OSNOVE DIGITALNE FOTOGRAFIJE
Modul 1
Sadržaj
Modul 1 Osnove digitalne fotografije Modul 2 Obrada digitalne fotografije
Modul 1 • • • • • • • • • • • • • • • •
Uvod – Što je fotografija? Upoznavanje sa fotoaparatom Podjela fotoaparata Kako radi digitalni fotoaparat i njegovi osnovni dijelovi Otvor blende, duljina ekspozicije i osjetljivost senzora (ISO) Kompozicija Pravilo trećina Okviri u prednjem planu Dijagonala Ostale tehnike kompozicije Kršenje pravila Svjetlo - kako ga koristiti Kvaliteta svjetla Boja svjetla Usmjerenost svjetla Noćna fotografija
Uvod – Što je fotografija? Fotografija je tehnika zapisivanja svjetlosti na digitalni ili kemijski medij. U doslovnom prijevodu sa grčkog riječ „FOTOGRAFIJA“ znači „crtanje svjetlom“. Svjetlost koja se odbija od predmeta ulazi kroz objektiv u fotoaparat i djeluje na fotoosjetljivi film ili digitalni senzor i tako nastaje fotografija. Dakle da bi smo napravili fotografiju potrebna nam je svjetlost. Nekada se ta svjetlost bilježila na raznim medijima, uglavnom na negativima. U današnje vrijeme najrašireniji su digitalni fotoaparati koji koriste digitalne senzore za bilježenje svjetlosti i zapisuju ih na memorijske kartice. Više o samoj povijesti fotografije i njezinom nastanku, kao i razvijanju fotografske umjetnosti moguće je danas bez imalo muke pronaći i proučavati na internetu. Stoga se u ovoj skripti nećemo baviti poviješću nego više sadašnjošću i snimanju što boljih fotografija. Modul 1
Podjela fotoaparata • Lifestyle kompaktni • Kompaktni • Ultrazum kompaktni • Prosumer • Entry-level SLR • Poluprofesionalni SLR • Profesionalni SLR
Lifestyle kompaktni Fotoaparati minijaturnih dimenzija koji nam služe da bi ih imali stalno uz sebe, stanu i u zadnji džep traperica. Gospođe preferiraju ovakvu vrstu fotića i to po mogućnosti rozi, sve što je veće od toga njima je besmisleno.
Kompaktni
Ultrazum
Fotoaparati sa već solidnim zum mogućnostima (većim od 3x) i mogu reći normalnim dimenzijama (mogu se komotno držati u ruci).
Ovakav fotoaparat ima ili je imao svaki imalo ozbiljniji foto amater. Fotoaparati sa 10x, 12x i više optičkim zum mogućnostima.
Prosumer
Entry-level SLR
Danas je ova skupina fotoaparata poprilično prisutna. Mogućnosti ovih fotoaparata su kud i kamo veće i ozbiljnije od svih dosad nabrojanih. Kod većine prosumer fototoaparata moguće je zumirati okretajući prsten na objektivu, što je preciznije i bolje, ali nemaju mogućnosti izmjene objektiva.
Evo nas i u SLR svijetu. Nije bog zna kakva liga ali je u svakom slučaju veliki skok naspram prethodne skupine. E-L SLR fotoaparati imaju mogućnost izmjene objektiva, ali su im prenesene sve blagodati kompaktnih fotoaparata, tj. automatskih postavki i fotografiranja. U rukama početnika neće davati baš puno bolje rezultate od prethodno spomenutih.
Poluprofesionalni SLR
Profesionalni SLR
Fotoaparati koji u potpunosti mogu zadovoljiti i profesionlace.
Preskupi fotoaparati koje si priušte samo fotografi čije bavljenje fotografijom rezultira i dobrom zaradom i profitom, čak nemaju niti ugrađenu bljeskalicu.
Da ne bi netko rekao kako nisam dobro podijelio fotoaparate, odmah ću naglasiti da postoje fotoaparati koji se nalaze na granici između nekih podjela, ali o takvim stvarima se uvijek da raspravljati, a to možemo negdje uz kavicu, na nekoj terasi uz lipi pogled na more.
