Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku Croatian Applied Linguistics Society Kroatische Gesellschaft für Angewandte Linguistik Association croate de linguistique appliquée
XXIX. međunarodni znanstveni skup 29th international conference 24. – 26. travnja / 24 – 26 April 2015
METODOLOGIJA I PRIMJENA LINGVISTIČKIH ISTRAŽIVANJA APPLIED LINGUISTIC RESEARCH AND METHODOLOGY
Knjižica sažetaka Book of Abstracts Uredile / Editors Kristina Cergol Kovačević / Sanda Lucija Udier
HDPL / CALS
2015.
IzdavaÄ?: Srednja Europa Hrvatsko druĹĄtvo za primijenjenu lingvistiku
ISBN: 978-953-7963-26-2
Prijelom: Marika Kalinowska
Metodologija i primjena lingvističkih istraživanja Applied Linguistic Research and Methodology
Mjesto održavanja skupa / Conference venue Sveučilište u Zadru University of Zadar
Organizacijski odbor / Organising committee Ivana Bašić (Zagreb), Rafaela Božić (Zadar), Kristina Cergol Kovačević (Zagreb), Lidija Cvikić (Zagreb), Vesna Deželjin (Zagreb), Renata Geld (Zagreb), Jasna Novak Milić (Zagreb), Sanda Lucija Udier (Zagreb), Anna Martinović (Zadar), Anita Pavić Pintarić (Zadar), Barbara Vodanović (Zadar), Lovorka Zellgolern-Miletić (Zagreb)
Programski odbor / Programme committee Goranka Antunović (Zagreb), Vesna Bagarić Medve (Osijek), Kees de Bot (Groningen, Nizozemska), Rafaela Božić (Zadar), Lidija Cvikić (Zagreb), Marica Čilaš Mikulić (Zagreb), Sanja Ćurković Kalebić (Split), Lia Dragojević (Dubrovnik), Annette Đurović (Beograd, Srbija), Vlasta Erdeljac (Zagreb), Ina Ferbežar (Ljubljana, Slovenija), Milica Gačić (Zagreb), Tamara Gazdić-Alerić (Zagreb), Renata Geld (Zagreb), Milvia Gulešić Machata (Zagreb), Henriëtte Hendriks (Cambridge, Velika Britanija), Damir Horga (Zagreb), Zrinka Jelaska (Zagreb), Višnja Josipović Smojver (Zagreb), Dunja Jutronić (Split), Marijana Kresić (Zadar), Branko Kuna (Osijek), Alisa Mahmutović (Sarajevo, Bosna i Hercegovina), Mihaela Matešić (Rijeka), Marta Medved Krajnović (Zagreb), Stela Letica Krevelj (Zagreb), Jelena Mihaljević Djigunović (Zagreb), Vesna Mildner (Zagreb), Judit Navracsics (Veszprem, Mađarska), Mojca Nidorfer Šišković (Ljubljana, Slovenija), Jasna Novak-Milić (Zagreb), Višnja Pavičić-Takač (Osijek), Dunja Pavličević-Franić (Zagreb), Anita Peti-Stantić (Zagreb), Ana Petravić (Zagreb), Simone Pfenninger (Zürich, Švicarska), Boris Pritchard (Rijeka), David Singleton (Veszprem, Mađarska), Mateusz-Milan Stanojević (Zagreb), Ursula Stickler (Milton Keynes, Velika Britanija), Vlado Sušac (Zadar), Diana Stolac (Rijeka), Renata Šamo (Pula), Ljiljana Šarić (Oslo, Norveška), Lovorka Zergollern-Miletić (Zagreb)
Internetska stranica / Web page http://www.hdpl.hr
Sadržaj / Contents PLENARNA IZLAGANJA / PLENARY SESSIONS .................................................... 1 Kees de Bot Rijksuniversiteit Groningen, the Netherlands / Pannon Egyetem, Veszprém, Hungary
From Old-School to New-School psycholinguistics: methodological considerations........................................ 1 Od stare do nove psiholingvističke škole: metodološka promišljanja ............................................................. 1 Damir Horga Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Istraživanja proizvodnje govora..................................................................................................................... 2 Speech production research ......................................................................................................................... 3 David Singleton i Simone E. Pfenninger Pannon Egyetem, Veszprém, Hungary / Universität Zürich, Switzerland
Quantitative and qualitative: making sense of the age factor by combining methodologies ........................... 4 Quantitativ, qualitativ, interaktiv? Über das Potential der Erforschung des Altersfaktors mit gemischten Modellen ...................................................................................................................................................... 4 Ursula Stickler The Open University, United Kingdom
Qualitative and mixed methodology for online language teaching research................................................... 5 Kvalitativna i kombinirana metodologija u istraživanju poučavanja jezika na daljinu ...................................... 6
IZLAGANJA U SEKCIJAMA / GENERAL SESSIONS ............................................... 7 Gabi Abramac Sokrat škola stranih jezika, Zagreb
Going off the Derech: leaving Hasidism, leaving Yiddish narratives of New York Hasidim who left the fold..... 7 Napuštanje hasidizma, napuštanje jidiša: Narativi hasida New Yorka koji su napustili zajednicu ..................... 7 Cristina Adrada Rafael Facultad de Traducción e Interpretación Universidad de Valladolid, Spain
The importance of the graphophonic component in the interlinguistic translation ........................................ 8 Die Relevanz der graphophonischen Komponente bei interlinguistischen Übersetzungen ............................. 8 Katarina Aladrović Slovaček i Ljerka Vukić Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Osnovna škola Šćitarjevo
Što nam o funkcionalnoj pismenosti u hrvatskom i engleskom jeziku govore rezultati državne mature? ........ 9 Functional literacy and the results on high school final exam in Croatian and English .................................... 9 Marijana Alujević Jukić, Josipa Jukić i Nikolina Božinović Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu / Osnovna škola Manuš / Rochester Institute of Technology Croatia
Vrednovanje jezičnih vještina u talijanskom i njemačkom kao drugim stranim jezicima iz perspektive učenika ................................................................................................................................................................... 10 Students' perspective on language skills assessment in Italian and German as second foreign languages ..... 10 Marco Angster Free University of Bozen-Bolzano, Italy
IMDI metadata structure: the interplay with sociolinguistically oriented studies.......................................... 11 Ustroj metapodatka u IMDI-ju u suodnosu sa sociolingvistički usmjerenim istraživanjima............................ 11 Goranka Antunović Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Što čovjek /se može zaključiti analizom prijevodnih ekvivalenata švedskoga man? ...................................... 12 What can one/you discover by analysing Croatian translation equivalents of the Swedish man? ................. 12 Tatjana Balažic-Bulc, Vesna Požgaj Hadži i Maša Plešković Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Slovenia
Kad se uplete CIA: Kontrastivna analiza međujezika na primjeru hrvatskoga i slovenskoga .......................... 13 When the CIA gets involved: a contrastive interlanguage analysis based on Croatian and Slovenian ............ 13
Szilvia Bátyi Pannon Egyetem, Veszprém, Hungary
The whats and hows of attrition studies...................................................................................................... 14 Što i kako u proučavanju gubljenja usvojenih jezičnih znanja i sposobnosti .................................................. 14 Vesna Bagarić Medve i Leonard Pon Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku
Metode analize i vrednovanja koherencije u pisanim radovima učenika ...................................................... 14 Methods of analysing and assessing coherence in students’ writing ............................................................ 15 Branka Barčot Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Asocijativno ispitivanje u frazeologiji ........................................................................................................... 15 Assoziationsumfrage in der Phraseologie .................................................................................................... 16 Martina Bašić Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
Sociolingvističke/dijalektološke transkripcijske metode ............................................................................... 16 Sociolinguistic/dialectological transcription methods .................................................................................. 17 Ivana Bašić i Snježana Veselica-Majhut Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Izravno upućivanje na autora u znanstvenim radovima u lingvistici na engleskom i hrvatskom jeziku........... 17 Explicit author reference in research articles in linguistics in English and Croatian ....................................... 18 Geraldine Bengsch Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Mundane interactions? Deconstructing service encounters at the international hotel front desk ................ 18 Banale Interaktionen? Analyse von Dienstleistung und Kundenkontakt an der internationalen Hotelrezeption ................................................................................................................................................................... 19 Doris Brala, Vanda Borelli i Klara Bilić Meštrić Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu
Kritički pristup u visokom obrazovanju—Akcijsko istraživanje u nastavi akademskog jezika i pisma.............. 19 Critical approach in tertiary education— action research in teaching academic language and script ............ 20 Ana Gabrijela Blažević Filozofski fakultet u Zagrebu
Analiza ispravljanja usmenih pogrešaka hrvatskih učenika španjolskog kao stranog jezika razine B1 ............ 20 Correction of oral mistakes in Croatian students of Spanish as a foreign language level B1 .......................... 21 Majda Bojić i Nina Lanović Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Jezik kao sredstvo otpora u književnostima luzofonih afričkih zemalja ......................................................... 21 Language as a means of resistance in the literature of lusophone African countries .................................... 21 Mirjana Borucinsky Pomorski fakultet Sveučilištau Rijeci
Korpusni pristupi u lingvističkim istraživanjima............................................................................................ 22 Using corpora in linguistic research ............................................................................................................. 22 Marija Bošnjak i Zrinka Jelaska Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta / Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Strani i nasljedni govornici na e-tečaju: dvije grupe ili jedan niz ................................................................... 23 Foreign language and heritage language learners at the e-course: two types or a range of different learners ................................................................................................................................................................... 23 Rafaela Božić Sveučilište u Zadru
„Sintaktičke sinergije" kao element semantike ............................................................................................ 24 "Syntactic synergies“ as semantic elements ................................................................................................ 24 Silva Bratož i Mojca Žefran Faculty of Education, University of Primorska, Koper, Slovenia
In English please! - Unlocking the potential of classroom interaction ........................................................... 25 Erschließung des Potentials der Klassenzimmerinteraktion ......................................................................... 25
Sanja Brbora Sveučilišna knjižnica u Splitu
Stavovi studenata prema hrvatskom jeziku ................................................................................................. 26 Students' attitudes towards the Croatian language ..................................................................................... 26 Blaženka Brozović Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Komunikacijske funkcije i govorni činovi u djece s poremećajem iz autističnoga spektra i djece tipičnoga razvoja ....................................................................................................................................................... 27 Communicative functions and speech acts in children with autism spectrum disorder and in typically developing children .................................................................................................................................... 27 Lars Bülow Universität Passau, Germany
Towards an evolutionary approach in the modern linguistic theory: a solution for the methodologically inadequate synchrony-diachrony differentiation…………………………………………………………………………………. .......28 Warum die Synchronie-Diachronie-Unterscheidung inadäquat ist und wie eine evolutionäre Linguistik helfen kann...................................................................................................................................................................28 Ines Carović Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Primjena ultrazvuka u istraživanju koartikulacijskoga utjecaja pojedinoga vokala na frikative /s/ i /š/ u hrvatskome ................................................................................................................................................ 29 Use of ultrasound in coarticulation research for Croatian vowels and fricatives /s/ and /š/ .......................... 29 Kristina Cergol Kovačević Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Role of language-specific cues in auditory processing of Croatian and English ............................................. 30 Uloga jezično specifičnih elemenata u slušnom procesiranju hrvatskoga i engleskoga ................................. 30 Lidija Cvikić Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Kako istraživati dvojezične govornike srodnih jezika? .................................................................................. 31 How to research bilingual speakers of related languages? ........................................................................... 31 Jelena Cvitanušić Tvico i Aida Korajac Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Uporaba kohezivnih sredstava u pisanoj proizvodnji na hrvatskom kao inom jeziku..................................... 32 The use of cohesive devices in written discourse in Croatian as a second language ...................................... 32 Darja Damić Bohač Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Kako olakšati usvajanje i učenje stranog jezika – na primjeru studenata francuskog jezika ........................... 33 How to facilitate acquiring and learning a foreign language – an example with university students of French ................................................................................................................................................................... 33 Šime Demo Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu
What can macaronic Latin tell us about society? ......................................................................................... 34 Što nam makaronski latinski može reći o društvu? ...................................................................................... 34 Vesna Deželjin Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Osobitosti jezika talijanskoga jezika časopisa Il Pioniere (1948.-1960.) ......................................................... 35 Some features of the Italian language of the magazine Il Pioniere (1948-1960) ............................................ 35 Lia Dragojević Sveučilište u Dubrovniku
Naredbe na brodu nekad i danas: engleski i hrvatski ................................................................................... 36 Former and modern orders aboard vessel: English and Croatian ................................................................. 36 Edin Dupanović Osnovna škola Kulen Vakuf, Orašac
Metajezik rodbinskih odnosa: prijedlog sustava za hrvatski jezik ................................................................. 37 Metalanguage of kinship: a proposal of a system for the Croatian language ................................................ 37
Daniela Falkoni Mjehović, Nives Vidak i Sandra Didović Baranac Sveučilište u Dubrovniku
Povezanost stavova i uspjeha u učenju engleskog, njemačkog i španjolskog kao stranih jezika ..................... 38 The relationship between learners’ beliefs and success in learning English, German and Spanish as a foreign language..................................................................................................................................................... 38 Nataša Gajšt Faculty of Economics and Business, University of Maribor, Slovenia
Adaptations of English financial markets terminology in Slovene – a case of Slovene online discussion forums ................................................................................................................................................................... 39 Adaptacije engleske terminologije s područja financijskih tržišta u slovenskom jeziku – primjer slovenskih mrežnih foruma .......................................................................................................................................... 39 Siegfried Gehrmann i Ivana Rončević Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sind die Nationalsprachen noch Wissenschaftssprachen? Perspektiven der Mehrsprachigkeit im Wissenschaftssystem .................................................................................................................................. 40 Jesu li nacionalni jezici još uvijek znanstveni jezici? Perspektive višejezičnosti u sustavu znanosti ................ 40 Renata Geld i Mateusz-Milan Stanojević Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Multimodality in investigating strategic construal of meanings of English particle verbs .............................. 41 Višemodalnost u istraživanju strateškog konstruiranja značenja engleskih fraznih glagola ........................... 41 Tea Glavaš i Milena Prošić Hrvatsko vojno učilište „Petar Zrinski", Zagreb
Cognitive grammar in an EFL classroom: the case of English complementation............................................ 42 Kognitivna gramatika i OVIJ: Gerund i infinitiv u engleskom jeziku ............................................................... 42 Maja Glušac Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku
Hrvatski naglasni sustav – teorija i praksa u nastavi ..................................................................................... 43 The accentual system of Croatian – theory and practice in language teaching ............................................. 43 Bridget Goodman Nazarbayev University Graduate School of Education, Kazakhstan
Bottom up and top down policy: comparing language in education in Ukraine and Kazakhstan ................... 43 Politika od dna prema vrhu i od vrha prema dnu: usporedba jezika u obrazovanju u Ukrajini i Kazahstanu .. 44 Tanja Gradečak-Erdeljić i Snježana Babić Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku
Analiza dubokih okvira u političkom diskursu ili koliki je mandat konceptualne metafore?........................... 44 The analysis of deep frames in political discourse or how long is a conceptual metaphor's term? ................ 45 Ivana Grbavac i Dajana Miletić Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Bosnia and Hercegovina
Don't tweet on me! — Metaphor Power Method (MP) and Metaphor Identification Procedure (MIP) in a quantitative metaphor content analysis ...................................................................................................... 45 Nemoj meni tvitati! —metode Metaphor Power Method (MP) i Metaphor Identification Procedure (MIP) u kvantitativnoj analizi metaforijskoga sadržaja ............................................................................................. 46 Christian Horn Heinrich-Heine-University Düsseldorf, Germany
How to get a grip on relationality in corpora: method, results, implications................................................. 46 Relationale und nicht-relationale Nomen in Korpora: Methode, Ergebnisse, Schlussfolgerungen ................. 46 Antonia Jazidžija i Ivana Škevin Medicinska škola Ante Kuzmanića, Zadar, Sveučilište u Zadru
Prebacivanje kodova kao pokazatelj socijalnog i jezičnog identiteta (primjer govornika mletačkog idioma u Zadru)......................................................................................................................................................... 47 Linguistic and social identity aspects of code-switching (the case of Venetian dialect speakers from Zadar) . 47 Jasmina Jelčić Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Slovenia
Shared conceptual metaphors between English and Croatian and their effect on idiom learning ................. 48 Zajedničke konceptualne metafore u engleskom i hrvatskom jeziku te njihov učinak na učenje frazema ...... 48
Cecilija Jurčić Katunar Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Metodološke dvojbe u identifikaciji kognitivna modela boli u hrvatskome jeziku – primjer analize prikupljena korpusa autentičnih dijaloga liječnik-pacijent .............................................................................................. 49 Methodological dilemmas in identifying a cognitive model of pain in Croatian – exemplified by analysing a corpus of authentic doctor-patient dialogues .............................................................................................. 49 Dunja Jutronić Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
Kognitivne i sociolingvističke metode u analizi jezične varijacije .................................................................. 50 Combining cognitive and sociolinguistic methods in analyzing variation ...................................................... 50 Daniela Katunar i Vendi Franc Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Metode identifikacije prijedložnih antonima ............................................................................................... 51 Identification methods of prepositional antonyms ...................................................................................... 51 Snježana Kereković Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu
Višeznačnost u jeziku struke ....................................................................................................................... 52 Polysemy in specialized languages .............................................................................................................. 52 Ana Knežević, Ida Hitrec, Martina Sekulić Sović i Ivana Simeon Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Procjena specifičnih jezičnih obilježja u shizofreniji: prikaz slučaja ............................................................... 53 An assessment of specific linguistic features in schizophrenia: a case study ................................................. 53 Alenka Kocbek Pedagoška fakulteta Univerza na Primorskem, Koper, Slovenia
Exploring potential synergies between translation studies and second language acquisition........................ 54 Erforschen von potentiellen Synergien zwischen Translationswissenschaft und Zweitsprachenerwerb ........ 54 Andreja Kovačić i Goran Bubaš Fakultet organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu
Exploring links between self-regulated learning and motivation: students' experience with two types of outof-class online activities .............................................................................................................................. 55 Uloga samoreguliranog učenja i njegova povezanost s motivacijom: percepcija studenata o provođenju izvannastavnih online aktivnosti.................................................................................................................. 55 Marijana Kresić i Mia Batinić Sveučilište u Zadru
Opis modalnih čestica i njihovih funkcionalnih ekvivalenata u njemačkome, hrvatskome i engleskome jeziku: metodološka i leksikografska pitanja ........................................................................................................... 56 The description of modal particles and their functional equivalents in German, Croatian and English: methodological and lexicographic issues ..................................................................................................... 56 Arijana Krišković i Sandra Tominac Coslovich Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci / Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Frequency and type of hedging devices in medical research articles in English: a corpus-based study .......... 57 Učestalost i vrste jezičnog ograđivanja u medicinskim znanstvenim člancima na engleskom jeziku: korpusno istraživanje ................................................................................................................................................. 57 Jelena Kuvač Kraljević, Gordana Hržica, Marina Olujić, Lana Kologranić Belić, Nevena Padovan i Marijan Palmović Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Metodologija uzorkovanja specijaliziranih govornih i pisanih korpusa jezika odraslih govornika ................... 58 Sampling methodology of specialized spoken and written adult speakers corpora....................................... 58 Mijo Lončarić Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb
Istraživanje jezika hrvatske manjine metodom lingvističke geografije, posebno u okviru Općeslavenskoga lingvističkoga atlasa (OLA) .......................................................................................................................... 59 Die Erforschung der Sprache der kroatischen Minderheiten mit besonderer Berücksichtigung des Slawischen Sprachatlasses ............................................................................................................................................ 59
Antonia Luketin Alfirević Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
Slika žene i muškarca u hrvatskoj i talijanskoj frazeologiji ............................................................................ 60 The image of man and woman in Croatian and Italian phraseology ............................................................. 60 Anna Martinović Sveučilište u Zadru
L2 motivation and L2 anxiety among non-language university majors.......................................................... 61 Inojezična motivacija i inojezična anksioznost među studentima nefiloloških studija ................................... 61 Mihaela Matešić i Danijela Marot Kiš Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Doprinos analize teksta i diskursa pragmalingvističkim razmatranjima: O jednome tipu uljudnosti u govorenome diskursu ................................................................................................................................. 62 Contribution of text and discourse analysis to pragmalinguistics: on a type of politeness in spoken discourse ................................................................................................................................................................... 62 Darko Matovac Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Kognitivnolingvistički pristup poučavanju glagolskih prefiksa u hrvatskom kao inom jeziku .......................... 63 A cognitive linguistics approach to teaching verbal prefixes in Croatian as a second and foreign language ... 63 Nives Mikelić Preradović, Sanda Lucija Udier i Damir Boras Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Značenja glagolskih prefikasa i njihova uloga u poučavanju hrvatskoga kao inoga jezika .............................. 64 The role of verb prefixes in teaching Croatian as a second and foreign language ......................................... 64 Vanda Mikšić i Kristina Rubelj Sveučilište u Zadru
Analiza romana Régine Detambel La Modéliste: mogući metodološki pristupi i njihova primjena u prevoditeljskom procesu............................................................................................................................. 65 Analysis of the novel La Modéliste written by Régine Detambel: possible methodological approaches and their application in the translation process ................................................................................................. 65 Maja Miličević i Tihana Kraš Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu, Serbia / Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Anaphora resolution in L1 Italian and Serbian by trainee translators from L2 English ................................... 66 Interpretacija anafore u talijanskome i srpskome jeziku kod prevoditelja početnika koji prevode s engleskoga ................................................................................................................................................................... 66 Evelina Miščin Veleučilište „Baltazar Adam Krčelić”, Zaprešić
Use of TextSTAT and Collocation Extract in extracting business English collocations .................................... 67 Uporaba TextSTATA-a i Collocation Extracta u ekstrakciji kolokacija poslovnoga engleskog.......................... 67 Judit Navracsics i Gyula Sáry Pannon Egyetem, Veszprém, Hungary / Szegedi Tudományegyetem, Hungary
Syntactic processing in L2 by natural bilinguals and second language learners ............................................. 68 Sintaktičko procesiranje u J2: dvojezični govornici i učenici drugoga jezika……………………………………………….…68 Antoni Oliver, Krešimir Šojat i Matea Srebačić Universitat Oberta de Catalunya, Spain / Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Automatic expansion of the Croatian Wordnet ........................................................................................... 69 Automatsko proširenje Hrvatskoga WordNeta ............................................................................................ 69 Antonia Ordulj i Mia Kožul Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Imenske kolokacije u hrvatskome kao inome jeziku ..................................................................................... 70 Noun collocations in Croatian as a second language .................................................................................... 70 Jelena Parizoska i Ivana Filipović Petrović Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
Uporabni model jezika u leksikografskoj obradi frazeološke varijantnosti u hrvatskome .............................. 71 Usage-based model of language in the lexicographic treatment of idiom variation in Croatian .................... 71
Višnja Pavičić Takač i Gabrijela Buljan Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku
Exploring EFL learners' lexical competence: what do numbers tell us about words? .................................... 72 Leksička kompetencija učenika engleskoga kao stranoga jezika: što brojevi govore o riječima?.................... 72 Dunja Pavličević-Franić Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Usvajanje stranih leksema u ranojezičnome diskursu .................................................................................. 73 Acquisition of foreign lexemes in early language discourse.......................................................................... 73 Benedikt Perak Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Usporedba korpusnog pristupa i upitničkog GRID modela u sintaktičko-semantičkoj analizi opojmljivanja emocija ...................................................................................................................................................... 74 Comparison of the corpus approach and GRID model in the syntactic and semantic analysis of the conceptualization of emotions .................................................................................................................... 74 Anita Peti-Stantić i Vlasta Erdeljac Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Metodologija proučavanja predočivosti u mentalnom leksikonu afazičara i zdravih ispitanika...................... 75 Methodology of the imagibility research in the mental lexicon of aphasic patients and healthy controls ..... 75 Elenmari Pletikos Olof, Jelena Vlašić Duić i Blaženka Martinović Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Metode mjerenja naglasnih kompetencija .................................................................................................. 76 Methoden der Messung von Akzentkompetenzen ...................................................................................... 76 Ivan Poljaković Sveučilište u Zadru
Using the first language in the ESP classroom at university level .................................................................. 77 Uporaba materinskog jezika u nastavi engleskog jezika struke na sveučilišnoj razini .................................... 77 Krunoslav Puškar OŠ Ljudevita Modeca, Križevci
Kako nazvati hrvatsko dijete? Od Tomislava preko Davida do Sulejmana i natrag......................................... 78 How to name a Croatian child? From Tomislav through David to Suleiman and back again .......................... 78 Ida Raffaelli Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Konvencionalizirani modeli imenovanja boja u hrvatskom jeziku ................................................................. 79 Conventionalized models of colour naming in Croatian ............................................................................... 79 Goranka Rocco i Anita Pavić Pintarić Università degli Studi di Trieste, Italy / Sveučilište u Zadru
Übersetzung gesprochensprachlicher und dialektaler Elemente in der Erzählliteratur. Auf dem Weg zu einem translationsdidaktischen Modell. ................................................................................................................ 80 Prevođenje govornih i dijalektalnih elementa u narativnoj književnosti. Na putu prema translatološkodidaktičkome modelu. ................................................................................................................................ 80 Andrea Rogošić Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
O aspektima antroponomastičke analize nadimaka na primjeru nadimačkog korpusa staroga Splita ............ 81 On aspects of the anthroponomastic analysis of nicknames on the example of the old Split nicknames corpus ................................................................................................................................................................... 81 Ružica Stanić i Davor Lauc Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Prepoznatljivost logičke forme kvantificiranih rečenica hrvatskog jezika proizvedenih formalnom gramatikom ................................................................................................................................................................... 82 The recognizability of the logical form of the Croatian language quantified sentences generated by formal grammar .................................................................................................................................................... 82 Renata Šamo Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Does English hurt? Learning diaries - another step towards better qualitative research in applied linguistics83 Boli li engleski? Dnevnici učenja za bolje kvalitativno istraživanje u primijenjenoj lingvistici ......................... 83
Lucija Šimičić Sveučilište u Zadru
Methodological challenges in ethnolinguistic sustainability research ........................................................... 84 Metodološki izazovi u proučavanju etnojezične održivosti ........................................................................... 84 Tamara Sladoljev-Agejev i Višnja Kabalin-Borenić Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ispitivanje razumijevanja čitanja ekspozitornih tekstova u J2: grafički strukturiran prikaz teksta vs. pitanja višestrukog izbora odgovora ....................................................................................................................... 85 Examining reading comprehension of expository texts in L2: graphic organizers vs. multiple choice questions ................................................................................................................................................................... 85 Lelija Sočanac Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Diskurzivna konstrukcija jezika i identiteta u Hrvatskoj u 19. stoljeću........................................................... 81 Discursive construction of language and identity in 19th century Croatia ..................................................... 82 Nikolina Sokolić, Daša Grković i Iva Pavić Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
BARSELONA ili BARFELONA? ....................................................................................................................... 86 BARSELONA or BARFELONA? ...................................................................................................................... 86 Ivana Špiranec Tehničko veleučilište u Zagrebu
Kakve veze ima bik s buldožerom? .............................................................................................................. 87 What does a bull have to do with a bulldozer? ............................................................................................ 87 Tomislav Stojanov Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb
Smjernice razvoja jezične politike za hrvatski jezik prema zaključcima pravopisoslovnoga istraživanja akademske zajednice u Republici Hrvatskoj................................................................................................. 88 Guidelines for the development of Croatian language policy according to the conclusions of an orthographologic survey of members of the Croatian academic community ................................................ 88 Diana Stolac i Anastazija Vlastelić Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Metodološki izazovi suvremenih istraživanja povijesne sintakse hrvatskoga jezika ....................................... 89 Methodological challenges of contemporary research on historical syntax of the Croatian language ........... 89 Vlado Sušac i Ivana Lozo Sveučilište u Zadru
Kontrastivna analiza metafora i intencionalnost u metodologiji i primjeni ................................................... 90 Contrastive analysis of metaphors and intentionality in methodology and application................................. 90 Aida Vidan Harvard University, United States of America
Cultural-experiential approach to studying Croatian as a second language .................................................. 91 Kulturološko-iskustveni pristup učenju hrvatskog kao inoga jezika .............................................................. 91 Dubravka Vilke-Pinter Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Organizacijski obrasci mentalnog leksikona stranog jezika ........................................................................... 92 Organizational patterns of second language mental lexicon ........................................................................ 92 Marta Vlaić i Bojana Mikelenić Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Tendency towards the feminization of public office holders' names in contemporary French and Spanish languages ................................................................................................................................................... 93 Težnje za feminizacijom naziva nositelja javnih funkcija u suvremenom francuskom i španjolskom jeziku .... 93 Barbara Vodanović Sveučilište u Zadru
Primjenjiva semička obilježja (PSO) kao model opisa leksematskog značenja ............................................... 94 Applied semic features (ASF) as the model of lexemic description ............................................................... 94 Yvonne Vrhovac Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Promijenjene učenikove i nastavnikove uloge u suvremenoj nastavi stranih jezika ...................................... 95 Changes of learner and teacher roles in the process of modern language learning/teaching ........................ 95
Zvjezdana Vrzić Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
The role of language in the construction of identity among the Vlashki/Zheyanski speakers ........................ 96 Uloga jezika u konstrukciji identita među govornicima vlaškog/žejanskog jezika .......................................... 96 Kristina Vujnović Malivuk i Marijan Palmović Centar za poslijediplomske studije Sveučilišta u Zagrebu / Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Automaticity in lexical access in bilinguals and second language learners .................................................... 97 Automatizacija leksičkog pristupa kod dvojezičnih govornika i učenika stranih jezika ................................... 97 Olivera Vušović Univerzitet Crne Gore, Filozofski fakultet u Nikšiću, Montenegro
Leksikometrijska analiza francuskih verzija sporazuma između Crne Gore i EU-a ......................................... 98 Lexicometric analysis of the French versions of the agreements between Montenegro and the EU ............. 98 Lovorka Zergollern-Miletić Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
French and Croatian students’ use of English determiners........................................................................... 99 Uporaba engleskih determinatora kod hrvatskih i francuskih studenata ...................................................... 99 Ivana Zovko Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Bosnia i Herzegovina
Konceptualna metafora i argumentacija u političkome diskursu postdaytonske Bosne i Hercegovine ........ 100 Conceptual metaphor and argumentation in the political discourse of Bosnia and Herzegovina in the postDayton era................................................................................................................................................ 100
IZLAGANJA U OKVIRU OKRUGLOGA STOLA / ROUND TABLE ........................ 101 Istraživački rad s ispitanicima: metodološki, etički i drugi problemi / Research with human participants: methodological, ethical and other issues Gabrijela Kišiček Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Methodological issues in Forensic Phonetics research and real casework .................................................. 101 Metodološka pitanja u istraživanjima i stvarnim slučajevima forenzične fonetike ...................................... 101 Jelena Kuvač Kraljević i Marijan Palmović Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
How much ethics is enough?..................................................................................................................... 102 Koliko etičnosti je dovoljno? ..................................................................................................................... 102 Lucilla Lopriore Universitá degli Studi Roma Tre, Italy
Valuing human participants' voices in a longitudinal study: when participants and researchers meet ........ 103 O važnosti percepcije i razmišljanja živih ispitanika u longitudinalnom istraživanju: prostor u kojem se susreću istraživači i ispitanici..................................................................................................................... 103 Zvjezdan Penezić Sveučilište u Zadru
Ethics of research: the good, the bad and the ugly .................................................................................... 104 Etika u istraživanjima: dobar, loš, zao ........................................................................................................ 104 Anđel Starčević Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sweatsuit, recorder, and ‘broken Croatian’: methodological challenges of the sociolinguistic interview and participant observation............................................................................................................................. 105 Trenirka, diktafon i 'iskrivljen hrvatski': metodološki izazovi sociolingvističkog intervjua i sudioničkog promatranja ............................................................................................................................................. 105 Tarita Štokavac Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
About wood, trees and perspectives –researcher's complete membership in the community being studied and related research issues....................................................................................................................... 106 O šumi, stablima i perspektivi – potpuno članstvo istraživača u promatranom društvenom kontekstu i s time povezane istraživačke dvojbe .................................................................................................................... 107
POPIS IZLAGAČA / LIST OF PARTICIPANTS ..................................................... 108
Sažetci su objavljeni prema prijavljenom jeziku izlaganja. Najprije se navodi sažetak na jeziku izlaganja, a potom sažetak na drugome službenom jeziku skupu.
The abstracts in this book are ordered according to the language in which the author(s) will present. Each paper will be presented in the language in which the first version of the given abstract is provided.
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference
PLENARNA IZLAGANJA / PLENARY SESSIONS Kees de Bot Rijksuniversiteit Groningen, the Netherlands / Pannon Egyetem, Veszprém, Hungary
From Old-School to New-School psycholinguistics: methodological considerations In this presentation the shift in psycholinguistics from a modular approach to language processing to a continuous approoach will be discussed. The focus will be mainly on lexical units, i.e. form-function mappings that can be words, but also larger units. Research on the bilingual lexicon began in the early 1970s, but became one of the hotspots of research in the 1980s till 2010. A hall mark publication was the edited volume The Bilingual Lexicon (Schrueder & Weltens (1993). In that volume, the leading researchers on this topic were represented. In many of the contributions a number of experimental techniques were reported on that would dominate the research for the decades to come. It included visual and auditory lexical decesion, cross-linguistic priming and lexical decision, picture and word naming in two languages, picture-word matching, picture-word intereference and some less often used tasks like word association and verbal fluency. The research on this topic has grown over these decades, with basically one question dominating the field: are words from different languages stored together or separately. This issue has been studied exhaustingly and now, in the mid 2010s it seems as if that line of research has ran out of steam. In the mean time, new theoretical and methodological approaches have emerged that moved away from single word processing as the basic unit in language production and perception. The oldschool psycholinguistics was based on models that were typically modular in structure: it is carried out by a number of cognitive modules that have their own specific input and output and that function more or less autonomously. Also, language processing is incremental and there is no internal feedback or feedforward. And most importantly: language processing involves operations on invariant and abstract representations. Because of these underlying assumptions, isolated elements (phonemes, words, sentences) are studied without taking into account the larger linguistic and social context they are part of. Also, the models are static and steady state models in which change over time has no role to play. In recent years New School psycholinguistics has emerged that is essentially non-modular, usage-based, and taking larger units as the smallest processing units. In this approach change over time is the main issue. Another aspect that has become focal in recent years is the multimodality of language processing. This includes the use of various types of gestures, speech related hand movements that convey part of the meaning of utterances, but also sign language. This presentation will discuss the development of the research approaches and techniques in the old and the new school. The various reaction time paradigms will be discussed along with more recent approaches, such as eye movement registration, self paced reading and analyses of reaction time data at different time scales. Finally some of the neuro-imaging techniques will be discussed.
Od stare do nove psiholingvističke škole: metodološka promišljanja U ovoj će se prezentaciji predstaviti prijelaz od modularnog prema kontinuiranom pristupu jezičnome procesiranju. Fokus će biti većinom na leksičkim jedinicama, odnosno mapiranju na funkcije oblika koji mogu biti riječi, ali i veće jedinice. Istraživanja dvojezičnoga leksikona započela su u ranim sedamdesetima, a postala su vrlo popularna u osamdesetima te je taj trend trajao sve do 2010. Reprezentativna je publikacija bila uređeno izdanje „The Bilingual Lexicon” (Schrueder i Weltens 1993) u kojemu su se predstavili vodeći istraživači u tome području. U mnogim su poglavljima predstavljene brojne eksperimentalne tehnike koje će dominirati ovim istraživačkim područjem tijekom sljedećih desetljeća. Eksperimenti su obuhvaćali vidnu i slušnu leksičku odluku, međujezično udešavanje i leksičku odluku, zadatke imenovanja slike i riječi na dva jezika, povezivanje slike i riječi, međusobno ometanje procesiranja slike i riječi te neke rjeđe korištene zadatke, kao što su to zadatci asocijacija i govorne tečnosti. Broj istraživanja u okviru ove teme rastao je tijekom desetljeća, a područjem je dominiralo jedno pitanje: jesu li riječi iz različitih jezika uskladištene zajedno ili odvojeno. Taj je problem iscrpno proučavan te se sad
1
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference sredinom ovoga desetljeća čini da je ta linija istraživanja pomalo klonula. U međuvremenu su niknuli novi teorijski i metodološki pristupi koji su se odmaknuli od procesiranja riječi kao temeljne jedinice jezične produkcije i percepcije. Stara škola psiholingvistike bila je utemeljena u modelima koji su uglavnom biti modularni odnosno pretpostavljali su procesiranje koje se odvijalo putem brojnih kognitivnih modula koji su imali svoj specifičan unos i ostvaraj te su manje-više autonomno funkcionirali. Također se smatralo da se procesiranje jezika ostvaruje s postupnim ujednačenim napretkom, da nema unutarnjeg djelovanja povratne informacije te da jezično procesiranje obuhvaća operacije o nepromjenjivim i apstraktnim predodžbama. Na temelju navedenih pretpostavki proučavaju se izolirani elementi (fonemi, riječi, rečenice) bez obaziranja na širi lingvistički i društveni kontekst kojega su dio. Modeli su statični i ne prikazuju promjenu u vremenu. Posljednjih se godina pojavila Nova škola psiholingvistike koja je nemodularna, utemeljena na uporabi te proučava veće jedinice procesiranja. U tomu je pristupu glavno pitanje promjena koja se odvija tijekom vremena. Drugi je ključni aspekt višemodalnost jezičnoga procesiranja. To se odnosi na uporabu različitih vrsta gesta, pokreta ruku vezanih uz govor kojima se prenosi dio značenja izričaja, te na znakovni jezik. U ovoj će se prezentaciji razmotriti razvoj istraživačkih pristupa i tehnika u okviru stare i nove škole. Izložit će se različite paradigme u kojima se mjeri vrijeme reakcije, kao i recentniji pristupi kao što su izučavanje pokreta oka, čitanje vlastitim tempom te analiza vremena reakcije u različitim vremenskim skalama. Konačno, prodiskutirat će se neke tehnike neuro-prikaza. ***
Damir Horga Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Istraživanja proizvodnje govora Fonetika kao znanost o govoru, ako proučava proizvodnju govora u užem smislu, istražuje građu govornih organa, njihovu fiziologiju i akustički rezultat ostvaren u govornom zvuku, a u širem smislu istražuje više razine procesa govorne proizvodnje, uključujući njezine njezine mehanizme. U prvom se slučaju svojim istraživačkim metodama i instrumentarijem približava prirodnim znanostima (biomedicina, prirodne i tehničke znanosti), a u drugom humanističkima i društvenima (lingvistika, psihologija, sociologija). Istraživanje govornih mehanizama složen je zadatak jer su anatomske i fiziološke karakteristike vokalnog trakta beskrajno varijabilne s obzirom na njegove dimenzije u različitih govornika, oblike, brzinu i smjer pokreta pojedinih govornih organa te njihovu strukturalnu organiziranost u ostvarivanju govornih gesta. Zbog složenosti govorne fiziologije istraživačke metode moraju biti kompleksne i ne mogu se ograničiti na promatranje samo jednog organa ili jedne dimenzije govornog pokreta, nego zahtijevaju takav multidimenzionalni pristup i instrumentarij i postupke kojima se neće ometati prirodan govor, neće biti invazivni za ispitanika, a osigurat će pouzdanost prikupljenih eksperimentalnih podataka. Tehnike mogu biti direktne ako je aparatura u neposrednom kontaktu s organom koji se promatra (elektromiografija, elektromagnetski artikulometar, rengenska mikrozraka, optotrak, elektropalatografija, mjerenje pritiska jezika na nepcu). Pomoću elektroplatografije i elektromiografije mjere se složeni fenomeni artikulacijskih pokreta. U tu kategoriju spadaju i tehnike ometanja artikulacijskih pokreta i promatranja promjena rada pojedinih dijelova vokalnog trakta u odnosu na neometani govor radi proučavanja kompenzacijskih, a time i kontrolnih izgovornih mehanizama (fiksirani zagriz, umjetno nepce). U indirektnim postupcima istraživanja govornih mehanizama nema neposrednog kontaktnog instrumenta s artikulatorom, nego se njegov rad promatra različitim metodama oslikavanja, što je naročito potrebno kada je promatrani organ sakriven (rentgen, kompjuterizirana tomografija, magnetna rezonancija, ultrazvuk). U nekima od tih metoda na govorne se organe pričvrste senzori te se registrira njihov pomak, a time i pomak artikulatora u različitim artikulacijskim uvjetima. Posebne se tehnike koriste za mjerenje aerodinamičkih, respiracijskih (manometar, pletizmografija, spirometar) i laringealnih (laringoskopija, endoskopija, snimanje brzom kamerom, fotoglotografija, elektroglotografija) karakteristika govora. Jedan je od ciljeva proučavanja proizvodnje govora odgovoriti na pitanje kako se lingvistička reprezentacija obavijesti preoblikuje u artikulacijske pokrete i govorni zvuk, tj. kako se diskretna fonološka reprezentacija preoblikuje u sekvencijalne ali nediskretne pokrete koji se preklapaju jer pripadaju susjednim (ponekad i udaljenim) diskretnim jedinicama. Nadalje, koji su mehanizmi kontrole cjelokupnog govornog procesa i na koji način različiti uvjeti u komunikacijskom kanalu, uključujući slušatelja, povratno djeluju na govornu proizvodnju. Svi
2
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference se fenomeni promatraju u okviru temeljne hipoteze da je cilj govorne proizvodnje proizvesti razumljiv akustički signal tako da se govornim pokretima ostvare unaprijed programirani motorički ciljevi kao sklopovi određenih motoričkih i akustičkih parametara. Centralni mehanizmi govorne proizvodnje otkrivaju se promatranjem utjecaja pojedinih dijelova živčanog sustava, bilo u zdravih ispitanika ili onih s oštećenjem živčanog sustava, na govornu proizvodnju različitim metodama mozgovnog oslikavanja koje omogućuju registraciju dijelova mozga aktivnih u izvršavanju pojedinih govornih radnji (cerebralna angiografija, mjerenje protoka krvi, kompjuterizirana aksijalna tomografija, magnetna rezonancija, pozitronska emisiona tomografija, elektroencefalografija, funkcionalna magnetna rezonancija). Konačno, govorna se proizvodnja pokušava objasniti na temelju proučavanja akustičkih rezultata govora bilo da se radi o artikulaciji (sonografska analiza) ili višim razinama govorne proizvodnje (proučavanjem korpusa govornih pogrešaka). Rezultati eksperimentalnih istraživanja vode prema izgradnji teorijskih modela govorne proizvodnje ili potvrđuju utemeljenost pretpostavljenih modela. U radu će se osobita pozornost posvetiti fiziološkim metodama proučavanja izgovora.
Speech production research Phonetics, the science of speech, in investigating speech production deals with the anatomy of speech organs, their physiology and the acoustic result realised in the sound of speech, but also with higher abstract levels of speech production including the mechanisms of the central nervous system. In the former, the phonetic research methods and instruments approach natural sciences (biomedical, natural and technical sciences) and in the latter humanities and social sciences (linguistics, psychology, sociology). The investigation of the speech production mechanisms is a complex task because of the extreme variability of the vocal tract in its size, shape and the physiological characteristics of its components and their structural organization in the realization of speech gestures.Because of the multidimensional nature of the speech physiology research, the methods used need to be complex and they cannot be constrained to the investigation of only one organ or only one dimension of the articulatory movement so the experimental apparatus and methods must not interfere with natural speech or be invasive for the subjects, while at the same time they must ensure reliability of the collected data. The investigating techniques can be direct if the experimental instrument is in contact with the investigated organ (electromyography, electromagnetic articulometer, X-ray microbeam, optotrack, electropalatography, measurement of the tongue pressure on the palate). By means of electropalatography and electromiography complex phenomena of the articulatory movements are measured. The experimental techniques in which articulatory movements are obstructed are used to measure the changes of those movements and compensatory mechanisms compared to natural articulation. Such studies provide information about the control of speech production and also belong to the mentioned group of direct techniques (bite block, artificial palate). When indirect methods of speech production research are used, there is no direct contact of the instrument and the investigated speech organ so the organ’s movements are measured by means of various imaging techniques (X-ray, computerized tomography, magnetic resonance, ultrasound). In some of these methods the sensors are attached to the speech organ and their movements and the movement of the articulator is registered. Special techniques are used to investigate aerodynamic and respiratory (whole body plethysmography, manometer, spirometer, nasometer) and laringeal (laryngoscopy, electromyography, ultra high speed photography, photoglottography, electroglottography) characteristics of speech. One of the aims of the speech production research is to clarify how does the linguistic representation of the information get transformed to the articulatory movements and speech sound and how are the discrete units of phonological representation transformed into the sequential and indiscrete movements which overlap because they belong to adjacent (sometimes even remote) discrete units; furthermore, how is the speech process controlled and how do various conditions in the communication channel, listener included, influence speech production by means of feedback information. All the phenomena are investigated under the hypothesis that the aim of the speech production is to realise the intelligible acoustic signal by means of programmed motor aims defined by coordinative motor structures and acoustic parameters. Central speech production mechanisms are investigated by means of observing the influence of individual parts of the nervous system on speech production by using various brain imaging methods, in working with healthy participants or participants with various impairments of the nervous system. The used brain imaging methods enable researchers to register brain parts which are active in the execution of individual speech activities (cerebral angiography, blood flow, computerized axial tomography, magnetic resonance, positron emission tomography, electroencephalography, functional magnetic resonance). Finally, speech production is explained by means of its acoustic (sonography) or by means of its linguistic or informational result (corpora of speech errors). Experimental research results are either used in building theoretical models of speech production or to prove the
3
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference validity of the hypothesized models. In this paper the emphasis will be given on the physiological methods of the speech production research. ***
David Singleton i Simone E. Pfenninger Pannon Egyetem, Veszprém, Hungary / Universität Zürich, Switzerland
Quantitative and qualitative: making sense of the age factor by combining methodologies The upsurge of interest in research on the age factor in foreign language settings in recent decades has raised new methodological and assessment issues. Although much research has been devoted to identifying age effects and to their interaction with social, personal and affective variables, the effect of different methodological approaches has more often than not been disregarded. This is surprising, considering that methods in age research have evolved significantly over the past couple of decades, and it is thus not unrealistic to expect certain methodological improvements to have entered this domain. However, because of the complexity associated with the age factor, its study cannot be a simplistic or monolithic enterprise; rather, it must accommodate this complexity by diversifying the number and type of methodological procedures in order to illuminate the role of relevant variables. This paper focuses on quantitative and qualitative as well as mixed methods studies carried out in the age factor area. On the one hand, we will discuss the potential benefits that mixed-effects (or multilevel) models can provide to any SLA research that involves sampling of populations within educational establishments, with a particular focus on chronological age and age of onset of acquisition in their roles as continuous and categorical predictors. These models have been developed for a number of situations and conditions in agerelated research where it is clearly not desirable to use traditional analysis of variance models (linear models or multiple regression models). In particular, we will address issues of generalizability, randomization, cohort effects, and longitudinal designs. On the other hand, we will illustrate how qualitative research can offer a holistic perspective towards age effects. Increasingly, researchers in this area have called for a more fine-grained evidential approach (cf. Muñoz & Singleton 2011). The paper considers recent illuminating age-related work which confirms the valuable contribution of qualitative approaches to research in this connection, research which “tells the story” of individuals’ encounters with second languages. It concludes that age-related work in SLA research in the future will need to submit to the influence of qualitative work being undertaken in second language learning generally – including work with a chaos/complexity thinking orientation, work taking a dynamic systems approach and work inspired by affordances theory. Finally, we will discuss how combining quantitative and qualitative data in a mixed methods research design can help capture more of the complexity of the issues under investigation (see, e.g., Dörnyei 2007; Larsen-Freeman & Cameron 2008). With current moves toward more socio-dynamic perspectives on SLA (see, e.g., Ushioda & Dörnyei 2012), the investigation of interactions between age and contextual and individual factors is likely to entail triangulation of multiple forms of data from diverse points of view (e.g. learner histories, diaries, interviews, questionnaires). The paper will also demonstrate how mixing methods across qualitative and quantitative paradigms can be problematic, as these two paradigms have different perspectives toward reality, truth, and the world. The paper thus constitutes a preliminary step toward more fully understanding the use of research methods in the age factor tradition.
Quantitativ, qualitativ, interaktiv? Über das Potential der Erforschung des Altersfaktors mit gemischten Modellen Das neuerlich stark gestiegene Interesse an der Forschung über den Altersfaktor in verschiedenen zweitsprachlichen Lernkontexten hat neue methodische Herausforderungen mit sich gebracht. Obwohl viel Forschungsarbeit in die Charakterisierung des Altersfaktors und dessen Verflechtung und Interaktion mit sozialpsychologischen, persönlichen und affektiven Variablen geflossen ist, hat man es bisher vermieden, eine systematische Diskussion über die Auswirkungen von verschiedenen methodischen Ansätzen zu führen. Das ist
4
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference insofern überraschend, als sich die Forschungsmethoden in Studien zum Thema Alterseffekte beim Zweitspracherwerb in den letzten Jahrzehnten bedeutend weiterentwickelt haben. Daher könnte man auch auf diesem Gebiet gewisse methodische Verbesserungen erwarten. Allerdings darf wegen der Komplexität des Altersfaktors dessen Erforschung kein einseitig simplifizierendes Unterfangen darstellen. Im Gegenteil: Durch Diversifizierung der Anzahl und Art der methodischen Verfahren muss die Forschung dieser Komplexität gerecht werden und einen Weg finden, relevante Variablen, die mit dem Altersfaktor interagieren, in statistischen Modellen und qualitativen Untersuchungen zu integrieren. Diese Studie stellt qualitative, quantitative und gemischte Forschungsmethoden zum Thema Alter und Zweitspracherwerb in den Fokus. Zum einen ist es unser Ziel, das grosse Potenzial von gemischten Modellen (sogenannten mixed effects-models) in diesem Forschungsbereich aufzuzeigen, v.a. in Bezug auf die Diskussion um das ideale Alter bei Beginn des gesteuerten Fremdsprachenlernens im Unterricht. Diese Modelle erweisen sich als ideal für eine Reihe von Situationen und Bedingungen in der Altersforschung, bei denen sich traditionelle Varianzanalysemodelle und Regressionsansätze nicht eignen. Insbesondere werden wir in unserer Präsentation auf die Problematik von Randomisierungsverfahren, Kohorteneffekten und Längsschnittsdesigns eingehen. Andererseits werden wir aufzeigen, wie qualitative Forschung eine ganzheitliche Betrachtungsweise des Altersfaktors ermöglichen kann, angesichts der steigenden Nachfrage nach detailgenaueren und individuell getreueren Ansätzen (vgl. Muñoz & Singleton 2011). Wir betrachten dabei kürzlich erschienene aufschlussreiche Studien, welche den wertvollen Beitrag von qualitativen Ansätzen bestätigen – Studien, die die individuelle „Geschichten“ von verschiedenen Fremdsprachenlernenden erzählen. Aus dieser Diskussion geht klar hervor, dass sich die Forschung über den Altersfaktor beim Fremdsprachenlernen in der Zukunft mehr der qualitativen Seite der Medaille verschreiben muss – inklusive Ansätzen, die 5aradig Chaostheorien und Komplexitätstheorien orientieren. Zum Schluss widmen wir uns einem integrativen Ansatz, nämlich der Kombination von qualitativen und quantitativen 5aradigme nin der sogenannten gemischten Forschungsmethode (‚mixed methods’), welche die Komplexität der hier zur Debatte stehenden Materie adäquat erfasst (vgl. Dörnyei 2007; Larsen-Freeman & Cameron 2008). Angesichts der gegenwärtigen Bemühungen um soziodynamischere Perspektiven für den Fremdsprachenunterricht und Zweitspracherwerb (vgl. Ushioda & Dörnyei 2012) wird die Analyse von Interaktionen zwischen Alter (v.a. Alter bei Lernbeginn) und kontextuellen und individuellen Faktoren höchstwahrscheinlich ein Zusammenspiel von verschiedenen Datentypen (Lernerprotokolle, Tagebücher, Interviews, Fragebögen) nach sich ziehen. Wir werden dabei auch auf die Schwierigkeiten aufmerksam machen, welche entstehen können, wenn qualitative und quantitative Ansätze kombiniert werden. In diesem Sinne stellt unsere Studie einen ersten Schritt zu einem tieferen Verständnis für die moderne Methodenvielfalt in der Erforschung des Altersfaktors beim Zweitspracherwerb dar. ***
Ursula Stickler The Open University, United Kingdom
Qualitative and mixed methodology for online language teaching research Qualitative research in language teaching and learning has gained considerable popularity over the past years (Benson, Chik, Gao, Huang, & Wang, 2009). Computer Assisted Language Learning (CALL) is one special case in this field. Its research history is comparatively short, and its beginnings were closely linked to quantitative methodologies: measuring gain, comparing offline with online settings, often using experiments and focusing on minute, measurable elements. These studies were an important step in establishing the research field of CALL but increasingly researchers and practitioners are wondering whether they provide the whole picture and the strongest impact. In distance teaching a considerable part of pedagogic research is concerned with online learning. Open University students of languages, for example, use virtual learning environments, forums, and video conferencing tools to communicate with each other and their tutors. The quest for improving online language learning has brought educators and researchers together in studying the effects of different digital learning environments and teaching methods. For this pedagogic research a narrow SLA (Second Language Acquisition) approach is not always ideal. And there are other reasons for changing the research perspective: a “social turn” in SLA (Block, 2003) has shifted the emphasis from individual cognition in language learning to a
5
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference social understanding. We look at human development through a socio-cultural lens, understand learning as a socio-constructive activity, and consequently choose research perspectives that are fitting: be they activity theory, ecological CALL research or complexity theory. All three perspectives have in common that they widen the perspective of the researcher and no longer allow us to see the learner and his or her learning in isolation. For CALL research this shifting of perspectives comes maybe more naturally than for other areas of language learning and teaching research as CALL itself is placed between different fields of research, each with its own preferred methodology. CALL elements include computing, and hence a science-based approach to research; linguistics, with either cognitive or social perspectives; educational research, which often brings a strong practitioner focus; and online communication studies, with Human Computer Interaction (HCI) as one of the potential perspectives. Using one specific example, this presentation will show how the competing research fields can be used to enhance studies but can also have a detrimental effect on the clarity of methodological choices. An investigation into the online teaching of Chinese in multimodal, synchronous tutorials combined elements of reading research using eyetracking, HCI research for the computer-user interface, qualitative interviews and action research for users’ reflections on their strategies. The presentation will conclude in showing how the methods we choose and how we combine them will be influenced by our philosophical beliefs, our understanding of ontology and epistemology, but also by ethical choices about the reasons for and impact of our research. It will look forward to a Special Issue of the CALICO journal, co-edited by the presenter, that brings together innovative qualitative and mixed-method studies from around the globe, showcasing the best in what qualitative research can tell us about the online language learner.
