zrna, pogotovo u odnosu na muške !lanove velike obitelji, Bog želi da supružnici tvore zasebnu cjelinu u kojoj je stvaranje jedinstva neograni!eno – sve dok ne postanu jedno tijelo! Dakle, u odnosu na ondašnje poimanje žene, ova Božja rije! podsje a !ovjeka da razvija krivi mentalitet i da ga treba mijenjati, podsje a ga da je, uzimaju i si pravo da ubire sa stabla spoznaje dobra i zla, pošao krivim putem i da njime još uvijek ide.

---------Kao što prvi izvještaj o stvaranju !ovjeka sve ljude proglašava odre"enima za gospodarenje i time udara žestoku kritiku ondašnjim (a i »modernim«) društvenim ure"enjima u kojim je postalo normalno da je ve ina obespravljena i podvrgnuta manjini, tako ovaj tekst ide protiv ondašnjeg shva anja žene i braka.

Iako se Bibliji !esto prigovara da je neznanstvena i zaostala, napisana od primitivnih nomada, beduina, ovdje osje amo svježinu Božje rije!i koja otkriva njegovu viziju !ovjeka. Premda koristi jezik razumljiv prije svega ljudima onog vremena, u ovim se izvještajima pred !itatelja iznosi grandiozna slika o !ovjekovoj uzvišenosti i dostojanstvu kakvu nisu uspjele iznjedriti niti starije a niti mla"e kulture od Mezopotamije, preko Gr!ke do Egipta. I zato je pravo pitanje: otkud to primitivnim, nepismenim nomadima koji ove retke kroz dugi niz stolje a nisu znali ni zapisati? Zar su onakvi »nekulturni« mogli izmisliti nešto što nisu uspjeli ni visoko kulturna društva na onim prostorima, !ak ni stolje ima poslije primitivnih hebrejskih »beduina«?

Ili ova rije! i misao ipak nije njihova, nego Božja?

345

Katehetska gra a

Biblijska bazi na zajednica (11)

• podjela na skupine (slaganje fotograÞja)

»Nasljednik proroka Ilije, ELIZEJ«

S fotograÞja zidnih kalendara uzeti motive iz prirode na kojima je prikazana voda (rijeke, jezera...). Svaku fotograÞju nepravilno razrezati na onoliko dijelova koliko ima !lanova skupina. Sve dijelove fotograÞja pomiješati. Sudionici izvla!e jedan dio i pokušavaju prona i ostale !lanove svoje skupine prepoznaju i dijelove istovjetne fotograÞje koja je nastala razrezivanjem. Pripremiti fotograÞja koliko e biti skupina.

Odabrati predstavnike skupina.

Ciljevi

• sastavljanje teksta

Krešimir Bulat (priredio)

- upoznati Elizeja kao proroka i nasljednika velikog Ilije - shvatiti da su !uda koje Elizej !ini znak Božje brige za ljude - prepoznati simboliku »gube« i potrebu o!iš enja, slika krštenja.

- Podijeliti biblijski tekst, Radni list 3 »Nasljednik proroka Ilije«.

- Podjeliti prire"ene omotnice. (Izrezani tekst s Radnog lista 2 »Nasljednik proroka Ilije« u jednoj omotnici.)

- fotograÞje sa zidnih kalendara (ili interneta) s motivima vode - Radni listovi »Nasljednik proroka Ilije« (1, 2, 3) - omotnica za svaku skupinu (za kartice s Radnog lista 2) - škare, ljepilo, po jedan !isti papir za skupinu.

Zadatak je skupine da posloži kartice i nadopuni rije!i koje nedostaju uz pomo teksta s Radnog lista 3 »Nasljednik proroka Ilije«. Voditi ra!una o rednim brojevima na karticama s nepoznatim rije!ima.

Upisati brojeve na pripadne kartice. Ako su rije!i umetnute pravilno, prema brojevima e se dobiti ispravan redoslijed teksta. Nakon što tekst slože po rednim brojevima, zalijepe ga na !isti papir. (No to nije nužno, ukoliko se radni materijali žele sa!uvati za idu e skupine.)

Molitveni po!etak

• odgovaranje na pitanja

Radni list 1 »Nasljednik proroka Ilije«. Molitva na po etku.

Nakon što su skupine riješile zadatak i pro!itale izvorni ili sastavljeni tekst (s razumijevanjem), Radni list 3 »Nasljednik proroka Ilije«, neka odgovore na pitanja ispod teksta.

Materijali i pomagala

Najava teme Ovim ili sli!nim rije!ima: Na prošlim susretima upoznali smo velikog proroka Iliju. Nakon što je prorok Ilija uznesen na nebo, njegov u!enik Elizej naslje"uje duhovne mo i svoga u!itelja i nastavlja Ilijinu misiju da obnovi Božji savez s Izraelom. Kao i Ilija, nastavio je !initi !udotvorna djela i u!inio ih je !ak i više nego njegov u!itelj. Elizej je na taj na!in nastavio ukazivati na Božju mo i njegovu blizinu u teškim vremenima izraelske vjerske povijesti. Naime, u vrijeme Ilije i Elizeja vjera Izraelaca bila je u opasnosti jer su i kraljevi i narod bili skloni štovanju poganskih božanstava. Elizejeva služba trajala je oko 50 godina (od 885.-798. god. pr.Kr.), i to za vrijeme !etiriju kraljeva: Jorama, Jehua, Joahaza i Joaša. Mnoga Elizejeva !uda pokazuju Božju brigu za ljude, !ak i za one koji ne pripadaju izraelskom narodu.

Susret sa središnjim biblijskim tekstom • prije susreta Radni list 2 »Nasljednik proroka Ilije« umnožiti za svaku skupinu i izrezati po podebljanim linijama te staviti u omotnice.

346

Sinteza • Izvještaj o radu Predstavnici grupa redom !itaju odgovore. Ukoliko na neko od pitanja nema odgovora, svi mogu pokušati. Ako ni tada nema pravog odgovora, odgovara voditelj.

Odgovori: 1. Nije. Bio je aramski vojskovo"a (Sirijac), pripadnik poganskog naroda.

2. Bolovao od u ono vrijeme neizlje!ive kožne bolesti, gube. Polagano je umirao od nje.

3. Preko sluškinje svoje žene, koja je bila podrijetlom Izraelka, saznao je za Elizeja.

4. Elizej nije ni izišao iz svoje ku ice da vidi bolesnika, nego mu je samo poru!io: »Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu, i tijelo e ti opet biti !isto.« 5. Zato što ga Elizej nije ni pogledao, nije mu posvetio dužnu pažnju kao bolesniku i stranom uglednom vojskovo"i.

4/2011.

6. Poslušao je Elizeja tek na nagovor vjernih slugu.

7. Okupao se 7 puta u Jordanu i gube je nestalo s njegove kože, o istio se, ozdravio.

8. Ozdravljenje ga je potaknulo na obra!enje s poganstva. Po inje vjerovati u Boga kojeg zastupa Elizej.

9. Isusovo krštenje na Jordanu, Ivan Krstitelj je krstio na rijeci Jordanu, Filip krsti poganina Etiopljanina ...

sedam ovdje ozna ava puninu i savršenstvo. Naaman je zahvalan Bogu i Božjem ovjeku. Želja da uzme »zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge« ostatak je poganskog praznovjerja, jer se onda vjerovalo da svaki narod ima svoja božanstva koja su vezana uz podru je (zemlju) tog naroda. Naaman želi barem dio izraelske zemlje da na ini sebi oltar u poganskom Damasku i iskazuje štovanje Izraelovu Bogu. Po etni ka vjera ini njegovu zahvalnost još dubljom i iskrenijom.

Aktualizacija

Kupanje u rijeci Jordanu i o iš!enje podsje!a nas na krštenje kojim je Ivan krstio ljude i lije io ih od duhovne »gube«, tj. od grijeha. Prorok Elizej ovdje nam simboli ki predstavlja Ivana, posljednjeg proroka Novog zavjeta koji poziva na obra!enje i utire put onome koji !e »krstiti u duhu i istini.«, i lije iti tijelo i duh ovjeka - Isusu. Naaman Sirac i njegova guba podje!a nas na »gubu« grijeha koja razara svakog ovjeka i dovodi do duhovne smrti. Vjera i voda kršenja osloba"aju nas te »gube« i daju nam novi život, koji Bog po svome Sinu Isusu nudi svakom ovjeku.

Pitati: Postoji li i danas guba i je li ona izlije iva? Koje neizlje ive bolesti danas poznajete? Što bi to bila »guba« u prenesenom zna enju, ona »guba« koja duhovno razara ovjeka i donosi mu duhovnu smrt? (misli se na grijeh!)

Postoje li i danas ljudi sli ni proroku Elizeju koji lije e ljude od »gube«? Na koji na in?

Zaklju iti Preko proroka Elizeja Bog pokazuje svoju mo! i ljubav prema svakom ovjeku, bio on Izraelac ili poganin. Naaman ozdravlja od gube jedino stavljaju!i svoje povjerenje u Boga na temelju prorokovih rije i. Na rijeci Jordanu okupao se sedam puta. Broj

Molitveni završetak Radni list 1 »Nasljednik proroka Ilije«, Molitva na završetku.

Predavanje dr. sc. Dugali a odgojiteljicama u vjeri U Odgojno-obrazovnom centru Požeške bisku-

pije 9. travnja u Požegi je održan stru ni skup za odgajateljice u vjeri u Požeškoj biskupiji. Na poetku susreta sve je pozdravio v.d. ravnatelj Katehetskog ureda mr. Mario Raši!. Potom je dr. Vladimir Dugali!, s Katoli kog bogoslovnog fakulteta u #akovu, održao predavanje na temu »Duhovnost odgojitelja u vjeri – pitanje identiteta«, u kojem je govorio o važnosti osobnog svjedo enja vjere u radu s djecom.

Dijete prije svega prima ono što vidi, tako da svoju religioznu svijest pronalazi u okolini u kojoj živi i od onih koji ga odgajaju, kazao je dr. Dugali!, koji je zatim kroz predavanje pokušao predstaviti karakteristike pravog odgojitelja u vjeri i kakav bi on oblik duhovnosti trebao njegovati. Uzor svakom odgojitelju u vjeri je raspeti Isus Krist koji se u svom inu ljubavi darovao za sve nas. On je najbolji primjer služenja bližnjemu, ali i uzor na koji na in u društvu treba promicati odre"ene krš!anske vrijednosti.

4/2011.

Pitanje našeg identiteta i naše duhovnosti proizlazi iz promatranja raspetog Krista i uvijek u njemu trebamo pronalaziti nadahnu!e svjesni da svojim silama to ne možemo, nego da smo oslonjeni i na Božju milost, odnosno naša duhovnost mora proizlaziti iz molitve i sakramentalnog života.

Sam sadržaj koji želimo djeci prenijeti mora biti nadahnut tim vrijednostima. Osobni primjer je najbolji na in odgoja djeteta, istaknuo je dr.

Dugali!. Odgajateljica u vjeri i savjetnica Jasna Pulji!, iz ivankova kog dje jeg vrti!a »Radosno djetinjstvo«, govorila je o zna enju vjerskog odgoja u predškolskoj dobi, odnosno o njegovim mogu!nostima i teško!ama u njegovu provo"enju. Stru ni skup završio je pedagoškim radionicom na temu »Odgojitelj – beskorisni sluga iz evan"elja«, koju je vodila mentorica i vjerou iteljica Vesna Vlaovi!, a radionicu na temu »Djeci možemo darovati samo ono što imamo« vodila je Jasna Pulji!. IKA

347

»Nasljednik proroka Ilije« – Radni list 1 Molitva na po etku Jedini pravi Bog Ps 115, 1-8 Ne nama, Gospodine, ne nama, ve! svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje.

Zašto da govore pogani: »Tâ gdje je Bog njihov?« Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi to u ini.

Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo.

Usta imaju, a ne govore, o i imaju, a ne vide.

Uši imaju, a ne uju, nosnice, a ne mirišu.

Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne izlazi.

Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju.

Slava Ocu...

Prorok Elizej, minijatura iz Misala Hrvoja Vukčića Hrvatinića

Molitva na završetku Ps 115 ,11-15 Štovatelji Gospodnji, u Gospodina se uzdajte!

- On je štit i pomo!nik njihov. a Gospodin !e se nas spomenut' i on !e nas blagoslovit': blagoslovit !e one koji se Jahve boje i male i velike.

Blagoslovio vas Gospodin koji stvori nebo i zemlju!

Slava Ocu...

Naaman Sirac (možeš ga obojiti)

348

4/2011.

»Nasljednik proroka Ilije« – Radni list 2 1. vojskovo!a

Br.

Naaman, ___________________ aramskoga kralja, bijaše ugledan ovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima.

2. gubav

Br.

Ali taj vrsni ratnik bješe _____________.

3. djevojku

Br.

Jednom su Aramejci otišli u plja ku i na podru ju izraelskom zarobili mladu ___________, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. Ona re e svojoj gospodarici:..

4. proroku, oslobodio

Br.

. ..: »Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio ______________ koji je u Samariji!

On bi ga zacijelo________________ gube!«

5. Elizejeve, Okupaj se

Br.

I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima ________________ ku"e. A Elizej poru i dolazniku: »Idi i ____________ _____ sedam puta u Jordanu i tijelo "e ti opet biti isto«

6. se naljuti,

Br.

Naaman ___ ______________ i po!e govore"i: »Gle, ja mišljah, izi"i "e preda me, zazvat "e ime Jahve, Boga svoga, stavit "e ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. Nisu li ____________ u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem ist?«

7. ode odande

Br.

Okrenu se i _____ ___________ ljutit. Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: »O e moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi u inio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit "eš ist.'«

8. sedam, o istio se!

Br.

I tako si!e, opra se ______________ puta u Jordanu, prema rije i ovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - _______________ ___

9. Vrati se, Boga

Br.

__________ ____ on Elizeju sa svom svojom pratnjom, u!e, stade preda nj i re e mu: »Evo, sad znam da nema _____________ na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.«

10.

Br.

Tada Naaman re e: »Dobro, kad ne"eš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj ne"e više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego ____________ ________________.«

Rijeke

samo Jahvi.

4/2011.

349

»Nasljednik proroka Ilije« – Radni list 3 Ozdravljenje Naamana 2 Kr 5, 1-6; 9-15.17 Naaman, vojskovo"a aramskoga kralja, bijaše ugledan ovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. Jednom su Aramejci otišli u plja ku i na podru ju izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. Ona re e svojoj gospodarici: »Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!« I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve ku!e. A Elizej poru i dolazniku: »Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo !e ti opet biti isto.« Naaman se naljuti i po"e govore!i: »Gle, ja mišljah, izi!i !e preda me, zazvat !e ime Jahve, Boga svoga, stavit !e ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem ist?« Okrenu se i ode odande ljutit. Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: »O e moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi u inio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit !eš ist.'« I tako si"e, opra se sedam puta u Jordanu, prema rije i ovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - o istio se!

Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, u"e, stade preda nj i re e mu: »Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.« Tada Naaman re e: »Dobro, kad ne!eš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj ne!e više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi.«

Odgovori na pitanja: 1. Je li Naaman bio pripadnik izraelskog naroda?

2. Koji je problem mu io Naamana?

3. Kako je Naaman saznao tko bi mu mogao pomo!i?

4. Što je Elizej u inio kad je Naaman došao?

5. Zašto se Naaman naljutio? Što je ljutit u inio?

6. Je li Naaman ipak poslušao rije i Elizeja? Zašto?

7. Što se dogodilo kada je Naaman poslušao proroka Elizeja i svoje sluge?

8. Na što je udesno ozdravljenje potaklo Naamana?

9. Na koji doga"aj iz Novog zavjeta vas podsje!a ozdravljenje Naamana Sirca?

1. ..................................................................................................................................................................

2. ..................................................................................................................................................................

3. ..................................................................................................................................................................

4. ..................................................................................................................................................................

5. ..................................................................................................................................................................

6. ..................................................................................................................................................................

7. ..................................................................................................................................................................

8. ..................................................................................................................................................................

9. ..................................................................................................................................................................

350

4/2011.

Liturgijska gra a

Euharistijsko klanjanje (5) Josip Filipovi (priredio) Pjesma: Gospodin slavno uskrsnu ili druga uskrsna pjesma.

Uvodna misao Krist uskrsnu u ranu zoru, nakon no!i svoje smrti, no!i što za nas životom ra"a, no!i koja pobje"uje tamu.

Za nas je ta sveta no!, koja je bila no! najve!eg stradanja, postala no! najve!eg nadanja.

No! kada ovjek, ubija utjelovljenoga Boga, postaje no! uskrsnu!a novog i neumrlog života po Bogo ovjeku Isusu Kristu.

No! Božje smrti, daje ovjeku život, no! u kojoj ovjek zarobljava Boga tamom groba, postaje no! kojom Bog osloba"a ovjeka za život neba, no! u kojoj Božji silazak me"u ljude završava ulaskom u grobnicu, postaje no! izlaska na svjetlo dana u život djece Božje.

Tamna no! ljudske povijesti bez Boga, i protiv Boga, prelazi u drugu no!, a to je no! nadanja vje noga života s Bogom, po Bogu i u Bogu.

No! ljudskog uranjanja u grijeh i bezakonje, snagom Božje milosti svijetli nam zorom uskrsnu!a.

Sveta no! Kristova uskrsa dokaz da svaka no! ljudske povijesti ipak prolazi, dok ta sveta no! postaje no! neprolaznog zna aja, jer njezina snaga ne prolazi, nego prelazi u dan bez zalaska.

Upravo ta sveta no! je dokaz da ono što nije, grijeh i zlo, slabost i tama, ne mogu pobijediti ono što jest, a to je oproštenje i milost, Božja snaga i svjetlo.

4/2011.

Kratka šutnja.

Meditacija uz pjesmu Bijah, ne jednom, na posljednjoj ve eri svog života.

Poput Jude ljubio sam, a zatim… izdao i ubio one koji su mi vjerovali i voljeli me. A katkad… ja sam bio onaj koji je naivno vjerovao, volio, a zatim primio Judin poljubac, gor i od i ega, jer je bio lažan i došao od onoga tko je uvijek bio kraj mene. Vukao sam za sobom križ svojih grijeha, zasluženih i nezasluženih patnji. Na trnovitoj stazi svog života ponekad sam sretao Šimuna i Veroniku, primao pomo! brata ovjeka…

Pomozi mi da s Tobom uskrsnem, da pružim zajedništvo onome tko je u pustinji, da poklonim rubac i pridignem križ ovjeku koji posr!e. U ini da nikada više ne pljujem po bratu ovjeku, da mu ne trgam haljine, da ga ne gazim. Pretvori moje poljupce u poljupce iskrene ljubavi i prijateljstva, a ne izdaje.

U ini da svaki ovjek osim muke i križa u svome životu, zna prepoznati i blagoslov i uskrsnu!e; da zna prepoznati sve one trenutke u kojima ga uzdižeš i privla iš »k istoku svoga sjaja«, da spozna da se svakodnevno umire, ali i jednako tako svakodnevno doživljava uskrsnu!e.

Pjesma: Pjevaj hvale, Magdaleno.

Uskrs je prolaz u život, u pobjedu, u povjerenje, u ljudskost koja više nikada ne može prestati. Uskrs je dan koji unosi stravu i nemir u sve neprijatelje ovje anstva. Uskrs je dan ovjeka, to je dan vje ne nade, dan nove povijesti ovje anstva. Uskrs govori svakom patniku da izdrži svoj Veliki petak i Veliku subotu, govori ranjeniku da se ne boji, jer !e dobiti svoje ruke i noge, svoje o i i usta, govori svakom gubitniku radi pravde i slobode da !e dobiti svega u izobilju. Zbog Uskrsa nema besmislenih života, nema izgubljenog vremena ni izgubljenih radosti, nema želja i ežnji koje ne!e biti ispunjene. Tu pobjedu treba estitati. Pružimo si ruke i zaželimo da svaki od nas sretno u"e u Uskrs. To je jedina nada, jedino što ne smijemo promašiti.

Pjesma: Uskrsnu Isus doista. $esto se na nama ne vidi Uskrsna radost, sre!a i osmijeh. Kao da nam svagdašnje brige uklanjaju tu ljepotu i sjaj. Svjesni smo toga da sve u životu polako prolazi. Vrijeme prolazi, a godine idu. Nestaju radosti, livade, cvije!e, drve!e, zadovoljstva, sre!a, teško!e i naš život, ali svjesni smo toga da nas eka osobno uskrsnu!e u Gospodinu na život vje ni. Kristovo uskrsnu!e je znak njegove slavne pobjede nad smr!u koje nas vodi prema vje nom spasenju. Aleluja je danas poklik koji najviše odzvanja i ori se cr-

351

kvom i svijetom. On zna i: »Slavite Gospodina«. To je poziv da kli emo, da podignemo svoj glas i svoje srce i reknemo Bogu hvala što smo smjeli biti ljudi, jer živimo vje no. Što Bog sve nije u inio za tebe?

Stvorio te, otkupio i vodi te u nezamislivu baštinu života koji nikada ne može prestati. Radost koja nema kraja. Ljubav u kojoj !eš plivati i koju !eš mo!i dijeliti svima.

Pjesma: Zora nebom zarudjela.

Pred nama je, Gospodine, prvi Nacionalni susret hrvatskih katoli kih obitelji i pastirski pohod pape Benedikta XVI. našoj domovini. Molimo te za sve naše obitelji, osobito za one koje doživljavaju svoje »kalvarije« rije ima naših biskupa.

Molitva za obitelj Gospodine Bože, izvore života i ljubavi, blagoslivljamo te i zahvaljujemo ti što si darom svoga Sina posvetio obiteljsko zajedništvo. Raduju!i se dolasku pape Benedikta u našu hrvatsku domovinu, povjeravamo ti roditelje i djecu, djedove i bake, mladi!e i djevojke. Molimo te da našim obiteljima daješ snagu za velikodušno prihva!anje dara života. Obiteljske domove ispuni svojim Duhom da budu mjesta molitve i krš!anskih kreposti, uzajamnoga poštivanja, nesebi nosti i opraštanja te osjetljivosti za potrebe bližnjih. Sve nas ispuni životnom radoš!u da te svjedo imo u ljepoti otajstva Crkve i da ti, po uzoru i zagovoru Blažene Djevice i sv. Josipa, služimo u vjernosti i istini, zajedno u Kristu, koji s tobom u Duhu Svetome živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen Pjesma: Na nebu zora rudi.

Završna molitva Uskrsnuo si, Gospodine Isuse!

Uskrsnuo si za mene, za nas, za svakog ovjeka.

Pobijedio si grijeh, mržnju, zlo i tamu svijeta zato da i mi uskrsnemo.

Do"i, Gospodine Isuse! Trebamo te.

Tvoje uskrsnu!e novost je i nada svijeta.

Tvoje uskrsnu!e stvarnost je bez završetka.

Slave!i tvoje uskrsnu!e, Isuse, ne slavimo tek minuli doga"aj nego tebe uskrsloga.

Slavimo tvoj izlazak iz vremena u novo postojanje, slavimo svoju budu!nost.

Pomozi nam da uskrsne naša vjera, naša nada i naša ljubav!

Uskrisi u nama novu snagu da te slijedimo i da te svjedo imo u tajni tvojega vazmenog otajstva, u tajni tvoje smrti i uskrsnu!a.

Kratka šutnja.

Pjesma: O tolika Tajna to je, ili Divnoj dakle.

Blagoslov s Presvetim.

Pjesma: Pohvale Imenu Božjem.

Pjesma: Kraljice neba, raduj se ili druga prikladna pjesma.

Korizmena akcija Caritasa Vinkova kog dekanata Ravnatelj Caritasa Vinkova kog dekanata, vl .

mr. Tomislav Korov, uputio je poziv i obavijest medijima o zapo etoj korizmenoj akciji koju ovaj Caritas u suradnji sa župnim Caritasima ovog dekanata provodi pod nazivom »Budimo zahvalni na onome što imamo, ali budimo i velikodušni prema onima koji nemaju toliko koliko mi imamo«, u kojoj se prikuplja hrana za brojne siromašne obitelji Vinkova ke regije koju bi Caritas podijelio uo i Uskrsa. »Nadam se kako ste svjesni teške ekonomske i socijalne situacije koja je zahvatila cijeli svijet pa tako i našu domovinu. To se odrazilo i na naš Caritas u Vinkovcima, gdje nam se broj obitelji koje

352

traže i o ekuju pomo!, prema našoj evidenciji, pove!ao s 480 (za vrijeme Boži!a) na 677 obitelji (za ovaj Uskrs), što je oko 3.000 osoba u potrebi. To je ogromno pove!anje u tako kratkom vremenu, što je o it znak da naše obitelji teško podnose ovu ekonomsku krizu. Najviše što traže i o ekuju od nas je pomo! u hrani, koju sve teže i teže uspijevamo nabaviti. Ovom akcijom želimo ovim obiteljima barem malo uljepšati uskrsne blagdane te pomo!i onima koji nemaju toliko koliko mi imamo«, kaže ravnatelj Korov. Svim župama Vinkova kog dekanata i tvrtkama s ovog podru ja tako"er su poslani dopisi s molbom da se uklju e u ovu akciju, s napomenom da je najpotrebnija upravo hrana. Tiskovni ured

4/2011.

7. vazmena nedjelja Uvod i pokajni ki in Za Novu godinu, ro"endane, imendane, vjen anja, proslave završetka školovanja i sli no, uvijek želimo puno sre!e. Sretan je ovjek koji je zdrav, koji ima posao, koji ima sklad u obitelji, koji ima dobre prijatelje. Me"utim, sve je to u životu tako da može u hipu nestati. Pa što je sre!a, prava sre!a, istinska sre!a, neprolazna sre!a? Današnja nam Božja rije na pomalo neobi an na in govori o našoj sre!i i radosti, odnosno o na inu kako je zadobiti. Neka nas ta Božja rije ispuni mudroš!u, a ova sveta otajstva jakoš!u. Pokajmo se za svoje grijehe.

• Gospodine, sve si dobro stvorio i u inio. Gospodine, smiluj se!

• Kriste, tvoje ro"enje i tvoje božansko djelovanje donijelo je radost tvome narodu. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti i nas pozivaš da budemo navjestitelji i širitelji tvoga mira i tvoje radosne vijesti. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Gdje je radost i veselje? Gdje je sre!a? Eno, u novinama itamo o razli itim sretnicima: jedan je na lutriji dobio ovoliko milijuna, drugi onoliko. Drugi su sretnici osvojili putovanje oko svijeta za dvije osobe, a tre!i su, pak, uspjeli nabaviti ulaznice za neku važnu utakmicu. I tako ispadne da se sre!a sastoji u tome da ovjek nešto ima, dobije, osvoji… Sre!a? Kada bi samo u tome bila sre!a, onda bi 99% ljudi na svijetu bilo nesretno. A s druge strane, kada se rade razli ite ankete, preko 50% ljudi !e re!i da su zapravo sretni… U emu je, onda, sre!a i radost?

Radujte se kao zajedni ari Kristovih patnja…

Danas sveti Petar na neobi an na in piše o radosti.

Veli: Radujte se kao zajedni ari Kristovih patnja… Znamo dobro kako je i koliko Isus trpio. U tijelu i duhu.

U tijelu: strašne su muke bile bi evanje, krunjenje trnovom krunom, nošenje križa, razapinjanje, smrt na križu… Osim toga, strašne su bile i muke u duhu: izrugivali su mu se i nedobronamjerno izvrtali sve ono što je govorio. Glavari su ga prezreli, Rimljani osudili, puk okrenuo vjerom, a sljedbenici se razbježali. Isus je ostao sam. Nešto od tih strašnih muka doga"a se ljudima i danas. Toliko nesre!a, toliko trpljenja u duhu i tijelu, toliko nepravdi, ratova, bolesti, progonstava, mržnje, zavisti… Svaka je muka i nevolja po sebi strašna i nemogu!e je uspore"ivati koja je nevolja ve!a. Nevolja je nevolja, nesre!a je nesre!a, a bol – bol. Pa kako onda Petar danas veli da se patnjama radujem? Je li to uop!e mogu!e?

Mogu!e je. Pogledajmo primjere iz života. #ovjek u svemu traži svrhu. Primjerice, netko ulaže veliki 4/2011.

RIJE : HOMILETSKA

GRAÐA

A

napor da se uspne na vrh neke planine. Podnosi velike neprilike i patnje. Pa ipak se raduje, jer gleda na cilj – vrh planine. Roditelj teško radi, odri e se puno toga da bi mogao priuštiti svome djetetu primjeren odgoj i školovanje. Pa ipak se raduje – jer gleda na cilj – sre!u svoga djeteta. Tako je onda i za krš!ane razumljivo da ne!e gledati na nevolje i patnje, samo ako ih s Kristom podnose. Petar, naime veli da se trebamo radovati ne zbog patnje same, nego da se radujemo kao zajedni ari Kristovih patnja… Patnja nije sama sebi svrhom. Svrha je ono zbog ega i radi ega trpimo: a to je ono u što duboko vjerujemo, što nam je sveto, što nas ispunja mirom i smislom. Mi ne trpimo sami. Trpimo s Kristom. On s nama i mi s njime. Kao što je njegovo trpljenje bilo smisleno i spasonosno, tako je onda i naše. Zato se Božji ljudi nisu osvrtali na životne muke i nevolje, nego su vedro i radosno služili Bogu i bližnjima.

… da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.

Naravno, Petar daje još jedno, puno važnije, obrazloženje. Veli: Radujte se kao zajedni ari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Kristova je patnja bila ispunjena smislom, jer je on vršio volju Božju. Me"utim, njegova patnja dobiva svoj puni smisao po njegovu uskrsnu!u. U njemu se ostvaruje ona njegova usporedba: pšeni no zrno biva ba eno u zemlju, u tamu i vlagu i naizgled poinje trunuti. Me"utim, iz te prividne truleži javlja se život u punini: ni e nova biljka. Tako je Isus po svojoj muci i smrti dospio do uskrsnu!a. Uskrsnuo je u svome tijelu tako da više nikad ne okusi boli i smrti. Eto, upravo toj istoj svojoj slavi Krist želi pridružiti sve one koji u nj vjeruju, koji zajedno s njime trpe. Pa kao što student vidi svrhu napornog studiranja – diplomu o završenom studiju, kao što roditelji vide svrhu svojih roditeljskih napora – dijete koje su podigli na noge, tako i mi vidimo kona nu svrhu trpljenja s Kristom: s njime trpimo, da bismo s njime mogli biti i proslavljeni.

Proslavi Sina svoga Danas nam je u evan"elju naviještena Isusova molitva. Prije nego što !e po!i u smrt Isus moli ovim rije ima: O e, došao je as: proslavi svoga Sina, da Sin proslavi tebe i da vlaš!u koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vje ni svima koje si mu dao. Isus, dakle, u svojoj smrti vidi proslavu. Bog ga proslavlja u njegovoj smrti i kasnijem uskrsnu!u, a on proslavlja Boga Oca tako što mu dovodi ljude koje mu je on dao. Dakle, Isus se proslavlja u svojoj smrti i uskrsnu!u, a mi se zajedno s njime proslavljamo i to po tome što zajedno s njime trpimo.

353

Evo temelja naše nade, naše radosti i našega klicanja ve! ovdje na zemlji. Ako je Bog s nama, tko !e protiv nas? (Rim 8,31). Zato ne gledamo toliko na ono što nas sapinje, ne gledamo toliko na naše križeve, ne skupljamo kamenje koje na nas bacaju, kako bi to rekao blaženi papa Ivan XXIII. Za nas je bitno da smo s Kristom i u Kristu. Sve ostalo je tek sjena, tek voda vrh pijeska, tek trava poljska, koja danas jest a sutra se u pe! baca (Mt 6,30). Neka nas ova Božja rije i ovo sveto misno slavlje u tome u vrsti, utješi i privede radostima vje noga života.

Duhovi – Nedjelja Pedesetnice Uvod i pokajni ki in U današnjoj poslanici Pavao Veli: Nitko ne može re!i »Gospodin Isus«, osim u Duhu Svetome. Pavao ho!e re!i da nije mogu!e u initi ništa dobra, niti izre!i i najkra!u molitvu – kao što je ova Gospodin Isus, a da to ne bude snagom Duha Svetoga. Sve dobro što mislimo i inimo, dolazi poticajem Duha Svetoga, dolazi njegovom snagom. Zato se ne oholimo zbog dobra kojeg inimo, nego zahvaljujmo Bogu što nas je u inio dionicima svoga spasenja i svoga djelovanja u svijetu. Evo, danas na svetkovinu Duhova Crkva nam to na poseban na in stavlja pred o i. Htjeli bismo u poniznosti, jednostavnosti i duhovnoj radosti poslušati Božju rije koja nam o tome govori i dostojno proslaviti ova sveta otajstva. Zamolimo Boga Oca da nam snagom Duha Svetoga grijehe oprosti, da nas po tome istome Duhu uputi pravim putem da bismo inili djela dostojna onoga koji nas vodi i ja a.

• Gospodine, tvoj je Duh u po ecima vremena lebdio nad vodama. Gospodine, smiluj se!

• Kriste, ti si svojim u enicima na dan Pedesetnice od Oca poslao svoga Svetoga Duha. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti i danas na svoju Crkvu snažno izlijevaš mnogostruke darove Duha Svetoga. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju U onim vremenima kada je u obitelji bilo više djece, redovito desetero i više, vladalo je posebno ozra je u ku!i: sva djeca od istog oca i od iste majke – a tako razli iti! To je ta udesnost našeg ljudskog života.

Svi smo isti – ljudi smo! – a ipak, toliko razli iti! I tjelesno, i duševno, i duhovno, i po iskustvu, i po životnim pri ama. Pa ak i jednojaj ani blizanci vode vlastite živote, imaju razli it razvoj i razli ite životne putove. To je to bogatstvo života, osobito ljudskog života. I te razli itosti ne stavljaju nas jedne ispred drugih, nego jedne kraj drugih, da izgra"ujemo svijet sastavljen od nebrojeno udesnih boja. Božje je to djelo.

354

Razli iti su darovi, a isti Duh Tako Pavao s divljenjem gleda na zajednicu prvih krš!ana u Korintu. Ne samo da su bili razli iti me"u sobom, baš kao što se ljudi uvijek me"u sobom razlikuju i nadopunjuju, nego su bili i razli iti po duhovnim darovima koje su bili dobili. Govorio je Pavao o tome kako neki me"u njima imaju dar prorokovanja, drugi dar lije enja, drugi opet dar jezika, dar služenja, dar razlu ivanja duhova. Sve same udesne i veli anstvene stvari! I onda, nastavlja Pavao u današnjem itanju: Razli iti su darovi, a isti Duh; i razli ite službe, a isti Gospodin; i razli ita djelovanja, a isti Bog koji ini sve u svima. Koju god je, dakle, plemenitu sposobnost neki od njih imao, bilo je to od Boga i izraz Božje snage. Prema tome, nemjerljivo je i neusporedivo ono što Bog razli itim ljudima daje.

Niti možemo Boga prozivati što nam je dao ovaj ili onaj dar, niti se možemo Božjim darima hvastati.

I mi to trebamo imati stalno na pameti. To da postojimo – Božji je dar. Sve naše sposobnosti, sve naše vrline tjelesne, duševne i duhovne – Božji je dar. S jedne strane, to nas – s pravom! – ispunja ponosom i radoš!u, ali, s druge strane, trebamo znati da se niim ne možemo hvaliti kao svojim. Ta što je stvarno, u potpunosti moje? Sve je Božji dar. Njemu zahvaljujem i njega trebam proslavljati svojim životom i svojim darovima. Zato, kad se netko hvasta svojim sposobnostima, kad se netko zbog njih uzdiže iznad drugih, kad se zbog njih po ne oholiti, kad na osnovu njih postane sebi an i nasilan, takav ovjek pogr"uje i darove koje je dobio i onoga koji mu ih je dao.

To su oni za koje Isus veli: Kome je god mnogo dano, od njega !e se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više !e se od njega iskati (Lk 12,48).

Svakome se daje o itovanje duha na korist Pavao dalje pou ava kako valja shvatiti i prihvatiti Božje darove. Veli: A svakome se daje o itovanje Duha na korist. Nakon što smo prihvatili da je svaka sposobnost od Boga, onda trebamo razumjeti da su nam darovi dani zato da bismo ih upotrijebili za druge.

Evo, danas se sje!amo onog duhovskog uda, kada su apostoli govorili tako da su ih na svom materinskom jeziku razumjeli ljudi razli itih jezika. Kasnije vidimo apostole – koji su ve!inom bili neškolovani i bojažljivi – kako velikom silom naviještaju rije i ine udesa. Zašto su dobili takvu silnu snagu? Zato da mogu naviještati evan"elje i donositi drugima blagu vijest Kristov spasenja.

Tako bi trebalo biti sa svim našim sposobnostima i darovima. Bog nam daje razli ite darove - tjelesne, duhovne i duševne - da bismo bili na korist svojim bližnjima. Jer, tko svoju sposobnost, svoj dar uzima samo za svoju korist, nalik je onome sluzi što nije gospodarov talent razvijao i množio, nego ga je zakopao u zemlju. Bog nas poziva da služimo jedni 4/2011.

drugima. Ta zato nas je obdario razli itim darima!

Svoju ljubav, svoje služenje ponajprije treba initi u svojoj obitelji, pa onda sve šire i šire, sve do posljednjeg ovjeka kojemu možemo pružiti – ako ništa drugo – ono barem lijepu, ljubaznu i srda nu rije .

Stvoreni smo za davanje, darivanje, jer smo od Boga koji je Dobrota, Darivanje, koji je Ljubav.

Mir vama! #uli smo kako danas u evan"elju Isus govori: Mir vama. Samo od njega dolazi mir, samo od njega koji je i došao zato da sama sebe preda za nas. Samo tako !emo i mi na!i mir svojoj duši, budemo li imali srca, dobrote i ljubavi da svoje sposobnosti koristimo za svoje bližnje, za potrebite. Od Boga nam je mir, radost i nada, baš kao što veli psalam: Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: ne!u se pokolebati (Ps 67,6-7). Mir Kristov plod je Duha Kristova. Molimo zato Gospodina da u miru primamo darove njegova Duha, da se u miru njima služimo, na radost i korist ljudi kojima služimo, a nama na spasenje. Jer ako su nedostatne snage u nama, neizmjeran je Duh i snaga Duha kojim smo ope a!eni.

Presveto Trojstvo Uvod i pokajni ki in Danas slavimo uzvišenu i nadspoznatljivu tajnu naše vjere: Presveto Trojstvo. Bog je jedan i jedinstven u svojoj božanskoj naravi, a ipak u isto vrijeme trojstven u božanskim osobama, kao Otac, Sin i Duh Sveti. Iako Bog u svome veli anstvu posvema nadvisuje svako naše poimanje, danas nam se u svojoj rije i na poseban na in predstavlja kao onaj koji je prisutan, koji nam je blizak, koji nas ljubi. Htjeli bismo u ovom misnom slavlju dostojno proslaviti ovu veliku tajnu naše vjere. Stoga !emo se pokajati za sve svoje grijehe i propuste.

• Gospodine, ti si se svome narodu objavio kao brižan Otac. Gospodine, smiluj se!

• Kriste, ti si savršena Slika O eva. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, Duh koji izlazi od Oca i Sina i nas ini dionicima božanske naravi Isusa Krista. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Jahve – Gospodin U davna vremena ime je bilo veoma važno. Oznaavalo je posebnost neke osobe, ali i dobre želje vezane uz tu istu osobu. Tako su sva biblijska imena – narodna imena, to jest, imaju odre"eno zna enje.

Kao što u nas ima odre"eno zna enje ime Božidar, Zlatko, Jasna, Mirna, Danica, tako, na primjer, ime 4/2011.

Isus zna i Bog spašava. Kada se u pustinji Bog objavio Mojsiju i progovorio mu iz goru!eg grma, Mojsiju je bilo važno da sazna Božje ime. Naime, kako je u ono vrijeme svaki narod štovao svoje bogove i svaki je od njih imao ime, tako je Mojsije htio znati koje je ime njegovu Bogu. I Bog mu je objavio svoje udesno i tajanstveno ime: Jahve. To bi ime u hebrejskom jeziku zna ilo Onaj koji jest, Onaj koji je prisutan, Onaj koji je s nama. To uzvišeno Božje ime za Židove je u me"uvremenu postalo toliko sveto da su ga prestali izgovarati, pa umjesto Jahve govore Adonaj, odnosno Gospodin. Taj smo obi aj i mi preuzeli u našem bogoslužju, pa redovito velimo Gospodin, tamo gdje u Bibliji stoji Jahve.

Ime Jahve – onaj koji jest, Prisutni, Bliski, govori da nam je Bog blizak, da je s nama, da nije dalek, da se za nas zauzima. Bog je to u izraelskoj povijesti nebrojeno puta pokazao. Iako njegov narod toliko puta nije bio vrijedan izabranja, Bog ga nikada nije odbacio, nego ga je sebi pritezao – kako Pismo zgodno veli – konopcima ljubavi. Naravno, vrhunac ljubavi prema svome narodu Bog je pokazao kad je njegov jedinoro"eni Sin, njemu jednak u božanskoj naravi, postao ovjekom: naš Spasitelj Isus Krist pravi je Bog i pravi ovjek. Tako se ime Jahve, koje je od samih po etaka nagoviještalo Božju blizinu, u savršenstvu ispunilo i pokazalo u utjelovljenom sinu Božjem. Po Kristu nam je Bog savršeno blizak, jer je njegov jedinoro"eni sin od vje nosti nama jednak u svojoj ljudskoj naravi, a da pri tome nije izgubio svoju božansku narav. Po njemu smo, kona no, postali dionici njegove božanske naravi.

Bog, milosrdan i milostiv #uli smo, nadalje, što Bog sam o sebi govori, obra!aju!i se Mojsiju: Gospodin (to jest »Jahve«)! Bog, milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat dobrotom! Obratimo pozornost na to da Bog tako sam o sebi govori.

On je milostiv. Spor je na srdžbu. Bogat je dobrotom.

Taj nas je Bog stvorio, taj nas Bog spašava po svome Sinu, pred takvim Bogom stojimo, u njemu živimo, mi emo se i jesmo. Zbog toga smo puni pouzdanja.

Zato ne stojimo pred Bogom sa strahom, nego smo pred njim ispunjeni ljubavlju i zahvalnoš!u. Tako je i u našem životu. Može se dogoditi da neki roditelj odgaja svoju djecu kaznama i strahom, postupaju!i prema njima kao prema podložnicima ili robovima.

Koliko god taj roditelj (ili odgojitelj) bio strog i neumoljiv, složit !emo se, puno !e više uspjeti u odgoju onaj koji je, istina, odlu an i jasan u svojim zahtjevima, ali u isto vrijeme strpljiv, dobrostiv, spreman praštati. Tu Božju ljubav i strpljivost prema nama najbolje vidimo u Isusu Kristu, koji je došao služiti nam, koji je sama sebe za nas predao, koji – na mali znak dobre volje i obra!enja – prašta velike grijehe, kao što je to bilo u slu aju obra!enoga Pavla.