Modul 1
Kako radi digitalni fotoaparat i njegovi osnovni dijelovi Digitalni fotoaparati su vrlo kompleksne napravice zbog ugrađenog mikro računala. Osnovni princip rada fotoaparata je da svjetlost koja se odbija od predmeta ulazi kroz objektiv u fotoaparat i djeluje na fotoosjetljivi digitalni senzor, a prikupljeni podatci se zapisuju na memorijsku karticu. Princip rada SLR fotoaparata
prije fotografiranja
u trenutku fotografiranja
Kod svih aparata do skupine Entry-level SLR tijelo i leća su nerazdvojni i čine jednu cjelinu, dok kod zadnje tri skupine (SLR) fotoaparata leća odnosno objektiv je zaseban, tj. odvojiv i zamjenjiv.
Izdvojit ćemo neke od osnovnih i neizbježnih dijelova digitalnog fotoaparata: • • • • • •
Tijelo Leća (Objektiv) Tražilo LCD zaslon Senzor Memorijska kartica
Leća (objektiv) Objektiv se sastoji od sustava leća koje služe za izoštravanje slike koju bilježimo. Objektive možemo podijeliti u dvije osnovne skupine fiksne i zum objektive.
Tijelo Osnovni dijelovi tijela aparata: • • • • • • • • • •
LCD zaslon Dodatni LCD zaslon Tipka za fokusiranje i okidanje Tražilo Birač na vrhu aparata Ugrađena bljeskalica Spoj za vanjsku bljeskalicu Utor za bateriju Utor za memorijsku karticu Ostale funkcijske tipke
Fiksni objektivi su oni čija je žarišna dužina nepromjenjiva (nema zumiranja kod ovih objektiva) ili fiksna (15 mm, 24 mm, 35 mm, 50 mm, 105 mm, 200 mm, 300 mm, 600 mm). Zum objektivi su objektivi koji fotografu omogućuju trenutnu promjenu žarišne dužine (približavanje motiva ili zumiranje), bez promjene objektiva. Zum objektivi su teži i veći, a za fiksne objektive skoro pa uvijek vrijedi pravilo da su kvalitetniji i oštriji. Osim ove podjele, objektive možemo podijeliti i na normalne, širokokutne i teleobjektive. Pod normalnim objektivom smatramo ono što je najbliže ljudskom oku, a u fotosvijetu je to 50-55mm.
Modul 1
Širokokutni objektivi
Teleobjektivi
Svaki objektiv sa žarišnom dužinom manjom od 50mm može se smatrati širokokutnim. Unutar ove podjele pripadaju svi, od 35mm pa do 6mm, uključujući i riblje oko (fish eye) koje pokriva kut od 180 stupnjeva. Ovi objektivi bilježe ekstremno široke žarišne dužine, koje su ljudskom oku nesvakidašnje, ali na fotografijama vrlo zanimljive i kreativne.
Objektivi sa žarišnom dužinom većom od 60mm uglavnom se nazivaju teleobjektivima, a mogu biti blagi, srednji i supertele objektivi, pa čak sve do 2000mm. Uobičajeno je u fotosvijetu da se koriste objektivi do 600mm, koji su vrlo skupi i kvalitetni objektivi. Neke od značajki teleobjektiva su da nam omogućuju snimanje zbivanja koja su udaljena od nas a da i dalje popunimo kadar bitnime. Teleobjektivi imaju usko vidno polje, hvataju samo maleni dio onoga što oko vidi, te stvaraju komprimiranu perspektivu. Teleobjektivi omogućuju da objekti na različitim udaljenostima izgledaju bliže nego što to percipira ljudsko oko. Možemo reći da nagomilavaju predmete i događaje na fotografiji. Kakakteristika teleobjektiva je mala dubinska oštrina, uzak raspon prihvatljivog izoštravanja tako da je samo izoštrena točka uistinu oštra. Naročito je ovo izraženo kod širokih otvora zaslona, poput f4 i manje. U konačnici ovo rezultira odvajanjem snimanog objekta od pozadine i njezinim totalnim zamućenjem, vidljivi su samo obrisi. Ovo naravno ne funkcionira ako je motiv preblizu pozadine. Čista stvar fizike.