Kvalitativna i kombinirana metodologija u istraživanju poučavanja jezika na daljinu Kvalitativna istraživanja u poučavanju i učenju jezika dobila je na popularnosti posljednjih godina (Benson, Chik, Gao, Huang i Wang 2009). Računalno potpomognuto učenje jezika (engl. Computer Assisted Language Learning – CALL) poseban je slučaj u ovome polju. Povijest istraživanja toga slučaja relativno je kratka, a njezini su početci usko povezani uz kvantitativne metodologije: mjerenje napretka, uspoređivanje učenja putem mogućnosti koje pruža internet (engl. online) i bez njega (engl. offline), česta uporaba eksperimenata i usredotočavanje na sitne mejrljive elemente. Ta su istraživanja bila važan korak u utvrđivanju CALL-ova istraživačkoga polja, no istraživači i praktičari se sve češće pitaju pružaju li ona uvid u kompletnu sliku o polju i imaju li najjači utjecaj na njega. U poučavanju na daljinu velik se dio pedagoških istraživanja bavi online učenjem. Primjerice, studenti jezika na sveučilištu Open University koriste virtualne okoline za učenje, forume i video konferencije za međusobnu komunikaciju i komunikaciju sa svojim mentorima. Rad na unaprjeđenju učenja jezika ujedinio je edukatore i istraživače u izučavanju učinaka različitih digitalnih okolina za učenje i metoda poučavanja. Za ovo pedagoško istraživanje uski pristup usvajanja jezika nije uvijek idealan, a postoje i drugi razlozi za promjenu istraživačke perspektive: „društveni zaokret“ u usvajanju jezika (Block 2003) pomaknuo je naglasak s individualne kognicije na društveno razumijevanje u učenju jezika. Proučavamo ljudski razvoj kroz društveno-kulturnu prizmu, razumijemo učenje kao društveno-konstruktivnu aktivnost i za posljedicu biramo odgovarajuće istraživačke pristupe, bilo da se radi o teoriji aktivnosti, ekološkom istraživanju CALL-a ili teoriji kompleksnosti. Tim trima pristupima zajedničko je to da šire gledišta istraživača te nam više ne dopuštaju promatrati učenika i njegovo/njezino učenje kao izoliran proces. U istraživanjima CALL-a takva promjena gledišta možda je malo prirodnija nego u istraživanjima drugih područja učenja i poučavanja jezika jer je CALL interdisciplinaran te se kao takav nalazi između polja koja imaju svoju preferiranu metodologiju. Elementi CALL-a uključuju izračun, odnosno znanstvno utemeljen pristup istraživanju, lingvistiku s njezinom kognitivnom ili društvenom perspektivnom, obrazovna istraživanja koja često ističu praksu te internetske komunikacijske studije s ljudsko-računalnom interakcijom (engl. Human Computer Interaction – HCI) kao jednom od potencijalnih perspektiva. Na temelju jednog specifičnog primjera u ovoj će se prezentaciji prikazati kako se suparnička istraživačka polja mogu upotrijebiti za unaprijeđenje istraživanja, ali i kako mogu imali štetan utjecaj na jasnoću metodoloških izbora. Izučavanje online višemodalnog podučavanja kineskoga jezika putem sinkronih tutorijala predstavlja kombinaciju elemenata istraživanja čitanja uporabom metode praćenja oka (engl. eye-tracking), HCI istaživanja za predstavljanje materijala korisniku, kvalitativne intervjue i akcijska istraživanja u svrhu osvrta korisnika na upotrijebljene strategije. Zaključit ćemo prezentaciju izlaganjem o tome da su metode koje koristimo te načini na koje ih kombiniramo određeni našim filozofskim shvaćanjima, našim razumijevanjem ontologije i epistemologije, ali i etičkim odlukama vezanim uz razloge naših istraživanja i njihov utjecaj. Predstavit ćemo posebno izdanje časopisa CALICO kojega je predstavljačica suurednica, a koji okuplja inovativne kvantitative i kombinirane metodološke studije iz cijeloga svijeta prikazujući najbolje od kvalitativnog istraživanja i toga što nam ono govori o učeniku jezika.
6
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference
IZLAGANJA U SEKCIJAMA / GENERAL SESSIONS Gabi Abramac Sokrat škola stranih jezika, Zagreb
Going off the Derech: leaving Hasidism, leaving Yiddish narratives of New York Hasidim who left the fold This study is an investigation into sociolinguistic variation in Off the Derech (OTD) circles in New York. Off the Derech (off the path) is a term which in orthodox Judaism denotes defection from religious observance. The participants of the study were twenty Hasidic Jews who became non-observant. Hasidic Judaism is a branch of Haredi (orthodox) Judaism. Its followers observe the Halakha (the collective body of Jewish religious laws) and they adhere strictly to the inherited tradition. Attempting to avoid the influence of larger society, they have built ideological, social and physical boundaries between themselves and the secular world. Yiddish, the vernacular of the insular Hasidic world, is considered to be a holy tongue. It represents both the continuity of the tradition and another barrier between the world of Hasidim and the world of gentiles. When a Hasidic Jew decides to leave the tight-knit community, his action represents the complete and utter abandonment of the community. Leaving this observant lifestyle means not only leaving one’s faith, but also leaving a family, leaving the entire former life and it also means leaving Yiddish behind. The findings in this article are the result of a sociolinguistic fieldwork conducted in New York between 2012 and 2014. This research has employed the methodology of narrative interviewing, ethnographic research and textual analysis of OTD blogs. The aim of the research is to describe the efforts that former Hasidim have invested in mastering English, their attitude towards Yiddish, the emotional bond to it and what they think about the maintenance of Yiddish in the second generation. Similar to Jaspal (2009), this research seeks to explain language and social identity from a psychological perspective. The analysis of the gathered data also shows how former orthodox Jews use the two languages interchangeably depending on the context, domain and environment.
Napuštanje hasidizma, napuštanje jidiša: Narativi hasida New Yorka koji su napustili zajednicu U ovom radu predstavljeni su rezultati istraživanja sociolingvističke varijacije u krugovima Off the Derech (OTD) u New Yorku. Off the Derech ('skretanje s puta') je termin koji u ortodoksnom judaizmu označava otpadništvo od vjere. U ovom istraživanju sudjelovalo je dvadeset hasidskih Židova koji su prestali prakticirati vjeru. Hasidski judaizam grana je haredskog (ortodoksnog) judaizma. Sljedbenici hasidizma poštuju halahu (kolektivno tijelo židovskih vjerskih zakona) i strogo se pridržavaju naslijeđene tradicije. U pokušaju izbjegavanja utjecaja šireg društva podignuli su ideološke, društvene i fizičke barijere između sebe i sekularnog svijeta. Jidiš, vernakular izoliranog hasidskog svijeta, smatra se svetim jezikom. On istodobno predstavlja kontinuitet tradicije i još jednu barijeru između hasidskog svijeta i svijeta nežidova. Kada hasidski Židov odluči napustiti blisku zajednicu, njegova odluka predstavlja potpuno i apsolutno napuštanje zajednice. Napuštanje vjerskog načina života označava ne samo napuštanje vjere, nego i napuštanje obitelji, cjelovito napuštanje dotadašnjeg života, kao i napuštanje jidiša. Spoznaje predstavljene u ovom izlaganju temelje se na rezultatima sociolingvističkog terenskog istraživanja provedenog u New Yorku između 2012. i 2014. godine. U istraživanju je korištena metodologija narativnog intervjua, etnografsko istraživanje i tekstualna analiza OTD blogova. Cilj je ovog istraživanja opisati napore koje bivši hasidi ulažu kako bi savladali engleski jezik, njihov stav prema jidišu, emotivnu vezu s njim te što misle o održavanju jidiša u drugoj generaciji. Slično Jaspalu (2009), ovo istraživanje teži objasniti jezik i društveni identitet s psihološkog gledišta. Analiza prikupljenih podataka također pokazuje kako Židovi koji su nekada bili ortodoksni koriste dva jezika naizmjenično, odnosno ovisno o kontekstu, domeni i okolini. ***
7
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Cristina Adrada Rafael Facultad de Traducción e Interpretación Universidad de Valladolid, Spain
The importance of the graphophonic component in the interlinguistic translation From a linguistics pragmatic perspective, the graphophonic aspect of a term or text –understanding the latter in its broadest sense– in which spelling and phonetics are very closely related, can become one of the key elements in the creation of meaning. This formal symbolism –which has already attracted other authors’ attention from the XIX century onwards– positions us directly at the microstructure level of a text, being thus often found at the basis of the message that the speaker wants to communicate to an interlocutor sharing the same language and culture. This feature, far from being an arbitrary choice, might respond to cultural and social reasons, which usually lie in the collective subconscious, especially in linguistic elements such as proper nouns, onomatopoeia or proverbs. Taking this approach as our main premise, and placing ourselves within the interlinguistic translation field, the relevance of the graphophonic feature, as the identifier of certain values in a specific community of speakers, can become a determinant added to the translator’s work, often increasing the difficulty of their task. Establishing this statement as our starting hypothesis, we will focus our analysis on a corpus of examples extracted from literary texts and from their corresponding translations. This will allow us to carry out, from a descriptive perspective, a comparative study of cases in Spanish, French, and English. When proceeding to interpret the results obtained, we will rely on those theoreticians and traductological movements that advocate a communicative perspective of translation (Nida and Taber, 1969; Delisle, 1980; Newmark, 1982; Wotjak, 1998, among others). This will allow us to evaluate in a more appropriate manner and within each corresponding context the translator’s decisions when facing this determinant, keeping always in mind that the goal of all translation activity is to create equivalences in order to carry out the communicative act.
Die Relevanz der graphophonischen Komponente bei interlinguistischen Übersetzungen In der graphophonischen Komponente eines Wortes bzw. Textes —wobei hier Text in seinem weitesten Sinne verstanden wird— sind Graphie und Phonetik eng verbunden. Aus einer linguistisch-pragmatischen Perspektive kann diese Komponente zu einem Schlüsselelement bei der Sinngebung werden. Dieser formale Symbolismus — der das Interesse der anderen Autoren seit dem neunzehnten Jahrhundert schon reagiert hat — zur textuellen Mikrostruktur gehört und befindet sich oft auf der Grundlage der Botschaft, die der Sender für einen Gesprächspartner bestimmt hat, mit dem er Muttersprache und Kultur teilt. Solche Botschaftseigenschaften gehen nicht auf willkürliche Entscheidungen des Sprechers zurück — vielmehr können sie, wie auch andere Autoren schon erwähnt haben, mit kulturellen und sozialen Faktoren zusammenhängen, die oft im kollektiven Unterbewusstsein fest verankert sind, in Besonderen bei der Behandlung von Eigennamen, Lautmalereien oder Sprichwörtern u.a. Mit diesem Ansatz als Vorgabe, betrachten wir im Bereich der interlinguistischen Übersetzung die Bedeutung der graphophonischen Komponente als ein Identifikationselement einer bestimmten Sprachgemeinschaft, das in der Arbeit des Übersetzers ausschlaggebend sein kann und zu einer weiteren Hürde werden kann. Mit dieser Behauptung als Starthypothese, konzentrieren wir unsere Analyse auf einen Corpus von literarischen Texten und ihren Übersetzungen, was uns von einem Beschreibungsblickpunkt aus erlaubt, eine vergleichende Fallstudie zu erstellen für die Sprachen Spanisch, Französisch und Englisch. Für die Deutung der gewonnenen Ergebnisse werden wir uns sowohl auf Theoretiker wie auch auf Übersetzungsströmungen stützen, die eine kommunikationsorientierte Übersetzung befürworten (Nida und Taber, 1969; Delisle, 1980; Newmark, 1982; Wotjak, 1998, unter anderen). Auf diese Weise können wir sachgemäss und kontextabhängig die Entscheidungen des Übersetzers zu diesem ausschlaggebenden Element beurteilen, wobei nicht vergessen werden darf, dass es das Ziel jeder Übersetzungstätigkeit ist, Äquivalenzen für den Kommunikationsprozess zu schaffen. ***
8
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Katarina Aladrović Slovaček i Ljerka Vukić Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Osnovna škola Šćitarjevo
Što nam o funkcionalnoj pismenosti u hrvatskom i engleskom jeziku govore rezultati državne mature? U hrvatski obrazovni sustav u školskoj godini 2009./2010. uveden je završni ispit na kraju srednjoškolskoga obrazovanja – državna matura. Obavezni predmeti toga testiranja su Engleski i Hrvatski jezik te Matematika. Rezultati testiranja pokazuju znatno bolji uspjeh učenika na ispitu engleskoga nego hrvatskoga jezika (NCVVO 2012). Ispitom iz Engleskoga jezika provjerava se jezično-komunikacijska kompetencija u jezičnim djelatnostima slušanja, čitanja i pisanja, dok se ispitom iz Hrvatskoga jezika ispituju književnoteorijska, književnopovijesna i jezična znanja, razumijevanje književnoga teksta i uporaba hrvatskoga standardnoga jezika (Katalog državne mature 2014). Analiza rezultata iz 2011./2012. godine pokazuje da 61% učenika odabire višu razinu hrvatskoga jezika, a 51% engleskoga jezika. Učenici na ispitu i hrvatskoga i engleskoga jezika prosječno rješavaju 69% ispita, s tim da učenici gimnazija statistički znatno bolje rješavaju ispite od učenika strukovnih škola. Međutim, na ispitu hrvatskoga jezika najveći broj učenika postiže dobar uspjeh (57,08%) dok odličan uspjeh postiže tek 6,02% učenika. Jednako tako, učenici na ispitu engleskoga jezika također najčešće postižu dobar uspjeh (41,69%), ali znatno veći broj učenika postiže odličan uspjeh (11,87%). Također, istraživanje (Kovčo-Vukadin 2014) pokazuje da polaganje državne mature za 66% maturanata predstavlja najveći stres u ovome razdoblju. Upravo zato cilj je ovoga rada napraviti komparativnu analizu ispitnih zadataka i obrazovnih ishoda vezanih uz jezičnu djelatnost pisanja u posljednje tri godine provedbe državne mature (2011./2012., 2012./2013. i 2013./2014.) iz hrvatskoga i engleskoga jezika. Uz navedeno napravit će se i upitnik s učenicima završnih razreda srednje škole i prve godine studija (N = 120) kako bi se prikupili njihovi stavovi prema državnoj maturi te osobito ispitima iz Hrvatskoga i Engleskoga jezika. Očekuje se da će se pokazati znatna razlika u definiranju obrazovnih ishoda jezične djelatnosti pisanja u Hrvatskom i Engleskom jeziku te da će učenici pokazati veći strah od ispita iz hrvatskoga nego iz engleskoga jezika.
Functional literacy and the results on high school final exam in Croatian and English In the school year 2009/2010 Croatian school system introduced the final exam for high school students. Obligatory subjects in the exam are English language, Croatian language and Mathematics. The results indicate a significantly better achievement in the English language exam compared to the Croatian language exam, i.e. in second language acquisition than in the knowledge of the mother tongue, at both levels of the examination (elementary level and advanced level). The English language exam assesses linguistic and communication competencies in the listening, reading and writing skills, whereas the Croatian language exam assesses the knowledge of theory and history of literature, knowledge of language, understanding of literary text and usage of the standard Croatian language. Result analysis from 2011/12 shows that 61% of students choose the advanced level of the Croatian language exam, whereas 51% of students choose the advanced level of the English language exam. Both Croatian and English language students complete 69% of the exam, and in both cases students who graduate from grammar schools do better than students from vocational schools. In the Croatian language exam most students achieve grade C (57.08%) and 6.02% of the students achieve grade A. In the English language exam students mostly achieve grade C (41.69%), but a significantly larger number of students achieve grade A (11.87%). The research by Kovčo-Vukadin, 2014 shows that 66% of students believe the final exam is stressful. The significant difference in the achievement between the English language and the Croatian language test takers defined the aim of this research which is to compare the tasks and outcomes of learning in the writing skill in the Croatian and English exams by analysing the exams from the last three school years i.e. 20011/2012, 2012/2013 and 2013/2014. Apart from the aforementioned analysis of the exam catalogue content, the questionnaire for final year high school students (N=60) and freshman university students (N=60) will be carried out in order to gain insight into students' attitudes concerning the final exam in general, and the Croatian language exam and English language exam in particular. It is expected that this research will confirm the significant difference in defining the learning outcomes in the writing skill between the Croatian and English languages and that students will report greater fear originating from the Croatian language exam in comparison to the English language exam. ***
9
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Marijana Alujević Jukić, Josipa Jukić i Nikolina Božinović Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu / Osnovna škola Manuš / Rochester Institute of Technology Croatia
Vrednovanje jezičnih vještina u talijanskom i njemačkom kao drugim stranim jezicima iz perspektive učenika Potaknuto dosadašnjim istraživanjima procesa vrednovanja jezičnoga znanja u okviru hrvatske glotodidaktike (Medved Krajnović i Šamo 1999, Medved Krajnović 2007) te deficitom empirijskih ispitivanja stava učenika prema vrednovanju, tijekom 2014. godine provedeno je istraživanje s ciljem da se, korištenjem triangulacije metoda i istraživača, sagleda vrednovanje jezičnih vještina u nastavi talijanskog i njemačkog jezika na srednjoškolskoj i osnovnoškolskoj razini, i to iz perspektive dvaju ključnih sudionika toga procesa. Istraživanje se temelji na hipotezama da je u redovitoj nastavi nedovoljno zastupljeno kontinuirano praćenje učenikova uspjeha (tal. testing diffuso), da su pri vrednovanju zapostavljene receptivne vještine te da ustaljeni i predvidljivi formati usmenog ispitivanja potiču učenike na učenje nastavnog sadržaja napamet. Uporabom upitnika namijenjenog učenicima, na uzorku od 300 ispitanika, na osnovi kvantitativnih podataka, odgovorilo se na brojna istraživačka pitanja: je li ispoštovan Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika, konzultira li se Zajednički europski referentni okvir za jezike (ZEROJ) kao polazište za definiranje razine i osiguravanje valjanosti testa, kojim se tehnikama testiraju pojedine produktivne i receptivne vještine, u kojoj se mjeri pri vrednovanju koriste zadatci jezične upotrebe koji testiraju više od jedne vještine (Bachman i Palmer 1996) i primjenjuje li se kontinuirano praćenje tijekom cijele školske godine. Također je ispitan i stav učenika prema pojedinim tehnikama testiranja, predvidljivim formatima testiranja, uputama kojima su popraćeni zadatci, dinamici i učestalosti vrednovanja te kriterijima ocjenjivanja. Kvalitativnom metodom, upotrebom polustrukturiranog intervjua, na uzorku od 12 nastavnika sagledao se istraživački problem iz aspekta vrednovatelja, s posebnom pozornošću usmjerenom prema variranju metoda, kriterijima uzetima u obzir pri formiranju konačne ocjene te formatu i tempiranju priprema za testiranje i analize ispravljenih pisanih uradaka. Implementacija rezultata u nastavnoj praksi može potaknuti nastavnike na samoevaluaciju vlastita rada, osvijestiti ih o tome ponašaju li se u skladu s Pravilnikom i očekivanjima učenika, čime bi unaprijedili kvalitetu vrednovanja – čina komplementarnog samom procesu poučavanja i neodvojivog od njega.
Students' perspective on language skills assessment in Italian and German as second foreign languages Inspired by previous research of the evaluation of language knowledge within the Croatian applied linguistics context (Medved Krajnović, Šamo 1999; Medved Krajnović, 2007) and by a deficit of empiric research of students' attitudes towards the evaluation, a survey employing the triangulation of methods and researchers was conducted, aimed at perceiving the assessment of language skills throughout Italian and German language teaching practice at secondary and primary schools, from the perspective of the two key participants of the process. The research is based on the following hypotheses: the continuous monitoring of students' success is insufficiently represented, the receptive skills are neglected in the evaluation process and the established and predictable formats of oral tests encourage students to learn the content by heart. Quantitative data in questionnaires intended for a sample of 300 students, offered answers to the following research questions: has the evaluation been carried out in accordance with the Assessment regulations, has the CEFR been consulted as a starting point for defining levels and ensuring the criterion of validity, to what extent have the language tasks that test more than one skill been used (Bachman, Palmer 1996) and whether continuous monitoring throughout the school year has been applied. Moreover, the students' attitudes towards certain testing techniques, predictable format tests, test instructions, frequency of evaluation and assessment criteria have also been questioned. Using the qualitative method, through the semi-structured interviews, on a sample of 12 teachers, the research problem has also been investigated from the aspect of evaluator. Implementation of results in the teaching practice can encourage teachers to evaluate their own work and raise their awareness of the necessity of complying with the Assessment regulations and with students' expectations, which would improve the quality of assessment - the process that is complementary and inseparable from the process of teaching. ***
10
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Marco Angster Free University of Bozen-Bolzano, Italy
IMDI metadata structure: the interplay with sociolinguistically oriented studies The ISLE Meta Data Initiative (IMDI) is a metadata standard that has been proposed to describe multi-media and multi-modal language resources. It is a rich and articulated metadata structure used to organise the information – about recordings, transcriptions, annotations and the interviewed speakers – of the linguistic resources hosted in TLA (The Language Archive). In this paper I will analyse how the information available for different sociolinguistically oriented works fits in the metadata structure of TLA. The corpora that I am taking into account have been built during several projects developed at the Free University of Bozen/Bolzano and share a common linguistic environment, that is the multilingual area of South Tyrol, Northern Italy. I will in particular concentrate on three areas of information related to the speaker: (1) localisation of speakers’ place of origin vs. place of residence (vs. localisation of where the interviews take place); (2) mother language and language repertoires of the parents of the interviewed speakers; (3) occupation/profession. In my opinion the IMDI structure lacks granularity concerning these areas of information. The social and linguistic environment in which the data of the corpus considered have been collected is well-described and involves well-attested varieties. In contrast TLA hosts data issued from other projects – say, DoBeS (Documentation of Endangered Languages) data – that concern more critical but highly internally varied environments. However it would be useful to add some of the information which is now lacking from the IMDI metadata structure to give an account of speakers’ profile which may turn out to be more fine-grained and in line with the tradition of sociolinguistic/dialectological studies.
Ustroj metapodatka u IMDI-ju u suodnosu sa sociolingvistički usmjerenim istraživanjima Metapodatkovna inicijativa IMDI (ISLE Meta Data Initiative), standard je za organizaciju metapodataka predložen za opis multimedijskih i multimodalnih jezičnih izvora. Ta se bogata i dobro ustrojena baza metapodataka koristi za organizaciju informacija o jezičnim izvorima – snimkama, transkripcijama, anotacijama i intervjuiranim govornicima – koji su dostupni u TLA-u, takozvanome jezičnome arhivu (The Language Archive). U ovome će se radu analizirati kako se podaci dostupni za različite sociolingvistički orijentirane radove uklapaju u organizacijski ustroj metapodataka u TLA-u. Korpus koji će se uzeti u obzir u ovome radu izrađen je u sklopu nekoliko projekata provedenih na Slobodnom sveučilištu u Bozenu/Bolzanu u višejezičnome području Južnoga Tirola u sjevernoj Italiji. Osobita će se pozornost posvetiti trima vrstama podataka koji se tiču govornika: 1. podatak o mjestu iz kojega ispitanik dolazi i mjestu u kojemu boravi (naspram navođenja mjesta odvijanja intervjua); 2. podatak o materinskome jeziku i jezičnim repertoarima roditelja intervjuiranoga ispitanika; 3. podatak o ispitanikovu zanimanju. Ustroju metapodataka u IMDI-ju nedostaje zrnatost prikaza upravo tih informacija o govorniku. Društveno i jezično okruženje u kojemu su prikupljeni korpusni podaci uzeti u obzir u ovome radu svakako su dobro opisani i uključuju dobro potvrđene varijetete. U suprotnosti s time, na TLA-u se nalaze podaci prikupljeni i na drugim projektima – primjerice, podaci s projekta DoBeS o dokumentaciji ugroženih jezika koji se tiču kritičnije ugroženih okruženja koja se odlikuju izrazitom unutarnjom raznolikošću. Bez obzira na to, bilo bi svakako korisno dodati neke informacije koje sada nedostaju u ustroju metapodataka u IMDI-ju, a koje se tiču profila govornika. Na taj bi način govornikov profil postao istančaniji, preciznije opisan te usklađen s tradicijom sociolingvističkih i dijalektoloških istraživanja. ***
11
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Goranka Antunović Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Što čovjek /se može zaključiti analizom prijevodnih ekvivalenata švedskoga man? Vrlo frekventna švedska zamjenica man najčešće se kvalificira kao neodređena zamjenica, no ponekad se svrstava i pod drugačije odrednice (npr. kao generalizirajuća kvantitativna zamjenica, Hultman 2003). Odlikuje je niz zanimljivih svojstava – gramatičkih, semantičkih i pragmatičkih – što je vidljivo iz opisa u standardnim gramatikama (npr. Holmes i Hinchliffe 1994/2003/, Hultman 2003), koje će redovito ukazivati na višestrukost njezinih značenja. Određivanje njezinog korespondenta u hrvatskom nije jednostavno: metajezik, kao i usporedba švedskog i hrvatskog sustava zamjenica ne dovodi do rješenja, a rješenje u standardnom dvojezičnom rječniku (Lexin) također ukazuje na problem. Naime, kao korespondent se navodi ‘netko’ (zapravo korespondent švedskoga någon), no u prijevodima sva četiri navedena primjera upotrebe umjesto te zamjenice koriste imenicu ‘čovjek’ (u općem značenju) i pasivnu glagolsku konstrukciju sa zamjenicom ‘se’. Usporedba izvornika i prijevoda jedan je od široko prihvaćenih postupaka u kontrastivnoj analizi (James 1980), a takva je usporedba, kao i kontrastivna analiza općenito, važan temelj istraživanja i u okviru znanosti o prevođenju, naročito njezinog lingvistički orijentiranog segmenta (Hoey i Houghton 2001). Iz tog će se razloga u ovom radu analizirati ekvivalenti švedskoga man u prijevodima na hrvatski. Korpus će obuhvaćati objavljene prijevode sedam švedskih romana te sto kartica neobjavljenih prijevoda tekstova različitih vrsta uvrštenih u diplomske radove na prevoditeljskom smjeru studija švedskog jezika i kulture na Zagrebačkom sveučilištu. Očekuje se da će se, osim već navedenih ekvivalenata, u prijevodima javljati i zamjenica ti te parafraze na razini (dijelova) rečenice. Provjerit će se postoji li veza između izbora prijevodnog ekvivalenta i značenja švedske zamjenice aktiviranog u pojedinoj rečenici. Istovremeno će se nastojati uočiti prednosti i zamke korištenja usporedbe izvornika i prijevoda kao temelja lingvističkih i prijevodnoznanstvenih istraživanja.
What can one/you discover by analysing Croatian translation equivalents of the Swedish man? The frequently used Swedish pronoun man is usually categorised as an indefinite pronoun, while sometimes other qualifications are used (e.g. "a generalising quantitative pronoun" in Hultman 2003). Its interesting grammatical, semantic and pragmatic characteristics are manifested in descriptions in standard grammars (e.g. Holmes and Hinchliffe 1994/2003/, Hultman 2003), which inevitably point out its multiple meanings. Establishing the Croatian correspondent of the Swedish pronoun is not an easy task: the metalinguistic cue and a comparison of the Swedish and the Croatian pronominal system do not yield an obvious result, and the article in the standard bilingual dictionary (Lexin) also reveals the difficulty. It quotes the pronoun ‘netko’ (actually correspondent to ‘någon’) but does not use it in the translation of any of the four examples of usage: ‘čovjek’ (general meaning) and the passive verbal construction with the reflexive ‘se’ are used instead. Comparing original texts to their translations is one of the well-established procedures in contrastive analysis (James 1980), while it is also – along with CA in general – an important element in translation studies research, in particular its linguistically oriented branch (Hoey and Houghton 2001). This study shall therefore focus on the Swedish pronoun man and its Croatian translation equivalents. The corpus shall consist of the published translations of seven Swedish novels and 100 standard pages of translations included in the final essays by students in the Swedish graduate programme, translation stream, at the University of Zagreb. It is expected that the 2nd person pronoun ‘ti’ as well as paraphrases at the phrase, clause or sentence levels will be established as equivalents, along with those mentioned above. Potential links between the choice of the equivalent and the meaning of man activated in the particular sentence will be analysed. Attention will be paid to the strengths and potential traps in using comparison between a source text and its translation as the basis for linguistic and TS research. ***
12
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Tatjana Balažic-Bulc, Vesna Požgaj Hadži i Maša Plešković Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Slovenia
Kad se uplete CIA: Kontrastivna analiza međujezika na primjeru hrvatskoga i slovenskoga Kontrastivna analiza, koja se kao znanstvena metodologija u okviru kontrastivne lingvistike razvila sredinom 20. stoljeća i doživjela procvat u 1960-im i 1970-im godinama, u središte pozornosti postavlja jezičnu pogrešku odnosno interferenciju, pri čemu se jezična pogreška smatra svakim odstupanjem od norme ciljnoga standardnog jezika. Premda je u tim godinama nastalo niz istraživanja, ona u procesu poučavanja stranih jezika nisu odrazila željene rezultate. Razvojem korpusne lingvistike krajem 1980-ih i početkom 1990-ih godina mijenja se i metodologija kontrastivne analize. Granger (1996) predlaže integrirani model kontrastivne analize usvajanja jezika koji se temelji na kontrastiranju dviju jezičnih varijanti, to jest govorne produkcije govornika prvoga (J1) i stranoga ezika (JS) u određenoj situaciji odnosno u određenome kontekstu, dok jezični opisi nastaju na osnovi opsežnih elektronskih korpusa. Ključna informacija koju korpusi donose jest frekvencija pojavljivanja pojedinoga jezičnog elementa, što znači da se u govoru ne traže više pogreške, nego se traže razlike prema kojima se može evidentirati jezični prijenos iz J1 na JS, ali i strategija izbjegavanja. To potvrđuju i istraživanja uporabe tekstnih konektora u radovima studenata hrvatskog kao JS (Balažic Bulc 2009). U ovome radu metodologijom kontrastivne analize usvajanja jezika istražuju se razlike u jezičnoj produkciji studenata hrvatskoga kao JS i J1 na morfosintaktičkoj razini. Pri tome se postavlja pitanje kakav je proces usvajanja morfosintaktičkih jezičnih elemenata u dvama srodnim jezicima. Rezultati pilotskoga istraživanja pokazuju da najčešće dolazi do odstupanja u jezičnoj produkciji ondje gdje postoje razlike u jezičnim sustavima, ali ponekad, iznenađujuće, i ondje gdje sustavnih razlika nema, kao što je npr. glagolski vid. Takvim istraživanjima otvara se sasvim novo poglavlje u proučavanju usvajanja JS, posebno kad je u pitanju područje srodnih jezika koje dosad još nije dovoljno istraženo.
When the CIA gets involved: a contrastive interlanguage analysis based on Croatian and Slovenian Contrastive analysis, a scientific method developed within contrastive linguistics in the middle of the 20 th century and reaching its peak in the 1960s and 1970s, focuses on the linguistic error which is regarded as any deviation from the norm of the target standard language. In spite of numerous studies carried out in those years, foreign language teaching methodology did not benefit much from the results. Contrastive analysis methodology started changing at the end of the 1980s and the beginning of the 1990s with the development of corpus linguistics. Granger (1996) suggested an integrated model of contrastive interlanguage analysis based on contrasting two language variants, i.e. spoken production in the first (L1) and foreign language (FL) in a certain situation, or a certain context, while linguistic descriptions are based on comprehensive electronic corpora. The key information from the corpora is the frequency of a linguistic element, which means that speech is no longer scanned for linguistic errors, but rather for differences which show evidence of linguistic transfer from L1 to FL but also of avoidance strategy. This is confirmed by the research on connectors in papers written by students with L1 Slovenian and FL Croatian (Balažic Bulc 2009). This paper uses contrastive interlanguage methodology to examine differences in language production of students of L1 and FL Croatian at the morphosyntactic level. In particular, the focus is on the acquisition process of morphosyntactic linguistic elements in the two related languages. The results of the pilot research indicate that differences in language production usually appear at those levels where the linguistic systems are different, but also when there are no differences between the two systems, for example, in the case of verb aspect. This and similar research can open a new chapter in studying foreign language acquisition, especially in the field of related languages, which has not been sufficiently researched. ***
13
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Szilvia Bátyi Pannon Egyetem, Veszprém, Hungary
The whats and hows of attrition studies Most research in the area of language attrition aimed at exploring the underlying mechanism of L1 attrition, while L2/FL (foreign language) attrition empirical findings remain limited. Understanding the principles that govern the phenomena is becoming ever more important, because people invest great amount of time, energy and money in learning one or two languages (Schmid 2012). Some extralinguistic and intralinguistic factors have been identified that influence the attrition process, however, results are contradictory due to the dynamic nature of attrition. This paper attempts to grab the manifold facets of FL attrition through the description of a study which examined the attrition of Russian (an obligatory subject for many years in the past) among Hungarians. Several methods were used (adapted AMTB (developed by Gardner, 1985), interviews, a lexical test with two layers) in order to identify factors influencing the attrition and the extent to which they had an impact on the process. Methodological issues and analysing options will be detailed. The main focus of the study is on the link between attitudes and attrition and it has been hypothesised that the more positive attitude results in better retention on the lexical level.
Što i kako u proučavanju gubljenja usvojenih jezičnih znanja i sposobnosti Većini istraživanja koja se bave gubljenjem jezičnih znanja i sposobnosti cilj je istraživanje dubinskih mehanizama gubljenja materinskoga jezika, dok su empirijski rezultati istraživanja o gubljenju drugoga ili stranoga jezika još uvijek malobrojni. Razumijevanje principa koji upravljaju pojavama u ovome području postaje sve važnije jer govornici ulažu puno vremena, energije i novca na učenje jednog ili dva jezika (Schmid 2012). Otkriveni su neki izvanjezični i unutarjezični čimbenici koji utječu na proces gubljenja jezika, no rezultati su kontradiktorni zbog prirode gubljenja jezika. U ovome se radu pokušavaju obuhvatiti mnogi aspekti gubljenja stranoga jezika. Opisuje se istraživanje u kojemu se proučavalo gubljenje ruskoga jezika (koji je u prošlosti dugo bio obvezan školski predmet) u Mađara. Nekoliko metoda (prilagođen AMTB (originalno izradio Gardner, 1985), intervju, dvoslojni leksički test) upotrijebljeno je u svrhu utvrđivanja čimbenika koji utječu na gubljenje jezika i razinu do koje su isti imali utjecaja na taj proces. Izložit će se detalji metodoloških problema te mogućnosti analize. Istraživnje je usredotočeno na poveznicu između stavova i gubljenja usvojenih jezičnih znanja i sposobnosti te se pretpostavlja da će pozitivniji stavovi polučiti bolje zadržavanje jezičnoga znanja na leksičkoj razini. ***
Vesna Bagarić Medve i Leonard Pon Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku
Metode analize i vrednovanja koherencije u pisanim radovima učenika Koherencija se, uz koheziju, u modelima komunikacijske kompetencije pojavljuje kao temeljna odrednica diskursne kompetencije (usp. Canale i Swain 1980, Canale 1983, Bachman i Palmer 1996, ZEROJ 2005, CelceMurcia 2007) te je stoga njezin neizbježan, ali i vrlo problematičan aspekt vrednovanja. Naime, koherencija upućuje na odnose među različitim značenjima u tekstu (Canale 1983). Na stvaranje i tumačenje tih semantičkih odnosa utječu različiti elementi: predznanje pisca i čitatelja (van Dijk 1977, McNamara i Kintsch 1996), odnosno primjena shemate ili znanja o svijetu i interpretacija određenoga ilokucijskog čina koji omogućuju izvođenje zaključka o odnosima među izrečenim propozicijama (Widdowson 1978, Brown i Yule 1983, Yeh 2004), stavljanje propozicija u logičan niz (Bander 1983), uspješna integracija ideja (Lautamatti 1990) sa svrhom postizanja cjelovitosti teksta (Dastjerdi i Talebinezhad 2006). Navedeni elementi upućuju na potencijalni problem subjektivnosti u procesu analize i vrednovanja koherencije teksta. Tijekom proteklih desetljeća razvijeno je više metoda analize koherencije pisanih i usmenih tekstova u područjima konverzacijske, interakcijske i diskursne analize. U analizi pisanih radova učenika stranoga jezika najčešće se upotrebljavaju dvije analize: analiza progresije tema-rema (engl. theme-rheme progression) (Daneš 1974) ili tematske progresije (engl. topical
14
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference structure analysis) (Lautamatti 1990, Simpson 2000) i analiza teme (engl. topic-based analysis) (Watson Todd 1998). U radu se uspoređuje primjena navedenih metoda u svrhu analize i vrednovanja pisanih radova učenika stranog jezika. Korpus za analizu čini 20 sastavaka na njemačkom jeziku iz ispita Njemačkog jezika na razini B2 na Hrvatskoj državnoj maturi. Kvalitativnu analizu sastavaka prati statistička analiza (t-test) usporedbe rezultata vrednovanja dobivenih primjenom dviju metoda analize, kao i usporedbe tih rezultata s rezultatom analitičkog postupka vrednovanja sastavka na državnoj maturi. Analiza dobivenih rezultata otkriva niz prednosti i nedostatka pri primjeni navedenih metoda u svrhu vrednovanja koherencije teksta. U raspravi se upozorava na praktične implikacije dobivenih rezultata.
Methods of analysing and assessing coherence in students’ writing Apart from cohesion, coherence appears to be the crucial element of discourse competence as defined in models of communicative competence (cf. Canale and Swain 1980, Canale 1983, Bachman and Palmer 1996, CEFR 2005, Celce-Murcia 2007), and thus it is its an inevitable, but also very problematic aspect of assessment. Coherence refers to relationships between different meanings in a text (Canale 1983). Creation and interpretation of these semantic relationships is influenced by different elements: previous writer’s or reader’s knowledge (van Dijk 1977, McNamara and Kintsch 1996), i.e. the use of schemata or world knowledge and the interpretation of a specific illocutionary act which enable the deduction of relationships between expressed propositions (Widdowson 1978, Brown and Yule 1983, Yeh 2004), putting propositions in a logical order (Bander 1983), successful integration of ideas (Lautamatti 1990.) leading to a text as an understandable whole (Dastjerdi and Talebinezhad 2006.). These elements refer to a potential problem of subjectivity in the process of text coherence analysis and assessment. In the field of conversational, interactional and discourse analysis, several methods of coherence analysis of written and oral texts have been developed in the past. In the analysis of written production of foreign language learners, the most frequently used methods of analysis are theme-rheme progression (Daneš 1974) or topical structure analysis (Lautamatti 1990, Simpson 2000) and topic-based analysis (Watson Todd 1998). In this paper, the use of these methods for analysis and assessment purposes of foreign language learners' written texts is compared. The corpus is comprised of 20 compositions from the Written exam in German at B2 level of the Croatian State Matura Exam. Qualitative analysis of compositions is followed by statistical analysis (t-test) by which the results of assessment gained by application of each of the methods are compared. These results are then compared to the results of analytic scoring of the compositions. The analysis of the results reveals several advantages and disadvantages of the use of topical structure analysis and topic-based analysis in analysis and assessing text coherence. The discussion brings the practical implications of the results. ***
Branka Barčot Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Asocijativno ispitivanje u frazeologiji Za potrebe doktorske disertacije autorice ovog rada provedeno je opsežno asocijativno ispitivanje (ukupno 1060 izvornih govornika hrvatskoga, njemačkoga i ruskoga jezika). Cilj je tog istraživanja bio sastaviti rječničke članke s divljim životinjama kao natuknicama prema načelima asocijativne leksikografije nedovoljno poznate u zapadnoeuropskoj leksikografskoj tradiciji. Budući da je disertacija iz područja frazeologije, rječnički su članci konstruirani s idejom da se ispita i usporedi prvenstveno frazeološki (a sekundarno i paremiološki) korpus inkorporiran u koncept svake pojedine divlje životinje u jezičnoj slici svijeta Hrvata, Nijemaca i Rusa. Iz perspektive asocijativne psihologije asocijacija se definira kao veza između dvaju ili nekoliko psihičkih procesa koja se izražava u tome što pojava jednog procesa izaziva pojavu drugog ili drugih psihičkih procesa (A. A. Karelin cit. prema Piper 2005: 8). U suvremenoj lingvistici, kojom dominiraju kognitivistički pogledi, o verbalnim se asocijacijama najčešće govori kao o jezičnim izrazima asocijacija među konceptima. Svaki je ispitanik trebao pismeno ispuniti upitnik te za svaku riječ podražaj napisati prvu asocijaciju izazvanu tim podražajem (jednu riječ, sintagmu ili frazem). Svi su prikupljeni podaci za svaki pojedini stimulus potom obrađeni, konstruirani su rječnički članci sa stimulusom kao natuknicom. U sljedećem su koraku rekonstruirani frazemi koji se u odgovorima najčešće pojavljuju u kondenziranom obliku (primjerice, iza asocijacije STAKLO na riječ podražaj SLON stoji frazem 'ponašati se kao slon u staklani (trgovini porculana)'). Pod pretpostavkom da nijedna riječ u našoj svijesti ne postoji izolirano već da se verbalnim nitima vezuje uz druge riječi, rječnici asocijacija fiksiraju upravo te niti, odnosno veze. Sastavljeni rječnik asocijacija s divljim životinjama kao natuknicama prvi je takvog tipa u domaćoj
15
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference leksikografiji te je po koncepciji i metodologiji sasvim nov. Ovo istraživanje pretendira na praktičnu namjenu, primjerice u području poučavanja ruskog i njemačkog kao stranog jezika (osobito na području frazeodidaktike koja se u Hrvatskoj tek treba razviti).
Assoziationsumfrage in der Phraseologie Es wurde eine umfangreiche Assoziationsumfrage (insgesamt 1060 kroatische, deutsche und russische Muttersprachler) im Rahmen der Doktorarbeit durchgeführt, die die Autorin dieser Arbeit angefertigt hat. Das Ziel dieser Umfrage war, die Wörterbuchartikel mit wilden Tieren als Stichwörtern nach Prinzipien der assoziativen Lexikographie zu erstellen. Da die Doktorarbeit dem Bereich der Phraseologie gewidmet ist, wurden die Wörterbuchartikel in erster Linie deswegen erstellt, um vor allem den phraseologischen (aber auch parömiologischen) Korpus zu erforschen, das im Konzept jedes einzelnen wilden Tieres im kroatischen, russischen und deutschen Weltbild inkorporiert ist. Aus der Sicht der Assoziationspsychologie versteht man Assoziation als eine Verbindung zwischen zwei oder mehr psychischen Prozessen, wobei das Erscheinen von einem Prozess das Erscheinen von dem nächsten veranlässt (A. A. Karelin zit. n. Piper 2005: 8). In der zeitgenössischen Linguistik, in der kognitivistische Perspektiven herrschen, spricht man am häufigsten von verbalen Assoziationen als sprachlichen Ausdrücken der Assoziationen zwischen Konzepten. Jeder Befragte sollte den Fragebogen schriftlich ausfüllen, und auf jeden Stimulus jeweils mit der ersten Assoziation (einem Wort, einer Syntagma oder einer Redewendung), die ihm dazu einfällt, reagieren. Danach wurden alle Antworten gesammelt und die Wörterbuchartikel aufgebaut. Im nächsten Schritt wurden die Redewendungen rekonstruiert, die in Antworten am häufigsten eine kondensierte Form hatten (z.B. hinter der Antwort PORZELLAN auf den Stimulus ELEFANT steckt die Redewendung 'sich wie ein Elefant im Porzellanladen benehmen'). Vorausgesetzt, dass kein Wort in unserem Bewusstsein isoliert dasteht, sondern dass es mit verbalen Fäden an andere Wörter gebunden ist, fixieren die Assoziationswörterbücher ausgesprochen diese Fäden. Das zusammengestellte Assoziationswörterbücher mit wilden Tieren als Stichwörtern ist das erste solche Wörtebuch in der kroatischen Lexikographie und es ist neu, was die Konzeption und Methodologie angeht. Diese Untersuchung prätendiert auf die praktische Anwendung, beispielsweise, im DaF-Unterricht und RKI-Unterricht (ausgesprochen im Bereich der Phraseodidaktik, deren Entwicklung in Kroatien noch zu erwarten ist). ***
Martina Bašić Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
Sociolingvističke/dijalektološke transkripcijske metode Sociolingvistička i(li) dijalektološka istraživanja uključuju prikupljanje jezičnih podataka o ciljanome dijalektu, idiomu ili mjesnome govoru te prikupljanje podataka o njihovim govornicima. Zbog nedovoljne financiranosti znanstveno-istraživačkih projekata koji se bave istraživanjem hrvatskih dijalekata terenska su istraživanja svedena na privatna putovanja pojedinih istraživača koji nemaju dovoljno vremena i sredstava za sustavno istraživanje većeg broja govornika određenoga mjesnog govora. Stoga je važno da postojeći digitalni zapisi istraživanih govora budu iskorišteni u potpunosti jer, gledajući u cjelini, sociolingvisti i dijalektolozi posjeduju više informacija o jeziku nego što bi se moglo očekivati na osnovi objavljene građe. Transkripcija snimljenih podataka omogućuje nam proučavanje jezičnih zapisa na svim jezičnim razinama što, uz najčešće fonološke i morfološke opise, omogućuje i olakšava tvorbene, sintaktičke i leksičko-semantičke opise mjesnih govora. Naravno, takve nam transkripcije omogućuju i detaljnije opise varijacija na svim jezičnim razinama jer je osigurana lakša pretraga npr. jezične okoline odnosno konteksta u kojem se određene varijacije javljaju. Transkripcija digitalne snimke trebala bi biti vjerna reprodukcija snimljenoga govora. Stoga će u ovome izlaganju biti predstavljene prednosti i nedostatci dvaju načina transkripcije sociolingvističkih odnosno dijalektoloških zvučnih zapisa. U usporedbi s transkripcijom odabranih zvučnih zapisa u računalnome programu Microsoft Word jednoga sociolingvističkog istraživanja (Bašić 2012) bit će predstavljena transkripcija istih zapisa u računalnome programu ELAN - Linguistic Annotator (version 4.7.0). Uz transkripciju će biti predstavljen i transkripcijski protokol koji je upotrijebljen pri obradi jezičnih zapisa u računalnome programu ELAN-u.
16
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference
Sociolinguistic/dialectological transcription methods Sociolinguistic or dialectological research consists of collecting linguistic data on idioms and information about their speakers. Because of the insufficient funding of research projects on Croatian dialects, field studies have been reduced to individual studies of sociolinguists or dialectologists. They do not have enough time or money to systematically study a large number of speakers of a particular local speech. Thus, it is important for researchers to be able to use existing digital recordings thoroughly. Sociolinguists and dialectologists have more information about the language than one might think on the basis of published and accessible material. Transcription of the recorded data allows us to study the language on all linguistic levels. With the most common phonological and morphological descriptions, this transcriptions enable and facilitate word-formation, syntactic and lexical-semantic descriptions of vernacular. Of course, such transcriptions allow us to carry out detailed descriptions of variations on all linguistic levels because they provide us with the possibility of easier search of e.g. linguistic environment or context in which certain variations occur. The transcription of digital recordings should be a trustworthy reproduction of studied speech. This presentation will compare two sociolinguistic/dialectological transcription means and show their advantages and disadvantages. Alongside the transcription of the selected audio recordings from a sociolinguistic research (Bašić 2012) in Microsoft Word, the transcription of the same recordings in the program ELAN - Linguistic Annotator (version 4.7.0) will be presented. A transcription protocol that is used when processing language tracks in program ELAN will be shown, along with the transcription. ***
Ivana Bašić i Snježana Veselica-Majhut Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Izravno upućivanje na autora u znanstvenim radovima u lingvistici na engleskom i hrvatskom jeziku U radu se istražuju jezični obrasci izravnog upućivanja na autora znanstvenog članka u radovima iz područja lingvistike na engleskom i hrvatskom jeziku. Istraživanje se nastavlja na ranija primijenjenolingvistička istraživanja u području analize akademskog diskursa (Hyland 2001, 2002, 2011; Kuo 1999) u kojima se akademsko pisanje promatra kao čin čija je primarna funkcija „izgradnja znanja“ u pojedinoj znanstvenoj disciplini. Znanstvenim se člancima općenito komuniciraju empirijski dokazive, provjerljive spoznaje proizašle iz znanstvenog istraživanja, ali retoričke prakse pojedinih disciplinarnih zajednica uvelike se razlikuju jer te zajednice imaju različita shvaćanja o tome što je prikladan način komuniciranja spoznaja proizašlih iz istraživačkog rada, odnosno prikladan način „akademskog uvjeravanja“. Izravno spominjanje autora znanstvenog članka, koje se u tekstu ostvaruje uporabom prvog lica jednine ili prvog lica množine, smatra se jednim od načina uvjeravanja čitatelja u vjerodostojnost iznesenih tvrdnji. Uporabom prvog lica autori teksta istovremeno se jače identificiraju s iznesenim tvrdnjama, naglašavaju svoju ulogu i doprinos pojedinom području istraživanja te pozivaju čitatelja da se složi s iznesenim tvrdnjama (Hyland 2001). Naše se istraživanje zasniva na pretpostavci da, osim razlika u retoričkim konvencijama između različitih znanstvenih disciplina, postoje značajne razlike i među konvencijama pojedinih znanstvenih zajednica unutar iste discipline. Tu pretpostavku provjeravamo tekstnom analizom korpusa članaka iz područja lingvistike, objavljenih u publikacijama na engleskome i hrvatskome jeziku. Istražuje se uporaba prvog lica jednine i množine kao izravan signal prisutnosti pisca znanstvenog teksta, s ciljem utvrđivanja konvencionaliziranih retoričkih praksi unutar jedne znanstvene discipline u dvjema različitim znanstvenim zajednicama. Rezultati tekstne analize dopunjeni su podacima dobivenima iz intervjua s pripadnicima hrvatske lingvističke znanstvene zajednice. Intervjui su provedeni s ciljem da se utvrdi na koji su način autori usvojili retoričke konvencije akademskog pisanja u lingvistici, u kojoj mjeri u vlastitim radovima naglašavaju svoju autorsku ulogu i koje komunikacijske učinke žele postići odabranim retoričkim strategijama. Doprinos istraživanja sastoji se u rasvjetljavanju razlika u retoričkim praksama akademskog pisanja u području lingvistike u dvjema istraživanim zajednicama.