355

Božje milosr"e ne smije nam biti izlikom za lakomislenost, neodgovornost, razuzdanost i olako padanje u grijehe. Upravo zato što je Bog prema nama toliko dobrostiv i strpljiv, upravo zbog toga mi mu želimo uzvratiti najbolje kako možemo. Baš zato što toliko od Boga primamo, želimo mu izraziti zahvalnost dosljednoš!u vlastitog života. Možda bi neki radije da Bogu pristupamo sa strahom i velikim drhtanjem. Me"utim, sam Bog se pokazuje dobrostivim i milosrdnim i mi mu želimo zbog toga zahvaljivati.

Tako možemo voditi život bez tjeskobnih briga. Mi se trudimo živjeti estito i zato mirno hodimo ovim životom, jer osje!amo nad sobom Božju zaštitu i Božju ljubav.

Gospodine, po"i s nama!

Sada se Mojsije obra!a Bogu. Veli: Gospodine moj!

Ako sam stekao naklonost u tvojim o ima, onda, o Gospodine, po"i s nama. Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe. Prisjetimo se. Taj se razgovor dogodio nakon što se narod bio odmetnuo od svoga Boga, da su nainivši zlatno tele kojemu su se klanjali kao Bogu. Po ljudskom shva!anju, ova bi Mojsijeva molba ostala uzaludna. Prisjetimo se. Bog je izveo svoj narod iz Egipta, iako se faraon protivio. Egipat je u ono vrijeme bio svjetska velesila. To je kraljevstvo s prekidima trajalo gotovo tri tisu!e godina. I onda, maleni narod, zapravo, skupina robova, uspijeva iza!i slobodno iz Egipta. To je bilo Božje udo. Zatim, Bog ih je proveo kroz Crveno more, vodio ih pustinjom, hranio ih na udesan na in. Potom im je, da bi mogli postati pravi narod, ure"eno društvo, odlu io dati Zakon. I što se zbiva? #im je Mojsije otišao na brdo Sinaj, narod je okrenuo le"a i Bogu i Mojsiju. I evo velikog ovjeka! Mojsije se za njih zauzima, makar su ga izdali i prezreli. Mojsije, kao Božji ovjek, i sam je milosrdan, dobrostiv, strpljiv i ispunjen ljubavlju prema svome narodu.

Evo i nama poruke i pouke. Dobro je uzdati se u Boga i njegovu ljubav, kako nas sama Božja rije u i: Dobro je slaviti Gospodina, pjevati imenu tvome, Svevišnji; naviještati jutrom ljubav tvoju i no!u vjernost tvoju (Ps 92,2-3). Me"utim, u isto vrijeme trebamo imati srca i za druge: da i njima Bog bude blizak. Zauzimati se na svaki na in za njih – unato njihovim slabostima i nesavršenosti – baš kako je to Mojsije inio za svoj narod. Danas slavimo Presveto Trojstvo: neraskidivo zajedništvo naravi Oca, Sina i Duha Svetoga.

Zajedništvo je to ljubavi. Neka ljubav Trojedinoga Boga prožme i naš život.

Tijelovo Uvod i pokajni ki in Kada netko nekoga voli svom ljubavlju i svim žarom, kada za nj ini sve što je u njegovoj mo!i (kao

356

što, na primjer, ini mati za svoje nejako dijete), onda znamo re!i da mu je dao cijelo svoje srce. Upravo to ini Isus za nas. Predao je sama sebe za nas na drvu križa. I onda nam otajstvo svoje smrti i uskrsnu!a priop!uje u sakramentu euharistije, gdje nam se predaje u Tijelu i Krvi. Euharistija je trajno otajstvo Kristove bezgrani ne ljubavi po kojem nas snažno privija k sebi i ini dionicima svoje božanske naravi. Samo tako i možemo u!i u istu nebesku proslavu zajedno s njime.

Danas, na svetkovinu Tijela i Krvi Kristove, slavimo otajstveni i djelatni znak te Kristove trajne spasiteljske ljubavi za nas. Crkva je, naime, htjela na poseban na in izdvojiti ovaj dan kada posebno zahvaljujemo Bogu za to trajno otajstvo našega spasenja. Pokajat !emo se za sve svoje propuste i nemarnosti, da bismo tako mogli dostojno proslaviti ovo veliko otajstvo.

• Gospodine, ti se poslao svoga Sina da, uzevši našu ljudsku narav, nas zaogrne svojom božanskom naravi. Gospodine, smiluj se!

• Kriste, u otajstvu euharistije ti nam se daruješ i ti nas spasavaš. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti pozivaš svoje vjernike koji se hrane od istoga stola da budu jedno u Kristu Isusu. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Ako ne jedete Tijela – nemate života!

U današnjem evan"eoskom odlomku Isus opetovano naglašava kako je važno, temeljno i bitno da mi, njegovi u enici, blagujemo njegovo Tijelo i pijemo njegovu Krv. Posve je jasno izražena Isusova želja da sudjelujemo na euharistijskom slavlju, i to na potpun na in – tako da uzmemo udjela u euharistijskoj gozbi, to jest da se pri estimo. Dvoje se naglašava.

Prvo, da vjernici nedjeljom, koja je dan Gospodnji i dan Gospodnjeg uskrsnu!a, sudjeluju u euharistijskom slavlju i, drugo, da to slavlje bude u potpunosti – po pri esti. Po nedjeljnom euharistijskom slavlju me"u nama se ostvaruje Kristova smrt i njegovo uskrsnu!e po kojem se spašavamo. Nije, dakle, udo da su krš!ani oduvijek smatrali svojom bitnom i najvažnijom dužnoš!u upravo sudjelovanje na nedjeljnoj euharistiji. Tamo gdje nema euharistije, nema ni žive Kristove zajednice – Crkve, jer se Crkva stvara i ostvaruje upravo po euharistiji – nedjeljnoj svetoj misi.

Iako !e neki vjernici re!i da misa i ne mora biti tako važna, jer se vjernik, eto, može pomoliti i kod ku!e, mi znamo da je euharistija puno više od molitve: ona je sâm Krist koji se nam predaje i koji nas spašava svojim uskrsnu!em. Nedvojbeno je: vjernik koji ne bi sudjelovao u misi i hranio se Kristovim Tijelom, veli sam Isus, ne bi mogao imati života. Sve mi to znamo - a ipak to olako zaboravljamo. Pa onda sami4/2011.

losno pustimo svoju djecu i mlade da prespavaju nedjelju, jer su, eto, umorni. I lišavamo ih osnovne i temeljne duhovne hrane, nužne za život vjere u njima.

Pa onda i sami znamo tako lako propustiti misu…

#aša i Kruh – zajedništvo Tijela i Krvi Kristove U današnjoj poslanici Pavao naglašava još jednu važnu oznaku euharistije. Veli: #aša blagoslovna, koju blagoslivljamo, nije li zajedništvo Krvi Kristove? Kruh koji lomimo, nije li zajedništvo tijela Kristova? Mi koji blagujemo Tijelo Kristovo, postajemo jedno s Kristom. Prisjetimo se. Naše spasenje nije tek u tome da nas Bog, po Kristu, osloba"a grijeha i da nam otvara vrata raja. Naše je spasenje još puno više u tome da se sjedinjujemo s Kristom. U boži!nom otajstvu spominjemo se toga da je Sin Božji uzeo na se našu ljudsku narav da bi nas zaogrnuo svojim božanstvom. I to se ostvaruje u svakoj pri esti: blagovanjem tijela Kristova, mi se tako s njime sjedinjujemo da Otac nebeski u nama prepoznaje svojega Sina, upravo kako to na drugom mjestu veli Pavao: Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist (Gal 2,20). Naše se spasenje doga"a tako da se mi sjedinjujemo s Kristom: s njime smo suukopani u smrt, da onda s njime uskrsavamo na novinu života. Mi se spašavamo po Kristu i u Kristu i s Kristom. A to se sjedinjenje ostvaruje našim krš!anskim životom, a otajstveno upravo po sudjelovanju u euharistijskoj službi. To je temelj našega duhovnog života.

Jedno smo tijelo mi mnogi I, kona no, veli Pavao: Budu!i da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi: ta svi smo dionici jednoga kruha.

Ova se slika u prijašnjim vremenima mogla možda bolje razumjeti: za stolom bi otac ili mati lomili jedan kruh i svakome lanu obitelji davali po dio, baš kako je Isus u inio na Posljednjoj ve eri. To je slika prave naravi euharistije. Po euharistiji, mi smo jedno s Kristom, ali smo nužno jedno svi mi koji blagujemo od toga jednoga kruha koji je Krist. I ovo je veoma važno za naše spasenje. Ja se ne mogu spasiti bez svojih bližnjih, bez svoje bra!e i sestara u vjeri, bez onih s kojima zajedno blagujem od jednoga kruha. Zato je najve!a zapreka euharistiji i našem spasenju upravo razdijeljenost. Posve je opre an nakani Kristovoj svaki razdor i svaka nesloga, pogotovo me"u njegovim u enicima i njegovim pri esnicima.

Velika je rana na Tijelu Kristovu svaka zavist, svaki razdor, svako dijeljenje i svako prebrojavanje. Mi jesmo razli iti, ali trebamo biti jedinstveni u onome što nam je bitno: a to je da nam je Bog jedan i jedan otkupitelj naš - Isus Krist. Ne možemo jedni bez drugih. Poznata je slika Crkve kao la"e. Ni najvještiji mornar ne bi mogao velikim jedrenjakom sam oploviti svijet. I mi smo potrebni jedni drugima, jer, jedno smo tijelo – mi mnogi.

4/2011.

Danas, na svetkovinu Tijela i Krvi Kristove, želimo obnoviti upravo tu našu vjeru i naš krš!anski život.

Euharistija nam je sveta i temelj našega vjerni kog života. Po njoj se najuže povezujemo s Kristom koji nas spašava i uvodi u vje no zajedništvo s nebeskim Ocem. Me"utim, Krist nas ne želi primiti pojedina no ili izdvojeno. On nas prima kao zajednicu, kao svoje živo Tijelo, kao one koji se zauzimaju jedni za druge i jedni druge prihva!aju onom ljubavlju kojom nas je i Krist ljubio i predao sama sebe za sve nas.

13. nedjelja kroz godinu Uvod i pokajni ki in Uvijek je mu no govoriti o patnji i o smrti. Bezbrojni su naraštaji, od po etaka ljudske povijesti razbijali glavu traže!i odgovor na pitanje zašto nevin ovjek trpi. I, evo, kako to Bog ure"uje po Kristu, našem spasitelju. Krist nije dokinuo ovozemnu patnju i smrt, nego nas je spasio upravo svojom smr!u i uskrsnu!em. I u našem životu Bog ne otklanja muku i smrt, nego one, združene s Kristom, postaju sredstvom našega spasenja. O tom velikom otajstvu naše vjere govori nam današnja Božja rije . Htjeli bismo tu rije prihvatiti i na ovoj svetoj misi. Zazovimo stoga na nas milosr"e Gospodnje.

• Gospodine, ti si prvim ljudima obe!ao Spasitelja koji !e pobijediti Napasnika. Gospodine, smiluj se!

• Kriste, svojom smr!u i svojim uskrsnu!em oslobodio si nas tame grijeha. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti nas pozivaš da ostanemo vjerni krstu kojim smo se krstili. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Što je ovjek? Koji je smisao njegova života? Koje zna enje ima ovjekov život od kolijevke do groba?

Kako to da se ovjek cijeli život mu i ne bi li postigao i više i bolje i sjajnije, pa ipak umire, prije ili kasnije? Sveto pismo nam pripovijeda kako je Bog ovjeka stvorio uravnotežena i sretna, sebi sli na, kao svoga prijatelja. Me"utim, ovjek je svojom ludoš!u narušio taj sklad i nad njega se nadvila sjena smrti, koja ga prati tijekom cijela njegova životnog puta.

Doista, veli Pismo, "avlovom je zaviš!u došla smrt u svijet (Mudr 2,24). I što Bog ini? Smr!u svoga utjelovljenoga Sina pobje"uje smrt, drvo križa pobje"uje grijeh koji se rodio na drvetu spoznaje dobra i zla.

Za razliku od prvih ljudi, Krist je bio poslušan do smrti, zato ga je Bog uskrisio od mrtvih. I kako se onda zbiva naše spasenje? O tome nam danas govori drugo itanje.

U smrt smo njegovu kršteni U Poslanici Rimljanima Pavao danas veli: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni.

357

Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt. Po Kristovoj muci i smrti i naš ovozemni život – esto puta tegoban – ima svoje puno zna enje. Božje djelovanje uvijek nam ostaje nedoku ivo. Možemo se zapitati, zašto je Bog htio da se njegov Sin utjelovi?

Zašto je Božji utjelovljeni Sin, Isus Krist, bio odba en od vlastitog naroda? Zašto je on morao umrijeti tako strašnom smr!u? A, eto, Bog je svoga Sina preko poniženja i smrti doveo do slave Uskrsnu!a i tako nas spasio. Sli na pitanja možemo postavljati i za naš ljudski život. Zašto nepravde, nesre!e i tragedije?

Koliko god se mu ili da na"emo odgovor, to nam ostaje tajna. Jedno znamo, kako nas danas u i Pavao: Krist je trpio, i mi trpimo. Me"utim, mi trpimo zajedno s njime, s njime smo ukopani u smrt. Nismo sami na putu trpljenja. U Kristovoj smo la"i.

I mi hodimo u novosti života I sada dolazi obrat. Po krštenju se sjedinjujemo s Kristom u njegovoj smrti, da kao što Krist slavom O evom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. U ovome je novina: naše trpljenje ima svoje smisao u Kristovu i našem uskrsnu!u. Po krštenju smo ve! sada pravi sinovi i k!eri Božje, ve! sada u nama gori žižak vje nosti. Bog je stvorio prvoga ovjeka kao svoga prijatelja, a po Kristu nas je u inio dionicima Njegova božanstva. Tako naše dostojanstvo uvelike nadmašuje dostojanstvo prvih ljudi. Ta mi smo posinjena Božja djeca! Koliko god ovo izgledalo prejednostavno, koliko god neki nedobronamjernici govorili da je vjerovanje u drugi, bolji život tek opijum za one koji teško trpe u ovome životu, mi uporno naviještamo i vjerujemo: Kristovo uskrsnu!e temelj je naše vjere. Jer Bog nije stvorio smrt. Stvorio nas je kao svoje prijatelje, a sada nas, po uskrsnu!u svoga Sina, prima u svoju obitelj. Sve ostale evan"eoske vrednote bile bi, bez Kristova i našega uskrsnu!a, tek na in kako urediti ovaj život da nam bude što podnošljiviji.

Smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu I sada dolazi ono što je klju no. Ako smo prava Božja djeca, ako smo dionici Kristova uskrsnu!a i njegove božanske naravi, onda se ne možemo vra!ati na grijeh, jer nas on udaljava od Boga. Zato danas veli Pavao: što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. I ova nas Božja rije podsje!a koliko je silno uzvišeno naše dostojanstvo: djeca smo Božja!

Zato je upravo nepojmljivo i strašno da Božji ovjek upada u grijeh i promi e se u Božjeg neprijatelja, a time i u neprijatelja samome sebi. Kada otklanjamo od sebe grijeh, uvamo svoje dostojanstvo, ostajemo vjernima samima sebi i svome Bogu.

Svatko bi danas trebao razmisliti, koji ga to grijeh osobito one ovje uje i udaljava od Boga? Možda nas ovozemne brige udaljuju od Božje rije i i od molitve.

Možda, po svojoj ludosti, vjerujemo da možemo dati

358

smisao svome životu samo svojim rukama i upornim uspinjanjem na društvenoj ljestvici. Možda i ne primje!ujem kako su mi sve više važni uspjeh, zarada, veze, politi ka mo!…Svaki grijeh u po etku ovjeku izgleda i opravdan i poželjan i sladak, a onda nas ispunja gor inom, razo aranjem i tjeskobom, baš kao i prve ljude u zemaljskom raju. A prava je mudrost, jedina prava mudrost, tražiti dobro i za njim i!i, ljubiti Boga i bližnjega te, kona no, s Kristom umirati i umrijeti, da bi i radost njegova uskrsnu!a ispunjala naš život blagom svjetloš!u. Kona no, Isus nedvojbeno i jasno govori: Tko god bude nastojao život svoj sa uvati, izgubit !e ga; a tko ga izgubi, živa !e ga sa uvati (Lk 17,33).

14. nedjelja kroz godinu Uvod i pokajni ki in Sva djeca žele narasti velika i svi dje aci žele biti snažni, brzi, spretni; žele biti svjetski prvaci, brži, ja i, viši… Odrasli žele biti uspješni, bogati, utjecajni… A evo, današnja nam Božja rije govori da nije veliko, vrijedno i jako ono što se u prvi mah ljudskim o ima može initi. Prava ovjekova veli ina nije ni u snazi, ni u slavi, ni u ovosvjetskoj mudrosti.

Božja nam rije samoga Sina Božjega danas pokazuje krotka i ponizna, kao onoga koji je došao ne da mu drugi služe, nego da on drugima služi i život dade za druge. Htjeli bismo današnju Božju rije pohraniti u srce, htjeli bismo cijelo ovo misno slavlje plodonosno i radosno proslaviti. Zato se pokajmo za sve svoje grijehe, osobito za grijehe umišljenosti i zavisti.

• Gospodine, ti nas pou avaš da tebe trebamo ljubiti iznad svega, a svoje bližnje kao sebe same. Gospodine, smiluj se!

• Kriste, toliko si nas ljubio da si za nas položio svoj život. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti i nas pozivaš da budemo strpljivi, ponizni, dobrostivi i ispunjeni tvojom ljubavlju.

Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Snaga jedne države ponajviše se mjeri snagom njezina oružja. Kao i sva današnja tehnika, i oružje brzo zastarijeva i traži se uvijek novije, ubojitije, brojnije, a sve povezano s uvježbanim vojnicima i zapovjednicima. U Isusovo vrijeme bitan – gotovo najvažniji – dio neke vojske bila je konjica i bojna kola. U tome su smislu Rimljani tada doista bili svjetska velesila.

Krotak I Židovi su sanjali o svojoj mo!i, slavi i sili. Sve je to u sebi trebao utjeloviti Mesija – Pomazanik Božji, koji je, po op!em uvjerenju, trebao biti silan Vo"a koji !e silnim znakovima uspostaviti Božje kraljevstvo na 4/2011.

zemlji. Me"utim, tko je u Isusovo vrijeme pažljivije itao Sveto pismo, mogao je vidjeti da prorok drugaije opisuje budu!ega Mesiju. U današnjem prvom itanju prorok Zaharija najavljuje: Kli i iz sveg grla, K!eri sionska! Vi i od radosti K!eri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vra!a: pravi an je i pobjedonosan, krotak jaše na magarcu… Znamo da se upravo tako dogodilo na Cvjetnicu. U trenutku kad je najviše bio slavljen, kada su mu svi klicali kao Davidovu sinu, kao Mesiji, Isus sve ano ulazi u Jeruzalem jašu!i na magarcu.

Ne na konju, ne u bojnim kolima, ne okružen silnom vojskom, ne kao rimski vojskovo"e u pratnji svojih zarobljenika, niti natovaren silnim ratnim plijenom.

Isus ulazi u grad jašu!i na magarcu, miroljubivoj, dobro!udnoj životinji. Takav je naš Gospodin Isus Krist. On je onaj koji trske napuknute prelomiti ne!e, stijenja što tek tinja ne!e ugasiti (Iz 42,3).

To je istinska snaga, to je Božja snaga. To je snaga Božje ljubavi. To je, naravno, i naš put. Kada oprostimo, kada inimo dobro onima koji ine zlo, kada molimo za svoje progonitelje, kada strpljivo nosimo svoj križ, kada s vjerom prihva!amo volju Božju, onda ovome svijetu možemo izgledati i ludi i slabi. I redovito tako izgledamo. Me"utim, veli Pavao: Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake (1 Kor 1,27).

On !e istrijebiti (bojna) kola Dalje danas veli prorok: On !e istrijebiti kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema. On !e istrijebiti luk ubojni…

Evo, pogledajmo, koliko je danas važno da je Poncije Pilat imao onoliku vlast, da su se silnici širili i šepirili i nepravedno Isusa osudili? Prošlo, kao da nikada nije bilo. Gdje su ti silnici i tirani? Narod veli: Svaka sila za vremena. A Isusovo djelo, njegovo spasenje, Božje kraljevstvo koje je uspostavio, živi i djeluje i danas, i proteže se kroza svu vje nost. Isus je svojom ljubavlju i svojom vjernoš!u Bogu pobijedio svaku silu, svako zlo i svaku nepravdu. Jer, ovozemne su nevolje privremene, a Božje kraljevstvo ostaje za svu vje nost. Mi krš!ani znamo da je Bog iznad svega i da sve ljudsko, ma koliko silno izgledalo, propada ako se ne temelji na Božjoj rije i, baš kako veli prorok: Svako je tijelo ko trava, ko cvijet poljski sva mu dražest. Sahne trava, vene cvijet, ali rije Boga našeg ostaje dovijeka (Iz 40,6.8). Zato ne dopuštamo da nas zabljesne sva ovosvjetska sila, da nas zanose dražesti i uživi ovoga svijeta. Ne želimo dopustiti da u nama prevladava nasilništvo, za isticanjem mo!i i bogatstva, da nama zavlada potreba da se izdižemo iznad drugih ljudi. Mi smo veliki onoliko koliko je u nama velik Bog, mi vrijedimo samo onoliko, koliko je u nama zaživjelo Božje kraljevstvo. Sve drugo je trava i cvijet koji se suši i vene…

Vlast !e mu se proširiti od mora do mora Prorok danas ovako zaklju uje govor o Kralju, o Mesiji: On !e navijestiti mir narodima. Vlast !e mu se pro4/2011.

širiti od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje. To je naša nada i to je naša radost. Nije i ne može biti uzaludno naše ustrajavanje oko dobra. Tako nas pou ava Pavao: Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo (Rim 12,21). To je Kristov put. Što god ljudi inili, kako god se postavljali ovozemni mo!nici, podrugljivci, oni koji snuju spletke, koji se osve!uju, koji se silnim hvale bogatstvom, koji ucviljuju sirote i udovice, koji preziru Boga i njegove zakone, Bog !e ipak dovršiti svoje djelo i uspostaviti u potpunosti svoje kraljevstvo. Bolje je da On svoje kraljevstvo uspostavi s nama, negoli bez nas. Jer, sve ovozemno propada, a samo je Božje – vje no.

Zato, koliko god to moglo o ima ovoga svijeta izgledati nemoderno, zaostalo, nazadno i štetno, mi želimo živjeti po Božjim savjetima i zapovijedima, mi želimo izgra"ivati Božje kraljevstvo, mira, ljubavi i pravde, mi želimo s Kristom trpjeti, s njime umrijeti, da bismo onda s njime uskrsnuli i s njime kraljevali. Apostol nas Petar u svojoj Poslanici stoga ovako tješi: Ako dobro ine!i trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo (1 Pt 2,20). Kako god ovaj svijet na to gledao, jedino evan"eoski put ima budu!nost, a to je vje nost. Sve ostalo je ko trava poljska koja danas jest, a sutra se u pe! baca (Mt 6,30). Neka nam zato Gospodin dade da ustrajavamo u dobru, da tražimo Kraljevstvo nebesko i njegovu pravednost, da mirno, strpljivo i radosno nosimo i podnosimo svoje križeve. Jer, tako !emo biti dionicima nevolja Isusa Krista, ali i dionicima njegova Kraljevstva, njegove proslave i vje noga života.

15. nedjelja kroz godinu Uvod i pokajni ki in Vjera u uskrsnu!e, temelj je našega vjerovanja. Današnja nam Božja rije govori o uskrsnu!u tijela i o preobrazbi svega stvorenoga. Bog ne!e dopustiti da ono što je on stvorio ostane nesavršeno i podložno propadanju. Ne možemo svojim ljudskim razumom pojmiti kako !e se to dogoditi, ali vjerujemo da Kristovo spasenje obuhva!a svakoga ovjeka, ali i sve stvoreno. To je izvor naše nade i naše radosti. Da bismo u toj nadi i radosti mogli dostojno proslaviti ova sveta otajstva, pokajat !emo se za sve svoje grijehe i propuste.

• Gospodine, sve što si stvorio, dobro je, jer si sve iz ljubavi sazdao. Gospodine, smiluj se!

• Kriste, svojim uskrsnu!em ti sve ljude i sve stvoreno prožimaš svojim spasenjem. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti nas pozivaš da živimo kao djeca svjetla, da bismo bili vrijedni tvojih vje nih darova. Gospodine, smiluj se!

359

Nacrt za homiliju Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa…

Na putu u Rim Pavao piše poslanicu krš!anima u tome gradu. Tom se poslanicom predstavlja Crkvi u Rimu. U ovoj poslanici, više nego u ostalima, sažima ono što je naviještao kao apostol. I, evo, danas, govori o neizostavnoj i veoma osjetljivoj temi: o patnji.

Otkako ovjek postoji na ovoj zemlji, patnja je uvijek bila prisutna. I danas, kao i prije dvije tisu!e godina. Povjesni ari bi rekli da je, objektivno gledano, u dalekoj prošlosti bilo i više nepravde i više nevolja i više patnje. Zasigurno je tako bilo i u Rimu, me"u krš!anima kojima je Pavao pisao. Rim je i tada bio velegrad. Bilo je u njemu bogatih, uglednih i utjecajnih ljudi, ali je bilo puno, puno više obi nih i siromašnih ljudi, odnosno, proletera, kako su se oni u starom Rimu nazivali. K tome, bilo je mnoštvo robova, ali i onih osobito siromašnih. Nije bilo govora o nekoj socijalnoj ili zdravstvenoj zaštiti. Osim toga, koliko je god rimsko pravo temelj današnjega prava, esto i pre esto nije bilo pravde za obi ne i siromašne. K tome, ve! su po eli napadi na krš!ane zbog njihove vjere. Lako je mogu!e da su se i me"u ondašnjim krš!anima javljala pitanja koja su i danas i te kako prisutna: Zašto Bog dopušta tolike nevolje, zašto na svijetu postoji nepravda, zašto se oholica i silnik širi, a siromah trpi? Pavao na sve to ima jednostavan odgovor. Veli: Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budu!oj slavi koja se ima o itovati u nama.

To je ono klju no i temeljno. Evo primjera. Vjernik do"e župniku i iznese mu svoj strašni problem i svoju veliku nevolju, kao što je neizlje iva bolest, iznenadna smrt bliske osobe, propali brak, teški obiteljski razdori, veliki materijalni problemi, strahote raznih ovisnosti. U mnogima od tih slu ajeva, šteta je ve! u injena… I onda, težak zadatak za sve!enika: ponuditi neki duhovni lijek, da se svi ti problemi riješe… Možda !e neki sve!enik i posegnuti za nekim brzopoteznim »lijekom«, me"utim, nevolje ostaju… Što re!i? Kako dati smisao takvom patni kom životu, ispunjenom velikim nevoljama i velikim trpljenjem? Naravno, možemo i trebamo suosje!ati, kako Pavao veli nešto kasnije u ovoj istoj poslanici: Radujte se s radosnima, pla ite sa zaplakanima! (Rim 12,15).

Me"utim, nakon suosje!anja ostaje ono posljednje: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budu!oj slavi koja se ima o itovati u nama. To je ono što daje potpuni i jedini pravi smisao našem životu. Gledano o ima vjere, neznatno je ono što trpimo, a neizmjerno je veliko ono što iš ekujemo. Jer, i Krist je podnio veliku nepravdu, muku i smrt, da bi bio proslavljen slavnim uskrsnu!em. I mi idemo njegovim putem.

Zbog toga smo puni nade unato svim nevoljama.

Tako Pavao na drugome mjestu veli: U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoume!i, ali ne zdvajaju!i; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni - uvi-

360

jek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem o ituje (2 Kor 4,8-10).

I stvorenje !e se osloboditi robovanja I sada Pavao govori nešto o emu se esto ne govori.

Veli: Stvorenje !e se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Pavao nas, dakle, pou ava da Kristovo spasenje i otkupljenje obuhva!a ne samo nas ljude, nego i sve stvoreno. Kona no, Þzi ari i zvjezdoznanci nam jasno pokazuju da ništa u svemiru nije vje no: i naše !e se Sunce jednoga dna ugasiti, naše !e se Zemlja ohladiti i na njoj !e utrnuti svaki život. Istina, to !e biti tek za nekoliko milijardi godina, ali je to neumitnost. I sad Pavao govori kako !e Kristovo spasenje prožeti cijeli svemir. Ne možemo znati što to to no zna i, ali znamo da je Bog sve stvorio po Kristu, i u Kristu, i da to sve u njemu i po njemu želi obnoviti. Tako Ivan u vi"enju ve! vidi tu novu stvarnost i piše u Knjizi otkrivenja. I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu (Otk 21,1). Mi možemo samo moliti Gospodina da nam dade barem naslutiti veli inu njegova spasenja, da se tako ispunimo mirom i radoš!u. Evo kako Pavao na jednom drugom mjestu izražava svoju želju svojim vjernicima, ali i nama. Veli: Neka po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje (Ef 3,17-19).

To je naša radost i to je naša nada.

I mi u sebi uzdišemo iš ekuju!i posinstvo…

I, na koncu, danas nam Pavao veli: I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iš ekuju!i posinstvo, otkupljenje svoga tijela. Evo, to je naš krš!anski nauk. Mi ve! jesmo sinovi i k!eri Božji. Mi smo ve! sada dionici Božjega kraljevstva. Mi smo otkupljenici, mi smo dionici božanske naravi Isusa Krista.

Me"utim, još uvijek smo na ovoj propadljivoj zemlji, još uvijek smo u tijelu. Zato još iš ekujemo i otkupljenje svoga tijela. Kao što !e cijeli svemir biti obnovljen, tako i mi o ekujemo uskrsnu!e svoga tijela. Kao što je Krist nakon svoga uskrsnu!a proslavljen u svojoj ljudskoj naravi, tako i mi, kako govorimo u vjerovanju, iš ekujemo uskrsnu!e tijela.

Temeljni je to lanak naše vjere. Ne možemo znati kako !e to izgledati, jer to nadvisuje naše ljudsko poimanje. Ali znamo: Krist nas otkupljuje cjelovite - u duhu i tijelu. Zbog toga se radujemo susretu s tolikim svetima u vje nosti, zbog toga govorimo o op!instvu svetih, to jest o povezanosti zemaljske i nebeske Crkve. Jer, kad toga ne bi bilo, koji bi smisao imalo naše životno kulu enje? Neka nas po ovoj vjeri Gospodin utješi i ohrabri na našim trnovitim životnim putovima.

Zvonko Pažin 4/2011.

PET GODINA DJELOVANJA SVEU ILIŠNOG KAPELANA U OSIJEKU Ana Peni

BeatiÞkaciji Ivana Pavla II., 1. svibnja ove godine

na Trgu sv. Petra u Rimu, sigurno !e prisustvovati i mnogi studenti iz Hrvatske. Ivan Pavao II. neizostavni je dio njihova djetinjstva, kao i mladih iz cijelog svijeta, koji su bili ganuti njegovom dobrotom.

Neki !e od njih, predmnijevamo, biti i djeca onih hrvatskih studenata koji su 1979. upravo tijekom prvosvibanjskih praznika hodo astili u Rim kako bi proslavili Branimirovu godinu i osam stolje!a uzajamne vjernosti Hrvata i Sv. Stolice. Me"u hodo asnicima !e sigurno biti i tadašnjih studenata iz domovine i dijaspore, koji se sje!aju kako im je mladi, poletni i voljeni Papa Wojtyla tada propovijedao na hrvatskom jeziku, i izrekao rije i koje se pamte: Papa vas voli, Papa vas grli i prima, Papa vas blagoslivlja!

Ta se re enica svima koji su je uli na radiju i gledali izvještaj iz Vatikana na televiziji duboko urezala u srca i pam!enje. U turobnim vremenima komunizma i teške »hrvatske šutnje« bile su melem na dušu svim ljudima obespravljenima samo zbog svoje vjere. Krš!anskim intelektualcima, na primjer, bilo je apsolutno nedostupno mjesto u vojsci i policiji ili državnim medijima te rukovode!im mjestima, unato sveu ilišnom obrazovanju i osobnim kvalitetama, samo zato što su bili vjernici! Bilo je teško, ali tada nismo ni slutili da nas ekaju još teža vremena, još bolnija iskušenja, niti koliko !e nam zna iti bliskost, ljubav i vjernost Sv. Stolice, te pape Ivana Pavla II. osobno. Bez pomo!i i utjecaja Sv. Stolice i osobnog zauzimanju Sv. Oca, sasvim sigurno, me"unarodno priznanje samostalne države-Republike Hrvatske bilo bi upitno i do njega bi došlo puno teže. Podsjetimo se samo: Sv. Stolica prva je priznala neovisnost Republike Hrvatske.

Sa samostalnoš!u države došlo je ono o emu se tijekom dugih godina komunizma brojne generacije studenata nisu usudile ni sanjati: studirati, živjeti u studentskom domu i tu imati svog kapelana, katoli kog sve!enika posve!enenog samo radu sa studentima i njihovim duhovnim potrebama.

Iz Papine domovine Kad je na po etku akademske godine 2006./2007. osje kim vjernicima, studentima i profesorima predstavljen prvi imenovani sveu ilišni kapelan #akova ke i Srijemske biskupije, mladi sve!enik, o. Arka4/2011.

diusz Krasicki, Poljak, redovnik Kongregacije Duha Svetoga, onima koji su bilo kad susreli Sv. Oca Ivana Pavla II. prva je misao bila: »Dolazi iz Papine domovine! Dolazi iz zemlje i naroda, katoli kog i kulturnog identiteta nama bliskog po bliskosti koju osje!amo prema Ivanu Pavlu II, i sli nom, komunisti kom »predživotu« Sve!enika kojemu je biskup (danas nadbiskup) mons. Marin Sraki! povjerio duhovnu skrb za budu!e katolike inetelektualce doživjeli smo kao dar Duha Svetoga, i Gospin dar! Sve!enik Poljak baštinik je Crkve koja je u naše vrijeme darovala svijetu sv. Maksimilijana Kolbea, pobožnost Božanskom milosr"u i sv. Faustinu Kowalski te Karola Wojtylu, papu Ivana Pavla II. Crkva "akovako-srijemska koja je tada još lije ila ratne rane, a u Domovinskom ratu ni u najtežim danima nije prestajala živjeti i širiti ekumenski duh, ovim je imenovanjem pokazala katoli ku širinu i biblijski šarm prve Crkve: duhovnost vjernika - studenata, koji su kao djeca bili u progonstvu, ili su proživjeli druge ratne traume, povjerila je katoli kom sve!eniku, strancu.

I evo, ve! petu godinu – hrvatske studente katolike i kreatore budu!eg sveukupnog života društva u kojem živi "akova ke-osje ka Crkva– kozmopolitski otvoreno, katoli ki ujedinjeno u prihva!anju razli itosti - vodi i priprema za budu!nost o. Arek, sve!enik, redovnik, Poljak!

Prate!i javni, društveni i politi ki život u Hrvatskoj danas, shva!amo koliko je važan odgoj studenata za budu!nost jednog naroda. Hrvatsko društvo, naime, na svim podru jima, a pogotovo u medijima, i dvadeset godina nakon osamostaljenja hrvatske države, oblikuju komunisti ki omladinci. Danas je to generacija intelektualaca u najkreativnijim godinama, koja je svoj svjetonazor stvarala u politi koj školi za mlade komuniste u Kumrovcu te pisala u »Poletu«, asopisu kojim se odgajala »napredna omladina«..

Bio je to »katekizam«, za omladinske aktiviste u osnovnim i srednjim školama. Kao »mantra« se, u varijacijama, ponavljalo izrugivanje vjernika i Crkve i slavilo »oslobo"enje od dogmatizma i rigidnog konzervatizma«. Tadašnji »avangardni ljevi ari« bili su bahati, sigurni i svjesni svoje mo!i, pa se i danas, kao novinari, književnici ili Þlmski i kazališni redatelji s jednakom bahatoš!u, sarkazmom, prezirom, ruganjem i omalovažavanjem odnose spram Katoli ke Crkve, njenog nauka i njenih vjernika. Oni i danas pišu i stvaraju »avangardne performanse« u skladu sa svojim protukrš!anskim mentalitetom i svjetonazorom, samo sad preimenovanim u »liberalno« »eu-

361

ropsko« i »suvremeno«. A svoj mladena ki »Polet« s ponosom spominju i obilježavaju kao doprinos »naprednoj« urbanoj civilizaciji i kulturi. Kao da se tijekom više od dvadeset godina - ništa nije dogodilo!

Šutljivi intelektualci U isto vrijeme – velika ve!ina te srednje generacije intelektualaca vjernika, naviknuta na omalovažavanja, izrugivanja i prezir javnih medija, Þlmova, kojekakvih »performansa«, knjiga i TV programa, i danas ide na misu, moli, hodo asti, poha"a duhovne seminare, ali u javnosti – šuti! Na žalost! Nedostaje joj samopouzdanja i hrabrosti, svijesti o odgovornosti za sadašnjost svoga naroda i svoje domovine, tako da ni nakon dvadeset godina od osamostaljenja hrvatske države, u ije su temelje ugradili svoje živote najviše upravo mladi vjernici – hrvatski branitelji, mi nemamo nijedan hrvatski Þlm, mjuzikl, TV seriju, ili suvremeno književno djelo snažne krš!anske poruke! O ito, to je zadatak tek za budu!e generacije, za današnje studente. Krš!anski identitet proživljen i aÞrmiran u politici, u medicini, u umjetnosti, u javnom društvenom životu ekaju životnu zrelost i kreativnost današnjih studenata.

U tom duhu, s tim zadacima, sveu ilišni kapelan u Osijeku ima zaista vanredan zadatak: slijediti put mladog Karola Wojtyle, sveu ilišnog kapelana Jagelanskog sveu ilišta u Krakovu prije šezdesetak godina. U javnosti je, naime, manje poznato da je budu!i papa kao mladi sve!enik bio sveu ilišni kapelan. Svojim je propovijedima, književnim stvaranjem i gluma kim talentom, poznavanjem ÞlozoÞje i velikom ljubavlju za svoje mlade prijatelje, te Boga Trojedinoga, Isusa Krista i »sav Gospin« - odgajao poljsku katoli ku intelektualnu elitu, i po Božjim planovima spremao ju za posvemašnju promjenu politi ke i društvene konÞguracije ovog dijela svijeta krajem 20. stolje!a, koju su oni s uspjehom izvršili.

Gledaju!i na taj na in poslanje prvog imenovanog kapelana osje kog Sveu ilišta, o.Arek je dar ovom narodu i studentima Sveu ilišta Josipa Jurja Strossmayera. On svoje »župljane« treba duhovno pripremiti za budu!e izazove! Hrabrost, beskompromisnost u vjernosti Evan"elju, ljubav spram Istine, isto!a srca i osobna svetost, kreativnost, otvorenost, ustrajnost, sigurnost, i samouvjerenost mora im postati srž identiteta, jer su te vrline –uvijek pobjedni ke! One su krasile osobnost hrvatskog kardinala bl.

Alojzija Stepinca u srazu »sa sirovim« komunizmom do mu eni ke smrti, i Karola Wojtylu tijekom cijela njegova života i u svim ulogama koje mu je Duh Sveti povjeravao. On je svoje studente pripremao za misiju povijesnih dimenzija – urušavanje komunizma, upravo onako kako je prva Crkva pripremala svoje poslanike i propovjednike za koordinate vre-

362

mena i prostora svijeta u kojem su živjeli: nastupati javno, odvažno, istim srcem, u punoj istini, samouvjereno i hrabro – do mu eništva!

Zamah kreativnosti Znakovito je kako je o. Arek po eo svoje djelovanje u Osijeku: osim slavljenja ve! tradicionalne studentske mise u župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla, danas osje koj konkatedrali, nedjeljom u 11.30, uveo je klanjanje pred Presvetim u istoj crkvi etvrtkom uve er. Iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu, od jeseni 2006. ovo tjedno klanjanje okupljalo je sve ve!i i ve!i broj studenata, ali i drugih vjernika, da bi tijekom vremena postalo omiljeno mjesto okupljanja stotinjak mladih ljudi, željnih susreta sa živim Bogom, darova Duha Svetoga te tišine i molitve uz uskrsnuloga Isusa, prisutnog u Euharistijskom kruhu.. Ovi susreti s Isusom u tišini, molitvi i pjesmi nadahnuli su mnoge aktivnosti kojima studenti-molitelji oboga!uju grad, njegove gra"ane u potrebi ( djecu bez roditeljske skrbi, besku!nike, invalide Domovinskoga rata), organiziranjem tribina, katehezama u Studentskom campusu, suradnjom s drugim katoli kim zajednicama u gradu (Zajednica MIR, Svjetovni institut Obitelji Malih Marija, župama). Studenti vrlo ozbiljno shva!aju i prihva!aju te aktivnosti, i s puno radosti i entuzijazma, mašte i kreativnosti daruju svoje vrijeme i svoje sposobnosti onima kojima je to najpotrebnije. Važno je re!i da su im se u molitvi, katehezama hodo aš!ima, i svim drugim podru jima djelovanja pridružili i njihovi profesori sa Sveu ilišta..

Poseban zamah aktivnosti i duhovnosti slijedio je stvaranjem web portala www.duhos.com, 2007. Mladima blizak na in komunikacije, organizacije i kreativnosti, DUHOS (duhovnost osje kih studenata) je postao virtualni Areopag, mjesto susreta budu!ih novinara, književnika, duhovnika, reportera, budu!ih bra nih parova, mjesto s kojeg se poziva na angažman, poti e kreativnost, organiziranje razli itih akcija bogatih sadržajima. Sa stranica www.duhos. com. potekle su »žive vode« Duha Svetoga na mnoga podru ja karitativnog djelovanja u svakodnevnom životu. Tu se osmišljavaju radionice, planiraju humanitarne akcije, volonterski rad, tu se upoznaje s kolegama i kolegicama sa svog i drugih fakulteta, tu se poziva i odaziva na hodo aš!a. Studenti i njihov kapelan lako su se uklopili u sve aktivnosti Nadbiskupijskog pastorala mladih i postali (najkreativniji) dio tog pastorala. Njihova samostalnost, maštovitost i poduzetnost otvara i nova polja djelovanja, nove radionice, nove mogu!nosti » injenja ne eg lijepog za Boga«, kako bi rekla bl. Majka Terezija.