Glavna razlika između širokokutnih i teleobjektiva je vidno polje – dio prizora koji se vidi a mjeri se stupnjevima.
Tražilo
LCD zaslon
Napravit ću osnovnu podjelu tražila, da vas ne zamaram previše s time. Fotoaparati s optičkim i digitalnim tražilom (tj. LCD ekranom). Ovo možda i nije najtočnija podjela, ali je najlakša za shvatiti.
Ono što nam omogućuje vidjeti upravo snimljenu fotografiju na digitalnom fotoaparatu jest LCD zaslon. Teorija je vrlo jednostavna, što je veći to je i bolji.
Uglavnom mali fotoaparati nemaju optička tražila, već sliku koju ćete zabilježiti vidite na LCD zaslonu sa stražnje strane fotoaparata. Uglavnom ono što vidite je i konačna zabilježena fotografija. Druge vrste fotoaparata koje su uglavnom potpuno automatizirane imaju drugačiji sistem. Fotografiju snima ugrađen mehanizam zatvarača, a Vi gledate kroz drugu leću na vrhu aparata. SLR fotoaparati (single lens reflex) što bi u slobodnom prijevodu značilo jednooki zrcalno refleksni fotoaparati. Samo ime mu i govori da kroz jedan te isti objektiv i gledate i snimate fotografiju. Ovakav način ima svojih prednosti i mana, ali o tome nećemo sada.
Senzor Senzor je zamjena za dugo korišteni film. Svjetlost koja prolazi kroz objektiv bilježi se na senzoru i preko mikrokompjutera se zapisuje na neki medij, uglavnom je to memorijska kartica. Slobodno možemo reći da je film prije bio i senzor i memorijska kartica. Mislim da nije potrebno previše se zamarati načinom na koji se fotografija bilježi na senzoru i kako se prenosi na memorijsku karticu. Koga to uopće i zanima, glavno da se to na kraju i bez greške izvrši i mi kasnije vidimo rezultat, a to je fotografija.
Memorijska kartica Osnovna, a i jedina zadaća memorijske kartice je da zabilježenu fotografiju pohrani tj. spremi na kraći ili dulji period. Kapaciteti memorijskih kartica se vrlo brzo povećavaju kao i njihove brzine prijenosa podataka. Neću se previše zadržavati na tome, za pola godine sve što napišem biti će smiješno čitateljima, stoga bolje preskočiti ovo. Modul 1
Otvor blende, duljina ekspozicije i osjetljivost senzora (ISO) Pokušati ću ove tri vrlo bitne stvari objasniti što je jednostavnije moguće. Kao što sam na početku već spomenuo, osnovna stvar kod nastajanja fotografije je svjetlost. Druga stvar koja je jako bitna kod nastajanja fotografije je količina svjetlosti. Količinu svjetlosti možemo kontrolirati vrlo lako.
Otvor blende Otvor blende je onaj F broj koji ste vidjeli na LCD zaslonu na fotoaparatu. Što on znači? On regulira jačinu svjetla koju propušta objektiv. F broj se kreče od f/1.2, f/1.4, f/2.8, f/4, f/5.6....f/16, f/32. Manji F broj znači i veći otvor blende i više propuštenog svjetla kroz objektiv.
Pretpostavit ćemo da fotografiramo po lijepom i sunčanom danu. Svjetlo je odlično a na nama je da ga iskoristimo. Količinu svjetla kontroliramo na dva načina, duljinom ekspozicije i otvorom blende (zaslona). Što je sad to?
Duljina ekspozicije Druga stvar je duljina ekspozicije tj. brzina zatvarača. Brzinom zatvarača kontroliramo duljinu ekspozicije. To je onaj broj 1/60, 1/125, 1/500... Što sada?!?!? Kratka ekspozicija: 1/500s (dolje), dugačka ekspozicija: 10s (lijevo).
Kombinacija veličine otvora blende i duljine ekspozicije
Što veći otvor blende odaberemo to nam je potrebno manje vremena za korektnu ekspoziciju fotografije i obrnuto.