17
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Explicit author reference in research articles in linguistics in English and Croatian The paper investigates the linguistic patterns of direct author reference in research papers in linguistics in English and Croatian. It builds upon the findings of applied linguistics research in which academic writing is considered as an act whose primary function is “the construction of knowledge“ in particular scientific communities (Hyland 2001, 2002, 2011; Kuo 1999). All research papers communicate empirically proven, verifiable findings of conducted scientific research, but the rhetorical practices of various disciplinary communities vary greatly in terms of what they consider appropriate ways of “academic persuasion“, that is ways of communicating their research activities and findings in a persuasive way. Direct author reference in research articles, expressed in the text by the use of the first person singular or plural, is considered one of the ways of persuading the reader that the claims made in the text are credible. By using the first person the authors of research papers at the same time more strongly identify themselves with a particular argument, emphasize their role in the research and contribution to the field, and seek the reader's agreement for the claims they make (Hyland 2001). Our research is based on the assumption that, apart from the differences in the rhetorical conventions of various disciplinary communities, there are also differences between the conventions of individual scientific communities within the same discipline. That assumption is tested by means of text analysis of a corpus of research articles from the field of linguistics, taken form publications in English and Croatian. We look at the use of the first person singular and plural as a direct signal of writer presence in research articles, aiming to determine the conventionalized rhetorical practices within one discipline in two discrete scientific communities. Apart from the text analysis, we also conducted interviews with members of Croatian linguistics scientific community, aiming to find out in what ways those authors acquired the conventions of academic writing in linguistics, how much they emphasize their own authorial role in their research papers and what communicative effects they wish to achieve with thier chosen rhetorical strategies. The contribution of this research is to shed light on the differences between the rhetorical practices of academic writing in the field of linguistics in the two studied communities. ***
Geraldine Bengsch University of York, United Kingdom
Mundane interactions? Deconstructing service encounters at the international hotel front desk Conversation Analysis (CA) has long addressed interaction in the workplace, including asymmetrical conversation between service provider and the customer or consumer (see Drew & Heritage, 1992). However, little attention in sociolinguistics has been paid to the emerging field of communication in tourism. Business, marketing and adjacent fields have now established tourism as an independent academic area of study, and through the thusly created boundaries, including specific research paradigms and accompanying methods, have failed to grasp the nature of interactions between receptionists and their guests (Czepiel, 1990; Lashley, 2002). Service encounters are common everyday occurrences in many different contexts. In an age of global interconnectivity, these encounters often feature participants from different backgrounds. However, established methods rely on customers' accounts on best and worst service experiences. This raises the question: how can a canonical service encounter be described without relying on one party’s perception? Data (videotaped interactions) for this doctoral research project was collected from hotels in three European countries, creating particular methodological challenges (Brady, 2009). I develop how sociolinguistic approaches in frameworks like CA can enhance the understanding of human interaction in hospitality studies to add to the body of literature in both tourism and sociolinguistic research. I detail how interaction is ordered into different phases of a guest’s stay (Arrival, Stay, Departure) to show how talk is used in each of them. The analysis demonstrates how both the practitioner’s and the customer’s perceptions of what has been called service quality can be at odds with what is observable in a fine-grained analysis of verbal and non-verbal behaviour in these interactions (Kidwell, 2000; Kurhila, 2004). The analysis uses the longstanding principles of CA (Sacks, Schegloff & Jefferson, 1974) but also takes into account new technologies and advances in methods to interpret qualitative data (Heath, Hindmarsh & Luff, 2010).
18
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Banale Interaktionen? Analyse von Dienstleistung und Kundenkontakt an der internationalen Hotelrezeption Gesprächsanalyse (Conversation Analysis, CA) hat sich schon seit langem mit der Interaktion am Arbeitzplatz befasst, unter anderem auch mit der Asymetrie zwischen Dienstleister und Kunde (Drew & Heritage, 1992). Dennoch hat die Soziallinguistik bisher wenig Interesse an Kommunikation im Bereich Tourismus gezeigt. Business, Marketing und andere angrenzende Disziplinen haben den Tourismus nun zu einem eigenständigen akademischem Bereich gemacht. Durch die somit entstandene Abgrenzung, sowie Verwendung von spezifischer Forschungsparadigma und deren Methoden, haben sie versäumt die tatsächliche Natur von Interaktionen zwischen Rezeptionisten und ihren Gästen zu erfassen (Czepiel, 1990; Lashley, 2002). Dienstleistungen passieren täglich und in verschiedenen Zusammenhängen. In der heutigen Zeit haben diese Aktivitäten dank globalem Zusammenschluß häufig Teilnehmer mit verschiedenen kulturellen Hintergründen. Dennoch verlassen sich Vorschungsmethoden auf die Auskunft des Kunden um beste und schlechteste Dienstleistungen zu erfassen. Damit stellt sich die Frage: wie kann eine kanonische Dienstleistung beschrieben werden ohne dass man sich auf die Sicht eines Teilnehmers beschränkt? In dieser Präsentation befasse ich mich zunächst mit methodischen Schwierigkeiten (Videoaufzeichnung von Gesprächen) die während eines Promotionsprojektes in Hotels in drei europäischen Ländern auftreten (Brady, 2009). Ich führe aus wie soziolinguistische Herangehensweisen in einem Rahmen wie CA das Verständnis von zwischenmenschlicher Kommunikation in Studien zur Gastlichkeit verbessern und zu bestehender Literature in Tourismus und Soziolinguistik beitragen können. Ich gehe darauf ein, wie Interaktion die Aufenthaltsphasen eines Gasts widerspiegelt (Ankunft, Aufenthalt, Abreise), sowie die charakteristischen Eigenschaften dieser Phasen und die markante Art auf die Sprache in diesen verwendet wird. Die Analyse zeigt, wie sowohl die Perspektive zum Thema Servicequalität des Fachmanns, als auch die des Gastes nicht mit dem übereinstimmen was man in einer detailierten Analyse von verbalem und nicht verbalem Verhalten in diesen Interaktionen feststellen kann (Kidwell, 2000; Kurhila, 2004). Die Analyse wendet die langjährig anerkannten CA Prinzipien an (Sacks, Schegloff, & Jefferson, 1974), macht dabei aber auch Gebrauch von neuer Technologie und Fortschritten in Methoden zur qualitativen Datenanalyse (Heath, Hindmarsh, & Luff, 2010). ***
Doris Brala, Vanda Borelli i Klara Bilić Meštrić Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu
Kritički pristup u visokom obrazovanju – Akcijsko istraživanje u nastavi akademskog jezika i pisma U ovom ćemo radu prikazati refleksivnu fazu akcijskog istraživanja koje su provele autorice ovog teksta tijekom akademske godine 2013./2014. na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Osnovni je cilj ovog rada dati poticaj provođenju akcijskih istraživanja, odnosno uvođenju ideja iz kritičke teorije i osvijestiti potrebu za razvijanjem kritičkog mišljenja u visokoobrazovnim institucijama u RH, posebice u nastavi akademskog jezika s obzirom na mogućnosti koje nudi takva nastava. Nadalje, jedan je od konkretnih ciljeva rada prikazati početnu fazu akcijskog istraživanja (u čijoj se srži nalaze osnovne premise kritičkog pristupa) vezanog uz poboljšanje obrazovne prakse kroz razvijanje kritičkog mišljenja. U radu ćemo, osim teorijskog prikaza kritičkog pristupa i njegove povezanosti s akcijskim istraživanjima i kritičkim mišljenjem, predstaviti refleksivnu analizu kritičkog mišljenja u visokoobrazovnom sustavu na temelju pilot istraživanja provedenog sa studentima Hrvatskih studija tijekom nastave iz kolegija Akademski engleski, ali i kroz anketu sa studentima Hrvatskih studija. U istraživanju ćemo također predstaviti podatke iz intervjua s njihovim profesorima koji otkrivaju sumnje vezane uz mogućnost ostvarivanja kritičkog mišljenja i dijaloga sa studentima. Kritički se pristup koji želimo predstaviti u ovom radu ponajprije odnosi na transformativnu paradigmu istraživanja u obrazovanju Paola Freirea kojoj je cilj osnaživanje onih dionika obrazovanja koji najviše osjećaju posljedice funkcioniranja sustava – učenika i studenata, te na „životnu teoriju“ Jacka Whiteheada i Jean McNiff koji naglašavaju osobnu ulogu istraživača u procesu istraživanja. U skladu s transformativnim akcijskim istraživanjima u radu ne postoje unaprijed određene hipoteze budući da je rad temeljno kvalitativni, što znači da se podatcima pristupa fenomenološki te se oni temelje na induktivnoj metodi, a ne na unaprijed određenim pretpostavkama. Cjeloviti rad predstavlja refleksivnu fazu akcijskog istraživanja u kojoj ukazujemo na važnost razvijanja dijaloškog odnosa i kritičkog mišljenja u radu sa studentima, njihovo nezadovoljstvo s pomanjkanjem istih, ali i mogućnosti koje akcijska istraživanja nude u razvoju kritičkog mišljenja u visokoškolskim ustanovama.
19
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference
Critical approach in tertiary education - action research in teaching academic language and script In this paper we will present the reflective phase of the action research on critical thinking carried out by students of communication studies and sociology in the context of the course English for Academic Purposes (Academic English) in 2013/2014. The main objectives of this paper are to give stimulus to the implementation of action research and raise awareness of the need to develop critical thinking in tertiary education in Croatia, especially in the teaching of academic language use given the scope and possibilities of such a course. Furthermore, one of the specific objectives of the paper is to present the initial phase of the action research (the core of which are the basic premises of critical approach) in relation to the improvement of educational practices through the development of critical thinking. In addition to the theoretical discussion of critical approach and its connection with action research and critical thinking we will also present a reflective analysis of critical thinking in higher education based on a mixed-method research study conducted with students of The Centre for Croatian Studies during the course of one semester. In order to gain a thorough idea of these processes we will also present data from interviews with the professors who reveal doubts regarding the possibility of developing critical thinking and dialogue with students. A critical approach that we want to present in this paper primarily belongs to Paolo Freire's transformative paradigm of research in education that seeks to empower those who are most likely to feel the effects of the educational system, namely pupils and students. Furthermore, this approach is also based on Jack Whitehead's and Jean McNiff’s living theory where the researchers' personal role is seen as crucial in the research process. Consequently, as appropriate to transformative action research, there are no predetermined hypotheses since the research is primarily qualitative, which means that the data are analysed phenomenologically as they are based on the inductive method and not on predetermined assumptions. In conclusion, with the reflexive phase of the action research here presented, we point to the importance of developing dialogic relationships and critical thinking when working with students, identify their dissatisfaction with the lack of both of these elements, and also the general opportunities that action research offers in the development of critical thinking in tertiary education. ***
Ana Gabrijela Blažević Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Analiza ispravljanja usmenih pogrešaka hrvatskih učenika španjolskog kao stranog jezika razine B1 Suvremeni pristupi ispravljanju pogrešaka koji detaljno razrađuju pitanja što bi se, kako, kada i koliko trebalo ispravljati, kao i tko bi to trebao činiti (Fernández 1988, ZEROJ 2005, Alexopoulou 2005, Vázquez 2010) temelje se na kriteriju selektivnog ispravljanja na osnovi komunikacijskog i pedagoškog vrednovanja pogrešaka (Fernández 1988, Ribas Moliné i D’Aquino Hilt 2004). Takva selektivnost osobito je važna kod usmenog izražavanja i interakcije kada su učenici posebno izloženi i osjetljivi, a pretjerano ispravljanje može dovesti do demotivacije i prekida njihove govorne proizvodnje, što je u suprotnosti s komunikacijskim pristupom i može imati negativan učinak na razvoj međujezika. U svjetlu navedenih spoznaja provedeno je empirijsko istraživanje uporabom kvalitativnih metoda (promatranje i snimke razrednog diskursa te upitnik), a s ciljem analiziranja prakse ispravljanja usmenih pogrešaka hrvatskih učenika španjolskog jezika te dobivanja podataka o stavovima učenika i nastavnika o pogreškama. Krenuvši od pretpostavke da je izravno i neposredno ispravljanje dominantno, prikupljen je korpus za istraživanje čiji su ispitanici bili učenici španjolskog kao stranog jezika u tri različite obrazovne ustanove (srednja škola, škola stranih jezika i fakultet) i njihovi nastavnici. Analiziran je način ispravljanja ukupno 150 pogrešaka, a rezultati su pokazali da se uglavnom slijede teorijska načela u odnosu na selektivnost ispravaka (ispravljeno je 27% pogrešaka), no da način ispravljanja uvelike zaostaje za teorijskim postavkama (82% pogrešaka izravno je ispravio nastavnik). Kvalitativni podaci potvrdili su i drugu pretpostavku istraživanja, a to je da na satu jezika još uvijek postoji negativan stav i učenika i nastavnika prema pogreškama. Ipak, učenici su se pokazali puno objektivnijima od nastavnika u percepciji načina ispravljanja pogrešaka na satu. Rezultati su pridonijeli boljem razumijevanju analiziranih pojava u nastavi španjolskog jezika, otvorili neka pitanja koja je u ovom kontekstu potrebno dodatno istražiti te ukazali na potrebu da nastavnici analiziraju vlastitu nastavnu praksu i sudjeluju u cjeloživotnom obrazovanju.
20
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference
Correction of oral mistakes in Croatian students of Spanish as a foreign language level B1 Modern theories of mistake correction methods which elaborate issues such as how, when and how often corrections should be made and who should make them (Fernandez 1988; Zeroj 2002; Alexopoulou 2005; Vazquez 2010) are based on the principle of selective correction underlined in communicative and pedagogical evaluation of mistakes (Fernandez 1988; Ribas Moline I D’Aquino Hilt 2004). Such selectivity is especially important during oral expression and interaction when students are particularly exposed and sensitive and overcorrection can lead to demotivation and disruption of their oral expression; which is contrary to the communicative approach and can negatively affect interlanguage development. Considering this, an empiric research was made using qualitative methods (observation, recording class discourse and questionnaire), with the aim of analysing the practice of correcting oral mistakes by Croatian students of Spanish and obtaining data on the students’ and teachers’ views on mistakes. Assuming that direct and immediate correction is dominant, a research corpus was collected from teachers and their students of Spanish as foreign language in three different institutions (secondary school, school of foreign languages and university). In all, the correction method of 150 mistakes was analysed. Results showed that theoretic principles are mainly followed regarding correction selectivity (27% of mistakes were corrected), but how corrections are made greatly lags behind theoretic postulates (82% of mistakes were corrected by the teacher). Qualitative data confirmed another research postulate: during the language lesson both teachers and students still nurse a negative attitude towards mistakes. However, the students’ perception of mistake correction was more objective than the teachers’. The results contributed to a better understanding of analysed instances during a lesson of Spanish language, opened some questions that require additional research and highlighted the need for teachers to analyse their own practice and embrace lifelong education. ***
Majda Bojić i Nina Lanović Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Jezik kao sredstvo otpora u književnostima luzofonih afričkih zemalja Uz osvrt na osobite jezične prakse luzoafričke kolonijalne te postkolonijalne književnosti u središtu je interesa ideologijski, estetski i politički „otpor u jeziku”. Rad obuhvaća zemlje koje, u posljednjih dvjestotinjak godina, prolaze kroz složene procese kolonijalne i postkolonijalne jezične politike. Kolonijalna situacija nametnula je portugalski jezik kao jezik obrazovanja i kulture, što je rezultiralo uspostavljanjem svojevrsne „jezične ucjene” – društvena pokretljivost, pristup političkoj aktivnosti, kao i javnom i kulturnom životu bili su uvjetovani poznavanjem jezika kolonizatora. U kontekstu kulture takav etički izazovan uvjet bio je u isto vrijeme prihvaćen i odbijen. Zahtjev za političkom neovisnošću prevodio se u jezičnim osobitostima književnika koji su se u isti mah našli u ulozi korisnika kolonijalnog idioma i njegovih podrivatelja. U slučaju luzoafričkih književnika, poput angolskog pisca Luandina Vieire, pokazat ćemo na koji je način bila prakticirana svojevrsna subverzija u metropolskom jeziku. Od osobitog je interesa transformacija portugalskog jezika, bilo preuzimanjem sintaktičkih i diskurznih sklopova nacionalnih jezika, bilo izravnim uvrštavanjem riječi i izraza iz autohtonih jezika naroda luzofone Afrike (npr. quimbundo). Cilj je analizirati književne jezične prakse s aspekta njihovog potencijala otpora procesu asimilacije. Analiza stoga otkriva povezanost jezičnog izraza sa konkretnom društveno-političkom i kulturnom situacijom u afričkim zemljama koje su bile pod portugalskom kolonijalnom vlašću. U širem smislu rad se dotiče pitanja jezičnog identiteta i politike te postavlja etička pitanja. U našem istraživanju koristimo radove mnogih teoretičara i kritičara luzofonih afričkih književnosti, ponajprije one José Luísa Piresa Laranjeire.
Language as a means of resistance in the literature of lusophone African countries Beside the review of specific language practices of Lusophone colonial and post-colonial literature, the focus of our interest is ideological, aesthetic and political “resistance in language”. This work encompasses the countries which in the past two centuries have witnessed complex processes of colonial and post-colonial language policies. The colonial situation has imposed the Portuguese language as a language of education and culture, which led to a form of “language blackmail” since social mobility, access to political activities and participation in
21
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference public and cultural life have been conditioned by the knowledge of the colonizer’s language. In the cultural context such an ethically challenging condition has been accepted and rejected at the same time. The demand for political independence has been transmitted through the specific language features of the writers who have simultaneously played the roles of colonial idiom users and saboteurs. The case of Luso-African writers like the Angolan Luandino Vieira will demonstrate the specific modes of metropolitan language subversion. Of particular interest is the transformation of the Portuguese language either through the translation of syntactic and discursive elements of national languages or through direct inclusion of words and phrases from the autoctonic languages of the people of Lusophone Africa (e.g. quimbundo). The goal is to analyze literary language practices as to their resistance potential to the assimilation culture. The analysis, therefore, unveils the connection between the language expressions and the concrete social, political and cultural situation in African countries formerly under the Portuguese colonial rule. From a wider perspective the paper also touches on the issue of language identity and policy and poses ethical questions. In our research we use the works of many literary theorists and critics on Lusophone African literature primarily the works of José Luís Pires Laranjeira. ***
Mirjana Borucinsky Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Korpusni pristupi u lingvističkim istraživanjima (Doktorandska sekcija) Razvoj korpusne lingvistike i uporaba korpusa doveli su do značajnoga preokreta u istraživanju gotovo svih područja lingvistike. Danas je korpusna lingvistika jedna od prevladavajućih metodologija u proučavanju i opisivanju jezika, a korpusi pružaju empirijske podatke za postavljanje ili testiranje lingvističkih teorija ili za njihovu praktičnu primjenu. Iako je korpus u standardnoj i deskriptivnoj gramatici engleskoga jezika već nekoliko desetljeća neizostavan resurs (usp. Quirk i dr. 1985, Biber i dr. 1999), hrvatska gramatička tradicija nije temeljena na korpusima. No, zahvaljujući razvoju Hrvatskoga nacionalnog korpusa (Tadić 2009), koji obuhvaća i morfosintaktički opis pojavnica (engl. morphosyntactic description, MSD), omogućena je složena analiza i pretraga korpusa, čime se otvaraju nove mogućnosti u istraživanjima hrvatskoga jezika. Stoga na primjeru sintaktičke kategorije (tj. imenske skupine) istražujemo može li korpus poslužiti kao resurs za gramatički opis fleksijskoga jezika kao što je hrvatski te koje su prednosti korpusnoga pristupa u odnosu na tradicionalni pristup. Istraživanje je provedeno na Hrvatskome nacionalnom korpusu (HNK), koji je označen prema leksičkim kategorijama tj. vrstama riječi (engl. Part-of-speech tagging, POS tagging). HNK, kao ni većina korpusa, nije označen prema sintaktičkim kategorijama jer se sintaksa za pretraživanje korpusa (engl. corpus query syntax) temelji na regularnim izrazima (engl. regular expressions) i nije dovoljno moćna da predstavlja strukture koje se ponavljaju. No, unatoč tome, postavljanjem složenih upita za leksičke kategorije i njihovim kombiniranjem moguće je dobiti podatke o sintaktičkim kategorijama. Pretpostavljamo da tako dobiveni korpusni podaci mogu dati uvid u (složenu) sintaktičku strukturu ne samo analitičkih jezika kao što je engleski, već se metodologija može primijeniti i na fleksijske jezike s bogatim morfološkim sustavom kao što je hrvatski.
Using corpora in linguistic research (Young researchers' section) The development of corpus linguistics and the use of corpora have brought about a significant change in linguistic research. Corpus linguistics has become an essential method in any contemporary analysis and description of languages. Corpora provide empirical data for formulating or testing theories as well as for their application. Corpora have been used as a resource in English grammars (cf. Quirk et al 1985, Biber et al 1999) for a few decades, but Croatian grammars are not corpus-based. However, the development of the Croatian National Corpus (Tadić 2009), in particular its morphosyntactic description (MSD), has opened up new possibilities for analysing the Croatian language. In this paper we investigate whether corpus methods can be applied in the analysis and description of syntactic categories (i.e. nominal groups) in Croatian and which are the advantages of
22
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference a corpus-based approach over the traditional approach. The research was carried out on the Croatian National Corpus (CNC) which is POS tagged. Since the corpus query syntax is based on regular expressions and cannot include recurring structures, the CNC, like most corpora, cannot provide query results of syntactic categories, but of lexical categories (i.e. parts of speech) only. However, it is possible to compose increasingly complex searches using and combining lexical categories and thus to obtain data on syntactic categories. The results obtained from such queries can provide valuable insight into the syntactic structure of analytical languages such as English, but also of synthetic languages with complex morphology, such as Croatian. ***
Marija Bošnjak i Zrinka Jelaska Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta / Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Strani i nasljedni govornici na e-tečaju: dvije grupe ili jedan niz Početnici na tečaju inoga jezika načelno su homogena skupina govornika, znatno više nego oni koji su na višim stupnjevima. Međutim, ni oni nisu jednaki jer na njihovo ovladavanje jezikom utječu i jezična i nejezična svojstva (npr. Jelaska 2004, Cvikić 2012). U ovome će se radu govoriti o utjecaju razlika među učenicima na početnome etečaju hrvatskoga kao inoga jezika na njihov uspjeh u ovladavanju programom. Provjeravat će se tvrdnja da su stranci i nasljedni govornici dvije različite skupine govornika. Građu istraživanja čine podatci o 60 polaznika koji su dosad (2011.-2014.) pohađali e-tečaj HiT-1 na Sveučilištu u Zagrebu i ocjene koje su dobili na kraju tečaja. Ispite iz pisanoga i govorenoga hrvatskoga položilo je oko 87% upisanih učenika. Odabran je e-tečaj zbog visokoga stupnja kontroliranoga unosa: svi su polaznici izloženi istoj pisanoj građi i jednakoj količini izravne nastave uživo (Bošnjak i Kolaković 2013). Dok su u razrednoj nastavi učenici znatno manje izloženi izravnomu sporazumijevanju s nastavnikom, u pojedinačnoj nastavi pomoću Skypea svih četrdeset i pet minuta uključuje izravno međudjelovanje učitelja jezika i učenika. Iako je govorna nastava koja se održava svakoga tjedna oblik tzv. nastave jedan na jedan (Ban i Matovac 2012), njezin sadržaj ipak se bar donekle razlikuje od učenika do učenika jer ju učitelji njima prilagođavaju. Među početnicima koji su se upisali na e-tečaj nalaze se i strani i nasljedni govornici. Usporedit će se njihova obilježja, jezična (materinski jezik, znanje drugih jezika) i nejezična obilježja (dob, matična zemlja, veze s izvornim govornicima, razlozi učenja) s dvojezičnim ocjenama (od 2D do 5A+) dobivenima iz pisanoga i govorenoga jezika. Provjerit će se postoji li bitna povezanost između njihova uspjeha u završavanju programa izražena ocjenama i navedenih obilježja.
Foreign language and heritage language learners at the e-course: two types or a range of different learners
Beginners in a foreign language course are in principle a homogenous group of learners, considerably more so than language learners at higher levels of proficiency. However, they cannot be regarded as equal among themselves because their language acquisition is influenced by both linguistic and non-linguistic features (i.e. Jelaska 2005, Cvikić 2012). This paper discusses how differences among learners at an e-course of Croatian as L2 at the beginner’s level influence their success in language acquisition. The claim that foreign language and heritage language speakers are two different groups of speakers will be put to the test. The research material consists of data on 60 students that have so far (2011 – 2014) attended the e-course HiT-1 at the University of Zagreb. Around 87 per cent of the enrolled students passed the written and oral examinations. The e-course was selected because of the high degree of controlled input: all students were exposed to the same written material and the same quantity of direct live language instruction via Skype (Bošnjak, Kolaković 2013). In the standard classroom environment, the students are considerably less exposed to direct communication with the instructor, whereas in individual lessons via Skype all 45 minutes include direct interaction between student and language instructor. Although the weekly lesson is a form of one-on-one language instruction (Ban, Matovac 2012), its content varies to some extent from student to student because instructors adjust it according to the student’s needs. Among the beginners enrolled in the e-course are foreign language and heritage language speakers. Their features, linguistic (mother tongue, command of other languages) and non-linguistic (age, country of origin, connections to native speakers, motivation for language learning) will be compared with the bilingual marks (from 2D to 5A+) received from their written and oral examinations at the end of the course. The aim is to determine
23
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference whether there is any significant connection between the listed features and students’ achievement, expressed through their marks in completing the program. ***
Rafaela Božić Sveučilište u Zadru
„Sintaktičke sinergije" kao element semantike U svojoj Teoriji književnosti B. V.Tomaševskij ističe da sintaktička struktura složenih rečenica može biti važan element u stvaranju „snage" književnog umjetničkog djela, ali je do danas ta lingvistička razina i njezina uloga u umjetničkom tekstu nedovoljno istražena. Kako bi se moglo pristupiti istraživanju te razine teksta potrebno je razraditi odgovarajući način opisa sintaktičke strukture koji može izraziti kompleksnost te strukture, a opet mora biti relativno jednostavan za uporabu. U svojem istraživanju razvila sam takav način opisa sintaktičke stukture koji može prikazivati i horizontalnu i vertikalnu sintaktičku os teksta – što je posebno značajno za istraživanje poetskog teksta. Na taj je način postalo vidljivo da u tekstovima postoje čvorišta u kojima se spaja više sintaktičkih funkcija. Takva mjesta zovem "sintaktička sinergija". U izlaganju se na primjerima poezije I. Brodskog i S. Gandlevskog istražuje nose li takva mjesta i posebnu semantičku važnost. Uloga sintaktičkih sinergija prema ovom istraživanju vrlo je kompleksna. Zajedno s metrom one tvore specifičan ritam pjesme, ali također ukazuju na ključne semantičke točke u poetskom tekstu, posebice u slučaju I. Brodskog. Npr. u njegovoj pjesmi Stablo (rus. Derevo) sintaktička struktura tvori sliku stabla gdje razvoj misli i pjesme ide od grana koje su „vidljive" do unutarnje „skrivene" istine (korijena), dok u pjesmi U caféu (rus. V kafe) dublje razine sintaksnih sinergija simboliziraju kompleksnost misli.
“Syntactic synergies“ as semantic elements In his “Theory of Literature“ B. V. Tomashevsky points out that the syntactic structure of compound sentences can be a very important element in building "the power" of a literary work, but so far very little research has been done in the field of that linguistic level and its role in a work of art. In order to do that it is necessary to develop a specific way of describing the syntactic structure so that the whole complexity of syntactic structure is demonstrated and easily manipulated. In my research I have developed such a methodology which can show the syntactic structure, i.e. the hierarchical structure of the constituents and clauses in the sentence, both horizontally and vertically (which is of great use in analysing the syntax of poetry). In such a way it is possible to find out if there are places in a sentence where more than two constituents or clauses "meet". I call such a place "syntactic synergy" as it seems to bear more syntactical meaning than the rest of the text. I analyse the role of such synergies on the example of poetry of J. Brodsky and Sergey Gandlevsky. Their role is very complex. Alongside meter, they form a specific rythm of the poem, but they also stress the focal points of the poem, especially in the case of Joseph Brodsky. In his poem "Derevo" ("The tree"), for example, syntactic development forms a picture of a tree, where the development of thought and the poem go from the branches that are "visible" to the inner "hidden" truth (the root), while in his poem "V kafe"("In the café") deeper levels of "syntactic synergy" symbolize the complexity of thought. ***
24
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Silva Bratož i Mojca Žefran Faculty of Education, University of Primorska, Koper, Slovenia
In English please! – Unlocking the potential of classroom interaction The classroom setting offers abundant opportunities for developing genuine uses of language yet classroom interaction is often not sufficiently exploited as a means of enhancing foreign language learning and acquisition. While teachers are generally well aware of the benefits of using as much English as possible in classroom communication, they are often at a loss as to how to make learners do it. The first part of the article examines several aspects of classroom communication and discusses the main characteristics of this type of interaction (Chappel 2014; Christie 2005; Garton 1996; Seedhouse 1996; Walsh 2006). Special emphasis will be given to one of the most important characteristics of classroom communication - its routine-like nature. The second part reports on the results of a research based on a survey carried out among Slovene teachers teaching English in primary school in order to identify the extent to which they use English in routine classroom interaction and the different strategies for encouraging its use by the learners. With this in view, an online questionnaire was drawn up and the link to the questionnaire was sent to the mailing list of all the primary schools in Slovenia. The sample comprises 114 returned questionnaires. The research argues in favour of exploiting the potential offered by classroom interaction in English for pedagogic purposes and provides teachers with a baseline against which they can examine their own practices. The article concludes with a discussion in which we propose establishing classroom routines as scaffolding frameworks for enhancing learner-learner interaction in English.
Erschließung des Potentials der Klassenzimmerinteraktion Die Klassenzimmerumgebung bietet zwar zahlreiche Möglichkeiten für die Entwicklung authentischer Sprachgebrauchsformen, jedoch wird die Klassenzimmerinteraktion oft nicht genügend als Mittel zur Förderung des Fremdsprachenlernens und – erwerbs ausgenützt. Die Lehrer sind sich zwar generell der Vorteile der möglichst intensiver und konsequenter Verwendung des Englischen im Rahmen der Klassenzimmerkommunikation völlig bewusst, jedoch wissen sie oft nicht wie die Lernenden dazu bewegt werden sollten. Im ersten Teil des Beitrags werden mehrere Aspekte der Klassenzimmerkommunikation untersucht und die Hauptcharakteristika dieser Art Interaktion erörtert (Chappel 2014; Christie 2005; Garton 1996; Seedhouse 1996; Walsh 2006). Besondere Aufmerksamkeit wird einem der wichtigsten Merkmale der Klassenzimmerkommunikation gewidmet, d.h. ihrer routinemäßigen Natur. Im zweiten Teil des Beitrags berichtet man über die Resultate einer auf einer Umfrage basierenden Forschung, die unter slowenischen Englischlehrer in Grundschulen durchführt wurde. Ziel der Umfrage war es festzustellen, in welchem Ausmaß Englisch in routinemäßiger Klassenzimmerinteraktion von den Lehrern verwendet wird, sowie auch die von ihnen zur Motivation der Lernenden zur Verwendung des Englischen gebrauchten Strategien zu identifizieren. Zu diesem Zweck wurde ein Online- Fragebogen erstellt und der Link zum Fragebogen auf die Mailingliste aller Grundschulen in Slowenien geschickt. Die Stichprobe umfasste 114 zurückgeschickte Fragebögen. Die Ergebnisse der Forschung sprechen für die Nutzung des Potentials der Klassenzimmerinteraktion im Englischen zu pädagogischen Zwecken und stellen für die Lehrer eine Ausgangsbasis dar, an der sie ihre eigene Praxis prüfen können. Der Beitrag endet mit einer Diskussion, in welcher wir die Einführung Klassenzimmer-Routinen als Scaffolding-Rahmens zur Förderung der Interaktion zwischen den Lernenden im Englischen vorschlagen. ***
25
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Sanja Brbora Sveučilišna knjižnica u Splitu
Stavovi studenata prema hrvatskom jeziku U radu se predstavlja istraživanje koje je provedeno na Sveučilištu u Splitu s ciljem provjere stavova studenta prema hrvatskom jeziku. Stavovi prema jeziku, kao i stavovi uopće, odnose se na vrednovanje nekog objekta, u ovom slučaju jezika. U socijalnoj psihologiji prihvaćen je trokomponentni model stava prema kojemu se svaki stav sastoji od kognitivne (uvjerenja), afektivne (osjećaji) i bihevioralne (ponašanje) komponente. Istraživanje stavova prema jeziku relativno je zapostavljeno područje, no situacija se postupno mijenja. Primjerice, Alerić i GazdićAlerić (2009) istražuju povezanosti između stavova prema standardnom jeziku i uspješnosti u ovladavanju standardom, Drljača Margić (2010) piše disertaciju o stavovima prema engleskom u hrvatskom jeziku, a Pavličević-Franić i Aladrović Slovaček (2011) istražuju utjecaj načina poučavanja na stavove prema hrvatskom jeziku kao nastavnom predmetu. Za razliku od spomenutih, ovo istraživanje nastoji obuhvatiti hrvatski jezik cjelovito, doznati stavove studenata prema standardnom jeziku, ali i njihove zamjedbe/procjene o jezičnoj, komunikacijskoj i pragmatičnoj kompetenciji te jeziku struke. Istraživanje je provedeno na temelju ankete sastavljene od 28 točaka, na uzorku od 92 studenta s različitih splitskih fakulteta. Prvih 26 anketnih točaka temelji se na tzv. metodi ljestvice stavova, tj. ispitanici su imali zadaću ponuđene tvrdnje procijeniti na ljestvici od 1 do 5 s obzirom na stupanj svoje suglasnosti. U 27. je pitanju šest rečenica trebalo prepoznati kao jezično ispravne ili pogrešne, dok je u posljednjem pitanju (otvorenog tipa) trebalo ukratko opisati vlastiti stav prema hrvatskom jeziku. Rezultati istraživanja potvrdili su polazišnu hipotezu po kojoj se očekivalo da će se studenti različitih fakulteta razlikovati u stavovima prema jeziku i iskazati različite stupnjeve osjetljivosti prema jezičnim problemima. Nadalje, odgovori na pitanje otvorenog tipa pokazali su da većina studenata naglašava afektivnu komponentu stava prema jeziku. Dobiveni rezultati mogli bi biti putokaz u (re)formiranju hrvatske jezične politike i promišljanju jezične nastave, ali i otvoriti nova pitanja koja će potaknuti slična istraživanja.
Students' attitudes towards the Croatian language This paper presents the results of a study conducted at the University of Split, the aim of which was to check the attitudes of university students towards the Croatian language. A person's attitude towards language, like any other attitude, relates to his or her evaluation of the object, in this case language. Social psychology has accepted a three-component model of attitude, according to which any attitude consists of a cognitive component (beliefs), an affective component (feelings), and a behavioral component (behaviors). The study of attitudes about the Croatian language is still a relatively neglected area of research, yet this is slowly changing. Alerić and GazdićAlerić (2009), for example, have explored the relationship between the attitude towards standard Croatian and success in mastering the standard. Drljača Margić (2010) wrote her doctoral dissertation about the attitudes of Croatian speakers towards English. Finally, Pavličević-Franić and Aladrović Slovaček (2011) have investigated the impact of the way in which Croatian is taught in school on pupils' attitudes towards the Croatian language as a school subject. In contrast with the above-mentioned studies, this investigation has adopted a comprehensive approach to the matter in an attempt to find out about university students' attitudes towards the standard language; their perception/evaluation of their own linguistic, communicative, and pragmatic competence; and their perception/evaluation of the language for specific purposes. The present investigation is based on a questionnaire consisting of 28 questions, carried out on a sample of 92 students enrolled at different faculties of the University of Split. Twenty-six questions were based on the so-called scales attitudes method, in which the respondents were asked to rate the proposed claims on a 1 to 5 scale. In the 27th question, six sentences had to be recognized as linguistically correct or incorrect, while in the last one (an open-type question) the respondents had to describe their own attitude toward the Croatian language. The research results confirmed the initial hypothesis, according to which students from different faculties differ in their attitudes towards the Croatian language and express different degrees of sensitivity to linguistic problems. Furthermore, the responses to the open question showed that the majority of students emphasize the affective component of language attitude. The results of this study may serve as a starting point for the (re-)establishment of a Croatian language policy, and in the redesigning of Croatian language courses for native speakers. Hopefully they will also encourage other similar research in the field. ***
26
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Blaženka Brozović Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Komunikacijske funkcije i govorni činovi u djece s poremećajem iz autističnoga spektra i djece tipičnoga razvoja Poremećaj komunikacije i narušena uporaba jezika temeljna su obilježja poremećaja iz autističnoga spektra. Pragmatička kompetencija podrazumijeva složenu integraciju jezičnih, kontekstualnih i sociokognitivnih znanja što osobama s autizmom predstavlja osobitu poteškoću. Poznavanje obilježja ranoga odstupanja u kvaliteti komunikacijske/pragmatičke kompetencije olakšalo bi i rano diferencijalno-dijagnostičko razlikovanje jezičnih teškoća nastalih uslijed autizma od ostalih jezičnih poremećaja. Cilj ovoga rada bio je utvrditi sličnosti i razlike u obilježjima i složenosti komunikacijskih ponašanja i pragmatičkih sposobnosti u djece s autizmom i djece uredna razvoja. Pragmatička jezična razina analizirana je kako bi se provjerila hipoteza prema kojoj su temeljna obilježja u vidu pragmatičkih teškoća prisutna već tijekom perioda ranog jezičnog razvoja. Četrnaestero ispitanika u dobi od 1.5 do 4 g. snimano je tijekom nestrukturirane interakcije i igre s roditeljem. Ispitnu je skupinu činilo 7 visokofunkcionirajućih ispitanika s dijagnosticiranim poremećajem iz autističnoga spektra, dok je kontrolnu skupinu činilo sedam ispitanika tipičnoga razvoja. Skupine su usklađene prema spolu i veličini ekspresivnoga rječnika procijenjenoga s pomoću Komunikacijske razvojne ljestvice (KORALJE). Prikupljen korpus spontanih iskaza analiziran je s obzirom na vrstu i učestalost različitih komunikacijskih funkcija i govornih činova upućenih roditelju tijekom 15 minutne igre i interakcije. Strukturiranim upitnikom dodatno je procijenjena raznolikost i brojnost komunikacijskih funkcija koje ispitanici rabe u svakodnevnoj spontanoj komunikaciji. Dobiveni rezultati upućuju na postojanje znatnih kvalitativnih i kvantitativnih razlika u komunikacijskoj inicijativi i u obilježjima komunikacijskih činova te dvije skupine ispitanika. Obrazac govornih činova ispitanika s autizmom razlikuje se od onoga kontrolnih ispitanika niže kronološke dobi, ali podjednako velikoga ekspresivnoga rječnika. Rezultati ukazuju kako analiza funkcionalne uporabe jezika već u samim počecima ovladavanja jezikom značajno može pridonijeti ranome prepoznavanju poremećaja iz autističnoga spektra.
Communicative functions and speech acts in children with autism spectrum disorder and in typically developing children A communication disorder and impaired use of language are some of the basic characteristics of the autism spectrum disorder. A pragmatic competence assumes complex integration of language, contextual and socialcognitive knowledge, which represents a particular problem for people with autism spectrum disorders. Getting to know early distinctive features of the impaired quality of communication/pragmatic competence would also facilitate early differential diagnosis of language impairment due to autism from other language disorders. The aim of this paper is to establish similarities and differences in the characteristics and complexity of communicative behaviour and pragmatic competences between autistic children and typically developing children. The pragmatic language domain is analysed to verify the hypothesis that core pragmatic deficits already emerge in early language development. 14 subjects, 7 with autism and 7 normally developing children, aged between 1.5 and 4, were filmed during unstructured interaction and play with the parent. The groups were matched according to the gender and expressive vocabulary size, estimated with the MacArthur-Bates Communicative Development Inventories. The collected corpus of spontaneous utterances and communicative acts was transcribed and analysed with regard to the type and frequency of different communicative functions and speech acts directed towards a parent during a 15-minute play session. Additionally, a diversity and number of communicative functions, produced by subjects during everyday communication was assessed by a structured questionnaire presented in the form of parental interview. The results show many quantitative and qualitative differences in the initiation of communication as well as in the number and type of communicative functions and speech acts produced by these two groups of subjects. The pattern of speech acts in the group of children with autism differs from that of typically developing younger children of similar expressive language level. Results also point to the fact that the analysis of functional language use at very early stages of language acquisition can significantly contribute to the early recognition of the autism spectrum disorder. ***
27
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Lars Bülow Universität Passau, Germany
Towards an evolutionary approach in the modern linguistic theory: a solution for the methodologically inadequate synchrony-diachrony differentiation
Both system linguists and linguists who focus on language change use the methodological differentiation between synchrony and diachrony. First and foremost, I will show that this distinction between synchrony and diachrony is an inadequate methodological concept which has no space for dynamics and variation in its structure. Especially Saussure’s chess metaphor is a misleading description, since it only characterizes a semi-dynamic system. However, variation and dynamics on all linguistic levels infer that language and particularly idiolects are pertinent dynamic and complex adaptive systems which interact with their environment. Secondly, I therefore suggest replacing the methodological inadequate differentiation between synchrony and diachrony by the concept of synchronization. Following Schmidt/Herrgen (2011), synchronization can be understood as “the calibration of competence differences in the performance act which results in a stabilization and/or modification of the active and passive competencies involved” (Schmidt 2010: 212). As a consequence, this methodological linguistic perspective has to focus on the interplay between the idiolects which interact and form an abstract system which is called communal language. Thirdly, in seeing idiolects as complex adaptive systems this paper supports an evolutionary conceptualization of language (cf. Bülow: as yet unpublished doctoral thesis). As noted by Andresen: “What is needed for a twenty-first-century linguistics is an understanding of language that is inspired not by Descartes but by Darwin.” (Andresen, 2014: 1) Therefore, idiolects are like individuals of a population which can be called a speech community or a ‘community of practice’ (cf. Eckert 2000; Bucholtz 1999). “To spell out the parallel, the idiolect of an individual speaker is analogous to an individual organism; a language […] is akin to a species“ (Christiansen/Chater 2008: 499). This concept is adequate to deal with variation and dynamics on all linguistic levels.
Warum die Synchronie-Diachronie-Unterscheidung inadäquat ist und wie eine evolutionäre Linguistik helfen kann
Sowohl synchrone Systemlinguisten als auch Sprachwandelforscher halten nach wie vor an der methodischen Differenzierung zwischen Synchronie und Diachronie fest. Der Vortrag wird erstens zeigen, warum Saussures Unterscheidung in Synchronie und Diachronie insbesondere für die Varietäten- und Soziolinguistik inadäquat ist. Saussure argumentiert mit einer Schachmetapher. Dieses Bild beschreibt aber lediglich ein semi-dynamisches System. Variation und Dynamik auf allen linguistischen Beschreibungsebenen lassen allerdings darauf schließen, dass die Sprache und insbesondere Idiolekte vielmehr echt dynamische Systeme bzw. komplexe adaptive Systeme sind, die mit ihrer Umwelt interagieren. Daher wird mit Schmidt/Herrgen (2011) zweitens dafür argumentiert, die methodische Unterscheidung in Synchronie und Diachronie durch das Konzept der Synchronisierung zu ersetzen. Synchronisierung ist der „Abgleich von Kompetenzdifferenzen im Performanzakt mit der Folge einer Stabilisierung und/oder Modifizierung der beteiligten aktiven und passiven Kompetenzen“ (Schmidt/Herrgen 2011: 28). Der methodische Blickwinkel der Linguistik muss sich dann aber wieder auf das Zusammenspiel der Idiolekte zu einem abstrakten System Sprache richten. Drittens wird mit der Zentralsetzung der Idiolekte als dynamisch und komplexe adaptive Systeme für ein evolutionäres Modell argumentiert (vgl. Bülow: Dissertation). Idiolekte sind dann als Individuen einer Population Sprachgemeinschaft bzw. Community of Practice zu verstehen (zum Begriff ‚Community of Practice‘ vgl. Eckert, 2000 und Bucholtz, 1999). „To spell out the parallel, the idiolect of an individual speaker is analogous to an individual organism; a language […] is akin to a species“ (Christiansen/Chater 2008: 499). Dieser Ansatz ist methodisch geeignet, um die vielfältige Variation und Dynamik auf allen linguistischen Beschreibungsebenen zu fassen. ***
28
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Ines Carović Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Primjena ultrazvuka u istraživanju koartikulacijskoga utjecaja pojedinoga vokala na frikative /s/ i /š/ u hrvatskome (Doktorandska sekcija) Ultrazvučna istraživanja se u posljednjih desetak godina sve više upotrebljavaju u analizi pokreta jezika u govoru (Stone 2005, 2005b; Rahilly 2013). Ultrazvuk je jedna od neinvazivnih metoda za slikovno prikazivanje izgovornih pokreta, a u odnosu na rentgen, magnetsku rezonanciju i računalnu tomografiju ima brojne prednosti (Stone 2013). Nema buke, ispitanici ne moraju ležati za trajanja eksperimenta, mogu se dobiti istovremene slike za cijeli izgovorni pokret (25 sličica u sekundi), a što je najvažnije, nije opasan za zdravlje (Kitamura i sur. 2005, Stone 2013, Lee i sur. 2013). Među teorijama koartikulacije teorija je artikulacijskih gesta unutar koje je i model artikulacijske angažiranosti, zahvalan model za provjeru ultrazvučnom metodom jer se može vidjeti položaj i oblik cijele linije jezika. Prednost modela je i što je vrlo detaljan. Za svaki pojedini glasnik zna se stupanj artikulacijske angažiranosti i koliko je koartikulacijski otporan, tj. koliko može koartikulacijski utjecati na druge glasnike (Recasens i sur. 1997). Usporedit će se rezultati istraživanja sa sličnim istraživanjima pomoću drugih metoda (npr. elektropalatografije) (Liker i Gibbon 2011) te s rezultatima drugih jezika (npr. Zharkova 2008; Zharkova i sur. 2009, 2012). U radu će biti prikazani rezultati ultrazvučnoga istraživanja sa stabilizacijom glave (FILIP) i ispitanika (S.O.S.) te dijela hrvatskoga ultrazvučnoga korpusa (HULK) (Carović 2014). Analizirane su ultrazvučne snimke izgovora šestero ispitanika (3 muška i 3 ženska) u jednosložnim beznačenjskim riječima pod dugosilaznim naglaskom. Pretpostavlja se da će ultrazvučna metoda moći dobro prikazati koartikulacijski utjecaj vokala na frikative. Prema koartikulacijskoj teoriji stupnja artikulacijske angažiranosti (Recasens et al. 1997, Recasens 2004) pretpostavlja se da će prednji vokali manje koartikuacijski utjecati na frikative od stražnjih vokala te da će frikativ /š/ biti koartikulacijski otporniji od /s/. Ovakva se bazična istraživanja mogu dati važne informacije o varijabilnosti glasnika u hrvatskome, kako u dijagnostici, tako i u rehabilitaciji govora, a i u poučavanju hrvatskoga kao inoga.
Use of ultrasound in coarticulation research for Croatian vowels and fricatives /s/ and /š/ (Young researchers' section) Ultrasound studies have been increasingly used in the past decade in the analysis of tongue movements (Stone, 2005, 2005b; Rahilly, 2013). Ultrasound is one of the non-invasive methods for imaging articulatory movement. Compared to X-rays, MRI and CT, ultrasound has many advantages (Stone, 2013). No noise is recorded, the subjects are not in a supine position during the experiment and simultaneous images for articulation motion can be obtained (25 fps). Most importantly, it is biologically safe (Kitamura et al., 2005, Stone, 2013; Lee al. or 2013). The articulatory theory (theory of articulation gesture) is one of the theories of coarticulation , including the DAC (Degree of Articulatory Constraint) model. This model is considered satisfactory due to the fact that the entire tongue shape can be visible. Moreover, the model is very detailed. For each sound there is the degree of articulatory constraint, coarticulatory resistance and coarticulatory influence (Recasens et al., 1997). In this paper the results will be compared to similar studies using other methods (e.g. EPG method) (Liker and Gibbon, 2011), as well as to the results obtained in other languages (e.g. Zharkova, 2008; Zharkova et al., 2009, 2012). The present paper will present the results of the ultrasound study with head stabilization (PHILIP) and speaker stabilization (S.O.S), including a part of the Croatian ultrasound Corpus (CULC) (Carović, 2014). Six speakers (3 male and 3 female) with a healthy speaking and hearing status were used for the recording purposes. The ultrasound images were annotated in monosyllabic non-words. It is assumed that the ultrasound method is an appropriate method to show the coarticulatory impact on fricatives since the model describes and predicts lingual characteristics of fricatives. According to the DAC model (Recasens et al., 1997; Recasens, 2004), the fricatives should be more sensitive under the influence of the back vowels than front vowels; the fricative /š/ should be more coarticulatory resistant than than /s/. This kind of basic research can provide important information about the variability of the fricatives /s/ and /š/ in Croatian, in diagnostics and in the rehabilitation of speech, as well as in teaching Croatian as L2. ***
29
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Kristina Cergol Kovačević Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Role of language-specific cues in auditory processing of Croatian and English Set within the scope of research on language selectivity of bilingual language processing, this study investigates the influence of language-specific cues (LSCs) in the auditory input on the processing of isolated words in the Croatian-English bilingual condition. LSCs are such elements in the stimulus which exist in one but not in the other language of the speaker. The aim of the paper was twofold in trying to find out if consonant-based LSCs in the stimulus can facilitate language recognition during isolated word processing and if they thus speed up bilingual auditory processing in Croatian and English. Two hypotheses were formed. First, that the reaction times to the auditory stimulus bearing LSCs would be faster than the reaction times to the auditory stimulus not bearing LSCs. Second, that the participants would be faster to decide on the language of the processing in stimuli with LSCs as opposed to the stimuli without such cues. Two methods were combined in the experimental design: the gating method and language decision. In the gating method (Grosjean, 1980), the participants are presented with words broken down into successive increments and are required to quickly identify the word they are being presented with. In the language decision, the participants are required to identify the language of the stimulus as quickly as possible. In this study the two methods were incorporated into a single task prepared as a web application connected to the SQL data base and tailored for the purposes of the experiment. Preliminary results show that consonant-based auditory LSCs can speed up auditory processing of Croatian speakers of English, thus adding to the scarce body of Croatian results in the field. Additional scientific contribution of the paper lies in its methodology in which two language processing tasks were merged into a novel one.
Uloga jezično specifičnih elemenata u slušnom procesiranju hrvatskoga i engleskoga U ovome se istraživanju proučava utjecaj jezično specifičnih elemenata u slušnom unosu na procesiranje izoliranih riječi u hrvatsko-engleskom dvojezičnom uvjetu te se rad smješta u okvir istraživanja jezične selektivnosti dvojezičnoga procesiranja. Jezično specifični elementi su elementi koji postoje u jednom, ali ne i u drugom jeziku govornika. Cilj rada bio je istražiti olakšavaju li konsonantski jezično specifični elementi u slušnom podražaju prepoznavanje jezika tijekom procesiranja te ubrzavaju li tako dvojezično slušno procesiranje hrvatskog i engleskog jezika. Postavljene su dvije hipoteze. Prvom je predviđeno da će vrijeme reakcije na slušni podražaj s jezično specifičnim elementima biti brže od vremena reakcije na slušni podražaj bez jezično specifičnih elemenata. Drugom je hipotezom predviđeno da će ispitanici biti brži u donošenju odluke o jeziku procesiranja u slučaju slušnog podražaja s jezično specifičnim elementima nego pri procesiranju podražaja bez jezično specifičnih elemenata. U eksperimentalnom su nacrtu kombinirane dvije metode: gating metoda i jezična odluka. U gating metodi (Grosjean 1980) ispitanicima se predstavljaju riječi izrezane u slijed odsječaka te se količina signala sa svakim novim odsječkom postupno povećava. Ispitanici trebaju čim prije identificirati o kojoj se riječi radi. U jezičnoj odluci ispitanici trebaju čim prije identificirati jezik podražaja. U ovome su istraživanju te dvije metode isprepletene u jedinstven zadatak koji je pripremljen kao internetska aplikacija spojena na SQL bazu podataka. Aplikacija je posebno izrađena za potrebe ovoga istraživanja. Preliminarni rezultati pokazuju da konsonantski jezično specifični elementi u slušnom unosu mogu ubrzati slušno procesiranje govornika hrvatskog kao J1 i engleskog kao J2 te tako doprinijeti malobrojnim podatcima iz hrvatskoga jezika u ovome području. Dodatni znanstveni doprinos leži u metodologiji korištenoj u ovome istraživanju u kojoj su dva eksperimenta kojima se proučava jezično procesiranje stopljena u jedan novi eksperimentalni zadatak. ***
30
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Lidija Cvikić Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Kako istraživati dvojezične govornike srodnih jezika? Dosadašnja istraživanja dvojezičnosti u Hrvatskoj usmjerena su na istraživanje usvojenosti hrvatskoga jezika i materinskoga jezika kod govornika manjinskih jezika, uglavom talijanskoga i mađarskoga (npr. Hržica, Padovan i Kovačević 2011, Jelaska i Cvikić 2009, Kovačević i Pavličević-Franić 2002, 2003), na studije slučaja (Horvatić Čajko 2003, Medved Krajnović 2004) te na englesko-hrvatsku dvojezičnost (Cergol Kovačević 2011, 2013; Medved Krajnović 2004; Nikolić-Hoyt i Hoyt 1998). Istraživanja dvojezičnosti hrvatskoga kao jezika A (JA) i nekoga drugoga slavenskoga jezika kao jezika B (JB) iznimno su rijetka (Jelaska i Hržica 2005), premda 57% svih govornika manjinskih jezika u Republici Hrvatskoj čine govornici slavenskih jezika (www.dzs.hr). U okviru znanstvenoga projekta Usporedne slavenske jezičnokulturne teme (HRZZ), istraživat će se dvojezičnost s hrvatskim kao JA i drugim slavenskim jezikom kao JB. Pri tome će se posebna pozornost posvetiti govornicima mlađe dobi čija se dvojezičnost potiče i razvija u okviru obrazovnoga sustava. Predloženi je rad teorijske naravi. U njemu će se raspravljati o istraživačkim problemima i metodološkim izazovima istraživanja dvojezičnosti srodnih jezika, posebno dvojezičnosti s hrvatskim kao JA i drugim slavenskim jezikom kao JB: odnosu standardnoga jezika i nestandardnih idioma u oba jezika (Siegel 2010), odnosu usvajanja (obiteljski idiom) i učenja jezika (standardni idiom) u istraživanju dvojezičnosti, razvoju dvopismenosti (Bialystok, Luk i Kwan 2009), utjecaju vrste dvojezičnoga obrazovanja na razvoj dvojezičnosti (model A, B i C), sociolingvističkim implikacijama istraživanja i slično. U zaključnome se dijelu rada predstavljaju rješenja navedenih pitanja i predlaže metodologija istraživanja dvojezičnosti s hrvatskim kao JA i drugim slavenskim jezikom kao JB.