To se posebice vidi na mjese nim tribinama koje se održavaju na Ekonomskom fakultetu. Sve dosad bile su izvrsno pripremljene i aktualne, a predava i 4/2011.

zanimljivi i jasni u izlaganjima. Ove tribine su iznimno iskustvo, jer su upravo na tragu onoga za što se studenti pripremaju: u javnosti, na mjestima gdje studiraju, dati vrijeme i prostor za suvremene teme hrvatskog društva u globaliziranom svijetu, sagledane s krš!anskog stajališta. Posebno veseli injenica da su mladi!i i djevojke, kreatori Tribina, otvoreni za ekumenizam, jer je budu!nost Crkve u njezinom jedinstvu i zajedništvu u Duhu Svetome, i po Duhu Svetome. Tako je, na primjer, tribina koja je tematizirala krš!ansku duhovnost, »Izazovi krš!anske duhovnosti«, bila susret katoli kog sve!enika i sveu ilišnog profesora Grge Grbeši!a i protestantskog teologa i sveu ilišnog profesora Krešimira Šimi!a, koji su ista generacija, i obojica su se u svemu jednostavno - nadopunjavali! Obojica žele slušati Duha Svetoga i služiti mu, na radost cijele Crkve!

Hodo aš!a i tribine Posebno su zna ajna hodo aš!a »Stopama Ivana Pavla II« u Poljsku i Rim, gdje su studenti i profesori mogli osjetiti duh prostora koji je oblikovao dobrotu, svetost i karizmati nost pape Wojtyle, te duhovska bdijenja, koja bi svojim »biblijskim šarmom« mogla postati vjerska turisti ka ponuda Grada, kao što je to, recimo, blagdan Sv. Antuna Padovanskog u Tvr"i. Zanimljivo je da je svaka akademska godina zna ila i nove duhovne sadržaje, a po injala je onim što je Sv. Otac ozna io kao »Godinu proslave« u cijeloj Crkvi. Tako je o. Arek organizirao i vodio dvodnevnu duhovnu obnovu o životu i djelovanju sv. Pavla u okviru »Pavlove godine« 2008./2009.

Slijede!i Papinu želju da cijelu akademsku godinu 2009./2010. posveti sve!enicima, na spomen 150. obljetnice smrti sv. župnika arškog, sv. Ivana Vianneyja, o. Arek ponudio je studentima svakodnevnu molitvu za pojedinog sve!enika. Imena onih koji su se cijelu godinu molili za »svoga« sve!enika bila su donesena na oltar tijekom prikazanja na misi duhovskog bdijenja.

I ova akademska godina, 2010./2011. po ela je trodnevnom duhovnom obnovom, a kako je ova godina posve!ena obitelji i mladima, mladi!i i djevojke razmatrali su o isto!i srca i putu kojim im je, po nadahnu!u Duha Svetoga, i!i. Kao prvi plod ove duhovne obnove, nastala je zajednica studenata i profesora DUHOS, kao nevladina, civilna udruga, a njena jezgra je molitvena grupa »"isto srce«. Soba sveu ilišnog kapelana u Studentskom domu mjesto je tjednog susreta ove molitvene grupe, ali i mjesto gdje je poklonjenom knjigom »Sol zemlje« (prva knjiga razgovora kardinala Josepha Ratzingera,s novinarom Peterom Seewaldom) ustanovljena DUHOS-ova knjižnica duhovne literature, koja je iz dana u dan sve bogatija i raznolikija. Od po etka akademske godine 4/2011.

2010./2011. o. Arek ima i svoj ured na Ekonomskom fakultetu, kako bi bio što bliže studentima i uvijek spreman za duhovni razgovor.

Svaka duhovna obnova na po etku akademske godine, po evši od »Pavlove godine«, 2008./2009., održana je u obiteljskoj ku!i Svjetovnog instituta Obitelj Malih Marija u Osijeku, a završila trodnevnim duhovnim vježbama za djevojke koje je vodio o.Arek, a organizirale Male Marije, u rezidenciji Družbe Isusove u Osijeku. Duh Sveti, Marija i Isus tako su u životima ovih mladih vjernika napravili »krug isto!e i svetosti«. Djevojke koje su bile na duhovnim vježbama uglavnom su tijekom godine pribivale tjednim klanjanjima pred Presvetim i sudjelovale u karitativnim, volonterskim aktivnostima DUHOS-a.

Prvi plodovi Tako tijekom pet godina, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, nastaje biblijski duhovni kvasac koji daje da Crkva mladih u gradu i onih koji u gradu studiraju – nabuja do neslu!enih bogatstava maštovitosti, kreativnosti, kontakata, stvaranja novih oblika djelovanja, u koje se studenti sve više uklju uju i u svakoj su aktivnosti sve brojniji. DUHOS je zajednica prekrasnih mladih ljudi, studenata i profesora, koje okuplja iskrena želja da svoju vjeru, svoga Boga, svoju Crkvu što bolje upoznaju, da je žive, da je dišu, da je svojim svetim životom svjedo e na fakultetima, i u osobnim životima na svim podru jima. Gledaju!i ih, ne možemo a da ne potvrdimo usklik kardinala Kuhari!a: »Kako je lijep ist naraštaj!« »Duhovci« idu k onima koji su zanemareni, osamljeni, druga iji, oni svjedo e svojim osmijesima i pogledom u kojem se ita radost ista srca, ija je ljepota neprocjenjiva. U druženjima su spontani, iskreni, nenametljivi, radosni, opušteni i otvoreni obogatiti se onim drugim i darovima kojima je Bog tog drugog i druga ijeg obdario. Me"u njima se osjete mir i radost – darovi Duha Svetoga istom srcu koje se ne može ni glumiti, ali ni sakriti.

Ono je kao sunce – jednostavno sja i zra i vedrinom. »DUHOS« je u listopadu 2010.dobio i svoju kapelu. Vl . Ivan Juri!, župnik župe Preslavnog Imena Marijina, ustupio je kapelu Snježne Gospe o. Areku za svakodnevnu sv. misu i tjedno klanjanje. Tako se u toj obnovljenoj, lijepoj kapelici u središtu Donjeg grada, od ponedjeljka do petka slavi sv. misa, a utorkom poslije sv. mise je adoracija pred Presvetim, koje je »preseljeno« iz konkatedrale.

Prva generacija studenata, suradnika i prijatelja o.Areka ve! je završila studij. Me"u njima ima i mladih bra nih parova, koje je on vjen ao. Ovi mladi ljudi traže (a neki i nalaze!) posao, po inju živjeti svoj profesionalni i obiteljski život i sad, s druge strane studentskih briga – dolaze i žele svom kapelanu i

363

novim studentima pomo!i koliko god mogu. Ne s nostalgijom, ve! sa sviješ!u da bogatstvo koje su tu primili ponude svojim nasljednicima. Oni su pomogli da se duhovna ponuda DUHOS-a studentima osje kog Sveu ilišta razgrana u niz aktivnosti, na razli itim podru jima i s mnogim vanjskim suradnicima, koji su im rado ponudili svoja znanja i iskustvo na jednom od ovih podru ja i aktivnosti: Duhovno, Edukativno i znanstveno, Duhovna knjižnica, Te ajevi stranih jezika, tambure i gitare, folklora i folklornog pjevanja; tu je, potom, studentski pjeva ki zbor »Dios« teaj njege i pomo!i bolesnim, starim i nemo!nim osobama, govorni ka škola (pomo! studentima u javnom nastupu) te volontiranje na mnogim podru jima: Dom umirovljenika u Osijeku, Prihvatilište za besku!nike, Dom za djecu »Klasje«, Škola za djecu s posebnim potrebama »Ivan Štark« te druga mjesta gdje je potrebna njihova mladena ka otvorenost, radost i optimizam.

I Novu godinu su (2010. i 2011.) studenti s o.Arekom, do ekali u klanjanju pred Presvetim, a druženje nastavili u župnoj dvorani župe »Sv. $irila i Metoda« (2010.) te Preslavnog Imena Marijina (2011.) – bez alkohola, bez cigareta, ali s pjesmom i gitarama! Za svoje »duhovne nebeske suradnike« o. Arek je izabrao voljenog Papu mladih - Ivana Pavla II., svoga sunarodnjaka, i blaženog Ivana Merza, mladog hrvatskog laika, intelektualca, koji je svojim životom obogatio europski katoli ki identitet. Obojicu krasi sklad vjere i razuma, suvremenosti i svetosti te spre-

mnost posve!enja cijela svoga života službi Katoli ke Crkve.

Umjesto zaklju ka Studenti i profesori zajednice DUHOS Crkva su budu!nosti. Njihova kreativnost, obrazovanje dobrota, vjernost Crkvi, duhovnost i molitveni život, me"usobna bliskost, neprocjenjivo su bogatstvo ovoga naroda, ali i cijele Crkve i u budu!im vremenima. %ekaju ih prekrasni zadaci: pisati romane, poeziju, drame, putopise, recitale, rasprave, meditacije; skladati simfonije, opere i mjuzikle, rock- opere, pop pjesme i šansone; snimati Þlmove – igrane, dokumentarne, crtane; stvarati nova radna mjesta, nove zakone, nove vrijednosti s »okusom neba«, pravednosti, radosti i mira, jer – vrijeme mladosti je povlašteno vrijeme stjecanja životnih iskustava, osobno oboga!ivanje i razvijanje duhovnih, intelektualnih i stvarala kih potencijala, a bogatstvo zrelosti je u mogu!nosti da sve što je mladost iskusila, nau ila, stvorila – zna osmisliti i realizirati.

Mladi!i i djevojke koji su svoju mladost proveli s Duhom Svetim u zrelosti !e Crkvu trajno oboga!ivati Njegovim darovima i plodovima. S Marijom Majkom, Zaru nicom Duha Svetoga i »najodanijom odvjetnicom Hrvata«, ali i Onom »koju !e svi naraštaji zvati blaženom«. Tako DUHOS više nije samo »kreativna manjina« duha osje kih studenata, zajednica DUHOS postaje kvasac i sol – biblijski mali, ali plodan i životvoran DUH OSJE"KOG SVEU"ILIŠTA!

Posjet nadbiskupijskog Caritasa Banjalu koj biskupiji Ravnatelj

Caritasa #akova ko-osje ke nadbiskupije Ivica Rebi!, s voditeljicama Caritasovih Bra nih i obiteljskih savjetovališta u Osijeku i Slavonskom Brodu, posjetio je 28. ožujka Centar za život i obitelji Caritasa Banjalu ke biskupije.

U prvom dijelu susreta, uz razgledanje prostora, razmjenjivala su se iskustva, a potom je uslijedilo predavanje fra Žarka Relote »Posljedice anarholiberalizma na brak i obitelj«, koje je bilo i povod dolaska gostiju iz #akova ko-osje ke nadbiskupije. Relota je svom opsežnom predavanju objasnio pojam anarholiberalizma i stav koji on promi e u društvu. Anarholiberalizam podrazumijeva negativno shva!anje braka i obitelji, kao smetnju ljudskom samoostvarenju. U takvu pogledu na svijet, ovjek je vrhovni autoritet, koji nema potrebu za moralom, na elima, institucijama, pa

364

ni za Crkvom. To dovodi do relativizma, pretjeranog individualizma, nedostatka odgovornosti, egocentri nog subjektivizma, znanstvenog modernizma te kod mladih rezultira manjkom želje za sklapanjem braka.

Odgovori Crkve, istaknuo je fra Relota, trebaju biti dijaloški, sa znanstvenog i duhovnog gledišta.

Potrebno je isticati pozitivnu sliku o braku i obitelji, navode!i misao pape Pavla VI. da ne postoji kultura inkompatibilna s evan"eljem. Crkva treba prorokovati, pa i uz cijenu progona, otkrivaju!i istinsku sliku o ovjeku i njegovoj ežnji za Bogom jer je evan"elje nauk koji najviše ide u prilog ovjeku, zaklju io je predava . Posjet je završen susretom i zajedni kom ve erom s mons. dr. Franjom Komaricom, biskupom banjalu kim.

Elizabeta Matuzovi!

4/2011.

BORBA PROTIV ZLOSTAVLJANJA DJECE PUTEM INTERNETA Razgovor s gosp. Tomislavom Ramljakom, predsjednikom Centra za nestalu i zlostavljanu djecu Osijek Anica Banovi (priredila)

O

dgajaju!i dijete, gotovo svaki roditelj inzistirat !e na tome da ono bude oprezno u komunikaciji sa strancima, da se s njima ne upušta u razgovore ili slu ajno ne u"e u automobil. Istodobno, porazni podatci govore da velik broj roditelja ne daje djetetu iste savjete kada se upusti u internetsku komunikaciju s nepoznatim osobama. Djeca, a esto ni roditelji, nisu svjesni rizika kojemu se djeca u takvoj komunikaciji izlažu, jer se nepoznate osoba, za razliku od njih, esto lažno predstavljaju.

Motivirani realnim stanjem nedovoljne zaštite djece od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja putem interneta, širenja dje je pornograÞje i pedoÞlije te drugih oblika zlostavljanja vezanih uz uporabu interneta, korak dalje u zaštiti djece putem raznih projekata ini Centar za zlostavljanu i nestalu djecu Osijek (CNZD). Ova neproÞtna udruga, nastala prije pet godina po uzoru na sli ne organizacije u svijetu, usmjerila se na zaštitu zlostavljane djece i pružanje pomo!i u traženju nestale djece. S obzirom (i na sre!u!) da u Hrvatskoj nema toliko nestale djece, Centar se specijalizirao u zaštiti djece na internetu, a ima i vrlo aktivne podružnice u Varaždinu i u Staroj Pazovi (Srbija). O opasnostima koje prijete djeci u Hrvatskoj, i na inima njihove zaštite, razgovarali smo s Tomislavom Ramljakom, predsjednikom i jednim od osniva a CNZD-a.

SINI – »Sigurno na internetu« Jedan od najzna ajnijih i javnosti poznatih projekata koji je potekao iz Centra jest i program SINI – »Sigurno na internetu«, za koji naš sugovornik kaže da je u potpunosti autorsko djelo CNZD-a, rezultat rada volontera i stru nih suradnika Centra. »Ideja je protekla iz injenice da su programska rješenja zaštite djece u drugim zemljama vrlo skupa i nisu na hrvatskom jeziku. SINI je potpuno besplatan, vrlo je jednostavan za instaliranje i korištenje, a u potpunosti je na hrvatskom jeziku. S obzirom da u ve!ini slu ajeva prvi kontakt žrtve i zlostavlja a dolazi preko interneta, SINI zabranjuje pristup stranicama nepo!udnog sadržaja i tako štiti djecu, omogu!uju!i istovremeno nastavnicima i roditeljima da kontroliraju pretraživanje internetskih stranica. Do sada je skinut oko 14.000 puta s naših web-stranica www. cnzd.org i odli no je primljen, tako da smo ga preveli i na srpski i makedonski jezik i sada ga plasiramo 4/2011.

i u ostale zemlje bivše Jugoslavije koje imaju velikih problema sa zlostavljanjem djece na internetu, a trenutno pokušavamo na!i sponzore da prilagodimo program za Windows 7«, kaže Ramljak.

Osijek – grad sigurnog interneta Na stru nom skupu organiziranom u Osijeku u velja i ove godine povodom Dana sigurnijeg interneta, naš je sugovornik Osijek nazvao gradom sigurnog interneta. »Tijekom 2009. godine Centar je u sve osje ke osnovne škole postavio servere koji nadgledaju korištenje interneta, a volonteri u Centru prate koje stranice osnovnoškolci posje!uju i ukoliko se radi o neprimjerenim sadržajima, iste blokiraju na serverima u svim školama. Cijena ovog projekta bila je oko 180.000 kuna, a projekt je u cjelokupnom iznosu bio donacija Centra gradu Osijeku«, kaže Ramljak, upozoravaju!i na injenicu da je situacija u drugim gradovima, što se ti e osnovnih škola, doista zabrinjavaju!a, jer su djeci dostupne neke stranice koje bi im u školi svakako trebale biti nedostupne.

Naš se sugovornik slaže da je zlostavljanje djece putem interneta sve eš!e i sve soÞsticiranije. Stoga su prevencija i edukacija te sinergija obitelji, škole i ostalih segmenata društva klju na rješenja spre avanja nasilja nad djecom. »Na žalost, trend u svijetu je takav da je zlostavljanje putem interneta postalo svakodnevnica, pogotovo me"u djecom. Tako"er, dok ne do"e do izmjene našeg Kaznenog zakona, situacija !e biti sve gora. Edukacija, kako djece tako i u itelja, glede zaštite djece na internetu vrlo je niska i to se mora pod hitno promijeniti, pogotovo jer smo se tijekom predavanja i projekata koje smo provodili iznenadili koliko djeca ozbiljno shva!aju taj problem, prihva!aju savjete i, što je najvažnije, stariji u enici brinu se za mla"e dok 'surfaju' internetom«, kaže Ramljak te podsje!a: »Djeci treba objasniti da se na internetu svatko može lažno predstavljati. Najvažnije je najmla"u djecu upozoriti da se ne dopisuju s nepoznatim osobama i da na Facebooku ne prihva!aju prijateljstvo sa svakim. Tinejdžerima treba dati do znanja da je zlostavljanje djece na internetu jednako ozbiljno kao i ono u stvarnom životu, i s tim treba biti oprezan, jer neka dopisivanja koja po nu kao šala znaju završiti vrlo tragi no po žrtve zlostavljanja.«

Porazna statistika Da je problem i te kako prisutan, Ramljak potvr"uje i nekim broj anim podacima. Naime, tijekom etiri

365

mjeseca otkako su u osje kim školama postavljeni serveri koji blokiraju neprimjerene sadržaje, zabilježeno je (alarmantnih!) oko 300 tisu!a posjeta, a sugovornik podsje!a da su su djeca jako veliki inovatori po pitanju stranica s neprimjerenim sadržajem, pa je potrebno stalno pratiti koje stranice posje!uju.

Nedavno su hrvatski mediji prenijeli rezultate UNICEF-ova istraživanja provedenog u 23 osnovne škole u RH koja kazuju da je elektroni ko zlostavljanje putem interneta ili sms-poruka doživjelo 5% osnovaca te da se, izme"u ostaloga, pokazalo kako je Facebook naj eš!i medij putem kojega se provodi takva vrst nasilja, a koli ina vremena provedenog na Facebooku utje e na vjerojatnost da !e ga dijete i doživjeti.

Prema mišljenju našeg sugovornika, ovi podatci ne odaju pravu sliku trenutnog stanja. »Mislim da su podatci puno gori jer se jako mali broj djece usudi uop!e razgovarati o tome; pogotovo zlostavlja ne!e priznati da je nekoga zlostavljao. Smatram da !e vrijeme pokazati da je ta brojka puno ve!a. Centar tako"er priprema anketu, ali u proširenom izdanju, koja !e obuhvatiti 15.000 u enika iz cijele Hrvatske, pa !emo nakon toga usporediti rezultate. Što se ti e Facebooka, mislim da je on vrlo ozbiljan problem koji ve!ina institucija, na žalost, ne shva!a ozbiljno. Vrijeme je da se promijeni stav roditelja i djece glede korištenja istog«, naglašava Ramljak.

putem interneta, i to na europskoj razini – dovo"enjem Hrvatske u lanstvo organizacije INHOPE - Internacionalnog udruženja Internet hotline (dojava), kako bi Hrvatsku uvrstio u popis zemalja lanica koje se u okrilju INHOPE-a bore protiv nezakonitih internetskih sadržaja. Za pristupanje INHOPE-u potrebna je suradnja Centra s relevantnim državnim institucijama i pružateljima internetskih usluga, što do sada nije bio slu aj. Ipak, isti e Ramljak, u zadnjih godinu dana suradnja je odli na, iako je bilo potrebno da pro"e pet godina kako bi se uklju ili. »Da smo imali ovakvu podršku u po etku, mislim da bi stvari bile druga ije«, zaklju uje Ramljak.

Poruka roditeljima i djeci

Hrvatsku u okrilje INHOPE-a

»Roditelji se trebaju više upoznati s onim što njihovo dijete radi na internetu. Ako je roditelj u sobi s ra unalom, to ne mora zna iti da je dijete sigurno.

Neka roditelji ponekad pogledaju što im dijete radi na internetu, tko su mu prijatelji na Facebooku i neka upoznaju svoju djecu da zlostavljanje vršnjaka putem interneta nije igra, ve! nešto vrlo, vrlo ozbiljno. Tako"er, neka povremeno »škicnu« u mobitel i pogledaju kakve slike i poruke dijete ima u svom mobitelu. Poruka djeci vrlo je jasna - ne inite na internetu ništa što ne biste željeli da drugi ine vama i pazite s kim se dopisujete, jer ako osobu ne poznate u stvarnom svijetu, vrlo je mogu!e da vam se lažno predstavlja.«

Centar je do sada poduzeo brojne projekte i vidljivo je, smatra Ramljak, da su edukacija, SINI program, posteri, letci i prisustvo u medijima i na sajmovima uvelike pridonijeli podizanju svijesti kod roditelja i u enika. Me"utim, ciljevi Centra puno su ve!i – Hrvatskoj nude novu, u inkovitiju metodu rješavanja problema vezanih uz seksualno zlostavljanje djece

U Centru se svakodnevno ra"aju nove ideje i planovi. S obzirom da su mobiteli postali neizbježna svakodnevica, stru njaci Centra nadaju se kako !e uz pomo! sponzora pripremiti SINI i za mobitele, a do ljeta planiraju i završiti edukativnu i zanimljivu igricu »Robi i Neta u svijetu interneta«, koju bi djeca za vrijeme školskih praznika mogla igrati kod ku!e.

Osniva se Europski savez za neradnu nedjelju Za neradnu nedjelju borit

e se zajedno od lipnja udruge u zemljama diljem Europe. Europski savez bit e sastavljen od nacionalnih saveza i inicijativa, a glavni je utemeljitelj Savez za neradnu nedjelju Austrije, koji se za to zauzima ve deset godina. Kako je priop ila koordinatorica austrijskog saveza Gabriele Kienesbeger, cilj je ujedinjavanja tih nacionalnih inicijativa staviti pitanje slobodne nedjelje na dnevni red EU. Prvi korak trebao bi biti uvrštavanje neradne nedjelje u novu direktivu EU o radnom vremenu. Neradna nedjelja kao i dobro regulirano radno vrijeme, od posebne su važnosti za europske gra!ane. Stoga EU i zemlje "lanice moraju bolje štititi socijalna prava

366

svakog pojedinca i pridonositi boljem uskla!ivanju poslovnog i obiteljskog života, istaknula je Kienesbeger.

Savez za neradnu nedjelju Austrije zauzima se za blagostanje i kvalitetu života kroz zajedni"ko slobodno vrijeme. Od njegova utemeljenja godine 2001. diljem Europe osnovano je još deset saveza i inicijativa za neradnu nedjelju. U "lanstvu Saveza više je od 50 gospodarstvenih, sindikalnih, crkvenih i drugih organizacija civilnog društva, a najnovija "lanica je Europska federacija udruga krš anskih studenata (EKV). Sve"anost u povodu 10 godina Saveza za neradnu nedjelju Austrije održat e se 18. listopada u Parlamentu u Be"u. IKA

4/2011.

Istina, navještaj i autenti nost života u digitalnom dobu Poruka pape Benedikta XVI. za 45. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija (5. lipnja 2011.)

Draga bra o i sestre, prigodom 45. svjetskog dana

sredstava društvene komunikacije, želim podijeliti s vama neka razmišljanja na koja me potaknula pojava karakteristi"na za naše doba: rije" je o širenju komunikacije internetskom mrežom. Sve više postaje op eprihva eno mišljenje da, kao što je industrijska revolucija prouzro"ila duboku promjenu u društvu novostima uvedenim u proizvodni ciklus i u život radnika, tako danas duboka preobrazba do koje dolazi na polju komunikacija predvodi val velikih kulturnih i društvenih promjena. Nove tehnologije ne mijenjaju samo na"in komuniciranja, ve komunikaciju u njoj samoj, zbog "ega se može re i da prolazimo kroz razdoblje goleme kulturne preobrazbe. Zahvaljuju i tom na"inu širenja informacijâ i spoznajâ javlja se nov na"in shva anja i razmišljanja, s do sada nezabilježenim mogu nostima za uspostavu odnosa i izgra!ivanje zajedništva.

Pred nama se otvaraju sve donedavno nezamislivi obzori; oni pobu!uju u nama divljenje zbog mogu nosti koje pružaju nova sredstva i, istodobno, nameu na sve urgentniji na"in niz razmišljanja o zna"enju komunikacije u digitalnom dobu. To je posebno o"ito kada se pogledaju izvanredne mogu nosti internetske mreže i kompleksnost njezinih primjena.

Kao i svaki drugi plod ljudskog uma, nove komunikacijske tehnologije moraju se staviti u službu cjelovitog dobra osobe i "itavoga "ovje"anstva. Ako ih se mudro koristi, one mogu pridonijeti zadovoljavanju želje za smislom, istinom i jedinstvom, što je najdublja težnja ljudskog bi a.

U digitalnom svijetu, prenositi informacije sve "eš e zna"i unijeti ih u neku društvenu mrežu, gdje se znanja dijele u podru"ju osobnih razmjena. Jasno razlu"ivanje izme!u proizvo!a"a i korisnika informacije relativizirano je i komunikacija bi htjela biti ne samo razmjena podataka, ve sve više tako!er neki oblik dijeljenja. Ta je dinamika pridonijela novom vrednovanju komunikacije, koju se promatra prije svega kao dijalog, razmjenu, zajedništvo i stvaranje pozitivnih odnosa. S druge strane, u tome se nailazi na neke granice karakteristi"ne za digitalnu komunikaciju: jednosmjernost interakcije, težnja da se drugima prenesu samo neki dijelovi vlastitog duhovnog svijeta, opasnost izgra!ivanja lažne slike o sebi, što se može pretvoriti u neku vrstu samodopadnosti.

Mladi na osobit na"in doživljavaju tu promjenu komunikacije, sa svim tjeskobama, proturje"jima i kre4/2011.

ativnostima karakteristi"nim za one koji se s oduševljenjem i radoznaloš u otvaraju novim iskustvima u životu. Njihovo sve ve e uklju"ivanje u javni digitalni forum, što su ga stvorile takozvane društvene mreže (social networks), pomaže uspostavljanju novih oblika interpersonalnog odnosa, utje"e na na"in na koji osoba percipira samu sebe i stoga neizbježno pokre e pitanje ne samo o tome kako ispravno djelovati, ve tako!er o vlastitoj vjerodostojnosti. Ulazak u taj virtualni prostor (cyberspace) može biti znak istinskog traženja osobnog susreta s drugim, pri "emu treba paziti da se izbjegnu opasnosti koje ono sa sobom nosi, kao što je sklanjanje u neku vrstu paralelnog svijeta ili prekomjerna izloženost virtualnom svijetu.

U traženju nekoga s kim e dijeliti iskustva, u potrazi za »prijateljstvom«, "ovjek se susre e s izazovom da bude autenti"an, vjeran samome sebi i da ne podlegne iluziji izgra!ivanja umjetnog javnog »proÞla«.

Nove tehnologije omogu uju ljudima da se susre u onkraj granica prostora i samih kultura, otvaraju i tako potpuno novi svijet mogu ih prijateljstava. To je velika mogu nost, ali to zahtijeva tako!er ve u pozornost i svijest o mogu im opasnostima. Tko je moj »bližnji« u tome novom svijetu? Postoji li opasnost da budemo manje prisutni onima koje susreemo u našem svakodnevnom životu? Postoji li opasnost da budemo rastreseniji, jer je naša pažnja fragmentarna i zaokupljena svijetom »razli"itim« od onoga u kojem živimo? Imamo li vremena da kriti"ki razmišljamo o našim odlukama i njegujemo ljudske odnose koji su doista duboki i trajni? Uvijek je važno podsje ati da virtualni kontakt ne može i ne smije zamijeniti izravni ljudski kontakt s osobama na svim razinama našega života.

I u digitalnom se dobu svatko suo"ava s nužnoš u da bude autenti"na osoba koja razmišlja. Usto, dinamike društvene mreže pokazuju da je svaka osoba uvijek uklju"ena u ono što komunicira. Kada ljudi razmjenjuju informacije, ve dijele same sebe, svoj pogled na svijet, svoje nade, svoje ideale. Iz toga slijedi da postoji neki krš anski na"in prisutnosti tako!er u digitalnom svijetu: on poprima svoj oblik u komunikaciji koja je "estita i otvorena, odgovorna i poštuje drugoga. Naviještati evan!elje putem novih medija zna"i ne samo unositi izri"ito vjerske sadržaje na razne medijske platforme, ve tako!er svjedo"iti dosljedno, u vlastitom digitalnom proÞlu i na"inu komuniciranja, opredjeljenja, prioritete, prosudbe koji su duboko povezani s evan!eljem, i onda

367

kada se o njemu ne govori na izri"it na"in. Nadalje, tako!er je istina da se ni u digitalnom svijetu ne može naviještati poruku bez dosljednog svjedo"enja od strane onoga koji naviješta. U tim novim okolnostima, i s tim novim oblicima izražavanja, vjernik je ponovno pozvan dati odgovor svakome koji zatraži razlog nade koja je u njemu (usp. 1 Pt 3, 15).

10). Naviještanje evan!elja zahtijeva smjerni i diskretni oblik komunikacije, koji poti"e srce i pokre e svijest; takav oblik koji podsje a na stil Isusa uskrslog kada se pridružio u"enicima na putu za Emaus (usp. Lk 24, 13-35). Kroz blizinu i razgovor s njima, kroz dozivanje u svijest onoga što je bilo u njihovu srcu, on ih postupno uvodi u shva anje misterija.

Zauzimanje za svjedo"enje evan!elja u digitalnoj eri zahtijeva od svih da budu posebno pozorni prema vidicima te poruke koji mogu predstavljati izazov za neke od tipi"nih logika weba. Prije svega, moramo biti svjesni da istina koju nastojim dijeliti s drugima ne crpi svoju vrijednost iz svoje »popularnosti« ili koli"ine pozornosti koju privla"i. Moramo nastojati da je drugi upoznaju u cijelosti, radije no da se trudimo u"initi je prihvatljivom ili je "ak »razvodnjavati«.

Ona mora postati svakodnevna hrana a ne nešto što e kratkotrajno privu i pozornost. Istina, evan!elje nije nešto što može biti predmet potrošnje ili površnog korištenja, ve dar koji zahtijeva slobodni odgovor. I kada se naviješta u virtualnom prostoru web mreže, evan!elje uvijek zahtijeva da se ucjepljuje u stvarni svijet i da do!e u doticaj s konkretnom braom i sestrama s kojima dijelimo svakodnevni život.

Izravni ljudski odnosi uvijek su od temeljne važnosti za prenošenje vjere!

Istina koja je Krist, u kona"nici, puni je i autenti"ni odgovor na onu ljudsku želju za odnosom, zajedništvom i smislom koja izlazi na vidjelo tako!er u prisutnosti mnoštva ljudi na raznim društvenim mrežama. Vjernici koji svjedo"e svoja najdublja uvjerenja pružaju dragocjeni doprinos i umnogome pomažu sprje"avanju toga da se web pretvori u sredstvo koje depersonalizira osobe, manipulira njihovim emocijama ili omogu uje onima koji u rukama imaju mo da monopoliziraju tu!a mišljenja.

Naprotiv, neka vjernici poti"u sve da o"uvaju živim vje"na "ovjekova pitanja, koja svjedo"e našu želju za transcendencijom i "ežnju za autenti"nim životom, uistinu dostojnim da se živi. To je upravo ona "isto ljudska duhovna težnja koje se krije iza naše težnje za istinom i zajedništvom, a koja nas poti"e da komuniciramo s integritetom i "estitoš u.

Želim pozvati krš ane da se s povjerenjem i svjesnom i odgovornom kreativnoš u uklju"e u mrežu odnosâ koju je omogu ila digitalna era. I to ne jednostavno zato da zadovolje želju da budu ondje prisutni, ve zato što je ta mreža sastavni dio ljudskog života. Web pridonosi razvoju novih i složenijih intelektualnih i duhovnih obzora kao i novih oblika zajedni"ke svijesti. I na tome smo polju pozvani naviještati našu vjeru da je Krist Bog, Spasitelj "ovjeka i povijesti, Onaj u kojem sve postiže svoju puninu (usp. Ef 1,

Pozivam nadasve mlade da dobro iskoriste svoju prisutnost u digitalnom svijetu. Ponavljam im poziv za susret na sljede em Svjetskom danu mladih u Madridu, "ijoj pripremi umnogome pridonose prednosti što ih pružaju upravo nove tehnologije.

Po zagovoru njihova zaštitnika svetog Franje Saleškog, molim Boga da djelatnicima u medijima udijeli sposobnost da svoj posao uvijek obavljaju savjesno i profesionalno. Svima rado upu ujem svoj apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 24. sije"nja 2011., o blagdanu Svetog Franje Saleškoga

Plenarno zasjedanje Me!unarodne BK sv. "irila i Metoda Misom u utorak 5. travnja, zapo"elo je plenarno

zasjedanje Me!unarodne biskupske konferencije sv. #irila i Metoda. Misu u suboti"koj katedrali predvodio je apostolski nuncij u Srbiji, nadbiskup Orlando Antonini. To je bilo redovito proljetno zasjedanje MBK, na kojemu se razgovaralo o proslavi Godine obitelji, proslavi 1700. obljetnice Milanskog edikta u Nišu, pitanjima krš anskih vrijednosti u današnjoj kulturi i posjetu državnog tajnika Svete Stolice za odnose s državama Srbiji.

368

Izabran je i novi predsjednik Biskupske konferencije, barski nadbiskup Zef Gashi. Na kraju zasjedanja održana je konferencija za novinare u gradskom press-centru. Govorili su pre". Mirko Štefkovi , biskup Ladislav Nemet i biskup Janoš Penzeš. Pre". Štefkovi najavio je otvaranje katoli"kog informativnog centra u Srbiji, a biskup Nemet je, odgovaraju i na pitanje novinara, istaknuo da je društvo koje ne poštuje život bolesno i upozorio na negativno demografsko stanje u Republici Srbiji. IKA

4/2011.

O me!unarodnom Sudu za ratne zlo ine u Haagu Izjava Komisije HBK »Iustitia et pax«

Potaknuti doga!ajima koji slijede za nekoliko dana,

a to su najavljene presude hrvatskim generalima koji su oslobodili našu domovinu Hrvatsku u osloboditeljskom ratu od srpske agresije, a koji bi mogli imati nesagledive posljedice za našu zemlju i njezinu budu nost, te koji bi mogli povrijediti pravdu i stoga dugoro"no ugroziti mir, Komisija Hrvatske biskupske konferencije »Iustitia et pax« osje a odgovornost da u ime sebi vlastite zada e, a to je briga za zajedni"ko dobro, izjavi sljede e:

Neophodno je izre i pravorijek o ratu na podru!ju Republike Hrvatske od 1991. do 1995.

Kada je Vije e sigurnosti Ujedinjenih naroda 1993. godine Rezolucijom br. 808 osnovalo me!unarodni ad hoc Sud za ratne zlo"ine po"injene na podru"ju bivše Jugoslavije (ICTY) i Ruande (ICTR), Hrvati su to do"ekali s velikim o"ekivanjima. Taj je sud, naime, i ustanovljen na prijedlog Republike Hrvatske.

Hrvatska je pretrpjela strašnu oružanu agresiju, koju je nad njom od 1991. do 1995. vodila Srbija i Crna Gora s tzv. JNA. Me!utim, Hrvatska se, premda je bila ostavljena bez adekvatne i pravodobne pomo i, kako Ujedinjenih naroda, tako i Europske unije, uspjela obraniti i osloboditi, nakon "etiri godine okupacije i etni"kog "iš enja od nesrpskog stanovništva, gotovo tre inu svoga okupiranog državnog podru"ja. Ovdje valja podsjetiti na Rezoluciju o stanju na okupiranim podru"jima Hrvatske, koju je donijela Op a skupština UN-a 10. prosinca 1994., kojom je potvrdila teritorijalnu cjelovitost i suverenost Republike Hrvatske. Tu se, dakle, jasno kaže da su dijelovi Republike Hrvatske tijekom Domovinskoga rata bili – okupirani. Bila je, prema tome, po"injena agresija na Hrvatsku i Hrvatska se u Domovinskom ratu branila – i obranila.

U tom kontekstu hrvatski je narod o"ekivao da e spomenuti Sud ad hoc (ICTY), sa sjedištem u Haagu, u svom djelovanju po i od "injenice da je Hrvatska bila napadnuta, razorena, okupirana te su nad njezinim gra!anima od strane Srbije po"injeni ratni zlo"ini, zlo"ini protiv "ovje"nosti i zlo"ini genocida, za što e po"initelji biti kažnjeni.

Problemi na koje sud u Haagu nije uspio primjereno odgovoriti Sud u Haagu nije adekvatno vrednovao "injenicu da je Hrvatska bila žrtva srpske agresije. To se vidi iz konkretne optužnice koja je podignuta za tzv. »udruženi zlo"ina"ki pothvat«, na "elo kojega se stavilo pokojnoga hrvatskog predsjednika dr.

Franju Tu!mana, zajedno s još nekim tako!er po4/2011.

kojnim visokim državnim predstavnicima, a u koju su uklju"eni – i to po zapovjednoj odgovornosti – hrvatski generali. Velika je, nadalje, zamjerka ovome Sudu – na što smo mi ve upozorili svojim izvješ em »Pravda i mir u Hrvatskoj i njezinom okruženju: Hrvatska perspektiva«, na me!unarodnom skupu u Lisabonu 2005. godine1 – što se za po"injene zlo"ine na našem podru"ju sudi samo pripadnicima autohtonih naroda koji tu žive, a unaprijed se aboliralo pripadnike drugih naroda, koji su tako!er nosili na ovom podru"ju u vrijeme ratnih djelovanja bilo politi"ku, bilo vojnu odgovornost. Naime, ovaj Sud je uspostavio kriterije koji ne vrijede univerzalno, ve partikularno i parcijalno. Tako se dogodilo da u 21. stolje u pod okriljem Vije a sigurnosti Ujedinjenih naroda imamo instituciju u kojoj veliki sude malima po kriterijima koji ne vrijede za velike.

Kada bi se kriteriji ovog Suda primijenili na generale i politi"are naroda sudaca i tužitelja u procesu, mnogi bi generali i politi"ari tih naroda bili optuženi po zapovjednoj odgovornosti, za prekomjerno granatiranje, neselektivno granatiranje, udruženi zlo"ina"ki pothvat... Ako kriteriji me!unarodnog suda pod okriljem Vije a sigurnosti Ujedinjenih naroda ne vrijede univerzalno, a evidentno ne vrijede, što onda iz toga možemo zaklju"iti? Da postoje »viši« i »niži« narodi? Zar se suditi može samo malim narodima? I koji je onda smisao takvih sudskih procesa? Nije li to opasan pravni presedan koji se nije smio dogoditi na kraju 20. stolje a, i ne otvara li on – baš zato što je pod okriljem ovako visoke me!unarodne institucije – prostor za opasno širenje novih nepravdi u svijetu? To su pitanja koja ne rješavaju probleme naroda s prostora bivše Jugoslavije. Ali rije" je o pitanjima koja traže ozbiljno promišljanje i ozbiljne odgovore, jer ukoliko se legitimira ova praksa da veliki sude malima, i »viši« »nižima«, onda u svijetu sigurno ne e biti mira jer to je u korijenu nepravedno i nehumano.

U »izlaznoj strategiji« rada Haaškoga suda svakako valja uzeti ozbiljno u razmatranje ovu "injenicu koja se rodila iz prakse rada Suda, a koja otvara niz teških pitanja i mogu ih opasnih zastranjenja koja e imati daleko šire posljedice od nepravde u"injene prema »malim« narodima ili pojedincima pripadnicima tih naroda, politi"arima ili vojnicima.

Distinkcija izme"u Suda i haaškoga tužiteljstva Bilo bi nepravedno zbog svega toga prozivati cijeli Tribunal. Bez namjere umanjenja "injenice da je Sud potvrdio i u"inio pravosnažnom optužnicu za »zlo"ina"ki pothvat«, želimo podsjetiti da optuživanje ili neoptuživanje, otvaranje ili neotvaranje istraga za

369

»prekomjerno«, »neselektivno« granatiranje Knina, ili Vukovara - nije u nadležnosti Suda, ve haaškoga tužiteljstva. A to tužiteljstvo radilo je prema "udnim kriterijima i metodama. Mnoga svjedo"enja iz samog Suda, ali i iz tužiteljstva, iznijela su na svjetlo dana "injenicu da se o optuživanju odlu"ivalo pod politi"kim pritiscima velikih sila, s jasnom težnjom ujedna"avanja odgovornosti napada"a i napadnutih, a to zna"i i iskrivljavanja povijesne slike o stvarnim agresorima i stvarnim žrtvama. Sporno je dakle i to što tužitelju Vije e sigurnosti daje nevi!enu politi"ku snagu. I Vije e sigurnosti i Europska unija svoje bitne politi"ke odluke o Hrvatskoj temelje na izvješ ima glavnoga haškog tužitelja, a ne predsjednika suda ili na odlukama sudskoga vije a. U tome smislu, sud za bivšu Jugoslaviju svjetski je presedan. Jer na svakom drugom sudištu tužitelj je jednakopravan obrani i samo je jedna od strana u kaznenom postupku.

Hrvatska i Haaški sud Pored tu!ih, treba se sjetiti i vlastitih pogrešaka, jer je i njih s hrvatske strane bilo i te kako mnogo. Kada ve spominjemo glavnoga tužitelja, valja postaviti pitanje kako je mogu e da je Ruanda uspjela smijeniti glavnu tužiteljicu, na "iji je rad imala sli"ne zamjerke kao i ve ina hrvatskih gra!ana i politi"ara, a hrvatska diplomacija i politika, iako je evidentirala iste nepravilnosti, to nije? Zašto?

Isto tako, treba se upitati koliko je bilo razboritosti u odluci da se prije nego što je nadležno sudsko vije e donijelo svoju odluku, u travnju 2000. godine donese Deklaracija o suradnji s Me unarodnim kaznenim sudom u Haagu, "ime se tužiteljstvu dala nadležnost nad oslobodila"kim operacijama Bljesak i Oluja. Ne samo da tada nije pokazana politi"ka razboritost, nego je državna vlast iskazala nepoštivanje prema nadležnom sudskom vije u. Ovdje se ne smije zaboraviti ni selektivno i protuzakonito dostavljanje dokumentacije tužiteljstvu, a posebno se to odnosi na »predsjedni"ke« transkripte. Podsje amo da su upravo ti transkripti, onako neprecizni i nedore"eni, tužiteljeva pravna platforma za podizanje optužnice za tzv. »zlo"ina"ki pothvat« u više predmeta pred Haaškim sudom. Istodobno, optuženicima je do po"etka postupka dokumentacija bilo slabo ili nikako dostupna. Stoga, da bi Sud mogao donijeti pravednu presudu, sudsko bi vije e trebalo, uz sve predo"ene "injenice, prilikom donošenja presude voditi ra"una i o sljede emu: 1. da za državnu politiku agresije i okupacije Hrvatske te Bosne i Hercegovine nije podignuta nikakva optužnica, dok za odluku da se oslobodi okupirani hrvatski teritorij, jest; 2. o pravu i obvezi Hrvatske da oslobodi svoj okupirani teritorij; 3. o pravu i obvezi Hrvatske da pomogne ugroženom bošnja"kom i hrvatskom narodu da nakon

370

Srebrenice ne doživi još jedan genocid u Biha u, koji bi, po procjenama me!unarodne zajednice, bio višestruko strašniji; 4. da nitko pravedan ne može pore i da su i s hrvatske strane po"injeni pojedina"ni zlo"ini, no procesuirati i osuditi trebalo bi prave po"initelje, a ne birati osumnji"enike po politi"kom klju"u. Jer samo ukoliko se osude pravi po"initelji, pravda može biti zadovoljena, a ukoliko se osude nevini, to onda nije pravda, ve nepravedna optužba napadnute države, a time i njezinog naroda. A ovakva nepravda ne pridonosi uspostavi povjerenja i mira, ve može biti uzrok novim podjelama i ozbiljnim nesporazumima. Ne kaže se uzalud da je bolje sto krivih osloboditi nego jednog nevinog osuditi.