Pokušajte si to zamisliti ovako. Da bismo napunili posudu od 10L, potrebno nam je 10 litara tekućine. U jednu posudu ćemo lijevati vodu kroz slamku i biti će nam potrebno puno vremena, a u drugu posudu ćemo lijevati vodu kroz hidrantsku cijev i biti će nam potrebno puno, puno manje vremena. Tako je stvar i sa fotografijom i kombinacijom veličine otvora blende i vremena tj. duljine ekspozicije. Otvor blende nam je cijev, a ekspozicija je vrijeme trajanja. Dobro pretpostavljate, bilo koja od brojnih kombinacija veličine otvora blende i dužine ekspozicije proizvest će istu stvar. Primjer: mali otvor poput f/16 pri maloj će brzini zatvarača, npr 1/60 sekunde, proizvesti istu ekspoziciju kao i veći otvor poput f/11 pri većoj brzini zatvarača – u ovom slučaju 1/125 sekunde.
Sve ove kombinacije mogu se prepustiti fotoaparatu da ih automatski odradi. Također se mogu kontrolirati poluautomatski i to tako da mi odredimo jednu od funkcija, a drugu prepustimo aparatu. Manualnim postavkama, naravno sami određujemo obje vrijednosti. E sad, kad smo ovo nadam se savladali idemo pokušati to malo primijeniti u praksi. Brzina zatvarača ili otvor zaslona ili dužine ekspozicije jako će utjecati na oštrinu fotografije. Da bi smo gotovo uvijek dobili oštru fotografiju trebali bismo pripaziti na slijedeće. S 50 mm objektivom snimajte uz 1/60 sekunde, a teleobjektivom od 200 mm snimajte uz 1/250 sekunde ili veću brzinu (za jednu vrijednost veću od žarišne dužine). Dakle, pri slabom svjetlu rijetko ćete koristiti veliku brzinu zatvarača. Neki fotografi će bez problema koristiti i manje brzine zatvarača sa nekim tehnikama umirivanja fotoaparata, naslanjanjem na čvrste objekte ili jednostavno postavite fotoaparat na tronožac.
Modul 1
Otvor zaslona (korak f ) velikim otvorom (malim vrijednostima f ) daje ograničenu dubinsku oštrinu i obrnuto.
Neću Vas previše zamarati ovime. Uglavnom, prije su filmovi imali oznake ISO 100, ISO 200, pa sve do ISO 800 što je označavalo osjetljivost filma. Što je bila veća ISO vrijednost bilo je potrebno manje svjetla kako bi se film korektno osvijetlio. Ista stvar je i sa ISO vrijednostima na digitalnim fotoaparatima. Što je veća iso vrijednost, potrebno je manje svijetla kako bi se pravilno osvijetlio senzor.
Otvor blende: f4
f2.8 Otvor blende: f16
ISO osjetljivost
f16
Kompozicija Današnji fotoaparati sa svim svojim sofisticiranim predprogramima i svim blagodatima elektronike omogućit će većini korisnika postići što korektnije eksponiranu fotografiju. Ono što niti jedan fotoaparat ne može sam napraviti je kompozicija fotografije. Loše komponirana fotografija ostati će loša koliko god ona tehnički bila kvalitetna.
Pravilo trećina Pravilo trećina uobičajeni je način stvaranja dobro uravnotežene slike i slikari ga koriste već stoljećima.
Središte slike nije mjesto na kojem bi se oko odmaralo, središnja kompozicija je vrlo statična, a ne dinamična. Da bi lakše komponirali fotografiju potrebno je zamisliti u tražilu vašeg fotoaparata iscrtanu mrežu (kao što je prikazano na slici), bez obzira na motiv koji fotografirate. Bilo da je to pejzaž, samo jedno drvo, lice osobe fotografirano za portret ili nešto drugo, glavni motiv smjestite na jednu od čvorišta točaka interesa. Takvim smještanjem motiva jednako djelotvorno funkcionira i za portretnu fotografiju kao i za pejzažnu. Kod kadriranja uvijek se sjetite da fotoaparat nije snajper i motivi nisu mete na streljani.