How to research bilingual speakers of related languages? Research on bilingualism in Croatia has been focused on the acquisition of Croatian and a mother tongue of minority speakers in Croatia, mostly Hungarian and Italian speakers (e.g. Hržica, Padovan i Kovačević 2011, Jelaska Cvikić 2009, Kovačević i Pavličević Franić 2002, 2003), on case studies (Horvatić Čajko 2003, Medved Krajnović 2004) and on Croatian-English bilingualism (Cergol Kovačević 2011, 2013; Medved Krajnović 2004, Nikolić-Hoyt i Hoyt 1998). Research on bilingualism with the Croatian language as a language A (LA) and another Slavic language as a language B (LB) is very rare (Jelaska i Hržica 2005), although 57% of all minority speakers in Croatia belong to a group of Slavic language speakers (www.dzs.hr). Bilingualism with the Croatian language as LA and another Slavic language as LB will be researched within the project Comparative Slavic Linguocultural Themes (HRZZ). Special emphasis will be given to young speakers whose bilingualism is promoted and developed by the educational system. The proposed paper is theoretically oriented. Research problems and methodological challenges of researching bilingualism of related languages (especially bilingualism with the Croatian language as LA and another Slavic language LB) will be discussed, such as: relation between standard and non-standard varieties in both languages (Siegel 2010), relation between acquisition (family language) and learning (standard language); development of biliteracy (Bialystok, Luk, Kwan 2009), influence that various models of bilingual education have on the development of bilingualism; sociolinguistic implications of bilingualism in related languages, etc. As a conclusion methodology of researching bilingualism with the Croatian language as LA and another Slavic language LB will be proposed. ***
31
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Jelena Cvitanušić Tvico i Aida Korajac Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Uporaba kohezivnih sredstava u pisanoj proizvodnji na hrvatskom kao inom jeziku Kad je riječ o diskursnoj kompetenciji, najmanje istraženom području komunikacijske kompetencije u inome jeziku (Pavičić Takač i Bagarić Medve 2013), moguće je govoriti o uporabi tzv. diskursnih oznaka (Fraser 1999, Swan 2005, Schifrin 1987), odnosno o uporabi leksičkih i gramatičkih kohezivnih sredstava. U ovom će izlaganju naglasak biti na uporabi potonjih, i to u pisanoj proizvodnji koja je važan dio poučavanja hrvatskoga kao inoga jezika na Croaticumu. Analiza će se provoditi na pisanim tekstovima nastalima na stupnjevima B1, B1+ i B2 prema ZEROJ-u, koji se od 2013. godine prikupljaju za učenički korpus hrvatskoga kao inoga jezika. Kad je riječ o ukupnoj pisanoj proizvodnji, korisnik na razini B1 može pisati izravne, čitke tekstove o nizu tema koje ga zanimaju povezujući nekoliko kraćih zasebnih elemenata u linearni niz (Grgić, Gulešić Machata i Nazalević Čučević 2013: 20). Korisnik na razini B2 može pisati jasne, detaljne tekstove o različitim temama koje ga zanimaju sintetizirajući i vrednujući informacije i argumente iz nekoliko izvora. Također može pisati jasne i detaljne opise istinitih ili izmišljenih događaja i iskustava povezujući ideje u jasan i čitak tekst, poštujući pritom konvencije odabranoga žanra (ZEROJ 2005: 63). S obzirom na to da su neka dosadašnja znanstvena istraživanja u području primijenjene lingvistike kod domaćih (Vickov 2011, Djigunović i Vickov 2011, BankovićMandić 2012) i stranih (Martínez 2004) autora identificirala uporabu diskursnih oznaka kao diskriminirajući čimbenik u kvaliteti sastavaka te se diskursne oznake potvrđuju kao jezična sredstva koja potpomažu ostvarivanje koherentnih, logično povezanih tekstova, cilj je ovoga istraživanja pružiti uvid u sposobnost oblikovanja vezanog teksta na hrvatskome kao inom jeziku. Propitat će se kojim se konektorima, na kojem stupnju učenja i u kojim kontekstima polaznici služe te u kojoj bi se mjeri i kojim konektorima trebalo direktno poučavati u nastavi na navedenim stupnjevima.
The use of cohesive devices in written discourse in Croatian as a second language
Discourse competence is one of the least explored domains of communicative competence in the second language (Pavičić Takač, Bagarić Medve, 2013). The use of discourse markers (Fraser, 1999; Swan 2005; Schifrin, 1987) or lexical and grammatical cohesive devices is one of its aspects. This paper is going to discuss the use of grammatical cohesive devices in written discourse, as writing is one of the major skills developed in teaching Croatian as a second language at Croaticum. Analysis will be conducted on students' texts produced at levels B1, B1+ and B2 (according to CEFR), taken from a corpus of students' texts in Croatian as a second language, collected between 2013 and present. When it comes to written discourse, a B1 level user can produce direct, comprehensible texts on a variety of subjects, based on their personal interest, by joining a number of smaller, separate elements into a linear sequence. (Hrvatski B1 2013: 20). A B2 user can produce clear, detailed texts on a variety of subjects of their interest by synthesizing and evaluating information and arguments obtained from several sources. They can also write clear and detailed descriptions of true or fictional events and experiences by linking ideas to form a clear and coherent text, while adhering to the conventions of a given genre (ZEROJ 2005: 63). Some recent studies conducted in the field of applied linguistics in Croatia (Vickov, 2011; Djigunović, Vickov, 2011; Banković-Mandić, 2012) and abroad (Martínez, 2004) have shown discourse markers to be discriminatory factors for the quality of written discourse, proving the ability of discourse markers to help create cohesive texts in Croatian as second language. The aim of this research is to see which cohesive devices are employed in which contexts by users at different proficiency levels. Additionally, it sets out to determine the type and the frequency of cohesive devices to be directly taught in class at the levels specified. ***
32
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Darja Damić Bohač Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Kako olakšati usvajanje i učenje stranog jezika – na primjeru studenata francuskog jezika U ovome se radu prikazuju neke poteškoće s kojima se susreću kroatofoni studenti francuskog jezika te učestale pogreške koje su uvjetovane razlikama u funkcioniranju francuskog i hrvatskog jezika. Pritom se ne zadržavamo samo na pogreškama koje u većoj ili manjoj mjeri remete komunikaciju (kao što to čini pogrešna upotreba člana ili glagolskih vremena i načina, izostavljanje faktitivnih konstrukcija, pogrešan red riječi, zanemarena pasivna preoblika koja je učestalija u francuskom nego u hrvatskom jeziku, neprovedena impersonalna preoblika i slično), nego i na onim pogreškama koje se na prvi pogled mogu činiti bezazlenima, ali koje razotkrivaju neizvornog govornika (primjerice, zanemarena upotreba posesiva i pogrešna upotreba demonstrativa – obje kategorije postoje i u francuskom i u hrvatskom jeziku, ali ne funkcioniraju na isti način). U tu skupinu spada, na primjer, i razlika u broju elemenata potrebnih za superlativ: u francuskom su jeziku dovoljna 2 elementa, dok su u hrvatskom potrebna 3 elementa. Obzirom na visoku razinu vladanja francuskim jezikom koju očekujemo od svojih studenata kako bi odgovorili na sve izazove profesionalnog života, smatramo da bi drugačiji pristup pogreškama, kakav predlažemo u ovom radu, a koji se temelji na supostavljanju i suprotstavljanju struktura te osvještavanju razlika u značenju koje pojedine pogrešne upotrebe povlače za sobom, mogao spriječiti fosilizaciju pogrešaka. Ovo se izlaganje nadovezuje na prethodne radove autorice koji obrađuju pitanja vezana za razlike u funkcioniranju francuskog i hrvatskog jezičnog sustava, pitanja usvajanja složenijih jezičnih struktura te razvijanja i usavršavanja jezične i komunikacijske kompetencije. Dio koji se odnosi na primjenu preoblika u francuskom jeziku temelji se na istraživanjima S. Grahek (2004), a teorijska polazišta koja se odnose na jezičnu i komunikacijsku kompetenciju te pristup pogreškama temelje se na Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike te radovima vodećih stručnjaka iz područja metodike francuskog jezika.
How to facilitate acquiring and learning a foreign language – an example with university students of French This paper presents certain difficulties encountered by Croatian university students of French, as well as frequent mistakes caused by the inherent differences between the Croatian and French language. We do not focus only on mistakes which impede communication to some degree (such as mistakes in the use of articles, tenses and moods, wrong word order, omission of the factitive constructions, avoidance of the impersonal and passive form, which is more frequent in French than in Croatian), but also on mistakes which may at first seem harmless, but which still reveal that the speaker is non-native (such as inadequate use of possessives and wrong use of demonstratives – both categories are present in French and Croatian, but they function in different ways – as well as mistakes in the use of the superlative - in French, 2 elements are enough, while in Croatian 3 elements are required). Considering the high level of proficiency of the French language which we expect our students to achieve in order to be able to meet the challenges of their professional lives, we believe that a different approach to mistakes might help to prevent wrong usages from becoming petrified. Such an approach is suggested in this paper, and it rests on comparing and contrasting specific structures and raising awareness to the differences in meaning which result from wrong uses of a particular structure. This paper builds on previous attempts by the author to shed light on the differences between the French and Croatian language in terms of the challenges in the mastering of complex language structures and improving linguistic and communicative competence. The part dealing with the use of transformations in French is based on the research by Grahek (2004), while the theoretical basis for the parts referring to linguistic and communicative competence, as well as the approach to mistakes, was found in the Common European Framework of Reference (CEFR) and in the works of leading experts in the methodology of teaching French. ***
33
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Šime Demo Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu
What can macaronic Latin tell us about society? Although Latin – or, more properly, Neo-Latin – was the principal language of intellectual life in early modern Europe, the progression of its use was invariably directed towards decline. Having been the main tool of learned communication in the Renaissance, it began to lose single domains to the vernaculars and fell into almost total disuse in the nineteenth century. Apart from analysing the external aspects of this process (e.g. number of texts produced, legal acts dealing with language, linguistic disputes), that have been discussed extensively in recent literature (see e.g. Burke 2004, Butterfield 2011), sociolinguistic status of Neo-Latin can also be approached by analysing the internal features of literary texts. Macaronic Latin, an artificial variety consisting of Latin endings combined with Latin or vernacular stems (see Paoli 1959), makes this possible in a very straightforward way (sometimes the term is used in a wider sense, comprising medieval linguistic mixing of insufficiently competent speakers). The motives for using such a curious linguistic mixture varied from political to literary to strictly private. If a premise is forwarded that the linguistic choices in the literary practice mirror the sociolinguistic reality in one or another way, then the radical turnover in the relative power of Latin and the vernaculars that occurred during the early modern period would suggest that the reasons for undertaking a mixed linguistic form must have altered. By analysing individual cases and groups of cases, the paper will test the methodological significance of using bilingual literary writings as signposts of the positions various linguistic forms take within a society. As a result, two variables will be compared: the general sociolingiostic status of individual early modern European languages and their use in a peculiar literary and linguistic form.
Što nam makaronski latinski može reći o društvu? Premda je latinski – ili, preciznije, novolatinski – bio glavni jezik intelektualnog života u ranonovovjekovnoj Europi, tijek njegove upotrebe beziznimno je išao u smjeru nestanka. Nakon što je u renesansi funkcionirao kao glavno oruđe komunikacije među učenima, počeo je gubiti jednu po jednu uporabnu domenu u korist narodnih jezika te se u 19. st. gotovo u potpunosti prestao koristiti. Osim analize vanjskih aspekata toga procesa (npr. broja napisanih tekstova, pravnih uredbi o jeziku, jezičnih rasprava) o kojima se u novijoj literaturi opširno raspravljalo (v. npr. Burke 2004, Butterfield 2011), sociolingvističkom se statusu novolatinskoga može pristupiti i analizom unutrašnjih osobina književnih tekstova. Makaronski latinski, umjetni varijetet koji se sastoji od spoja latinskih završetaka i osnova iz latinskog ili narodnog jezika (v. Paoli 1959), omogućuje takav pristup na vrlo izravan način (termin se ponekad upotrebljava u širem smislu, tako da obuhvaća i srednjovjekovno jezično miješanje kao posljedicu jezične nekompetencije). Motivi za upotrebu tako osobite jezične mješavine bili su različiti: od političkih preko književnih do strogo privatnih. Ako se krene od premise da jezični izbori unutar književne prakse na ovaj ili onaj način zrcale sociolingvističku stvarnost, tada radikalni preokret u relativnoj moći latinskoga i narodnih jezika, do kojega je došlo u ranom novom vijeku, sugerira da su se razlozi odabira miješane jezične forme vrlo vjerojatno mijenjali. U referatu će se kroz analizu pojedinih slučajeva i njihovih skupina ispitati metodološki potencijal upotrebe dvojezičnih književnih tekstova kao pokazatelja položaja koje različiti varijeteti zauzimaju unutar društva. Rezultat će biti usporedna analize dviju varijabli: općeg sociolingvističkog položaja pojedinih jezika u europskom ranom novom vijeku i njihove upotrebe u osobitoj književnojezičnoj formi. ***
34
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Vesna Deželjin Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Osobitosti jezika talijanskoga jezika časopisa Il Pioniere (1948.-1960.) Italofoni stanovnici istočnoga Jadrana koji su nakon Drugoga svjetskog rata ostali živjeti na istom području postali su pripadnici talijanske manjine u novoj državi u kojoj im je priznato pravo na uporabu materinskoga jezika u svim područjima života. Sukladno tomu, ubrzo nakon osnivanja Talijanske unije, krovne institucije Talijana u socijalističkoj Jugoslaviji, 1948. je godine u Rijeci pokrenut časopis na talijanskome za italofonu djecu i omladinu. Taj je časopis, pod naslovom Il pioniere, izlazio neprekinuto sve do polovice 1990. godine, kada je zbog novih političkih prilika uvjetovanih osamostaljenjem Republike Hrvatske taj dječji časopis dobio novo ime, Arcobaleno. U povijesti tiska taj časopis zauzima posebno mjesto s obzirom da je to jedini časopis za italofonu djecu koji izlazi neprekinuto (ali s promijenjenim nazivom) izvan granica Republike Italije. Jezične karakteristike ovoga časopisa dosada nisu bile istraživane. U kvalitativnoj analizi toga aspekta upirat ćemo se na više teorijsko-metodoloških postavki. Čitajući časopis, naziru se leksikološki elementi značajni za povijest talijanskoga jezika, a pozornost kroatofonoga istraživača privlače jezične pojave koje odražavaju određenu sociolingvističku situaciju blisku isključivo samo manjem dijelu italofonih govornika, onih koji su nastavili živjeti unutar granica federativne Jugoslavije. Osim toga, dok se pojedine riječi, kratice i ustaljene sintagme ne nalaze u rječnicima talijanskoga jezika, i dakle za prosječnoga italofonoga govornika Italije nemaju značaja, isti su jezični elementi na istočnom Jadranu u svakom tekstu/diskursu imali svoju ilokucijsku snagu i time određenu tekstualnu funkciju. Napokon, vodeći računa o tezama o jezičnim dodirima, pozornost privlače načini formalnih prilagodbi pojedinih elemenata hrvatskoga jezika talijanskom sustavu te tipovi posuđivanja i postupci obogaćivanja talijanskoga leksičkog korpusa, a svakako valja uočiti i tekstualne strategije kojima su se urednici i autori služili u ostvarivanju valjane argumentacije i željenih perlokucijskih učinaka u objavljenim prilozima, što je u razdoblju otežanih političkih odnosa između Italije i Jugoslavije u prvih petnaestak godina nakon rata bilo posebno važno.
Some features of the Italian language of the magazine Il Pioniere (1948-1960)
The Italian speaking residents of the eastern Adriatic who did not leave the zone but continued to live in it, became members of the Italian national minority with all civil and human rights which included linguistic rights as well, namely to use their mother tongue for communication in a private or public atmosphere. Shortly after the end of the Second World War, the Italian Union, i.e. the top organization of the Italian minority in SFR Yugoslavia, had been formed and then, in 1948 in Rijeka a magazine in Italian for the Italian speaking children was founded. That magazine, named Il Pioniere, had been published constantly until 1990 when its name was changed to L’Arcobaleno, in correspondence with new political and social circumstances following the break-up of Yugoslavia and forming of a new independent state of Croatia. The linguistic characteristics of Il Pioniere have not been studied so far. On this occasion, with the help of several theoretical bases and methodological issues, we shall analyse this aspect of the magazine. While reading the magazine, one encounters lexicological features important for the history of the Italian language, and the Croatian speaking scholar is attracted by those linguistic characteristics that reflect a certain sociolinguistic situation which was close to a smaller part of the Italian speaking population, namely to those who continued to live within the borders of SFR Yugoslavia. Besides, even though many lexical items, abbreviations and expressions cannot be found in Italian dictionaries and thus have no significance for a common Italian speaking person, the same linguistic elements always had illocutionary force and some textual function, when used in the eastern Adriatic. Finally, considering fundamental principles and assumptions of language contact, we can observe types of formal adaptations of some Croatian words to the Italian language and ways in which the Italian language lexical corpus was enriched at the time, as well as different textual strategies used by editors and authors in order to obtain valid arguments as well as perlocutionary effects in their texts, which was of extreme importance during a period of cold war. ***
35
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Lia Dragojević Sveučilište u Dubrovniku
Naredbe na brodu nekad i danas: engleski i hrvatski Lyons (1994) povezuje značenje i komunikaciju i drži da se značenje ne može teorijski objasniti ni empirijski ovjeriti bez oslonca na jezik u uporabi. Što su naredbe prema Lyonsu i kakvo značenje prenose? To su izričaji koji nameću, predlažu neki tijek radnje ili obrazac ponašanja i indiciraju da bi se on trebalo ostvariti. Odlika je dobre zapovijedi da je kratka i potpuno razumljiva svakome kome je namijenjena. K tome mora biti jednoznačna i precizna. Razumijevanje i izvršavanje naredaba vrlo je važno u pomorstvu. Kontrastivno (engleski kao izvorni i hrvatski kao ciljni jezik) je analizirano 57 uskličnih rečenica (naredaba) na brodu iz korpusa američkoga popularnog romana 19. stoljeća (Dragojević 2007). Naime, u romanu Moby Dick (autora Hermana Melvillea) istraživale su se onodobne zapovijedi na engleskome i pripadajući prijevodi na hrvatski jezik (prevoditelji Zlatko Gorjan i Josip Tabak 1985). Zapovijedi su klasificirane po značenjskim skupinama. Književni prevoditelji bave se duhom obaju jezika (engleskog i hrvatskog) te se njihovi prijevodi mogu koristiti u komparativnoj lingvističkoj stilistici. Time se u izvornom tekstu uočavaju one stilske osobitosti koje se ne mogu postići u tekstu ciljnoga jezika zato što najjače očituju vlastitost jednoga jezika (Bonačić 1999). Tehnološki napredak u pomorstvu vidljiv je u jeziku naredaba. U doba jedrenjaka kapetan broda morao je izdati jasnu zapovijed svojem podređenom časniku koje uže pritegnuti ili opustiti (Stolac 1998). Greške su mogle biti kobne. Danas Međunarodna pomorska organizacija propisuje standardne naredbe za kormilarenje i upravljanje strojem. Ima li podudarnosti među tadašnjim (engleskim) i današnjim (engleskim) brodskim naredbama ? Rezultati istraživanja moći će se primijeniti kao zanimljivost u nastavi pomorskog engleskog jezika za izvorne govornike hrvatskoga jezika.
Former and modern orders aboard vessel: English and Croatian
Lyons (1994) connects the meaning and the communication and he asserts that the meaning cannot be theoretically clarified without its reliance on language in use. What are commands according to Lyons and what meaning do they convey? They are expressions which impose, propose some course of action or the pattern of behaviour and indicate that it should be carried out. The feature of a good command is that it is short and completely understandable to anyone to whom it refers. In addition, it should be monosemic and precise. Comprehension and completion of the orders is very important in marine industry. Dragojević (2007) contrastively th analysed 57 exclamatory sentences (commands) aboard the vessel from the corpus of American popular 19 century novel. Namely, in the novel Moby Dick (author Herman Melville), the commands of that time in English and their equivalents in Croatian (translators Z.Gorjan and J. Tabak, 1985) have been compared. The orders have been classified into various semantic groups. Literary translations deal with the spirit of both languages (English and Croatian) and their translations might be used in comprative linguistic stylistics. Thus, the stylistic features in the source language which cannot be rendered in the text of the target language are evident, because they best reveal the proper peculiarities of a language (Bonačić, 1999). Technological advancement in seafaring is evident in the language of orders. At the time of sailing vessels, the Master had to order his lower officers which rope had to be tightened or loosened (Stolac, 1998). The errors might have led to a disaster. Today, IMO prescribes standard steering and engine orders. Are there overlapings between former (English) and modern (English) orders? The results of the contrastive research might be interesting in lecturing maritime English to the students whose mother tongue is Croatian. ***
36
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Edin Dupanović Osnovna škola Kulen Vakuf, Orašac
Metajezik rodbinskih odnosa: prijedlog sustava za hrvatski jezik U lingvističkoj se i antropološkoj literaturi na engleskome jeziku značenja pojedinih rodbinskih naziva neizostavno predstavljaju formulama sastavljenim od kratica, što možemo shvatiti kao svojevrstan metajezik. Osnovu toga sustava čine pokrate engleskih naziva za osam najbližih rodbinskih odnosa: father ‛otac’ (F ili Fa), mother ‛mati’ (M ili Mo), brother ‛brat’ (B ili Br), sister ‛sestra’ (Z ili Si), son ‛sin’ (S ili So), daughter ‛kći’ (D ili Da), husband ‛muž’ (H ili Hu) i wife ‛žena’ (W ili Wi). Na taj način značenje hrvatskoga rodbinskog naziva stric (engl. uncle) možemo predstaviti formulom FB ili FaBr, što se čita kao /father's brother/ ‛očev brat’. Uporabom dodatnih znakova sustav ima mogućnost izražavanja i onih kategorija koje u hrvatskome sustavu srodstva ne postoje (npr. razlika između paralelnih i unakrsnih rođaka, razlika između starijeg i mlađeg brata ili sestre). U ovome se radu predstavljaju i analiziraju tri inačice toga sustava: inačica s jednoslovnim kraticama (Haviland i sur. 2008, Ferraro i Andreatta 2010), inačica s dvoslovnim kraticama (Markotić 1968, Bartelt 1996) i inačica koja, osim ostalih znakova, ima svega dvije kratice (Merrifield 1983). Nadalje, u radu se popituje mogućnost prilagodbe svakog od tih sustava hrvatskome jeziku uz detaljnu analizu problema koji iz te prilagodbe proizlaze (npr. podudaranje jednoslovnih kratica za nazive sestra i sin, obuhvaćanje više kategorija srodstva jednom formulom itd.) te se nude rješenja za te probleme. Uvođenje takvoga metodološkog pristupa u hrvatskoj bi lingvističkoj i antropološkoj literaturi svakako doprinijelo većoj dosljednosti i jezgrovitosti izričaja u istraživanjima rodbinskoga nazivlja.
Metalanguage of kinship: a proposal of a system for the Croatian language In the linguistic and anthropological literature in the English language, the meaning of kinship terms is almost exclusively represented by formulae consisting of abbreviated primary English kinship terms: father (F or Fa), mother (M or Mo), brother (B or Br), sister (Z or Si), son (S or So), daughter (D or Da), husband (H or Hu) and wife (W or Wi). This system can be seen as a metalanguage. In this way, Croatian kinship term stric ‛paternal uncle’ can be represented as FB or FaBr which reads father's brother. By using additional signs, the system has the possibility of expressing categories not found in the Croatian kinship system (e.g. difference between the parallel and cross cousins, sibling’s seniority). This paper presents and analyses three different versions of this system: a version with one-letter abbreviations (Haviland et al 2008, Ferraro and Andreatta 2010), a version with two-letter abbreviations (Markotić 1968, Bartelt 1996), and a version which, apart from additional signs, uses only two abbreviations (Merrifield 1983). Moreover, the paper analyses possibilities of using them in the Croatian language. It also analyses and solves the accompanying problems (e.g. matching one-letter abbreviations for the terms sestra ‛sister’ and sin ‛son’, encompassing several categories by one formula, etc.). Introduction of this methodological approach into the Croatian linguistic and anthropological literature would indeed increase consistency and conciseness in the kinship terminology research. ***
37
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Daniela Falkoni Mjehović, Nives Vidak i Sandra Didović Baranac Sveučilište u Dubrovniku
Povezanost stavova i uspjeha u učenju engleskog, njemačkog i španjolskog kao stranih jezika Uloga i važnost afektivnih faktora u procesu učenja stranog jezika predmet su brojnih istraživanja u glotodidaktici. Među afektivnim faktorima ističe se važnost stavova koji su značajno povezani s ponašanjem i uspjehom u učenju (Dörnyei 2005). Prema Horwitz (1987) neki stavovi i uvjerenja mogu biti zajednički svim učenicima i konzistentni među učenicima koji uče različite jezike. U ispitivanju stavova primjenjuje se metodologija istraživanja afektivne domene učenja jezika, a mjerni instrumenti koji se najčešće koriste su upitnici. Međutim, rijetka su komparativna istraživanja odnosa stavova i uspjeha u učenju stranog jezika. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja provedenog među učenicima srednje Turističke i ugostiteljske škole u Dubrovniku (N = 232). Rad je motiviran potrebom ispitivanja učeničkih uvjerenja i stavova komparativnim istraživanjem triju jezika u hrvatskom obrazovnom kontekstu. Cilj istraživanja bio je (1) dobiti uvid kakva uvjerenja i stavove imaju učenici prema procesu učenja engleskog, njemačkog i španjolskog jezika te (2) utvrditi povezanost stavova i uspjeha u učenju tri standardna jezika u razrednom okruženju. Za ispitivanje uvjerenja i stavova korišten je upitnik Beliefs About Language Learning Inventory (BALLI) (Horwitz 1987), odnosno hrvatski prijevod upitnika (Mihaljević Djigunović 1998), a kao mjera uspjeha posljednja zaključna ocjena iz pojedinog stranog jezika. U radu se polazi od pretpostavke da će viši stupanj slaganja s tvrdnjama koje odražavaju pozitivna uvjerenja i stavove biti povezan s boljim uspjehom. Obrada podataka izvršena je kvantitativnom statističkom analizom (programski paket SPSS), a rezultati istraživanja poredbeno su interpretirani. Ovo istraživanje pridonosi rasvjetljavanju odnosa između stavova i uspjeha u učenju stranog jezika, čime se produbljuju spoznaje o procesu ovladavanja stranim jezikom. Komparativna dimenzija istraživanja mogla bi pomoći u utvrđivanju konzistencije uvjerenja i stavova kod hrvatskih učenika. S praktičnog stajališta nalazi ovog istraživanja mogli bi poslužiti kao pomoć nastavnicima da steknu potpuniju sliku o učeniku kako bi djelotvornije ostvarili zajednički cilj – što bolji uspjeh u učenju stranog jezika.
The relationship between learners’ beliefs and success in learning English, German and Spanish as a foreign language The role and importance of affective factors in foreign language learning have been the subject of substantial amount of research in applied linguistics. Among affective factors the importance of beliefs that are significantly associated with behaviour and learning success (Dörnyei, 2005) is emphasized. According to Horwitz (1987) some of the beliefs may be common to all students and are consistent among the students learning different languages. When studying learners' beliefs the research methodology of affective domain in language learning is applied. Commonly used instruments are questionnaires. However, there are few comparative studies of the relation between foreign language learners' beliefs and learning success. In this paper the results of a study carried out among students from the Tourism and Catering School in Dubrovnik (N=232) are reported. The study was motivated by the wish to study students' beliefs in a comparative study of three foreign languages in the Croatian educational context. The aim of the study was (1) to provide an insight into the learners’ beliefs towards the process of learning English, German and Spanish language, and (2) to determine the relationship between beliefs and learning success in three standard languages in the classroom environment. The research instrument applied was BALLI – Beliefs About Language Learning Inventory (Horwitz 1987), i.e. the Croatian translation of the questionnaire (Mihaljević Djigunović 1998), and the final grade from each language was taken as a measure of the learning success. The hypothesis put forward is that a higher level of agreement with statements reflecting positive beliefs will be associated with better success. Data processing was performed by quantitative statistical analysis (SPSS) and the results of comparative studies have been interpreted. This research contributes to the clarification of the relationship between foreign language learners’ beliefs and learning success, providing better understanding of the process of foreign language acquisition. The comparative dimension of this study may help in establishing consistency of Croatian students’ beliefs. In practice, the results of this study could help teachers to gain a better perception of their students in order to effectively achieve the common goal – their better success in foreign language learning. ***
38
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Nataša Gajšt Faculty of Economics and Business, University of Maribor, Slovenia
Adaptations of English financial markets terminology in Slovene – a case of Slovene online discussion forums The prevalent role of English as the language of communication in global financial trading is undisputable. The globalisation of financial markets has consequently had an impact on the introduction of specialized English terms into other languages, including Slovene. Since adequate Slovene terms in this field often do not exist, Slovene professionals use English terms when discussing professional topics with their colleagues in Slovene, which can also be seen in financial online discussion forums. During this process, however, original English terms are often adapted. This contribution analyses anglicisms found in these Slovene forums by studying various forms and levels of adaptations of English terms. Based on the theoretical framework of contact linguistics, particularly on the model of the study of adaptations as developed by Filipović (1986, 1990), this contribution principally focuses on phonological and morphological adaptations of individual English technical terms in the stated field. Our qualitative and quantitative study is based on the analysis of a small corpus built from the material found in professional discussions on stock market trading and related topics. Apart from a purely linguistic analysis, the contribution also looks at socio-pragmatic aspects of these changes in order to determine the reasons behind the discussed usage of anglicisms by the Slovene professionals in the analysed linguistic context. The results of our research show that adaptations of English technical terms related to financial markets in Slovene occur at different levels with different degrees of adaptation also in the case of individual terms. Our findings add to the existing knowledge of the use of anglicisms in Slovene, particularly regarding the transfer of English technical terms into Slovene financial jargon as an example of a language for specific purposes. It therefore shows a result of the contact between two languages within one specific professional culture.
Adaptacije engleske terminologije s područja financijskih tržišta u slovenskom jeziku – primjer slovenskih mrežnih foruma Dominantna uloga engleskog jezika kao jezika komunikacije na globalnim financijskim tržištima danas nije sporna. Globalizacija financijskih tržišta utječe na uvođenje specijalizirane terminologije na engleskom jeziku u druge jezike, uključujući slovenski jezik. Kako odgovarajuća specijalizirana terminologija s tog područja na slovenskom jeziku često ne postoji, slovenski stručnjaci koriste se engleskim terminima u diskusijama sa svojim stručnim kolegama na slovenskom jeziku, što se može vidjeti i na primjeru slovenskih mrežnih foruma s područja financija. U tom procesu, međutim, izvorni engleski termini često su adaptirani. Ovaj prilog analizira anglizme koji se pojavljuju u tim slovenskim forumima i proučava različite oblike i nivoe adaptacije engleskih stručnih termina. Na temelju teorije jezika u kontaktu, posebno modela analize adaptacija koji je razvio Filipović (1986, 1990), ovaj se prilog prvenstveno fokusira na fonološku i morfološku razinu adaptacija pojedinih engleskih stručnih riječi iz navedenog područja. Naše kvalitativno i kvantitativno istraživanje temelji se na analizi izrađenog korpusa koji obuhvaća materijal preuzet s mrežnih foruma čije su teme zbivanja na međunarodnim burzama. Osim lingvističke analize ovaj prilog sagledava te promjene i iz sociopragmatičkog aspekta jer želimo ustanoviti razloge zbog kojih slovenski stručnjaci upotrebljavaju istraživane anglizme u analiziranom linvističkom kontekstu. Rezultati našeg istraživanja pokazuju da se slovenske adaptacije engleskih stručnih termina s područja financijskih tržišta i burze pojavljuju na više razina, što je slučaj i s individualnim terminima. Naše istraživanje je doprinos postojećem znanju o korištenju anglizama u slovenskom jeziku, osobito na području financijskog žargona kao primjera jezika struke. Nadalje, transfer engleskih riječi u slovenski jezik rezultat je kontakta između dvaju jezika unutar jedne specifične grupe stručnjaka. ***
39
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Siegfried Gehrmann i Ivana Rončević Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sind die Nationalsprachen noch Wissenschaftssprachen? Perspektiven der Mehrsprachigkeit im Wissenschaftssystem Der Beitrag geht der Frage nach, inwieweit durch die Dominanz von Englisch als globale Verkehrs- und Publikationssprache der Wissenschaft eine Entwicklung eingetreten ist, die nicht mehr nur die Existenz einer mehrsprachigen Wissenschaft auf internationaler Ebene in Frage stellt, sondern die auch die Nationalsprachen als Wissenschaftssprachen im nationalen Rahmen bedroht. Am Beispiel von Deutsch als internationaler Wissenschaftssprache und Kroatisch als nationaler Wissenschaftssprache wird diese Fragestellung vor dem Hintergrund diskutiert, dass zahlreiche deutsche und kroatische WissenschaftlerInnen sich zunehmend der globalen „Lingua franca“ Englisch bedienen, um die kommunikativen Ressourcen dieser Weltverkehrssprache als Publikationssprache zu nutzen, mit der Folge, dass die Nationalsprachen aus eben diesen wissenschaftlichen Feldern zurückgedrängt werden. Der Beitrag untersucht, ob diese Entwicklung in Richtung einer wissenschaftlichen Einheitssprache alternativlos ist oder ob wissenschaftliche Mehrsprachigkeit auch zukünftig noch eine Option für die internationale und nationale Wissenschaft darstellt. Der Beitrag greift hierzu auf theoretische und empirische Untersuchungen zur Stellung von Deutsch als internationale Wissenschaftssprache (Ammon 1991, 1998, 2001; Skudlik 1990; Ehlich 2006; Földes 2008; Gehrmann 2009; Wiesinger 2004) und zur Dominanz von Englisch in der wissenschaftlichen Kommunikation (z.B. Ammon/McConnell 2002; Gehrmann/Knezevic 2011; Haarman/Holman 2001; Maiworm/Wächter 2003; Soltau 2008) zurück. Die Ergebnisse der empirischen Untersuchungen zur Dominanz bestimmter Sprachen in der internationalen wissenschaftlichen Kommunikation werden mit den Ergebnissen einer empirischen Untersuchung für das kroatische Wissenschaftssystem (vgl. Rončević 2013) verglichen. Der auf Kroatien bezogene empirische Teil der Arbeit bezieht sich auf aktuelle sprachenpolitisch-regulative Dokumente im Rahmen der tertiären Bildung sowie auf die in kroatischen wissenschaftlichen Zeitschriften verwendeten Sprachen in der Datenbank Hrčak. Die das kroatische Wissenschaftssystem sprachenpolitisch regulierende Dokumente wurden diskursanalytisch analysiert, während die kroatischen wissenschaftlichen Zeitschriften einer quantitativen Untersuchung unterzogen wurden. Es wurde erfragt, in welchem Ausmaß bestimmte Sprachen (vor allem Deutsch, Englisch und Kroatisch) in den kroatischen wissenschaftlichen Zeitschriften verwendet werden, ob sich hieraus Aussagen bezüglich der Dominanz von bestimmten Sprachen in bestimmten wissenschaftlichen Disziplinen (Geisteswissenschaften, Sozialwissenschaften, Naturwissenschaften) ableiten lassen und inwieweit die kroatische wissenschaftliche Kommunikation in dieser Hinsicht ähnliche sprachenpolitische Tendenzen aufweist wie die wissenschaftliche Kommunikation in anderen europäischen Ländern. Vor diesem Hintergrund wird abschließend nach dem Begriff der Internationalisierung der Wissenschaft gefragt und nach möglichen sprachenpolitischen alternativen Entwicklungslinien.
Jesu li nacionalni jezici još uvijek znanstveni jezici? Perspektive višejezičnosti u sustavu znanosti U radu se istražuje je li s dominacijom engleskoga kao globalnog jezika znanstvene komunikacije i publiciranja došlo do takvog razvoja koji više ne dovodi samo u pitanje postojanje i opstanak višejezične znanosti na međunarodnoj razini, već ugrožava i nacionalne jezike kao jezike znanosti u nacionalnim okvirima. Na primjeru njemačkoga kao međunarodnog jezika znanosti i hrvatskog kao nacionalnog znanstvenog jezika to se pitanje sagledava s obzirom na činjenicu da brojni znanstvenici s njemačkog i hrvatskog govornog područja sve češće koriste engleski jezik kao lingvu franku. Posljedica je toga što se za publiciranje radova koriste komunikativni resursi toga jezika svjetske komunikacije da nacionalni jeziki bivaju potisnuti upravo iz danih znanstvenih područja. U radu se istražuje postoji li alternativa takvom razvoju koji je usmjeren prema jednom jeziku znanosti te može li znanost na međunarodnoj i nacionalnoj razini i u budućnosti zadržati višejezičnost. S tom se svrhom rad temelji na teorijskim i empirijskim istraživanjima o poziciji njemačkoga kao međunarodnog jezika znanosti (Ammon 1991, 1998, 2001; Skudlik 1990; Ehlich 2006; Földes 2008; Gehrmann 2009; Wiesinger 2004) i o dominaciji engleskoga u znanstvenoj komunikaciji (npr. Ammon i McConnell 2002, Gehrmann i Knežević 2011, Haarman i Holman 2001, Maiworm i Wächter 2003, Soltau 2008). Rezultati empirijskih istraživanja o dominaciji određenih jezika u međunarodnoj znanstvenoj komunikaciji usporedit će se s rezultatima empirijskog istraživanja u okviru hrvatskog znanstvenog sustava (v. Rončević 2013). Empirijski dio rada koji se odnosi na Hrvatsku obuhvaća aktualne jezičnopolitičke regulativne dokumente u području tercijarnog obrazovanja te analizu korištenja pojedinih jezika u hrvatskim znanstvenim publikacijama obuhvaćenima u bazi podataka Hrčak. Diskursna analiza primijenjena je na dokumente koji reguliraju hrvatski znanstveni sustav, a korištenje jezika u hrvatskim znanstvenim časopisima istraženo je kvantitativnim putem. Ispitano je u kojoj se mjeri pojedini jezici
40
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference (posebno njemački, engleski i hrvatski) koriste u hrvatskim znanstvenim časopisima te može li se doći do zaključaka o dominaciji određenih jezika u pojedinim znanstvenim područjima (humanističke, društvene, prirodne znanosti). Također se postavlja pitanje koliko su tendencije u jezičnopolitičkom usmjerenju pisane znanstvene komunikacije u Hrvatskoj i one u drugim europskim zemljama međusobno slične. S obzirom na utvrđeno postavlja se i pitanje o pojmu internacionalizacije znanosti i mogućim alternativnim jezičnopolitičkim usmjerenjima. ***
Renata Geld i Mateusz-Milan Stanojević Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Multimodality in investigating strategic construal of meanings of English particle verbs Strategic construal – the process of constructing meaning in a second language – has been studied as an offline process through the use of linguistic explications (Geld 2009, 2011). In the study, learners of English were asked to report on how they made sense of figurative meanings of phrasal verbs, which combined a number of schematic and specific verbs with two particles (in and out; e.g. go out 'stop burning'). The analysis, which used a mix of qualitative and quantitative methodology, showed that learners' construals depend, among other things, on the schematicity of the verb and the informativeness of the particle. In this paper we take a qualitative view into strategic meaning construal based on multimodal evidence. We look into the same set of phrasal verbs, this time asking learners to explicate meaning using both language and drawings. Given that the drawings have to depict relations (i.e. schemas that help learners make sense of phrasal verbs) as well as that pictorial representations tend to be concrete even for figurative senses (Forceville 2009), we expected to find scenario-based representations. The results confirm this: in their drawings the learners clearly rely on a number of more or less conventional metaphorical and non-metaphorical scenarios, which is how they "concretize" the schematic meanings of the verbs (e.g. to depict go down 'worsen, deteriorate' one learner used a number of phases of a stick person from standing upright to being more and more stooped). Moreover, the text and the picture anchor each other (Forceville 1996), in some cases producing true multimodal metaphors (the picture without the text, or vice-versa, would not be metaphorical). Overall, in addition to providing rich multimodal data, the methodologically innovative technique of asking learners to provide linguistic and pictorial explications may prove to be a way of facilitating deeper processing of figurative meaning.
Višemodalnost u istraživanju strateškog konstruiranja značenja engleskih fraznih glagola Strateško konstruiranje značenja – konstruiranje značenja u inome jeziku – proučavano je kao naknadno procesiranje (engl. offline process) preko analize jezičnih objašnjenja (Geld 2009, 2011). U navedenim se studijama od govornika engleskoga jezika tražilo da objasne figurativna značenja fraznih glagola. Leksičke sastavnice glagola varirale su po svojoj specifičnosti/shematičnosti, a topološke sastavnice glagola bile su in i out (primjerice go out u značenju 'prestati gorjeti'). Kvalitativna i kvantitativna analiza odgovora pokazala je da govornikovo konstruiranje značenja ovisi, između ostaloga, o stupnju shematičnosti leksičke sastavnice te stupnju informativnosti topološke sastavnice. Ovaj se radi temelji na kvalitativnoj analizi strateškog konstruiranja značenja, točnije na odgovorima koji uključuju višemodalnost. Analiza je provedena na istim fraznim glagolima, ali ovaj je put od ispitanika traženo da jezično objašnjenje poprate crtežom. Zahvaljujući činjenici da crteži u pravilu opisuju relacije kojima je svrha dati smisao figurativnim značenjima, ali i činjenici da se velik broj crteža temelji na specifičnim i konkretnim prikazima i kod vrlo apstraktnih, figurativnih značenja (Forceville 2009), pretpostavili smo da će odgovori sadržavati reprezentacije temeljene na ustaljenim scenarijima. Navedena je pretpostavka i potvrđena. U svojim se crtežima ispitanici oslanjaju na većinom konvencionalne metaforičke i nemetaforičke scenarije. Navedeni im scenariji služe da „konkretiziraju“ shematična značenja (npr. kod glagola go down u značenju 'pogoršati se, propadati' jedan je ispitanik nacrtao shematski prikaz čovjeka čije tijelo mijenja položaj od uspravnog do sasvim pognutog). Nadalje, tekstovi i pripadajući crteži međusobno se usidruju (Forceville 1996) i u
41
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference mnogo slučajeva proizvode prave višemodalne metafore (samo slike ili samo crteži ne bi bili višemodalni sami po sebi). Drugim riječima, pored toga što je rezultirala dobivanjem bogatih višemodalnih podataka, metodološki inovativna tehnika koja inzistira na davanju dvije vrste odgovora (jezičnih i slikovnih) potencijalno je uspješno oruđe u poticanju dubljeg procesiranja figurativnih značenja. ***
Tea Glavaš i Milena Prošić Hrvatsko vojno učilište „Petar Zrinski”, Zagreb
Cognitive grammar in an EFL classroom: the case of English complementation As an influential theory of grammar inspiring a substantial amount of linguistic studies, Cognitive Grammar (CG) (Langacker, 1987, 2008) has recently also received an increasing number of empirical studies within its field (Huong 2005, Tyler 2010 in Littlemore and Juchem-Grundmann, Król-Markefka 2012, Llopis-García 2010 in Littlemore and Juchem-Grundmann). However, the inconclusive results obtained in the empirical studies carried out so far as well as their still scarce number make the pedagogical application of CG a long term goal in need of receiving more attention from the researchers. Since the syntax of English complementation in EFL (English as a Foreign Language) textbooks is usually tackled without any reference to the meaning of the constructions themselves, the learning process usually boils down to the rote memorization of the lists of verbs, which constitutes both a frustration and a challenge for a creative EFL teacher. In our quasi-experimental study, we tried to examine the effects of formal instruction based on a CG description of English complementation (Wierzbicka, 1988). The 36 participants were divided into two groups: the CG (receiving the teaching based on a CG description) and the traditional one (receiving the teaching based on a textbook description). Quantitative data was obtained by means of grammar tests prior, immediately after (test 1) and 3-weeks after the teaching (to follow the potentially prolonged effect of teaching) (test 2), while learners’ answers to open-ended questions provided the qualitative data. The analysis of both the quantitative results and the qualitative data suggests a positive impact of teaching grammar based on semantic descriptions. The CG group performed better on test 1 than their colleagues in the TRAD group, maintaining their advantage in some of the assignments on test 2. Although based on a modest sample, the obtained results represent a starting point for a discussion of the validity of implying the issue of the semantic motivation of linguistic structures in EFL teaching
Kognitivna gramatika i OVIJ: gerund i infinitiv u engleskom jeziku Rezultirajući brojnim teorijskolingvističkim radovima, opis gramatičkog sustava jezika u okvirima kognitivne gramatike (Langacker 1987, 2008) u posljednjem je desetljeću inspirirao i rastući broj istraživanja empirijskog karaktera (Huong 2005, Tyler 2010 u Littlemore i Juchem-Grundmann, Król-Markefka 2012, Llopis-García 2010 u Littlemore i Juchem-Grundmann). No, malobrojnost dosad provedenih istraživanja, kao i nepreciznost njihovih rezultata, čine primjenu kognitivne gramatike u okviru OVIJ-a dugoročnim ciljem uz nužnost provedbe daljnih istraživanja. Budući da se u udžbenicima za poučavanje engleskog kao stranog jezika uporaba gerunda i infinitiva najčešće predstavlja bez ikakve poveznice sa značenjem spomenutih konstrukcija, sam se proces usvajanja istih svodi na učenje popisa glagola napamet rezultirajući istovremeno i frustracijom i izazovom za domišljatog nastavnika engleskog kao stranog jezika. U svojem kvazieksperimentalnom istraživanju pokušali smo istražiti učinak poučavanja gerunda i infinitiva na temelju njihova opisa u sklopu kognitivne gramatike (Wierzbicka 1988). Trideset i šest (36) ispitanika bilo je podijeljeno u dvije skupine: „kognitivno-gramatičku“ (poučavanje utemeljeno na postavkama kognitivne gramatike) te „tradicionalnu“ skupinu (poučavanje utemeljeno na opisu iz udžbenika). Kvantitativni podaci prikupljeni su gramatičkim testom prije, neposredno nakon (test 1) i tri tjedna nakon samog poučavanja (kako bi se pratio mogući dugoročni učinak poučavanja) (test 2), dok su oni kvalitativni prikupljeni odgovorima na pitanja otvorenog tipa. Analiza i kvantitativnih i kvalitativnih podataka daje naslutiti pozitivan učinak poučavanja utemeljenog na semantički motiviranom opisu gramatičkih sastavnica. Učenici „kognitivne" skupine pokazali su se uspješnijima u rješavanju testa 1, dok se na testu 2 razlika u uspjehu u korist „kognitivne" skupine pokazala u nekim od zadataka. Iako temeljeni na skromnom uzroku, rezultati istraživanja otvaraju prostor mogućem uključivanju aspekta semantičke motiviranosti jezičnih struktura u okviru pedagoške primjene. ***
42
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Maja Glušac Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku
Hrvatski naglasni sustav – teorija i praksa u nastavi U radu se propituju metodološki pristupi u obradi hrvatskoga naglasnog sustava u udžbenicima za hrvatski jezik u srednjim školama (gimnazijama i strukovnim školama), kao i metodički principi poučavanja hrvatskoga naglasnog sustava s obzirom na srednjoškolsko (gimnazijsko i strukovno) obrazovanje. Analizirani su propisani srednjoškolski udžbenici hrvatskoga jezika, kao i pripadajući im radni materijali, a anketiranjem srednjoškolskih profesora hrvatskoga jezika dobiveni su podatci o načinu obrade i obujmu sadržaja o naglasnom sustavu te o vrjednovanju stečenoga znanja učenika. Polazeći od dviju činjenica, od raskoraka između propisane naglasne norme i uzusa (običaja, porabe) s jedne strane te činjenice da se ''naglasci uče uglavnom slušanjem živa govora u svojoj sredini, a manje čitanjem rječnika i gramatika'' (Vukušić, Zoričić i Grasselli-Vukušić 2007: 18), s druge strane, radom se utvrđuju problemi s obradom naglasnog sustava u srednjoškolskom obrazovanju s osobitim osvrtom na odmake od naglasne norme (npr. silazni naglasci na nepočetnim slogovima, neprebacivanje naglaska na prednaglasnicu, naglasak posuđenica...).
The accentual system of Croatian – theory and practice in language teaching This paper deals with the methodological approaches to handling the accentual system of Croatian in textbooks of the Croatian language for secondary schools (comprehensive schools and vocational schools), as well as the methodical principles of teaching the accentual system of Croatian with regard to secondary (comprehensive and vocational) education. An analysis has been conducted of the prescribed textbooks of the Croatian language for secondary schools, as well as the pertaining workbooks, and by means of a survey amongst the secondary school teachers of Croatian, data has been gathered about the way of handling and the scope of representation of the accentual system, as well as about the assessment practices of the students' acquired knowledge. Starting from two facts, the discrepancy between the prescribed accentual norm and the usage, on the one hand, and the fact that “accents are learned mostly by listening to the live speech in one's community, and less by reading dictionaries and grammars“ (Vukušić, Zoričić, Grasselli-Vukušić, 2007: 18), on the other, this paper determines the problems in handling the accentual system in secondary education, with special emphasis on the shifts from the accentual norm (e.g. falling accents on non-starting syllables, non-shifting of accent to the proclitic, the accentuation of loanwords etc.). ***
Bridget Goodman Nazarbayev University Graduate School of Education, Kazakhstan
Bottom up and top down policy: comparing language in education in Ukraine and Kazakhstan While much has been written during Soviet and post-Soviet times about the contentious and conflicted relationship between Russian and the titular language as media of instruction in the Soviet republics (Fierman, 2006; Pavlenko, 2008), the emergence of English as a desired and necessary language for science and international communication stands to further complicate an already complicated relationship (Tollefson, 2013). This presentation seeks to address this issue by offering insights into the following research question: What is the current relationship among three languages—the titular language, Russian, and English in education? The presenter highlights the role of discourse analysis (Gee, 2011) as applied to micro-level and macro-level language-in-education policy analysis in two studies. First, the researcher conducted an ethnographic case study of a private university in eastern Ukraine which was using English as a medium of instruction. Two groups of students (n=49) and their teachers (n=9) were observed in classes over the 2010-2011 academic year. 22 students and 4 teachers were interviewed. For the second study, the researcher conducted document analysis of
43
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference state regulations, presidential speeches, and available school policy documents related to the “Trinity of Languages” policy developed in the Republic of Kazakhstan. It was found in both contexts that English is perceived as a language of opportunity and internationalization, Russian is still widely used, and the titular language is valued. However, in the Ukrainian case English-medium education exists as a special program outside of national language policy, while in Kazakhstan it is an integral part of national education goals. The results indicate that the trajectories of language policy and practice in education are associated with the perceived strength of the Kazakh leadership and perceived weaknesses of the Ukrainian government. Implications for the utility of discourse analysis at micro and macro levels will be discussed.