Poziv na pravdu i mir »Pravda je novo ime mira« bio je moto pontiÞkata pape Pija XII. Reßektiraju i užas II. svjetskog rata, prijetnje hladnoga rata, Papa je upozorio svijet da treba uložiti mnogo napora oko uspostave pravde, jer to je nužan uvjet za uspostavu mira u svijetu.

Kasnije je crkveno u"iteljstvo razvijalo ovu misao o uvjetima uspostave trajnoga mira me!u ljudima i narodima. Tako je Pavao VI. došao do zaklju"ka da je razvoj novo ime mira, posebno razvoj siromašnih naroda.2 Ivan Pavao II. otkriva da je solidarnost ta koja nosi mir današnjem svijetu.3 Ovu misao o promicanju kulture mira zaklju"uje aktualni papa Benedikt XVI. upozoravaju i da su na kraju ljubav i istina ti koji "ovje"anstvu otvaraju perspektivu izgradnje kulture mira.4 Svaka od ovdje spomenutih pretpostavki mira je bitna, i ukoliko izostane u zna"ajnijoj mjeri, mir – ta neizmjerna vrjednota "ovje"anstva – teško e biti održiv.

U tom smislu i mi želimo dati svoj prilog promicanju pravde kao elementarnog oblika mogu nosti mira me!u ljudima i narodima, kako u ovom dijelu Europe, pre"esto zahva enom ratovima i nasiljem, tako i na uspostavi pravednosti i kulture mira u cijeloj suvremenoj Europi i cijelome svijetu. Na kraju, kao što smo pozvali vjernike da mole i poste za pravednu odluku, apeliramo na hrvatske gra!ane da po objavljivanju presude zadrže mir i dostojanstvo.

U Zagrebu, 12. travnja 2011. † Vlado Koši , predsjednik Komisije HBK »Iustitia et pax«

1 Usp. Koši , V., $rpi , G., U službi pravde i mira. For the Sake of Justice and Peace. Komisija »Iustita et pac«Hrvatske biskupske konferencije 1989.-2009. Izjave, priop!enja, apeli, izvještaji. Zagreb, 2009., , str. 119.-121; 135-137.

2

Usp. Pavao VI., Populorum progressio, 1967.

3

Usp. Ivan Pavao II., Sollicitudo rei socialis, 1987.

4

Usp. Benedikt XVI., Deus caritas est, 2005.; Caritas in veritate, 2009.

4/2011.

Obavijest o organiziranju hodo aš#a povodom Papina dolaska Svim sve enicima, redovnicima i redovnicama, vjerou!iteljima i drugim zainteresiranim vjernicima "akova!ko-osje!ke nadbiskupije Poštovani, slobodni smo dostaviti Vam informacije kojima zasada raspolažemo, vezano uz organiziranje putovanja hodo"asnika na susrete s papom Benediktom XVI. 4.-5. lipnja 2011. u Zagreb.

I. Hodo!aš e na euharistijsko slavlje s Papom u nedjelju, 5. lipnja 2011.

1. Putovanje željeznicom. Na nadbiskupijskoj emo razini organizirati zajedni"ko putovanje hodo"asnika željeznicom. Koordinator putovanja vlakom je mr. Mato Mi an. U prilogu Vam dostavljamo cijene željezni"kih karata. Napominjemo da djeca do 4 godine vlakom mogu putovati besplatno, a djeca izme!u 4 i 12 godina s popustom od 50%. Svi vlakovi s hodo"asnicima morat e u Zagreb sti i do 7 sati ujutro, kako bi hodo"asnici do 8 sati pješice stigli do Hipodroma.

Prilikom prijave hodo"asnika neka svaki župnik upiše ime i prezime te datum ro!enja hodo"asnika, i naplati barem jednu tre inu cijene karte. Napominjemo da je predvi!eno da se vjernike iz manjih navedenih mjesta lokalnim vlakovima preveze do ve ih centara, gdje e presjesti u vlakove za Zagreb.

No, ukoliko bi takvih vjernika bilo jako malo, tada e oni morati u vlastitoj organizaciji do i do ve eg centra (i platiti cijenu karte samo na relaciji od tog centra do Zagreba).

Organizatori koji planiraju putovanje vjernika vlakom (dekan, župnik, drugi voditelji skupina) dužni su prijaviti hodo"asnike u Nadbiskupijski pastoralni centar u %akovu do 28. travnja 2011. Prilikom prijave dužni su dostaviti ime odgovorne osobe za tu skupinu te broj njezina telefona, mobitela i email adresu (ukoliko je ima). Uz broj hodo"asnika, u Pastoralnom centru potrebno je dostaviti i gore tražene podatke (imena i datumi ro!enja hodo"asnika) te do 2. svibnja i novac u visini jedne tre ine cijene karata. Odgovorna osoba e u Pastoralnom centru podi i i ulaznice za hodo"asni"ki prostor (a možda i željezni"ke putne karte) te ih podijeliti hodo"asnicima.

2. Putovanje autobusom. Na nadbiskupijskoj razini nije predvi!eno zajedni"ko organizirano putovanje autobusom. Prepuštamo da putovanje autobusom samostalno organiziraju župe, dekanati, vjerni"ka društva i druge skupine vjernika. No, svi organizatori takva putovanja (dekan, župnik, drugi voditelji 4/2011.

skupina) dužni su tako!er radi ulaznica prijaviti hodo"asnike u Nadbiskupijski pastoralni centar u %akovu do 28. travnja 2011. Prilikom prijave potrebno je dostaviti ime odgovorne osobe za tu skupinu te broj njezina telefona i/li mobitela te e-mail adresu (ukoliko je ima). Ta e osoba podi i i ulaznice za "itavu skupinu u Pastoralnom centru te ih podijeliti hodo"asnicima. Za hodo"asnike koji putuju autobusom dovoljno je dostaviti samo njihova imena i župu kojoj pripadaju. Koordinator putovanja autobusom je vl". Ivica Marti .

II. Dvodnevno hodo!aš e mladih na susrete s Papom 4.-5. lipnja 2011. - vlakom ili autobusom Svi organizatori mogu zajedni"ko putovanje mladih na susrete s Papom 4.-5. lipnja organizirati vlakom ili autobusom. U prilogu Vam dostavljamo cijene karata za prijevoz vlakom. Cijena putovanja vlakom, bez obzira što se ku i vra a tek sutradan, ostaje ista.

Mladi e se prijavljivati svojim župnicima (odnosno drugim organizatorima putovanja). Organizator putovanja treba od svakog prijavljenog hodo"asnika uzeti sljede e podatke: ime i prezime, datum ro!enja, e-mail adresu (ukoliko je hodo"asnik ima) te navesti župu iz koje dolazi. Te podatke upisat e na obrazac koji e skinuti s interneta na nadbiskupijskoj web-stranici. Na ra"unalu e popuniti obrazac te ga e-mailom proslijediti na sljede u adresu ured. za.mlade.djakovo@email.t-com.hr. Samo u iznimnim slu"ajevima - župnici koji nemaju ra"unalo – prikupljene, "isto ispisane podatke mo i e dostaviti osobno, poštom ili faksom Uredu za mlade u %akovu.

Voditelji hodo"asni"kih skupina trebaju prilikom prijave Uredu za mlade u %akovu navesti kojim prijevoznim sredstvom e skupina putovati u Zagreb.

Tom prigodom potrebno je tako!er dostaviti i ime voditelja hodo"asni"ke skupine, broj njezina telefona i/li mobitela te e-mail adresu (ukoliko je ima).

Ta e osoba u Uredu za mlade podi i i ulaznice (a možda i željezni"ke putne karte) za "itavu skupinu i podijeliti ih "lanovima svoje hodo"asni"ke skupine.

Ukoliko skupina putuje vlakom u nadbiskupijskoj organizaciji, potrebno je prilikom prijave, uz tražene podatke, od hodo"asnika naplatiti i jednu tre inu cijene željezni"ke karte, te prikupljeni novac do 2. svibnja dostaviti u Ured za mlade u %akovu.

Svi mladi trebat e do 15.00 sati sti i u Zagreb, kako bi do 16.00 sati bili na hodo"asni"kom prostoru na Trgu Bana Jela"i a i na Kaptolu. Za sve mlade pred-

371

vi!eno je no enje u prostorima Velesajma. Stoga je svakom mladom hodo"asniku potrebna vre a za spavanje. Onim hodo"asnicima koji e u Zagreb putovati vlakom, vre e za spavanje, ruksaci i druge stvari (izuzev osobnih stvari) bit e odmah po dolasku kamionima prevezene sa željezni"kog kolodvora na prostor velesajma i ondje e ih do"ekati kad nave"er do!u na spavanje. (Zbog toga je dobro da ruksaci s vre ama za spavanje budu obilježeni imenom, prezimenom i adresom te da se u njih ne stavljaju nikakve vrijedne stvari.) Dodatne informacije možete dobiti na web-stranici mladi.hbk.hr ili od povjerenika za pastoral mladih, vl". Filipa Perkovi a.

III. Hodo!aš e na oba slavlja u privatnom aranžmanu Na susrete s Papom svi zainteresirani vjernici mogu putovati i u osobnom aranžmanu. No, da bi mogli u i na hodo"asni"ki prostor potrebno je da se i oni tako!er prijave svome župniku (ili drugoj osobi koja vodi brigu o skupini). On e upisati njihova imena, župu i slavlje na koje putuju, prijaviti ih u Nadbiskupijski pastoralni centar u %akovu do 28. travnja 2011., gdje e kasnije podi i ulaznice za hodo"asni"ke prostore i podijeliti ih prijavljenima. Prilikom prijave potrebno je u Pastoralnom centru tako!er ostaviti podatke o osobi (ime, telefon i/ili mobitel, e-mail adresu) koja e podi i i prijavljenima podijeliti ulaznice.

IV. Sudjelovanje sve enika, redovnika, redovnica, bogoslova i redovni!kih kandidata/ica na molitvi Ve!ernje s Papom u nedjelju, 5. lipnja 2011. u 17.00 h Sve enici, redovnici, redovnice, bogoslovi i redovni"ki kandidati/ice koji žele sudjelovati na molitvi Ve"ernje s Papom u nedjelju, 5. lipnja 2011. u 17.00 h trebaju se radi ulaznica u katedralu prijaviti mr.

Boži Radošu, povjereniku za trajnu formaciju sve enika. Redovnice, kandidatice i bogoslovi u"init e to

preko svojih poglavara/ica, tako!er do 28. travnja 2011. Kod njega e podi i i ulaznice za katedralu.

Napominjemo da svi zainteresirani ne e mo i u i u katedralu, nego e pred katedralom biti postavljeni videozidovi. Mr. Radoš e po potrebi organizirati i zajedni"ki autobusni prijevoz iz Zagreba ku i. Prilikom prijave za ulaznicu u katedralu, potrebno je o"itovati se treba li Vam osigurati zajedni"ki prijevoz ku i ili ne.

V. Ostale informacije koje vrijede za sve hodo!asnike Dobro je da svi hodo"asnici za slu"aj kiše sa sobom ponesu najlonsku kabanicu (unošenje kišobrana na hodo"asni"ke prostore ne e biti dopušteno). Druge tehni"ke informacije i pojedinosti dostavit emo Vam kad ih budemo imali.

VI. Poziv župnicima, dekanima i ostalim sve enicima Sve enike molimo da osobno, u što ve em broju, zajedno sa svojim vjernicima po!u na susrete s Papom. Sve župnike molimo da maksimalno reduciraju nedjeljna euharistijska slavlja (uvode i prigodno i anticipirana). U vrijeme misnog slavlja s Papom u Zagrebu (koje zapo"inje u 10.00 h) neka – ako je to ikako mogu e - ne zakazuju euharistijska slavlja, kako bi vjernici koji ne mogu i i u Zagreb mogli putem televizije pratiti euharistijsko slavlje s Papom u Zagrebu. Dekane pak molimo da što prije potaknu zajedni"ki dogovor svih sve enika u dekanatu o me!usobnoj ispomo i i zamjeni, kako bi svi koji žele mogli po i u Zagreb.

Zahvaljuju i svima na suradnji, želimo Vam blagoslovljene korizmene dane.

U %akovu, 2. travnja 2011. godine mr. Mato Mi an, koordinator hodo aš!a

uro Hrani!, pom. biskup, generalni vikar

Cijene prijevoznih karata za prijevoz vjernika željeznicom 4. – 5. lipnja 2011.

Cijena povratne karte (kn) Polazni kolodvor

odrasli (i djeca starija od 12 godina)

djeca (od 4 do 12 godina)

110,00

55,00

110,00

55,00

Darda

110,00

55,00

Erdut

110,00

55,00

Dalj

110,00

55,00

Sarvaš

110,00

55,00

Beli Manastir eminac

372

4/2011.

Osijek

110,00

epin

55,00

110,00

55,00

Vladislavci

110,00

55,00

Vuka

110,00

55,00

Semeljci

100,00

50,00

!akovo

100,00

50,00

Budrovci

100,00

50,00

Josipovac

110,00

55,00

Bizovac

110,00

55,00

Koška

100,00

50,00

Antunovac

110,00

55,00

Laslovo

110,00

55,00

Antin

110,00

55,00

Županja

110,00

55,00

Cerna

110,00

55,00

Vukovar - Borovo Naselje

110,00

55,00

Gunja

140,00

70,00

Drenovci

140,00

70,00

Otok

110,00

55,00

Tovarnik

110,00

55,00

Vinkovci

110,00

55,00

Ivankovo

100,00

50,00

Stari Mikanovci

100,00

50,00

Strizivojna – Vrpolje

100,00

50,00

Andrijevci

100,00

50,00

Gar"in

100,00

50,00

Slavonski Brod

80,00

40,00

Slavonski Šamac

100,00

50,00

Kopanica - Beravci

100,00

50,00

Sastanak povjerenika za pastoral braka i obitelji Pripreme za proslavu 1. nacionalnog susreta hr-

vatskih katoli kih obitelji i aktivno sudjelovanje (nad)biskupijskih predstavnika u tom doga"anju te provo"enje projekta »Mozaik obiteljskih prava« bile su teme sastanka (nad)biskupijskih povjerenika za pastoral braka i obitelji koji je u organizaciji Ureda HBK za obitelj održan u utorak, 5. travnja, u prostorijama Tajništva HBK u Zagrebu.

Sastanku je predsjedao kr ki biskup, mons. Valter Župan, predsjednik Vije!a HBK za obitelj i predsjednik Pododbora za sadržaje pripremnog razdoblja i pretprogram uo i euharistijskog slavlja s papom Benediktom XVI. Sastavnice pretprograma na zagreba kom hipodromu predstavio je dr. Petar-Krešimir Hodži!, voditelj Ureda HBK za obitelj, izvijestivši kako se

4/2011.

planira da molitveno bdijenje, kao vrhunac duhovno-molitvene pripreme, po ne u nedjelju, 5. lipnja, u 3 sata ujutro na zagreba kom hipodromu. Potom bi uslijedio središnji dramsko-scensko-glazbeni program, ciljano prire"en za 1. nacionalni susret hrvatskih katoli kih obitelji. Budu!i da je rije o nacionalnom susretu, zamišljeno je da aktivni doprinos daju obitelji i sve!enici iz svih hrvatskih (nad)biskupija, pa su povjerenici u tom smislu preuzeli i odre"ene zadatke. Govorilo se i o provo"enju projekta »Mozaik obiteljskih prava«, odnosno katehetskih radionica nastalih na temelju Povelje o pravima obitelji Svete Stolice, a koje se u sklopu pripreme obitelji za susret s Papom ve! provode u župama diljem Hrvatske.

Tiskovni ured HBK

373

Natje aj za Bogoslovno sjemenište u !akovu (Obavijest, br. 764/2011-ad.,

Pri kraju smo još jedne školske godine kada mladi

odlu uju o svom budu!em pozivu. Izabrali su, ili otkrivaju, svoje budu!e zvanje. S pravom se nadamo da !e pojedinci osjetiti Božji poziv i odlu iti: želim biti sve enik. Tu svoju odluku priop!it !e vama, župnicima. Vi !ete im pomo!i da tu svoju odluku ostvare primanjem u Bogoslovno sjemenište u #akovu.

Postupak primanja u Bogoslovno sjemenište U Bogoslovno sjemenište prima dijecezanski biskup. Stoga se molba za primanje podnosi Nadbiskupskom ordinarijatu u #akovu. S Ordinarijatom komunicira župnik, ne kandidat osobno. Stoga vas lijepo molimo da nam ne šaljete kandidate da od nas traže informacije mimo vas i bez vas. Smatramo neprikladnim telefonske pozive kandidata koji od nas traže osnovne informacije. Sve kandidate koji nas nazovu uvijek !emo uputiti na vas, da im vi priop!ite što je potrebno. Vi !ete bolje procijeniti jesu li oni prikladni za sve!eništvo ili ne, budu!i da ih poznajete i odre"eni niz godina pratite. Nismo sposobni u jednom razgovoru, i na prvi pogled, ocijeniti prikladnost kandidata. Župnici su prva instancija za primanje u Bogoslovno sjemenište i zato ih ne želimo i ne smijemo zaobi!i. Stoga ih molimo da prihvate kandidate koji im se prijave, s njima porazgovaraju i priop!e im što se sve traži za primanje u Bogoslovno sjemenište, a tek onda, kad su procijenili da se radi o ozbiljnom i prikladnom kandidatu, neka zapo nu s procedurom primanja, prikupljaju!i tražene dokumente i proslje"uju!i ih s popratnim dopisom na našu adresu (mogu ih i osobno donijeti, s kandidatom u pratnji).

Tko može biti primljen? a) kandidati koji su završili malo sjemenište i gimnaziju na Šalati u Zagrebu b) mladi!i koji su završili neku od etverogodišnjih srednjih škola (ne mogu oni koji su završili trogodišnju srednju školu!) c) kandidati koji posjeduju dispozicije koje se traže za sve!eništvo, a navedene su u crkvenim dokumentima d) kandidati koji odgovaraju uvjetima KBF-a u #akovu. Studij na Katoli kom bogoslovnom fakultetu u #akovu sastavni je dio ovog natje aja za primanje u Bogoslovno sjemenište. Zato je potrebno obratiti pažnju na kriterije i uvjete upisa na fakultet. Pogledati na www.djkbf.hr.

Molbe za primanje u Bogoslovno sjemenište u #akovu treba dostaviti do 10. lipnja 2011. godine.

374

akovo, 15. travnja 2011.)

Potrebni dokumenti Župnik šalje sljede!e dokumente na adresu Nadbiskupskog ordinarijata, ili ih osobno donosi, s kandidatom u pratnji: 1. Molba, vlastoru no napisana na arku papira 2. Krsni list iz kojeg je vidljivo da je primio sakrament potvrde 3. Maturalna svjedodžba i svjedodžbe sva etiri razreda srednje škole 4. Curriculum vitae - životopis (neka ne bude prekratak!)

5. Domovnica i rodni list 6. Lije ni ko uvjerenje 7. Izjava kandidata o slobodnom pristupu u Bogosloviju 8. Izjava roditelja ili skrbnika o pla!anju mjese ne opskrbnine 9. Preporuka župnika za prijem u Bogoslovno sjemenište (ne za Fakultet, to !e u initi Rektorat) 10. FotograÞje (4) - za indeks.

Kandidat za Bogoslovno sjemenište ne komunicira izravno s Tajništvom KBF-a, nego preko Ordinar ata ili Rektorata Sjemeništa. Što se ti!e dokumenata koje traži Tajništvo Katoli!koga bogoslovnog fakulteta, oni se nalaze me"u dokumentima za pr em u Bogoslovno sjemenište, pa #e ih Nadbiskupski ordinar at ili Rektorat Bogoslovnog sjemeništa dostaviti Tajništvu KBF-a u $akovu.

Lijepo vas molimo, da u odgovaraju!e vrijeme, i na na in kako mislite da bi bilo najbolje, o ovom progovorite svojim župnim zajednicama, posebno mladima.

Svima pozdrav i blagoslov u Gospodinu!

Marin Sraki , nadbiskup

Klanjanje Povodom Papina dolaska, u župnoj crkvi Svih svetih u akovu slavljena je u utorak, 29. ožujka u 19.30 sati, sveta misa, nakon koje je održano i klanjanje, jedno od !etiri klanjanja predvi"enih za pripremu za susret s Papom. Misa utorkom u župnoj se crkvi ve# tradicionalno slavi za studente KBF-a, a ovoga su puta na svetu misu pozvani i mladi župa akovo I i akovo II, mladi župe Kuševac te animatori za rad s mladima "akova!ke regije.

Svetu misu predvodio je mr. Luka Marijanovi#, koji je govorio o praštanju, napominju#i kako trebamo praštati puno više no što mislimo.

Margareta Gregi 4/2011.

Slavlja potvrde u 2011. godini (Okružnica, br. 300/2011-ad., !akovo, 3. travnja 2011.)

U

vidom u prijave župnika za slavlja potvrde u župama naše Nadbiskupije, utvr"en je raspored potvrdnih slavlja u 2011 godini. Zbog njihove brojnosti, biskupi, kao redovni djelitelji, nisu u mogu#nosti osobno ih sve predvoditi. Stoga su imenovani i delegati kao djelitelji potvrde.

Slavlja potvrde bit #e prema rasporedu koji slijedi: Župa

Datum i vrijeme Potvrde

Slavonski Brod 7 Slavonski Brod 2 Semeljci Bizovac Koška Slavonski Brod 6 Tenja Slavonski Brod 1 Višnjevac Slavonski Brod 9 Osijek 11 Tovarnik Vinkovci 4 Podvinje Babina Greda Dalj Gundinci Sibinj Slavonski Brod 10 Osijek 7 Podcrkavlje Sarvaš akovo 1 Odvorci Kuševac Slobodnica Kneževi Vinogradi Draž Sikirevci Viškovci

30.4.2011. u 10.30 sati 30.4.2011. u 18.00 sati 1.5.2011. u 11.00 sati 7.5.2011. u 11.00 sati 7.5.2011. u 17.00 sati 7.5.2011. u 17.00 sati 7.5.2011. u 17.00 sati 14.5.2011. u 10.30 sati 14.5.2011. u 17.00 sati 15.5.2011. u 10.30 sati 15.5.2011. u 11.00 sati 22.5.2011. u 10.00 sati 22.5.2011. u 10.00 sati 22.5.2011. u 10.30 sati 22.5.2011. u 11.00 sati 22.5.2011. u 11.00 sati 22.5.2011. u 11.00 sati 22.5.2011. u 11.00 sati 22.5.2011. u 11.00 sati 28.5.2011. u 17.00 sati 29.5.2011. u 11.00 sati 12.6.2011. u 10.00 sati 12.6.2011. u 10.30 sati 12.6.2011. u 11.00 sati 19.6.2011. u 10.00 sati 19.6.2011. u 11.00 sati 4.9.2011. u 11.00 sati 25.9.2011. u 11.00 sati 8.10.2011. u 17.00 sati 16.10.2011. u 10.00 sati

Prema Izjavama i odlukama druge biskupijske sinode, br.

432., prije podjele sakramenta potvrde predvi"en je susret krizmatelja s potvr"enicima. Stoga ste pozvani u dogovoru s krizmateljem utvrditi datum ovog susreta.

Slavlje sakramenta potvrde pripremite imaju#i u vidu odredbe Direktorija za pastoral sakramenata u župnoj zajednici, br. 72.-79., kao i odredbe sadržane u Izjavama i odlukama druge biskupijske sinode, u br. 423.-447.

Odredbom službenog taksovnika za sakrament potvrde ubire se pristojba u visini dva aktualna misna stipendija. Polovica ide u župnu blagajnu, a drugi dio na dan potvrde treba predati krizmatelju. Vjer4/2011.

Krizmatelj mons. dr. uro Hrani!, pomo!ni biskup mons. dr. uro Hrani!, pomo!ni biskup mons. dr. uro Hrani!, pomo!ni biskup mons. Stjepan Karali!, kanonik mons. Luka Strgar, kanonik mons. dr. uro Hrani!, pomo!ni biskup mons. mr. Luka Marijanovi!, kanonik mons. dr. uro Hrani!, pomo!ni biskup mons. dr. uro Hrani!, pomo!ni biskup mons. Stjepan Karali!, kanonik mons. dr. uro Hrani!, pomo!ni biskup mons. Luka Marijanovi!, kanonik dr. Drago Tukara, kanonik mons. dr. Vladimir Dugali!, kanonik mons. dr. Pero Ara"i!, kanonik mons. Luka Strgar, kanonik mons. Stjepan Karali!, kanonik mons. dr. uro Hrani!, pomo!ni biskup dr. Antun #e"atka, kanonik mons. dr. Marin Sraki!, nadbiskup mons. dr. Marin Sraki!, nadbiskup mons. dr. uro Hrani!, pomo!ni biskup mons. dr. Marin Sraki!, nadbiskup mons. Stjepan Karali!, kanonik mons. Luka Marijanovi!, kanonik mons. Stjepan Karali!, kanonik mons. dr. uro Hrani!, pomo!ni biskup mons. dr. Marin Sraki!, nadbiskup mons. dr. uro Hrani!, pomo!ni biskup mons. dr. Marin Sraki!, nadbiskup

nicima koji oskudijevaju pristojbu treba sniziti ili oprostiti! Župnici neka skrbe oko dostojanstva krizmanih slavlja. Na slavlja potvrde neka se pozove samo jedan fotograf i snimatelj, koji neka prethodno budu upoznati s dostojanstvenim ponašanjem za vrijeme misnog slavlja. FotograÞranje za vrijeme službe rije!i i euharistijske službe treba isklju!iti. Ispred crkve treba ukloniti sve prodava!e.

Pozdrav u Gospodinu! dr. Drago Tukara, kancelar

Marin Sraki , nadbiskup i metropolit

375

Plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije Proljetno plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske

konferencije, na kojemu je najviše pozornosti posve#eno onome što je dosad u!injeno i što još treba u!initi u pripremi za Papin dolazak u Hrvatsku, zapo!elo je 29. ožujka u novoj zgradi HBK na zagreba!kom Ksaveru. Najavljuju#i i ostale teme zasjedanja, predsjednik HBK, "akova!ko-osje!ki nadbiskup Marin Sraki#, kazao je da #e biskupi uputiti pismo vjernicima u povodu popisa stanovništva koji #e se održati u travnju. Biskupi #e na zasjedanju razmotriti i dotjerani tekst pastoralnih smjernica za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu koje je priredilo Vije#e za laike HBK. Odre"eno vrijeme biskupi #e posvetiti i izvještajima predsjednika Komisija, Vije#a i Odbora HBK. Osvrnuvši se na doga"aje u proteklom razdoblju, nadbiskup Sraki# podsjetio je na dva izvanredna zasjedanja na kojima je glavna tema bilo apostolsko putovanje pape Benedikta XVI. u Hrvatsku u povodu Nacionalnog susreta katoli!kih obitelji. Održano je i zajedni!ko zasjedanje biskupa HBK i BK BiH na kojemu su razmatrani oblici suradnje na podru!jima od zajedni!kog interesa.

Nadbiskup Sraki# istaknuo je i da je od posljednjeg zasjedanja poludovršena zgrada HBK na Ksaveru, koja je predstavljena na konferenciji za novinare, a u me"uvremenu je održan i pastoralno-katehetski kolokvij kojemu su nazo!ni sve#enici dali punu podršku i izrazili zadovoljstvo njegovim sadržajem.

Konferencija za novinare o temama i zaklju!cima ovoga zasjedanja bit #e u !etvrtak, 31. ožujka, u 12 sati u zgradi HBK na Ksaveru. Na zasjedanju, uz !lanove HBK, sudjeluju i apostolski nuncij u Hrvatskoj, nadbiskup Mario Roberto Cassari, te predstavnici susjednih biskupskih konferencija.

Konferencija za novinare o temama i zaklju!cima 42. plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije održana je u !etvrtak, 31. ožujka, u sjedištu HBK na Ksaveru. Predsjednik Odbora HBK za sredstva društvenih komunikacija, rije!ki nadbiskup Ivan Dev!i#, istaknuo je da je glavna tema bila priprema dolaska pape Benedikta XVI., a jedna od to!aka drugo !itanje dokumenta HBK o apostolatu laika, koji je pripremilo Vije#e za laike. Predvi"a se da #e dokument nakon tre#eg !itanja, na jesenskom zasjedanju biti i usvojen. Na zasjedanju su podnesena i izvješ#a o radu pojedinih tijela HBK, kao i godišnje izvješ#e o Hrvatskom papinskom zavodu sv. Jeronima u Rimu. Biskupi su sa zasjedanja uputili poruku vjernicima u povodu popisa stanovništva te odredili Dan molitve za Domovinu – petak, 8. travnja.

Pomo#ni zagreba!ki biskup Mijo Gorski, koji je ujedno i predsjednik Odbora Zagreba!ke nadbiskupije

376

za Papin dolazak, novinare je upoznao s tijekom priprema te podsjetio na program Papina posjeta koji je u znaku obitelji. Na zasjedanju se raspravljalo o svim pojedinostima vezanima uz sadržaj i tehni!ka pitanja, a biskup Gorski najavio je i konferenciju za novinare koja #e se održati za desetak dana, kada #e biti sve to predstavljeno javnosti.

Predsjednik Vije#a za misije HBK, hvarsko-bra!koviški biskup Slobodan Štambuk, podsjetio je kako u raznim zemljama na svim kontinentima djeluje oko stotinu hrvatskih misionara i misionarki. Izvijestio je da je 28. ožujka izvršena primopredaja u uredu Papinskih misijskih djela, te je mjesto ravnatelja od dr. Milana Špehara preuzeo vl!. Antun Štefan. Novinare je upoznao i s !injenicom da su misionari, osim što su prvi navjestitelji evan"elja i vjere, i graditelji bolnica, škola; oni su prvi odgojitelji tih ljudi, a neki naši misionari su i pisci i njihovih gramatika, te prevoditelji Biblije. Na kraju je biskup Štambuk najavio godišnji susret hrvatskih misionara koji #e se ove godine po!etkom srpnja održati u Varaždinu.

Gospi#ko-senjski biskup Mile Bogovi# izvijestio je novinare da je HBK na ovom zasjedanju osnovala novo tijelo. Rije! je o Komisiji za hrvatski martirologij. Cilj je Komisije odazvati se pozivu Ivana Pavla II. koji je na pragu tre#eg tisu#lje#a pozvao sve narode da popišu svoje mu!enike koji su znali živjeti i umrijeti za druge. Biskup Bogovi# podsjetio je kako smo u !ast hrvatskih mu!enika sagradili crkvu na Udbini, koja je blagoslovljena, a ove #e godine biti i posve#ena. Komisiju !ini šest sve#enika, te stru!njaci povjesni!ari, a Komisija #e ujedno biti i subjekt koji #e mo#i odgovarati na pitanja s toga podru!ja, bila da ona dolaze od strane Vlade ili drugih institucija.

Biskup Bogovi# predstavio je i Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunisti!kih zlo!ina nakon II. svjetskog rata. Biskupi podržavaju zakon, te #e sa svoje strane u!initi da bude i proveden. Istaknuo je i kako biskupi podržavaju i obilježavanje dana žrtava totalitaristi!kih režima, i predlažu da obilježavanje bude izme"u 23. kolovoza i 9. rujna, kada slavimo Dan hrvatskih mu!enika. Tako"er je napomenuo kako biskupi podržavaju i napore MUP-a da se istraže zlo!ini nad žrtvama koje se nalaze u masovnim grobnicama, te da se ukaže na njihove po!initelje. Biskup Bogovi# pojasnio je i inicijativu »svehrvatskog groba«, koja nije bila tema na zasjedanju. Prijedlog je da bude na Krbavskom polju, podno crkve Hrvatskih mu!enika. Namjera je da se na jednom mjestu izgradi svehrvatski grob gdje bi bile položene kosti iz svih grobišta i jama gdje su stradalnici ba!eni da im se zatre ime i trag. IKA 4/2011.

Sve enici jubilarci 2011.

(Obavijest, br. 305/2011-ad., !akovo, 12. travnja 2011.)

Dijamantni jubilej – 70. obljetnicu sve eništva (1941.-2011.) – slavi: Mons. Gejza Varga, biskupski vikar za vjernike Ma"are Zlatni jubilej – 50. obljetnicu sve eništva (1961.-2011.) - slave: 1. fra Krešimir Borkovi#, OFMcap, gvardijan u Osijeku 2. vl!. Franjo Ivi#, župnik u Soljanima 3. vl!. Stjepan Kokanovi#, župnik u miru u akovu 4. dr. sc. Slavko Platz, profesor u miru u akovu 5. vl!. Petar Šok!evi#, župnik u miru u akovu.

Srebrni jubilej – 25. obljetnicu sve eništva (1986.-2011.) - slave: 1. mons. dr. sc. uro Hrani#, pomo#ni biskup i generalni vikar 2. vl!. Antun Farkaš, župnik u Ruš!ici. $estitamo jubilarcima i zahvaljujemo na 25 i 50 godina služenja Bogu i narodu! U vremenima koja dolaze, neka ih prati Božji blagoslov i uspjeh u svim povjerenim poslovima ili zasluženom miru! dr. Drago Tukara, kancelar

Marin Sraki , nadbiskup

Spomendan žrtvama komunisti!kog terora U

Vukovaru je u utorak, 12. travnja, obilježen spomendan žrtava komunisti!kog terora, stradalima istoga dana 1945. godine, nakon ulaska partizanske vojske u grad. Tom je prigodom nakon molitve kod spomen-križa u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio misno slavlje za sve vukovarske žrtve pora#a. U vukovarskoj »kristalnoj no#i« 12. travnja 1945. godine ubijeno je oko 300 ljudi, uglednih i obrazovanih Vukovaraca, a u idu#im mjesecima njih još toliko. Kod spomen-križa vijence su položila izaslanstva djece poginulih o!eva, ogranka Matice hrvatske Vukovar, Udruge Nijemaca i Austrijanaca te Grada Vukovara i Vukovarsko-srijemske županije. Pozdravljaju#i okupljene, gvardijan franjeva!kog samostana u Vukovaru, fra Gordan Propadalo, rekao je kako u Hrvatskoj postoji stotine jama u kojima su završile nedužne žrtve pora#a, podsjetivši da Vukovar, uz mnogobrojne poginule i stradalnike Domovinskoga rata, ima, na žalost, i žrtve komunisti!kog terora. Predvode#i molitvu za žrtve pora#a, biskup Mrzljak, koji je i osobno tog nadnevka ostao bez oca, rekao je kako !ovjek !esto nema rije!i pred pojedinim zbivanjima te se tada oslanja na Božju rije!.

U propovijedi je biskup Mrzljak rekao kako u korizmenom hodu vjernik može uspore"ivati svoj životni put i pojedina zbivanja iz povijesti svog naroda s doga"ajima iz posljednjih dana Isusova života. Spomenuvši kako je Pilat, premda na Isusu nije našao nikakve krivice, udovoljio želji razjarenog mnoštva te ga osudio, naglasio je da

4/2011.

se i danas doga"aju su"enja u kojima se !esto ne sudi po pravdi nego po razli!itim interesima.

Ipak, Pilat je dopustio da se Isusovo tijelo pokopa, a mnogim žrtvama pora#a i drugih stradanja nije dopušten ni taj normalan !in ljudskog poštovanja.

Rekavši kako je sam Isus, raspet na križu, molio »O!e, oprosti im jer ne znaju što !ine«, biskup Mrzljak pozvao je okupljene na ljubav i praštanje te na molitvu za sve žrtve koje se ne smiju zaboraviti, bez obzira na to što bi takva zbivanja mnogi najradije prešutjeli i zaboravili. Uz mnogobrojne vjernike iz Vukovara, u molitvi kod spomen-križa i misnom slavlju sudjelovali su i hodo!asnici iz $akovca, !lanovi Zrinske garde $akovec i pripadnici Policijske uprave me"imurske, koji su toga dana obišli mjesta stradanja u Domovinskom ratu, na kojima su poginuli i nestali i mnogi branitelji iz Me"imurja. Njihovo hodo!aš#e prire"eno je na poticaj biskupa Mrzljaka, !lana Zrinske garde. IKA

377

Sveti !etvrtak 2011. godine (Obavijest i poziv, br. 732/2011., !akovo, 11. travnja 2011.)

Svim sve enicima u akova!ko-osje!koj nadbiskupiji Draga bra o sve enici!

Prema propisanim obredima, na Sveti !etvrtak slavit emo Misu posvete ulja u "akova!koj prvostolnici.

Pozivam stoga sve prezbitere naše Nadbiskupije, biskupijske i redovnike, da 21. travnja 2011. godine do"u u #akovo kako bismo obnovili svoja sve eni!ka obe anja i posvjedo!ili svoje zajedništvo.

Misa posvete ulja zapo et !e u 9.00 sati. Svi budite u sakristiji katedrale najkasnije do 8.40 sati. Za koncelebraciju obavezno ponesite albu i bijelu štolu.

Poslije mise i kra e stanke okupit emo se u Metodovoj dvorani u Sve eni!kom domu. Upoznat emo se

s važnijim datumima i aktualnostima iz života naše mjesne Crkve i izmijeniti uskrsne !estitke. Susret emo završiti za bratskim stolom u Bogoslovnom sjemeništu!

Sve vas, bra o sve enici, s radoš u o!ekujem u #akovu! Dobro došli!

Gospodin bio s Vama! dr. Drago Tukara, kancelar

Marin, nadbiskup

P.S. Za ulja se iz župne blagajne upla uje 50,00 kuna u Ekonomatu Nadbiskupije ili prvim obra!unskim listom!

Braniteljski Križni put sa svije ama S

udjeluju i u petak, 1. travnja, u ve!ernjim satima na Križnom putu sa svije ama za branitelje i stradalnike Domovinskoga rata, organiziranom po prvi puta u Slavonskom Brodu u Tvr"avi, novijem podru!ju u !ijem se središtu brigom Grada obnavlja tvr"avska kapela, mnogobrojni su vjernici doživjeli taj prostor kao Koloseum u malom.

Križni put održan je u organizaciji župe Gospe Brze Pomo i i suradnji s Gradom i koordinacijom udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, a na inicijativu doma eg župnika Ivana Leni a, sa željom da prostor Tvr"ave obogate duhovnim sadržajima krš anskoga karaktera.

Kao što su spremno s krunicom oko vrata branili našu domovinu, toga su dana brojni branitelji u sve!anim odorama, !lanovi njihovih obitelji te !lanovi brojnih udruga proizišlih iz Domovinskoga rata, dostojanstveno nosili križ i svije e, predaju i ih jedni drugima od postaje do postaje koje su bile ozna!ene bakljama. U smiraju ve!eri Tvr"avom su odzvanjale rije!i Križnoga puta koje su protekle godine napisali i prvi puta u Franjeva!kom samostanu predvodili branitelji i !lanovi njihovih obitelji. Posebno su bile dirljive molitve na kraju svake postaje koje su napisala i !itala djeca poginulih branitelje. Kao branitelj i prvi sin Grada, križ je prvi ponio slavonskobrodski gradona!elnik Mirko Duspara, a sa zadnje ga je postaje do oltara donio Branko Poli , branitelj iz Požege.

378

Pobožnosti Križnoga puta prethodila je u crkvi Gospe Brze Pomo i misa za sve poginule i stradale u Domovinskom ratu, koju je predvodio Stanislav Šota, nadbiskupijski povjerenik za pastoral branitelja i stradalnika Domovinskoga rata koji je uz "akone i bogoslove predvodio i Križni put.

Sukladno poticaju Komisije HBK »Iustitia et pax«, posebna nakana kod mise i na križnom putu bila je i molitva za pravednu presudu hrvatskim generalima u Haagu. Križni put završen je tihom mimohodom prisutnih do spomenika poginulim braniteljima ispred KKD »Ivana Brli -Mažurani «, gdje su položili lampione. Misu i Križni put pjesmom je animirala ženska pjeva!ka skupina »Ad Astra«. Brankica Luka!evi"

4/2011.

Nadbiskup Sraki primio poljskog veleposlanika Veleposlanik Republike Poljske Wies$aw Tarka i

poljski konzul u RH Pawel Sokolowski posjetili su u ponedjeljak, 4. travnja, "akova!ko-osje!kog nadbiskupa Marina Sraki a. U društvu studentskog kapelana p. Arkadiusza Krasickog (tako"er Poljaka) te profesora KBF-a u #akovu dr. sc. Stjepana Radi a, u opuštenoj i srda!noj atmosferi u Nadbiskupskom domu u #akovu veleposlanik i nadbiskup dotakli su se brojnih pitanja iz društvenoga i crkvenog života. Nadbiskup je goste kratko upoznao s povijesnim vezama Biskupije s poljskom kneginjom Salomeom, ali i sa sadašnjim stanjem. Veleposlanika Tarka zanimao je aktualni odnos katolika prema drugim vjerni!kim zajednicama, pri !emu je nadbiskup istaknuo važnost ekumenskog dijaloga koji se vodio još za vrijeme Domovinskoga rata na neutralnom terenu pa sve do danas, kada taj dijalog ima svoju redovitost i ustaljenost. Isto tako, bilo je razgovora o trenutnoj ekonomskoj situaciji, glede !ega je nadbiskup pokazao pastirsku zabrinutost i nadu »da se slavonski !ovjek uvijek znao nositi s krizama«, pokazuju i pritom svoju duboku uvjerenost da e to znati i u ovo vrijeme.

Razgovaralo se i o skorom ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Poljski veleposlanik ovdje je posebno istaknuo važnost hrvatskog ulaska u EU, kao i razne dobrobiti na kojima e Hrvatska participirati svojim ulaskom u EU. Istaknuvši da izme"u Hrvatske i Poljske nema nikakvih otvorenih pitanja, ve štoviše, da su ti odnosi na iznimno dobroj razini, gosti su prenijeli punu potporu Vlade Republike Poljske hrvatskom ulasku u Europsku uniju. Od posebnog zna!enja nadbiskupu Sraki u bilo je iskustvo polj-

skog ulaska u zajednicu europskih zemalja, naro!ito iskustvo s poljoprivredom. Veleposlanik Tarka pritom je istaknuo upravo poljoprivredu kao iznimno dobar primjer - od prvotne suzdržanosti i bojazni da e poljoprivreda op enito izgubiti, došlo se do stanja da je novim ulaganjima i tehnologijom poljska poljoprivreda ulaskom u Europsku uniju upravo proÞtirala, što su zapravo omogu ili Europski fondovi.