Pejzaž
Portret (silueta)
Modul 1
Okviri u prednjem planu Fotografije mogu biti vrlo dosadne i nezanimljive ako je motiv nedovoljno velik i ne ispunjava fotografiju. Da biste to promijenili u prednji kadar pokušajte umetnuti okvire. Okviri mogu biti vrata, prozor, grana s lišćem ili cvjetovima. Kada koristite ovaj način fotografiranja obratite pažnju na slijedeće: Promijenite položaj Da biste neki motiv uokvirili potrebno je promijeniti položaj fotografiranja. Okvir prikažete oštro ili mutno Kod snimanja arhitekture poželjnije je da je okvir oštar (f11-f22). Kod snimanja prirodnih motiva kao što je cvijet najbolje je potpuno zamutiti i dobiti nježan obris okvira (f4 ili manji). Ne pretjerujte Obratite pažnju da taj okvir ne prevlada kadrom, već da njegova prisutnost bude što manje uočljiva i primjetna. I naravno ne pretjerujte sa okvirima, da se ne bi vratili sa godišnjeg odmora i stotine uokvirenih fotografija.
Dijagonala Pokušajte pronaći element koji će uvući pogled promatrača u fotografiju. Kod pejzaža to može biti neka rijeka, cesta koja se gubi u daljini ili nešto slično. Kod fotografiranja biljaka i cvjetova pokušajte zakrenuti fotoaparat i razvući motiv od jednog ćoška do suprotnog dijagonalnog.
Ostale tehnike kompozicije Jasna točka interesa Bitno je da oko promatrača ne šeće previše po fotografiji. Odredite jasnu točku interesa i po mogućnosti ju ne stavljajte u središte fotografije.
Ispunite okvir slike Jedna od sveprisutnih pogrešaka na fotografijama amatera je dovoljno neispunjavanje kadra motivom. Ako snimate portret osobe, približite se što više i snimite lik osobe.
Stvorite dubinu Da biste umanjili dvodimenzionalnost fotografije pokušajte pridobiti više planova na fotografiji. Najidelanije je kada imate prednji plan, sredinu i pozadinu fotografije.
Kršenje pravila Na kraju svega vezanoga u kompoziciji po meni je najbitnije kršiti sva ova pravila. Prije nego što prekršite pravila, morate poznavati i prakticirati osnove. Nakon što ih potpuno usvojite, počnite eksperimentirati. Uživajte!
Modul 1
Svjetlo Fotografija se sastoji od svjetlosti koja se odbija od predmeta i bilježi ju senzor. Dakle bez prisutnosti svjetla nema niti fotografije. Snimati je moguće pod prirodnim svjetlom, umjetnim svjetlom ili kombinacijom obje. Ključ dobre fotografije je odgovarajuće osvjetljenje.
Kvaliteta svjetla Kvalitetu svjetla možete prosuditi po sjeni koju stvara. Jako svjetlo (sunčevo svjetlo u sredini dana ili izravno svjetlo oštro svjetlo iz bljeskalice) stvara sjene oštrih rubova i naglašenih svijetlih dijelova. Slabije svjetlo (rano ujutro, kasnije popodne, za oblačna vremena ili po magli) smanjuje kontrast između svjetla i tame i stvara sjene mekih rubova u kojima su detalji još uvijek vidljivi. Mekano tj. slabije svjetlo je idealno za portrete i krupne planove. Oštre sjene nastale jakim svjetlom možemo popraviti korištenjem dosvjetljivaća, reflektirajućih ploha ili drugog izvora svjetlosti kao što su bljeskalice i slično. Kod snimanja krajolika ne možemo puno utjecati, već nam preostaje čekati da se pojavi najbolje osvjetljenje.
dva izvora svjetlosti i dosvjetljivač
Bijela boja
Usmjerenost svjetla
Boja svjetlosti mijenja se tijekom dana. Iako naše oko to ne primjećuje kod snimanja fotoaparatom je to itekako primjetno. Najjednostavnije što se dešava sa bojom svjetla prikazuje slika ispod.