Politika od dna prema vrhu i od vrha prema dnu: usporedba jezika u obrazovanju u Ukrajini i Kazahstanu Za vrijeme i nakon Sovjetskoga Saveza mnogo se pisalo o spornome i konfliktnome odnosu ruskoga i naslovnih jezika poslijesovjetskih republika kao jezika nastave u školama i na fakultetima (Fierman 2006, Pavlenko 2008), a pojava engleskoga kao poželjnoga i potrebnoga jezika znanosti i međunarodne komunikacije samo je još više zakomplicirala već kompliciran odnos (Tollefson 2013). Ovaj se rad bavi recentnim odnosom triju jezika, ruskoga, naslovnoga jezika i engleskoga, u obrazovanju. Autor ističe ulogu diskursne analize (Gee 2011) koja je primijenjena u analizi makro i mikro jezične politike u dvjema studijama. Prvo, istraživač je proveo etnografsku studiju na privatnome sveučilištu u istočnoj Ukrajini koje rabi engleski kao jezik visokoškolske nastave. Dvije skupine studenata (49) i njihovi nastavnici (9) opservirani su na nastavi tijekom školske godine 2010./2011. Intervjuirano je 22 studenta i četiri nastavnika. U okviru druge studije istraživač je proveo analizu dokumenata, državnih propisa, predsjedničkih govora i raspoloživih školskih jezičnopolitičkih dokumenata koji se odnose na politiku jezičnoga trojstva u Republici Kazahstanu. Oba konteksta otkrivaju da se engleski percipira kao jezik mogućnosti i internacionalizacije, ruski je još uvijek široko u uporabi, a naslovni se jezik cijeni. Međutim, u ukrajinskome slučaju obrazovanje na engleskome postoji kao poseban program izvan nacionalne jezične politike, dok je u Kazahstanu ono sastavni dio nacionalnih obrazovnih ciljeva. Rezultati istraživanja pokazuju da su putanje njihovih jezičnih politika i praksi u obrazovanju povezane s percipiranom snagom vodstva Kazahstana i slabošću ukrajinske vlade. Govorit će se i o implikacijama na korisnost diskursne analize na mikro i makro razini. ***
Tanja Gradečak-Erdeljić i Snježana Babić Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku
Analiza dubokih okvira u političkom diskursu ili koliki je mandat konceptualne metafore? U prethodno provedenom istraživanju (Babić i Gradečak-Erdeljić 2012) koje je za cilj imalo utvrditi postoje li u govorenom političkom diskursu hrvatskih političara tzv. 'duboki okviri' (Lakoff 1996, 2007) koji reflektiraju konceptualne strukture povezane s moralnim stavovima i ideologijama utvrđeno je ponavljanje konceptualnih metafora: POLITIKA JE RAT, POLITIKA JE SPORT, shema MORALNOG RAČUNOVODSTVA itd. Na temelju transkripata predizbornih političkih govora 2011. godine izrađen je korpus u kojemu se iskristaliziralo nekoliko političkih govornika kao tipičnih predstavnika određenih političkih opcija. Pomoću korpusa se izradila shema najučestalijih konceptualnih metafora, koje su tzv. površinske sheme dubokih okvira strogog oca i brižnog roditelja. Dihotomna slika koju predstavlja Lakoff može se primijeniti na američki politički sustav, ali je hrvatska politička arena heterogena i bez jasno razgraničenih ideoloških okvira. U diskursu predstavnika socijaldemokrata pojavio se, međutim, jasno definirani okvir odgovornog menadžera, stoga se u ovom radu namjeravamo osvrnuti upravo na razvoj tog dubokog okvira s obzirom na vremenski odmak od predizbornog diskursa, prvenstveno u diskursu Zorana Milanovića iz 2011. i tijekom 2014. godine, nakon 3 godine na vlasti. Cilj je rada metodom analize transkripata i korpusne analize konceptualnih metafora u longitudinalnom istraživanju utvrditi kolika je učestalost određenih površinskih okvira kao djelatnih konceptualnih metafora koje reflektiraju utvrđene duboke okvire. Na temelju uporabe osobnih zamjenica utvrdit ćemo koja je razina identifikacije s izrečenim, s obzirom na omjer uporabe zamjenice u prvom licu jednine i množine te uočenih općenitih, većinom nominaliziranih, metonimiziranih i objektiviziranih struktura ('bolni rezovi', 'dobar gospodar' itd.).
44
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference The analysis of deep frames in political discourse or how long is a conceptual metaphor's term? In the previously conducted research (Babić and Gradečak-Erdeljić, 2012.), which aimed to establish the existence of 'deep frames' (Lakof 1996, 2007) in the political discourse of Croatian politicians, we discovered a high frequency of conceptual metaphors such as POLITICS IS WAR, POLITICS IS SPORTS, the MORAL ACCOUNTING schema etc. The transcripts of political speeches from the parliamentary campaign in 2011 were used to create a corpus which rendered several politicians as typical representatives of specific political options. The corpus was analysed in order to create a schema of the most frequent conceptual metaphors to be accounted as surface frames of underlying deep frames such as Lakoff's Strict Father and Nurturant Parent. This dichotomous view can be applied on the American political system, but it fails in a heterogeneous Croatian political arena, which does not exhibit any clear-cut ideological borders. In the discourse of the social-democratic option, however, there arose a clearly defined frame of a Responsible Manager which we aim to elaborate on in this paper. Its development in the discourse of the social-democratic PM in the time frame between 2011 and 2014 will be analysed with an aim to use the method of transcript analysis and corpus analysis of conceptual metaphors in a longitudinal research in order to establish the frequency of specific surface frames pertaining to various deep frames. The use of personal pronouns (I,we) will serve to establish the degree of identification with the contents delivered, as well as the use of generic, mostly nominalised, metonymic and objectivised structures ('painful cuts', 'good master' etc.). ***
Ivana Grbavac i Dajana Miletić Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Bosnia and Herzegovina
Don't tweet on me! – Metaphor Power Method (MP) and Metaphor Identification Procedure (MIP) in a quantitative metaphor content analysis The aim of this paper is to check the validity of the Metaphor Power Method (MP) on the language of new media – Facebook and Twitter. The method was empirically validated in some earlier studies (De Landtsheer 2009) but there is a need for more research in order to explain profoundly the interesting trends that were found in the data. The MP is a method in cognitive semantics which consists of a quantitative metaphor content analysis. So far the emphasis has been put on political discourse, political psychology and persuasion highlighting the fact that meaning can be derived from the calculation of metaphor power in discourse. This study continues in the tradition of discursive approaches that are particulary concerned with developing methods. Furthermore it combines a quantitative (MP) and a qualitative method (MIP) with the aim of assessing the reliability of the results. Our first hypothesis is that a combination of the MP and the MIP method will give better insights into the process of collecting meaning from the count of metaphor. The second hypothesis states that the language of young adults on Facebook and Twitter will have high metaphor frequency (MF) but weak metaphor intensity (MI) scores. The affordances of online communication and their possible influence on the results will also be considered. The corpus consisted of 500 posts and tweets collected during the World Cup 2014. We calculated the metaphor power indices by multiplying the scores of the three variables: metaphor frequency (MF), metaphor intensity (MI), and metaphor content (MC). We shall try to problematize the MP itself. The results have confirmed the conclusions from the earlier studies that metaphors may indeed contribute to the level of emotionality in the discussions of important public events, public debates and promote different opinions. The potential scientific contribution of the paper is to be seen in the validation and the application of the method on new material.
45
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Nemoj meni tvitati! – metode Metaphor Power Method (MP) i Metaphor Identification Procedure (MIP) u kvantitativnoj analizi metaforijskoga sadržaja Cilj je rada provjeriti valjanost metode Metaphor Power Method (MP) na jeziku novih medija – Facebooka i Twittera. Ta je metoda empirijski već provjerena u ranijim studijama (De Landtsheer 2009) no postoji potreba za daljnjim istraživanjima kako bi se detaljnije opisali zamijećeni trendovi. MP je metoda u kognitivnoj semantici koja se sastoji od kvantitativne analize metaforijskoga sadržaja. U dosadašnjim istraživanjima naglasak je bio na političkome diskursu, političkoj psihologiji i uvjeravanju. Podcrtana je činjenica da se značenje može iščitati analizom metaforijske snage diskursa. Ova studija nastavlja tradiciju diskurzivnih pristupa koji se posebno bave razvijanjem metoda. Dalje, ona kombinira i kvantitativnu (MP) i kvalitativnu metodu (MIP) kako bi se provjerila valjanost rezultata. Naša je hipoteza da će kombiniranje ta dva metodološka postupka dati bolji uvid u proces otkrivanja značenja iz brojanja metafora. Druga je hipoteza da jezik mladih na Facebooku i Twitteru ima visoku metaforijsku frekvenciju (MF), ali slab metaforijski intenzitet (MI). Propitat ćemo i pristupačnost online komunikacije i njezin utjecaj na rezultate. Korpus se sastoji od 500 objava na Facebooku i Twitteru prikupljenih u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. Računali smo indekse metaforijske snage tako što smo množili rezultate triju varijabla: metaforijske frekvencije (MF), metaforijskoga intenziteta (MI) i metaforijskoga sadržaja (MC). Pokušat ćemo problematizirati samu metodu (MP). Rezultati su potvrdili zaključke ranijih studija – metafore zaista mogu doprinijeti razini emotivnosti u raspravama o važnim događajima te mogu promovirati različita mišljenja. Potencijalni znanstveni doprinos ovoga rada vidimo u tome što je na novom materijalu primijenjena recentna metoda te provjerena valjanost iste. ***
Christian Horn Heinrich-Heine-University Düsseldorf, Germany
How to get a grip on relationality in corpora: method, results, implications The starting point of this talk is the distinction between relational and nonrelational nouns (cf. Baker 1995, Partee 1997, Asudeh 2005, Löbner 2011). Relational nouns require a further argument which can be expressed as a possessor argument (Peter’s brother). The distinction between the two types raises a number of questions, including the following: what exactly counts as relational? On the basis on what criteria can we annotate nouns in corpora? In how far does polysemy play a role? What are the proportions of the two types in language use? If a noun is relational, does it regularly occur in a possessive construction? The goal of the first part of my talk is to address these questions and present the method and the results of an investigation of the noun type distinction that was carried out on the basis of a German corpus with about 200,000 words. The method consists of two major parts: In the first part, the noun tokens in the corpus are assigned appropriate paraphrases for the given meanings variant by consulting a dictionary. Subsequently, the annotator is provided with the meaning variants without their original context of utterance and follows a questionnaire with decision tasks to classify them as relational or nonrelational. In the second part, the annotator assigns whether the noun is used in a possessive construction or not. Once both parts have been accomplished, the results can be compared statistically. The results show that relational nouns make up about 35% percent of the nouns in the corpus but only a relatively small proportion of them are used in a possessive construction. These findings support the distinction between relational and nonrelational nouns but they also raise further questions. I will address them in the second part of the talk and also discuss implications for second language teaching.
Relationale und nichtrelationale Nomen in Korpora: Methode, Ergebnisse, Schlussfolgerungen Ausgangspunkt dieses Vortrags ist die Unterscheidung zwischen relationalen und nicht-relationalen Nomen (vgl. Baker 1995, Partee 1997, Asudeh 2005, Löbner 2011). Relationale Nomen erfordern ein weiteres Argument, welches als Possessorargument realisiert werden kann (Peters Bruder). Die Unterscheidung zwischen den zwei Typen wirft eine Reihe von Fragen auf, unter anderem die Folgenden: Was genau zählt als relational? Auf Basis welcher Kriterien können Nomen entsprechend annotiert werden? Inwiefern spielt Polysemie eine Rolle? Wie hoch sind die Anteile beider Typen in der Sprachverwendung? Wenn ein Nomen relational ist, tritt es dann auch
46
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference regelmäßig als Teil einer Possessivkonstruktion auf? Das Ziel des ersten Teils meines Vortrags ist, zu diesen Fragen eine Methode und die Resultate einer Untersuchung zu präsentieren, die auf einem Korpus des Deutschen mit etwa 200.000 Wörtern basiert. Die Methode besteht aus zwei Hauptteilen: Im ersten Teil werden den Nomentokens im Korpus zunächst Bedeutungsvarianten aus einem Wörterbuch zugeordnet. Im Anschluss folgt der Annotator einer Reihe von Entscheidungsfragen, die dazu führen, dass die jeweilige Bedeutungsvariante als relational oder nicht-relational klassifiziert wird; dabei wird dem Annotator nur die Bedeutungsvariante angezeigt, aber nicht der originäre Äußerungskontext. Im zweiten Teil wird annotiert, ob das jeweilige Nomen possessiv verwendet wird oder nicht. Wenn beide Teile abgeschlossen sind, kann eine statistische Untersuchung vorgenommen werden. Die Ergebnisse zeigen, dass relationale Nomen einen Anteil von etwa 35% aller Nomen im Korpus ausmachen, wobei nur ein relativ kleiner Anteil von ihnen auch in Possessivkonstruktionen verwendet wird. Diese Befunde unterstützen die Unterscheidung zwischen relationalen und nicht-relationalen Nomen, aber sie führen auch zu weiteren Fragen. Im zweiten Teil meines Vortrags werde ich einige davon ansprechen und auch Auswirkungen für den Zweitsprachunterricht diskutieren. ***
Antonia Jazidžija i Ivana Škevin Medicinska škola Ante Kuzmanića, Zadar / Sveučilište u Zadru
Prebacivanje kodova kao pokazatelj socijalnog i jezičnog identiteta (primjer govornika mletačkog idioma u Zadru) Istraživanja vezana za prebacivanje kodova pokazuju da je neophodno da se kodove sagleda prije svega iz sociolingvističke perspektive, točnije iz perspektive u kojoj su jezično ponašanje i upotreba vezani za govornikov socijalni identitet, kao i za aspekte govornikovog društvenog života u širem smislu (Bullock i Toribio 2009). Istraživanje se temelji na snimkama razgovora s govornicima mletačkog idioma u Zadru koje pokazuju često prebacivanje kodova između hrvatskog (čakavskog), mletačkog i talijanskog. Hipoteza je da govornici prebacuju kodove kako bi naglasili svoj dvojezični i višejezični identitet i svoju pripadnost jezičnoj i društvenoj zajednici koja je dominirala i bila na vrhuncu u Zadru polovicom prošloga stoljeća, a danas je reducirana na mali broj govornika. Osim toga, snimke pokazuju druge važne jezične aspekte, poput promjena gramatičkih i leksičkih struktura mletačkoga dijalekta. Takve jezične promjene, tipične za jezično nazadovanje, rezultat su sve rjeđe upotrebe mletačkoga idioma od strane govornika zbog činjenice da se njihovo jezično okruženje promijenilo, a zajedno s njim i jezične navike samih govornika (Schmid 2011).
Linguistic and social identity aspects of code-switching (the case of Venetian dialect speakers from Zadar) The recent studies on code-switching argue that it should be considered first and foremost from a sociolinguistic perspective, in such a way that language behaviour and use are related to speakers’ social identity and characteristics, or to the aspects of their social life in a broad sense (Bullock and Toribio 2009). The research is based on recorded interviews conducted with speakers of Zadar Venetian idiom which reveal code-switching between typologically distinct languages/dialects: Croatian-Čakavian, Venetian and Italian. The hypothesis is that speakers switch codes to underline their bi/plurilingual identity and their belonging to a speech and social community that was at its strongest during the second half of the last century whereas today it is reduced to a limited number of bi/plurilingual speakers. Beside these aspects, the recordings reveal other important aspects of code-switching, such as changes to grammatical and lexical features of the Venetian dialect, typical of language attrition. These are the result of a decreased use of the Venetian dialect by its speakers whose language habits have changed due to the changes of the overall social, cultural and linguistic context (Schmid 2011). ***
47
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Jasmina Jelčić Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Slovenia
Shared conceptual metaphors between English and Croatian and their effect on idiom learning (Young researchers' section) The facilitative effect of metaphor upon language learning has already been recognized although it remains to determine the scope of its application and the precise properties that produce its positive effects. This paper draws on the conclusions of previous studies (Boers, 2011) and partly covers the scope of a larger research on whether conceptual metaphors could be used as a primary criterion in choosing which idioms should ultimately be taught to EFL/ESL learners. A hypothesis is set forth which argues that Croatian and English idioms that stem from the shared conceptual metaphor are examples of idiomatic expressions that should take precedence in EFL/ESL curricula since they are to be learned with greater ease and are likely to facilitate the retention of other instances of L2 vocabulary. Based on a corpus study a list of 90 English idioms is formed and grouped according to the degree of conceptual motivation (greatly motivated; seemingly motivated (false friends); not motivated). Conceptual metaphors which have been identified so far are taken into account (Lakoff & Johnson, 1980; Glucksberg, 2001) and cross-compared with research into conceptual metaphors in Croatian (Hrnjak, 2006; Stanojević, 2009). Through a two-part questionnaire distributed to EFL learners (university level) previously unknown idioms to the participants were identified (Part 1) and then their definitions were attempted by the same participants once the idiomatic examples were provided in context (Part 2). The results were then cross-compared with the conceptual status of each idiom yielding the results which are in favor of accepting the hypothesis on the facilitative effect of conceptual metaphor. The study encompasses both psycholinguistic and EFL fields of study as it tries to connect the latest conclusions from the conceptual metaphor research and see whether they could be implemented within language teaching. The study sheds some light on whether conceptual metaphors could be used to aid vocabulary retention, which has only been done for some of the European languages so far (Konecny & Autelli, 2013).
Zajedničke konceptualne metafore u engleskom i hrvatskom jeziku te njihov učinak na učenje frazema (Doktorandska sekcija) Pozitivan učinak metafore na usvajanje jezika već je od ranije poznat, iako preostaje utvrditi domenu primjene metafore, kao i točna svojstva koja polučuju takav učinak. Ovaj rad polazi od rezultata ranijih istraživanja (Boers 2011) te djelomično pokriva temu šireg istraživanja o mogućnosti korištenja konceptualnih metafora kao osnovnog kriterija prilikom odabira frazema kojima bi se poučavali hrvatski učenici engleskog jezika. Postavljena je hipoteza kojom se predlaže da hrvatski i engleski frazemi koji se temelje na istoj konceptualnoj metafori trebaju imati prednost prilikom uključenja u školske kurikulume s obzirom da se usvajaju s većom lakoćom i pomažu u učenju ostalih stranih riječi. Na temelju analize korpusa sastavljen je popis od 90 frazema koji su grupirani u odnosu na stupanj konceptualne motivacije – konceptualno motivirani, prividno motivirani (lažni parovi) i konceptualno nemotivirani. Uzete su u obzir dosad utvrđene konceptualne metafore (Lakoff i Johnson 1980, Glucksberg 2001) i uspoređene s istraživanjem provedenim u hrvatskom jeziku (Hrnjak 2006, Stanojević 2009). Dvodijelnim upitnikom su se među studentima engleskog jezika na visokoškolskoj razini utvrdili frazemi nepoznatog značenja (prvi dio), a u drugom dijelu se od istih ispitanika tražila definicija nepoznatih frazema u kontekstu. Rezultati koji su uspoređeni sa stupnjem konceptualne motivacije svakog frazema upućuju na točnost hipoteze o pozitivnom učinku konceptualne metafore. Istraživanje pokriva područja poučavanja stranog jezika i psiholingvistike nastojeći povezati najnovije rezultate s područja istraživanja konceptualne metafore i vidjeti mogu li se oni primijeniti u poučavanju jezika. Istraživanje dodatno proučava mogućnost pozitivnog utjecaja konceptualnih metafora na usvajanje vokabulara, što je do sada učinjeno samo u nekim europskim jezicima (Konecny i Autelli 2013). ***
48
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Cecilija Jurčić Katunar Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Metodološke dvojbe u identifikaciji kognitivna modela boli u hrvatskome jeziku – primjer analize prikupljena korpusa autentičnih dijaloga liječnik-pacijent Kako je bol fenomenološki dostupna tek nositelju iskustva, što predstavlja prepreku objektivne kategorizacije u jezičnome mediju, želeći je učiniti dostupnom za sugovornika, pacijenti opisuju bol vrlo detaljnim i elaboriranim metaforičkim scenarijima, najčešće onima koji se odnose na neki oblik oštećivanja tijela – osiguravajući takvim utjelovljenim metonimijskim i metaforičkim profiliranjima adekvatnu imaginativnu simulaciju subjektivna iskustva za primatelja, neophodnu za razvijanje empatije. Analizirali smo jezični korpus transkripata stotinjak autentičnih dijaloga između liječnika i pacijenta snimljenih u ambulanti za liječenje boli nastojeći uočiti različite načine na koje pacijenti u dijagnostičke ili terapijske svrhe opisuju (fizičku) bol koju osjećaju – intenzitet, vrstu, način širenja, lokaliziranost u dijelovima tijela. Dinamika stvarne diskursne situacije nalaže da se uz lingvistički oblik metaforička izraza i pozadinsku konceptualnu strukturu (dvodimenzionalni model klasične kognitivne teorije metafore) u obzir uzima i komunikacijski potencijal takva izraza, pri čemu je konvencionalni, a još češće inovativni metaforički izraz ponekad relevantniji od alternativnih jezičnih izbora. Želeći rekonstruirati semantičku (opću), ali i pragmatičku (konkretnu) motivaciju metaforičkih (i metonimijskih) jezičnih konstrukcija te se služeći kombinacijom (najmanje) dviju različitih, komplementarnih teorijskih tradicija i metodoloških pristupa, s jedne smo strane induktivno (i s oprezom) pristupali uopćavanju od konkretnoga jezičnog materijala ka pojmovnim strukturama i konačno cjelovitome kognitivnome modelu / kognitivnim modelima boli, a s druge analizirali i tumačili kreativne i inovativne odmake individualnih metaforičkih ostvaraja motivirane konkretnom komunikacijskom situacijom. Kako analiza prikupljene građe još nije dogotovljena, u ovome trenutku možemo govoriti tek o naznakama rezultata koji već sada vrlo konzistentno pokazuju raskorak između pučkoga modela boli kao fenomenološki jedinstvena, cjelovita iskustva (o kakvome svjedoče spontani iskazi pacijenata) i ekspertnoga modela boli utemeljenoga na suvremenim interdisciplinarnim znanstvenim spoznajama prema kojemu je bol vrlo složen fenomen koji se sastoji od barem četiri odvojena aspekta kojima se može/treba zasebno pristupati. Upravo u njihovu usklađivanju, te u edukaciji i uklanjanju zabluda kakvima obiluje općeprihvaćen pučki model boli, vidimo moguć vrijedan doprinos boljemu razumijevanju boli, s vrlo konkretnim prednostima, kakve su primjerice unapređivanje postojećih upitnika i skala za samoprocjenu boli, ali i općenito kvalitetnija i učinkovitija komunikacija između pacijenata i medicinskog osoblja.
Methodological dilemmas in identifying a cognitive model of pain in Croatian – exemplified by analysing a corpus of authentic doctor-patient dialogues Since pain, as a phenomenon, is accessible only to the person who experiences it (which represents an obstacle to the objective categorization in the linguistic medium), when patients want to make it available to their interlocutors, they describe it with very detailed and elaborate metaphor scenarios, most often those relating to a form of body damage. Using such embodied metonymic and metaphorical definitions, they provide an adequate imaginative simulation of their subjective experience for their recipients. We have analysed a corpus of transcripts of approximately a hundred authentic doctor-patient dialogues recorded in a pain medicine clinic in an attempt to note different ways that patients use to describe – for diagnostic or therapeutic purposes – the (physical) pain they feel: its intensity, type, way of distribution, or localization in different parts of their bodies. The dynamics of an actual discourse situation requires that we take into account not only the linguistic form of the metaphorical expression and its underlying conceptual structure (the two-dimensional model of the classic cognitive theory of metaphor), but also the communicative potential of this metaphorical expression where the conventional, or, more often, the innovative metaphorical expression is sometimes more relevant than alternative linguistic choices. In order to reconstruct the semantic (general), but also the pragmatic (specific) motivation of the metaphorical (and metonymic) linguistic expressions, and using a combination of (at least) two different but complementary theoretical traditions and methodological approaches, we have, on the one hand, inductively (and cautiously) approached the generalization from the actual linguistic material to conceptual structures and, ultimately, to an integral cognitive model (or integral cognitive models) of pain. On the other hand, we have analysed and interpreted creative and innovative modifications in individual metaphorical realizations that are motivated by an actual communicative situation. Since the analysis of the collected material is not yet finished, at this moment we can only write about indications of results, which already, in a very consistent manner, show a discrepancy between the folk model of pain as a phenomenologically unique and complete experience (testified as such in patients’ spontaneous narratives) and the expert model of pain, which is founded on contemporary interdisciplinary scientific insights and which considers pain as a very complex phenomenon consisting of at least four distinct aspects that can/should be separately approached. It is precisely in their reconciliation, as well as in
49
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference education and the elimination of misconceptions abundant in the universally accepted folk model of pain, that we see a possible valuable contribution to a better understanding of pain, which could bring about very concrete benefits, such as improving the existing questionnaires and self-assessment pain scales, but also better and more effective communication between patients and health professionals in general. ***
Dunja Jutronić Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
Kognitivne i sociolingvističke metode u analizi jezične varijacije U posljednje vrijeme sve se više naglašava da bi sociolingvisti trebali uzeti u obzir teorijske postavke i metodološke pristupe iz kognitivne lingvistike (Gries 2013). Istodobno, kognitivisti se opravdavaju da su njihovi pristupi komunikaciji više psihološki, dok se sociološki aspekti zanemaruju. Tako npr. Sperber i Wilson (2012) pokušavaju ukazati na moguću interakciju između njihove teorije relevantnosti i istraživačkih programa u društvenim znanostima. U ovom prilogu predstavljam svoje istraživanje sintaktičkih varijabli u čakavskom urbanom vernakularu. Rezultati pokazuju da su neke od varijabli vrlo postojane, dok se druge gube i odumiru. Ono što je interesantno u okviru ove metodološke diskusije jest pitanje koje je objašnjenje relevantnije: jesu li su kognitivna perceptivna ograničenja ili sociolingvistički čimbenici oni koji pridonose varijaciji i konačnoj zamjeni ili nestanku određenih varijabli? U literaturi su zastupana oba mišljenja. Hollmann i Siewierska (2006) smatraju da su perceptivna primarna, dok Kerswill i Williams (2002) daju prednost društvenim čimbenicima. U članku se pokušavaju odvagnuti obostrani argumenti. Konačni prijedlog je da se sociolingvistički i kognitivni pristupi i metode povežu jer je to potencijalno najproduktivnije rješenje u objašnjenju jezične varijacije, kako na teorijskoj, tako i na metodološkoj ravni.
Combining cognitive and sociolinguistic methods in analyzing variation
There has recently been a plea for sociolinguistics to integrate both theoretical and methodological developments from cognitive linguistics (Gries 2013). But we also find apologies from cognitivists’ approach to communication of being psychological rather than sociological too. Thus Sperber and Wilson (2012) try to stress the possible interaction between their relevance theory and research programmes in the social sciences. In this paper I present my own research of syntactic variables in a Čakavian urban vernacular. The results show that some of those variables are more stable or persistant in the vernacular while others are dying out. What is of interest in the framework of this methodological discussion is which explanation is more relevant: are the cognitive perceptual constraints or rather sociolinguistic factors that contribute to variation and eventual replacement or disappearance of the variables? Both views are found in the literature. Hollmann and Siewierska (2006) argue that cognitive perceptual factors are primary, not the social ones while Kerswill and Williams (2002) give priority to the social factors. The author tries to weigh the arguments given on both sides and from the results of her own research suggests that combing sociolinguistic and cognitive approaches is potentially a beneficial solution to language variation studies at both theoretical and methodological levels. ***
50
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Daniela Katunar i Vendi Franc Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Princeton University / Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Metode identifikacije prijedložnih antonima Antonimija se u literaturi definira kao jedan od temeljnih međuleksičkih odnosa koji strukturira leksik jezika prema načelu opozicije (Lyons 1977, Cruse 1986, Charles i Miller 1989, Šarić 2007). Međutim, metode kojima se istraživači služe kako bi prikupili antonimsku građu mogu biti raznovrsne te uvelike utjecati na način na koji će ta građa biti obrađena u semantičkim analizama. Paradis i sur. (2009) tako govore o a) zadacima prosuđivanja i elicitacije antonima u govornika te b) korpusnim istraživanjima supojavljivanja antonima kao sumjerljivim metodama koje pružaju uvid u funkcioniranje antonimije na konceptualnoj i uporabnoj razini. Ti se pristupi temelje na dvama temeljnim obilježjima antonimije – kao konceptualne sveze na paradigmatskoj razini te kao konvencionalizirane uporabne sveze unutar pojedinog konstrukcijskog obrasca s različitim diskurzivnim funkcijama (Fellbaum 1995, Jones 2002, Jones i sur. 2012). Postojeće analize antonima, međutim, provode se većinom na pridjevskim, imenskim i glagolskim antonimima (v. Fellbaum 1995, Jones i sur. 2012). Stoga je svrha ovog rada usporediti i ispitati primjenjivost navedenih metoda u proučavanju prijedložne antonimije u hrvatskom jeziku. Polazeći od hipoteze o supojavljivanju antonima, Katunar (u tisku) pretraživanjem Hrvatskog nacionalnog korpusa izdvaja 26 prijedložnih antonimskih parova te ih klasificira u skupine direkcionalnih (od – do), lokacijskih (iznad – ispod) i ne-dimenzionalnih (s(a) – bez) antonima. Na temelju Katunar (u tisku) u ovom se radu predstavljaju rezultati dobiveni metodom elicitacije prijedložnih antonima, upitnikom sastavljenim od tri dijela: a) elicitacija antonimnih prijedloga (u-iz), b) elicitacija antonimnih prijedložnih fraza (u školu – iz škole) i c) elicitacija rečeničnih konstrukcija (išao je u školu – išao je iz škole). Svrha je trodijelnog upitnika ispitati jačinu antonimnih sveza na razini pojedinog leksema, fraze ili glagolsko-prijedložne konstrukcije, te ih usporediti s rezultatima korpusnog pristupa. Budući da se prijedlozi po svojim sintaktičkim i semantičkim obilježjima razlikuju od pridjeva i imenica, raspravljat će se o vrednovanju samih metoda, kao i proširiti opis prijedložne jezične građe u hrvatskome.
Identification methods of prepositional antonyms Antonymy is defined in the literature as one of the basic interlexical relations which structures the lexicon based on the principle of opposition (Lyons 1977, Cruse 1986, Charles and Miller 1989, Šarić 2007). Methods used to identify particular antonymy pairs, however, are diverse and can affect the way language data is analyzed. Thus Paradis et al. (2009) discuss a) judgement and elicitation tasks and b) corpus research of antonym co-occurence as commesurable methods which provide an insight into the workings of antonymy on the conceptual and usagebased level. These approaches are based on the two main notions about the nature of antonymy – one as conceptual relation on the paradigmatic level and the other as a convetionalized usage-based relation serving various discourse functions (Fellbaum 1995, Jones 2002, Jones et al. 2012). However, most of the extant descriptions of antonyms deal with adjective, noun or verb antonyms (e.g. Fellbaum 1995, Jones et al. 2012). Therefore the goal of this study is to compare the aforementioned methods in the investigation of prepositional antonymy in Croatian. Applying the co-occurence hypothesis on the Croatian National Corpus, Katunar (forthcoming) identifies 26 prepositional antonymy pairs and classifies them into a) directional (od – do 'from – to'), b) locational (ispod – iznad 'under – above') and c) non-dimensional (s(a) – bez 'with – without') opposites. Based on Katunar (forthcoming) the data discussed in this study is obtained by the method of elicitation, with a three-part questionnaire eliciting antonymous: a) prepositions (u – iz 'into – out off'), b) preposition phrases (u školu – iz škole 'to the school – from the school') and clauses (išao je u školu – išao je iz škole 'he went to the school – he went from the school'). The purpose of the questionnire is to determine the strenght of the antonymy relations on the level of a particular lexeme, phrase or the verb – preposition construction. Since syntactic and semantic properties of prepositions are different from those of adjectives and nouns we will evaluate the extant methodology on novel data. ***
51
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Snježana Kereković Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu
Višeznačnost u jeziku struke Predmet istraživanja je višeznačnost u jeziku struke. Višeznačnost je odnos između dvaju ili više bliskih pojmova koji imaju određena zajednička obilježja i pridružen im je isti izraz, odnosno ista riječ ima dva različita značenja ili više različitih, ali povezanih značenja (Hudeček i Mihaljević 2009: 23). Iako je višeznačnost uobičajena jezična pojava, terminolozi naglašavaju da je u idealnome nazivlju odnos između označenika i označitelja obostrano jednostran, tj. da jednome izrazu odgovara jedan pojam, kao i da jednomu pojmu odgovara jedan izraz (Hudeček i Mihaljević 2009: 24). Višeznačnost se ovdje obrađuje na leksičkoj i na sintaktičkoj razini tehničkoga engleskog jezika. Analiza je provedena na korpusu sastavljenom od primjera izlučenih iz stručnih, znanstvenih i obrazovnih tehničkih tekstova na engleskome jeziku. Na leksičkoj se razini analizira višeznačnost tehničkih naziva, odnosno oprimjeruju se različiti odnosi terminološke višeznačnosti te se potvrđuje hipoteza da se ta višeznačnost razrješuje kontekstom. Na sintaktičkoj se razini obrađuje višeznačnost u sintaktičkim odnosima unutar dvorječnih, troječnih i duljih višerječnih naziva te višerječnih sintagmi koje sadržavaju višerječne nazive. Višeznačnost dvorječnih naziva, koji se sastoje od dviju imenica, proizlazi iz ustroja tih naziva; jednostavan niz dviju imenica ne sadržava, naime, nikakvu jezičnu (gramatičku) uputnicu koja bi odredila vrstu semantičke veze između sastavnica. Problem kod trorječnih i duljih višerječnih naziva te višerječnih sintagmi, čiji su višerječni nazivi sastavni dio, činjenica je da redoslijed sastavnica u predatribuciji nije određen nekim pravilom koje bi preciziralo atributne odnose među sastavnicama. Sintaktička se višeznačnost također razrješava kontekstom, pri čemu je razumijevanje struke od velike važnosti i pomoći. Obrada višeznačnosti u tehničkome engleskom jeziku ima primjenu u prevođenju tehničkih engleskih tekstova, koji su katkada prevoditeljima ozbiljan izazov, kao i u poučavanju tehničkoga engleskog jezika na sveučilišnoj razini, jer je studente potrebno osposobiti za precizno razumijevanje tehničke informacije.
Polysemy in specialized languages The talk will deal with polysemy in a specialized language. Polysemy refers to the capacity of a word to have multiple, however, related meanings and can be defined as existence of several meanings in a single word. Although polysemy is a very common linguistic phenomenon, terminologists point out that an ideal terminology would be monosemic, i.e., a term would have only one meaning (Hudeček-Mihaljević 2009: 24). Polysemy is here analysed in the technical English language at the lexical and at the syntactic level. The corpus of texts has been extracted from English engineering textbooks and engineering professional and scientific journals. At the lexical level, polysemous technical terms are analysed and examples of different types of terminological polysemy are given. The hypothesis that the meaning of a polysemous term can be identified by context is confirmed. At the syntactic level, polysemy is analysed on multi-word lexical units: two-word terms, three-word terms and even longer multi-word terms as well as multi-word expressions that contain multi-word terms. Two-word technical terms consisting of two nouns may be polysemous due to their structure: a simple grouping of two English nouns gives no linguistic (grammatical) information about the semantic relation(s) between the elements. In case of three-word and longer multi-word terms as well as multi-word expressions that contain multi-word terms polysemy arises from the fact that the sequence of premodifying elements is not defined by any rule which would provide information about semantic relations between the elements of the expression. To solve the semantic polysemy, textual context and expert knowledge are required. The analysis of polysemy in technical English has its application in the practice of translation of technical English texts, which may present a considerable challenge, as well as in teaching technical English at the university level, because engineering students have to be able to fully understand technical information in a technical English text. ***
52
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Ana Knežević, Ida Hitrec, Martina Sekulić Sović i Ivana Simeon Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Procjena specifičnih jezičnih obilježja u shizofreniji: prikaz slučaja Semantički se deficiti smatraju osnovom kognitivnih poteškoća u shizofreniji, uključujući jezik i mišljenje. Ti se deficiti odražavaju u idiosinkratski organiziranoj semantičkoj memoriji koja osim evidentiranih jezičnih poteškoća objašnjava i deluzije, karakterističan simptom shizofrenije. Stoga je razložno što je jezik osoba koje boluju od shizofrenije zainteresirao lingviste koji su, ovisno o jezičnoj razini koju su promatrali, uočili semantičke, sintaktičke i pragmatičke deficite u toj bolesti. Najveći je broj lingvističkih istraživanja shizofrenije proveden na govornicima engleskoga jezika. Naše će istraživanje obuhvaćati studiju slučaja pacijenta, govornika hrvatskoga jezika, oboljelog od shizofrenije. Cilj je utvrditi specifična jezična obilježja s obzirom na organizaciju semantičke memorije, uporabu sintaktičkih obrazaca i upravljanje jezikom na pragmatičkoj razini u shizofreniji. U ispitivanju će sudjelovati pacijent iz Klinike za psihijatriju Vrapče, Zagreb. U predtestnoj fazi evaluirat će se klinička slika pacijenta prema kriterijama DSM-IV klasifikacije, medikamentozna terapija te sociodemografski i epidemiološki faktori. Provest će se intervju s pacijentom vrednovan primjenom ljestvice CLANG (Clinical Language Disorder Rating Scale, Chen i sur. 1996), radnog materijala prevedenog i prilagođenog za hrvatski jezik. U opsežnom intervjuu bit će prikupljeni podaci koji će se nakon snimanja transkribirati i analizirati. Očekuje se specifičan semantički deficit u pohrani ili pristupu leksičkim jedinicama te zanemarivanje konteksta i sugovornikovih potreba u konverzaciji u okviru pragmatičkog deficita. Očekuje se i pojednostavljivanje sintaktičkih konstrukcija, moguće povezano s fazom bolesti, no pretpostavlja se da će odstupanja biti veća na semantičkoj i pragmatičkoj razini za razliku od sintaktičke. Budući da ovakvo istraživanje još nije provedeno na uzorku govornika hrvatskoga jezika, bilo bi od velike važnosti za hrvatsku lingvistiku i psihijatriju: pridonijelo bi lingvističkom razumijevanju semantičkih deficita, a psihijatrijskoj bi praksi omogućilo detaljniju dijagnostiku bolesti s obzirom na ostale poremećaje.
An assessment of specific linguistic features in schizophrenia: a case study Semantic deficits are considered to be the basis of cognitive difficulties in schizophrenia, including language and thinking. These deficits manifest themselves as idiosyncratically organised semantic memory which, apart from observed linguistic difficulties, also explains delusions, a characteristic symptom of schizophrenia. Therefore, it is understandable that the language of people suffering from schizophrenia has captured the interest of linguists who, depending on the linguistic level they observed, had noticed semantic, syntactic and pragmatic deficits of that disease. Most linguistic research on schizophrenia was conducted on English speakers. Our research will encompass the case study of a schizophrenic patient, a native speaker of Croatian. The goal is to determine specific linguistic features in view of the organisation of semantic memory, use of syntactic patterns and the management of language on a pragmatic level in schizophrenia. The study will engage a patient from the Psychiatric Clinic Vrapče, Zagreb. In the pre-test phase, the following will be evaluated: the clinical image of the patient according to the criteria of the DSM-IV classification, the medicamentous therapy, as well as the sociodemographic and epidemiological factors. An interview will be held with the patient, evaluated through the CLANG scale (Clinical Language Disorder Rating Scale, Chen et al. 1996), with working materials translated and adapted to the Croatian language. In the extensive interview, data will be collected, which will be transcribed and analysed after the recording. Specific semantic deficits in storage or access to lexical units, as well as disregard of the context and the needs of the interlocutor in the conversation, within the prism of pragmatic deficits, are expected. The simplification of syntactic constructions is also expected, possibly connected to the specific phase of the disease, but it is assumed that the deviations will be larger at the semantic and pragmatic levels than at the syntactic level. Considering that a study of this type has never been conducted using a sample of Croatian speakers, it would be of great significance for both Croatian linguistics and psychiatry, as it would contribute to a linguistic understanding of semantic deficits and allow the psychiatric practice to make a more precise differential diagnosis of the disorder. ***
53
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Alenka Kocbek Pedagoška fakulteta Univerza na Primorskem, Koper, Slovenia
Exploring potential synergies between translation studies and second language acquisition The paper proposes to analyse the potential of translation in second language acquisition with a view to enhancing learners’ communicative proficiency and intercultural competence. It first presents an overview of the wavering role of translation in second language teaching: from being considered a fundamental teaching method and basic skill in the Grammar-Translation Method, having been ostracised in more recent communicative and task-based approaches to language learning to its final rehabilitation it in the last decades (c.f. Leonardi 2010, Cook 2010). It will be shown how the research into second language acquisition somehow failed to acknowledge the parallel development of translation studies as a related discipline which could provide valuable insights for enhancing second language acquisition. In this respect we will argue that translation can effectively support the development of the four traditional language skills. Moreover, we will demonstrate how some of the stances developed by translation studies can be integrated into second language teaching to design targeted scaffolding strategies. To this purpose selected approaches from translation studies (e.g. the functional approach with the skopos theory, the theories of the cultural turn, the cultureme theory, the theory of memes) will be discussed and the potential for creating synergies with SLA explored. Finally, the paper will discuss different ways in which such synergies might endorse the guidelines and principles proposed by the Common European Framework of Languages by enabling speakers to effectively communicate across language and cultural barriers.
Erforschen von potentiellen Synergien zwischen Translationswissenschaft und Zweitsprachenerwerb Der vorliegende Beitrag schlägt eine Analyse des Potentials der Translation für den Zweitsprachenerwerb vor, mit Hinblick auf die Steigerung der Kommunikationsfähigkeit und interkultureller Kompetenz der Lernenden. Zuerst wird ein Überblick der sich wandelnden Rolle der Translation im Zweitsprachenunterricht präsentiert: wie ihr Status wechselte von einer grundsätzlichen Unterrichtsmethode und Grundfertigkeit im Rahmen der GrammatikÜbersetzungsmethode bis zu ihrem Verbannen in moderneren kommunikativen und aufgabenorientierten Sprachlernmethoden und ihrer endgültigen Rehabilitation in den letzten Jahrzehnten (Leonardi 2010, Cook 2010). Es wird gezeigt, wie die Erforschung des Zweitsprachenerwerbs die parallele Entwicklung der Translationswissenschaft als einer verwandten Disziplin, die wertvolle Erkenntnisse für die Förderung des Zweitsprachenerwerbs liefern konnte, irgendwie übersah. In diesem Zusammenhang wird es argumentiert, dass Translation die Entwicklung der vier klassischen Sprachfähigkeiten effektvoll unterstützt. Ferner wird auch gezeigt, wie einige von der Translationswissenschaft entwickelte Ansätze in den Zweitsprachenunterricht integriert werden können um gezielte Scaffolding-Strategien zu entwickeln. Zu diesem Zweck werden ausgewählte Translationstheorien (z.B. die funktionalen Ansätze mit der Theorie des Skopos, die Theorien der Kulturwende, die Kulturemtheorie, die Theorie der Meme) erörtert und ihr Potential für die Entwicklung von Synergien mit dem Zweitsprachenerwerb erforscht. Abschließend wird gezeigt, wie solche Synergien die vom Gemeinsamen Europäischen Referenzrahmen für Sprachen vorgeschlagenen Richtlinien und Prinzipien verwirklichen dadurch, dass sie die Lernenden zur effektvollen Kommunikation über Sprach- und Kulturbarrieren hinweg befähigen. ***
54
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Andreja Kovačić i Goran Bubaš Fakultet organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu
Exploring links between self-regulated learning and motivation: students' experience with two types of out-of-class online activities Self-regulated learning and its connection with motivation and achievement are frequently researched in the academic context and, specifically, in foreign language learning. Instructional scenarios based on self-regulation require students to take greater responsibility for their own learning (Zimmerman, 2008), while also having the potential to promote intrinsic motivation (Ushioda, 2011). Drawing on the social cognitive theory, the research of motivation in computer-assisted language learning has also come to include learners' self-beliefs and selfawareness (Bodnar et al., 2014). Web-based instruction aimed at developing students' self-regulatory learning strategies has proven to be beneficial for the perception of their own motivation (Chang, 2005). This paper examines the hypothesis that the use of Web 2.0 technologies in a hybrid foreign language learning environment influences the relationship between intrinsic motivation and the following self-regulated learning variables: perception of self-efficacy, perception of personal goal-setting and perceived effort. Participants in our study were students enrolled in a university English for Special Purposes course. The experimental group was engaged in out-of-class collaborative online activities using a learning management system (LMS Moodle) as well as Web 2.0 tools. The control group also used the LMS Moodle, but instead of Web 2.0 technologies only the conventional word processor (MS Word) was employed. Self-report scales for the measurement of students' self-regulated learning and motivation were administered at the end of the course. The results of our study indicate a positive correlation between students' intrinsic motivation and self-regulated behaviour in performing out-of-class activities in both groups of respondents. However, no significant difference was found between the experimental and control group regarding the examined variables, which leads to the conclusion that in hybrid foreign language learning instruction the use of Web 2.0 technologies in out-of-class activities does not significantly stimulate selfregulatory learning practices in comparison with the use of conventional word-processing tools.
Uloga samoreguliranog učenja i njegova povezanost s motivacijom: Percepcija studenata o provođenju izvannastavnih online aktivnosti Samoregulirano učenje te njegova povezanost s motivacijom i uspjehom u učenju česta su tema istraživanja u kontekstu akademske nastave i poučavanja stranoga jezika. Didaktički pristupi temeljeni na samoregulaciji zahtijevaju od učenika veću odgovornost za vlastiti proces učenja (Zimmerman 2008), a mogu pridonijeti i poticanju intrinzične motivacije (Ushioda 2011). U istraživanjima računalno podržanog učenja stranoga jezika, u okviru sociokognitivne teorije, motivacija se, između ostaloga, razmatra u vezi s uvjerenjima učenika o samima sebi te njihovom percepcijom vlastitih sposobnosti (Bodnar i sur. 2014). Pokazalo se da online poučavanje koje je usmjereno razvoju učeničkih samoregulacijskih strategija povoljno utječe na njihovu procjenu osobne motivacije za učenje (Chang 2005). U ovom radu ispituje se hipoteza da hibridni uvjeti poučavanja stranoga jezika uz uporabu tehnologija 2.0 utječu na povezanost intrinzične motivacije sa sljedećim varijablama vezanim uz samoregulirano učenje: percepcijom samoefikasnosti, percepcijom postavljanja osobnih razvojnih ciljeva te percepcijom uloženog truda. Sudionici u istraživanju bili su studenti upisani na sveučilišni kolegij engleskog jezika struke koji su prema jezičnom predznanju bili ravnomjerno podijeljeni u eksperimentalnu i kontrolnu skupinu. Ispitanici iz eksperimentalne skupine izvodili su izvannastavne suradničke online aktivnosti primjenom sustava za upravljanje e-učenjem (Moodle), kao i tehnologija 2.0. Ispitanici iz kontrolne skupine za izvannastavne aktivnosti putem sustava Moodle koristili su samo konvencionalan alat za obradu teksta (MS Word). Na kraju semestra proveden je anketni upitnik za samoprocjenu intrinzične motivacije te varijabli vezanih uz samoregulirano učenje. Istraživanjem je utvrđena pozitivna korelacija između intrinzične motivacije i samoreguliranog učenja u provedbi izvannastavnih online aktivnosti i to u obje skupine ispitanika. Međutim, nisu pronađene značajne razlike između eksperimentalne i kontrolne skupine imajući u vidu promatrane varijable te je moguće zaključiti da, kada je riječ o hibridnoj nastavi stranoga jezika, uporaba tehnologija 2.0 u izvannastavnim aktivnostima ne pridonosi značajnije poticanju samoreguliranog učenja u odnosu na uporabu konvencionalnih alata za obradu teksta. ***
55
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Marijana Kresić i Mia Batinić Sveučilište u Zadru
Opis modalnih čestica i njihovih funkcionalnih ekvivalenata u njemačkome, hrvatskome i engleskome jeziku: metodološka i leksikografska pitanja Cilj je ovoga rada predstaviti model za kontrastivni opis značenja modalnih čestica i njihovih funkcionalnih ekvivalenata te se osvrnuti na moguće metodološke probleme koji se pojavljuju u analizi njihove funkcije. Jezici koji se uzimaju u obzir jesu njemački, hrvatski i engleski. Modalne čestice predstavljaju jasno definiranu funkcionalnu kategoriju riječi u nekim germanskim i slavenskim jezicima, poput njemačkoga jezika (primjerice aber, auch, bloß, denn, doch, gleich, eben, ja, nur, schon) i hrvatskoga jezika (pa, ma, ta, daj, eto, li, nego, ono), dok njihovi funkcionalni ekvivalenti u engleskom jeziku pripadaju kategoriji pridjeva (then, just), uzvika (oh, boy), frazeoloških izraza (on earth, you know, but of course) i drugima. Sljedeći primjeri prikazuju uporabu modalnih čestica. Njem.: Wie hat er das nur/bloß gemacht? Hrv.: Kako li je uspio to napraviti? Iako modalne čestice ne postoje u svim jezicima, u ovome će se radu argumentirati da se njihova funkcija može smatrati univerzalnom. Pri opisivanju modalnih čestica pojavljuju se metodološki problemi, primjerice zbog nedostatka odgovarajućih korpusa govorenog hrvatskog jezika, kao i zbog složenog relacijskog aspekta njihova značenja, tj. modalne čestice povezuju iskaz u kojem se pojavljuju s pragmatičkim kontekstom (npr. Diewald i sur. 2009: 196–199, Diewald 2007: 134). Model koji se predlaže za semantički opis modalnih čestica i njihovih funkcionalnih ekvivalenata razvijen je na temelju korpusne analize uzimajući u obzir pragmatički kontekst, vrstu rečenice u kojoj se modalna čestica pojavljuje, govorni čin koji se ostvaruje te njezina morfosintaktička obilježja. Nadalje, u radu će se raspraviti o uporabi predstavljenog modela u kontrastivnom leksikonu modalnih čestica koji je, između ostaloga, namijenjen učenicima njemačkoga i hrvatskoga kao inih jezika.
The description of modal particles and their functional equivalents in German, Croatian and English: methodological and lexicographic issues The aim of the paper is to present a model for the cross-linguistic description of the meanings of modal particles (MPs) and their functional equivalents, as well as to address possible methodological problems in the analysis of their function. The languages taken into account are German, Croatian and English. MPs constitute a clear-cut functional class in some Germanic and Slavic languages, such as German (e.g. aber, auch, bloß, denn, doch, gleich, eben, ja, nur, schon) and Croatian (e.g. pa, ma, ta, daj, eto, li, nego, ono), while their functional equivalents in English belong to the category of adverbs (e.g. then, just), interjections (oh, boy), phraseological expressions (on earth, you know, but of course), and others. The following examples show the use of MPs: Ger. Wie hat er das nur/bloß gemacht? Cro. Kako li je uspio to napraviti? ('How on earth did he manage to do that?') While MPs do not appear in all languages, we argue that their function can be considered as universal. Methodological difficulties in describing MPs arise because of the lack of suitable corpora of spoken Croatian, for example, and from the complex relational aspect of their meaning, i.e. MPs relate the utterance in which they occur to the pragmatic context (cf. Diewald et al. 2009: 196–199, Diewald 2007: 134). The model proposed for the semantic description of MPs and of their functional equivalents was developed on the basis of a corpus analysis, taking into account the respective pragmatic context, the sentence type in which an MP occurs, the speech act that is performed, as well as its morphosyntactic properties. Finally, the use of this descriptive model in a contrastive a modal particle lexicon designed for the purpose of language learning is discussed. ***
56
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Arijana Krišković i Sandra Tominac Coslovich Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci / Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Frequency and type of hedging devices in medical research articles in English: a corpusbased study Scientific language is considered to be objective and explicit. However, many sentences in scientific research articles are not categorical propositions. Scientific authors prefer to avoid being exact about a scientific claim because of possible inaccuracy of their knowledge. They present their research results and conclusions cautiously and with uncertainty. In doing so, they use tentative language or hedging devices to express their commitment to the proposition. The definition and taxonomy of hedging in academic writing are not clearly determined. Among others linguists, Salager-Meyer (1994), Hyland (1998) and Crompton (1997) offer their definitions and taxonomy of hedges. In this paper we explore the frequency and types of hedging devices in medical research articles. For that purpose, 10 medical research articles in English were selected and the Results and Discussion sections were analyzed. The analysis was based on Crompton's (1997) functional definition and proposed taxonomy of hedges in academic writing. In order to evaluate the role of hedging devices in medical research articles, we applied a combination of methodological approaches, i.e. methodology borrowed from the field of corpus linguistics, manual analysis and introspection-driven research. The results of the analysis regarding the frequency of hedging devices show that hedging is an essential feature of academic writing and a convention in successful communication in medicine. All types of hedged propositions, as characterized by Crompton (1997), were present in our corpus but with different occurrence. Furthermore, the authors also attempted to reveal a pragmatic function of specific types of hedges. Based on Hyland's (1995, 2005) classification of the three main functions that hedges serve, three types of hedges were also distinguished in our corpus: 1. types which express possibility rather than certainty (modals used epistemically, clauses relating to the probability, sentence adverbials relating to the probability), 2. types of hedges which are related to the attenuation of facts rather than a categorical proposition (sentences with copulas other than be), and 3. hedges used to show deference or scientific modesty rather than confidence (author's responsibility for the hypothesis). We can conclude that hedging is a common feature of academic writing and mastering its use contributes to successful scientific communication particularly to non-native speakers of English.