Ovdje je veleposlanik ukazao na jednu od temeljnih vrijednosti Europske unije prema novim !lanicama, a to je upravo princip solidarnosti.

Bila je ovo ujedno i prilika da se nadbiskup Sraki i njegovi gosti iz Poljske spomenu iznimnoga društveno-politi!kog doprinosa pape Ivana Pavla II. Europi i cijelom svijetu, poglavito kada se radi o padu totalitarnog sustava komunizma, ali i op enito njegova zalaganja u promicanju op ehumanih i društvenih vrijednosti. Susret je završio razmjenom darova, a gosti su iskoristili posjet #akovu da obi"u i "akova!ku katedralu. Anica Banovi"

Nove službe i dekreti • Dekretom nadbiskupa Marina Sraki a (br.

666/2011.) pre!. Antun Drenjan!evi", danom 14. travnja 2011., razriješen je službe župnika župe Sv. Mihaela arkan"ela u Donjem Miholjcu te danom 15. travnja 2011. umirovljen (br.

667/2011); • Vl!. Zvonimir Martinovi", danom 14. travnja 2011., razriješen je službe župnog vikara u župi Uzvišenja svetoga Križa u Osijeku 6 (br.

660/2011.) te danom 15. travnja 2011. imenovan župnikom u župi Sv. Mateja apostola i evan"elista u Viškovcima (br. 661/2011.); • Vl!. dr. Stanislav Šota, danom 14. travnja 2011., razriješen je službe župnika u župi Sv. Mateja apostola i evan"elista u Viškovcima (br.

4/2011.

662/2011.) te danom 15. travnja 2011. imenovan župnikom u župi Sv. Leopolda Mandi a u Slavonskom Brodu 6 (br. 663/2011.); • Vl!. Josip Antolovi", danom 14. travnja 2011., razriješen je službe župnika u župi Sv. Leopolda Mandi a u Slavonskom Brodu 6 (br. 664/2011,) te danom 15. travnja 2011. imenovan župnikom u župi Sv. Mihaela arkan"ela u Donjem Miholjcu (br. 665/2011.); • Vl!. Željko Grigi", danom 14. travnja 2011., razriješen je službe župnog vikara u župi Sv. Mihaela arkan"ela u Donjem Miholjcu (br.

668/2011.) te danom 15. travnja 2011. imenovan župnim vikarom u župi Uzvišenja svetoga Križa u Osijeku 6 (br. 669/2011.).

Tiskovni ured

379

Preduskrsna konferencija za medije mons. Marina Sraki a akova!ko-osje!ki nadbiskup i metropolit, mons. dr. Marin Sraki , održao je 19. travnja u Nadbiskupskom domu u #akovu konferenciju za medije te uputio svoju Pastirsku uskrsnu poruku pod naslovom »Bog uskrisi Isusa i dade mu da se o!ituje.

On nam naloži propovijedati i svjedo!iti« (usp. Dj 10,34-43). »Krš anska vjera ra"ala se iz svjedo!anstava pojedinaca, te oblikovala crkvenu zajednicu kao obitelj. Ispovijedanje krsne vjere u Isusa Krista, uskrsloga od mrtvih, za Crkvu je bio plod pristanka uma i srca, koji je o!itovan u osobnoj vjeri i doga"aju milosne preobrazbe te !inu svjedo!enja«, rekao je nadbiskup te istaknuo: »Crkva je vjeru svjedo!ila, po!evši od Petra i ostalih Isusovih apostola, preko njihovih nasljednika, sve do naših dana. No, današnje vrijeme nove evangelizacije zahtijeva povratak na izvorna iskustva i svjedo!anstva vjere Pracrkve te ponovno tuma!enje i svjedo!enje sadržaja i otajstva Uskrsa našim suvremenicima u sekulariziranom hrvatskom društvu.« Povratak na izvore zna!i obra enje, pojasnio je mons. Sraki , uzvratni vjerni!ki odgovor na ponudu Božje ljubavi u Kristu, raspetome i uskrslome.

U svjetlu svjedo!anstva za budu nost obitelji, nadbiskup je istaknuo i prvi Nacionalni susret hrvatskih katoli!kih obitelji i apostolski pohod pape Benedikta XVI. te rekao: »O!ekujemo da nam u ovom važnom trenutku povijesti za hrvatski narod ponovno prozbori Petar i da nam njegova rije! postane svjetlo i putokaz u izlasku iz ozbiljne vrijednosne, gospodarske i politi!ke krize te popratne zabrinutosti i malodušnosti gra"ana, iza !ega se zapravo nalazi duboka kriza duha.« Mole i snagu uskrsne preobrazbe i svjedo!ko suo!avanje s razli!itim kušnjama i izazovima osobnoga, društvenoga, gospodarskoga i politi!kog života, zajedno s pomo nim biskupom "akova!koosje!kim, mons. #urom Hrani em, mons. Sraki je svim sve enicima, redovnicima i redovnicama, vjerou!iteljima i župnim suradnicima, vjernicima i ljudima dobre volje poželio blagoslovljen Uskrs.

U drugom dijelu konferencije medijski djelatnici imali su priliku postavljati pitanja o životu Crkve, napose #akova!ko-osje!ke nadbiskupije. U ozra!ju presude hrvatskim generalima u Haagu, pitali su mons. Sraki a što poru!iti generalima i kako u takvoj atmosferi proslaviti Uskrs. Nadbiskup je istaknuo kako službena izjava biskupa HBK još nije objavljena, no izjava »Iustitie et pax«, u kojoj su dali ocjenu suda koji je izrekao presudu te propuste koje je Hrvatska sa svoje strane u!inila, pokazala se istinitom. Hrvatski biskupi osobno su pozivali na dostojanstvo, rekao je mons. Sraki i nastavio: »Tu je prije svega !u"enje nad onim što je izre!eno, jer to nije presuda generalima nego Hrvatskoj, hrvatskome narodu. Za!u"uju e je da se upravo na primjeru Hrvatske pokazalo kako se odluke ne donose na te-

380

melju internacionalnoga prava, nego na temelju kriterija koji su se stvarali u tužilaštvu Haaškoga suda.

To je ne samo povreda hrvatskoga naroda, nego i povreda op eljudskoga prava. U ovom trenutku mi stojimo uz generale, koji su bili spremni braniti integritet Hrvatske, stojimo uz njihove obitelji i naš narod, i dijelimo gor!inu koju svi zajedni!ki nosimo u svojoj nutrini.« Nadbiskup je izrazio svoje o!ekivanje da se u toj bitki, koja je u ovom trenutku izgubljena, ne izgubi i rat. »Treba znati izgubiti, tako da gubitak zajedni!kim silama pretvorimo u dobitak.

Treba prona i mogu nosti i prezentirati svijetu pravu istinu, a ne da se istina kroji po ne!emu što nema veze s njom. Istinu treba stalno ponavljati, i tu mi Hrvati griješimo jer smatramo da je svima sve jasno.

Hrvatsku treba prikazati u pravom svjetlu, uzimajui u obzir i povijest, ali i budu nost.« Medijske djelatnike zanimalo je i ho e li nadbiskup podržati nastojanje za spas rodilišta u #akovu, koje je ve godinu i pol dana zatvoreno. »Neobi!no je da je prije nekoliko godina "akova!ko rodilište dobilo priznanje za izuzetno dobru organiziranost, a sada je zatvoreno. No, tako je kada novac igra glavnu ulogu. Podržavam ponovno otvaranje rodilišta u #akovu i smatram da #akovo ne treba zanemarivati samo zato što nije u središtu javne pozornosti.« Odgovaraju i na pitanje o rodilištu, mons. Sraki je spomenuo i "akova!ku Ergelu, rekavši: »Kada se neke povijesne !injenice žele prekrižiti, treba se pitati imamo li budu nost. Narod koji zanemaruje povijest nije zaslužio da ima budu nost«, spomenuvši pritom i položaj Slavonije i njezinih predstavnika u hrvatskom društvu. »Možda bismo trebali malo druga!ije voditi slavonsku politiku. Na!in na koji se naši predstavnici bore za Slavoniju nije dobar i to stvara još ve i jaz izme"u Slavonije i ostatka Hrvatske. Ti nastupi izazivaju jaz posebno kada se pretvore u osobna vrije"anja i naravno da tada nitko ne e do i i zastupati nas. Treba voditi poštenu borbu, zato imamo Sabor, !iji se rad ne smije pretvoriti u osobna razra!unavanja«, zaklju!io je konferenciju za medije mons. Sraki . Martina Kuveždanin 4/2011.

O stanju i perspektivama hrvatske poljoprivrede P

etnaesti susret djelatnika u strana!kom i politi!kom životu s podru!ja #akova!ko-osje!ke nadbiskupije, na kojem se promišljalo o stanju i budu im perspektivama razvoja hrvatske poljoprivrede, održan je u utorak, 12. travnja, u prostorijama Katoli!koga bogoslovnog fakulteta u #akovu. Susret je organizirao Ured za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja, na !elu s voditeljem, prof. dr. sc. Vladimirom Dugali em, koji je moderirao susret. Okupljenim politi!arima uvodno se obratio pomo ni biskup "akova!ko-osje!ki, mons. #uro Hrani , pozdravljaju i ih u ime nadbiskupa Marina Sraki a, koji je bio sprije!en odazvati se susretu jer je u službi predsjednika HBK nazo!io susretu u Zagrebu s vatikanskom delegacijom za pripremu Papina pohoda Hrvatskoj. Iako opravdano odsutan, nadbiskup Sraki je za sudionike susreta pripremio poklon – Familiaris consortio – apostolsku pobudnicu blagopokojnog pape Ivana Pavla II. o zada ama krš anske obitelji u suvremenom svijetu, i danas aktualan i vrijedan dokument.

Biskup Hrani ustvrdio je kako je Slavonija danas, na žalost, jedna od najsiromašnijih regija Hrvatske, koja se suo!ava s bolnom !injenicom da njezini mladi i !itave obitelji, pritisnuti besperspektivnoš u života u nekim selima i gradovima, odlaze u druge krajeve Hrvatske ili inozemstvo. »Stanje i problemi u poljoprivredi predmet su brojnih rasprava i prijepora, pa i uzrok prosvjeda na našim cestama. Kako se uz brojne odgode i poteško e približavamo Europskoj uniji, otvorena pitanja i odgovori na njih postaju još urgentniji«, rekao je, me"u ostalim, biskup Hrani .

O prednostima i slabostima Gost susreta i uvodni!ar u temu bio je gospodin Friedrich Jakupec, regionalni savjetnik za ekonomski razvoj Vukovarsko-srijemske županije, Austrijanac podrijetlom iz Vukovara, kojega Þnancira njema!ka vlada preko organizacije »Centar za me"unarodne migracije i razvoj«, kako bi pomogao što kvalitetnijem i korisnijem korištenju sredstava fondova Europske unije. G. Jakupec održao je predavanje na temu »SWOT analiza hrvatske poljoprivrede: snage – slabosti – mogu nosti – prijetnje«. »Važnost poljoprivrede kao strateškog gospodarskog sektora nije prepoznala niti jedna hrvatska vlada, kao što to rade vlade zapadnih zemalja u !ijim parlamentima poljoprivredni sektor igra važnu ulogu. Hrvatska vlada poljoprivredi ne daje punu potporu i stanje je nezadovoljavaju e«, kriti!ki se na probleme osvrnuo g.

Jakupec te je, izme"u ostaloga, posebno naglasio da nisu na pravi na!in iskorišteni bogati prirodni resursi u Hrvatskoj: 1,3 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, nezaga"eno i kvalitetno tlo, vodeni resursi za navodnjavanje, kao i blizina europskog tržišta.

4/2011.

Iznio je porazne podatke iz Ma"arske, Slova!ke i %eške, gdje je ulaskom u EU gotovo 60 posto poljoprivrednika izgubilo egzistenciju jer se nisu prilagodili. »Obnovom prora!una od 2014. godine Europska unija uvodit e nove mjere, što e donijeti velike probleme svim zemljama, pa i Hrvatskoj, kao najnovijem !lanu Zajednice. Subvencije e biti zna!ajno srezane, neslužbeno, 30-50 % manje nego danas.

Najve i gubitnici bit e poljoprivrednici tzv. ravnog zemljišta, kakva je slavonska regija, a šansu e imati organska proizvodnja vo a i povr a te sto!arstvo.

Dok se god poljoprivrednici ne ujedine, odnosno ne prihvate zadruge, klastere, dok više ne ulože u obrazovanje poljoprivrednika, ne u!ine dostupnima hladnja!e i skladište, ne riješe se zastarjele uzgojne tehnologije i ne krenu s razvojem prera"iva!ke industrije, ne e znati preživjeti na europskom tržištu«, upozorio je g. Jakupec, izražavaju i nadu da hrvatski poljoprivrednici ne e doživjeti takvu sudbinu.

Zaklju!ak njegova predavanja je da su snage hrvatske poljoprivrede kvaliteta tla, okoliš, dostupnost poljoprivrednog zemljišta, klima, blizina tržišta EU i vodni izvori, a da mogu nost razvoja vidi u poboljšanju proizvodnje i kvalitete proizvoda, izvozu na tržište EU, organskom uzgoju i doma im maloprodajnim lancima. Nasuprot tome, kao slabosti je naveo slabu berbu (po hektaru), tehnologiju (znanje), produktivnost, politi!ku podršku i infrastrukturu (logistiku), a kao prijetnje istaknuo faktor nezaposlenosti, EU-unutarnje tržište, kašnjenje u prilagodbi, »uskogrudna razmišljanja« (neprihva enost zadruga, klastera od strane poljoprivrednika) i prilagodbu EU s politikom poticaja. Nakon predavanja uslijedila je zauzeta i živa rasprava u kojoj je, izme"u ostaloga, bilo rije!i o problemima s kojima se susre e slavonski poljoprivrednik i gdje je re!eno kako svi koji se bave politikom moraju pokretati projekte te preuzeti odgovornost za svoje sugra"ane i u!initi sve kako bi što lakše prihvatili obveze koje e Unija nametnuti.

Anica Banovi"

381

O vjerskom odgoju u predškolskim ustanovama Susret ravnatelja, voditelja pedagoških službi i pe-

dagoga te odgojiteljica u vjeri u predškolskim ustanovama održan je 9. travnja na Katoli!kom bogoslovnom fakultetu u #akovu. Susret je organizirao Katehetski ured #akova!ko-osje!ke nadbiskupije, pod vodstvom v. d. predstojnice, dr. Teute Rezo, koja je moderirala susret. Prisutne djelatnike u predškolskim ustanovama pozdravio je "akova!ko-osje!ki nadbiskup mons. dr. Marin Sraki . »Božja je zapovijed i zamisao da se rodimo u obitelji i budemo odgojeni u obitelji, a toj obitelji treba pomo i kada je rije! o vjerskom odgoju. Znamo da se ne radi o vjeronauku, ve o vjerskom odgoju koji djetetu želi dati snažniji vjerski temelj«, rekao je mons. Sraki . Predavanja za prisutne odgojitelje, ravnatelje i pedagoge održala je Brankica Blaževi , viša savjetnica za predškolski vjerski odgoj pri Nacionalnom katehetskom uredu HBK. Savjetnica je izložila program katoli!kog vjerskog odgoja i prikazala na koji na!in on može biti uklopljen u predškolske ustanove. Važno je uputiti roditelje, istaknula je viša savjetnica Blaževi , pojasniti što obuhva a vjerski odgoj te re i da takav odgoj nije druga!iji po na!elima, ve po sadržaju i vrednotama koje promi!e, a koje nastoje odgojiti cjelokupnu osobnost djeteta, i duhovnu dimenziju i moralne vrednote. Da bi vrti mogao imati veriÞcirani program vjerskoga odgoja, uz dobru volju i želju stru!ne službe te ravnatelja, potrebno je imati barem jednog educiranog odgojitelja, kao i roditelje koji žele vjerski odgajati svoju djecu. U vrijeme koje je pred nama, prije upisa djece u predškolske ustanove, bilo bi dobro da župnici upute roditelje i posvijeste im da imaju pravo tražiti vjerski odgoj za svoje dijete, te da ih u župama upoznaju s odgojiteljem u vjeri, složili su se prisutni odgojitelji. U svom drugom izlaganju viša savjetnica je prikazala kako se kateheza Dobrog

pastira može izvesti u korelaciji s drugim aktivnostima u vrti u. Nakon izlaganja prisutni ravnatelji, pedagozi i odgojitelji uklju!ili su se u raspravu, tražili su odgovore na svoja pitanja i dileme, te su svojim do sada ste!enim iskustvima pridonijeli promišljanju o trenutnom položaju vjerskoga odgoja u predškolskim ustanovama.

Susretu je prisustvovao i pomo ni biskup "akova!ko-osje!ki, mons. dr. #uro Hrani , predsjednik Vije a za katehizaciju pri HBK. Mons. Hrani je istaknuo kako ga na razmišljanje poti!e !injenica da se skoro 90% roditelja odlu!uje za vjeronauk kada upisuje djecu u osnovnu školu, no nije mu jasno zašto ti roditelji ve u vrti u ne traže vjerski odgoj za svoje dijete. Naglasio je nužnost ulaženja u problematiku te potrebu da se djetetu svake obitelji koja to želi, osigura mogu nost vjerskoga odgoja. Važno je poštovati pravo svakoga !ovjeka, stvarati pluralno društvo u kojemu se trebamo tolerirati i dopustiti da se razli!itoš u me"usobno oboga ujemo. U tom oboga ivanju, prava nas, katolika, i prava naše djece, nikoga ne trebaju ugrožavati, ve svatko treba imati mogu nost rasti u onome što jest, naglasio je mons. Hrani . Martina Kuveždanin

O Nadbiskupijskom pastoralnom vije u Tre a koordinacija voditelja Ureda i povjerenika

Pastoralnog centra #akova!ko-osje!ke nadbiskupije održana je 7. travnja u Sve eni!kom klubu Nadbiskupskog doma u #akovu. Sudionike koordinacije pozdravio je dr. Stanislav Šota, koordinator Pastoralnog centra, te iznio cilj susreta - promišljanje o sastavu Nadbiskupijskog pastoralnog vije a. Pomo ni biskup "akova!ko-osje!ki, mons. dr. #uro Hrani , u svojoj je uvodnoj rije!i posvijestio narav, strukturu i karakter Nadbiskupijskog pastoralnog vije a te njegovu ulogu u mjesnoj Crkvi. Istaknuo je kako se s osnivanjem ne žuri jer se

382

ne želi samo zadovoljiti formu, ve odabrati kvalitetne ljude koji e promišljanjem i savjetima utjecati na pastoralno djelovanje #akova!ko-osje!ke nadbiskupije.

Na jesenskim dekanatskim koronama sve enici su imali zadatak predložiti kompetentne ljude razli!itog proÞla i struke, spremne za zalaganje u provo"enju odluka ovoga vije a u svoje podru!je.

Razmotreni su pristigli prijedlozi, te predloženo da se, dok ne bude konstituirano Pastoralno vije e, u #akova!ko-osje!koj nadbiskupiji nastavi Godina župne kateheze, s posebnim naglaskom na katehezu odraslih. Matina Kuveždanin

4/2011.

Neraskidiva povezanost vjere i kulturne baštine S namjerom da pruži svoj pastoral-

ni doprinos njegovanju, osvježavanju i daljnjem razvoju kulturnog stvaralaštva prožetog krš anskim duhom, a koji je u uskoj povezanosti s liturgijskim životom Crkve, Ured za pastoral tradicijske kulture #akova!ko-osje!ke nadbiskupije organizirao je u subotu 26. ožujka, u prostorijama KBF-a u #akovu seminar za voditelje kulturno-umjetni!kih društava i djelatnike u tradicijskoj kulturi. Obzirom na bogatstvo hrvatske kulturne baštine, Ured je posebnu pozornost želio posvetiti onim obi!ajima u !ije su korijene ugra"eni vjerski elementi, kao i pu!kim pobožnostima koje izviru iz liturgije, ali su inkulturirane i neodvojive od tradicijske kulture, pa je seminar organiziran na temu »Proljetnih ophoda« i obi!aja vezanih uz crkvene blagdane u proljetnom vremenskom razdoblju.

Stotinjak sudionika pozdravio je pomo ni biskup #uro Hrani , rekavši kako je neka sredina prožeta evan"eljem onoliko koliko je evan"eljem prožeta kultura, tradicija, svakodnevni život, ono što !ovjek preta!e u ostavštinu koja ostaje poslije njega. »Imamo blago – blago plemenitosti, ljubavi prema domovini i kraju, u koje je utkano mnogo bogoljublja i sa svoje strane želimo pridonijeti oplemenjivanju tog blaga«, rekao je biskup, podsjetivši na komunisti!ka vremena kada je KUD-ovima u!injeno nažao jer se tradicijsku kulturu nasilno htjelo odvojiti od onoga iz !ega je izrasla – mira i ozra!ja župnih zajednica i liturgijske godine. Zahvalio je Odboru za pastoral tradicijske kulture za predanost, a nazo!ne potaknuo da se ne umore kada nai"u na poteškoe te budu ponosni na svoj rad. G"a Marija Maslov, voditeljica Odbora, podsjetila je na projekte koji su održani u proteklih godinu dana, naglasivši kako su kulturno naslije"e i vjera neraskidivo povezani i me"usobno isprepleteni te kako je upravo Crkva stoljeima !uvala identitet hrvatskog naroda, a ponekad bila i jedini !uvar kulture i naslije"a.

i duhovskih ophoda (kraljice, kraljevi, ljelje), a kao izvore je navela izdanja »Godina dana hrvatskih narodnih obi!aja« Milovana Gavazija i »Otok« Josipa Lovreti a, nezaobilazne kada su u pitanju hrvatski narodni obi!aji. »Pu!ki napjevi u proljetnim ophodima i obi!ajima u Slavoniji« bila je tema predavanja i radionice koju je vodio prof. Dražen Kurilov!an, glazbeni voditelj i dirigent Ansambla »Lado«, s namjerom da, kako je naglasio, potakne nazo!ne da proniknu duboko u svoju slavonsku dušu i sa!uvaju svoje pjesme i tradiciju, na koju moraju biti ponosni i prenijeti je na budu e generacije, što je vrlo važno u ovom »brzom« vremenu kada mladi i o tradiciji žele u!iti na brzinu, što nije mogu e. »Nije smisao tradicionalne pjesme ono što piše na papiru; to je samo slika, štura i prazna shema, jer sa svakom pjesmom koju !ujete od starih baka i djedova slušate dio povijesti, titraje i vibracije starih generacija, a to, na žalost, nestaje. Lagano nestaju pravi kaziva!i, a razli!itost kojom govore dragocjena je i taj stil pjesme možete uhvatiti samo vi. Crpite od njih to znanje i zaštite blago koje imate«, poticao je prof. Kurilov!an.

Na primjerima starih snimaka pjeva!ica i pjeva!a snimljenih 50-ih godina u #akovštini, i jednom primjeru novijega datuma, ukazao je na realnu opasnost nestajanja izvornog na!ina pjevanja, odnosno na stiliziranje starih pjesama, !ime se gubi duh naroda i obi!aja te potaknuo sve da se vrate izvorima, a okupljeni su i zapjevali na stari, izvorni na!in. Na kraju susreta, ispred Ureda za pastoral tradicijske kulture rije! pozdrava i zahvale predava!ima i nazo!nima uputio je maestro Ivan Andri , pozivaju i na bogat korizmeni program koji je #akova!koosje!ka nadbiskupija organizirala u suradnji s udrugom Pasionska baština. Anica Banovi"

S. Viktorija Šimi , prof. engl. jezika i književnosti i etnologije, održala je prvo predavanje, na temu »Proljetni ophodi«, podsjetivši na po!etku nazo!ne da je Hrvatska zemlja s najviše zašti enih kulturnih fenomena u Europi te da je narodni obi!aj »Godišnji proljetni ophod kraljice« u Gorjanima 2009. upisan na UNESCOV popis nematerijalne svjetske baštine u Europi. Spomenula je obi!aje vezane uz korizmu i Uskrs te predavanje posvetila ophodima koji obuhva aju razdoblje od Jurjeva do Duhova, iznijevši zanimljivosti i detalje jurjevskih ophoda (jurjaša), spasovskih ophoda (križari, križarice, križi, krstari) 4/2011.

383

VI. križni put za mlade !akova"ko-osje"ke nadbiskupije Slavonskim cestama od Slakovaca do Tompojeva-

ca, na relaciji dugoj dvadeset kilometara, 2. travnja hodalo je oko 2800 sudionika VI. križnog puta za mlade #akova!ko-osje!ke nadbiskupije. Vl!. Filip Perkovi , povjerenik Ureda za pastoral mladih i 25 animatora - redara pozdravilo je prisutne te im podijelilo knjižice s molitvama Križnoga puta, koje je napisala !lanica Odbora za organizaciju, Martina Cangajst, a na kojima je bilo ispisano i ovogodišnje geslo »U!init u vas ribarima ljudi« (Mt 4,19). Vinkova!ka Šumarija osigurala je ve tradicionalne simbole Križnoga puta - štapove za sve sudionike, a policajci PU Vinkovci, Vukovar i Tovarnik te Gorska služba spašavanja brinula je u o sigurnosti mladih. Pobožnost je završila euharistijom koju je predvodio je pomo ni biskup "akova!ko-osje!ki, mons. dr. #uro Hrani , a pjevanje je animirao zbor mladih župe Duha Svetoga iz Slavonskog Broda, uz vodstvo vl!.

Davorina An"i a. Povjerenik Perkovi potaknuo je da sudjelovanje u ovoj mladima dragoj pobožnosti bude bez alkohola, glazbe s razli!itih ure"aja i psovke, no bogato mladena!kom radoš u, me"usobnim druženjem te brigom i potporom u hodu.

Mladi su za križem krenuli ispred crkve Sv. Ane u Slakovcima, prošli su kroz Svinjarevce, odmorili u Berku, a potom kroz %akovce došli do Tompojevaca i crkve Sv. Magdalene. Križ su nosili predstavnici deset župa koje su se prve prijavile za sudjelovanje, a posebnost je bila nazna!ena relacija. Hodalo se kroz mjesta koja nisu na glavnim prometnim pravcima, pa ve ina mladih nikada u njima nije bila. Stanovnici ovih slavonskih sela izašli su na ulice, s !u"enjem promatrali nepreglednu kolonu i govorili kako nikada nisu vidjeli toliki broj mladih na okupu jer njihova se mladost ve inom seli u gradske sredine i napušta rodni kraj. Odbor križnoga puta zamolio je župnike doma ine - Petra Petrovi a, Marka Tomuši a i #ulu Andrašija - za pomo u organizaciji te je ostvareno nastojanje da ozra!je dobrodošlice župlja-

384

na doma ina bude uistinu korizmeno. Sudionike na ulicama nije do!ekalo obilje hrane i pi a, ve vjernici, koji su su bili pozvani sudjelovati u molitvi. A molitva je bila zajedni!ka. Nije se samo slušalo predmolitelja, ve na svakoj postaji, uz crkvu, kapelicu ili križ krajputaš, svi sudionici zajedni!ki su, naglas, !itali tekst molitve, pa je u svakom mjestu odjeknuo molitveni žamor mladih.

Uz pomo nog biskupa, u misnom su slavlju sudjelovali i brojni sve enici, koji su zajedno s mladima pješa!ili. U svojoj homiliji mons. Hrani posvijestio je kako svatko u vlastitom životu prolazi put do obraenja, tijekom kojega nije dovoljno samo upoznati Isusa. Potrebno je o Njemu razmišljati, ali i razgovarati, kako s onima koji su u razgovoru ugodni, tako i s onima koji su krajnje neugodni. No, oni koji progledaju po vjeri i nadnaravnoj dimenziji stvarnosti vide i drugu stranu istine, pojasnio je mons. Hrani , te potpunije i cjelovitije uo!avaju ljepotu altruizma, nesebi!nosti i samoprijegora; ljepotu poniznosti, uzvišenost ljubavi i žrtve za drugoga, blagodat iskrenosti, važnost istinoljubivosti i poštenja, smisao i ljepotu uzdržljivosti i predbra!ne !isto e, blagodat te uzvišenost bra!nog darivanja, ljepotu maj!instva i o!instva, vrednovanje truda i marljivosti. »Postajemo sposobni gledati stvarnost Božjim o!ima, prepoznati Boga i njegovo djelovanje u ljudima oko nas.

Slobodni smo za prihva anje onoga što je teže i zahtjevnije te za ustajanje protiv pomodarstva i mentaliteta ljudi oko nas. Postajemo sposobni za svjedo!anstvo i preobrazbu ovoga svijeta u prostor kraljevstva Božjega. Na taj na!in, snagom vjere, postajemo sposobni u ovom svijetu, u ovoj svakodnevici, biti Isusovi ribari ljudi, zaklju!io je pomo ni biskup. Uz zahvalu svim organizatorima Križnoga puta, mlade je pozvao da se 4. i 5. lipnja u istom broju okupe u Zagrebu te mole zajedno s papom Benediktom XVI. Na kraju misnog slavlja nekolicina mladih svoje je dojmove i molitve upisala u Spomenicu križnoga puta. Martina Kuveždanin

4/2011.

Mise za Domovinu u !akovu i Osijeku akovo Biskupi Hrvatske biskupske konferencije proglasili su korizmeni petak, 8. travnja, Danom molitve za Domovinu. Stoga je, nakon pobožnosti Križnog puta, ve!ernju misu u katedrali-bazilici Sv. Petra u #akovu predvodio "akova!ko-osje!ki nadbiskup, mons. dr. Marin Sraki . Uz nakanu molitve za Domovinu, vjernici #akova ve!ernjom su euharistijom obilježili i 106. obljetnicu smrti graditelja "akova!ke katedrale, biskupa Josipa Jurja Strossmayera, !ije je životno geslo bilo »Sve za vjeru i Domovinu«. Kada se nalazimo pred izazovima i iskušenjima mi, vjernici, sklapamo ruke i molimo Gospodina da svi skupa ispunimo ono što se od nas o!ekuje, a to isto !inimo i za Domovinu, rekao je mons. Sraki . Podsjetio je kako su u zadnjih dvadesetak godina, u zna!ajnim trenucima povijesti i života naroda, hrvatski biskupi nekoliko puta pozivali sav krš anski katoli!ki puk na molitvu - uo!i prvih slobodnih izbora nakon II. svjetskog rata i pada komunisti!kog režima, nekoliko puta za vrijeme rata protiv Hrvatske, te uo!i svih izbora - i parlamentarnih i lokalnih. »Tko od trijeznih ljudi ne shva a da naša nacija prolazi kroz teške trenutke svoje povijesti i da je potresaju poteško e što pojedini gra"ani i skupine gra"ana izražavaju na ovaj ili onaj na!in. Nekada to izlazi izvan okvira korisnih i dopuštenih sredstava ili na!ina borbe za ljudska prava. Vjernici pojedinci, kao gra"ani, te Crkva u cjelini, ne mogu i ne smiju ostati ravnodušni prema situaciji u kojoj se nalazimo. Ta konkretna situacija poti!e nas biskupe i cijelu Crkvu da po uzoru na prvu Crkvu sklopimo ruke«, naglasio je "akova!ko-osje!ki nadbiskup i istaknuo molitvu kao prvu reakciju pravog krš anina i osnovnu obvezu koju name e ljubav prema Domovini. Nalazimo se u ozra!ju ozbiljne kulturalne, gospodarske, politi!ke krize, rekao je nadbiskup, a u pozadini te krize zapravo se nalazi duboka kriza duha koja širi malodušnost, produbljuje ideološke i druge podjele, pove ava nezadovoljstvo, a ne vidi se izlaz. A tu je i 4/2011.

ulazak Hrvatske u Europsku uniju, što donosi nova pitanja i izazove bremenite o!ekivanjima i nesigurnostima, isti!e nadbiskup.

Obveza ljubavi prema Domovini proistje!e iz poštovanja i ljubavi prema roditeljima. Ljubav prema Domovini zna!i ljubav prema svemu što Domovinu !ini - povijesti, tradiciji, jeziku, prirodnoj oblikovanosti. »Moramo priznati da pojedinci i ideološke skupine našu povijest samovoljno prekrajaju. Naj!eš e oni kojima se daje pravo glasa dok se drugi glasovi ne !uju i ne žele !uti. Ljubav prema Domovini širi se na djela sunarodnjaka i na plodove njihova stvaralaštva. Sve ono što je ste!eno kroz povijest, sve je to Domovina i sve to izaziva ljubav s naše strane«, rekao je nadbiskup te pojasnio kako svaka opasnost koja ugrožava veliko dobro Domovine, postaje prigoda za provjeru ove ljubavi. »Nije li ovo trenutak da stanemo i zapitamo se kako se štuje dobro Domovine? Naša povijest svjedo!i da su Hrvati uvijek bili spremni na velike žrtve kako bi sa!uvali to dobro i kako bi ga nanovo stekli. O tome svjedo!e brojni grobovi vojnika koji su se borili za Hrvatsku na razli!itim svjetskim bojištima. Ti su grobovi razasuti kako u Domovini, tako i izvan njezinih granica. Neki od našega naroda zaboravili su da je Domovina zajedni!ko dobro svih gra"ana i kao takva i velika dužnost«, upozorio je mons. Sraki . »I davna i novija povijest naširoko potkrepljuje herojsku hrabrost s kojom je naš narod znao izvršiti svoju dužnost kada se radilo o obrani najve ega dobra Domovine, a tako je bilo i u posljednjem ratu.

Domovina je velika stvarnost. Može se re i, stvarnost razvoja društvene strukture«, rekao je mons.

Sraki te spomenuo Ivana Pavla II., koji se pitao nismo li u 20. stolje u doživjeli i osjetili snažan poticaj napredovanja u smjeru nadnacionalnih i, štoviše, kozmopolitskih struktura. Mišljenje je nekih da je taj poticaj možda dokaz da male nacije, žele li preživjeti, moraju dopustiti da budu apsorbirane od ve ih politi!kih struktura. Stoga, ako želimo u i u Europu, trebamo li dopustiti da nas netko proguta?« pitao je

385

mons. Sraki i zaklju!io: »Obitelj, nacija i Domovina ostaju nezamjenjive stvarnosti, koje treba !uvati kao svoj identitet i ono što jesmo.« Postoji opasnost i da se funkcija nacije izrodi u nacionalizam, brigu samo za vlastitu naciju. No, ispravan put je pravo domoljublje, ljubav prema domovini i priznavanje istih prava i drugim nacijama, što !ini put za urednu društvenu ljubav. »Sabrali smo se u ime uredne društvene ljubavi, koja od krš ana, vjernika katolika, traži da sklope ruke i da se mole, te tako pro!iste i prodube ljubav prema domovini, i u odlu!nim trenucima reagiraju u skladu sa svojim krš anskim stavovima i na!elima. Poti!emo na molitvu jer molitva nadahnjuje, produbljuje, smiruje. Nije dovoljno samo shvatiti, voljom prihvatiti, nego treba srediti i osje aje. A osje aji kojiput pobje"uju i razum i volju. Molitva hrabri i sjedinjuje. Ako nam je ikada potrebno upravo to da se ujedinimo, onda je to sada.

Trebamo sada sjedinjenje, ujedinjenje, jer u ovoj situaciji najmanje e biti koristi od sva"a i optuživanja.

Molitva nikoga ne optužuje, samo pomaže !ovjeku da rukom pod ruku s Kristom izgra"uje ono što je za njega sveto, a u sveto ubraja se i Domovina«, zaklju!io je "akova!ko-osje!ki nadbiskup svoju homiliju.

Uz nadbiskupa, u koncelebraciji su bili sve enici koji djeluju u središnjim ustanovama Nadbiskupije. Liturgijsko pjevanje animirali su bogoslovi "akova!kog Bogoslovnog sjemeništa, a u velikom broju nazo!ile su i molile za Domovinu Milosrdne sestre sv. Križa, studenti KBF-a u #akovu i ostali vjernici #akova.

Osijek Istoga dana pomo ni biskup "akova!ko-osje!ki, mons. dr. #uro Hrani , predvodio je misno slavlje u osje!koj konkatedrali Sv. Petra i Pavla apostola.

Uz biskupa su koncelebrirali župnik mons. Adam Bernatovi , župni vikar Josip Semialjac i "akon Ivan Živi . Križni put koji je prethodio misnom slavlju predmolili su pazitelji konkatedrale. »Ovo misno slavlje bilo je i prigoda za prisje anje na 106. obljetnicu smrti župljanina ove župe i velikog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je znao iskreno ljubi-

386

ti svoj narod. Povijest hrvatskog naroda proželi su krš anstvo i pripadnost Katoli!koj Crkvi«, rekao je na po!etku svoje propovijedi biskup Hrani i dodao kako Hrvatska domovina i hrvatski ili neki drugi nacionalni identitet predstavljaju i biološko i duhovno rodoslovlje. »Onaj tko nema svoga identiteta, ne zna poštovati niti ljubiti druge. Zdravo domoljublje !ini nas sposobnima za zajedništvo te za ljubav i poštovanje prema drugim narodima. Naša domovina suo!ena je s nizom izazova. Još uvijek se nismo oporavili od komunisti!kog sustava na gospodarskom planu, pa teških ratnih razaranja, a ve nas je pogodila i svjetska gospodarska kriza. Toliki su nezaposleni, ljudi rade, a ne dobivaju pla u, mirovine su mizerne.

Svjedoci smo i sva"a i napetosti me"u politi!kim elitama, koje više upu uju na skrb za vlastitu fotelju, nego za op e dobro. Tu su i gotovo svakodnevna senzacionalna uhi enja zbog korupcije. Sve to stvara ozra!je malodušnosti i nepovjerenja prema institucijama. Uz ionako nizak natalitet, sve više mladih ljudi odlazi iz Slavonije, a prave posljedice vidjet emo u skoroj budu nosti«, rekao je biskup. »Me"unarodni sud u Haagu toliko se puta potvrdio kao politi!ki pristran, a njegove presude ne poga"aju samo generale Hrvatske vojske, nego e utjecati i na pisanje i shva anje hrvatske povijesti i države u me"unarodnim krugovima. Dojam je da ulazak u Europsku uniju ne ovisi samo o nama, nego i o drugim, nama nepoznatim interesima i !injenicama.

Toliki problemi nas su, hrvatske biskupe, nagnali da današnji dan HBK odredi kao Dan molitve za hrvatsku domovinu i naš narod. Znamo kako je bilo teško ste i samostalnost, ali isto tako vidimo da nije lako ostati slobodan i neovisan, te da Domovina traži mudre i sposobne, ali i !estite ljude i gra"ane«, zaklju!io je biskup Hrani .

Nakon nadahnute propovijedi koja je okon!ana razmišljanjem kako ljubav prema Domovini, kao i svaka druga ljubav, uklju!uje žrtvu, uslijedile su i molitve za Domovinu i sav hrvatski narod.

M. Kuveždanin / D. Karnaš

4/2011.

Mladi za mlade M

ladi naše Nadbiskupije sudjelovali su na !etvrtom, ujedno i pretposljednjem formativnom seminaru Mladi za mlade, prije specijalizacije na Baškim Oštarijama. Susret koji je trajao od 8. do 10. travnja vodili su animatori instruktori, !lanovi Povjerenstva za pastoral mladih, zajedno sa svojim povjerenikom, vl!. Filipom Perkovi em, koji je i predvodio subotnje misno slavlje. Na ovom je susretu sudjelovalo 37 kandidata koji su prolazili kroz radionice, vježbe i igre na temu Vještine i sposobnosti animatora za rad u grupi. Mladi su kroz radionice Dinamika grupe I i II preispitali svoj odnos prema drugima, imali prilike vidjeti kako se ponašaju u radu u grupi, slušali predavanja na temu Animatorski bonton, Mala grupa i Analiza igre, te i sami imali zadatak osmisliti i izvesti igre za djecu mla"eg uzrasta.

Program je, kao i na svakom susretu, zapo!injao molitvom i razmatranjem o molitvi u šutnji, o radosti, ljubavi i smislu svega stvorenoga. Svaka molitva, jutarnja i ve!ernja, imala je svoju temu. U nedjelju je program, kako i prili!i, zapo!eo misnim slavljem u kapelici u Betaniji, gdje su mladi i bili smješteni.

Misno je slavlje predvodio vl!. Drago Tukara, koji

se uvijek vrlo rado odazove na ovakve susrete, to više jer je i sam vršio službu povjerenika za pastoral mladih. Program je u petak i subotu izvo"en u prostorijama Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u #akovu, dok su nedjelju polaznici formacije proveli u Betaniji. Sljede i je susret predvi"en za svibanj kad e se mladi baviti temom Duhovna dimenzija animatora. Margareta Gregi"

Susret "lanova Schönstattskog pokreta U

!etvrtak, 7. travnja, u crkvi Sv. Filipa i Jakova u Grgurevi ima, župa Odvorci, održan je susret !lanova marijanskoga Schönstattskoga pokreta i ostalih vjernika koji mu se žele priklju!iti. Susret je zapo!eo misom koju je predvodio odvora!ki župnik Stjepan Šumanovac, a potom je predavanje održao p. Christoph Horn, duhovni asistent Schönstattskog pokreta za Hrvatsku.

U župi Odvorci djeluje 30 !lanova Schönstattskog pokreta i još mnogo vjernika koji primaju sliku hodo!asni!ke Gospe Triput Divne, ali nisu formalni !lanovi. P. Horn predstavio je pokret kao jedan od najstarijih u Katoli!koj Crkvi, govore i i o njegovu utemeljitelju ocu Josefu Kentenichu, koji je 1914. godine pokrenuo »Marijino putovanje po svijetu«. Najavljena je i proslava velikoga jubileja – stote obljetnice od osnutka pokreta, koja e se održati 2014. godine. Do tada je svaka godina posve ena intenzivnim pripremama za taj važan doga"aj, istaknuo je p. Horn i potaknuo vjernike da ustrajno mole i pomažu izgradnju svetišta, hodo!asni!kih i putuju ih, koja se nalaze u cijelome svijetu.

4/2011.

U Slavoniji se planira izgraditi shönstattsko svetište, no još je dalek put do realizacije tog projekta, a vjernici su pozvani moliti Gospu za njezin zagovor i biti svjesni »da njihovo srce može biti njezino svetište, samo ako to žele i na tu nakanu mole«, kako kaže schönstattsko geslo. Susret je završio pjesmom i kratkom hodo!asni!kom molitvom.