Osvjetljenje odozgo – koje pada na motiv (kao u podne za sunčana dana) ono proizvodi plošnu sliku bez naznake trodimenzionalnog efekta ili privida dubine. Sjene su krate i izražene. Kod fotografiranja ljudi ovakvo osvjetljenje prouzrokuje jake sjene u očnim šupljinama i ispod brade.
Kelvinovom ljestvicom mjerimo temperature boje. Dnevna svjetlost oko podneva za vedra dana iznosi oko 5.500K, kao i svjetlost el. Bljeskalice. Svjetlost izlaska i zalaska sunca kreće se u rasponu od 1.000 do 3.000 K, dok hladna svjetlost oblačnog neba može iznositi 6.000 do 8.000 K.
Izravno osvjetljenje – je ono koje se nalazi fotografu iza leđa, a motiv osvjetljava izravno. Ovakva svjetlost također daje dojam plošnosti jer baca sjenu iza objekta koji snimamo. Ako fotografirate ljude koje na ovaj način obasjava sunce direktno u oči vjerojatno ćete primijetiti da uglavnom žmirkaju. Rješenje su sunčane naočale. Drugi problem je sjena samoga fotografa. Bočno osvjetljenje – koja pada na predmet stvara kontrast koji naglašava teksturu i obrise. Ovakvo osvjetljenje je idealno za arhitekturu, ali rijetko rezultira privlačnim portretom. Bočno svjetlo na pejzažima izdužuje sjene i daje jako dobar dojam dubine. Osvjetljenje prema objektivu – ili kontrasvjetlo može prikazati motiv kao siluetu. Kontrast je obično ekstreman, osim ako nije korištena bljeskalica da bi se nadopunili zasjenjeni dijelovi.
Modul 1
Idealno osvjetljenje ovisi o temi fotografije. Ovdje nema čvrstih pravila, da biste postigli idealne uvijete morat ćete dosvjetljavati motive, koristiti više izvora svjetlosti. Sve što će rezultirati osvjetljenjem kakvo želite postići na fotografiji. Sunčeva svjetlost je ta koju gotovo da i ne možemo kontrolirati, ali ju možemo na različite kreativne načine iskoristiti. Korištenjem studijske rasvjete imamo potpunu kontrolu smjera i jačine.
Noćna fotografija Na početku smo rekli da bez svijetla nema niti fotografije. Sad će netko reći da niti sa zalaskom sunca nema fotografiranja. Jako bi se prevario. Najbolje osvjetljenje tek počinje kako se sunce počinje skrivati ispod obzora. Sumrak i noć nude jedno od najljepših osvjetljenja, bilo prirodno ili umjetno. Najbolje vrijeme dana, gledano sa fotografskog stajališta, sat su vremena prije te sat vremena poslije zalaska sunca (zlatni sat). Stoga ne pakirajte stvari čim počne padati mrak, već izvadite tronožac kako biste izbjegli trešnju fotoaparata i počnite stvarati umjetnost. Kod fotografiranja noćnih fotografija potrebna nam je i duža ekspozicija koju je nemoguće izvesti bez stativa. Kod mjerenja ekspozicije noćne fotografije treba biti jako pažljiv, i mali izvor osvjetljenja može zavarati fotoaparat. Noćno fotografiranje ne mora samo biti zalazak sunca, vrlo efektno može biti fotografirati aute koji prolaze pored Vas, detalji grada, spomenici, fontane i sl. Također se možete poslužiti svakakvim izvorima dodatnog osvjetljenja, sa kojim također možete šarati i pisati po fotografiji. Ideje su neograničene, sputava Vas samo Vaša mašta i kreativnost. Također pokušajte snimiti vatromet, igrajte se sa dugom ekspozicijom, pokušajte uhvatiti munju, tragove zvijezda i mjesec. Modul 1
Modul 1
Modul 1
Impresum izdavač Fotoklub Virovitica www.fotoklubvirovitica.hr fotoklubvirovitica@gmail.com za izdavača Ivan Kršić www.ivankrsic.com ivkrsic@mail.com 091 47 35 406 grafička priprema i tisak 1dva - grafički studio Gajeva 9, 33 000 Virovitica www.1dva.hr fotografije Ivan Kršić
Rujan 2010.