Učestalost i vrste jezičnog ograđivanja u medicinskim znanstvenim člancima na engleskom jeziku: korpusno istraživanje Znanstveni jezik smatra se objektivnim i eksplicitnim. Međutim, mnoge rečenice u znanstvenim člancima nisu kategoričke propozicije. Autori znanstvenih članaka ponekad ne navode čvrste stavove o svojim znanstvenim tvrdnjama zbog mogućih netočnosti u istraživanju. Svoje znanstvene rezultate i zaključke iznose oprezno i uz određenu dozu nesigurnosti. U takvim situacijama koriste provizorne jezične izraze ili sredstva jezičnog ograđivanja kako bi izrazili svoju povezanost s propozicijom. Definicija i taksonomija jezičnog ograđivanja u akademskom pisanju nisu jasno određeni. Neki lingvisti, primjerice Salager-Meyer (1994), Hyland (1998) i Crompton (1997) predložili su svoje definicije i taksonomije sredstava jezičnog ograđivanja. U ovome radu autori su istražili učestalost i vrste sredstava jezičnog ograđivanja u medicinskim zananstvenim člancima na engleskom jeziku. U tu svrhu odabrano je 10 medicinskih znanstvenih članaka u kojima su posebice analizirani dijelovi koji se odnose na rezultate i diskusiju. Analiza je temeljena na Cromptonovoj (1997) funkcionalnoj definiciji i taksonomiji jezičnog ograđivanja u akademskom pisanju. Prilikom analiziranja sredstava jezičnog ograđivanja u medicinskim znanstvenim člancima na engleskom jeziku primijenjeno je nekoliko metodoloških pristupa. Naime, metode preuzete iz korpusne lingvistike nadopunjavane su manualnom analizom tekstova te metodom introspekcije. Rezultati provedene analize upućuju na to da je upotreba jezičnog ograđivanja jedna od bitnih karakteristika akademskog pisanja i zapravo konvencionalni način izražavanja svojstven uspješnoj komunikaciji u medicini. Sve vrste sredstava jezičnog ograđivanja prema Cromptonovoj (1997) klasifikaciji bile su prisutne u prikupljenom korpusu, ali s različitim učestalošću. Pored čestotne analize autori su pokušali otkriti i pragmatičku funkciju pojedinih vrsta ograđivanja. Na temelju Hylandove klasifikacije funkcija sredstava jezičnog ograđivanja (Hyland 1995, 2005) autori su u analiziranom korpusu izdvojili tri vrste jezičnog ograđivanja: 1. vrste koje više izražavaju mogućnost nego sigurnost (epistemički upotrijebljeni modalni glagoli, rečenice koje izražavaju vjerojatnost, rečenični prilozi koji izražavaju vjerojatnost), 2. vrste jezičnog ograđivanja koje više izražavaju ublažavanje činjenica nego kategoričke propozicije (rečenice s kopulama koje ne uključuju glagol biti) i 3. jezično ograđivanje koje pokazuje znanstvenu skromnost, a ne preveliku samouvjerenost (rečenice koje pokazuju autorovu odgovornost za hipotezu). Zaključno možemo reći da je jezično ograđivanje učestala karakteristika akademskog pisanja i svladavanje njene uporabe doprinosi uspješnoj znanstvenoj komunikaciji, što se posebice odnosi na neizvorne govornike engleskog jezika.
57
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Jelena Kuvač Kraljević, Gordana Hržica, Marina Olujić, Lana Kologranić Belić, Nevena Padovan i Marijan Palmović Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Metodologija uzorkovanja specijaliziranih govornih i pisanih korpusa jezika odraslih govornika Uloga jezičnih korpusa u suvremenoj je lingvistici nedvojbena i dobro dokumentirana. Ekološka vrijednost korpusnih istraživanja sastoji se u dohvatu osnovnih spoznaja o jeziku u stvarnoj uporabi, preciznije, mogućnosti dohvata dokumentiranih podataka o čestotnosti i distribuciji riječi i struktura, varijacijama i kontekstualnim obrascima (Pusch 2006). S povećanjem istraživanja zasebnih skupina govornika javlja se i sve veća potreba za specijaliziranim korpusima. Takvi korpusi oblikuju se ograničavanjem uzorkovanja na interesnu skupinu (primjerice djeca, dvojezični govornici...) ili vrstu uzorka (primjerice uzorci različitih razina složenosti), a mogu se podijeliti na govorne i pisane korpuse (Kennedy 1998). Pri tome je riječ o manjim zbirkama tekstova koji nisu prikladni za primjenu bilo kakve kvantitativne metodologije. Primjerice, postojeći veći korpusi pisanog jezika osoba s disleksijom obuhvaćaju 12 000 pojavnica (Pedler 2007), a manji oko 1000 pojavnica (Rello i Llisterri 2012). Pri prikupljanju specijaliziranih pisanih korpusa nameću se brojna metodološka pitanja kao što su odabir vrste tekstova, način unosa teksta, vrsta ortografije, osobine komunikacijske situacije i slično. U sklopu dvaju projekata Laboratorija za psiholingvistička istraživanja nastaju dva specijalizirana korpusa. Jedan je Hrvatski korpus govornog jezika odraslih govornika (HOG), a drugi Korpus pisanog jezika osoba s jezičnim poremećajima (KJOP). Strukturu HOG-a čine jezični uzorci prikupljeni u spontanoj komunikaciji dviju ili više osoba. Posebna se pozornost pridaje vertikalnom i horizontalnom dijalektalnom opisu i ujednačavanju uzoraka. KJOP se sastoji od uzoraka pisanog jezika nastalih na temelju unaprijed strukturiranih elicitirajućih materijala različitog stupnja formalne složenosti. Elicitirajući su materijali prilagođeni trima dobnim skupinama, djeci te mlađim i starijim odraslim govornicima. Oba su korpusa u procesu jezičnog uzorkovanja, a obuhvaćat će između sto i tristo uzoraka govornog jezika (HOG) te između 300.000 i 200.000 pojavnica pisanog jezika (KJOP). U radu će se govoriti o razrješenju metodoloških pitanja koja prethode uzorkovanju, prvenstveno o odabiru načina uzorkovanja, kontroli izvanjezičnih čimbenika te oblikovanju materijala za uzorkovanje.
Sampling methodology of specialized spoken and written adult speakers corpora The role of language corpora is highly acknowledged and well documented in contemporary linguistics. The ecological value of the corpus based research lies in its capacity to capture basic knowledge on language in its real usage; more precisely, in the ability to provide data on the frequency and distribution of words, structures, variations and contextual patterns (Pusch, 2006). As the interest in research of special population groups increases, the need for specialized corpora grows as well. Specialized language corpora are formed by constraining the sample to a relevant group (e. g. children, bilingual speakers) or to a relevant kind of samples (e. g. samples of different levels of complexity). Generally, these corpora are divided into spoken and written corpora (Kennedy, 1998). Often these are just small collections of texts that are not adequate for the application of any quantitative methodology. For example, the existing large corpus of individuals with dyslexia comprises 12,000 tokens (Pedler, 2007), and the smaller around 1,000 tokens (Rello and Llisterri, 2012). Some methodological questions are common to both spoken and written corpora, but some are unique for the type of the corpus (regarding e.g. the sort of the texts chosen, input options, orthographic type). Two specialized corpora are being built within two projects that have been carrying out in the Laboratory for Psycholinguistic Research. One is the Croatian Adult Spoken Language Corpus (CASLC) and the other is the Language Impairment Written Language Corpus (LIWLC). Data samples for CASLC are collected in spontaneous communication between two or more persons. A special emphasis is on vertical and horizontal dialectal description and unification of the samples. LIWLC consists of written language samples formed on the structured eliciting materials of various degrees of formal complexity. The eliciting materials are customized for three age groups, children, young and old adults. Both corpora are currently in the sampling phase. The aim is to collect between one and three hundred spoken language samples (CASLC) and between 300,000 and 200,000 written language tokens (LIWLC). In this work some methodological questions prior to sampling will be discussed, primarily regarding the choice of the sampling method, control of the extra-linguistic factors and the materials used for sampling. ***
58
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Mijo Lončarić Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb
Istraživanje jezika hrvatske manjine metodom lingvističke geografije, posebno u okviru Općeslavenskoga lingvističkoga atlasa (OLA) Iznose se primijenjene metode i pregled istraživanja hrvatskoga jezika kao manjinskoga jezika u kontaktu sa srodnim i nesrodnim jezicima sredine (njemački, mađarski, rumunjski, talijanski, srpski, slovenski, slovački, češki.) Neki isti ili slični govori istraživani su za Općeslavenski lingvistički atlas (OLA) početkom druge polovice 20. st. te za Hrvatski jezični atlas (HJA) krajem 20. i početkom 21. st. Hrvatska manjina živjela je ne samo u kontaktu s različitim jezicima, nego i u zemljama različitoga društveno-političkoga uređenja u kojima su odnosi prema manjini bili različiti (afirmativni i negativni). U Gradišću (Austrija i susjedni krajevi) u upotrebi je i poseban književni jezik. Nakon 1990. mijenjaju se društveni uvjeti u nekim zemljama, ali je i status jezika manjine promijenjen zbog smanjenja broja govornika, od situacije kada je hrvatski jezik bio normalno sredstvo opće komunikacije u zajednici, do stanja da je on postao „strani jezik“ djeci manjine, gdje je čest izbor između engleskoga jezika i hrvatskoga jezika u korist engleskoga jezika. U nekoliko mjesta informanti su bili jedini živi govornici jezika (npr. u Senandriji – Szentendre). Istraživalo se metodom ciljanoga intervjua,s jednakim upitnicima. U novije vrijeme istraživanje se snimalo i diktafonom. U nekim slučajevima bio je potreban suradnik prevoditelj, posebno za leksik, ako istraživač nije znao jezik sredine (mađarski, rumunjski). Kod drugotnoga istraživanja govora (OLA + HJA) istraživala se a) razlika u socijalnom (političkom, mjesnom, obiteljskom) okruženju te generacijskoj i obrazovnoj razlici između dvaju istraživanja (pola stoljeća) i b) promjene u jezičnoj strukturi u tom razdoblju: fonetskofonološkoj (izgovor fonema, glasa i naglaska), gramatičkoj (morfološkoj i tvorbenoj) i leksičkoj. Stariji poseban razvoj jezika u dijaspori, autohton ili kao rezultat interferencije, uglavnom je već bio poznat, osim u govorima koji prije nisu bili istraživani (npr. kajkavski govor u rumunjskom i vojvođanskom Banatu).
Die Erforschung der Sprache der kroatischen Minderheiten mit besonderer Berücksichtigung des Slawischen Sprachatlasses In diesem Beitrag wird ein Überblick über die Erforschung des Kroatischen als Minderheitssprache gegeben. Darüber hinaus werden die angwandten Forschungsmethoden dargestellt, die der Tatsache Rechnung tragen, dass die verschiedenen Varietetäten des Kroatischen als Minderheitssprache in Kontakt mit genetisch verwandten (Serbisch, Slowenisch, Slowakisch, Tschechisch) und unverwandten Sprachen (Deutsch, Ungarisch, Rumänisch, Italienisch) kamen. Die jeweiligen kroatischen Auslandsmundarten wurden seit der Mitte des 20. Jahrhunderts für den Slawischen Spachatlas (OLA) und seit dem Ende des 20. Jahrhunderts und für den Kroatischen Sprachatlas (HJA – Hrvatski jezični atlas) untersucht. Die kroatische Minderheit lebte in Staaten mit unterschiedlichen politischen Systemen, wobei ihr jeweiliger kulturpolitischer Status verschieden war. Die burgenländischen Kroaten hatten auch eine eigene Literatursprache. Nach 1990 änderten sich gesellschaftliche Umstände in einigen dieser Staaten. Der Status des Kroatischen als Minderheitssprache veränderte sich auch wegen der immer kleiner werdenden Sprecherzahl, indem Kroatisch als inderheitssprache von einer, in der gesamten Minderheit gesprochenen Alltagssprache zu einer „Fremdsprache“ für Kinder wurde; dabei genoss oft das Englische als Fremdsprache ein höheres Ansehen. In einigen Ortschaften waren die Informanten die einzige Sprecher des Kroatischen, wie z.B. im Szentendre. Die untersuchten Mundarten wurden mithilfe ein und desselben Fragebogens erforscht, wobei in letzter Zeit auch Tonaufnahmen gemacht wurden. In einigen Fällen war ein Übersetzer nötig, besonders bei der Erfoschung des Wortschatzes. Bei der zweiten, wiederholten Erforschung derselben Mundarten (OLA + HJA) fokussierte man die stukturellen Unterschiede, die in der Zeit zwischen zwei Untersuchungszeitpunkten (ein halbes Jahrhundert) entstanden, und zwar auf der phonetischphonologischen, grammatischen und lexikalischen Ebene. Die ältere Sprachentwicklung in der Diaspora (eine eigenständige oder wegen der Interferenz mit den Umgebungssprachen) war im Grunde genommen schon früher bekannt. Eine Ausnahme davon sind die früher nicht erforschten Mundarten, wie z.B. die kajkawische Mundart im rumänischen und Vojvodina-Banat. ***
59
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Antonia Luketin Alfirević Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
Slika žene i muškarca u hrvatskoj i talijanskoj frazeologiji Rodno obilježeni frazemi sastavni su dio frazeološkog fonda svakog jezika. Pri stvaranju višeslojne slike pripadnika obaju spolova na frazeološkoj se razini jezika preslikavaju društveno i kulturološki uvjetovane predodžbe i stereotipi o karakteristikama žena i muškaraca, tipičnim obrascima njihova ponašanja, kao i rodnim ulogama koje im nameće društvo u kojem žive. Rodno obilježeni frazemi do sada nisu bili predmetom kontrastivnog frazeološkog istraživanja hrvatskog i talijanskog jezika, a osim u radovima Anite Hrnjak nisu zabilježena ni rodno orijentirana frazeološka istraživanja hrvatskoga jezika. U radu se analiziraju frazemi čije se sastavnice ili značenje odnose na ženski, odnosno na muški spol, a prikupljeni su iz talijanskih i hrvatskih općih i frazeoloških rječnika. Cilj je rada objasniti pozadinsku sliku frazema hrvatskog i talijanskog korpusa te utvrditi u kojoj je mjeri ta pozadinska slika motivirana određenim rodnim stereotipima. Također, kroz usporedbu i analizu frazema dvaju prikupljenih korpusa utvrđuju se sličnosti i razlike između hrvatskih i talijanskih rodno obilježenih frazema. Nadalje, smatrajući važnim ne samo opis frazeološke građe već i analizu njene upotrebe, u radu se donose primjeri frazema nađeni u Hrvatskom nacionalnom korpusu (HNK) za hrvatski jezik te u korpusu pisanog talijanskog jezika CORIS/CODIS. Analizom je utvrđeno kako se konceptualizacija žene i muškarca na frazeološkoj razini hrvatskog i talijanskog jezika uglavnom temelji na rodno obilježenim predodžbama i stereotipima, što je rezultiralo brojnim međujezičnim podudarnostima u ovom segmentu frazeologije hrvatskog i talijanskog jezika. Tako se primjerice snaga u oba jezika povezuje s muškim spolom (jači spol – sesso forte), dok se ljepota i krhkost smatraju osobinama ženskog spola (ljepši spol – il bel sesso).
The image of man and woman in Croatian and Italian phraseology Gender-marked idioms create an integral part of the phraseological fund of each language. Multi-layered images of both sexes at the level of idiomatic expressions reflect socially and culturally conditioned perceptions and stereotypes, along with typical patterns of behavior as well as gender roles imposed by the society. Gendermarked idioms have not been subject of Croatian-Italian phraseological contrastive research, and, apart from works of Anita Hrnjak, there were no gender-oriented studies of Croatian idioms. This paper analyzes the expressions whose constituents or meanings are related to female or male sex and they were collected from Italian and Croatian general and idiom dictionaries. The aim of this paper is to explain background images of Croatian and Italian corpora of idioms and to determine the extent to which these background images are motivated by certain gender stereotypes. Also, through the comparison and the analysis of Croatian and Italian corpora we try to determine similarities and differences between Croatian and Italian gender-marked idioms. Furthermore, as idiom use is of equal importance as its description, this paper presents examples of idioms found in the Croatian National Corpus (HNK) and in a corpus of written Italian (CORIS / CODIS). The analysis shows that the conceptualization of women and men at the level of idioms in Croatian and Italian is motivated by genderbased perceptions and stereotypes which has resulted in a number of correspondences in this segment of Croatian and Italian phraseology. For example, "power" in both languages is associated with male gender (the stronger gender - il sesso forte), while "beauty" and "fragility" are generally ascribed to female gender (the fairer gender - il bel sesso). ***
60
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Anna Martinović Sveučilište u Zadru
L2 motivation and L2 anxiety among non-language university majors Research has shown that second language (L2) motivation plays a significant role in the language learning process. In addition, studies indicate that L2 anxiety is an important influence on both L2 motivation and L2 learning. In Croatia, few studies have focused on the relationship between L2 motivation and L2 anxiety in learning English among non-language university majors since the introduction of the Bologna process. Specifically, L2 motivation within Dörnyei's (2005) L2 Motivational Self System (L2MSS), causal attributions, as well as other variables with regard to L2 anxiety needs to be examined. The major aim of this paper was to investigate the relationship between L2 motivation variables and L2 anxiety. The sample included 543 first year non-language majors from various fields of study. Data was gathered by means of a three-part questionnaire which was administered at the beginning of the academic year during regular English classes. Descriptive analyses showed a moderate level of L2 anxiety among students. Correlation analyses indicated that L2 anxiety was negatively correlated to a self-concept relating to ideal L2 self (an intrinsic type of L2 motivation), length of studying English, final English high school grades, intended effort, L2 interest, and the causal dimensions of stability and controllability. Conversely, L2 anxiety was positively correlated with gender, and a self-concept associated with ought-to L2 self and instrumentality-prevention (extrinsic types of L2 motivation). Multiple regression analyses showed that the following variables were significant predictors of L2 anxiety: ideal L2 self, gender, length of studying English, instrumentality-prevention, and ought-to L2 self. Follow-up qualitative analyses need to be carried out in order to provide a more precise explanation of these findings. The results could have important implications for teaching English at the university level.
Inojezična motivacija i inojezična anksioznost među studentima nefiloloških studija Istraživanje je pokazalo da inojezična motivacija igra značajnu ulogu u procesu učenja jezika. Osim toga, studije pokazuju da inojezična anksioznost ima važnog utjecaja kako na motivaciju, tako i na učenje inog jezika. U Hrvatskoj se malo studija fokusiralo na odnos između inojezične motivacije i anksioznosti u učenju engleskog jezika među studentima nefiloloških studijskih grupa od kada je uveden Bolonjski proces. Posebno bi se trebala ispitati motivacija inoga jezika unutar Dörnyeiovog (2005) Inojezičnog motivacijskoga sustava pojmova o sebi (engl. L2 Motivational Self System – L2MSS), kauzalne atribucije, kao i drugih varijabli u odnosu na inojezičnu anksioznost. Glavni je cilj ovog rada bio ispitivanje odnosa između varijabli inojezične motivacije i anksioznosti. Uzorak je uključio 543 studenta nefiloloških studijskih grupa. Podaci su skupljeni putem trodijelnog upitnika koji su studenti ispunili na početku akademske godine za vrijeme redovite nastave engleskog jezika. Deskriptivna analiza pokazala je umjerenu razinu inojezične anksioznosti među studentima. Korelacijska analiza pokazala je da inojezična anksioznost ima negativnu korelaciju s pojmom o sebi u odnosu na idealno inojezično ja (engl. ideal L2 self), duljinom učenja engleskog jezika, završnom ocjenom iz engleskog u srednjoj školi, namjerom ulaganja truda, interesom za engleski jezik i kauzalnim dimenzijama stabilnosti i kontrolabilnosti. Nasuprot tome, inojezična anksioznost ima pozitivnu korelaciju sa spolom i pojmom o sebi vezano uz očekivano inojezično ja (engl. ought-to L2 self) i instrumentalnost-prevenciju (engl. instrumentality-prevention), odnosno ekstrinzične tipove inojezične motivacije. Analiza višestruke regresije pokazala je da su sljedeće varijable značajni prediktori inojezične anksioznosti: idealno inojezično ja, spol, duljina učenja engleskog jezika, instrumentalnost-prevencija, i očekivano inojezično ja. Provedba popratne kvalitativne analize mogla bi dati preciznije objašnjenje ovih nalaza. Rezultati bi mogli imati važne implikacije za nastavu engleskog jezika na sveučilišnoj razini. ***
61
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Mihaela Matešić i Danijela Marot Kiš Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Doprinos analize teksta i diskursa pragmalingvističkim razmatranjima: O jednome tipu uljudnosti u govorenome diskursu Riječi koje utječu na jasnoću i određenost iskaza u lingvističkom je smislu identificirao George Lakoff 1972. godine te ih nazvao „hedges“. Iako je njegovo određenje takvih riječi bilo usmjereno na semantičku razinu (ograničavanje stupnja pripadnosti kategoriji), na zasadama njegove analize kasnija su pragmalingvistička istraživanja počela upotrebljavati taj termin u proširenom značenju: ne vezuju ga više samo za semantičke pojave, nego i pragmalingvističke. Pragmalingvistika ih je naime prepoznala i kao izraze koji ublažavaju usmjerenost iskaza na sugovornika, tj. koji u interpersonalnoj komunikaciji služe kao strategije uljudnosti, tj. u okviru teorije uljudnosti o njima se govori kao o izrazima koji služe za umanjivanje činova koji prijete obrazu/FTA (Brown i Levinson 1987). Primjerice, zamjena iskaza „Pogriješili ste“ iskazima „Mislim da ste pogriješili“ / “Čini (mi) se da ste pogriješili“ / “Rekao bih da ste pogriješili“ i sl. pripada strategiji uljudnosti koja je postignuta uporabom izraza koji se svrstavaju u hedges. Za takve se potrebe rabe najrazličitija jezična sredstva, od pojedine riječi do čitavih sintaktičkih struktura (pa i prozodijskih), a u tekstu se pojavljuju bilo samostalno („Rekao bih da ste pogriješili“) bilo skupno („Rekao bih da ste možda, da tako kažem, pogriješili). Kako se potreba za strategijama uljudnosti pojavljuje u komunikaciji i kako se uljudnost oslanja na kontekst, identificiranje jezičnih sredstava kojima se ona postiže mora počivati na metodi analize teksta i diskursa. U radu se metodom analize teksta i diskursa identificiraju primjeri hedgea u javnome govorenom diskursu. Pokazuje se također kako se rezultati analize teksta i diskursa mogu primijeniti na pragmalingvistička razmatranja.
Contribution of text and discourse analysis to pragmalinguistics: on a type of politeness in spoken discourse George Lakoff (1972) identified words that influence the clarity and specificity of utterance in the linguistic sense and called them “hedges“. Although his definition of such words was oriented primarily towards the semantic level (belonging to a certain category), his analysis resulted in pragmalinguistics beginning to use his term in a broader sense: it is no longer associated just with semantic phenomena, but also with pragmalinguistic phenomena. Pragmalinguistics has recognized these phenomena as expressions that attenuate the directedness of the utterance towards the interlocutor, that is, that serve as strategies of politeness in interpersonal communication. Within the framework of politeness theory they are discussed as expressions that attenuate face-threatening acts/FTAs (Brown and Levinson, 1987). For example, replacing the expression “Pogriješili ste“ (‘You have made a mistake’) by “Mislim da ste pogriješili“/“Čini (mi) se da ste pogriješili“/“Rekao bih da ste pogriješili“ (‘I think you might have made a mistake’/’It would appear you might have made a mistake’/’I'd say you might have made a mistake’) etc. belongs to the politeness strategy that has been realized with the help of expressions that are classified as “hedges“. To achieve this effect, various linguistic means are used – from individual words to entire syntactic structures (even prosodic structures) – and they can either appear on their own (“Rekao bih da ste pogriješili“ ‘I’d say you might have made a mistake’) or as a group (“Rekao bih da ste možda,da tako kažem, pogriješili” ‘I’d say that you might have, if I may put it in such terms, made a mistake’). Since the need for politeness strategies arises in communicative acts and since politeness is context dependent, identification of the means by which it is achieved should be based on the methods of text and discourse analysis. We also show how the results of text and discourse analysis can be applied to pragmalinguistic research. ***
62
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Darko Matovac Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Kognitivnolingvistički pristup poučavanju glagolskih prefiksa u hrvatskom kao inom jeziku Glagolskim prefiksima u posljednje vrijeme posvećeno je dosta pozornosti, posebice u okvirima kognitivne lingvistike (npr. Belaj 2008, Šarić 2014 ili Brala-Vukanović i Rubinić 2011) koja je teorijski okvir i ovoga rada. Nasuprot tome, upotreba prefigiranih glagola predstavlja velik problem neizvornim govornicima hrvatskog i nakon više godina učenja. Pretpostavka je ovoga rada da bi primjena spoznaja kognitivne lingvistike na poučavanje glagolskih prefiksa trebala olakšati ovladavanje njihovom upotrebom. Prvi je cilj rada na temelju sto najčešćih glagola prefigiranih glagolskim prefiksom s- opisati njegovu značenjsku mrežu (manje učestali glagoli u kontekstu poučavanja hrvatskog kao inog jezika pretjerano bi opteretili analizu). Odabir glagola i njihova analiza temelje se na podatcima prikupljenima iz hrWaC korpusa hrvatskog jezika. Drugi je cilj rada opisati mogućnost primjene kognitivnolingvističkog opisa glagolskog prefiksa s-. Tradicionalni pristup poučavanju prefigiranih glagola kreće od neprefigiranog glagola, a slijedi ga navođenje različitih konteksta u kojima se taj glagol pojavljuje prefigiran različitim glagolskim prefiksima. Različiti glagoli tvoreni istim prefiksom ne dovode se u suodnos i ne daje se do znanja da glagolski prefiks sustavno doprinosi značenju, tj. značenje se glagolskog prefiksa ne poučava. U ovome radu predlaže se odmak od tradicionalnog pristupa, tj. poučavanje prefigiranih glagola temeljno na naglašavanju značenjskog doprinosa prefiksa i uočavanju poveznica među različitim njegovim značenjima. Takvo prefiksocentrično poučavanje kretalo bi od prefigiranih glagola u kojima prefiks ima prototipno značenje, a slijedilo bi poučavanje prefigiranih glagola u kojima je značenje prefiksa udaljenije od prototipnog značenja. Redoslijed poučavanja slijedio bi grananje značenjske mreže prefiksa (od prostornog prema apstraktnijim značenjima). Iako ne postoje eksperimentalna istraživanja primjenjivosti takvog poučavanja glagolskih prefiksa, na temelju istraživanja provedenih na poučavanju prijedloga (Tyler, Mueller i Ho 2011, Lam 2009) može se pretpostaviti da bi kognitivnolingvistički pristup trebao biti uspješniji od tradicionalnog. Opis značenjske mreže glagolskog prefiksa spredstavljen u ovom radu preduvjet je provođenju takvih eksperimentalnih istraživanja u okviru poučavanja hrvatskog kao inog jezika.
A cognitive linguistics approach to teaching verbal prefixes in Croatian as a second and foreign language
Verbal prefixes have been receiving a lot of attention lately, especially within cognitive linguistics (e.g. Belaj 2008, Šarić 2014 or Brala-Vukanović and Rubinić 2011), which is a main theoretical framework of this paper as well. In contrast, the use of prefixed verbs presents a major problem even for advanced learners of Croatian. This paper proposes that the application of cognitive linguistics insights to the teaching of verbal prefixes ought to facilitate achieving mastery in their use. The first goal of the paper is to establish the semantic network of the verbal prefix s-, as based on hundred most frequently used verbs prefixed by it (in the context of Croatian as a second and foreign language addition of less frequent verbs would make the analysis overly complicated). The list of verbs and their analysis are based on data collected in hrWaC corpus of Croatian. The second goal of this paper is to discuss how cognitive linguistics approach to the verbal prefix s- can be put to use. Traditional approaches to teaching verbal prefixes always start with the non-prefixed verb, and what follows is always the list of different contexts in which the verb is used prefixed by various prefixes. Different verbs prefixed by the same prefix are never associated, implying that the semantic load of the prefix is not considered as systematic, i.e. the meaning of the verbal prefix is not being taught. Contrary to traditional approach, this paper proposes a teaching approach based on detecting semantic load a prefix brings to a prefixed verb and on identifying links between different meanings of a prefix. This prefix-centric teaching starts with verbs in which a prefix is used in its prototypical meaning, while verbs in which the meaning of the prefix is further away from the prototypical meaning follow. The order in which prefixed verbs should be taught is to follow the semantic network branching of a prefix (from concrete to more abstract meanings). Even though previous experimental research does not deal with the application of this approach to prefixed verbs teaching, based on some research conducted on prepositions
63
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference (Tyler, Mueller and Ho 2011; Lam 2009) it can be assumed that cognitive linguistic approach should be more successful than the traditional one. Description of the semantic network of the verbal prefix s-, as presented in this paper, is a prerequisite to implementing such experimental research in teaching Croatian as a second and foreign language. ***
Nives Mikelić Preradović, Sanda Lucija Udier i Damir Boras Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Značenja glagolskih prefikasa i njihova uloga u poučavanju hrvatskoga kao inoga jezika Glagolski prefiksi imaju veliku ulogu u poučavanju hrvatskoga kao inoga jezika (HIJ-a) jer učenicima mogu olakšati usvajanje značenja cijelih skupina glagola. Glagolski prefiksi u hrvatskom jeziku već su istraživani (Belaj 2008, Šarić 2014), ali njihovoj ulozi u poučavanju HIJ-a nije dosad posvećena veća znanstvena pozornost. Cilj je ovoga rada ispitati znaju li učenici HIJ-a sintaktičke dopune i značenja specifičnih prefigiranih glagola. U istraživanju će učenici HIJ-a analizirati mehanizme uključene u stvaranje prefigiranih glagola s adlativnim, ablativnim, translokativnim, intralokativnim i ekstralokativnim značenjem. Iako svaki od tih prefikasa (OD-, DO-, PRE-, PRO-, IZ- i U-) može dodati više od jednog značenja glagolima kojima je pridružen, kad su dodani glagolima kretanja, ti prefiksi dijele zajednička obilježja i leksičko-sintaktičke obrasce na različitim razinama analize jezika. Sudionici istraživanja bit će učenici HIJ-a na razinama jezične kompetencije B1 i B2 koji će ispuniti upitnik o značenjima i dopunama prefigiranih glagola. Upitnici će biti obrađeni tako što će se usporediti rezultati izvornih govornika slavenskih jezika s izvornim govornicima neslavenskih jezika. Istraživanje će potvrditi ili pobiti hipotezu da izvorni govornici slavenskih jezika posjeduju bolju sposobnost predviđanja značenje glagolskih skupina te sposobnost transjezičnoga prijenosa značenja prefigiranih glagola i njihovih sintaktičkih dopuna iz prvog jezika u hrvatski, ali i da će biti skloniji negativnom prijenosu. Cilj je istraživanja ekstrahirati sintaktičkosemantička obilježja prefikasa koja učenicima HIJ-a treba osvijestiti u postupku poučavanja kako bi im se olakšalo usvajanje prefigiranih glagola. Također će se utvrditi semantički parametri hrvatskih glagolskih klasa koje objedinjuju glagole s istim prefiksima i određenim sintaktičkim ponašanjem te učenicima HIJ-a relacijskom apstrakcijom omogućuju generalizaciju obilježja glagola koje nisu prethodno usvojili.
The role of verb prefixes in teaching Croatian as a second and foreign language Verb prefixes play a great role in teaching Croatian as a second language (CL2) because they facilitate acquisition of meanings for entire verb groups. CL verb prefixes have already been researched (Belaj 2008, Šarić 2014), but the role of verb prefixes in teaching CL2 still has not received much scientific attention. The aim of this paper is to examine how CL2 learners recognise syntactic complements and meanings of specific prefixed verbs. In this research CL2 learners will analyse mechanisms involved in verb prefixation with adlative, ablative, translocative, intralocative, and extralocative meaning. Although each of the selected prefixes (OD-, DO-, PRE-, PRO-, IZ- and U-) can add more than one meaning to prefixed verbs, when added to motion verbs, they share common features and lexical-syntactic patterns at different levels of linguistic analysis. Research participants will be CL2 students on B1 and B2 level of CL2 proficiency who will fill out a questionnaire about meanings and complements of prefixed verbs. The questionnaires will be analysed so that the results of native speakers of Slavic and non-Slavic languages are compared. Results will confirm or reject the hypothesis that native speakers of Slavic languages have a better ability to anticipate the meaning of prefixed verb groups as well as to perform the cross-linguistic transfer of prefixed verb meanings and their syntactic complements from their L1 to Croatian, but also that they will show a greater tendency towards negative L1-transfer. The goal of this research is to extract syntactic-semantic features of prefixes that CL2 learners should be aware of, which should help them to acquire prefixed verbs more easily. Another goal is to define the semantic parameters of Croatian verb classes that unify verbs with the same prefixes and syntactic behaviour, and thus enable students of CL2 to generalise the characteristics of unfamiliar verbs through relational abstraction. ***
64
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Vanda Mikšić i Kristina Rubelj Sveučilište u Zadru
Analiza romana Régine Detambel La Modéliste: mogući metodološki pristupi i njihova primjena u prevoditeljskom procesu Svakom prevoditeljskom činu prethodi, ili bi trebala prethoditi, temeljita analiza teksta koji će se prevoditi. Kada je riječ o traduktologiji, pristupi i popratne metodologije doista su brojni. Guidère (2008) tako razlikuje osam osnovnih pristupa: jezikoslovni (a unutar njega komparativnostilistički, teorijski, primijenjenolingvistički te sociolingvistički), hermeneutički, ideološki, poetološki, tekstualni, semiotički, komunikacijski te, naposljetku, kognitivni. Činjenica je da je takva podjela shematična te da pojedini teoretičari transverzalno zahvaćaju i po nekoliko pristupa, primjerice Antoine Berman (1985) i Henri Meschonnic (1999) u čijem je središtu interesa upravo književni tekst. U svojem izlaganju želimo analizi romana La Modéliste ('Kreatorica') suvremene francuske spisateljice Régine Detambel pristupiti iz traduktoloških pozicija te dvojice teoretičara, ali i iz nekih drugih spomenutih perspektiva, posebice imajući u vidu različitost njihovih metodoloških postupaka. Istražit ćemo koji sloj romana pojedini pristup osvjetljava i kako se takva analiza teksta reflektira na praksu prevođenja, odnosno na definiranje i primjenu konkretnih prevodilačkih strategija i postupaka. Zaključno ćemo pokušati odgovoriti na pitanje koje su prednosti kombiniranja metodologija u cilju ostvarivanja relevantnog prijevoda romana na ciljni, u našem slučaju hrvatski jezik.
Analysis of the novel La Modéliste written by Régine Detambel: possible methodological approaches and their application in the translation process Every translation act is preceded, or should be, by a thorough analysis of the text to be translated. When it comes to the translation studies, approaches and supporting methodologies are numerous indeed. Guidère (2008) distinguishes eight basic approaches: linguistic (and within it, stylistic and comparative, theoretical, applied linguistic and sociolinguistic), hermeneutical, ideological, poetical, textual, semiotical, communicational and, finally, cognitive. The fact is that such a division is schematic and that some theorists transversely engage several approaches, for instance Antoine Berman (1985) and Henri Meschonnic (1999), who are principally focused on literary texts translation. In this paper we would like to analyse the novel La Modéliste, written by the contemporary French writer Régine Detambel, from the theoretical positions of those two theorists, as well as from some other above mentioned perspectives, paying a particular attention to the difference between their methodological procedures. We will observe which layer of the novel is illuminated by each of these approaches and how such an analysis of the text reflects the translation practice, i.e. defining and implementing specific translation strategies and procedures. In conclusion, we will try to answer the question of what are the advantages of combining methodologies in order to provide a relevant translation of the novel into the target language, which in our case is Croatian. ***
65
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Maja Miličević i Tihana Kraš Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu, Serbia / Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Anaphora resolution in L1 Italian and Serbian by trainee translators from L2 English Recent research shows that translations differ from comparable originals in the same language in areas similar to those found to be problematic in L2 acquisition and L1 attrition; it has also been proposed that the translators’ internal linguistic system undergoes changes similar to the attrition process. Our study addresses these issues by looking at the interpretation of pronominal subjects in Italian and Serbian. Italian and Serbian subject pronouns can be either overt or null (omitted). In intra-sentential anaphora, null pronouns prefer the subject antecedent, while overt pronouns prefer a non-subject antecedent. Sorace and Filiaci (2006) and Tsimpli et al. (2004) showed that Italian L2 learners and L1 attriters whose other language is English select the subject as antecedent for overt pronouns more often than (non-attrited) native speakers. Cardinaletti (2005) interpreted the overuse of overt pronouns found in English>Italian translations as an indication of L1 attrition in translators. To test whether there are signs of change in the L1 of translators, we conducted a study on the resolution of intra-sentential anaphora by two pairs of native speaker groups, English>Italian/Serbian trainee translators and control groups of nontranslators. We employed a picture selection task (adapted from Tsimpli et al. 2004) that required participants to read sentences containing null and overt pronouns, which either followed or preceded the candidate antecedents, and to match each sentence to one of three pictures; the pictures showed the antecedent as the subject, the complement or an extra-sentential referent. The translators did not select the subject as overt pronoun antecedent more often than the non-translators in either condition in either language, leading to the conclusion that at the training stage there is no evidence of incipient L1 attrition in translators. We discuss this finding considering the interaction of source language influence, the length of translation experience and metalinguistic awareness.
Interpretacija anafore u talijanskome i srpskome jeziku kod prevoditelja početnika koji prevode s engleskoga Istraživanja pokazuju da se prijevodi s drugoga na prvi jezik razlikuju od neprevedenih tekstova na istome jeziku u područjima koja su problematična u usvajanju drugoga jezika i zaboravljanju prvoga jezika; pretpostavlja se i da se jezik prevoditelja mijenja na sličan način kao kod zaboravljanja jezika. U ovom se istraživanju bavimo tim pitanjima proučavajući interpretaciju anafore u talijanskome i srpskome jeziku. Osobne zamjenice u funkciji rečeničnoga subjekta u talijanskome i srpskome mogu biti izrečene i neizrečene. Unutar rečenice neizrečene zamjenice preferiraju element u funkciji rečeničnoga subjekta, dok izrečene zamjenice preferiraju element koji nije u funkciji rečeničnoga subjekta. Kod Sorace i Filiaci (2006) i Tsimpli i sur. (2004) učenici talijanskoga kao drugoga jezika i osobe koje su počele zaboravljati svoj prvi jezik, kod kojih je drugi jezik bio engleski, interpretirali su izrečenu zamjenicu kao subjekt češće od izvornih govornika (koji nisu počeli zaboravljati svoj prvi jezik). Cardinaletti (2005) je interpretirala prečesto korištenje izrečene zamjenice u prijevodima s engleskoga na talijanski kao znak zaboravljanja prvoga jezika kod prevoditelja. Kako bismo istražile ima li znakova promjene prvoga jezika kod prevoditelja početnika, provele smo istraživanje o interpretaciji anafore unutar rečenice kod dvije skupine izvornih govornika: prevoditelja s engleskoga na talijanski/srpski jezik i kontrolnih skupina neprevoditelja. Koristile smo zadatak odabira slike (adaptacija Tsimpli i sur. 2004) koji je zahtijevao od ispitanika da čitaju rečenice s neizrečenim ili izrečenim zamjenicama koje su prethodile potencijalnim elementima na koje se odnose ili su ih slijedile, i povežu rečenice s jednom od tri slike na kojima je element bio prikazan kao subjekt, objekt ili izvanrečenični element. Prevoditelji nisu interpretirali izrečenu zamjenicu kao objekt češće od neprevoditelja ni u jednome jeziku, što upućuje na to da u fazi obuke proces zaboravljanja prvoga jezika još nije započeo kod prevoditelja. To objašnjavamo s obzirom na interakciju jezika izvornika, dužine prevoditeljskoga iskustva i metalingvističkoga znanja. ***
66
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Evelina Miščin Veleučilište „Baltazar Adam Krčelić”, Zaprešić
Use of TextSTAT and Collocation Extract in extracting business English collocations This presentation deals with the use of two corpus analysis tools – TextSTAT and Collocation Extract in extracting business English collocations. First, the theory of collocations is given starting with Firth (1957) and his definition of collocations, continuing to other theoreticians who define a collocation as an occurrence in which lexical units co-occur with one or more words. Collocational competence is emphasised as an important segment because the misuse of collocations can lead to misunderstandings. Not many papers were written about corpus analysis tools and this presentation will mention a few of them. In order to find useful collocations for English for Specific Purposes it is important to have a corpus which can be statistically processed. A short review of the corpus research will be given starting with the Contrastive analysis of English and Serbo-Croatian (1975), and other Croatian theoreticians to Sinclair (2009). In this research, the emphasis was made on upward collocations, where ‘a’ is a collocate and ‘b’ is a node. The aim of the two corpus analysis tools was to determine the most frequent nouns in the business English corpus and to find their collocations. TextSTAT was used for obtaining the frequency list. The function words were omitted, leaving content words. Collocation extract was used for extracting collocations from a corpus. Collocations also had to be checked manually in order to avoid errors, like mistaking a verb for a noun. In this way, the most frequent collocations necessary in using business English can be obtained. Twenty most frequent nouns were used for determining their collocations and the table with most frequent collocations was devised. It was established that the most frequent combination is adjective + noun. Such a list could be used for making a glossary of business collocations and for creating material for teaching business English students.
Uporaba TextSTATA-a i Collocation Extracta u ekstrakciji kolokacija poslovnoga engleskog Ovo izlaganje bavi se uporabom dva alata za analizu korpusa – TextSTAT i Collocation Extract u ekstrakciji kolokacija poslovnoga engleskog jezika. Prvo se daje teorija kolokacija počevši s Firthom (1957) i njegovom definicijom kolokacija kao načina značenja te se nastavlja s drugim teoretičarima koji kolokaciju definiraju kao pojavu u kojoj se leksičke cjeline supojavljuju s jednom ili više riječi. Naglašava se važnost kolokacijske kompetencije kao važnog segmenta u učenju stranog jezika budući da kriva uporaba kolokacija može dovesti do velikih nesporazuma. Nema puno radova o alatima za analizu korpusa i u ovom izlaganju navest će se nekolicina njih. Kako bi se pronašle korisne kolokacije za engleski za posebne svrhe važno je imati korpus koji se može statistički obraditi. Dat će se kratak pregled istraživanja korpusa počevši od Kontrastivne analize Instituta za lingvistiku (1975) preko ostalih hrvatskih teoretičara do Sinclaira (1991). U ovom istraživanju naglasak je bio na uzlaznim kolokacijama, tj. onim kolokacijama u kojima je „a“ kolokat, a „b“ je čvor (npr. u do business „do“ je kolokat, a „business“ je čvor). Cilj dva alata za analizu korpusa bio je utvrditi koje su najčešće riječi u korpusu poslovnog engleskog te zatim pronaći njihove kolokacije. TextSTAT se koristio za dobivanje popisa najučestalijih imenica. Izostavljene su funkcijske riječi i ostale su samo sadržajne riječi. Collocation Extract koristio se za ekstrakciju kolokacija iz korpusa. Kolokacije su se također trebale provjeravati ručno kako bi se izbjegle pogreške, npr. zamjena glagola i imenica istog oblika. Na taj se način mogu utvrditi najčešće kolokacije potrebne u uporabi poslovnog engleskog. Izvađeno je dvadeset najčešćih imenica kako bi se utvrdile njihove kolokacije i sastavljena je tablica s njihovim najčešćim kolokacijama. Utvrđeno je da je najčešća kombinacija pridjev + imenica. Takav popis kolokacija može se koristiti za sastavljanje glosara poslovnog engleskog te za izradu materijala za nastavu poslovnog engleskog jezika. ***
67
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Judit Navracsics i Gyula Sáry Pannon Egyetem, Veszprém, Hungary / Szegedi Tudományegyetem, Hungary
Syntactic processing in L2 by natural bilinguals and second language learners Bilingual processing is more complex than monolingual as two languages are activated at the same time. Based on our previous findings, L1 processing is faster and better. L2 processing is influenced by several factors, e.g. age of acquisition, language proficiency level, etc. In our psychophysical test, we examined the temporal aspects and the accuracy rates of judgments in written sentence processing among university students who use two languages on a daily basis. The focus of attention in the analysis is the influence of the manner of L2 acquisition. The task was to decide whether the sentences, which appeared on the computer screen one after the other, were syntactically correct or not. While we measured latency, we also checked for the accuracy of judgments. The results of a group of Slovak-Hungarian bilingual participants, who acquired both their languages in a natural way, were compared with those of Slovak-English participants, who learnt their L2 in school, but who have an advanced proficiency level in it, based on a language proficiency test they had taken before the test, and who use both their languages on a daily basis. We hypothesized that L2 learners, who were trained to be teachers of English, would have better linguistic awareness, which helped them make decisions about the correctness of the sentences; and this would influence both the time spent on the decisions and the accuracy rate of decisions. However, we found no difference in the time relation between the two groups, and the difference between the accuracy of judgments is very small. This reinforces us in the belief that native-like control of an L2 is possible if one acquires L2 through school instruction.
Sintaktičko procesiranje u J2: dvojezični govornici i učenici drugoga jezika Dvojezično procesiranje kompleksnije je od jednojezičnoga jer se dva jezika aktiviraju istovremeno. U našim prethodnim istraživanjima pokazali smo da je procesiranje materinskoga jezika (J1) brže i bolje. Na procesiranje drugoga jezika (J2) utječe nekoliko čimbenika, kao što su to dob usvajanja J2, vrsnost u jeziku itd. Pomoću našega psihofizičkoga testa ispitali smo temporalne aspekte i točnost odluke u procesiranju pisane rečenice u sveučilišnih studenata koji se svakodnevno koriste dvama jezicima. Usredotočili smo se na utjecaj načina ovladavanja J2. Zadatak je bio odlučiti jesu li rečenice, koje su ispitanicima slijedom predstavljane na ekranu računala, bile sintaktički točne ili ne. Uspoređeni su rezultati skupine slovačko-mađarskih dvojezičnih govornika s rezultatima skupine slovačko-engleskih govornika koji su svoj J2 naučili u školi, ali su u njemu vrsni te svakodnevno koriste oba svoja jezika. Vrsnost u engleskome jeziku prethodno je testirana. Pretpostavili smo da će učenici J2, koji se obrazuju za nastavnike engleskoga jezika imati bolju lingvističku svijest, što im pomaže u donošenju odluke o točnosti rečenica te da će to utjecati na vrijeme koje im treba do donesu odluku kao i na točnost odluke. Međutim, nismo pronašli razliku u vrmenu reakcije između ove dvije skupine, a razlika u točnosti odluke između skupina je vrlo mala. To potvrđuje našu uvjerenost u to da je kontrola J2 koj abi bila jednaka kontroli J1 moguća jedino ako se J2 usvaja u institucionaliziranim uvjetima u školi. ***
68
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Antoni Oliver, Krešimir Šojat i Matea Srebačić Universitat Oberta de Catalunya, Spain / Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Automatic expansion of the Croatian Wordnet Princeton WordNet (PWN) is a lexical database for English, where nouns, verbs, adjectives and adverbs are grouped into sets of synonyms (i.e. synsets) connected by semantic and lexical relations. Wordnet has become a standard semantic resource for various Natural Language Processing tasks, e.g. automatic Word Sense Disambiguation. Wordnets are now available for numerous languages. Most of them, compiled in the same format, are freely available through the Open Multilingual Project (http://compling.hss.ntu.edu.sg/omw/). The format of the Croatian Wordnet (CroWN) (Raffaelli et al., 2008) is also compatible with wordnets for other languages, but it is a relatively small resource with 10,031 synsets and 31,367 synset-variant pairs covering only 45.91% of the so-called Core WordNet (Boyd-Graber et al., 2006). PWN 3.0, however, has 117,659 synsets and 206,975 synset-variant pairs. In order to make CroWN a more useful and representative resource, its structure and the number of synsets should be expanded. The first version of Croatian WordNet was built manually by translating synsets from PWN and providing meaning definitions and usage examples in Croatian. In this paper we present the first experiments for the automatic expansion of CroWN. This task was performed using the WNToolkit, a set of Python programs for wordnet creation using dictionary, Babelnet and parallel-corpora based strategies. The WN-Toolkit was previously successfully applied to other languages (Oliver, 2014). The full evaluation of the obtained results is presented in the paper. The evaluation was performed automatically. For the correction of precision values, subsets of the results were manually evaluated. The corrected precision values are in the 85-95% range. The application of various strategies yielded 12471 new synset-variant pairs added after manual evaluation. After the automatic expansion, 70.63% of the core synsets are represented in the new version of CroWN. As numbers indicate, the applied procedure proved valuable for the automatic expansion of CroWN as well as for the future work.
Automatsko proširenje Hrvatskoga WordNeta Prinstonski je WordNet (PWN) leksičko-semantički resurs za engleski jezik u kojemu su imenice, glagoli, pridjevi ili prilozi bliskoga značenja povezani u sinonimske skupove ili synsete. Sinonimski su skupovi međusobno povezani semantičkim i leksičkim odnosima. U posljednje je vrijeme WordNet postao važan resurs u obradi prirodnoga jezika, npr. u automatskome razrješavanju višeznačnosti (engl. word sense disambiguation). Danas postoje wordneti za brojne druge jezike, a većina ih je u ujednačenome formatu dostupna na stranici Open Multilingual Projecta (http://compling.hss.ntu.edu.sg/omw/). Hrvatski je WordNet (CroWN) (Raffaelli i sur. 2008) izrađen u formatu kompatibilnome s wordnetima za druge jezike. CroWN je relativno malen resurs s 10.031 sinonimskih skupova i 31.367 leksičkih jedinica koji pokrivaju samo 45.91% temeljnoga leksika (tzv. Core WordNet, Boyd-Graber i sur. 2006). Ako CroWN usporedimo s PWN-om 3.0, koji ima 117.659 sinonimskih skupova i 206.975 leksičkih jedinica, očito je da se treba proširiti kako bi bio iskoristiv resurs u obradi prirodnoga jezika. Prva je verzija CroWN-a izrađena ručnim prevođenjem i prilagodbom cjelovitih sinonimskih skupova (leksičkih jedinica, definicija, primjera uporabe) iz PWN-a na hrvatski jezik. U ovom će se radu prikazati rezultati automatskog proširenja CroWN-a upotrebom WN-Toolkita ‒ skupa programa za izradu WordNeta napisanih u Pythonu ‒ koji se koristi strategijama temeljenima na rječnicima, Babelnetu i paralelnim korpusima. WN-Toolkit već je ranije uspješno primijenjen na različite jezike (Oliver 2014). U radu su prikazani rezultati automatskog i ručnog vrjednovanja navedenih metoda. Točnost svih navedenih metoda kreće se u rasponu od 85 do 95%. S pomoću navedenih eksperimenata nakon ručne smo provjere u CroWN dodali 12471 novu leksičku jedinicu. Nakon automatskoga proširenja CroWN pokriva 70.63% sinonimskih skupova koji pripadaju temeljnomu leksiku. Iz svega je navedenoga jasno da su primijenjene strategije iskoristive za automatsko širenje WordNeta i da se, uz dodatnu prilagodbu, njihovom primjenom CroWN može dalje povećavati i razvijati. ***
69
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Antonia Ordulj i Mia Kožul Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Imenske kolokacije u hrvatskome kao inome jeziku Kolokacija se najčešće definira kao supojavljivanje individualnih leksičkih jedinica na sintagmatskoj razini. U novije vrijeme, osim u okviru teorijske lingvistike, kolokacijama sve više pažnje posvećuju i primijenjeni lingvisti koji se bave procesom učenja i poučavanja inoga jezika (Borić 2002, Valentić 2005, Petrović 2007). Kolokacije se smatraju osnovom za razvoj govorne i pisane fluentnosti, pridonose proširenju postojećega vokabulara, a samim time i prirodnijoj komunikaciji na inome jeziku. Razvoj kolokacijske kompetencije kod neizvornih govornika jedan je od temeljnih, ali i najzahtjevnijih ciljeva nastave stranih jezika. U ovome će se radu kolokacijama pristupiti s glotodidaktičkoga aspekta. Cilj je ovoga istraživanja ispitati receptivno i produktivno znanje kolokacija te, dodatno, dobiti uvid u tipologiju najčešćih kolokacijskih pogrešaka na nastavi hrvatskoga kao inoga jezika. Imenske kolokacije, ponajprije sastavljene od pridjeva kao kolokatora i imenice kao osnove, crpile su se iz udžbenika za hrvatski kao ini jezik i eseja polaznika semestralne nastave hrvatskoga kao inoga jezika na Croaticumu. Ispitanici su ispunjavali zadatak višestrukoga izbora i zadatak popunjavanja praznina u kojima su obuhvaćene imenske kolokacije različite čestote. Imajući u vidu istraživanja receptivnoga i produktivnoga znanja kolokacija u drugim stranim jezicima, ponajprije engleskome (Nation 2000, Koya 2005, Miščin 2012, Miščin i Pavičić Takač 2013), pretpostavlja se da će ispitanici i u hrvatskome kao inome jeziku imati višu razinu receptivnoga znanja od produktivnoga. Iako je posljednjih godina porastao interes za proučavanje kolokacija i kod hrvatskih jezikoslovaca (Petrović 2007, Blagus Bartolec 2014) još je uvijek primjetna nesustavnost te nedostatak kako teorijskih, tako i primijenjenolingvističkih spoznaja o tome vrlo važnome fenomenu. S obzirom na to da u hrvatskome kao inome jeziku nisu provedena istraživanja koja bi nam dala uvid u receptivno i produktivno znanje kolokacija te tipologiju kolokacijskih pogrešaka, nadamo se da će rezultati ovoga istraživanja biti tek početak u rasvjetljavanju navedenoga leksičkoga fenomena.