Ivana Aladrovi"

387

In memoriam: fra Marko Kurolt Na starom katoli kom groblju u Vuko-

varu u ponedjeljak, 4. travnja, pokopan je franjevac - sve!enik fra Marko Kurolt, koji je, okrijepljen svetim sakramentima, preminuo u srijedu 31. ožujka u bolnici u Zemunu, u 72. godini života, 46. godini redovništva i 40. godini sve!eništva.

Sprovodne obrede vodio je franjeva ki provincijal fra Željko Željeznjak, uz sudjelovanje srijemskog biskupa "ure Gašparevi!a i pomo!nog biskupa "akova koosje ke nadbiskupije "ure Hrani!a te više od stotinu redovnika i sve!enika. U sprovodnim obredima sudjelovalo je pedesetak redovnica te nekoliko stotina prijatelja i poštovatelja lika i djela fra Marka Kurolta. Brojni vjernici stigli su iz Franjeva kog samostana u Zemunu, posljednjeg mjesta njegova sve!eni koga i redovni kog djelovanja, jednako kao i iz Krapine, gdje je fra Marko tako#er dugo godina plodonosno djelovao. U sprovodnim su obredima sudjelovala i dvojica sve!enika za koje se može re!i da im je fra Marko bio duhovni otac; jedan od njih je fra Tonino, ro#eni Zemunac, a drugi je pravoslavni sve!enik koji obavlja dužnost u jednoj pravoslavnoj parohiji na istoku Srbije.

U ime svih nazo nih od fra Marka se oprostio njegov redovni ki subrat i sugra#anin fra Marko Malovi!, župnik u Bjelovaru, koji se u svom govoru prisjetio Domovinskoga rata i Vukovara sravnjenog sa zemljom, kada je na milost i nemilost neprijatelja u srušenom samostanu i crkvi Sv. Filipa i Jakova ostalo puno kipova, bogata knjižnica, cijela Bauerova zbirka, predmeti iz samostanske riznice, oltarne slike, kaleži, monstrance, mo!nik krvi i cijeli sarkofag sv. Bone, koji je gvardijan Branko s Tomicom Vukasom i njegovim sinovima skrio u jedan uski prolaz u kripti crkve. »Tada nastupa naš fra Marko Kurolt, koji je u to vrijeme bio u Zemunu. Kao Vukovarac, znao je što Franjeva ki samostan ima jer je u njemu kao ministrant boravio, a u crkvi kod oltara ministrirao. U njemu se probudila velika želja da spasi sve što se spasiti može. Bio je franjevac i imao Franjina duha u sebi i stvorio divan plan spašavanja. Zatražio je od provincijala fra Mirka Matauši!a ovlast da može zastupati našu provinciju u pregovorima s JNA, zatim je preko Ministarstva vera došao do generala JNA koji mu je dao propusnicu za Vukovar i obe!ao šest kamiona za prijevoz blaga. U Vukovaru ne!e do ekati šest obe!anih kamiona, ali !e mu kapetan dati šest kampanjola u koje je natrpao sve što je moglo stati«, rekao je, me#u ostalim, fra Marko Malovi!.

Tako#er, pokojnik je znao da je vojska odvezla veliki dio knjiga u kasarnu na Top ider. Samo njemu svojstvenom snalažljivoš!u uspio je u svibnju 1992.

388

prebaciti sve te knjige k sebi u samostan. »Knjige je sa uvao dok 2004. nisu vra!ene Vukovaru. U vukovarsku knjižnicu je vra!eno i 3.475 knjiga koje je JNA pohranila u Franjeva kom samostanu u Iloku. Kad se sve sabralo, fra Vatroslav i fra Benko uspjeli su sve knjige opet složiti tako da je vukovarska knjižnica kompletirana. Smatram da bi se zbog sveg truda koji je u njezino spašavanje uložio, knjižnica samostana trebala nazvati 'Knjižnica fra Marka Kurolta'«, rekao je fra Malovi!, zahvaljuju!i pokojniku za sve što je u inio u svom zemaljskom životu.

Misu zadušnicu u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova predvodio je mons. "uro Hrani!, a propovijedao je srijemski biskup "uro Gašparovi!, uz sudjelovanje 80-ak sve!enika i nekoliko stotina vjernika.

Fra Marko Kurolt ro#en je 16. rujna 1939. u Li kom Petrovom Selu od oca Karla i majke Ane r. Levar.

Otac je ubijen u studenome 1942. brane!i svoje selo, dok je majka Ana bila u blagoslovljenom stanju s najmla#om k!erkom Maricom. Majka Ana je 1943., trbuhom za kruhom, vlakom krenula u Borovo Selo sa svoje petero djece. Ondje su živjeli kao izbjeglice kod jedne srpske obitelji sve dok djed Marko iz Amerike nije poslao novac pa obitelj uspijeva kupiti ku!u u Vukovaru. Fra Marko je u Vukovaru završio osnovnu i srednju školu. Kao pripravnik za sve!eni ko re#enje završio je ÞlozoÞju na Trsatu, a teološki fakultet u Zagrebu. U Red manje bra!e ušao je 1. kolovoza 1965. Prve zavjete dao je 2. kolovoza 1966., a sve ane zavjete položio 8. prosinca 1969. godine u Vukovaru. Za sve!enika ga je zaredio kardinal Franjo Kuhari! u Zagrebu 27. lipnja 1971.

Od 1971. do 1972. bio je na službi u Virovitici kao župni vikar, a posebna pastoralna briga bile su mu Þlijale Bušetina i Okruglja a. Od 1972. do 1978. bio je u Krapini na službi gvardijana, gdje su ga vjernici veoma zavoljeli i pomagali mu pri obnovi crkve, samostana i samostanske knjižnice. Za svoj predan rad dobio je Spomenicu grada Krapine. U ljeto 1978. odlazi kratko u Kozari Bok, a zatim u Samobor, da bi se u ljeto 1979. opet se vratio u Krapinu, gdje ostaje sve do 1990. godine kada odlazi u Zemun. Od 1993. službuje kao župnik sve dok 2004. župa nije vra!ena biskupiji. Od 2004. do smrti bio je gvardijan samostana Sv. Ivana Krstitelja u Zemunu. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tu#man odlikovao ga je Redom hrvatskoga pletera 27. svibnja 1997. godine za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih gra#ana. Osim ovog odlikovanja, za zasluge vezne uz Grad Vukovar, fra Marko je dobio i Spomenicu Grada Vukovara. fra V. Janji / A. Banovi 4/2011.

Misa i blagoslov nove zatvorske kapelice !

akova ko-osje ki nadbiskup, mons. dr. Marin Sraki!, predvodio je 7. travnja misno slavlje u Okružnom zatvoru u Osijeku te blagoslovio novu zatvorsku kapelicu. Uz nadbiskupa prisutan je bio i zatvorski kapelan o. Branko Lipša, dekan Osje kog isto nog dekanata, vl . Ivica Rebi! te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, vl . Robert Jugovi!. Pjesmom su misno slavlje animirale Milosrdne sestre sv. Križa. Prije euharistije nadbiskupa i prisutne goste prigodnim je govorom pozdravio upravitelj osje kog Okružnog zatvora, Tomislav Cvitanuši!, a uz zatvorenike, euharistiji su nazo ili i djelatnici zatvora.

Govore!i o oproštenju koje treba biti ja e od svake potrebe za osvetom, mons. Sraki! istaknuo je Isusov stav – ljubi neprijatelje svoje i oprosti svome bližnjemu. »Isus u i opraštati uvijek te nam ostavlja molitvu O e naš, u kojoj svakodnevno molimo za oprost.

Ima li taj Isusov nauk ploda«, upitao je mons. Sraki!, rekavši kako unato negativnostima u privatnom životu, me#unarodnom ili nacionalnom podru ju, treba gledati ljude poput Ivana Gualberta, srednjovjekovnoga sveca oproštenja, koji je na Veliki petak oprostio ubojici svoga brata jer ga je u ime Isusa Krista na koljenima zamolio da mu sa uva život. »Zato, u nekim situacijama, pogotovo kada je ovjek psihi ki nabijen i nema mogu!nosti razmišljati, oprost se ini iznad ljudskih mogu!nosti, ali postoji Božja sila koja daje snagu da opraštamo«, isti e nadbiskup. »Draga bra!o, ovih dana razmišljat !emo o Isusu koji je ne samo umro, nego i uskrsnuo, da bismo i mi

mogli uskrsnuti u svojoj nutrini, svojim stavovima i svome životu. Imate mnogo vremena za razmišljanje i ne dajte da vas zlo zavede, nego, kao što preporu a sv. Pavao - dobrim uzvratimo na zlo.

Nije lako, ali nije ni nemogu!e, jer ako kroz život idemo ruku pod ruku s Kristom Gospodinom, mo!i !emo prebroditi i ovakve teške trenutke te doživjeti Uskrs – blagdan oproštenja, pomirenja i radosti u svakom trenutku. Mnogi !e Uskrs proslaviti izvan zatvora, ali !e u sebi nositi nutarnji zatvor, zapea!en mržnjom koja ni emu ne vodi. Molimo Gospodina da nam da snage nadilaziti sebe, pa da s Božjom miloš!u možemo opraštati«, poru io je zatvorenicima nadbiskup Sraki!.

Martina Kuveždanin

Sastanak nadbiskupa Sraki a i brodskog gradona!elnika !akova ko-osje ki nadbiskup Marin Sraki! su-

sreo se u ponedjeljak, 4. travnja 2011., u Nadbiskupskom domu u "akovu s gradona elnikom Grada Slavonskog Broda Mirkom Dusparom i njegovim pro elnicima: gospo#om Ankicom Majeti!, pro elnicom Upravnog odjela za gospodarstvo i Damirom Klai!em, pro elnikom Upravnog odjela za graditeljstvo, prostorno ure#enje i zaštitu okoliša. Tema razgovora bila su pojašnjenja vezana uz doradu urbanisti kog plana Grada Slavonskog Broda, odnosno uz lokaciju i urbanisti ko rješenje za sjedište najmla#e slavonskobrodske župe, Blaženog Alojzija Stepinca, u naselju Hebrang, gdje !e biti izgra#ena crkva s prate!im pastoralnim sadržajima. Tako#er je bilo rije i o lokacijama za gradnju crkava na brodskom podru ju. Sastanku su nazo ili i pomo!ni biskup "uro Hrani!, ravna-

4/2011.

telj UZUK-a Nedjeljko $utura, dekan Slavonskobrodskog dekanata Ivan %uri! i župnik župe Bl. A. Stepinca Tomislav %uri!. Anica Banovi

389

Misa za poginule pripadnike Specijalne jedinice »Krpelj« U

okviru obilježavanja 20. godišnjice osnutka Specijalne jedinice Policijske uprave (PU) Vukovarskosrijemske županije »Krpelj« župnik župe Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima, mons. Tadija Pranji!, predvodio je u subotu, 26. ožujka, u istoimenoj crkvi misu za sve poginule pripadnike. Suslavio je vojni kapelan Alojz Kova ek. Sudjelovali su, me#u ostalim, roditelji i rodbina poginulih policajaca i branitelja, izaslanik predsjednika RH brigadni general Mladen Mikol evi!, izaslanik ministra unutarnjih poslova, savjetnik dr. Josip Mihaljevi!, vukovarskosrijemski župan Božo Gali!, saborski zastupnici, gradona elnik Vinkovaca dr. Mladen Karli!, na elnici PU Vukovarsko-srijemske te predstavnici Hrvatskih oružanih snaga. »Kad god se na#em u društvu kao što smo se našli danas u ovoj našoj župnoj crkvi, dvadeset godina od po etka ratnih zbivanja, po nu mi navirati sje!anja i uspomene na teške dane i na ponosnu mladost kojoj ste vi, 'specijalci', pripadali u trenucima kada su Hrvatska i hrvatski narod svoje o i okrenuli prema Bogu i Majci Božjoj; vama koji ste u tim trenucima asno i pošteno stali u obranu naše domovine i hrvatskoga naroda koji je bio napadnut na svim prostorima. Kada smo iz daljine uli podmukli hod agresorske vojske i tenkova i svega onoga što su zapamtili ovi prostori, vjerujte da ste vi bili najve!a radost u tim trenutcima našega naroda dok se nije formirala Hrvatska vojska koja je onda preuzela sve

ono što je asno i pošteno odradila i tako smo spasili našu domovinu«, rekao je na po etku misnoga slavlja mons. Pranji!.

Dovode!i u sje!anje vrijeme prije 20 godina, vl . Kova ek je u homiliji, me#u ostalim, rekao kako se u ta vremena, koliko god ona bila teška, krvava, bolna, osje!ao duh jedinstva, zajedništva, ponosa. Na kraju mise mons. Pranji! je rekao: »Vašu sam postrojbu posebno pratio. Sje!am se koliko smo bili sretni nakon obrane naše domovine, kada smo vas vidjeli da ste se vratili živi i zdravi, a tuga nam je obuzela srce kada smo primijetili da se netko nije vratio ili se vratio u lijesu. O ovoj 20. obljetnici, hvala vam za sve!« Snježana Kraljevi

Prva godišnjica smrti mons. Andrije Šuljaka Euharistijskim slavljem u sjemenišnoj kapeli Bez-

grešnog za e!a Blažene Djevice Marije 12. travnja zajednica Bogoslovnog sjemeništa i akademska zajednica Katoli kog bogoslovnog fakulteta u "akovu spomenula se prve obljetnice smrti mons. dr. sc. Andrije Šuljaka, koji je 10. travnja preminuo u KBC-u Osijek. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Pero Ara i!, dekan KBF-a u "akovu uz koncelebraciju rektora Sjemeništa, mons. Josipa Bernatovi!a te dvadesetak sve!enika koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama.

U svojoj homiliji mons. Ara i! nazo ne je studente, bogoslove i sve!enike podsjetio na lik i djelo mons. Šuljaka, isti u!i kako je svojim intelektualnim radom i djelovanjem na Fakultetu, znanstvenim radom, napose istraživanjem lika i djela biskupa Strossmayera dao veliki doprinos i ostavio zalog budu!im generacijama. Kao duhovnik, mons. Šuljak djelovao je i u Samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa, napose me#u nepokretnim

390

i bolesnim sestrama. $etiri godine obavljao je službu rektora Bogoslovnog sjemeništa, rektora Visoke bogoslovne škole te još mnoštvo drugih službi kojima je utkao svoje znanje i život u povijest Nadbiskupije. Mons. Šuljaka odlikovala je temeljitost i susretljivost prema studentima, i po tome !e ga zasigurno pamtiti mnoge generacije, istaknuo je dekan Ara i!. Ivan Popi

4/2011.

Zapo!ela proslava 50. obljetnice osje!ke župe Uzvišenja sv. Križa R

etfala ka župa Uzvišenja sv. Križa u Osijeku ove godine slavi zlatni jubilej, 50. obljetnicu svoga djelovanja, od osnutka 1. srpnja 1961. godine dekretom tadašnjeg biskupa mons. Stjepana Bäuerleina. U slavljeni kom ozra ju protekla je i korizmena trodnevna duhovna obnova zapo eta na Blagovijest, 25. ožujka, pod vodstvom fra Velimira Bavrke, župnika u Gornjoj Dubici kod Odžaka u BiH. Duhovni poticaji, zapo eti mogu!noš!u za ispovijed i pobožnostima, tematski su promišljani na misnim slavljima koja su završavana klanjanjem pred Presvetim te u nedjelju bolesni kim pomazanjem. Nakon svakoveernje molitve krunice, u 18 sati pobožnost Križnog puta predvodio je župnik Pavo Vukovac, dok je župni vikar Zvonimir Martinovi! ispovijedao. Posebnost duhovne obnove bila su misna slavlja koja je predvodio fra Bavrka, koji je u propovijedi na Blagovijest razmatrao odgovor na pitanje »Tko sam ja?«.

Druge ve eri obnove mnoštvu vjernika govorio je o temi »Uvjerenje ili vjera u Isusa« te na klanjanju predmolio za ozdravljenje duše i tijela, a završetak obnove pretekao je trima nedjeljnim misama uz promišljanje teme »Samarijanka – za kim že#aš?« Župa Uzvišenja sv. Križa, Osijek VI, podru no je pokrivala Retfalu od dvorca Peja evi!, Višnjevca i Kravica (današnji Josipovac), nije imala crkvu ni župnu ku!u, a mise je župnik Željko Pavli i! (od 1961. do

1. rujna 1963.) služio u grobljanskoj kapelici obitelji Peja evi!. Proslavu 50. obljetnice župe otvorilo je pastoralno pismo župnika Vukovca, uz zahvalu i zazivanje blagoslova na sve koji su pomagali i podupiru rast župe na današnjih 12.000 vjernika. »Svaki je od mojih prethodnika (Željko Pavli i!, Antun Jarm, Helmut Schumacher), u suradnji sa župnim vikarima i Družbom Sestara naše Gospe koje, tako#er, slave 50 godina prisutnosti i djelovanja me#u nama, dao svoj doprinos duhovnom i materijalnom boljitku župe, u inivši koliko je bilo mogu!e u vrijeme u kojemu je službovao«, istaknuo je vl . Pavo Vukovac.

Nevenka Špoljari

Mjese!ni susret »Mir u Bogu« U

subotu, 9. travnja 2011., održan je redoviti mjese ni susret »Mir u Bogu«, na kojem se obra#uje opraštanje kao proces. Tema ovog susreta je bila: »Sakrament oproštenja i pomirenja«. Nakon uvodnog molitvenog dijela temu je s biblijsko-teološkog aspekta obradila s. Augustina Dominkovi!. Izmjena iskustva u malim grupama, kao i u plenumu, pomogla je sudionicima produbiti vrijednost sakramenta pomirenja, koji se u ovo korizmeno vrijeme posebno preporu a svakom vjerniku. I ovaj puta sudionici su rado koristili prigodu za ispovijed, a klanjanje pred Presvetim Sakramentom, koje je animirala s. Jacinta Mandura, bilo je ispunjeno slavljenjem i zahvalom Gospodinu za neizmjeran dar njegovog milosr#a u sakramentu pomirenja. Voditeljica susreta bila je s. Rastislava Ralbovsky, uz suradnju s. Marije Klare Klari!. Sudjelovalo je oko 45 sudionika iz "akova i okolnih

4/2011.

mjesta, me#u kojima su i ovaj puta, zauzetoš!u s.

Ružice Mlikota, broj ano prednja ili sudionici iz Vinkovaca, došavši svojim autobusom.

R. Ralbovsky

391

Hodo!asni!ki dan Gospi Brze Pomo i Osmi u mjesecu - hodo asni ki dan Gospi Brze Po-

mo!i - proslavljen je u petak, 8. travnja, u njezinu svetištu u Slavonskom Brodu pod geslom »Vapaj uj nam milosna Majko, u pomo! hiti nose! nam spas!« Središnju hodo asni ku misu, na kojoj je bilo najviše vjernika, predvodio je mons. Luka Marijanovi!, kanonik u "akovu. U svojoj propovijedi mons. Marijanovi! naglasio je kako se hrvatski narod utje e Mariji, majci Spasiteljevoj i našoj majci, svjestan da je ona mo!na zagovornica. »Marija je bila bezgrešna, ali nije izuzeta od ljudske patnje. Izdržala je i pod križem, zato joj se obra!amo u molitvama. Molimo za svoju domovinu, za obitelji, za bolesne. Marija je tako blizu, razumije naše boli, našim trpljenjima može dati smisao. Molimo je da svoja trpljenja strpljivo nosimo, da i mi po muci budemo privedeni uskrsnu!u. Njezina vjernost i nama je uzor. Stalnost i izdržljivost u vjeri potrebna je i danas. Neka nas Marija u tome uzdrži i o uva«, poru io je, izme#u ostalog, propovjednik.

Na uo nicu, u etvrtak 7. travnja, kroz pobožnost Križnog puta predstavljen je Domovinski križni put Tomislava Ivan i!a. Uz sudjelovanje lanova zajednice Molitva i Rije , predvodio ga je #akon Mato Joki!. Nakon Križnoga puta misu bdijenja predvodio je doma!i župnik Ivan Leni!. Brankica Luka"evi

FSR u Bošnjacima U

nedjelju 27. ožujka 2011., tijekom sve ane mise u župnoj crkvi u Bošnjacima, polaganjem zavjeta, Franjeva kom svjetovnom redu pristupio je 41 župljanin. Duhovni asistent FSR-a Osje kog podru nog bratstva, p. Flavijan Šolc, uz podru nu ministru - služiteljicu sestru Maju Janc, primio je njihova obe!anja.

Kako u župi ve! duže vrijeme postoji Frama i Framica, bilo ih je lijepo vidjeti na ovoj sve anosti, a i uti njihov pozdrav i estitku zavjetovanicima. Po završetku mise uslijedilo je zajedni ko fotograÞranje, a potom kratko druženje u vjeronau noj dvorani Pastoralnog centra »Matija Pavli i!«. Ovime je nakon dugog niza godina obnovljen ovaj franjeva ki ogranak u ovoj župi. Sve anosti je prethodilo vrijeme novicijata kada su imali redovite mjese ne skupštine.

U fotoarhivi župe postoji slika tre!oredica s njihovim tadašnjim župnikom Marijanom Galovi!em.

Na slici ih je 31, s framaškim barjakom u pozadini. Slika je iz prve polovice 20. stolje!a. Zasad je poznato da postoji još jedna živu!a tre!oredica, a primljena je u zajednicu u vrijeme župnika Antuna Ba i!a. Kako je još jedna tre!oredica doselila

392

iz susjedne Bosne, a i sadašnji župnik je tako#er tre!oredac, zajednica zasad broji ukupno 44 zavjetovanih lanova i uskoro o ekuje novo pove!anje zajednice – lanove koji su ušli u novicijat 20. prosinca 2010.. To su oni bolesni lanovi za koje !e biti organizirano zavjetovanje u njihovim obiteljima te lanovi koji žive u Þlijali Topola. Želja je da ova zajednica pridonese op!em miru i dobru me#u ljudima, a po primjeru svetog Franje Asiškoga, utemeljitelja Franjeva kog reda.

Vladimir Mikrut

4/2011.

Devet godina zajednice Cenacolo u Šarengradu U

bivšem Franjeva kom samostanu u Šarengradu ve! punih devet godina djeluje zajednica Cenacolo, koja je u subotu, 26. ožujka, otvorila vrata te predstavila svoj život i rad. U zajednici se lije e ovisnici od droge, alkohola i interneta, a svakodnevna terapija im je molitva i rad. Zajednicu je kratko predstavio vl . Ivan Juri!, njihov duhovnik, ina e župnik u donjogradskoj župi Preslavnog Imena Marijina u Osijeku, koji je istaknuo kako u Zajednici nema pozdrava, ve! je njihova dobrodošlica moljenje otajstava žalosne krunice na nekoliko europskih jezika, svjedo enje samih ovisnika te njihovih roditelja. U Zajednici su trenutno 22 lana, a njihovo djelovanje predstavio je predstojnik, Boris Štimac. »Cenacolo nije komuna, ve! zajednica, a svaki lan Zajednice brine o drugome, svatko je uvar brata svoga! Najviše vremena posve!ujemo molitvi i radu jer bez molitve nema ozdravljenja. Trenutno obra#ujemo oko deset jutara zemlje. Gotovo sve što nam je potrebno za život proizvodimo sami. Živimo od rada svojih ruku i od Božje providnosti, a novac ne primamo. Pomaže nam i Caritas Vukovarskog dekanata«, rekao je Štimac.

Hrvati su najbrojniji, a u zajednici su i Ma#ari, Slovaci, $esi, Srbi te lanovi iz Bosne i Hercegovine.

Doma!i ljudi ovoga kraja u po etku su nepoznate goste, ovisnike, primali s nepovjerenjem, a danas na njih gledaju sasvim druga ije. Jedan od lije enih ovisnika, nakon izlje enja ostao je u ovoj sredini, oženio se i danas je to sretna obitelj s brojnom djecom, ulo se na susretu. Svi prisutni sudjelovali su na Križnom putu na otvorenom, koji je predvodio doma!i šarengradski župnik fra Josip Šoštari!, a središnji in bilo je slavlje euharistije u samostanskoj kapelici, koju je predvodio vl . Juri!. Vjenceslav Janji

Duhovna obnova HKLD-a u Vinkovcima N

a poziv duhovnika Hrvatskog katoli kog lije ni kog društva - podružnica Vinkovci, vl . Roberta Farkaša, u subotu, 2. travnja, u kapeli Gospe Lurdske Op!e bolnice Vinkovci, duhovnu obnovu za lanove Društva, me#u kojima su bili i gradona elnik Vinkovaca dr. Mladen Karli!, ravnatelj Bolnice dr. Krunoslav Špor i! i predsjednica Društva dr. Kata Kreši!, održao je dr. Tomislav Ivan i!. Govorio je o tome da su znanost i Þzikalna i biološka, neuroznanosti, a onda i Þlozofske, dakle, duhovne znanosti, donijele toliko novih otkri!a da je to za u#uju!e i koje teologe duboko diraju jer traže mijenjanje njihova mentaliteta i promatranja teološke misli, »ali diraju možda još više lije nike i traže da se kod njih promijeni itav pogled na kompleksnost ovjekova bi!a«.

Dr. Ivan i! spomenuo je i jedno otkri!e prema kojemu se ovjek može izlije iti vjerom u lijek i lije nika bez ikakvih lijekova, 30 posto samo lijekovi lije e ovjeka, a ak 70 posto duhovna dimenzija. »Budu!i da je duh jedan, dobar, istinit i lijep, kad god se na to uputimo, napravimo životni obrat, mi se zapravo lije imo, postajemo zdravi, vje ni,

4/2011.

neuništivi i kad god pacijenta ho!u lije iti, vrlo je važno da ga uputim da vidi sebe kao projekt zdrava, da gleda na zdravlje. Važno je da i lije nik najprije vidi zdravlje u sebi i pacijentu«, poru io je dr. Ivan i!. Govore!i o zdravlju kao stalnom projektu, rekao je kako je lije nicima prvo i najvažnije da pomognu pacijentu da vjeruje u svoje zdravlje.

Nakon razmatranja dr. Ivan i! predvodio je i misno slavlje, a koncelebrirao je vl . Farkaš.

Snježana Kraljevi

393

Duhovna obnova osje!ke zajednice »Molitva i Rije!« I

spunjena dvorana osje ke Zajednice Molitva i Rije u Vodeni koj 23 A od 8. do 10. travnja najbolji je dokaz kako su se Osje ani zaželjeli rije i koja osnažuje i oplemenjuje. Sve to, naime, moglo se uti na seminaru osje ke Zajednice Molitva i Rije pod naslovom »Samo reci rije , i ozdravit !e duša moja«, a ono o emu su govorili Dominik Krasniqi i Željko Pažin iz Zagreba te osje ki lanovi MiR-a Marija Krivi!, Karmela i Franjo Ambrinac i Natali Bariši!, i te kako je potaknulo na razmišljanje o svemo!i izgovorene rije i. Najkra!i je zaklju ak kako izgovorena rije može doslovce podi!i i oživjeti, ali i pokositi ovjeka kojemu je upu!ena, no ostavlja traga i na onome koji je na nju prvo pomislio, a potom i izrekao.

Usporedivši to s emitiranom zrakom svjetla, prof.

Krasniqi dodao je kako i izgovoreno zauvijek luta prostranstvom. Od Željka Pažina moglo se uti kako je rije od iznimne važnosti kad ovjek odlu i uzdi!i samoga sebe i to tako da zavoli sebe, pa drugoga, i da se, u kona nici, potrudi uspostaviti bolji odnos s Bogom jer, naglasio je, to su tri najvažnije dimenzije u životu.

Nakana je ovoga seminara ukazati na važnost svake izgovorene rije i, kazala je Marija Krivi! i nastavila: »$ovjek je bi!e komunikacije, a me#uljudski odnosi esto su zaga#eni upravo zbog krivo izgovorene rije-

i, zbog rije i koja je devalvirala sto posto i koja uop!e nema važnosti. Nekada su ljudi u pogodbama pružali ruku daju!i rije jedan drugome, što zna i da je vrijedila kao ugovor ovjeren kod bilježnika. $injenica je da nas rije i nerijetko guše. Toliko je izgovorenih rije i koje ništa ne zna e, a naro ito onih negativnih što razaraju ovjekov duh, psihu i tijelo.« Psihologinja Emina Simuni! nadovezala se na re eno spomenuvši kako je u komunikaciji 93 posto neverbalna komunikacija, a samo sedam posto je rije . No ipak naj eš!e previše govorimo i pri tome premalo kažemo, a još manje slušamo. Ljerka Bobali

Misno slavlje za bolesnike B

riga za bolesne župljane bila je u nedjelju, 27. ožujka, u župi Duha Svetoga u Slavonskom Brodu i te kako prepoznatljiva. Naime, po drugi puta doma!i su sve!enici, župnik Stjepan Belobrajdi!, župni vikar Davorin An#i! i #akon Vedran Mešanovi! zajedno sa s. Stanislavom Vida kovi! i župnim suradnicima organizirali za njih susret kako bi osjetili da nisu sami, doživjeli radost euharistijskog susreta u crkvi što zbog svoje bolesti ina e ne mogu, osjetili da nisu zaboravljeni te da ima i onih koji pate više od njih.

Nekoliko dana prije svaki bolesnik osobno je dobio poziv, a za one koji nemaju nikoga svoga organiziran je i prijevoz. Dirljivo je bilo promatrati sve!enike koji su u crkvi za vrijeme mise, koju je predvodio vikar An#i!, prilazili bolesnicima i ispovijedali ih. Na kraju mise sve!enici su svakom bolesniku udijelili bolesni ko pomazanje. Radost susreta njih gotovo dvjestotinjak nastavljena je i

394

poslije mise uz agape u vjeronau noj dvorani, a kao znak pažnje svaki je bolesnik dobio kola e za ponijeti ku!i. Brankica Luka"evi

4/2011.

Stotine mladih na sedmom dekanatskom Križnom putu Ulicama Slavonskog Broda u subotu, 9. travnja

2011., više je stotina hodo asnika hodalo za Kristovim križem, na sedmom dekanatskom Križnom putu mladih, na relaciji dugoj oko 26 kilometara, koji je pod geslom »Zajedno u Kristu« organizirao Forum katoli ke mladeži Ka.Mo.BROD. Križni je put i ove godine spojio sve župe u Slavonskom Brodu, uklju uju!i i Franjeva ki samostan te samostan Služavki maloga Isusa. Prva postaja bila je u crkvi Sv. Nikole Taveli!a na Jelasu, gdje je hodo asnike pozdravio župnik vl . Josip Babi!. Uvodnu je molitvu predvodio p. Ante Šiško, povjerenik za mlade Slavonskobrodskoga dekanata. Hodo asnici su se potom zaputili za križem prema crkvi Presvetog Trojstva, uz pratnju policije koja ih je organizirano pratila cijeli dan. Tijekom cjelodnevnog hoda zaustavili su se u svih 12 župa grada, kako bi iš itali tekstove za razmatranje koje su napisali sami lano-

vi Foruma Ka.Mo.BROD. Osnovan je bio i zbor koji je svojom pjesmom animirao ovu pobožnost.

Na svim postajama hodo asnici su imali priliku za okrepu. Najstariji hodo asnik imao je 82 godine i cijelo vrijeme procesiju je pratio biciklom, a najmla#e su bile devetogodišnje djevoj ice. Svi hodo asnici, i mladi i stari, me#usobno su se družili, upoznavali, poticali se na upornost i ustrajnost. Po dolasku na posljednju postaju svi su bili radosni jer su uspjeli prehodati cijeli grad, oko 26 kilometara, i tako povezati svih dvanaest župnih zajednica koje simboliziraju Isusovih dvanaest apostola. U župi Svetog Antuna u Podvinju bila je posljednja postaja, a svoj put pra!enja Krista na njegovu putu Bro#ani su završili misnim slavljem koje je u u župnoj crkvi u Podvinju predvodio p. Ante Šiško, uz koncelebraciju Tomislava Karavidovi!a, #akona iz župe Sv. Dominika Savija, a pjesmom animirao zbor Duha Svetoga iz Podvinja. Ivica Vlaši / Nikolina Borevac

Križni put u šumi Obriž M

nogobrojni vjernici Slarog Slatinika, Sibinja i Gornjih Andrijevaca sudjelovali su u petak, 1. travnja, na pobožnosti Križnog puta uz postaje koje su prošle godine u šumi Obriž iznad Starog Slatinika podigli mještani, pod okriljem Zavi ajnog kluba »Stari Slatinik«. Uz doma!eg župnika Tomislava Vlaovi!a, sibinjskog dekana Josipa Filipovi!a i p. Jozefata Moshu, Križni put predvodio je Slavko Vranjkovi!, župnik u Nuštru. Potom su svi sudjelovali na misi koju je u šumi, na prigodnom oltaru, predslavio pomo!ni #akova koosje ki biskup "uro Hrani!.

U svojoj homiliji posvijestio je važnost obitelji kao Crkve u malom. U ozra ju skorog pohoda Svetog Oca Hrvatskoj, poru io je roditeljima da u obiteljima zajedno mole, da budu otvoreni daru novog života, da se ne boje žrtava, da im djeca budu najve!a radost, a bra ni drugovi najve!i zgoditak... Mlade

4/2011.

je pak ohrabrio da se unato svim poteško!ama današnjeg života ne zadovoljavaju minimalizmom, osrednjoš!u, nego da se trude rade!i iskreno i pošteno ono što im se nudi. Tom, za mještane toga kraja važnom doga#aju prethodila je trodnevna duhovna priprava koju je od 29. do 31. ožujka predvodio župnik Vranjkovi!. Brankica Luka"evi

395

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima BIH U Tjednu solidarnosti i zajedništva s Crkvom i lju-

dima u Bosni i Hercegovini banjalu ki biskup Franjo Komarica predvodio je u ponedjeljak, 21. ožujka, u crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu euharistijsko slavlje, u koncelebraciji doma!ih sve!enika, gvardijana o. Sebastijana Goleni!a, slavonskobrodskog dekana Ivana %uri!a i župnika Ivana Leni!a.

Uz mnogobrojne vjernike sudjelovali su i predstavnici vlasti iz Bosne i Hercegovine. Biskup Komarica u svojoj propovijedi pozvao je Posavljake koji još ne razmišljaju o povratku da preispitaju svoje srce, ne osu#uju, ve! praštaju onima koji su im inili zlo, da budu milosrdni kako bi im srce bilo ispunjeno ljubavlju. Na kraju je upozorio kako je Tjedan solidarnosti jedan jasni apel svim dobrim ljudima, izvrsna prigoda da sami sebi posvijestimo da smo dužni prema našim bližnjima, dužni pomo!i svima da se vrate, i psihi ki i moralno i materijalno, a najviše molitveno. Poslije mise biskup Komarica sve ano je u klaustru franjeva kog samostana otvorio po mnogo emu jedinstvenu izložbu amaterskih fotograÞja, pod naslovom »Pro#oh Bosnom 'nako«, koje je, borave!i etiri godine u Bosni i Hercegovini, snimao bivši generalni hrvatski konzul u Banjoj Luci, Bro#anin Frano Piplovi!. Ne skrivaju!i svoju radost, na kraju je svima spontano zahvalio pjesmom »Fala«.

Izložba je podnaslovljena »Impresija o našem nestajanju, padovima i pokušajima uzdizanja« te je dokument prostora i vremena, a priredili su je Brodska kulturna baština, Radio Brod i Posavska Hrvatska.

Kroz 130 fotograÞja, podijeljenih u devet poglavlja, autor je prikazao stvaran život ostatka Hrvata i Crkve na prostoru Bosne i Hercegovine, sa željom da senzibilizira svakog ovjeka i javnost za probleme ljudi i Katoli ke Crkve na tom prostoru.

U povodu Tjedna solidarnosti s ljudima i Crkvom u Bosni i Hercegovini u nedjelju, 27. ožujka, dr. Miljenko Ani i! predvodio je u župi Duha Svetoga u Slavonskom Brodu središnje euharistijsko slavlje. Župa Duha Svetoga primila je za vrijeme i poslije

396

Domovinskoga rata najve!i broj izbjeglih iz bosanske Posavine, a tadašnji župnik, pokojni Marko Majstorovi!, pomagao im je na sve mogu!e na ine. Iako ih je ve!ina obnovila ku!e u svom rodnom kraju, mnogi i danas žive u svojim obiteljskim domovima na podru ju ove župe. Kao sin bosanske Posavine, dr. Ani i! upoznao je doma!e vjernike sa situacijom u Bosni te im zahvalio na svoj dosadašnjoj pomo!i kao i daljnjoj solidarnosti s ljudima u Bosni. Prisjetio se i svoje suradnje s vl . Majstorovi!em, koji je još i prije rata Banjolu koj biskupiji pomagao svojim iskustvima u te aju priprave za brak. Svjestan situacije još uvijek teškog povratka u ranjenu Bosnu, Posavljacima je poru io da ne prodaju svoju zemlju jer, kako je rekao, jednoga dana i Bosna !e u!i u Europsku uniju te !e prelazak s jedne strane Save na drugi biti puno jednostavniji. Sva milostinja s nedjeljnih misa, kao i posebni prilozi, namijenjeni su pomo!i ljudima u Bosni i Hercegovini.

Vinkovci Povodom Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, koji se od 21. do 27. ožujka održavao u Hrvatskoj, na Blagovijest, u petak, 25. ožujka, u crkvi Svetih Euzebija i Poliona u Vinkovcima misno slavlje predvodio je ravnatelj Caritasa Banjalu ke biskupije, mons. dr. sc. Miljenko Ani i!. Na po etku mise zahvalio je doma!im vjernicima za sve što su prošlih godina u inili za Crkvu, Hrvate i ljude u potrebi u Bosni i Hercegovini. Na kraju misnoga slavlja ravnatelj banjalu koga Caritasa upoznao je doma!e vjernike sa stanjem u Banjalu koj biskupiji te ih animirao za solidarnost s Crkvom i ljudima u BiH. Prije rata Hrvata je u Banjalu koj biskupiji bilo oko 120 tisu!a. »U dijelu koji danas pripada Republici Srpskoj ih je oko 80 tisu!a, a na južnom dijelu oko 40 tisu!a. Južni kraj se donekle održao, iako se broj smanjio, a u sjevernom dijelu od nekadašnjih 80 tisu!a danas ih je izme#u 6 - 7 tisu!a, i to zajedno s povratnicima«, pojasnio je dr. Ani i!.

4/2011.

»Mi nismo imali rat u Banjoj Luci, ali je provedeno ono što se zove etni ko iš!enje. Kad nas nisu mogli isprovocirati da prihvatimo rat, s namjerom da nas potpuno unište, onda je došlo do protjerivanja i ubijanja civila po ku!ama, pa ih je ubijeno oko 800.

U Banjalu koj biskupiji porušena su ili teško ošte!ena 203 crkvena objekta, ubijeno je sedam naših sve!enika i jedna asna sestra. Uništeno je, i bez rata, nekoliko tisu!a ku!a. Nastojali smo za vrijeme rata organizirati naš Caritas, koji je malo prije toga i poeo s radom i nije se imao mogu!nosti ni razviti, ali s doga#ajima smo se i mi razvijali i uspjeli smo u velikoj mjeri ispuniti što smo sami poduzimali i htjeli«, pojasnio je ravnatelj prisutnim vjernicima. »Otvoreni smo za druge, i radi toga - iako su katolici Hrvati bili protjerivani - Caritas je mogao cijelo vrijeme raditi tako da smo tijekom rata mnogim konvojima, više od 120, u Banju Luku uspjeli dovesti više od 20 tisu!a tona hrane i drugih oblika pomo!i. Nakon rata, jer je cijelo to vrijeme bilo izolirano podru je, samo smo mogli dovoziti i dijeliti hranu; organizirali smo poštanski ured kako ljudi ne bi ostali bez kontakta sa svijetom (otposlali smo nekoliko stoti-

na tisu!a pisama i isto toliko vratili u Banja Luku).

Nastavili smo s radom, ali na širem podru ju: organizirali smo ambulantu. Prvo je vrijeme radilo 45 lije nika i sestara, ali nakon velikoga protjerivanja 1995. godine ostala ih je polovina; organizirali smo i ku!nu njegu, potom smo po eli s obnovom ku!a, pri emu je Caritas pomogao u obnovi više od 2 300 ku!a i stanova«, rekao je dr. Ani i!, napomenuvši da se i dandanas dijeli pomo! u hrani jer, doslovno ima gladnih ljudi, a mirovina iznosi 80 eura.

Caritas Banjalu ke biskupije ima radionice u kojima pravi namještaj za povratnike, a tu su i projekt obiteljske pomo!i te kumstva za siromašne obitelji (djecu pomažu kumovi iz inozemstva). Sprje ava se trgovina djevojkama i ženama jer je BiH, na žalost, postala izvoznicom bijelog roblja. Tu je i internat za školsku djecu u Prijedoru, nedavno je otvoren dom za starije osobe u Banjoj Luci, pokrenute su dvije zadruge, a tu je i farma kako bi se ljudi mogli zaposliti.

U Caritasu i zadrugama radi oko 130 ljudi. Prema rije ima ravnatelja Banjalu ke nadbiskupije, sli no je i u Sarajevskoj te Mostarskoj nadbiskupiji.

B. Luka"evi / S. Kraljevi

Duhovna obnova Caritasovih djelatnika i volontera C

aritas "akova ko-osje ke nadbiskupije organizirao je 26. ožujka 2011. godine cjelodnevnu duhovnu obnovu za Caritasove djelatnike i volontere "akova ko-osje ke nadbiskupije, koja je održana na Katoli kom bogoslovnom fakultetu u "akovu. Na duhovnu obnovu pozvani su animatori i djelatnici župnih i dekanatskih Caritasa te predstavnici drugih župnih karitativnih skupina.

Odazvalo se 125 osoba, što nam je pokazatelj da su karitativni animatori zainteresirani za ovakve susrete na kojima se, uz duhovnu obnovu, mogu družiti i bolje upoznati. Nazo ne je pozdravio i zaželio dobrodošlicu vl . Ivica Rebi!, ravnatelj Caritasa "akova ko-osje ke nadbiskupije, nakon ega su uslijedila dva predavanja voditelja duhove obnove, vl . Joze Juri!a, na temu »Caritas i obitelj«.

U prvom dijelu predavanja voditelj duhovne obnove želio je približiti zna enje rije i »duhovnost« koja se usko vezuje uz religiju, no može ozna avati i duševno stanje u kojemu ovjek svoju pozornost okre!e prema onome što se nalazi u njegovoj neposrednoj okolini. Govorio je o duhovnosti s religijskog, vjerni kog i katoli kog stajališta. U svom se pokušaju konkretiziranja duhovnosti, kao primjerom, poslužio blaženom Majkom Terezijom koja je u svom životu nastojala uprisutniti osobu Isusa Krista. Jedan od zaklju aka bio je da

4/2011.

duhovnost provodimo molitvom, meditacijom i moralnim življenjem.

U drugom dijelu predavanja govorio je o Isusovu odlasku u pustinju te njegovu obra!anju ženi Samaritanki (»Daj mi piti.«). Ujedno je i održan i »Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH«, kada se nazo nima obratio mons.

Miljenko Ani i!, ravnatelj Caritasa Banjalu ke biskupije, zamolbom da se svojim prilozima uklju e u ovu korizmenu akciju Hrvatskog Caritasa. Nakon predavanja slavljena je sveta misa u kapelici Bogoslovnog sjemeništa, a duhovna obnova završila je zajedni kim ru kom.

I. Domazet / D. Drenjan"evi

397

»Jedna svije a za svjetlo u obitelji« »Jedna svije!a za svjetlo u obitelji« naziv je projekta Caritasa Slavonskobrodskih dekanata koji je u subotu, 2. travnja, zapo eo paljenjem svije!e na gradskom trgu »Cilepi!« u Slavonskom Brodu. To je tradicionalna, šesta zaredom akcija, koju pod pokroviteljstvom Caritasa "akova ko-osje ke nadbiskupije provodi Bra no i obiteljsko savjetovalište i Savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja, u suradnji s Caritasom Slavonskobrodskih dekanata. Nazo ni su bili Ivica Rebi!, ravnatelj #akova ko-osje kog Caritasa i Markan Kormanjoš, ravnatelj Slavonskobrodskih Caritasa. Slavonskobrodski dekan Ivan %uri! znakovito je akciju zapo eo paljenjem prve od 3.000 svije!a koje su ukrasili volonteri župnih Caritasa. Kako je toga dana bila i 6. obljetnica godišnjica smrti Ivana Pavla II., dekan %uri! poru io je kako je upravo blagopokojni Papa bio svije!a za svjetlo našeg života, istinskog, onog najdubljeg humanizma, ali uvijek rasvijetljena vjerom i spasenjem u Kristu, za nas umrlome i uskrslome.

Prepoznavši vrijednost akcije, gra#ani su ve! toga dana na prigodnom štandu, koji su priredile voditeljica Bra nog i obiteljskog savjetovališta Suzana Matoševi! i djelatnica Caritasa Marija $ikulin, kupovali

svije!e, a u proteklim godinama župnici su svoje vjernike poticali da ih donose na uskrsni blagoslov uz jelo. Prihod od prodanih svije!a namijenjen je za potrebe rada stru nih suradnika obaju savjetovališta, a prije svega za psihološku pomo! djeci, žrtvama obiteljskog nasilja i drugoj djeci s razli itim emocionalnim poteško!ama. Brankica Luka"evi

Godišnji susret Družbe »Bra a Hrvatskog zmaja« Z

majski stol u Slavonskom Brodu bio je u nedjelju, 10. travnja, doma!in godišnjeg susreta Družbe »Bra!a Hrvatskog zmaja« za sve stolove Vukovarsko-srijemske, Požeško-slavonske i Osje ko-baranjske županije. Dvadesetak lanova Meštarskog zbora - tijela koje upravlja Družbom, na elu s velikim meštrom dr. Dragutinom Feletarom, susret su zapo eli razgledavanjem kulturne baštine franjeva kog samostana. Najstarije i najvrjednije primjerke tiskane i rukopisne gra#e što ih knjižnica posjeduje predstavili su im fra Domagoj Šimunovi! i voditeljica knjižnice prof. Mirna Marjanovi!.

Potom su u franjeva koj crkvi Presvetog Trojstva sudjelovali na euharistijskom slavlju koje je uz doma!eg gvardijana i mons. Stjepana Belobrajdi!a ( lana Družbe) predvodio mons. Vladimir Dugali!, profesor #akova kog KBF-a. U propovijedi je mons. Dugali! poru io vjernicima, napose lanovima Družbe, da su pozvani živjeti Isusovo evan#elje u konkretnom životu. Govore!i o nacionalnoj i kulturnoj povijesti Družbe koja je osnovana 1905., doma!i gvardijan Sebastijan Goleni! naglasio je kako su noviju povijest kao lanovi te

398

Družbe svojim životom i djelovanjem posebno obilježili bl. Alojzije Stepinac i kardinal Franjo Kuhari!. Susret je nastavljen radnim sastankom.

Kao pro elnik brodskog stola, meštar dr. Ivan Balen pojasnio je kako je Družba u Hrvatskoj broji ukupno 300 lanova, a od toga se u svakoj županiji bira najviše 10 lanova. Najve!i dio lanova je u Zagrebu, gdje ih je 100-tinjak, a po županijama zasad 5 do 6 lanova. Brankica Luka"evi

4/2011.

Župljani župe BDM Kraljica mu!enika uselili u crkvu Vjernici najmla#e vukovarske župe, Blažene Dje-

vice Marije Kraljice mu enika, koju vodi dijecezanski sve!enik vl . Mato Martinkovi!, 10. travnja uselili su u nove crkvene prostore. Uz dvije vukovarske župe koje vode franjevci, ova najmla#a osnovana je 2004. godine i nalazi se u gradskoj etvrti Sajmište.

Od osnivanja ove župe vjernici su misna slavlja imali u montažnoj kapelici u sklopu župne ku!e. Župa broji oko tri tisu!e vjernika koji žive u gradu i Þlijali Bogdanovci. U crkvi je predvi#eno tristo sjede!ih mjesta, a toliko vjernika i sudjeluje na nedjeljnim ili blagdanskim misama. Dužina crkve iznosi 21, a širina 12,50 metara, dok je zvonik visok 31 metar. Uz

crkvu !e se graditi novi župni stan, a na drugoj estici i pastoralni centar. Sva tri objekta povezivat !e trg ispred crkve. Projektnu dokumentaciju izradio je Toni Sardeli! iz Zagreba, a gra#evinske radove izvodi Þrma »Zuber« d.o.o. iz Višnjevca. Projekt Þnanciraju Ministarstvo regionalnog razvoja Republike Hrvatske, Nadbiskupija i župljani, a radovi na vanjskom ure#enju crkve trajat !e još nekoliko mjeseci. »Ni unutrašnjost crkve nije u potpunosti ure#ena, ali nas je nužda natjerala da se što prije uselimo jer montažna kapelica ne odgovara pastoralnim potrebama vjernika«, isti e župnik Martinkovi!. Trenutno su u tijeku radovi na trgu ispred crkve, na fasadi te na prilaznim putovima. Vjenceslav Janji

Blagoslov novih zgrada U!iteljskog fakulteta Sveu ilišni kapelan pater Arkadiusz Krasicki,

CSSp, u ponedjeljak, 21. ožujka, blagoslovio je nedavno otvorene nove zgrade U iteljskog fakulteta u Sveu ilišnom kampusu u Osijeku. U prigodnom govoru pater je istaknuo: »Vjera i razum ne isklju uju se, one su poput dvaju krila koja oblikuju ovjeka u samosvjesnu osobu. Osoba koja kriti ki promatra ovaj svijet uistinu je slobodna.

Vi ste ti koji su hrabro zakora ili prema novoj razini sveu ilišne egzistencije. Neka vaš fakultet, na kojem se obrazuju mladi naraštaji u itelja, zra i krepostima i poti e druge na promatranje istine u suvremenom svijetu.« Za okupljeno fakultetsko osoblje, profesore i djelatnike bio je to poseban trenutak susreta sa sveuilišnim kapelanom jer su tom prilikom ne samo studenti nego i djelatnici Fakulteta imali prigodu bolje upoznati svoga kapelana, koji je tako#er znanstvenik. P. Krasicki blagoslovio je sve okupljene te u pratnji dijela profesora obišao urede,

4/2011.

predavaonice, sportsku dvoranu i kabinete dviju ure#enih zgrada U iteljskog fakulteta. »Svima nama nazo nima blagoslovu sigurno !e ostati u pam!enju ovaj doga#aj, ali !e se i upisati u povjesnicu našeg mladog Fakulteta. Vjerujem da !e nas Božji blagoslov pratiti u istraživa kom radu i našem zalaganju za sve nove naraštaje studenata«, istaknula je jedna asistentica. Dubravka Smaji

399

Duhovna obnova studenata laika KBF-a U

subotu, 9. travnja, održana je korizmena duhovna obnova studenta laika na Katoli kom bogoslovnom fakultetu u "akovu. Duhovna obnova, održavala se u kapelici pri samom fakultetu, a predvodio ju je profesor povijesti na KBF-u i župnik u "akova kim Selcima, doc. dr. sc. Grgo Grbeši!. Na samome po etku je sve prisutne studente i studentice pozdravio dekan Pero Ara i! te je, uputivši poticajne rije i, podsjetio na samu srž ovoga studija, a to je Isus Krist, osoba povijesti spasenja, Put, Istina i Život. Dekan je naglasio da je taj Put proces u kojemu sazrijevaju i nisu savršeni krš!ani, ali uvijek u Istini koju treba iznova upoznavati. »Da je Krist Život, treba postati kriterij i praksa, inspirator moga življenja«, zaklju io je dekan Ara i!.

Prvi dio duhovne obnove bio je kratko predavanje u kojem je profesor Grbeši! naglasio da su euharistija, ispovijed, molitva pred Presvetim i molitva Duhu Svetom najvažnije okosnice za pravi, izgra#eni i plodan vjerni ki život. Progovorio je i o poteško!ama s kojima se i sam susretao u vrijeme kada je bio bogoslov, ali i sada kao župnik i profesor na Fakultetu. Ovom duhovnom obnovom studentima je omogu!eno da upravo kroz ove etiri važne okosnice prožive dano vrijeme. Nakon nagovora, kratkim

klanjanjem upotpunjen je prvi dio duhovne obnove, nakon ega su studenti imali mogu!nost za ispovijed. U svojoj homiliji, na kraju duhovne obnove, profesor Grbeši! progovorio je o važnosti vjere za svakog vjerou itelja i katehetu te kako je važno da svaki vjernik pravi izbore jer tako !e pokazati svoje dostojanstvo. Naglasio je da za pravi duhovni život valja izgra#ivati dosljednost u ljubavi, u molitvi i istini. Samo euharistijsko slavlje i klanjanje animirali su studenti molitvom i pjesmom, a duhovna obnova završena je zajedni kim objedom uz kratko druženje. Marina Šuvakovi

Zavjetni dan bl. Majke Terezije U

nedjelju, 10. travnja, u župi Odvorci proslavljen je Zavjetni dan bl. Majke Terezije. Prije svete mise župljani iz svih devet sela župe Odvorci i njihovi gosti, hodo asnici iz župe Bezgrešnog za e!a BDM iz Valpova, okupili su se u velikom broju oko vanjskoga zavjetnog oltara u Grgurevi!ima i molili krunicu i litanije poniznosti bl. Majke Terezije. Vjernici su za to vrijeme imali mogu!nost za ispovijed. U 11 sati odvora ki župnik vl . Stjepan Šumanovac predvodio je misno slavlje.

Odmah na po etku pozdravio je goste iz Valpova i zahvalio što su došli moliti blaženicu iz Calcutte zagovor kod Boga. U propovijedi se osvrnuo na nedjeljno evan#elje koje govori o prijateljstvu Isusa i Lazara te o uskrsnu!u koje je mogu!e doživjeti još za života ukoliko se ovjek odrekne svojih grijeha i sprijatelji s Isusom. Naglasio je da se svi problemi ovjeka i obitelji lakše rješavaju ako im je Isus prijatelj, ako se kroz sakrament pomirenja redovito druže s njim. »Svi Isusovi prijatelji !e uskrsnuti. Zato je važno biti Isusov prijatelj«, rekao je propovjednik, pozivaju!i okupljene da ine

400

dobro jedni drugima, da vole, ljube i prihva!aju druge kao što je to inila blažena Majka Terezija.

Poslije misnog slavlja župnik je pozvao hodo asnike na druženje uz kola e koje su pripremile vrijedne žene iz Odvoraca. Nave er su se mladi iz župe okupili u župnoj crkvi na klanjanju pred Presvetim. Ivana Aladrovi

4/2011.

Hodo!aš e u Ludbreg Župljani župe Sv. Leopolda Bogdana Mandi!a iz

Osijeka i župe Gospe Brze Pomo!i iz Slavonskog Broda hodo astili su 2. travnja u ludbreško svetište Presvete Krvi Kristove. Hodo asnike iz Osijeka predvodili su župnik fra Branko Lipša i vl . Paul Karim, dok su hodo asnici iz Slavonskog Broda stigli predvo#eni vl . Jakobom Šunjarom, župnim vikarom župe Gospe Brze Pomo!i. Nakon dolaska u Ludbreg oko tri stotine hodo asnika pohodilo je župnu crkvu Presvetog Trojstva, gdje ih je pozdravio vl . Tihomir Kosec, župni vikar ludbreške župe, te im predstavio povijest mjesta i župe Ludbreg. Vl .

Kosec pojasnio je i duhovno - teološki zna aj doga#aja koji se 1411. zbio u Ludbregu.

Sve ano euharistijsko slavlje za sve hodo asnike predslavio je vl . Jakob Šunjara, u koncelebraciji s fra Lipšom i vl . Karimom. Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je klanjanje pred relikvijom predragocjene Krvi Kristove.

Klanjanje su animirali i tekstove itali hodo asnici iz Slavonskog Broda. Nakon ru ka i kratkog odmora, hodo asnici su u grupama molili pobožnost Križnog puta na otvorenom, ispred zavjetne kapele Hrvatskog sabora Presvetoj Krvi Kristovoj, gdje ih je do ekao i srda no pozdravio vl . Josip "urkan, župnik ludbreški i uvar Svetišta.

Lovro Kladari

Francuski hodo!asnici u Slavonskom Brodu U župu Sv. Antuna Padovanskog u Podvinju

kod Slavonskog Broda stigla su u petak nave er, 1. travnja, dvojica nesvakidašnjih gostiju: 23-godišnji Bertrand Camuo i 22-godišnji Remy de Fenoyl. Oni su, naime, 19. ožujka biciklima krenuli na daleki put iz svog rodnog Lyona, u Francuskoj, prema Svetoj zemlji. U Podvinju ih je oduševila gostoljubivost doma!ina, napose doma!eg župnika o. Ante Šiška, koji izvrsno govori francuski jezik, jer je i sam kao misionar Družbe Duha Svetoga u Parizu radio s mladima. Kako su stigli netom prije mise, sudjelovali su na misi i klanjanju na kojem su uz podvinjsku mladež i sami zapjevali na hrvatskom jeziku.

Putem mole za svoje obitelji, za prijatelje, ljude koje putem upoznaju, a njima su, pak, zajedno s njihovim nadbiskupom, molitvena podrška i vjer-

4/2011.

nici njihove nadbiskupije. Nakon što su im drugoga dana ljubazni doma!ini pokazali znamenitosti Slavonskog Broda, iz Podvinja su u popodnevnim satima krenuli dalje prema Svetoj zemlji, u koju planiraju sti!i 20. svibnja. Brankica Luka"evi

401

»Papa Ivan Pavao II.: Europljanin i humanist« Povjerenstvo "akova ko-osje ke nadbiskupije za

pastoral studenata, pod vodstvom sveu ilišnog kapelana p. Arkadiusza Krasickog, CSSp, organiziralo je 4. travnja na Ekonomskom fakultetu u Osijeku tribinu pod naslovom »Ivan Pavao II.: Europljanin i humanist«. Krasicki je, moderiraju!i tribinu, uvodno pojasnio kako je tema odbrana u duhu proglašenja pape Ivana Pavla II., ina e zaštitnika studenata osje kog Sveu ilišta Josip Jurja Strossmayera, blaženikom 1. svibnja na Trgu sv. Petra u Vatikanu. O zna enju angažiranja Crkve u društveno-politi kim temama, te kako krš!anski humanizam dolazi do izražaja u društveno-politi kim temama kroz djelovanje pape Poljaka, govorio je Wieslaw Tarka, veleposlanik Republike Poljske u RH. Mons. dr. "uro Hrani!, pomo!ni biskup "akova ko-osje ke nadbiskupije, govorio je o antropologiji pape Ivana Pavla II., na temelju » ovjeka kao slike Božje«. Sve anom tonu pridonio je višekratni nastup mladih pjeva a i glazbenika VIS-a »Dios«, s kojima su svi otpjevali završnu pjesmu »Krist na žalu«.

Zahvaljuju!i za sudjelovanje na tribini, Tarka je istaknuo kako je osoba Ivana Pavla II. bitna cijeloj Europi te je poljsko veleposlanstvo u prosincu 2010. godine organiziralo u Zagrebu znanstveni skup na temu »Ivan Pavao II: Papa i Europljanin« na kojem su sudjelovali uvaženi gosti iz Poljske i Hrvatske.

Tarka je izlaganje o papi Europljaninu zapo eo (te nim hrvatskim jezikom) odjekom izbora za papu, 16. listopada 1978. godine, na kasnije doga#aje u Poljskoj koja »više nije bila ista zemlja, osje!alo se zajedništvo i zahvaljuju!i Papi imali smo putokaz, a nevjernici su razumjeli autoritet koji nije baziran na novcu i politi koj mo!i, ve! je autoritet sam po sebi – papu koji je dolazio s druge strane željezne zavjese«.

Spomenuvši zna enje Papinih hodo aš!a, veleposlanik otkriva: »Od moga boravka u Hrvatskoj Ivan Pavao II. tema je u Hrvatskoj. Imao je klju nu ulogu u priznavanju RH u najtežim ratnim trenutcima, a pozitivne emocije prema Papi osjetim od Dubrovnika do Osijeka i Pule… On je nasljednik tradicije

402

poljskog romantizma i zadnji poljski romanti ar…

Prema Ivanu Pavlu II., Europa je ujedinjena zahvaljuju!i krš!anskim vrijednostima. Papa je jako dobro razumio svoj identitet i poštovao ga, a nama je pomogao razumjeti naš europski identitet. Tolerancija ne može zna iti toleriranje svega, nego samo onoga što možemo poštovati! Klju no je utvrditi svoj identitet da se možemo otvarati prema drugima. Europa bez Hrvatske nije potpuna«, zaklju uje Tarka. "uro Hrani! promišljao je o intelektualnoj formaciji Ivana Pavla II. (bio je profesor etike na katoli kom sveu ilištu), kazavši kako je rije o sintezi izme#u klasi ne tomisti ke antropologije i ÞlozoÞje Edmunda Husserla kojom je stvorio »vlastitu« personalisti ku etiku, pri emu je na Karola Wojtylu snažno utjecalo vrijeme s iskustvom totalitarizma i nacizma, stradanje poljskoga naroda, Židova i drugih naroda, ali i povijesno iskustvo poljskog naroda izme#u njema kih pretenzija. »Temeljni pojam antropologije je biblijski pojam slika Božja. To zna i, stvoren na sliku Boga. Ivan Pavao II. najprije je došao do tvrdnje da je ovjek slika Božja, a potom da je slika Božja zato što je osoba. Bitno je shvatiti osobu. Tijelo je vidljivi znak ljudske osobe i interpretira ga u svjetlu tjelesnosti i spolnosti… Najdublje zajedništvo je izme#u muža i žene. Interpersonalno zajedništvo uklju uje i utjelovljenje. Muškarac i žena jedno drugomu su pomo! u otkrivanju vlastitoga identiteta. $ovjek ostvaruje sebe u otvorenosti prema drugoj osobi. Osoba je svojevrsna tajna, na sliku Presvetoga Trojstva. Ivan Pavao II. razvio je antropologiju koja zahtijeva ideale i stavlja ih pred mlade – zajedništvo mladih je kao predokus zajedništva s Bogom. Ponudio je antropologiju koja elaborira krš!anske stavove i vrednote, ponudivši ideale, umjesto zapovijedi«, me#u ostalim razložio je Hrani!. U diskusiji su govornici istaknuli važnost otvaranja jednih prema drugima, na što nam ukazuje Ivan Pavao II. poimanjem osobe, jer »biti ovjek, zna i otvoriti se za drugu osobu«. Nevenka Špoljari 4/2011.

»Psihi!ki poreme aji uzrokovani religijom« U petak, 25. ožujka, u vinkova koj župi Presvetoga

Srca Isusova organizirana je tre!a u nizu mjese nih vjerni kih tribina. Temu tribine »Psihi ki poreme!aji uzrokovani religijom« izložila je profesorica moralne teologije na Katoli kom bogoslovnom fakultetu u "akovu, dr. sc. Suzana Vuleti!. Zanimljiva i aktualna tema privukla je oko 120 vjernika, stoga se predavanje umjesto u župnoj dvorani održalo u samoj crkvi.

U uvodnom dijelu dr. Vuleti! deÞnirala je osnovne pojmove religioznosti i psihologije. Naglasak središnjega dijela predavanja bio je na neurozama kao obliku psihi kih poreme!aja u religioznosti koje se javljaju kod dijela vjernika nezrele religioznosti. Profesorica je objasnila uzroke takvih neuroza te navela naj eš!e poreme!aje i na ine njihova o itovanja kod oboljelih.

U kojoj je mjeri Crkva kao institucija u mogu!nosti pomo!i ovakvim vjernicima, bilo je pitanje koje se samo po sebi name!e. Budu!i da je jasno da ohrabrenja i poticaji nisu dovoljni, profesorica je istaknula ispovijed kao jednu od najdjelotvornijih metoda pomo!i, potom zadovoljštinu za grijehe, sve!enikov ispravan pristup i utjecaj na vjernike, djelotvornost molitve i duhovne meditacije, propovijedi i vjerske poduke te samu spasenjsku poruku Crkve. Za ovakve poreme!aje psihologija i teologija trebaju tražiti

rješenja ne isklju uju!i jedna drugu, bio je kona ni zaklju ak profesorice Vuleti!. Niz mjese nih tribina zapo eo je na inicijativu lanova Dopisne teologije iz Vinkovaca i okolice, a na prve dvije tribine predava je bio sam župnik, vl . Robert Farkaš, s vrlo zanimljivim temama: »Židovi, muslimani i krš!ani – abrahamovska baština« i »Pravoslavni, katolici i protestanti – sli nosti i razlike«. Plodonosna suradnja lanova Dopisne teologije i župne zajednice, u vidu vjerni kih tribina, nastavit !e se i narednih mjeseci. Darko Posari

»Muškarac i žena – sloboda u jednakosti i razli!itosti« Tribinu na temu »Muškarac i žena – sloboda u

jednakosti i razli itosti« predvodio je u etvrtak, 31. ožujka u Katehetskom centru župe Gospe Brze Pomo!i u Slavonskom Brodu o. dr. Dario Toki!, profesor zagreba kog KBF-a. U pripravi Nacionalnog dana katoli kih obitelji i pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj tribinu je organiziralo Dekanatsko povjerenstvo za brak i obitelj i župa Gospe Brze Pomo!i. Nakon zajedni ke molitve pozdravnu rije uputio je doma!i župnik i dekanatski povjerenik za brak i obitelj, Ivan Leni!.

Promišljaju!i o toj danas aktualnoj temi, o. Toki! zaintrigirao je i obogatio gotovo dvjestotinjak vjernika koji su više od sat vremena s velikom pažnjom pratili njegova izlaganja. Na temelju biblijskih izvještaja pojasnio je da sve razli itosti muškarca i žene, kao i one socijalne i rasne, ne trebaju biti prilika da ljude vrednujemo kao manje i više vrijedne, nego, naprotiv, prilika da zajedno,

4/2011.

uzajamno sura#ujemo i jedni druge oboga!ujemo našim razli itostima. Bra nim parovima je pak poru io da slušaju jedni druge, da se bore za svoj brak, da uspostavljaju krugove povjerenja, naglasivši kako je to mogu!e samo ako Boga vratimo u obitelji kroz sakramentalni život, osobnu i zajedni ku molitvu u obitelji. Brankica Luka"evi

403

O radnoj terapiji i djelovanju braniteljskih zadruga Radna terapija i djelovanje braniteljskih zadruga

bile su teme tribine Povjerenstva za pastoral branitelja i stradalnika Domovinskoga rata i lanova njihovih obitelji te predstavnika udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, koji se 24. ožujka održao na Katoli kom bogoslovnom fakultetu u "akovu. Tribini su prisustvovali i upravitelji te voditelji braniteljskih zadruga na podru ju "akova ko-osje ke nadbiskupije, a sve prisutne pozdravio je povjerenik, dr. Stanislav Šota. Nakon višegodišnjeg vrednovanja, uvažavanja i divljenja branitelje se stavlja na marginu društva, te se sve više osjeti materijalna nemo! i nesigurnost dijela branitelja zbog nedovoljnih materijalnih sredstava. Rad bilo koje vrste najspasonosniji je lijek za samoga branitelja i njegovu obitelj jer radna terapija ima višedimenzionalnu korist, istaknuo je dr. Šota, parafraziraju!i Kennedyjeve rije i: »Ne pitaj što Domovina može u initi za tebe, nego što ti možeš u initi za nju, a time ujedno i za sebe.« O radnoj terapiji govorio je Berislav Pašali!, dr. med. psihijatar. Opisao je ovjeka kao duhovno i intelektualno bi!e, s tjelesnim sposobnostima, koje jedino obavlja ve!i i opsežniji rad od onoga koji mu je nužan za preživljavanje. Fizi ki je dobro umoriti se radom, istaknuo je dr. Pašali!, a ako se pritom nešto i zara#uje, ovjek se osje!a bolje, stje e samopouzdanje, ljudi ga cijene, a u mogu!nosti je i pomo!i bližnjima.

Nasuprot tome, ovjek koji ne radi je usamljen, besperspektivan, besciljan, osje!a se bezvrijedno, slabog je zdravlja – a sve to su simptomi depresije. »Ljudi su imali iluziju da !e im mirovina vratiti osje!aj samopoštovanja, dostojanstva, ali nije tako. Raznim društvenim mjerama i postupcima dobili smo puno ljudi koji ne rade, a uskoro !emo dosegnuti nivo u kojem !e jedan Hrvat raditi, a jedan !e biti u mirovini. Ako imamo puno onih koji ne rade, imamo puno onih koji su nezadovoljni. Visina mirovine ne može donijeti trajan osje!aj zadovoljstva, stoga imamo pobunu ljudi koji su neradom gurnuti u ´geto´. Izgubili su veze sa sobom, sa zdravljem, izgubili su perspektivu, cilj i osje!aju se beskorisno«, rekao je Pašali!.

404

Prisutne je upozorio kako naše društvo ima cijelu generaciju ljudi koja je odvikavana od rada: »$ak u našem jeziku postoji uzre ica: ´U i da ne moraš raditi!´ Kao društvo, obezvrijedili smo rad i normalno je da nam se dogodilo da smo besperspektivni, dužni i da nam ljudi kopaju po kontejnerima.

Radna terapija primarno je društvena terapija, koja dobro djeluje na pojedinca, obitelj i cijelo društvo.

Puno vremena prošlo je od po etka rata i trebamo se okrenuti budu!nosti, a ne prebirati po onome što je bilo loše. Treba otvarati novu perspektivu, dati mogu!nost razvoja, jer ne možemo svoje živote pretvoriti u plakanje nad prošloš!u, kakva god ona bila. Mi !emo se uvijek sje!ati, uvijek !emo poštovati i držati ono što je bilo važno, no moramo otvoriti perspektivu jer život uvijek ide dalje«, zaklju io je psihijatar.

Tomo Bagari!, voditelj Referalnog centra braniteljskih zadruga, koji obuhva!a isto nu Hrvatsku, ujedno i upravitelj zadruge »Agro Vladislavci« iz Vladislavaca, pojasnio je program Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva branitelja o osnivanju braniteljskih zadruga. Istaknuo je kako zadruge okupljaju ljude sli nih interesa, suborce koji se poznaju te žele sura#ivati jer imaju me#usobno povjerenje ste eno za vrijeme rata. Projekt zadrugarstva nije pokrenut samo zbog rada i zarade, ve! ima i drugu dimenziju. Rad zadruga predstavljen je na kongresu psihijatara, istaknuo je Bagari!, a oni su zadrugarstvo prepoznali kao sredstvo kojim branitelji, a posebno oni oboljeli od PTSP-a, pomažu sami sebi, a time i društvu. Franjo Bari evi! predstavio je organizaciju i rad braniteljske zadruge »Krndija Nexe« u kojoj radne zada!e obavlja sedam zadrugara i rješava ih po dogovoru, bez pritiska, te zbog toga postižu dobre uspjehe. »Oni koji su istinski branili ovu državu, mogu jako puno pridonijeti samozapošljavanju i zapošljavanju branitelja, a to je dokazano u našoj zadruzi«, zaklju io je Bari evi!. Tribina je zaklju ena diskusijom i razmjenom iskustava prisutnih zadrugara i branitelja. Martina Kuveždanin

4/2011.

»Pasijom kroz hrvatske krajeve« Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske

Lado, vo#en dirigentima Draženom Kurilov anom i Joškom %aletom te glazbenim solistom Alanom Kanskim, korizmenim koncertom »Pasijom kroz hrvatske krajeve« ponovno je u nedjelju, 3. travnja, u franjeva koj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu na poseban na in oduševio Bro#ane. Svojim izvedbama djela poznatih autora, od Dalmacije, Podravine, Me#imurja, Dalmatinske Zagore, Hercegovine, sjeverozapadne Hrvatske, Dalmacije do Slavonije i Baranje, ostavili su duboki dojam na publiku, me#u kojom je bilo mnogo mladih. S krunicama u ruci i molitvenicima, odjenuti u duhu korizme, ušli su u procesiji u crkvu i ve! prvim izvedbama; Po inje pla , Klanjam se teb', Isukrste, Pu e moj, Za naroda grihe svoga, Zdrav Isuse, u obradi Ljube Stipiši!a Delmata, dali su naslutiti da !e ve er provedena u tom duhovnom prostoru biti doista poseban doga#aj i jedinstven uvod u Veliki tjedan. Izvedba liturgijske pjesme koja se pjeva na Veliki petak, a koja tako duboko govori o patnji, dimenziji križa i ljubavi našeg Spasitelja, »Pu e moj, što u io sam tebi ili u

em ožalostih tebe..., zborski obra#ena kao i ostale, izveli su tako vjerno i mo!no da su dotakli one najdublje osje!aje nazo nih.

I koji nisu glazbeni kriti ari, osjetili su koliko taj ansambl, osim što uva materijalnu baštinu (instrumente i narodne nošnje), brine i za baštinu koja je pu kog - vanliturgijskog karaktera, ali opet pjevanja inspirirana Crkvom, te ve eri Velikim petkom.

Da su kao jedno povezani ne samo profesionalnim pjevanjem nego i prijateljstvom koje uklju uje zajedništvo u radosti i u patnji, bilo je o ito na kraju kada je doma!i gvardijan Sebastijan Goleni! i sam dirnut zahvalio gostima iz Zagreba te izrazio su!ut jednom lanu ansambla kojemu je dan prije preminula majka, ali je ipak odlu io te ve eri nastupiti. Tako se u zadnjoj izvedbi pjesme o majci, uz svu ljepotu dirljivih rije i i njihova vrhunskog pjevanja, doista osjetila njihova zajedni ka bol, koja je dotakla i nazo ne.

Popra!eni dugim pljeskom kojim ih je na kraju publika nagradila, dostojanstveno su u procesiji, pjevaju!i 'O, žalosna majko', izlazili iz crkve.

Brankica Luka"evi

Koncert »Via crucis« u Slavonskom Brodu U nedjelju, 20. ožujka, u franjeva koj crkvi Pre-

svetog Trojstva u Slavonskom Brodu mnogobrojni su vjernici, kao i ostali gra#ani, me#u kojima je bilo mnogo mladih, poslije ve ernje mise sudjelovali u nesvakidašnjem koncertu – »Via crucis« (14 postaja Križnog puta) Franza Liszta. U ozra ju barokne crkve, uz ugašena svjetla, kroz realistian videoprikaz postaja Križnog puta, svjetlosne efekte, glas poznatog baritona Henrika Šimunkovi!a, pratnju na orguljama Marija Perestegija, po prvi su puta na jedan umjetni ki na in promišljali o svemu što je naš Spasitelj prošao na svom Križ-

4/2011.

nom putu. I impresivan tekst Križnog puta fra Bonaventure Dude, koji je itao doma!i gvardijan fra Sebastijan Goleni!, pridonio je dubokom promišljanju o Kristovoj muci i smrti.

Na samom po etku prof. Hrvoje Špicer, ravnatelj Kazališno-koncertne dvorane »Ivana Brli!-Mažurani!«, koja je bila organizator koncerta, govorio je o povijesti pobožnosti Križnoga puta, spomenuvši kako je to jedna od najdrevnijih pobožnosti, prisutna u Katoli koj Crkvi još od 12. stolje!a, a potaknuli su je franjevci. Po završetku, dostojanstveno i u tišini vjernici su se razišli svojim domovima. Brankica Luka"evi

405

»Stabat Mater« u punitova!koj crkvi U

subotu, 9. svibnja, u župnoj crkvi Svetog Ladislava kralja u Punitovcima, u nazo nosti brojnih vjernika iz sva etiri mjesta župe: Josipovca, Jurjevca, Punitovaca i Krndije, uprili en je koncert Marijane Matijevi! iz Osijeka, profesorice pjevanja u Glazbenoj školi u Daruvaru i Silvije Ježi! Kneževi! iz Donjeg Miholjca, profesorice Glazbene škole i voditeljice Župnog zbora. Izvedeno je djelo Giovannija Battiste Pergolesija »Stabat Mater« (»Stala pla u!

Tužna Mati«). Ovo je bio prvi koncert ovakve vrste organiziran u punitova koj župi, a pozorno slušanje i pra!enje koncerta od strane vjernika dalo je naslutiti da su župljani uživali u izvedbi dviju umjetnica koje su pjevale uz glazbenu pratnju pre . maestra Vinka Sitari!a, profesora crkvene glazbe na KBF-u u "akovu. Koncert je organizirao punitova ki župnik vl . "urica Pardon i Marija Matijevi!, voditeljica ženske pjeva ke skupine pri slova kom Kulturnoumjetni kom društvu josipova ke Matice Slova ke. »Iako nam se možda ini da je izvedeno djelo daleko i povijesno, vjerujem da su slušatelji mogli doživjeti svu dubinu teksta koji naš puk pjeva tijekom korizme u pobožnosti Križnog puta. Pergolesi je kroz glazbu uspio izraziti one osje!aje koje i sami doživljavamo mole!i ili pjevaju!i taj tekst i zato smo htjeli u ovom drugom dijelu korizme jednostavno pridonijeti našoj duhovnoj pripremi za Uskrs«, rekao je nakon koncerta maestro Sitari!, izražavaju!i

zadovoljstvo dobrom posje!enoš!u, posebice jer se izvo#enju ovakva djela prilazi s odre#enim strahom – tj. pitanjem ho!e li slušatelji razumjeti samo djelo. »Me#utim, uvijek se ugodno iznenadimo kako glazba i tekst, makar na latinskom jeziku, ljude uvijek dovedu do uistinu prelijepih osje!aja. Posebno smo zadovoljni jer nam je ovo tre!i nastup u ovoj korizmi, tako da smo i sami bili sigurni i staloženi«, rekao je maestro. Prije koncerta uprili eno je misno slavlje koje je predvodio maestro Sitari!, a koncelebrirali su župnik Pardon i vl . Krešimir Bulat, suradnik u Nadbiskupijskom arhivu u "akovu. Mirko Kneževi

Darovi za vjerske skupine vinkova!kih vrti a U

straju!i u ideji da podrži katoli ki vjerski odgoj u predškolskim ustanovama, Katehetski ured "akova ko-osje ke nadbiskupije odlu io je u vrijeme uskrsnih blagdana prigodno darivati vjerske skupine u dje jim vrti!ima na podru ju grada Vinkovaca. Prigodan paket s didakti kim materijalom vjerskog sadržaja stigao je u petak, 15. travnja, u nekoliko vrti!a Centra za predškolski odgoj Vinkovci – u Dje ji vrti! »P elica« i Dje ji vrti! »Vladimir Nazor«. U Centru za predškolski odgoj Vinkovci, ravnateljici Mirjani Pešec pakete je uru ila dr. sc.

Teuta Rezo, v.d. pro elnice Katehetskog ureda.

Djeca su se vidno obradovala lijepim paketima koji sadrže slikovnice, puzzle, dje ju Bibliju, slagalice i knjige, a tu su bili i neizostavni slatkiši.

Nove materijale za vjerski odgoj djece pregledale su i educirane odgojiteljice u vjeri koje rade u ovim vrti!ima - Biserka Balog i Željka Papac iz vrti!a »P elica« te Snježana Begi! iz vrti!a »Vladimir Nazor«. Isto tako, prigodan paket stigao je i u

406

Dje ji vrti! »Vrtuljak« u Nuštru, gdje su ravnateljica Jasminka Zovko i odgojiteljica Jela Muženjak (obje educirane odgojiteljice u vjeri) podijelile radost s najmla#ima, jer !e im novi materijal biti velika pomo! u prenošenju poruke Radosne vijesti djeci. Anica Banovi

4/2011.

Pasionska baština u Slavoniji Pjesmom, odijevanjem i slikama zaustavljenih tre-

nutaka iz nekadašnjeg seoskog života, u nedjelju, 27. ožujka, u samostanskoj crkvi Srca Isusova u "akovu nakratko je oživjelo etrdesetodnevno duhovno razdoblje posta i molitve. Rije je o programu »$etrdesetnica u Slavoniji«, koji je dio korizmenog programa pripremljenog zajedni kom suradnjom "akova koosje ke nadbiskupije i Udruge Pasionska baština, koja punih 20 godina umjetni kim doga#anjima prati i obilježava korizmene dane. Program »$etrdesetnica u Slavoniji« donijeli su brojni izvo#a i iz Brodsko-posavske, Vukovarsko-srijemske i Osje ko-baranjske županije: Zbor Milosrdnih sestara sv.

Križa iz "akova te kulturno-umjetni ka društva i crkveni zborovi iz Donjih Andrijevaca, Perkovaca, Rokovaca, Andrijaševaca, Bro#anaca, Habjanovaca i Tenje. Svojim izvedbama posjetitelje su upoznali s tradicijom pjevanja pu kih popijevaka, prisjetili ih nekih davnih liturgijskih obreda i blagoslova, a za scenograÞju su se pobrinuli izvo#a i obu eni u narodno ruho – i to ono koje se nosilo u odre#ene dane i odre#eno vrijeme – na Pepelnicu, prvu korizmenu nedjelju, Glušnicu, Cvjetnicu, Veliki petak, na posvetu jela i na Uskrs.

izveden je 3. travnja i u Otoku, u crkvi Sv. Antuna Padovanskog.

Osim »$etrdesetnice u Slavoniji« ovaj korizmeni program obuhvatio je još dva doga#aja. U petak, 1. travnja, u Kulturno–pastoralnom centru »Blaženi A. Stepinac« župe Mu eništva sv. Ivana Krstitelja u Županji organiziran je koncert na glasoviru tijekom kojega je izvedeno djelo Josepha Haydna »Sedam posljednjih rije i Isusa Krista na križu«. Nastupile su pijanistice Konstilija Nikoli! Markota i Vesna Šepat Kutnar te bogoslov Martin Krizmani! koji je najavljivao Kristove rije i. Djelo se sastoji od sedam stavaka tematiziranih posljednjim Isusovim rije ima: »Bože, oprosti im, jer ne znaju što ine!«; »Danas !eš biti sa mnom u raju!«; »Ženo, evo ti sina!«; »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«; »Žedan sam!«; »Dovršeno je!«; »U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj!«. Ovaj korizmeni program završio je u nedjelju, 9. travnja, koncertom »Pasijom kroz hrvatske krajeve«, koji su na oduševljenje prisutnih u #akova koj katedrali održali lanovi Folklornog ansambla Lado.

A. Banovi / M. Marjanovi

Korizmene pjesme u izvornim izvedbama duboko su dirnule sve nazo ne posjetitelje, a prikaze nekadašnjih obi aja kao što su ki!enje bunara, udaranje šibama po crkvenom podu koje do arava Kristovo bi evanje te ure#ivanje i stražarenje kod Božjeg groba na Veliku subotu, neki su posjetitelji, pogotovo oni mla#i, vidjeli po prvi put, dok je cijeli program do arao duboku povezanost i neodvojivost svakodnevnog života slavonskog ovjeka i vjere. Program je završio uskršnjim obi ajem blagoslova jela, nakon ega su izvo#a i blagoslovljeno jelo podijelili posjetiteljima. Za ideju, odabir i scenarij ovog programa zaslužan je prof. mr. art. Josip Jerkovi! – dirigent, glazbeni pedagog i pisac te umirovljeni profesor na Umjetni koj akademiji u Osijeku. Isti ovaj program 4/2011.

407

»Družini« uru!ena Zastava identiteta U okviru Redovite skupštine »Družine«, u koju

je u lanjeno 45 folklornih skupina iz cijele Hrvatske (22 skupine iz Slavonije, 16 iz zagreba ke okolice, Moslavine i Posavine, pet iz Dalmacije i dvije iz Podravine), održane 26. ožujka 2011. u Babinoj Gredi, predsjednik Me#unarodne unije folklornih skupina (International Union of Folklore Association - IGF), dr. Lillo Alessandro, uru io je predsjednici »Družine«, dr. sc. Mandi Svirac, Zastavu identiteta. »Družina« je, naime, od 1992. u lanjena u IGF. Zastava se dodjeljuje kao nagrada isticanja zaštite i njegovanja zajedni ke baštine odre#enog naroda. Na misi su uz predstavnike folklornih skupina »Družine« i uprave IGF-a iz Italije, Francuske, Latvije i Ma#arske, sudjelovali župan Vukovarsko-srijemske županije, ujedno kum Zastave te doma!i predstavnici vlasti i

dje ja skupina KUD-a »Mijat Stojanovi!« iz Babine Grede, koji !e nastaviti živjeti vlastitu baštinu.

Budu!i da je cilj »Družine« prihva!ati, istraživati, prou avati i pokazivati hrvatsku tradicijsku baštinu, s naglaskom na duhovni aspekt kulture (religija, jezik, umije!e, znanje-znanost) u programima tamo gdje to baština traži i omogu!uje, njezini lanovi uvijek mole blagoslov s neba. Na kraju euharistijskog slavlja gospodin Ivan Tunji!, babogredski župnik, blagoslovio je Zastavu. Na svim programima sve anosti sudjelovao je mons. Lovro Cindori iz Zagreba, veliki ljubitelj hrvatske baštine. Prolaze!i u procesiji pokraj kipa biskupa Stjepana Bäuerleina, rodom iz Babine Grede, radost je bila još ve!a jer je biskup volio svoju "akova ku i Srijemsku biskupiju, svoj hrvatski narod i njegovu baštinu. Manda Svirac

»Matheusi« na Danima krš anske kulture u Splitu #

lanovi bizova kog Vokalnog sastava »Matheus« iz župe Sv. Mateja, apostola i evan#elista, boravili su 8. i 9. travnja u Splitu kako bi nastupili na manifestaciji »Dani krš!anske kulture«. Me#u renomiranim pjeva kim imenima s doma!e glazbene scene, Matheusi su se predstavili sa svoje tri ponajbolje autorske skladbe. Njihov nastup ostao je zapažen od strane ostalih glazbenika koji su izrazili svoje simpatije i pozitivne kritike spram mladih Bizov ana, a u lokalnom glasilu »Slobodna Dalmacija« pohvaljeni su za svoju izvedbu.