Noun collocations in Croatian as a second language Collocation is usually defined as a co-occurrence of individual lexical items on syntagmatic level. Alongside the context of theoretical linguistics, collocations have recently captured the attention of applied linguists who deal with the process of learning and teaching a second language (Borić, 2002; Valentić, 2005; Petrović 2007). Collocations are regarded as the basis for the development of spoken and written fluency, they contribute to the expansion of existing vocabulary, and thus to more natural communication in the second language. The development of collocation competence with non-native speakers is one of the basic, but also most challenging goals of foreign language teaching. In this paper, collocations will be addressed from the glottodidactic aspect. The aim of this study was to examine the receptive and productive knowledge of collocations and to gain insight into the typology of the most common collocation errors at the lessons of Croatian as a second language. Noun collocations – primarily composed of an adjective as the collocator and a noun as the base – were taken from the textbooks for Croatian as a second language and from essays written by the learners of Croatian as a second language at Croaticum during one semester. The participants were asked to complete a multiple choice task and a gap filling task, which incorporated noun collocations of different frequency. According to the previous research into the receptive and productive knowledge of collocations in the first place for English as foreign language (Nation, 2000; Koya, 2005, Miščin, 2012; Miščin and Pavičić Takač (2013) it can also be assumed that receptive knowledge is larger than productive one for Croatian as a second language. Although in recent years the interest in the study of collocations has increased even with Croatian linguists (Petrović, 2007; Blagus Bartolec, 2014), the area can still be seen as unsystematic. Moreover, there is a lack of theoretical knowledge and the knowledge of applied linguistics on this very important phenomenon. Given that no studies have been conducted on Croatian as a second language that would give us insight into the receptive and productive knowledge of collocations and the typology of collocation errors, we hope that the results of this research will be just the beginning of clarifying the aforementioned lexical phenomenon. ***
70
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Jelena Parizoska i Ivana Filipović Petrović Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
Uporabni model jezika u leksikografskoj obradi frazeološke varijantnosti u hrvatskome Dosadašnja istraživanja promjenjivosti frazema, osobito ona novija provedena s pomoću računalnih korpusa (Moon 1998, Langlotz 2006) pokazuju da se velik broj takvih izraza javlja u dvama ili više konvencionalnih oblika. Dok ih bilježe opći i frazeološki rječnici hrvatskoga jezika, u Rječniku hrvatskoga književnoga jezika Julija Benešića navode se i primjeri nekonvencionalne uporabe frazema. Benešićev Rječnik utemeljen je na citatnim potvrdama, što znači da je zabilježena stvarna uporaba frazema, premda je ograničen na književne izvore. Međutim, osnovna je poteškoća kod Rječnika nesustavna obrada frazeološke varijantnosti. U nekim slučajevima rječnički se oblik razlikuje od ostvaraja u primjeru, dok u drugim slučajevima barem jedna varijanta iz primjera odgovara rječničkome obliku, ali se u drugim primjerima javljaju različite varijante (Filipović Petrović 2014). Poteškoće kod obrade frazeološke varijantnosti javljaju se i u drugim rječnicima hrvatskoga jezika, ponajprije stoga što su utemeljeni na ručno skupljenom materijalu, dakle uvelike ovise o jezičnoj intuiciji urednika rječnika. Pretragom računalnih korpusa uočava se nesrazmjer između rječničkih oblika i stvarne uporabe. Cilj je ovoga rada na temelju istraživanja frazeološke varijantnosti u hrvatskom jeziku s pomoću računalnih korpusa pokazati da oni omogućuju sustavan uvid u ustaljene oblike i značenja frazema, kao i u njihovu nekonvencionalnu uporabu. Pretražili smo 83 frazema koji su u Benešićevu Rječniku zabilježeni u varijantnim oblicima u Hrvatskom nacionalnom korpusu (216,8 milijuna pojavnica) i korpusu hrWac (1,9 milijardi pojavnica). Rezultati pokazuju da neki frazemi nisu učestali (ostao-propao), neki imaju druga značenja (otvorene ruke) ili drugi oblik (reći bobu bob, a popu pop javlja se i kao reći popu pop, a bobu bob), a neki se frazemi javljaju u nekoliko leksičkih i(li) sintaktičkih oblika (u izrazu dobiti batina glagolska sastavnica ima još osam varijanti). To pokazuje važnost primjene uporabnog modela jezika (Langacker 1988) u leksikografiji jer se na taj način s razmjernom sigurnošću mogu utvrditi konvencionalizirane varijante frazema.
Usage-based model of language in the lexicographic treatment of idiom variation in Croatian Studies of idiom variation, especially more recent corpus-based studies (Moon 1998; Langlotz 2006), have shown that a substantial number of idioms occur in two or more forms. While general dictionaries of Croatian and idioms dictionaries list their variant forms, Julije Benešić’s Dictionary of the Croatian Literary Language also lists examples of non-conventional use. Benešić’s dictionary is citation-based, i.e. idioms are shown in actual contexts, even though the sources used are exclusively literary. Still, the main issue concerning Benešić’s dictionary is the inconsistent treatment of idiom variation. In some cases the citation form differs from those in the examples. In others at least one form in the examples corresponds to the citation form, but other examples include different forms (Filipović Petrović 2014). Other dictionaries of Croatian are also confounded by a variety of issues, most of which stem from the fact that they are all based on manually collected data and are thus dependent on editors’ intuitions. Corpus-based research reveals discrepancies between citation forms and actual usage. The aim of this paper is to show that electronic corpora provide consistent insight into the conventionalized forms and meanings of idioms and their non-conventional use. We performed a study of 83 Croatian idioms which have variant forms in Benešić’s dictionary in the Croatian National Corpus (216.8 million tokens) and the hrWac corpus (1.9 billion tokens). The results show that some idioms are infrequent (ostao-propao ‘no matter what’), some have different meanings (otvorene ruke ‘open hands’) or different forms (reći bobu bob, a popu pop ‘call a spade a spade’ also occurs as reći popu pop, a bobu bob), and some idioms occur in several lexical and/or syntactic forms (in dobiti batina ‘get a beating’ the verb has eight other variants). This shows that the application of the usage-based model of language (Langacker 1988) in lexicography enables one to determine conventionalized idiom variations with relative certainty. ***
71
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Višnja Pavičić Takač i Gabrijela Buljan Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku
Exploring EFL learners' lexical competence: what do numbers tell us about words? Often seen as central to language use and thus to language learning, lexis has received ample attention of researchers in the field of second language acquisition. However, it is surprising how little consensus has been generated with regard to how lexical competence is to be defined and, consequently, operationalised. One of the reasons is that lexical research has been characterised by a wide range of methodologies applied, including a vast number of measures of various aspects of lexical knowledge. One of the important findings of previous studies seems to be that lexical competence is multidimensional, i.e. encompassing several aspects of knowledge, and can be described in terms of separate (listing and describing all aspects and dimensions of lexical knowledge) or global traits models (describing only a few critical dimensions). Regardless of how many dimensions are selected to define lexical competence, “any concrete measure of L2 lexical proficiency is bound to be only partial” (Housen et al., 2008: 4). Starting from Housen et al.’s (2008) theoretical conceptualisation of lexical proficiency, i.e. its declarative component, and Read’s (2000) definition of lexical richness, the present study will explore how well various lexical measures portray EFL learners’ productive lexical proficiency. The declarative component of lexical competence includes the constructs of size, width and depth of lexical knowledge, which will be inferred from the following lower-order constructs: lexical diversity (the number of different words used), lexical density or productivity (the percentage of content words), lexical sophistication (the proportion of low-frequency words), and lexical errors. To answer the research questions, 100 compositions written by B2 EFL learners will be analysed. The paper will present and discuss results of statistical analyses used to investigate the relationship between ‘the numbers’ (i.e. various linguistic measures) and a more impressionistic, holistic evaluation of lexical competence conducted by trained raters.
Leksička kompetencija učenika engleskoga kao stranoga jezika: što brojevi govore o riječima? Kao jedan od središnjih aspekata jezične uporabe, a time i učenja jezika, leksik je često bio predmetom istraživanja u području OVIJ-a. Ipak, iznenađujuće je u kojoj mjeri još uvijek manjka suglasja o određenju i operacionalizaciji leksičke kompetencije. Jedan od mogućih razloga jest taj što su u leksičkim istraživanjima primjenjivani različiti metodološki pristupi, a time i mnogobrojna mjerila različitih aspekata leksičkoga znanja. Prethodna istraživanja upućuju na zaključak da je leksička kompetencija višedimenzionalna, tj. da obuhvaća nekoliko aspekata znanja te da se može opisati pomoću modela izdvojenih obilježja (navode i opisuju sve aspekte i dimenzije leksičkoga znanja) ili modela globalnih obilježja (opisuju samo nekoliko ključnih dimenzija). No, bez obzira na broj dimenzija koji odaberemo za određenje leksičke kompetencije, “svako je konkretno mjerilo leksičkoga umijeća u J2 neizbježno samo djelomično” (Housen i sur. 2008:4). Polazeći od teorijskoga konstrukta leksičkoga umijeća, tj. njegove deklarativne komponente koji su predložili Housen i dr. (2008) i Readova (2000) određenja leksičkoga bogatstva, u ovome će se radu istražiti kako različita mjerila opisuju produktivno leksičko umijeće učenika engleskoga kao stranoga jezika. Deklarativna komponenta leksičke kompetencije obuhvaća konstrukte veličine, širine i dubine leksičkoga znanja koji će se izvesti na temelju sljedećih konstrukata nižega reda: leksičke raznolikosti (broj različitih upotrebljenih riječi), leksičke gustoće ili produktivnosti (udio sadržajnih riječi), leksičke sofisticiranosti (udio niskofrekventnih riječi) te leksičkih pogrešaka. Kako bismo odgovorile na istraživačka pitanja, analizirat ćemo 100 sastavaka učenika engleskoga kao stranoga jezika na razini B2. U radu se prikazuju i razmatraju rezultati statističkih analiza provedenih u cilju istraživanja odnosa između ‘brojeva’ (tj. različitih lingvističkih mjerila) i impresionističke holističke evaluacije leksičke kompetencije koju su proveli obučeni ocjenjivači. ***
72
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Dunja Pavličević-Franić Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Usvajanje stranih leksema u ranojezičnome diskursu U razvoju rječnika djeca najprije ovladaju dijelom jezičnoga znaka, jednom značenjskom crtom. Pritom na usvajanje značenja utječu dijelovi semantičkih polja već poznatih riječi (Clark 2003). Novousvojeni komunikati ostvaruju se u komunikacijskoj situaciji i barem se po jednoj semantičkoj crti razlikuju od značenja koje riječima pripisuju odrasli govornici. Veća izloženost jezičnome unosu i češća upraba riječi u različitim kontekstima omogućuje lakše procesuiranje novih leksema i brže umrežavanje s ostalim riječima iz umnoga leksikona. Tako se ostvaruje viša razina leksičke kompetencije te povećava sposobnost korištenja vokabulara. Na leksički razvoj ponajviše utječe govorna interakcija u okruženju i kognitivne odlike mladih govornika, ali u ranoj osnovnoškolskoj dobi važnima postaju i pisani izvori informacija, osobito udžbenici. U radu se tematizira samo jedan segment leksičke razine, odnosno čestotnost stranih leksema u udžbeničkoj literaturi te njihovo usvajanje i razumijevanje u procesu učenja hrvatskoga jezika u ranojezičnome diskursu. Leksički su korpus činile tuđice u udžbenicima Hrvatskog jezika, Matematike te Prirode i društva za mlađe razrede osnovne škole. Na uzorku od 175 ispitanika iz triju osnovnih škola u Republici Hrvatskoj (seoska škola, škola u malom mjestu, škola u gradu), proveden je test razumijevanja stranih riječi na razini definiranja pojma te na razini rečenice i teksta. Podaci su obrađeni SPSS programom za statistiku uz korištenje Kruskal Wallisovoga i Mann Whitneyevoga testa za ispitivanje statističke značajnosti razlike s obzirom na dob, spol i mjesto stanovanja. Rezultati su većinom potvrdili polazne hipoteze: najviše se stranih leksema javlja u matematičkim udžbenicima te u četvrtim razredima. Nažalost, zbog velikoga broja tuđica te neprimjerenoga procesuiranja tijekom nastavnoga procesa, njihovo razumijevanje i pravilna uporaba ne raste s dobi. Podatci dobiveni istraživanjem poslužit će kao moguće polazište za stjecanje leksičke kompetencije učenika te pri oblikovanju učinkovitih pristupa učenju i poučavanju materinskoga jezika u ranojezičnome diskursu.
Acquisition of foreign lexemes in early language discourse When developing their vocabulary, children first master only one part of the linguistic sign, i.e. one semantic line. In this case the adoption of meaning is connected with the parts of the semantic fields of the words that are already familiar to the child (Clark, 2003). The newly acquired communicats (words realized in the communicative situation) are at least by one semantic line different from the meaning attributed to the same words by adult speakers. Greater exposure to linguistic input and frequent use of words in different contexts facilitates the processing of new lexemes and faster networking with other words in the mental lexicon. Thus, a higher level of lexical competence is achieved and the ability to use the vocabulary is increased. The lexical development is mostly influenced by speech interactions in the environment and cognitive characteristics of young speakers. Nevertheless, in junior grades of primary school written sources of information become important as well, especially textbooks. This paper discusses only one segment of the lexical level and that is the frequency of foreign lexemes in the textbooks and their adoption and understanding in the process of learning Croatian in early language discourse. The lexical corpus is formed by foreign words found in Croatian, Mathematics and Science textbooks for the first four grades of primary school. In the sample of 175 research participants from three primary schools in the Republic of Croatia (rural school, school in a small town, school in the city), a test was conducted to determine the acquisition of foreign words at the level of term definition, the sentence level and the text level. The data were analysed by the SPSS statistical software using the Kruskal Wallis and the Mann Whitney test to determine the statistical significance of differences according to age, sex and place of residence. The results largely confirmed the initial hypotheses: most foreign lexemes occur in mathematical textbooks and in the fourth grade of schooling. Unfortunately, due to the large number of foreign words and improper processing during the teaching process, their understanding and proper usage does not increase with age. The research data can be used as a possible starting point in developing students' lexical competence and designing more effective approaches to acquisition of Croatian as mother tongue in the early language discourse.
73
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Benedikt Perak Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Usporedba korpusnog pristupa i upitničkog GRID modela u sintaktičko-semantičkoj analizi opojmljivanja emocija U posljednjem desetljeću brojni pristupi istraživanju jezičnog opojmljivanja emocija proizašli su kao posljedica konstrukcijskog pristupa emocijama. Konstrukcijske teorije smatraju emocije proizvodom multidimenzionalnih procesa koji se sastoje od nekoliko sastavnica kao što su tjelesne promjene, tjelesni izrazi i tendencije ponašanja, procjena i osjećaji koji se pojavljuju kao odgovor na specifične događaje u okolini s ciljem brze prilagodbe organizma za optimalnu reakciju (Scherer 2003, Barrett 2011). Ovo će izlaganje predstaviti usporedbu korpusne analize kolostrukcijskih podataka (100Mw) i metodologije prikupljanja podataka o sastavničkim strukturama emocija korištenjem GRID instrumenta na 40 subjekata (većinom studentske populacije) za lekseme strah, gađenje, bijes i ljubomora. Korpusni pristup utemeljen je na sintaktičko-semantičkoj analizi okoline ciljanog pojma (Stefanowitsch i Gries 2006) te predstavlja svojevrsnu metodu analize odozdo-prema-gore (engl. bottom-up) pojmovnih i jezičnih sastavnica koje tvore mrežu značenja leksema emocija u određenom tekstu. Nasuprot tome, metodologija GRID razvijena je s ciljem kroz-kulturne usporedbe i teži predstaviti govornikovo znanje, odnosno odozgo-prema-dolje (engl. top-down) uvid o poimanju ciljanog emotivnog leksema na temelju jednoobraznog upitnika (Fontaine, Scherer i Soriano 2013). Cilj je rada strukturno uporediti distribuciju i pojavu ishodišnih sastavničkih domena i okvira identificiranih u korpusu s podacima o istaknutosti sumjerljivih sastavnica prikupljenih upitnikom za navedene lekseme. Pretpostavka je da će sumjerljive sastavnice koje su čestotno istaknutije u korpusnoj analizi također biti istaknutije na GRID-ovoj skali poimanja istaknutosti. Studija će također predstaviti teorijski okvir uključivanja podataka kolostrukcijske analize i GRID upitnika u proizlazni konstrukcijski model opojmljivanja emocija u hrvatskome (Perak 2014).
Comparison of the corpus approach and GRID model in the syntactic and semantic analysis of the conceptualization of emotions A number of methods for research in the linguistic conceptualization of emotions have emerged as a consequence of the componential perspective on emotion. The componential theories assume an emotion to be conceptualized as a multidimensional process consisting of several components such as bodily changes, expressive behavior, action tendencies, appraisal, and feeling state that occur as a response to the specific events in the environment with the aim of quickly preparing the organism for optimal reaction (Scherer 2003; Barrett 2011; Fontaine, Scherer and Soriano 2013). This paper will present a comparison of corpus analysis of collostructional data (100Mw) and experimental data obtained using a GRID instrument methodology on 40 subjects for emotion words strah ‘fear’, gađenje ‘disgust’, sram ‘shame’ and ljubomora ‘jealousy’ in Croatian. The goal is to structurally compare the distribution and occurrence of source domains and frames in the corpora with the saliency of the equivalent components obtained by the questionnaire. The study will also propose methods to incorporate the data from the GRID instrument in the verification and elaboration of the collostructional analysis within emergent constructional model of the conceptualization of emotion in Croatian (Perak 2014). ***
74
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Anita Peti-Stantić i Vlasta Erdeljac Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Metodologija proučavanja predočivosti u mentalnom leksikonu afazičara i zdravih ispitanika Istraživanja pojma predočivosti unutar mentalnog leksikona intenzivirala su se u posljednjih tridesetak godina (Paivio 1990, 2010; Sabsevitz i sur. 2005; Swaab i sur. 2002. i drugi). Premda do sada nije postignut konsenzus ni o njegovu sadržaju, ni o općeprihvaćenoj definiciji (osobito o suodnosu između pojmova predočivosti i konkretnosti), brojni su eksperimentalni dokazi različitoga statusa visokopredočivih i niskopredočivih leksema tijekom jezičnoga procesiranja. Stoga ćemo u radu iznijeti pregled dosadašnjih istraživačkih spoznaja vezanih uz pojam predočivosti i argumentirati njegovu konceptualnu važnost za suvremenu psiholingvistiku, a onda i lingvistiku uopće. U nastavku ćemo iznijeti rezultate ispitivanja predočivosti leksema na zadacima različite razine složenosti utemeljene na dijagnostičkom testu PALPA. U ispitivanjima su sudjelovali pacijenti dijagnosticirani kao Brocini i nominalni afazičari te zdravi ispitanici. Provođenje samog ispitivanja i analizirani rezultati ukazuju na potrebu za raspravom o nizu metodoloških pitanja vezanih uz premošćivanje jaza između lingvističkih i psiholingvističkih ispitivanja. Cilj ovoga rada je upravo ukazivanje na ta pitanja i nastojanje da se ponude metodološki utemeljni odgovori na njih. S lingvističkoga je stajališta jedno od najvažnijih pitanja utvrđivanje mjere u kojoj su metode ispitivanja uvjetovane prihvaćanjem specifičnih teorijskih lingvističkih modela (dosljedni modularni pristup ili prohodnost između leksika i gramatike te prihvaćanje paralelne arhitekture). S psiholingvsitičkog je pak stajališta jedno od najvažnijih pitanja ono koje propituje primjerenost svođenja rezultata pacijenata na grupne rezultate u odnosu na ispitivanje jednog govornika. To su pitanja na koja ćemo, na temelju rezultata vlastitoga istraživanja i kritičkoga čitanja suvremene znanstvene literature, nastojati odgovoriti u vezi s ispitivanjem predočivosti. Na kraju ćemo, kao uvod u daljnja istraživanja, iznijeti preliminarne rezultate normizacijskoga psiholingvističkoga istraživanja koja potvrđuju našu polazišnu tezu o tome da je predočivost stupnjevita, a ne diskontinuirana semantička kategorija mentalnoga leksikona čija reprezentacija i prilikom razumijevanja i prilikom produkcije ulazi u suodnose s drugim elementima organizacije mentalnoga leksikona (poput frekvencije, leksičke raznolikosti i leksičke gustoće).
Methodology of the imagibility research in the mental lexicon of aphasic patients and healthy controls The mental lexicon research of imageability has intensified in the past thirty years (Paivio, 1990, 2010; Sabsevitz et al., 2005; Swaab et al., 2002). Although there is no generally accepted definition of imageability (especially because of the unsolved relationship between the concepts of imageability and concretness), numerous experiments verify different status of high and low imageable concepts in language processing. We provide the review of up to date research findings connected to the concept of imageability and argue for its conceptual value in contemporary psycholinguistics and general linguistics. We present the results of our research on the imageability conducted through tasks of differing complexity levels from PALPA diagnostic battery. Broca’s and anomic aphasic patients participated in the experiments, alongside the healthy controls. The analysis of results indicates that it is necessary to discuss several methodological issues. They result from an attempt to bridge the gap between the linguistic and psycholinguistic research methodologies. Our goal is to clearly define the open questions and offer methodologically grounded answers. From the linguistic point of view, one has to be aware of the limitations of research methods resulting from specific theoretical linguistic models such as consistent modular approaches or the interfaces between the lexicon and grammar and the acceptance of the parallel architecture. From the psycholinguistic standpoint one has to be particularly careful when comparing group-level analysis to the one patient studies. The answers to these questions related to the concept of imageability are grounded in our experimental research, as well as in the critical reading of contemporary scientific literature. Finally, we present the preliminary results of our normative psycholinguistic research, which confirms our hypothesis that imageability is not a discontinuous but gradual semantic category of the mental lexicon. ***
75
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Elenmari Pletikos Olof, Jelena Vlašić Duić i Blaženka Martinović Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Metode mjerenja naglasnih kompetencija Hrvatski naglasni sustav tradicionalno se opisuje kao četveronaglasni sustav s kračinama i zanaglasnim dužinama te s paradigmatskim preinakama prozodijskih počela. Poučava se na raznim kolegijima na studiju fonetike i studiju kroatistike te je poznavanje naglasne norme i njezina primjena važan ishod tih studijskih programa. Poučavajući hrvatski naglasni sustav, susrećemo se s raznim metodama ispitivanja naglasnih kompetencija: metodama ispitivanja znanja o naglascima (raspodjelnim pravilima, paradigmatskim preinakama, odstupanjima od norme i sl.), metodama ispitivanja percepcije naglasaka (Magner i Matejka 1971, Vrban Zrinski i Varošanec-Škarić 2004) te metodama ispitivanja produkcije naglasaka (Pletikos i Vlašić 2007). U ovome radu polazimo od pretpostavke da u procesu učenja naglasaka studenti stječu različite stupnjeve kompetencije s obzirom na znanja, vještine percepcije i vještine produkcije. Na primjeru 60 stručnjaka koji su završili preddiplomske studije fonetike i(li) kroatistike ispitujemo naglasne kompetencije koje su studenti stekli školovanjem. Istražujemo koje su prednosti i nedostatci pojedine metode mjerenja i koliko su usklađene pojedine naglasne kompetencije. Istraživanje mjerenja slušnog prepoznavanja hrvatskih naglasaka (Vrban Zrinski i Varošanec-Škarić 2004) pokazuje da je ukupna točnost prepoznavanja mjesta naglaska u riječima 75%, a prepoznavanje kvalitete naglaska je različito (ovisno o vrsti naglaska, oko 60% uzlazni naglasci, a oko 80% silazni). Mjerenje proizvodnje hrvatskih naglasaka složenije je jer se izgovoreni naglasci trebaju snimiti, a snimke se dvojako mogu obraditi: subjektivno (slušanjem stručnjaka) ili objektivno (mjerenjem akustičkih parametara naglasaka). Dosadašnji rezultati (Pletikos i Vlašić 2007) pokazuju da se slušnom procjenom pojedinih snimljenih riječi samo 52% riječi sa sigurnošću može kategorizirati u jedan od četiri hrvatska standardna naglaska (točno se proizvodi oko 40% uzlaznih naglasaka i oko 65% silaznih). Usporedbom rezultata zaključujemo da su kompetencije percepcije hrvatskih naglasaka znatno bolje razvijene od kompetencija proizvodnje naglasaka. Rezultati ovoga istraživanja moći će se primijeniti u poučavanju hrvatskih naglasaka s ciljem učinkovitijega mjerenja naglasnih kompetencija i uspješnijega ostvarenja ishoda učenja.
Methoden der Messung von Akzentkompetenzen Die kroatische Standardsprache verfügt über ein melodisches Wortakzentsystem (engl. pitch accent), dass Ton, Länge und Stress in sich vereint. Das Wortakzentsystem wird in den Studiengängen Phonetik und Kroatistik unterrichtet, da die Kenntnis der Akzentnorm und ihrer Anwendung eine der Kompetenzen der Studierenden bildet. Zur Messung der Akzentkompetenzen bedienen wir uns verschiedener Methoden: Überprüfung des Wissens über die Akzente (Verteilungsregeln, paradigmatische Abwandlungen, Abweichungen von der Norm u. a. m.), Methoden zur Überprüfung der Perzeption (Magner & Matejka, 1971; Vrban Zrinski & Varošanec-Škarić, 2004) sowie Methoden zur Überprüfung der Hervorbringung der Akzente (Pletikos & Vlašić, 2007). In dieser Arbeit gehen wir von der Annahme aus, dass die Studierenden im Prozess der Aneignung der Akzente unterschiedliche Kompetenzgrade erwerben in Hinblick auf Wissen, Perzeption und Hervorbringung. Es werden die Akzentkompetenzen von 60 Absolventen der Studienrichtungen Phonetik und/oder Kroatistik überprüft. Wir untersuchen, welches die Vorzüge und Mängel der einzelnen Messmethoden sind und wie sehr einzelne Akzentkompetenzen miteinander in Einklang stehen. Die Messung der Perzeption (Vrban Zrinski & VarošanecŠkarić, 2004) zeigt, dass die Gesamtgenauigkeit beim Erkennen der Akzentstelle in Wörtern 75% beträgt, während das Erkennen der Akzentqualität differiert (je nach Akzentart, ca. 60% bei steigenden Akzenten, ca. 80% bei fallenden). Die Messung der Hervorbringung kroatischer Akzente (Pletikos & Vlašić, 2007) zeigt, dass bei Bewertung der aufgenommenen Wörtern durch Hören nur 52% der Wörter mit Sicherheit einem der vier kroatischen Standardakzente zugeordnet werden (eine genaue Kategorisierung wird bei 40% der steigenden und ca. 65% der fallenden Akzente erreicht). Beim Vergleichen der Resultate kommen wir zu dem Schluss, dass die Kompetenzen der Perzeption der kroatischen Akzente bedeutend besser entwickelt sind als die Kompetenzen der Hervorbringung der Akzente. Die Ergebnisse dieser Untersuchung lassen sich bei der Erforschung der kroatischen Akzente mit dem Ziel einer effektiveren Messung der Akzentkompetenzen und einer erfolgreicheren Realisierung des Lernerfolges anwenden. ***
76
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Ivan Poljaković Sveučilište u Zadru
Using the first language in the ESP classroom at university level Use of the first language (L1) in the English classroom has been the subject of much debate in the past few decades. The idea that the teacher should refrain from using the learners’ native language in the English classroom stems from the advent of the Direct Method, which appeared at the beginning of the twentieth century and took firmer ground in 1970s. One of the pivotal arguments against the use of the L1 in the classroom is maximum exposure to the target language (L2) in order to achieve proficiency. Krashen stated that as much as possible should be taught in the L2 and that there was a definite relationship between input in L2 and proficiency (Krashen 1985). On the other hand, pro bilingual approach researchers claim that the monolingual approach is very impractical. One of the reasons for this is that the majority of English teachers are not native speakers (Hawks 2001) and sometimes their own English is not very good, which can undermine the ability to communicate effectively with students. Recently much research has focused on specific situations in which the L1 should be used. Nevertheless, research findings have not been conclusive either way. The aim of the study described in this paper was to challenge the idea that teacher’s management activities should be directed exclusively at exposing the learner to communication in the target language (Allwright 1979), and to obtain insight into attitudes among teachers and undergraduates in terms of L1 use in the ESP classroom. The sample in this paper included a total of 236 undergraduates from the University of Zadar and 17 staff members, who responded to a questionnaire on a five-point Likert scale. Results from descriptive analyses seem to indicate that L1 should be used in particular situations.
Uporaba materinskog jezika u nastavi engleskog jezika struke na sveučilišnoj razini Uporaba materinskog jezika u nastavi engleskog jezika bila je predmet mnogih debata u posljednjih nekoliko desetljeća. Ideja da bi se nastavnik trebao suzdržavati od uporabe učenikovog materinskog jezika u nastavi engleskog jezika dolazi s pojavom izravne metode koja se pojavila početkom dvadesetog stoljeća i uzela maha u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Jedan od glavnih argumenata protiv uporabe materinskog jezika u učionici maksimalno je izlaganje ciljanom jeziku kako bi se postigla vještina. Krashen tvrdi da se poduka treba odvijati što god je više moguće na ciljanom jeziku i da postoji određeni odnos između inos na ciljanom jeziku i vještine (Krashen 1985). S druge strane, istraživači koji zagovaraju dvojezični pristup tvrde da je jednojezični pristup veoma nepraktičan. Jedan od razloga je to što većina nastavnika engleskog jezika nisu izvorni govornici (Hawks 2001) i neki put njihov vlastiti engleski nije tako dobar, što može potkopati sposobnost učinkovite komunikacije sa studentima. U novije vrijeme istraživanja su se fokusirala na specifične situacije u kojima bi se materinski jezik trebao upotrebljavati. No, rezultati ispitivanja nisu konkluzivni ni s jedne strane. Cilj studije opisane u ovom radu bio je osporiti ideju da se nastavnikove aktivnosti trebaju usredotočiti isključivo na izloženost učenika komunikaciji na ciljanom jeziku (Allwright 1979) i steći uvid u odnos nastavnika i studenata prema uporabi materinskog jezika u nastavi engleskog jezika struke. Uzorak u ovom radu uključio je 236 studenata preddiplomskog studija na Sveučilištu u Zadru i 17 nastavnika koji su odgovorili na upitnik s Likertovom skalom od pet stupnjeva. Rezultati deskriptivne analize izgleda upućuju na to da se materinski jezik treba koristiti u određenim situacijama. ***
77
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Krunoslav Puškar OŠ Ljudevita Modeca, Križevci
Kako nazvati hrvatsko dijete? Od Tomislava preko Davida do Sulejmana i natrag Ovaj rad bavi se suvremenim hrvatskim antroponimikonom od Drugog svjetskog rata naovamo. Nakon povijesnog pregleda stanja i promjena u hrvatskom antroponimijskom fondu od sȃmih svojih početaka (8.-9. st.) do danas daje se kratak osvrt na jezične i izvanjezične činjenice koje su utjecale na to da se hrvatski imenski identitet još više mijenja u posljednjih 70 godina. Kao korpusom za oprimjerenje autor se poslužio rezultatima dosadašnjih istraživanja hrvatskog osobnoimenskog repertoara, usporedivši ga s istraženim repertoarom osobnih imena grada Križevaca. Analizom i usporedbom osobnih imena djece rođene u tom vremenu, ovaj se rad dotiče čestih pravopisnih, izgovornih i morfoloških problema koji obično nastaju uslijed sraza tradicionalne i moderne (pomodne) imenske formule i različitog stupnja prilagođenosti hrvatskom jezičnom sustavu. Zbog sve češće preferencije imena aloglotskog (stranog) postanja neprilagođenih hrvatskom jezičnom sustavu i sve bržeg „zastarjevanja“ tradicionalnih idioglotskih (narodnih) imena davno prilagođenih hrvatskom jezičnom sustavu postavlja se pitanje je li nam potreban restriktivniji Zakon o osobnom imenu, kakav primjerice postoji u mnogim državama svijeta, koji će unaprijed odrediti mogućnosti nadijevanja imena. Također, u ovome se radu autor osvrće na najpopularnija muška i ženska imena u posljednje vrijeme i na razloge njihove popularnosti, tendenciju da se izbjegavaju frekventna imena, dotičući se i neizbježnog pitanja jesu li Hrvati predvidljivi u pogledu odabira imena svoje djece.
How to name a Croatian child? From Tomislav through David to Suleiman and back again This paper deals with the contemporary Croatian anthroponymicon since World War II. After givig a historical overview of the state and changes in the Croatian anthroponymy system since its very beginnings (8th-9th cent.), a brief insight is given into linguistic and extralinguistic facts which influenced the changes in the Croatian namegiving identity in the last 70 years. The author used the results of previous studies of the Croatian personal name repertoire and compared them with the researched repertoire of personal names in the town of Križevci. Having analysed and compared the personal names of children born in that very period, this paper touches upon common problems in orthography, morphology and pronunciation which usually occur due to the clash of the traditional and modern (trendy) names, as well as their different degree of adaptation into the Croatian language system. Because of the ever more common preference of foreign names which are not being adapted into the Croatian language system, and the ever faster ʻobsolesenceʼ of the traditional domestic names long adapted into the Croatian language system, the question arises if a Law on Personal Names, which would predetermine namegiving possibilities, is actually needed. Such laws are already in force in many countries. Also, the author looks into the most popular recent male and female names, the reasons behind their popularity, and the tendency of the avoidance of frequent names, touching upon the unavoidable issue if the Croats are predictable in terms of namegiving. ***
78
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Ida Raffaelli Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Konvencionalizirani modeli imenovanja boja u hrvatskom jeziku Rad se temelji na istraživanjima provedenim u sklopu međunarodnoga projekta Evolution of Semantic Systems pri institutu Max Planck, a unutar kojega je hrvatski jezik bio jedan od 50 indoeuropskih jezika uključenih u istraživanje. Nazivi za boje bili su jedan od četiri temeljna područja istraživanja, a sastojalo se od nekoliko razina rada s ispitanicima. U radu se prikazuju rezultati dobiveni na temelju zadatka vezanih uz imenovanje boja. Dvadesetero odraslih ispitanika imenovalo je 84 nijanse iz Munsellove skale. Podražaji su bili smješteni na sivim pločicama i ispitanicima davani nasumično i pojedinačno, sukladno općim metodološkim odredbama projekta. Nakon obrade podataka (1680 odgovora) zamijećene su pravilnosti u modelima imenovanja boja u hrvatskom jeziku. U radu se definiraju konvencionalizirani modeli imenovanja boja u hrvatskom jeziku te ih se razlučuje od idiosinkratičnih izraza. Pri definiranju konvencionaliziranih modela imenovanja boja posebna se pozornost usmjerava prema strategijama modifikacije tj. uporabi i tipovima modifikatora. Od 1680 naziva čak su više od polovice (842 naziva koje su govornici upotrijebili) modificirani ili kompleksni nazivi za boje. Dvije su osnovne strategije modifikacije: a) s pomoću priloga, b) s pomoću pridjeva. Najčešći prilozi su tamno i svijetlo, dok su nešto rjeđi intenzivno, jarko, žarko, malo. Modifikacija s pomoću pridjeva ostvaruje se u konstrukciji s infiksom „o“, a u takvim je konstrukcijama najučestaliji modifikator pridjev zelen. U radu se osvrće i na druga dva učestala modela imenovanja: c) s pomoću sufiksa –(k)ast i d) uporabom NP-a s imenicom „boja“ kao glavom konstrukcije. U radu se pokazuje i za koje se temeljne nazive za boje modifikacija i druga dva modela najučestalije upotrebljavaju. Budući da je riječ o vrlo precizno definiranim i razrađenim postupcima istraživanja, ovaj rad daje sustavan pregled modela koje govornici hrvatskoga jezika rabe pri imenovanju boja te se utvrđuje stupanj njihove leksikalizacije.
Conventionalized models of colour naming in Croatian This paper is based on the research conducted within the international project “Evolution of Semantic Systems” (Max Planck Institute). The Croatian language was one of the 50 Indo-European languages included in the research. All research within the project consisted of several different levels of work with participants. Colour terms were one of the four basic areas of research. The results from the colour naming task are presented in the paper. Twenty adult informants were asked to name 84 nuances from Munsell colour chips. The stimuli were presented randomly and individually on individual numbered grey plates in accordance with a precisely defined methodological procedure. The data was comprised of 1680 responses in total. The results of the data analysis showed some regularities in colour naming in Croatian. In this paper the conventionalized models of colour naming in Croatian are defined and distinguished from idiosyncratic expressions. The goal of the paper is to define strategies used in colour naming. The focus is especially directed towards the use of different types of modifiers. More than half of the terms for colour chips (842 from 1680 in total) are modified or are complex colour terms. According to the analysis of the modifiers, two basic strategies in modifying colour terms are distinguished: the use of a) an adverb and b) an adjective. The most frequently used adverbs are tamno “dark“ and svijetlo “light“ and the less frequent are intenzivno “intensely“, jarko, žarko “brightly“, malo “little“. The adjectives used as modifiers are connected to the main colour term with the infix “o“ and the most frequently used adjective is the adjective zelen “green“. The paper also deals with two other models of naming by using: b) the suffix -(k)ast and b) the NP with the noun boja “colour“ as the head of the construction. Since this research is based upon a precisely defined and elaborated methodology, the paper provides a systematic analysis of the models used in colour naming in Croatian and determines the degree of their lexicalization. ***
79
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Goranka Rocco i Anita Pavić Pintarić Università degli Studi di Trieste, Italy / Sveučilište u Zadru
Übersetzung gesprochensprachlicher und dialektaler Elemente in der Erzählliteratur Auf dem Weg zu einem translationsdidaktischen Modell Der Beitrag setzt sich mit der Rolle der gesprochensprachlichen und dialektalen Elemente in der Erzählliteratur (vgl. Goetsch 1985) aus soziolinguistischer, übersetzungswissenschaftlicher und übersetzungsdidaktischer Perspektive auseinander und knüpft dabei auf vorausgehende Studien an (vgl. Henjum 2004, Schwitalla/Tiittula 2009, Brumme/Espunya 2012), die sich theoretisch und empirisch mit der Wiedergabe gesprochensprachlicher und dialektaler (z.B. plattdeutscher) Elemente und auseinandersetzen. Dabei wird ausgehend von einem mehrere Zielsprachen berücksichtigenden Textvergleich auf die folgenden Fragen eingegangen: Welche Funktion kommt gesprochensprachlichen und dialektalen Elementen bei der Schilderung von Personen und Situationen zu? Kann man von euphemischer oder dysphemischer Wirkung bestimmter Elemente sprechen? Wie wird die fiktive ("fingierte") Mündlichkeit der analysierten Textstellen ins Kroatische und ins Italienische übertragen, welche Tendenzen lässt der Übersetzungsvergleich erkennen? Welche Rolle spielen der Zeitpunkt und der (sprach)politische Kontext der Übersetzung? Im Anschluss an die soziolinguistischen und übersetzungswissenschaftlichen Überlegungen wird ein translationsdidaktisches Modell vorgestellt, das der Sensibilisierung der angehenden Übersetzer für die Aspekte der diamesischen, diastratischen, diatopischen und diaphasischen Variation dienen soll.
Prevođenje govornih i dijalektalnih elementa u narativnoj književnosti Na putu prema translatološko-didaktičkome modelu Ovaj se prilog bavi ulogom govornih i dijelaktalnih elemenata u narativnoj književnosti (usp. Goetsch 1985) iz sociolingvističke, translatološke i translatološko-didaktičke perspektive i nadovezuje se na prethodna istraživanja (vgl. Henjum 2004, Schwitalla i Tiittula 2009, Brumme i Espunya 2012) koja su se teoretski i empirijski bavila prijevodima govornih dijalektalnih elemenata (npr. plattdeutsch). Pritom, polazeći od usporedbe tekstova na više ciljnih jezika, odgovorit će se na sljedeća pitanja: Koju funkciju imaju govorni i dijalektalni elementi pri opisivanju osoba i situacija? Može li se govoriti o eufemističkom ili disfemističkom djelovanju pojedinih elemenata? Kako se prevodi fiktivna usmenost u analiziranim dijelovima teksta na hrvatski i talijanski jezik, koje se tendencije mogu utvrditi u usporedbi prijevoda? Koju ulogu igraju vrijeme i (jezično-)politički kontekst prijevoda? Pored sociolingvističkih i translatoloških promišljanja predstavit će se translatološko-didaktički model koji treba poslužiti senzibiliziranju budućih prevoditelja za aspekte dijastratske, dijatopijske i dijafazijske varijacije. ***
80
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Andrea Rogošić Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
O aspektima antroponomastičke analize nadimaka na primjeru nadimačkog korpusa staroga Splita Za ovo istraživanje poslužili smo se korpusima osobnih nadimaka iz rada F. Senjanovića „Splitski prišvarci i nadimci“ i rada R. Vidovića „O postanku i značenju splitskih nadimaka“ u kojima popisana građa nije bila predmetom sustavne antroponomastičke analize. Riječ je o nadimcima stanovnika splitskih težačkih varoši na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, dakle o malim, vrlo konzervativnim i izrazito patrijarhalnim sredinama. Kroz analizu spomenutih osobnih nadimaka u ovom se radu ukazuje na to da striktno lingvistički pristup njihovoj obradi i klasifikaciji nije dovoljan za rasvjetljavanje svih aspekata te složene onomastičke kategorije. Naime, uz opis njihovih jezičnih odlika, to jest tvorbenih i značenjskih obrazaca, induktivnom metodom utvrđuju se i potvrđuju postavke o socio-kulturnom okviru koji uvjetuje motivaciju nadimaka i njihovu funkciju u društvu. Na primjerima nadimaka ilustrira se kako faktori poput kulturnog konteksta, mentaliteta ljudi te ukorijenjenih stereotipa značajno uvjetuju etiologiju nadimaka. Kroz obrasce koji se opetovano javljaju u procesu nastanka nadimaka donose se zaključci o konceptualizaciji svijeta stanovnika starih splitskih, vrlo zatvorenih težačkih četvrti te o položaju žene i percepciji njene uloge u ondašnjem društvu. Drugim riječima, pažnja je usmjerena i na sam proces imenovanja, a ne isključivo na nadimak kao jezični entitet. U dosadašnjim hrvatskim antroponomastičkim istraživanjima analiza nadimačkog korpusa obuhvaćala je najčešće samo semantičku i tvorbenu klasifikaciju te su se zanemarivali određeni sociološki i psihološki faktori koji zapravo uvjetuju nastanak nadimka kao etikete kojom se pojedinac identificira u određenoj sredini, a što nije u skladu s uvriježenom definicijom onomastike odnosno antroponomastike kao interdisciplinarnog područja. Pridodamo li svemu navedenome također i činjenicu da nadimci, uz obavijest o nositelju, nose ujedno i obavijest o nadjevatelju nadimka, logično je zaključiti da je korpus nadimaka određenog područja živopisan odraz obilježja društvene zajednice i vremena u kojem je nastao.
On aspects of the anthroponomastic analysis of nicknames on the example of the old Split nicknames corpus For the purpose of this study a corpus of personal nicknames has been excerpted from the paper by F. Senjanović “Splitski prišvarci i nadimci“ and the paper by R. Vidović “O postanku i značenju splitskih nadimaka“ in which, however, the nicknames corpora were not subject to systematic anthroponomastic analysis. These corpora contain the nicknames of inhabitants of the Old Split labourers' quarters from the late 19th and the early 20th century, which were very conservative and highly patriarchal communities. Through the nicknames analysis it is suggested that strictly linguistic approach to their description and classification is not sufficient to illuminate all aspects of this onomastic category. Therefore, along with the description of their linguistic characteristics, inductive method is used to identify and to confirm the settings of the socio-cultural framework which determines the motivation of nicknames and their function within the society. It is presented how factors such as cultural context, mentality and ingrained stereotypes have a significant impact on the aetiology of nicknames. Through patterns that repeatedly occur in the process of nickname creation conclusions are drawn about the conceptualization of the world accomplished by the inhabitants of the Old Split and about the position of women within the society of that time. In other words, the focus is on the process of naming and not solely on nicknames as linguistic entities. The majority of previous Croatian anthroponomastic researches comprised only semantic and morphological classifications of nicknames, neglecting certain sociological and psychological factors, which is not in accordance with the definition of onomastics as an interdisciplinary field. Finally, given the fact that nicknames provide information about their creators and not just about their bearers, it logically follows that they represent a vivid reflection of the community and the time in which they were created. ***
81
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Ružica Stanić i Davor Lauc Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Prepoznatljivost logičke forme kvantificiranih rečenica hrvatskog jezika proizvedenih formalnom gramatikom Odnos logičke i gramatičke forme prirodnih jezika složeno je pitanje koje proučavaju logika, lingvistika i kognitivne znanosti. Tradicionalno, najznačajnije su logičke forme Aristotelove četiri kvantifikacijske forme: univerzalno afirmativan (Svi S su P.), univerzalno negativan (Nijedan S nije P.), partikularno afirmativan (Neki S su P.) i partikularno negativan sud (Neki S nisu P.). U ovom istraživanju izrađen je formalni model proizvođenja sintaktički ispravnih rečenica koje predstavljaju što više različitih izričaja četiriju kvantifikacijskih formi. Sastavljena je probabilistička beskontekstna gramatika kojom se oblikuju kvantificirane rečenice hrvatskoga jezika. Potpunost modela s obzirom na pokrivenost gramatičkih formi te prepoznatljivost zastupljenih izričaja empirijski su provjerene. Prva faza istraživanja provedena je na uzorku od 48 izvornih govornika upoznatih s navedenim logičkim formama, od kojih je 19 u potpunosti ispunilo upitnik. Ispitana je prepoznatljivost navedenih logičkih formi u rečenicama proizvedenima formalnim modelom. Prema preliminarnim rezultatima afirmativne su rečenice prepoznatljivije od negativnih. Do poteškoća najčešće dolazi kod partikularno negativnih rečenica. Rečenice s kvantifikatorima nisu svi, svi... nisu i svaki... ne često su pogrešno identificirane kao univerzalno negativne. Također je od ispitanika traženo da od zadanih logičkih predikata sastave po jednu rečenicu za svaku od četiriju formi Aristotelovih kategoričkih sudova. Rečenice ispravnih logičkih formi u 71% slučajeva odgovarale su izričajima iz formalnog modela. Među rečenicama neispravnih logičkih formi najčešće je zabilježena netočna uporaba kvantifikatora svi... nisu kao kvantifikatora univerzalno negativnih rečenica. Rezultati upućuju na veliku diskrepanciju kod prepoznavanja partikularno negativnih formi. Naprimjer rečenicu Svi studenti nisu došli., koja se standardno u logici prepoznaje kao partikularno negativna, samo 16% ispitanika klasificiralo je kao takvu. Premda postoje zanimljiva istraživanja općeg odnosa hrvatskog jezika i kvantifikacije (Šarić 2002, Kovač 2011), koliko je autorima poznato, riječ je o prvom empirijskom istraživanju ove vrste.
The recognizability of the logical form of the Croatian language quantified sentences generated by formal grammar The interrelationship between logical and grammatical forms of natural languages is a complex issue that is commonly studied by logicians, linguists and cognitive scientists. Traditionally, the most important logical propositions are categorical, which can be reduced to one of four Aristotelian logical forms. The formal model for producing syntactically correct sentences was developed using probabilistic CFG, which can potentially cover the majority of forms of categorical propositions. The model’s ability to cover variances in grammatical forms and examine the recognizability of expressions generated by native speakers was verified through empirical research. In the first phase of the research, 48 subjects who had a basic knowledge of logic completed 19 survey forms that tested the recognizability of the Aristotelian logical forms in sentences that had been generated by the formal model. Preliminary results suggest that affirmative sentences are easier to recognize than the negative ones, while particularly negative sentences are the hardest to recognize. Sentences that contained quantifiers like nisu svi 'not all', svi…nisu 'all... are not' and svaki… ne 'every... does not' were often misclassified as universal negative propositions. The subjects were asked to compose a sentence for each of the four forms using a set of given terms, of which the model already covered 71%. The subjects commonly misused the quantifier svi… nisu 'all... did not' in the construction of the universal negative sentence. Analogous mistakes occurred in the recognition part of the survey. This suggests that there is a huge discrepancy in understanding between logical and grammatical forms; e.g. Svi studenti nisu došli 'All students did not come', which is standardly recognized as a particular negative, was classified as such by only 16% of the subjects. Although existing studies have provided insights into quantification and the Croatian Language (Šarić 2002, Kovač 2011), it is believed that this is the first empirical research of its kind. ***
82
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Renata Šamo Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Does English hurt? Learning diaries – another step towards better qualitative research in applied linguistics Language learners (LLs) are not just LLs but real people with, among other things, learner histories. Their language learning (LL) sometimes becomes a journey into self-discovery, rich in positive emotions, but negative experiences are also a part of the picture. However, LLs have been mostly seen as abstract bundles of measurable variables. What lies behind the exterior is probably one of the most intriguing questions for teachers/researchers, which could be also revealed with learning diaries. This qualitative method depicts LLs’ psychology in their own words, and provides insights into their metacognitive development. It is a category of personal narratives – compared to fictional ones – used in the field of bilingualism. They are ‘stories’ based on learner’s knowledge and experiences (Pavlenko, in Wei & Moyer, 2008), and belong to linguistic autobiographies (Nekvapil, 2003; Kramsch, 2009). This is rooted in the identity approach to language learning, which characterizes learner identity as multiple and changing, but it may be also related to critical ethnography, feminist poststructuralist theory, sociolinguistics and linguistic anthropology (Norton, 2013). The current paper is based on the learning diaries kept by 5 students during the 2013/2014 summer semester. They were learning EFL as a compulsory subject. After showing reluctance to participate in speaking activities and admitting that they would rather have no English course, the teacher suggested keeping diaries, which they accepted as a good idea. It was hypothesized that this could help the LLs make sense of their experience, and their teacher clarify complexity of how they create selves in EFL. Analysis of their entries shows an intricate path towards the goal such as selfconfident and competent use of English, indicating important linguistic, personality, and other factors. This smallscale research should be beneficial for language learners, teachers and researchers.
Boli li engleski? Dnevnici učenja za bolje kvalitativno istraživanje u primijenjenoj lingvistici Oni koji nastoje ovladati jezikom nisu samo učenici, nego stvarne osobe s osobnim povijestima učenja. Za njih se ovladavanje nerijetko pretvara u samootkrivanje obilježeno pozitivnim emocijama, ali su i one negativne sastavni dio tog unutarnjeg putovanja. Međutim, do sada su se uglavnom promatrali kao apstraktni skup mjerljivih varijabli, pa je pitanje što se nalazi ispod površine vjerojatno jedno od najintrigantnijih za one koji poučavaju/istražuju jezik, a što se može također otkriti pomoću dnevnika učenja. Koristeći se tom kvalitativnom metodom, pojedinac opisuje svoj psihološki profil i daje uvid u svoj metakognitivni razvoj. Riječ je o kategoriji osobnih biografija – za razliku od onih fiktivnih – korištenih u području bilingvizma. To su zapravo ,,priče“ zasnovane na učenikovu iskustvenom znanju (Pavlenko u Wei i Moyer 2008), a pripadaju lingvističkim autobiografijama (Nekvapil 2003, Kramsch 2009). Njihovu teorijsku podlogu nalazimo u pristupu ovladavanju jezikom karakterističnom po višeslojnosti i promjenjivosti identiteta učenika. No, mogu se također povezati s kritičkom etnografijom, feminističkom poststrukturalnom teorijom, sociolingvistikom i lingvističkom antropologijom (Norton 2013). Ovaj se rad temelji na dnevnicima učenja koje su u sklopu nastave engleskog jezika vodili studenti (n=5) tijekom ljetnog semestra 2013./2014. Nakon što su otvoreno izrazili nespremnost da sudjeluju u govornim aktivnostima na tom stranom jeziku i nezadovoljstvo zbog obveznog statusa kolegija, predloženo im je da vode dnevnik, što su prihvatili kao dobru zamisao. Pošlo se od pretpostavke da bi njima to pomoglo pri smislenom razmatranju/osvješćivanju spomenutih iskustava, a njihovu nastavniku pri dobivanju jasnije predodžbe o složenom procesu pomoću kojega učenici konstruiraju svoj identitet na engleskom kao stranom jeziku. Analiza zapisa ukazuje na to koliko je složeno graditi samopouzdanje potrebno da bi se neki jezik mogao uspješno koristiti, pri čemu su bitni mnogi čimbenici povezani sa samim jezikom, osobnošću učenika i drugim aspektima. Ovo istraživanje provedeno na malom uzorku i u relativno kratkom roku trebalo bi pomoći kako onome tko nastoji ovladati stranim jezikom, tako i onome tko strani jezik poučava/istražuje. ***
83
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Lucija Šimičić Sveučilište u Zadru
Methodological challenges in ethnolinguistic sustainability research Ethnolinguistic vitality was originally devised to account for a variety of factors that lead to the loss of ethnolinguistic identity of a (minority) group and/or to language shift. Alternatively, the same concept was considered necessary to explain why some communities manage to maintain their language, culture and identity, despite some unfavorable external factors. The goal of this contribution is to tackle the issue of whether ethnolinguistic sustainability research is possible at all by applying a set of standardized procedures as developed in social psychology of language (Giles et al., 1977) which rely primarily on the collection and description of quantitative indicators of vitality. The application of this theoretical framework in several minority contexts in Croatia and abroad has shown that, despite a number of recent positive developments in the field and some significant improvements regarding methodology (e.g. Ehala 2010, 2014), the research into ethnolinguistic sustainability still faces many challenges including the search for a suitable set of methodological instruments that would yield relevant information in a range of different and specific socio-linguistic contexts. Some of them comprise the combination of different methodological approaches, and in other particularly complex contexts, it is essential to rely on the narratives of community members and not only those who belong to an ethnolinguistic minority whose vitality is in the research focus.