Ovaj koncert, koji je organizirao Hrvatski katoli ki radio, održan je u prepunoj Dvorani asni kog doma HRM – »Lora« u Splitu, a u sklopu manifestacije Dani krš!anske kulture koji u svom programu uklju uju višednevne razli ite kulturne i društvene doga#aje prepoznatljivoga krš!anskog identiteta. Zrinka Blaževi

408

4/2011.

»Svete žene u Crkvi« Tradicionalna

smotra dje jih crkvenih zborova Zlatna harfa 2011. Osje kog zapadnog dekanata održana je 9. travnja u retfala koj župi Uzvišenja sv. Križa, gdje je pjesmom župnu crkvu ispunilo tristotinjak djece iz sedam župa. Revijalni je susret organizirala s. Branka $utura, povjerenica za Zlatnu harfu "akova ko-osje ke nadbiskupije i Osje kog zapadnog dekanata, a u ime doma!inske župe srda no otvorio župnik, vl . Pavo Vukovac. Djevoj ice i dje aci pjevali su na misnom slavlju koje je u zajedništvu sa sve!enicima predvodio vl . Ivica Rebi!, dekan Osje kog zapadnog dekanata i župnik župe Ro#enja BDM. Ovogodišnji tematski program Zlatne harfe »Svete žene u Crkvi«, pojasnila je s. Branka $utura, potaknut je po etkom proslave 800. obljetnice utemeljenja Reda siromašnih sestara svete Klare i uz pojedina ni nastup zborova (po jedna liturgijska pjesma i po izboru) prikazan je uvid u posve!eni ži-

vot sv. Klare Asiške, majke Alix La Clerc, sv. Marije Magdalene, sv. Filomene, sv. Male Terezije, bl.

Zdenke Schelingove.

Nastupili su dje ji zborovi župa: Uzvišenja sv. Križa (uvježbala i dirigirala s. Evica So kovi!), Sv. Josipa (orguljska pratnja Vladimir Najbauer), Sv. Luke, evan#elista (dirigentica s. Jelica Doli!), Sv. Leopolda Bogdana Mandi!a (s. Željka Grgoševi!), Sv. Josipa Radnika (Maja Hmura i dirigentica Valentina Vojnovi!) i Sv. Petra i Pavla, apostola (s. Branka $utura, orguljašica Vjera Kurtovi! i ßautist Zvonimir Krpan). Smotru, koju su pratili svi župnici, župni vikari, asne sestre i lanovi obitelji djevoj ica i dje aka, otvorio je gostuju!i zbor župe Ro#enja BDM (Maja Klir). Zlatna harfa u Hrvatskoj se održava 28. godinu, a u Osijeku traje od 1995. godine.

Nevenka Špoljari

Scenski prikaz Križnog puta Nakon

sve anih misnih slavlja u župnoj crkvi i Þlijalnim crkvama župe Odvorci, u predve erje Cvjetnice, 17. travnja, mladi i krizmanici župe uprili ili su scenski prikaz Križnog puta i Isusove muke. Prikaz je zapo eo u 19 sati na vanjskom zavjetnom oltaru Bl. Majke Terezije, scenom Posljednje ve ere, a nastavio se scenskim prikazom svake postaje Križnog puta na brdu Kalvarija. Krizmanici i mladi, uz pomo! župnika Stjepana Šumanovca, dugo su se i naporno pripremali za uloge u evan#eoskom izvještaju Isusove muke. Mladi glumci uvjerlji-

4/2011.

vom su i predanom glumom uspjeli oduševiti prisutno mnoštvo vjernika, koje ih je slijedilo tijekom prikaza.

U scenskom prikazu pjesmom je sudjelovao i Župni zbor, a prigodnim tekstovima i molitvama na svakoj postaji svoj su doprinos dali i ita i. Ovakav na in pobožnosti Križnog puta prvi put je održan u župi Odvorci te je poticaj ne samo mladima, ve! i ostalim vjernicima da se više posvete molitvi i da kroz hod za Isusom nau e kako prihvatiti svoj križ i nositi ga unato padovima i slabostima, istaknuo je župnik Šumanovac. Ivana Aladrovi

409

»Svjedoci života i smrti Ivana Burika« »Dokumentarna knjiga, ili bilo koji oblik svjedo enja, ostaje zauvijek i neprocjenjivo je blago. Nudi istinu, a istine nema dvije, tri, ni pet«, istaknula je književnica i urednica Nevenka Neki! predstavljaju!i 9. ožujka na KBF-u u "akovu knjigu dokumenata »Svjedoci života i smrti Ivana Burika«. Uz urednicu, knjigu su predstavili književnici "uro Vidmarovi! i Mirko %uri!, a prisutnima se obratio i Antun Ivankovi!, predsjednik Udruge »Dr. Ante Star evi!« iz Tovarnika, koja je knjigu izdala, te Petar Šok evi!, veliki prijatelj vl . Burika. »Ovo je jedini slu aj u Hrvatskoj da vjernici na ovakav na in odaju poast svome župniku, koji je živio s njima do zadnjeg daha, iako je znao da mu se prijeti smr!u, i koji je, unato tome, ostao i bio ubijen«, rekao je književnik Vidmarovi!. Oslikavanjem Burikova portreta knjiga privla i veliku pažnju, a svatko tko je pro ita saznat !e što je to mu eništvo i dobiti uvid u svjedo anstava vjere, ali i historiografske izvore o ratnim strahotama na tom prostoru. Knjiga otvara niz juridi kih, politi kih, moralnih, eti kih, državotvornih pitanja te je važno da to mladi znaju, rekao je Vidmarovi! prisutnim bogoslovima i mla#oj publici.

Književnik %uri! je knjigu dokumenata opisao kao dodatak romanu Burik. Sve što itatelji mogu shvatiti iz romana potvr#eno je u knjizi dokumenata, a ije je prikupljanje zahtijevalo težak istraživa ki rad o ovjeku koji je ubijen i iji je župni dvor poharan. $ak 130 stranica donosi izjave svjedoka - od biskupa, akademika do najobi nijih ljudi koji govore o injenicama koje ostavljaju bez daha. Tu je Burikova oporuka i rukopisi te je zaista zanimljivo pregledati gra#u prikupljenu zaslugom i trogodišnjim radom predsjednika tovarni ke Udruge. »Ova knjiga izniman je proizvod i cjelovita slika o Burikovu životu i smrti, a ono što bi bilo lijepo vidjeti u nekom nared-

nom izdanju jest pitanje beatiÞkacije hrvatskih muenika, svih više od 600 stradalih sve!enika tijekom hrvatske povijesti,« rekao je %uri!.

Urednica Neki! istaknula je hrabrost malih ljudi Tovarnika, koji su prošli torture rata, zapamtili i prepri ali što je bilo, a o kojima se ne bi znao da njihova istina nije objavljena. Oni govore o vremenu u kojemu su živjeli, o tome što je Burik radio, na koje na ine je komunicirao te ga oslikavaju u golemom mozaiku ne ograni avaju!i se na Domovinski rat i pora!e, ve! kre!u!i od njegove mladosti. Prisjetila se i nedavno obilježenog »Dana kada je Tovarnik plakao«, sje!anja na 53 ekshumirane žrtve nevinih Tovarniana, branitelja i civila, izdvojivši iskustvo hoda u povorci s majkama i ženama kao poticaj da se knjiga dokumenata što prije dovrši i preda javnosti. »Cijela naša srijemska zemlja jedna je velika grobnica koju mi ne smijemo ak ni otkopavati«, rekla je urednica isti u!i simboli ni naslov svoga pogovora »Drugi hrvatski holokaust«. Predsjednik Udruge »Dr. Ante Star evi!« zahvalio je suradnicima u projektu izdavanja, podsjetio na dosada u injeno te iznio planove Udruge. Martina Kuveždanin

Litanijar Zbirka litanija, jedinstveno nazvana Litanijar, upravo izašla dopuštenjem

"akova ko-osje ke nadbiskupije, u sebi sadrži 132 litanije na hrvatskome jeziku. Božanskim osobama upu!eno je 34. litanija, Blaženoj Djevici Mariji 42. litanija, svecima 44. litanija, dok je 12. litanija na razli ite nakane. Ovako bogati niz svjedo i o vjeri krš!anskoga naroda u našem narodu kao i bogatoj baštini koju posjedujemo, a sada nam je prezentirana na jednome mjestu.

Zazivi i pohvale svih litanijskih nizova žele nas uvesti u zajedništvo s Bogom, kojega zazivaju!i prosimo za blagoslov i zaštitu. Svaki zaziv izri aj je vjere i pobožnosti prema Bogu, te poziv na oblikovanje vlastitoga života po uzoru na svete kojima se utje emo. Litanijar je priredio Stjepan Maroslavac, sve!enik "akova ko-osje ke nadbiskupije, koji je litanije skupio iz osamdesetak dostupnih molitvenika. Na koncu zbirke predo eni su izvori za sve pojedine litanije koji svjedo e o dugoj tradiciji i autenti nosti ovih pohvalnih molitava. Matej Glavica

410

4/2011.

Predstavljanje knjige »Vele!asni Marko Majstorovi « Deveta nedjelja kroz godinu, 6. ožujka,

u župi Presvetog Trojstva u Tordincima bila je posve!ena sve!eni kim zvanjima. Ve ernje misno slavlje na tu nakanu predvodio je i propovijedao prefekt Bogoslovnog sjemeništa u "akovu, mo.

Ivo Andri!. Suslavili su Nedjeljko Pintari!, Anto Pavlovi!, Petar %orluka i Paul Karim, misionar iz Sierra Leonea. Mo. Andri! u homiliji je pozvao vjernike da se mole za sve!enike i bogoslove kako bi »bili ljudi koji !e prepoznati Krista kao pravi temelj za zdrav život«. Na misi su pjevali #akova ki bogoslovi. Nakon misnog slavlja u crkvi je uprili eno predstavljanje knjige »Vele asni Marko Majstorovi!«, iji je autor doma!i župnik Marko Bubalo. O knjizi, koju je uredio Anto Pavlovi!, govorili su vl . Nedjeljko Pintari!, direktor Glasa Koncila i sunakladnik izdanja, Vinko Ivi!, umirovljeni profesor iz Osijeka, dr. sc. Mato Artukovi! iz Slavonskoga Broda, recenzent i stru ni konzultant knjige, Ivan Varoš i!, župnik župe Mu eništva sv. Ivana Krstitelja u Županji i dekan Županjskoga dekanata, . s. Lidija Vuksanovi!, profesorica hrvatskog jezika i pedagogije, ujedno i lektorica knjige i sam autor - vl . Bubalo. »Glas Koncila ima mnogo toga zahvaliti vl . Marku Majstorovi!u, jer po eci Maloga Koncila proizlaze upravo iz aktivnosti Marka Majstorovi!a«, rekao je, me#u ostalim, vl . Pintari!, naglasivši kako je autor knjige iz razli itih doga#aja Markova života na inio veliki mozaik iz kojeg se ne iš itava samo Markov život, njegova biograÞja, nego i mnoštvo odnosa; kako izme#u Crkve i društva, tako i u samom društvu, izme#u razli itih institucija u Crkvi, što daje istinsku sliku »da je ponajprije rije o sve!eniku široka srca, otvorena za svakog ovjeka«. Prof. Ivi! je o vl . Majstorovi!u, me#u ostalim, rekao da je bio skroman te da je živio ponizno. »Znao je da mora podizati Crkvu na na in da se približi vjernicima i stoga ih neumorno obilazi, ak ponekad bos, na konju, ali i na 'famoznom' biciklu. Padao je i padao, i uvijek se uzdizao. Okupljao je ministrante, a znao je i kako je obitelj klju na u životu, posebice mladih.

Stoga radi s obiteljima, odlazi i pokušava ih uzdi!i.

Cijeli njegov životni radni vijek u Crkvi bit !e intenzivno posve!en gradnji, djeci, obitelji i mladeži.«

je i: »Ja sam bager i buldožer koji ruje, kopa, isti teren. Poslije mene do!i !e drugi koji !e na o iš!enom terenu graditi.« Naglasio je kako je u toj izjavi puno proro koga duha, rekavši: »Mnoge su se kasnije akcije pokretale po našim župama zahvaljuju!i tom bageru, buldožeru.

Preporu io bih da molite za sve!enike kako bi bili poput vl . Marka Majstorovi!a.« Predstavlja ica knjige s. Lidija, kojoj je vl . Majstorovi! predavao vjeronauk, a potom je poslao u samostan karmeli!anki, me#u ostalim je rekla: »Ono što imamo u ovoj knjizi samo je naznaka zbira Markovih životnih trenutaka i ostvarenih aktivnosti. Vjerujem da !e ova knjiga probuditi mnoga sje!anja i uvjetovati prikupljanje novih svjedo anstava svih koji su ga poznavali.« Prate!i njezinu formaciju, vl . Majstorovi! napisao joj je 112 pisama, od kojih je dio darovala autoru za potrebe knjige. Svoj govor završila je rije ima vl . Marka: »Podnose!i patnje i boli, i ljube!i ovjeka, uzvratimo ljubav ljubavi koja je tako malo ljubljena.« Tijekom predstavljanja prikazivani su isje ci iz dokumentarnog Þlma Krunoslava Tomaševi!a »Slavonski dobrotvor«, koji je sastavni dio knjige. Sve anom ugo#aju predstavljanja knjige pridonijeli su #akova ki bogoslovi, violinisti Sara Serti! i Matej Magdi! iz Vinkovaca, Josipa Sabo iz Tordinaca, KUD »Lela i Vladimir Matanovi!« iz Antina, Muška pjeva ka skupina »Paorija« iz Tordinaca, sopranistica Marina Kozina iz Nuštra, uz klavirsku pratnju Tamare Krajnovi!, prof. i sopranistica Marijana Matijevi! iz Osijeka, uz klavirsku pratnju Eve Kirchmayer Bili! iz Zagreba. Misnom slavlju i predstavljanju knjige nazo io je velik broj doma!ih vjernika, kao i onih iz Þlijala župe Tordinci, velik broj gostiju iz Slavonskoga Broda, Osijeka, Vinkovaca, Zagreba, Pe uha, sve!enici i ne!aci vl . Majstorovi!a. Snježana Kraljevi

»Vl . Marko Bubalo prestavio nam je jednoga velikoga sve!enika. Taj je ovjek volio svoje sve!eni ko zvanje, Katoli ku Crkvu kojoj je pripadao svim srcem i taj je ovjek volio svoj hrvatski narod kojemu je bio odan i služio mu svim srcem«, rekao je, me#u ostalim, dr. sc. Artukovi!. Veliki prijatelj vl . Majstorovi!a, vl . Varoš i!, podsjetio je na njegove ri4/2011.

411

Predstavljanje knjiga fra Bože Luji a U

druga katoli kih intelektualaca (UKI) u Osijeku organizirala je 7. travnja u Klubu knjižare Nova predstavljanje dvaju sveu ilišnih udžbenika »Starozavjetni proroci« i »Božja vladavina kao svijet novoga ovjeka« prof. dr. fra Bože Luji!a, izvanrednog profesora na Katoli kom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i profesora biblijskih znanosti na Franjeva koj teologiji u Sarajevu. Iz teološke perspektive impozantna djela predstavili su prof. dr. Nikola Hohnjec, s KBF-a u Zagrebu i doc. dr. Mario Cifrak, a s motrišta vjernika laika kazivale su lanice UKI-ja - prof. dr. Ružica Pšihistal i prof. Miriam Goll. »$ast je ugostiti uvaženoga bibli ara fra Božu Luji!a, ija bibliograÞja iznosi 13 knjiga i preko 300 znanstvenih, stru nih i stru no-popularnih radova, koji nam iznova otkrivaju radost itanja Biblije, upoznavanja s krš!anskim vrednotama, donose 'svježe lice' proroka i poticaj na produbljivanje katoli ke vjere«, uvodno je kazao dr. Miljenko Brekalo, otvaraju!i predstavljanje ovih djela iznimno velikom broju zainteresirane publike. »Starozavjetni proroci sveu ilišni je udžbenik koji na naslovnici donosi rad ak. slikara "ure Sedera »Prorok Jeremija«. »Znala ki je i raznoliko trebalo prikazati 21 proroka, što Luji!u uspijeva. Obra#uje likove koji se protežu tijekom 8 stolje!a prije Krista, nalaze!i pravu mjeru pri odabiru prostora za svakog. To je najopsežnije djelo napisano na hrvatskom jeziku o starozavjetnim prorocima, za kojim !e posegnuti vjerou itelji, propovjednici i drugi pastoralni djelatnici, važno biblijsko djelo u svijetu u kojemu se piše fragmentarna djela, ne i epohalna«, kazao je, me#u ostalim, Hohnjec. »Starozavjetni proroci prikazuju kako je opisivan naš, ljudski, odnos prema Bogu, a proroci uspijevaju obraniti Boga od svijeta. Naš Bog nije Bog koji distancirano promatra, nego uzvra!a na poruku… Au-

tor kaže da su lažni proroci oni kojima istina nije najsvetija, ne zanimaju se za narod i njihova proro anstva se ne ostvaruju. Kad bismo barem imali takve živu!e proroke, kojima ne nedostaje nepristranost i nepotkupljivost, u današnjim kataklizmama. Nedostaju 'proroci' koji sadašnjost usmjeruju s budu!nosti«, kazala je u osvrtu Miriam Goll. »Božja vladavina kao svijet novoga ovjeka. Biblijska teologija Novoga zavjeta donosi, kao biblijska teologija, govor o Bogu i Božji govor ovjeku… Luji! jednako vrednuje povijesne injenice, ali naglašava kako su dva sinopti ka evan"elja teološka reßeksija. Važno je poglavlje susret s Uskrslim, ukazivanja u enicima i to je temelj vjere u kojoj živimo, koja nas je okupila.

Kao sveu ilišni udžbenik, doista, ovo je Luji!evo životno djelo. Divim se njegovoj marljivosti«, rekao je, me"u ostalim, Mario Cifrak. Osvrnuvši se uvodno na stilske odrednice pisanja, dr. Pšihistal je ustvrdila kako je iz lai ke perspektive Božja vladavina kao svijet novoga ovjeka razumljivo djelo i nadasve kompetentno. Fra Božo Luji! zahvalio je organizatoru UKI-ju, osobito Miljenku i Zvjezdani Brekalo te predsjedniku Mladenu Mili!u, što se predstavljanje dogodilo u Osijeku, kao i predstavlja ima i publici na lijepomu odazivu. Nevenka Špoljari

Domovinski križni put Najnovija knjiga dr. Tomislava Ivan i!a Domo-

vinski križni put, u izdanju Teovizije iz Zagreba, predstavljena je u srijedu, 7. travnja, u župnoj crkvi Gospe Brze Pomo!i u Slavonskom Brodu.

Predstavljena je kroz pobožnost Križnoga puta koji je uz sudjelovanje lanova brodske zajednice Molitva i Rije predvodio "akon Mato Joki!. Kroz 15 postaja autor je posvijestio da ovjek pati ne samo kao pojedinac i lan obitelji, nego kao i lan domovine. »Domovinski križni put je hod za Isusom od Pilatove sudnice do Kalvarije, kako bismo

412

kao domovina doživjeli otkupljenje iz ropstva, kojeg nam nametnuše drugi narodi i unutrašnjim suprotstavljanjem. Na taj križni put ponesimo ne samo naše patnje, ne ni samo muke i nesporazume obitelji i mjesta, nego raskrvavljene rane prošlosti i sadašnjosti cijelog našeg naroda«, isti e autor u uvodu knjižice. Da se ne zaborave sve one stravi ne scene iz Domovinskoga rata koje smo ne tako davno svi proživljavali i koje su kružile svijetom kao vapaj za pomo!, nekoliko prigodnih prikazano je uz svaku postaju Križnoga puta.

Brankica Luka!evi

4/2011.

Poštanska marka »Pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj« Hrvatska pošta !e 4. travnja pu-

stiti u optjecaj prigodnu poštansku marku »Pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj«. Marka je izdana u povodu posjeta Svetog Oca Republici Hrvatskoj 4. i 5. lipnja.

Na njoj je fotograÞja pape Benedikta XVI. snimljena na inauguracijskoj propovijedi 19. travnja 2005. na Trgu sv. Petra u Rimu, koju je snimio Reutersov fotograf Kai Pfaffenbach. Za graÞ ku obradu zaslužna je Ariana Norši!, dizajnerica iz Samobora.

Nominalna vrijednost je 3,10 kn, što odgovara poštarini za pismo u unutarnjem prometu do 50 grama, kao i za razglednicu u me"unarodnom prometu. Marka je tiskana tehnikom višebojnog ofsetnog tiska u ar i!u od 9 maraka i u nakladi od 500.000

U PRAVI TRENUTAK L. Boti!a 4., p.p. 51., 31400 #akovo Tele./faks: 031 811-774 e-mail: zirdum.upt@gmail.com – E. ZOLLI, Prije zore. AutobiograÞja glavnog rabina u Rimu koji se dao krstiti i postao lanom Katoli ke Crkve. Cijena 90 kuna.

– V. ALBISETTI, Biti sretan. Psihoterapija za sve. Poznati talijanski psihoterapeut raspravlja u ovoj knjizi o pravom zna enju sre!e za ovjeka i u emu se istinska sre!a sastoji. Cijena 20 kuna.

– A. GRÜN, Post. Poznati duhovni pisac crpi iz mudrosti crkvenih otaca saznanja koja su nužna za uspješan post u obnovi tijela i duše. Cijena 10 kuna.

– Jer ti postojiš. Zapisi o životu s mojim bolesnim djetetom (G. Hinsberger). Svjedo anstvo o jednoj majci koja se svesrdno posve!uje svom djetetu s posebnim potrebama. Cijena 20 kuna.

– !istilište. Tuma eno životima i legendama svetaca (F. X. Schouppe). Cijena 50 kuna.

– Molitva za ozdravljenje (F. MacNutt, B. L. Shlemon). Knjiga predstavlja priru nik kako za molitvene skupine, tako i pojedince. Nastoji objasniti pravo svojstvo krš!anske molitve u odnosu na ozdravljenje. Cijena 20 kuna.

– Gdje se ljubav raduj,e prava je sve anost. Stotinu rije i o ljubavi (G. Hartl). Knjižica je zbir misli svjetskih velikana o ljubavi. Cijena 15 kuna.

– Molitve u bolesti (R. Baries, J. M. Humeau). Knjižica je mali, jednostavni priru nik za svakog bolesnika. Cijena 10 kuna.

– Molitva - otajstvo koje treba ponovno otkriti (M. Augé). Cijena 15 kuna.

– Otac utjehe. Rije i utjehe za svaki dan u godini (B. Schlink). Cijena 15 kuna.

– Sveti Antun pustinjak. Život i devetnica (priredio I. Zirdum). Cijena 10 kuna.

– 30-dnevna pobožnost na ast svetog Josipa (G i J. Lins). Cijena 5 kuna.

– Devetnica u ast svetog Josipa (F. Speckbacher). Cijena 5 kuna.

– Veseli šalabahter. Zbir veselih šala i dosjetki. Cijena 10 kn.

4/2011.

primjeraka, a u ovom izdanju je i prigodna omotnica prvoga dana (FDC). U Poštanskom uredu 10101 Zagreb žig prvog dana bit !e u uporabi 4. i 5. travnja 2011. godine.

Ovim izdanjem prigodne poštanske marke Hrvatska pošta nastavlja s obilježavanjem pastoralnih pohoda Svetog Oca našoj zemlji.

Dosad su na ovaj na in obilježeni posjeti Hrvatskoj pape Ivana Pavla II. 1994., 1998. i 2003. godine, a ovogodišnje je etvrto takvo izdanje u povodu dolaska pape Benedikta XVI. Veliki je interes sakuplja a maraka i Þlatelista za ovakva izdanja, pa ih Hrvatska pošta tiska u ve!oj nakladi nego što je to uobi ajeno za prigodne poštanske marke, a dosadašnja tri izdanja su rasprodana. IKA – Svakodnevno svježe salate održavaju vaše zdravlje (N. W. Walker).

Cijena 30 kuna.

– Sokovi od svježeg vo"a i povr"a. Napitci bogati životnom snagom za zdrav život (N. W. Walker). Cijena 30 kuna.

SALESIANA Srebrnjak 101, 10 000 Zagreb Tel. 01/48-14-661, Fax: 01/48-14-662, e-mail: salesiana@salesiana.hr, web: www.salesiana.hr – F. E. HOŠKO, Grga !evapovi", Osporavatelj ranog liberalizma, str. 364, cijena 150 kn

TEOVIZIJA Kaptol 13, 10 000 Zagreb Tel/fax: 01/48-14-819 e-mail: teovizija@teovizija.hr, web: www.teovizija.hr – B. DUDA, Razmišljanja, Zagreb, 2010., str. 128, cijena 70 kn – I. BODROŽI$, Nemo" mora, Zagreb, 2010., str. 108, cijena 60 kn – M. HERCEG, Isus na nogometnoj utakmici, zagreb, 2008., str.

140, cijena 55 kn – T. ŠTEFAN, Bog mojih detalja, Zagreb, 2010., str. 144, cijena 60 kn – Z. LINI$, Dobra strana života, Zagreb, 2010., str.156, cijena 55 kn – K. VIŠATICKI, Z. PAŽIN, Živa voda, Zagreb, 2008., str. 158, cijena 99 kn – A. GRÜN, Prijateljstvo, Zagreb, 2009., str. 48, cijena 50 kn – T. IVAN%I$, Vjeruj mi, bit "e dobro, Zagreb, 2011., str 80, cijena 60 kn – A. GRÜN, Želim ti prijatelja, Zagreb, 2011., str. 106, cijena 40 kn – Z. LINI$, Radosno u novi dan, Zagreb, 2011., str. 118, cijena 40 kn – T. IVAN%I$, Lijepo je što postojiš, Zagreb, 2010., str. 114, cijena 90 kn – T. IVAN%I$, Povratak nade, Zagreb, 2011, str. 182, cijena 40 kn – A. HOBLAJ, V. MANDARI$, R. RAZUM, Vjeronauk – izazov Crkvi i školi, Zagreb, 2010., str. 114, cijena 40 kn

413

Liturgijska slavlja, molitveni susreti ! ERDUT – Proslava bra nih jubileja - U nedjelju, 27. ožujka, u Þlijalnoj crkvi Svih svetih u Erdutu, za vrijeme euharistijskoga slavlja, Katarina i Ivan Zlatar sve ano su proslavili 60 godina braka. Župnik Josip Kolesari! u svojoj se homiliji osvrnuo na njihove duge godine zajedni kog života, koje su bile prožete vjerom u Boga i velikom ljubavlju,

sove, koji je do sada i uvao ovaj kip te podupro ideju darivanja upravo ovoj župnoj zajednici. Doma!i župnik Josip Kolesari! na po etku misnoga slavlja ukratko je predstavio povijest Praškog Djeteta Isusa te mogu!e pobožnosti u vidu devetnica, litanija, zavjeta ili hodo aš!a. Župnik se u prigodnom govoru zahvalio subra!i isusovcima, Zdenki Banji koja se angažirala oko plašta za kip, u emu joj je pomogla Branka Kos, a Mara Vakoš je izradila šlinganu košulju i zlatovez sa slavonskim motivom na plaštu. Samo postolje od hrastovine, koje se nalazi ispod kora župne crkve, dao je izraditi župnik Josip Kolesari!, koji je okupljene pozvao na posebne pobožnosti »Malom Kralju« svakog 25. u mjesecu. Na kraju slavlja kip je sve ano prenesen na postolje gdje !e biti dostupan pogledima svih vjernika i hodo asnika. Slavlje je uveli ao Mješoviti zbor iz Dalja, koji je Praško Dijete Isusa pozdravio pjesmom »Prijatelj malenih«. Marina Šuvakovi ! GUNJA – Duhovna obnova - U župnoj crkvi Svetog Jakova apostola u Gunji od 8. do 11. travnja trajala je korizmena duhovna obnova pod motom »Korizmeni put obra!enja vodi kroz obitelj«.

iz koje su se rodila djeca. Religija zna i vezati se uz nekoga, a vaša krš!anska vjera davala vam je oslonac tijekom svih ovih 60 godina, rekao je župnik. Katarina i Ivan imaju k!er Anu i sina Dinka, unuke Mirelu i Zvonimiru te praunuka Mateja.

Nakon mise u svom domu pripremili su zakusku za obitelj i župnika, a pridružio im se i Župni zbor koji im je otpjevao prigodnu pjesmu. Oboje su vrlo aktivni vjernici. Baka Katarina je tre!oretkinja, dugi niz godina spremala je crkvu i bila sakristanka. Djed Ivan bio je zvonar, lan Ekonomskog vije!a te pjevao u Župnom zboru. Slavljenici isti u da su tijekom braka esto zajedno odlazili na hodo aš!a, a i danas svakodnevno zajedno slušaju misu Radija MIR. Marina Šuvakovi ! DALJ – Blagoslovljen kip Praškog Djeteta Isusa Tijekom euharistijskog slavlja u nedjelju, 4. travnja, u župi Sv. Josipa u Dalju, sve anom procesijom unesen je i blagoslovljen darovani kip Praškog Djeteta Isusa. Kip je sve ano blagoslovio o. Ignac %ižmešija, isusovac u Rezidenciji Družbe Isu-

414

Tema duhovne obnove potaknuta je obilježavanjem Godine obitelji u domovinskoj Crkvi te pripremom obitelj za dolazak pape Benedikta XVI. u Hrvatsku. Duhovnu obnovu predvodio je pre .

Bože Radoš, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u #akovu, a klanjanje su predvodili Ivan Benakovi! i Ilija Dogan, bogoslovi iz #akova. – S obzirom na sezonu poljskih radova i drugih obveza zadovoljan sam odazivom vjernika na predavanja tijekom duhovne obnove jer za obitelj kažemo da je Crkva u malom i stoga smo organizirali obnovu naše Crkve po obiteljima«, rekao je Mato Matasovi!, gunjanski župnik. Stjepan Bogutovac 4/2011.

Brodskog, #akova kog i Velikokopani kog dekana te su svi termini popunjeni. Susret je završio kratkom molitvom i druženjem lanova Povjerenstva. Marin Ivaniši

! VINKOVCI – Misa za hrvatske generale - Danom molitve i ve ernjim misnim slavljem koje je u središnjoj vinkova koj crkvi Sv. Euzebija i Poliona u etvrtak, 14. travnja, predvodio doma!i župni vikar Ivan Blaževac, u koncelebraciji doma!ega župnika mons. Tadije Pranji!a, župljani su molitveno bili povezani s ostalim vjernicima diljem Hrvatske, mole!i po nakani hrvatskih biskupa koji su u zadnje vrijeme esto puta pozivali na molitvu za hrvatski narod, domovinu i hrvatske generale koji se nalaze u haaškom zatvoru. »Kad god osjeti da je teško, Crkva poziva na molitvu. Danas želimo posebno moliti za mir u našoj domovini Hrvatskoj, za mir me"u našim narodom i za one koji su najviše zaslužni da imamo slobodu, a to su hrvatski branitelji koje su predvodili hrvatski generali. Postoje trenuci kada više ne može pomo!i nikakva rije , nikakvo znanje, sposobnost ovjeka, kada najviše može pomo!i molitva. Zato ve eras želimo posebno moliti na tu nakanu«, rekao je, izme"u ostalog, mons. Pranji!. Snježana Kraljevi

Pastoralni susreti

! "AKOVO – Nadbiskup u prilogu za TV Mediterraneo - Predsjednik HBK, "akova ko-osje ki nadbiskup i metropolit, mons. dr. Marin Sraki!, 9. travnja razgovarao je s Emmanuelom Vigierom i Cécil Thuillier, novinarima Francuske TV Mediterraneo, te sudjelovao u snimanju priloga o ulozi i zna aju Katoli ke Crkve u Hrvatskoj u svjetlu skorog dolaska pape Benedikta XVI. Novinare TV Mediterranea zanimalo je, izme"u ostaloga, kakav je bio položaj i zna enje Katoli ke Crkve za vrijeme bivše Jugoslavije, kakva je uloga Crkve u Hrvatskoj kao lai koj državi, kako su ure"eni odnosi s Vatikanom te koja su o ekivanja od posjeta pape Benedikta XVI. Razgovor je prevodila Lajla Veselica, a sniman je u Nadbiskupskom domu u #akovu. Mons. Sraki! samo je jedan od sugovornika u prilogu, koji !e biti prikazan u tjednu dolaska Sv. Oca u Hrvatsku. Prilozi Francuske TV Mediterraneo društvene i kulturne tematike emitiraju se u Francuskoj (France 3 Sat, TV 5), Italiji (RAI 3) i Gr koj (ERT). Martina Kuveždanin

Kulturni doga aji ! "AKOVO – »Šokci za 5« u katedrali - Nedjeljno misno slavlje 27. velja e u "akova koj katedrali pjesmom su obogatili mali tamburaši - »Šokci za 5«, kojega ine sestra i etiri brata. Mali šokci ro"eni su u %elikovi!ima, Þlijali župe Sv. Filipa i Jakova u Odvorcima, a danas žive u župi Uznesenja BDM u Brodskom Vinogorju kod Slavonskog Broda. Poha"aju Glazbenu školu u Slavonskom Brodu i angažirani su u svojoj župi. Uz veliku potporu svojih roditelja, Željke i Mate Peji!, najmla"i

! "AKOVO - Pastoral ministranata - U Dvorani za sastanke Nadbiskupskog doma u #akovu 4. travnja održana je sjednica Povjerenstva za pastoral ministranta #akova ko-osje ke nadbiskupije, koju je vodio povjerenik, vl . Josip Iveši!. Susret je zapo eo uvodnom molitvom, nakon ega je uslijedio osvrt na održani susret dekanatskih povjerenika za ministrante. Izneseno je kako su prošle godine susreti održani u svim dekanatima, a ove godine održavanje je predvi"eno od travnja do lipnja. %lanovi Povjerenstva iznijeli su prijedloge za poboljšanje te su predstavljeni radni materijali dekanatskih susreta. U završnom dijelu raspravljalo se o ljetovanju ministranta u Zatonu. Ove godine prednost rezervacije termina imale su župe 4/2011.

415

Dario svira bas, Tomo bisernicu, David kontru, Ivona bisernicu, a najstariji Ivan bra . Gostima je dobrodošlicu izrazio i župnik Tomislav $orluka te vl . Tomislav Radiši!, koji se prisjetio davnih dana kada je bio župnik, a tata malih tamburaša služio mu je kod oltara kao ministrant. »Šokce za 5« posebno su promatrali najmla"i župljani i mali zboraši, koji ina e pjesmom animiraju jutarnja misna slavlja u katedrali. Ivica Tušek ! OSIJEK – Scenski prikaz Križnog puta - Dramska skupina župe Preslavnog Imena Marijina u Osijeku, pod vodstvom Mirjane Porcio, a na prijedlog župnika Ivana Juri!a, uprizorila je Križni put te ga tijekom korizmenog vremena izvodila nedjeljom

li po obiteljima. Sljede!eg dana slavila se jutarnja liturgija isto noga obreda, a prije liturgije bila je prigoda za svetu ispovijed. Nakon doru ka i razgovora lanovi zbora otpjevali su nekoliko pjesama u domu i crkvi te tako zahvalili biskupu, sve!enicima, djelatnicima i obiteljima na iskazanom gostoprimstvu. Pjesmom i razgovorom prikazali su vjersku i kulturnu baštinu vjernika isto nog obreda iz Strumice u Makedoniji. Potom su krenuli u obilazak Petrovaradinske tvr"ave, Svetiša Gospe Tekijske u Petrovaradinu i nastavili put prema Ruskom Krsturu i dalje. Tomislav Ma#arevi

prije ve ernjeg misnog slavlja. Dvadesetak djece i mladih s veseljem je prihvatilo ideju da prikaže Isusove posljednje trenutke, iako je u tjedan dana bilo teško odrediti uloge i uvježbati scene. »Isus, Marija, rimski vojnici, Pilat, Šimun, Veronika, Ivan, Marija Magdalena i židovski narod - nijedna uloga nije bila laka, no ustrajali smo. Unato tremi i sitnim pogreškama u prvoj izvedbi 20. ožujka nismo odustali«, isti u mladi Osje ani. Vjernici ove osje ke župe oduševljeni su idejom i izvedbom te se, na njihovo traženje, izvo"enje scenskog prikaza može pogledati svake nedjelje u 18 sati. Mirena Zake (foto: Danijel Šafarik)

! ŽUPANJA - Koncert Tihane Arvaj na klaviru - U nedjelju, 27. ožujka 2011., u župi Mu eništva svetoga Ivana Krstitelja u Županji, mlada pijanistica Tihana Arvaj održala je koncert na klaviru. Tihana, ro"ena u Puli 1988., studentica je 5. godine diplomskog studija na Muzi koj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Jakše Zlatara. Redovito nastupa kao solistica i korepetitorica. Na koncertu je izvedeno dvadesetak skladbi, a otvoren je Partitom u c molu Johana Sebastiana Bacha. Osim Bachovih skladbi, Tihana se županjskoj publici predstavila i interpretacijom impozantnih djela Cesara Francka, Ive Ma eka te Alexandera Skrjabina. Željka Miki

! PETROVARADIN – Posjet strumi kog zbora - Na proputovanju i hodo aš!u kroz Srijemsku biskupiju lanovi katedralnog pjeva kog zbora »Velika Gospa« iz Strumice, pri Apostolskom egzarhatu u Makedoniji, pod vodstvom vl . Gjorgija Pojrazova i asnim sestrama Terezom i Lujzom, susreli su se 23. ožujka u Petrovaradinu sa srijemskim biskupom mons. #urom Gašparovi!em.

Susret je zapo eo posjetom crkvi Svetog Jurja i prigodnom ve erom nakon koje su gosti preno!i-

416

4/2011.

AKOVA KO-OSJE KI NADBISKUP I METROPOLIT

Uskrsna pastirska poruka 2011.

BOG USKRISI ISUSA I DADE MU DA SE OČITUJE. ON NAM NALOŽI PROPOVIJEDATI I SVJEDOČITI. (usp. DJ 10,34-43)

Zajednica Kristovih vjernika živi od susreta i za-

jedništva s Gospodinom, raspetim i uskrsnulim. Od početka ju je nosilo svjedočanstvo apostolâ, s PetromStijenom na čelu. »Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje: kako Isusa iz Nazareta smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje, te nam naloži propovijedati i svjedočiti« (Dj 10,34-43). To je Petrov navještaj uskrsnuća koji će, poslanjem Crkve, po svim krajevima svijeta raznijeti radosnu vijest da nam je spasenje, darovano na drvu križa, zasjalo svjetlom uskrsnoga jutra.

Kršćanska se vjera rađala iz svjedočanstva pojedinaca i, prenoseći se, oblikovala crkvenu zajednicu kao obitelj.

Rađanje vjere i Crkve očitovalo se kroz odgovor na krsna pitanja: »Vjeruješ li u Boga Oca? Vjeruješ li u Isusa Krista? Vjeruješ li u Duha Svetoga?« Ispovijedanje krsne vjere u Isusa Krista, uskrsloga od mrtvih, bilo je plod pristanka uma i srca, očitovanje osobne vjere i događaj milosne preobrazbe te čin svjedočanstva.

Današnje vrijeme nove evangelizacije zahtijeva povratak na izvore iskustva i svjedočanstva vjere Pracrkve, kao i ponovno tumačenje i svjedočenje sadržaja i otajstva Uskrsa našim suvremenicima, u sekulariziranom hrvatskom društvu. Povratak na izvore znači obraćenje i uzvratni vjernički odgovor na ponudu Božje ljubavi u Kristu raspetome i uskrslome. Odgovor krsne vjere hrvatskih katolika danas očituje snagu Duha Krista raspetoga i uskrsloga, nudeći svjedočku alternativu kulturi relativizma. Znači i potvrdu te svjedočanstvo vjere baštinjene od generacija prije nas: »Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi.« Uključuje bračnu ljubav i vjernost, velikodušno prihvaćanje dara života, promicanje ljepote i važnosti obiteljskog zajedništva koje se živi i kao »kućna Crkva«; zauzetost i neotuđivo pravo roditelja na odgoj svoje djece u skladu s vlastitim uvjerenjem, ali i udruživanje u obiteljske udruge te pokrete koji nastoje utjecati na oblikovanje obiteljske, demografske, obrazovne i socijalne politike u hrvatskom društvu, štiteći i promičući zdravu i stabilnu obitelj utemeljenu na bračnom zajedništvu muškarca i žene.

S radošću se zato pripremamo na prvi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji i apostolski pohod pape Benedikta XVI. našoj Crkvi i narodu 4. i 5. lip-

nja ove godine u Zagrebu. U sudbonosnim trenutcima Petar je zborio Crkvi. Ovaj nam put Sveti Otac dolazi u ozračju duboke krize duha i morala, malodušnosti širokih slojeva građana, koja se snažno očituje na društvenom, političkom i gospodarskom planu. Dolazi pred ulazak Hrvatske u Europsku uniju, u trenutku velikih očekivanja, ali i kušnje s obzirom na temeljna načela o dostojanstvu i svetosti ljudskoga života te naravi braka i obitelji. Treba nam stoga Petrova riječ da u ovom prijelomnom trenutku ohrabri i učvrsti zdravu samosvijest i svjedočanstvo hrvatskih katoličkih obitelji te kršćansku tradiciju i ponos svakog hrvatskog čovjeka zbog vrijednosti koje žive utkane u tradiciju i kulturu našega naroda. Treba nam njegova riječ kako bismo 'zajedno u Kristu' uočili i hrabro prihvatili put izlaska iz nezaposlenosti i socijalnih problema, iz različitih oblika i načina ovisnosti te otvorili nova obzorja nade za generacije mladih ljudi koji već čekaju ili nam se pridružuju.

Draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovani sugrađani, Uskrs je poziv na zajedništvo s Kristom. To zajedništvo u nama snaži istinsku plemenitost srca, slobodnu od sebičnosti i uskogrudnih interesa. Čini nas raspoloživima i spremnima za veći stupanj ljubavi, suradnje i solidarnosti, za svjedočko suočavanje s različitim kušnjama i izazovima društvenog, gospodarskog i političkog života današnjeg hrvatskog društva, koje - unatoč opiranju javnosti - treba svjetlo uskrsnuća te kvasac evanđeoskih vrijednosti.

Vjernost i ustrajnost na putu uskrsne preobrazbe nisu moguće bez snage koju primamo kroz redoviti molitveni i sakramentalni život. Upravo iz slavlja Uskrsa i krsne vjere proizlazi i vjernost zavjetu: »Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu« (Nin, 1979.).

Dok Vas ohrabrujem i za Vas molim svjetlo i snagu uskrsne vjere, u zajedništvu s pomoćnim biskupom Đurom Hranićem, svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs.

U Đakovu, o svetkovini Uskrsa 2011.

MARIN, nadbiskup i metropolit