Metodološki izazovi u proučavanju etnojezične održivosti Etnojezični vitalitet prvotno je zamišljen kao okvir pomoću kojega bi se, uzimajući u obzir niz različitih čimbenika, moglo objasniti zašto dolazi do gubitka etnojezičnog identiteta (manjinske) skupine, a zatim i do zamjene jezika. Također, isti se pojam smatrao potrebnim za objašnjavanje činjenice da neke zajednice uspijevaju očuvati svoj jezik, kulturu i identitet unatoč nepovoljnim vanjskim čimbenicima. Cilj je ovoga rada pozabaviti se pitanjem mogućnosti istraživanja etnojezičnog vitaliteta primjenom određenih standardiziranih postupaka razvijenih u okrilju socijalne psihologije jezika (Giles i sur. 1977) koji su se uglavnom oslanjali na prikupljanje i analizu kvantitativnih pokazatelja. Primjena ovoga teorijskog okvira u nekoliko manjinskih konteksta u Hrvatskoj i izvan nje pokazala je da je, unatoč brojnim nedavnim pomacima u ovome području kao i znatnim poboljšanjima na metodološkom planu (npr. Ehala 2010, 2014), proučavanje etnojezične održivosti i dalje suočeno s mnogim izazovima uključujući i potragu za odgovarajućim skupom metodoloških instrumenata kojima bi se mogle prikupiti relevantne informacije u različitim i specifičnim sociolingvističkim kontekstima. Neki od njih uključuju kombiniranje različitih metodoloških pristupa, a u nekim je posebno složenim kontekstima ključno oslanjanje na narative članova zajednice, i to ne samo onih koji pripadaju etnojezičnoj manjini čiji je vitalitet u fokusu istraživanja. ***
84
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Tamara Sladoljev-Agejev i Višnja Kabalin-Borenić Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ispitivanje razumijevanja čitanja ekspozitornih tekstova u J2: grafički strukturiran prikaz teksta vs. pitanja višestrukog izbora odgovora Razumijevanje ekspozitornih tekstova u J2 složena je vještina koja ovisi o nizu faktora poput jezičnoga/sadržajnoga predznanja ili zadatka čitanja, a odvija se na nekoliko razina: riječi, rečenice, mikro i makrostrukture teksta ili povezivanja s predznanjem (npr. Khalifa i Weir 2009). Razumijevanje se stoga provjerava na leksičkoj, sintaktičkoj i diskursnoj razini pomoću raznovrsnih zadataka poput pitanja otvorenoga tipa ili višestrukoga izbora odgovora. U istraživanjima čitanja preporučuje se korištenje različitih mjera razumijevanja jer pojedine vrste zadataka imaju određene nedostatke. Na primjer, pitanja višestrukoga izbora odgovora (VI) često se koriste zbog jednostavnosti ispravljanja i kontrole sadržaja odgovora, ali ona čitatelja mogu pogrešno usmjeravati i navoditi na pogađanje, čime se gubi smisao provjere razumijevanja (Alderson 2001). U novije vrijeme razumijevanje se ponekad provjerava pitanjima otvorenoga tipa u grafički strukturiranom prikazu teksta (GS) u koji se unose odgovori koji traže cjelovito razumijevanje teksta. Primjerice, Schmitt i sur. (2011) koriste GS u kombinaciji s VI uz opasku da je rješavanje GS-a zahtjevno za kognitivnu obradu zbog potrebe prepoznavanja organizacije teksta. S druge strane, usprkos spomenutom kognitivnom opterećenju, moguće je da ponuđena grafička struktura teksta sadržana u pitanjima GS-a čitateljima istovremeno olakšava razumijevanje u usporedbi s pitanjima VI-ja, čak i kod nešto slabijega jezičnoga znanja. U našem istraživanju se na primjeru ekspozitornih tekstova (c. 700 riječi) na engleskome jeziku (J2), korištenih u Schmitt i sur. (2011) metodama statističke obrade uspoređuju rezultati provjere razumijevanja u pitanjima GS-a s rezultatima postignutima u pitanjima VI-ja. Očekuju se razlike u uspješnosti rješavanja GS-a u odnosu na VI s obzirom na jezičnu razinu (J2) ispitanika (c. 80 studenata Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu). Istraživanjem se daje dodatan uvid u korištenje grafički strukturiranih pitanja (GS) za provjeru razumijevanja teksta na sveučilišnoj razini.
Examining reading comprehension of expository texts in L2: graphic organizers vs. multiple choice questions Reading expository texts in L2 is a complex skill which depends on a number of factors including language proficiency, background knowledge or reading tasks. Comprehension occurs at different levels, i.e. words, sentences, text micro/macrostructure or relations with prior knowledge (e.g. Khalifa & Weir, 2009), so it is tested at lexical, syntactic or discourse levels using a variety of tasks such as open-ended or multiple-choice questions. Research literature recommends using various measures of comprehension to avoid deficiencies of specific types of assessment. For example, multiple-choice questions (MCQ) are often used to assess comprehension as they control the content of the answers and are easy to correct, yet they can misguide the reader and encourage guessing (Alderson, 2001), which may make assessment pointless. Graphic organizers (GO), i.e. graphically organized open-ended questions about text-level comprehension, have recently been introduced in the assessment of reading comprehension. For example, Schmitt et al. (2011) use GO together with MCQ noting that GO tasks are cognitively demanding as they require readers to identify text organization. On the other hand, it may be argued that, despite the mentioned cognitive load, the explicit text structure offered by the GO task facilitates comprehension, which may be less demanding than MCQ, even if the level of L2 is lower. In our research, we use expository texts in English (L2) from Schmitt et al. (2011) to investigate the performance of about 80 business students (University of Zagreb) in two comprehension tasks, MCQ and GO. We use statistical methods to compare the GO/MCQ performance in relation to L2 proficiency. It is expected that the performance in GO will differ from the MCQ performance. The research aims to contribute to the GO-based assessment of L2 reading comprehension in college. ***
85
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Nikolina Sokolić, Daša Grković i Iva Pavić Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
BARSELONA ili BARFELONA? Pri dodiru dvaju jezika strana imena prolaze kroz fonološku rešetku jezika domaćina. Pritom se, kod kompromisne prilagodbe, savjetuje da se strani glasovi zamijene s najsličnijima u jeziku domaćinu te da mjesto naglaska ostane isto. Prema tome, postavljaju se dva istraživačka pitanja. Prvo, kada dolazi do prilagodbe prema fonološkim kriterijima, a kada prema grafiji te drugo, ako prevladava fonološki kriterij, koja su to obilježja ili pak skupine obilježja kojima govornici daju prednost? S obzirom na to da se u dodiru španjolskoga i hrvatskoga jezika neki španjolski glasovi ([ts], [d], [g], [j], [ʎ], [s], [ʋ], [ ], [z] te [t ]) mogu zamijeniti s više hrvatskih, kojemu od tih glasova ili bolje rečeno, kojim fonološkim obilježjima dati prednost u prilagodbi? U ovomu se radu ispituje stupanj poželjnosti prilagođenih oblika španjolskih imena u hrvatskome jeziku kod izvornih govornika kastiljskoga španjolskog jezika, koji su rođeni i odrasli u Španjolskoj. Time se nastoje predložiti glasovi hrvatskoga jezika kojima možemo zamijeniti španjolske glasove koje hrvatski nema. U svrhu istraživanja predstavljenog ovim radom u studijskim su uvjetima snimljeni zvučni primjeri, koje je pročitala govornica sa standardnim hrvatskim izgovorom. Ispitanici su na temelju slušnih primjera procjenjivali njihovu poželjnost na skali od 1 (u potpunosti neprihvatljivo) do 7 (u potpunosti prihvatljivo). Analiza rezultata pokazat će je li primjerice u riječi Barcelona izvornim govornicima španjolskoga jezika prirodnija i poželjnija zamjena španjolskoga dentalnog frikativa [] hrvatskim dentalnim frikativom [s] ([barselona]), dentalnom afrikatom [ts] ([bartselona]) ili labiodentalnim frikativom [f] ([barfelona]), je li [pais basko] bolje prilagođen od oblika [pais ʋasko], [ʋenezuela] bolje od [ʋenetsuele] itd. Istraživačka će se pitanja u radu interpretirati s fonetskog i fonološkog stajališta u skladu sa suvremenim fonološkim teorijama i modelima.
BARSELONA or BARFELONA? In language contact foreign names pass through the phonological grid of the host language. Thereby, the compromise adaptation suggests that foreign sounds should be replaced with the most similar ones in the host language and that the stress position should be the same as in the source language. Therefore, there are two research questions: firstly, when does it come to the adaptation according to phonological criteria and when according to orthography, and secondly, if the phonological criterion prevails, which features or groups of features do native speakers of the source language prefer? Regarding the fact that in Croatian-Spanish language contact some Spanish sounds ([ts],[d], [g], [j], [ʎ], [s], [ʋ ], [ ], [z] and [t ]) could be replaced with more than one Croatian sound, which of those sounds, or rather, which phonological feature should be given priority? This paper examines the degree of desirability of adapted forms of Spanish names in the Croatian language from the perspective of native speakers of the Castilian Spanish language, who were born and grew up in Spain. Thereby, the Croatian sounds which can replace those Spanish sounds that Croatian does not have will be proposed. For the purpose of this research, audio examples read by a female speaker of Standard Croatian were rerecorded in an audio studio. Respondents evaluated desirability of audio examples on the scale from 1 (totally unacceptable) to 7 (completely acceptable). The analysis of results will show whether the word Barcelona is more natural and desirable to native speakers of Spanish pronounced with the Croatian dental fricative [s] ([barselona]), the dental affricate [ts] ([bar tselona]) or the labiodental fricative [f] ([barfelona]), instead of the Spanish dental fricative []. Also, the questions whether [pais basko] is a better adaptation than [pais ʋasko] or whether the pronunciation [ʋenezuela] is better than [ʋenetsuela] etc will be answered. Research questions in this study will be interpreted from the phonetic and phonological aspect in accordance with contemporary phonological theories and models. ***
86
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Špiranec Ivana Tehničko veleučilište u Zagrebu
Kakve veze ima bik s buldožerom? U radu se promatra odnos općega jezika i jezika struke analizirajući jedan tip terminoloških jedinica – egzocentrične terminološke složenice. Kao prvo, polazi se od teze da opći i jezik struke dijele slična obilježja (Temmerman 2000), prema tome isti kognitivno-lingvistički alati pogodni su za analizu složenica u općemu jeziku i jeziku struke. Kao drugo, opći jezik i jezik struke nisu jasno odijeljeni budući da se nova značenja u stručnoj domeni znanja grade pomoću već postojećih značenja u općemu jeziku (Temmerman 2000). Imajući u vidu ove pretpostavke, na primjerima egzocentričnih terminoloških složenica u engleskom jeziku propitkuje se klasična podjela na endocentrične i egzocentrične složenice koju je predložio Bloomfield (1933). Rad je doprinos sociokognitivnim (Temmerman 2000) te općenito kognitivno orijentiranim analizama terminologije (Faber 2012). S jedne strane, nastavlja se na prethodno korpusno-utemeljeno istraživanje imenskih složenica u engleskom nazivlju građevinarstva (Špiranec 2011). S druge strane, naslanja se na recentno istraživanje koje pokazuje da su i egzocentrične složenice produktivne te „kreativne“ jer upošljavaju metaforičke i metonimijske procese (Benczes 2004). Analizira se značenje triju egzocentričnih terminoloških složenica – bulldozer, calfdozer i dutchman – rabeći metaforu, predožbenu metaforu i konceptualnu metonimiju. Analiza će pokazati da proučavanje značenja terminoloških složenica zahtijeva kako sinkronijsku tako i dijakronijsku perspektivu. Primjerice, značenje složenice bulldozer povezano je sa značenjem složenice bull dose koja je bila u uporabi u 19. stoljeću. Pritom će se idealizirani kognitivni model bika pokazati ključnim za nastanak značenja. S vremenom je prvotno egzocentrična složenica bulldozer u domeni građevinarstva postala izvor generiranja novih endocentričnih složenica (npr. calfdozer, tiltdozer) budući da je sastavnica dozer s vremenom dobila samostalno značenje izvan složenice. Nadalje, dijakronijska rekonstrukcija značenja naziva dutchman pokazat će da je ta složenica kulturološki specifična te da je društveno-politički kontekst ključan u nastanku značenja. Naposljetku, analiza primjera pokazat će da ista leksička jedinica može istovremeno biti endocentrična i egzocentrična ovisno o značenju koje se aktualizira u određenoj domeni znanja. Analiza terminoloških složenica dodatno će učvrstiti tezu da je klasična podjela na egzocentrične i endocentrične složenice neodrživa (Benczes 2013).
What does a bull have to do with a bulldozer? Based on the analysis of exocentric terminological compounds the paper investigates the relation between general and specialized language. Firstly, the analysis is based on the assumption that general and specialized language share similar features (Temmerman 2000), therefore the same cognitive-linguistic tools are appropriate to analyse both. The second assumption is that the distinction between general and specialized is not clear-cut since new meanings within the specialized domain of knowledge are built using the already existing meanings from general language (Temmerman 2000). Based on these assumptions, the classic endocentric-exocentric distinction of compounds proposed by Bloomfield (1933) is questioned using examples of terminological exocentric compounds. The article is conceived as a contribution to socio-cognitive (Temmerman 2000) as well as cognitive-oriented studies of terminology analysis in general (Faber 2012). It is a continuation of a corpusbased study of English noun-noun compounds in civil engineering discourse (Špiranec 2011). Also, it relies on a recent study that proved exocentrics to be productive and “creative“ constructions that employ metaphorical and metonymical processes (Benczes 2004). In this paper, three exocentric terminological compounds are analyzed – bulldozer, calfdozer and dutchman – using metaphor, image metaphor and conceptual metonymy. The analysis is aimed to show that investigating the motivation of terminological compounds requires a synchronic as well as a diachronic perspective. For instance, the meaning of the compound bulldozer is linked to the meaning of the compound bull dose that was in use in the 19th century. Idealized cognitive model of a bull will prove to be crucial in the meaning generation. In the civil engineering domain of knowledge, initially exocentric compound bulldozer has with time become a source for the generation of new endocentric compounds (e.g. calfdozer, tiltdozer) since the constituent dozer has itself acquired a new meaning. Also, diachronic analysis of the term dutchman will show that this compound is culturally typical, and that its meaning is possible to analyze only by taking into account the socio-political context of a certain period. Finally, the analysis will show that the same lexical unit can at the same time be endocentric and exocentric depending on the meaning that is conveyed in certain domain of knowledge. The analysis of the chosen examples will further strengthen the standpoint that the classic endocentric-exocentric distinction is not viable (Benczes 2013). ***
87
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Tomislav Stojanov Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb
Smjernice razvoja jezične politike za hrvatski jezik prema zaključcima pravopisoslovnoga istraživanja akademske zajednice u Republici Hrvatskoj (Doktorandska sekcija) Neosporna je činjenica da mnogi suvremeni pravopisni sukobi u hrvatskome jeziku imaju povijesnu motiviranost, a čije se posljedice neprevladanosti i danas osjećaju. Jezične teme izazivaju veliku pozornost (ukidanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, pitanje središnjega regulatornog tijela za hrvatski jezik, pojava novoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, najava Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika itd.) i često dodatno vode novim sukobima u stručnim krugovima i izvan njih. Zbog nepostojanja širih istraživanja o mišljenju akademske zajednice u RH o hrvatskim pravopisnim temama, provedeno je neinstitucionalno istraživanje od 23. do 30. svibnja 2014. na temelju 2000 ispitanika iz CARNetova domenskoga prostora ustanova članica. Na temelju zaključaka iz odgovora na 40 mrežno postavljenih pitanja grupiranih oko četiriju glavnih tema (hrvatski i drugi južnoslavenski standardni jezici, hrvatski i zakonska regulativa, hrvatski i njegova politička povijest, hrvatski i njegovi govornici), ovo će istraživanje ciljanim propitkivanjima međuuvjetovanosti odgovora ispitanika na 9 ključnih pitanja utvrditi dvije jasno podijeljene anketne skupine sa statistički relevantnim i predvidivim odgovorima, a iz čega će se moći raspravljati o anketnome viđenju uzroka pravopisne nestabilnosti u hrvatskome društvu. U radu će se opisati metodologija istraživanja, objavit će se rezultati, raščlanit će se anketni pokazatelji te će se ponuditi smjernice za razvoj jezične politike za hrvatski jezik koji bi trebali doprinijeti rješavanju otvorenih pitanja, odnosno navest će se tri ključne teme o kojima relevantni čimbenici u kroatističkoj struci moraju imati dogovor da bi se umanjile razlike u mišljenju akademske zajednice na neka od ključnih pitanja hrvatskoga jezika. Na temelju visokoga interesa javnosti i statističke relevantnosti odgovora predložit će se hrvatskim institucijama koje utječu na jezičnu normativnost da se pravopisoslovno anketiranje institucionalizira i počne provoditi u redovnim vremenskim odsječcima te da se odrede anketni kriteriji za utvrđivanje zaključaka, a koji će pomoći u određivanju dugoročne kroatističke jezične politike i planiranja razvoja jezika.
Guidelines for the development of Croatian language policy according to the conclusions of an orthographologic survey of members of the Croatian academic community (Young researchers' section) Many contemporary disagreements on Croatian orthography have an unquestionably long history, and the consequences of these long-unresolved issues are still being felt today. Linguistic topics are often of great interest to the general public (e.g. the dissolution of the Council for Standard Croatian Language Norms, the question of whether the Croatian language should have a central regulatory body, the new orthography manual published by the Institute of Croatian Language and Linguistics, the proposed Act on the Public Use of the Croatian Language, etc.) and often lead to heated discussions within the scientific community. To make up for the lack of research on the topic, a non-institutional study on the opinions of Croatian academic community members regarding the Croatian language and orthographic issues was conducted between May 23rd and May 30th, 2014. Two thousand respondents from CARNet's domain space member institutions participated in the survey. The 40 survey questions were grouped around four main topics (the Croatian language and other South Slavic standard languages, the Croatian language and legislation, the Croatian language and its political history, the Croatian language and its speakers). Based on conclusions drawn by comparing the respondents’ answers to nine key questions, this research will establish two clearly divided survey groups with statistically relevant and predictable responses that will be used in order to discuss the causes of orthographic instability in Croatian society. This paper will include the methodology and results of the research. The paper will also include a detailed analysis of survey data and will provide guidelines for the development of Croatian language policy. These guidelines should contribute to the resolution of current issues, i.e. the three key topics upon which Croatian language experts must reach a consensus in order to minimize differences of opinion within the academic community on some key Croatian language issues. Due to heightened public interest in these topics, as well as to the statistical relevance of the aforementioned survey’s results, Croatian institutions with an influence on Croatian linguistic norms will be invited to formalize and institutionalize an orthographological survey, to begin implementing it regularly, and to specify the criteria for analyzing such surveys. These steps will help determine long-term Croatian language policy and direct the planning of Croatian language development.
88
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Diana Stolac i Anastazija Vlastelić Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Metodološki izazovi suvremenih istraživanja povijesne sintakse hrvatskoga jezika U izlaganju se daje pregled metodologija istraživanja povijesne sintakse u hrvatskom i svjetskom jezikoslovlju, od tradicionalnih do pristupa proizašlih iz generativne gramatike. Među metodološkim su problemima i različita značenja koja ovaj termin pokriva. Njegove interpretacije uključuju tumačenja da povijesna sintaksa: a) proučava sintaksu u ranijim razdobljima jezičnoga razvoja; b) opisuje sintaktičke mijene u različitim fazama jezičnoga razvoja; c) odgovara na pitanje zašto je uopće došlo do određene promjene na razini sintakse. Pojedini autori drže da su sva tri „zadatka“ ravnopravna i jednako važna, dok novija tumačenja bit proučavanja povijesne sintakse vide isključivo u nalaženju odgovora na pitanje o razlozima nastanka promjena (odnosno, podrazumijevaju važnost uključivanja i sociokulturnih čimbenika). U suvremenim se radovima povijesnoj sintaksi pristupa i s gledišta novijih, u hrvatskom jezikoslovlju iznimno slabo zastupljenih disciplina (npr. neurolingvistika, biolingvistika). U prikazu metodologija primijenjenih na hrvatske tekstove izdvajaju se mladogramatičarska, koja je obilježila većinu radova do 80-ih godina 20. st., te metodologija znanstvenoga projekta Povijest hrvatske sintakse (MZOS 2001.–2013.), prema kojoj je izrađeno nekoliko magisterija, disertacija i veći broj radova. Hipoteza je da se na temelju analize korpusa objavljenih kroatističkih radova mogu pokazati opravdana (sveobuhvatna analiza izabranoga sintaktičkog segmenta; nekontrastivni pristup i sl.) i neopravdana (parcijalna analiza "zanimljivih" primjera; usporedba sa standardnim jezikom i sl.) metodološka načela istraživanja povijesti hrvatske sintakse te kao rezultat ponuditi metodologiju istraživanja. Propituje se potreba/nužnost uključivanja novih jezikoslovnih disciplina (konkretno, sociolingvistike i kognitivne lingvistike) u buduća povijesnosintaktička istraživanja, s obzirom na različit karakter hrvatskoga kao flektivnoga jezika u odnosu na engleski, kojemu su usmjerene američke metodologije.
Methodological challenges of contemporary research on historical syntax of the Croatian language The aim of the presentation is to give an overview of the methodology of historical syntax in Croatian and world linguistics. Its methodology proceeds from traditional approaches to the approaches that derived from generative grammar. Among methodological issues is the problem of different meaning that this term covers. Therefore, this term can mean that historical syntax: a) studies the syntax in the earlier periods of language history; b) describes the syntactic changes in different periods of language history; c) determines the reasons that lead to a certain change on the level of syntax. Some authors think that all three "tasks" are equally important. The recent interpretations say that the main purpose of historical syntax is to determine the reasons why some change took place (sociolinguistic factors are also taken into account). The contemporary papers also approach historical syntax from the point of view of new, under-represented disciplines in Croatian linguistics, such as neurolinguistics or biolinguistics. In the overview of methodologies applied to the Croatian texts, Neogrammarian concept that marked the most works until the 1980s and the methodology of the scientific project The history of Croatian syntax (MZOS, 2001-2013) that resulted in several Masters and Doctoral theses and numerous papers were picked out. The hypothesis is that the analysis of published Croatian Studie papers can show valid methodological principles (comprehensive analysis of the chosen syntactic segment, non-contrastive approach, etc.) and invalid methodological principles (partial analysis of "interesting" examples, comparison with the standard language, etc.) for the research of the history of Croatian syntax, which can result in the methodology of research. The need/necessity of new linguistic disciplines (specifically, sociolinguistics and cognitive linguistics) in the future research of historical syntax has been questioned. Different nature of the Croatian language in relation to English (which is the basis of the most American methodology) is also taken into account. ***
89
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Vlado Sušac i Ivana Lozo Sveučilište u Zadru
Kontrastivna analiza metafora i intencionalnost u metodologiji i primjeni Ovaj rad baziran je na teorijskim postavkama kognitivne lingvistike i njegov je temeljni istraživački problem usporedba konceptualnih sustava hrvatskog, engleskog i francuskog jezika na prijevodu američkog filma kao odabranom korpusu. Osnovno je polazište da se jedino sustavnom semaziološkom analizom metafora u različitim vrstama korpusa i funkcionalnih stilova može dobiti potpuna slika o (ne)sukladnostima u konceptualizaciji stvarnosti kod različitih jezika, tj. kultura, pri čemu se ovaj rad naslanja na neka ranija slična istraživanja korpusa, primjerice političkog govora (Sušac 2007). Istraživačka hipoteza je da postoji visoki stupanj preklapanja u konceptualnim sustavima promatranih jezika u izrazima koji su zajednički prepoznati kao metaforički, ali sa znatnijim razlikama na leksičkoj razini. Pri istraživanju korpusa prevladava se temeljni metodološki problem kojim se suočava kognitivna lingvistika, a to je pitanje identifikacije odnosno demarkacije metafore u odnosu na ostali jezični materijal, prvenstveno s obzirom na njen ubikvitet kao imanentnu jezičnu činjenicu. U tu svrhu primijenjen je trodimenzionalni model koji sugerira G. Steen (2011), s naglaskom na komunikacijsku funkciju metafore i intencionalnost (ne nužno i inovativnost) kao njenu osnovnu odrednicu pri identifikaciji. Kao podloga za daljnju klasifikaciju i razvrstavanje metaforičkih izraza u konceptualna preslikavanja po izvornim i ciljnim područjima uglavnom je upotrijebljena online baza podataka Metalude Andrewa Goatlyja. Pretpostavka je da rezultati ovakvoga i sličnih istraživanja mogu imati dvojaku primjenu. S jedne strane, uvid u konceptualni metaforički sustav svakog pojedinačnog jezika pruža mogućnost osmišljavanja učinkovitih retoričkih strategija izborom uočenih izvornih domena za tražene značenjske, tj. ciljne domene u svim oblicima komunikacije, a posebice onima s naglašenom ulogom persuazije. S druge strane, svijest o zajedničkoj strukturiranosti konceptualnih sustava različitih jezika olakšava njihovo usvajanje i primjenu u komunikaciji, pri čemu izbor filma kao zanimljivog nastavnog materijala pri učenju i uočavanju metafora dodatno potiče motivaciju kod učenika.
Contrastive analysis of metaphors and intentionality in methodology and application This paper is based on the theoretical principles of cognitive linguistics and its fundamental research problem is a comparison of conceptual systems of Croatian, English and French translations of an American film as the selected corpus. Its basic assumption is that only a systematic semasiological analysis of metaphor in different types of corpora and various functional styles can provide a complete picture of (in)compatibility in the conceptualization of reality in different languages or cultures, where this work relies on some previous and similar corpus research, such as political discourse (Susac, 2007). The research hypothesis is that there is a high degree of overlap in the conceptual systems of the observed languages in those expressions that are mutually recognized as metaphorical, but with substantial differences on the lexical level. This type of research overcomes a fundamental methodological problem in cognitive linguistics, which is the issue of identification and demarcation of metaphor in relation to other linguistic material, primarily due to its ubiquity as an inherent linguistic fact. For this purpose, the three-dimensional model suggested by Steen (2011) is used, with an emphasis on the communicational function of metaphor and its intentionality (not necessarily innovation) as its primary guideline in identification. As a basis for further classification and sorting of metaphorical expressions in the conceptual mappings of source and target domains, the online databases Metalude, Andrew Goatly is mainly used. The assumption is that the results of this or similar research can have a dual application. On the one hand, insight into the conceptual metaphorical system of each language provides the ability to design effective rhetorical strategies by choosing the perceived source domains for the desired target domains in all forms of communication, especially those with an emphasised role of persuasion. On the other hand, the awareness of a common conceptual structure of different languages facilitates their adoption and use in communication, where the choice of the film as an interesting teaching material for learning and recognizing the metaphor further encourages motivation in students. ***
90
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Aida Vidan Harvard University, United States of America
Cultural-experiential approach to studying Croatian as a second language The article provides an overview of the principal methodologies in foreign language instruction with a particular focus on the communicative and experiential approaches to language teaching, and the way they have affected the instruction of Croatian as a foreign language. These two approaches are examined in relation to the grammatical concepts specific to Croatian. They are also considered in regard to balance between the grammatical content and development of student’s discursive abilities, and his or her contribution to the curricular materials. It is established that new generations of students are becoming increasingly active participants in creating the curriculum owing to the availability of internet information. Learning is perceived as a collaborative process and transformation of knowledge, unlike in older periods when it was considered to be transfer of knowledge. Classes and instructional materials are dynamic while the roles of the learner and the instructor have been changed. The central hypothesis is that in order to overcome the divide between grammar and discourse competence it is necessary to pursue functional organization of instructional material. Moreover, on higher levels it is recommended to actively involve the student in selection of the content which is relevant to him/her and contributes to his/her understanding of the target culture. An emphasis is also placed on the student’s direct contact with the target culture and establishing his/her identity in it. In this manner the student is given additional motivation for both internalizing grammatical structures and vocabulary while concurrently developing communicative skills.
Kulturološko-iskustveni pristup učenju hrvatskog kao inoga jezika Članak pruža uvid u glavne metodologije u podučavanju stranih jezika s fokusom poglavito na komunikativni i iskustveni pristup i način na koji su oni utjecali na podučavanje hrvatskog kao stranog jezika. Ova dva pristupa razmatraju se u odnosu na gramatičke koncepte specifične za hrvatski te se dodatno prelamaju kroz pitanje ravnoteže između gramatičkog sadržaja i razvijanja usvajateljevih diskurzivnih sposobnosti, kao i njegova pridonošenja nastavnim materijalima. Ustanovljava se da nove generacije studenata postaju sve aktivnijima sudionicima u kreiranju nastavnog programa zbog dostupnosti internetskih informacija. Učenje se poima kao kolaborativni proces i preobrazba znanja, a ne kao prijenos informacija, što je bio slučaj u ranijim periodima. Nastava i materijali koji se koriste u njoj dinamični su, a uloge usvajatelja i podučavatelja promijenjene. Centralna hipoteza je da je u smislu prevladavanja jaza između gramatičke i diskurzivne kompetencije potrebna funkcionalna organizacija nastavnih materijala. Štoviše, na višim razinama preporučuje se aktivno uključivanje usvajatelja u odabir sadržaja koji su za njega/nju relevantani i pridonose razumijevanju ciljane kulture. Naglasak se ujedno stavlja na usvajteljev izravan dodir s ciljanom kulturom i na uspostavljanje identiteta u njoj. Ovim putem daje mu/joj se dodatna motivacija za internaliziranje gramatičkih struktura i vokabulara uz istodobno razvijanje komunikativnih sposobnosti. ***
91
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Dubravka Vilke-Pinter Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Organizacijski obrasci mentalnog leksikona stranog jezika Cilj ovog rada bio je doprinijeti istraživanju organizacijskih obrazaca mentalnog leksikona J2 u različitim fazama njegovog razvoja. Empirijski podaci koji se u radu analiziraju dobiveni su korištenjem testa verbalnih asocijacija, tehnike koju se u psiholingvističkim istraživanjima relativno često koristi za istraživanje različitih dimenzija mentalnog leksikona budući da se smatra da reflektira principe na temelju kojih ljudski um pohranjuje leksičke jedinice te ih priziva iz pamćenja. Istraživanje je provedeno sa 120 ispitanika, svrstanih u četiri jednake skupine (N=30): kontrolnu skupinu izvornih govornika engleskog jezika te tri skupine govornika engleskog kao stranog jezika različite razine kompetencije u engleskom jeziku. U radu je provedena usporedna kvalitativna analiza proizvedenih verbalnih asocijacija na riječi poticatelje iz engleskog jezika kako bi se utvrdilo strukturiraju li neizvorni govornici na značajno različit način od izvornih govornika svoj mentalni leksikon J2, odnosno u kolikoj mjeri na strukturu mentalnog leksikona utječe faktor poznavanja stranog jezika. Teorijsku podlogu rada u odnosu na koju su dobiveni rezultati analizirani čine interaktivni model širenja aktivacije semantičkom mrežom (Aitchinson 2003, Anderson 1983, Collins i Loftus 1975, Marian i Spivey 2009, Pavlenko 2009), Paradisov model neurolingvističke organizacije bilingvala (2004) kao i neki od relevantnih modela bilingvalne memorije koji pretpostavljaju različitu razinu povezanosti među bilingvalovim jezicima (na razini leksičke jedinice ili koncepta) (Cook 2003, de Groot 1993, Dong 2005, French i Jacquet 2004, Kroll 1993, Kroll i Tokowicz 2005, Potter 1984, Van Hell i de Groot 1998). U skladu s polaznom hipotezom u radu je utvrđeno da su nađene razlike u uzorcima verbalnih asocijacija među ispitivanim skupinama pretežno kvantitativne a ne kvalitativne prirode, budući da govornici kojima je materinski jezik hrvatski, te koji engleski uče kao strani jezik, bez obzira na razinu postignute jezične kompetencije u stranom jeziku, mentalni leksikon J2 strukturiraju prema istim principima kao i izvorni govornici, u načelu prema semantičkim principima, uspostavljanjem veza paradigmatskog i sintagmatskog tipa unutar hijerarhijske semantičke mreže.
Organizational patterns of second language mental lexicon This study aims to contribute to current understanding of the organizational patterns of L2 mental lexicon in various stages of its development. Empirical data analysed in the study were collected through a word association test, a research instrument that is relatively commonly used in a number of psycholinguistic studies to explore various dimensions of mental lexicon since it is considered to reflect principles according to which human mind stores lexical items and retrieves them from memory. Participants in the study were 120 examinees, placed in four equal size groups (n=30): a native speakers' group and three groups of learners of English as a foreign language at different levels of L2 proficiency. The purpose of the comparative analysis of the word associations generated by the four groups of subjects to the corpus of English prompt words was twofold: to examine whether non-native speakers - learners of L2 organize their L2 mental lexicon in a distinctly different way from the native speakers and to examine the extent to which the structure of L2 mental lexicon is determined by the L2 proficiency level. The results of the study are analysed with regard to the theoretical framework of spreading activation model of semantic memory (Aitchinson, 2003; Anderson, 1983; Collins & Loftus, 1975; Marian, 2009; Pavlenko, 2009), Paradis Integrated Model of Neurolinguistic Organisation (2004) as well as some of the prominent hierarchical models of bilingual memory which assume different level of integration of speakers' languages (at the lexical or concept level) (Cook, 2003; de Groot, 1993; Dong, 2005; French & Jacquet, 2004; Kroll, 1993; Kroll & Tokowicz, 2005; Potter, 1984; Van Hell & de Groot, 1998). The obtained results support the starting hypothesis of the study and show that the differences in the word association patterns among the examined groups of subjects are rather of quantitative than of qualitative nature, since Croatian learners of English, like native speakers of English organize their mental lexicon according to the semantic principles, generally by creating paradigmatic and syntagmatic links within L2 semantic network regardless of their level of proficiency in L2. ***
92
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Marta Vlaić i Bojana Mikelenić Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Tendency towards the feminization of public office holders' names in contemporary French and Spanish languages Spanish and French both form feminine job titles by adding articles and suffixes or descriptively. Deep th sociological and political changes in the 20 century modified job titles, accompanied by uncertainties related to their formation and use (Miller/Swift, 1980, Viennot, 2014, Dale, 1980; García Meseguer, 1994, Andrés Castellanos, 2001, Lledó Cunill, 2002). While masculine gender was used generically earlier on, national bodies (Instituto de la mujer, Lledó Cunill, 1996 and Institut national de la langue française, Cerquiglini, 1999) and international institutions (UNESCO 1987, European Parliament, 2008) promoted the use of feminine and genderneutral forms aiming to avoid sexism in language. This presentation focuses on public office holders' names in which Spanish and French “hesitate“ between the masculine and feminine or feminized form. While the French Academy, as the guardian of the French language, recommends the use of generic masculine forms of public th office holders' names (Mise au point of 13 October 2014), the Royal Spanish Academy encourages the use of feminine forms whenever possible. However, in use, especially in the media, double forms can be found (Barré et al., 1999; Andrés Castellanos, 2000), which proves that the two languages are currently undergoing changes. This presentation provides the most recent data based on an analysis of feminine public office holders' names (madame le/la ministre and madame le/la maire – minister and mayor, and la presidente/la presidenta and la juez/la jueza, president and judge) in daily newspapers and French and Spanish linguistic corpora (CREA and Corpes XXI, frWaC, etc.). Despite the general tendency to use feminine forms of public office holders' names as a result of social changes, reflected in national regulations against the use of sexist language, the presentation demonstrates that other forms are still in use.
Težnje za feminizacijom naziva nositelja javnih funkcija u suvremenom francuskom i španjolskom jeziku I u španjolskome i u francuskome jeziku ženski oblici naziva zanimanja tvore se dodavanjem člana, sufiksacijom ili opisno. Uslijed korjenitih socioloških i političkih promjena tijekom 20. st. došlo je do promjena u nazivima zanimanja, ali i do određenih nedoumica pri njihovoj tvorbi i uporabi (Miller i Swift 1980, Viennot 2014, Dale 1980, García Meseguer 1994, Andrés Castellanos 2001, Lledó Cunill 2002). Ranije se muški rod rabio generički, no pod utjecajem nacionalnih tijela (Instituto de la mujer, Lledó Cunill, 1996. i Institut national de la langue française, Cerquiglini, 1999.) i međunarodnih institucija (UNESCO 1987., Europski parlament 2008.) počela se poticati uporaba ženskih mocijskih parnjaka ili pak rodno neutralnih inačica radi izbjegavanja seksizma u jeziku. Tema ovoga izlaganja su nazivi nositelja javnih funkcija u španjolskom i francuskom u kojima jezik „oklijeva“ između muškoga i ženskoga ili feminiziranog oblika naziva nositelja javnih funkcija. Dok Francuska akademija kao čuvarica francuskog jezika preporučuje korištenje muških inačica naziva nositelja javnih funkcija u generičkom smislu (mišljenje od 13. listopada 2014.), Španjolska kraljevska akademija za jezik potiče uporabu ženskih mocijskih parnjaka kadgod je to moguće. U uporabi, međutim, posebice u medijskom prostoru, nalazimo dvostruke oblike (Barré i dr. 1999, Andrés Castellanos 2000), što svjedoči promjenama koje se upravo odvijaju u oba jezika. U ovome će se izlaganju prikazati najrecentniji podatci dobiveni iz usporedbe i analize primjera ženskih oblika naziva nositeljica javnih funkcija (franc. madame le / la ministre i madame le / la maire, 'ministrica' i 'gradonačelnica' te španj. la presidente / la presidenta i la juez / la jueza, 'predsjednica' i 'sutkinja') kroz dnevni tisak i francuske i španjolske jezične korpuse (CREA i CORPES XXI, frWaC i dr.). Premda postoji težnja za uporabom ženskih oblika naziva nositelja javnih funkcija pod utjecajem promjena u društvu, koje se reflektiraju i u nacionalnim propisima protiv korištenja seksističkog jezika, ovo će izlaganje pokazati da se još uvijek koriste i drugi oblici.
93
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Barbara Vodanović Sveučilište u Zadru
Primjenjiva semička obilježja (PSO) kao model opisa leksematskog značenja Pozivajući se na tvrdnju da je „polisemija pravilo češće nego li iznimka“ (Cf. Victorri i Fuchs 1996: 13) te da je ona djelomično kontekstualno uvjetovana, a djelomično inherentna jeziku (C. Paradis 2001), nastojimo definirati jeziku inherentna svojstva leksema, tj. minimalni semantički okvir (cf. I. Raffaelli 2004 : 110), potreban za konfiguraciju leksematskog značenja. Wierzbietcka (1996: 264) zaključuje da inherentna svojstva leksema nije uvijek moguće rekonstruirati na temelju korpusa, budući da postoji „invariant koji je dio svijesti govornika o njegovu materinskom jeziku i koji ga navodi na određenu uporabu“, dok Chomsky (1968) govori o intuiciji. Navedeni semantički okvir predstavili bismo semičkim obilježjima kojima se prenose informacije o značenju, ali koja ne pripadaju isključivo jeziku ni isključivo govoru. Ona su dio tzv. potencijske riječi (cf. G. Guillaume parole potentielle), a koja prethodi svakoj uporabi. U potencijskoj je riječi smješten signifié de puissance ili potencijalni označenik, tj. ona nesvjesna virtualna stvarnost koja se aktualizira u diskursu (cf. J. Picoche 1986: 3). Rečena semička obilježja Ch. Cusimano (2008 : 84) naziva primjenjivim semičkim obilježjima ili PSO (fr. traits sémiques d'application ili TSA). Ona su sastavni dio znaka i time neophodna informacija o strukturi semema koji mu se nalazi u jezgri. Naime, višeznačan je onaj leksem koji posjeduje jedan jedinstveni semem, a postojanje PSO zapravo mu omogućuje da se ostvari kao višeznačan. Ovdje semem treba promatrati s pozicije kontekstualističke koncepcije polisemije kakvu zastupa F. Rastier i koja bi mogla biti bliža kognitivno lingvističkom razumijevanju značenja nego li ona tradicionalno strukturalistička koja na nj gleda kao na stabilnu invarijantu. Postavljenu hipotezu nastojati ćemo testirati na nekolicini polisemnih leksema, konkretno pridjeva. Značenje pridjeva kao jedinica s vanjskom incidencijom interpretira se u ovisnosti o elementima s kojima se kombiniraju. U tom bi nam pogledu PSO mogla poslužiti za definiciju eventualne inherentne semantičke strukture pridjeva te, s obzirom na njegovu funkcionalnu ovisnost o imenici, pokazati u kolikoj je mjeri on ipak samostalan.
Applied semic features (ASF) as the model of lexemic description Concerning the fact that “polysemy is a rule rather than an exception“ (cf. Victorri, Fuchs, 1996: 13) and that it is partially driven by context and partially inherent to language (C. Paradis, 2011), we aim to define its minimal semantic frame (cf. I. Raffaelli, 2004: 110) needed for configuration of its lexemic meaning. According to Wierzbicka (1996: 264), it is not always possible to reconstruct these inherent features based only on corpus because there is an “invariant which is a part of speaker's consciousness about his mother tongue which drives him to choose his option”; Chomsky (1968), on the other hand, calls it intuition. We shall introduce the semantic frame through semic features which are able to give information about the meaning but belong neither to language nor to speech. They are part of Guillaume’s parole potentielle, which is prior to any use. There is a signifié de puissance in the parole potentielle, or the unsconscious virtual reality that can be actualized in discourse (cf. Pichoche, 1986: 3). Cristophe Cusimano (2008: 84) refers to it as Applied Semic Features (ASF). These features are part of a linguistic sign and contain information which a sememe needs to have. Therefore, a polysemic lexeme which has a unique sememe requires ASF in order to be actualized. The sememe itself is to be viewed in the sense of F. Rastier's contextualist approach to polysemy. The hypothesis will be tested on the case of adjectives. Adjectives are units with the external incidence, and their meaning is interpreted considering the elements they are combined with. The ASF will be used to determine the possible inherent semantic structure of adjectives in order to show the grade of their potential independence. ***
94
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Yvonne Vrhovac Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Promijenjene učenikove i nastavnikove uloge u suvremenoj nastavi stranih jezika Na osnovi rezultata dobivenih trogodišnjim znanstvenim projektom (2007.-2010.) o razvijanju učenikove samostalnosti uporabom Europskog jezičnog portfolija (2006.) prikazat ćemo učenikove sposobnosti svjesnog razmišljanja o osobnom znanju stranih jezika, uporabe tog znanja u određenim kontekstima i o posjedovanju društveno-kulturalnih sadržaja zemalja u kojima se govore ti jezici. Uporabu Portfolija ispitivali smo s učenicima nižih i viših razreda zagrebačkih i osječkih osnovnih škola. Portfolio kao učenikov pedagoški alat (novi alat u našem obrazovnom sustavu) zasniva se ponajprije na misaonom pristupu kojim se potiče učenika na samopromatranje i razmišljanje o osobnim jezičnim znanjima, njihovoj uporabi i samostalnom vrjednovanju tih znanja (Holec1992).Tim se alatom potiče razvijanje učenikove samostalnosti pod kojom se podrazumijeva sposobnost preuzimanja odgovornosti za osobno znanje, određivanje ciljeva i sadržaja učenja te postupaka za usvajanje tih sadržaja. Na kraju dugotrajnog procesa osamostaljivanja valja osposobiti učenika za postupke objektivnog razmišljanja o stečenom znanju te na kraju za proces samostalnog vrjednovanja stečenog znanja, dakle za proces samovrjednovanja. Pri istraživanjima pojedinih segmenata samostalnosti te učenikove i nastavnikove uloge u tim procesima koristili smo se upitnicima, intervjuima, snimkama kamerom, fokusnom grupom, ispunjavnjem dnevnika. Rezultate smo obradili kvantitativnim i kvalitativnim metodama. Rezultati istraživanja pojedinih postupaka učenikova osamostaljivanja ukazali su na učenikovu sposobnost objektivnog sagledavanja vlastitog jezičnog proizvoda, njegove uporabe te osviještenog razmišljanja o funkcioniranju jezičnog sustava. Stariji učenici komparativnim pristupom razvili su predodžbe o pojedinim jezičnim sustavima i njihovu funkcioniranju. Kod mlađih učenika uočili smo sposobnost razmišljanja o postupcima učenja i usvajanja nekih segmenata stranog jezika, dakle uporabi strategija. Interkulturalnim pristupom mlađi učenici osvijestili su posjedovanje nekih kulturalnih sadržaja i razvili predodžbe o nekim kulturama. Razvijanjem učenikove samostalnosti zamijetili smo promjenu ne samo učenikove uloge u procesu učenja/usvajanja jezika već susljedno tome i promjenu u nastavnikovom sudjelovanju u procesu poučavanja stranoga jezika (Little 2009). Nastavničke zabilješke u dnevnicima ukazale su na neke zanimljive pojave i potaknule nas na razmišljanja o potrebnim promjenama u nastavnom procesu.
Changes of learner and teacher roles in the process of modern language learning/teaching
Taking into consideration the three year-long project on the use of the European Language Portfolio (ELP) (20072010), we will present the results of the learner's capacities of conscious reflecting on his knowledge of a foreign language, its use in different contexts, his posession of some socio-cultural contents concerning the countries where the language is spoken. The implementation of ELP was tested with primary school learners of some Zagreb and Osijek primary schools. The use of portfolio is based on the reflective approach that stimulates the learner to carry out self-observation and reflection on his own knowledge of a foreign language, its use and the evaluation of this knowledge (Holec,1992).The main aim of the portfolio is to develop the learner's autonomy i.e. his capacity to take responsibility for his own knowledge, determining the aims and contents of learning and the techniques for acquiring these contents. When the autonomy has been developed the learner should be able to reflect on his knowledge and self-evaluate objectivly this knowledge. The research has been based on the analysis of reports, questionnaires, interviews, video recordings, teacher's diaries. Quantitative and qualitative methods have been used in data analysis. The given results prove the learner capacity of objective reflecting on his knowledge and the use of this knowledge in given contexts. Older learners have developed the capacity of talking about the functioning of the language system they have been using, while the younger learners have developed the capacity of reflecting on the techniques of learning/acquiring some language elements, the strategies. Using the intercultural approach young learners have become aware of some cultural contents. The development of learner autonomy has proved not only some important changes of the learner role in the process of learning/acquiring a foreign language, but also some essential changes in the teacher participation in the
95
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference foreign language teaching process. The notes in teachers' diaries have made us reflect on some necessary changes that should be introduced in the process of foreign language teaching. ***
Zvjezdana Vrzić Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
The role of language in the construction of identity among the Vlashki/Zheyanski speakers The Vlashki/Zheyanski language, also known as Istro-Romanian, is a severely endangered language spoken in two different areas in the northeast of the Istrian peninsula in Croatia. Most speakers in the two small language enclave areas express positive attitudes and loyalty toward the language. At the same time, the communities are in an advanced stage of language shift, and Croatian is increasingly replacing Vlashki/Zheyanski in everyday use (cf. Vrzić and Singler 2014). This paper is based on the sociolinguistic studies carried out using different methods: sociolinguistic questionnaires, focus group conversations and individual oral history conversations. Thirty-two speakers completed the sociolinguistic questionnaire, half of them men and half of them women, split into four age groups. The opinions of the speakers toward their identity and language were gathered in the section of the questionnaire where respondents expressed their level of agreement/disagreement with carefully prepared statements. This quantitative material was complemented by the qualitative analysis of the focus group conversations and open-ended questions answered during oral history interviews. Most respondents defined their identity as layered and multiple: On the one hand, speakers express affiliation with one or more national identities (e.g. Croatian and/or Italian), often, in combination with the Istrian regional identity. On the other hand, they stress the importance of place identity, where Vlashki/Zheyanski plays a critical role. In most cases, the national and regional identities do not exclude each other, and speakers’ attitudes toward these identities are in line with the advanced stages of language shift to Croatian in everyday communication. Speakers’ positive attitudes toward Vlashki/Zheyanski and their emphasis on its definitive role in their place identity, indicate their need to preserve a sense of local authenticity and cultural distinction, even as their own reduced use of the language in their families and villages are in contradiction with this effort. Among the youngest respondents, who do not speak Vlashki/Zheyanski actively, if they even have any mastery of it, this kind of thinking about the symbolic role of the language in their place identity is absent.
Uloga jezika u konstrukciji identita među govornicima vlaškog/žejanskog jezika Vlaški/žejanski, ugroženi jezik poznat u lingvističkoj literaturi pod nazivom „istrorumunjski”, govori se na dvije lokacije u sjeveroistočnoj Istri – u Šušnjevici i okolnim selima te u Žejanama. Velika većina govornika u ovim vrlo malim jezičnim enklavama izražava pozitivne stavove i lojanost prema vlaškom/žejanskom jeziku. Istovremeno, jezik je u poodmakloj fazi gubljenja iz upotrebe, gdje ga sada sve više zamjenjuje hrvatski jezik (Vrzić i Singler 2014). Rad se zasniva na sociolingvističkim istraživanjima provedenim uz pomoć različitih metoda: sociolingvističkog upitnika, razgovora s govornicima u okviru fokusnih grupa i individualnih razgovora s govornicima u cilju prikupljanja usmene povijesti. Sociolingvistički upitnik je ispunilo trideset dvoje govornika, pola muškaraca i pola žena, podjeljenih u četiri dobne skupine. Stavovi govornika prema vlastitom identitetu te prema jeziku prikupljeni su u dijelu upitnika u kojemu oni izražavaju razinu svoga slaganja/neslaganja s pažljivo pripremljenim izjavama. Ova kvantitivna građa je dopunjena kvalitativnom analizom razgovora u fokusnim grupama te kvalititativnom analizom odgovora na otvorena pitanja tijekom razgovora u cilju prikupljanja usmene povijesti. Većina ispitanika određuje svoj identitet slojevito i višestruko: s jedne strane, govornici izražavaju jedan ili više nacionalnih identiteta (npr. Hrvat i/ili Talijan), najčešće u kombinaciji s regionalnim identitetom (tj. Istranin), a s druge strane ispitanici naglašavaju važnost mjesnog identiteta u kojemu vlaški/žejanski jezik ima za većinu presudnu ulogu. U većini slučajeva regionalni i nacionalni identitet međusobno se ne isključuju, a stavovi govornika prema tim identitetima u skladu su s odmaklim stupnjem prelaska na hrvatski jezik u svakodnevnoj komunikaciji. Pozitivni stavovi prema jeziku i njegovoj važnosti u vlastitom mjesnom identitetu, s druge strane, ukazuju na potrebu govornika da očuvaju osjećaj lokalne autentičnosti i kulturne različitosti, čak i ako je to u opreci s njihovom vlastitom smanjenom upotrebom jezika u okviru obitelji i sela. Među najmlađim ispitanicima, koji više ne govore aktivno vlaški/žejanski, ako ga uopće poznaju, ovakvo razmišljanje o simboličkoj ulozi jezika u mjesnom identitetu nije zastupljeno.
96
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Kristina Vujnović Malivuk i Marijan Palmović Centar za poslijediplomske studije Sveučilišta u Zagrebu / Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Automaticity in lexical access in bilinguals and second language learners The present study aims to investigate lexical access in bilinguals and second language learners while taking into consideration bilingual and second language learners` automaticity of this process. More specifically, it aims to define whether different levels of bilingual language proficiency produce differences in automaticity in lexical access in the weaker language and whether there are differences in reaction time and accuracy of lexical access in the stronger and weaker language among groups with different levels of proficiency in L2. We tested three groups of high school children: the first group were Croatian German early bilinguals, the second group were Croatian native speakers who were enrolled in a German immersion programme at school and the third group were Croatian native speakers who learned German as a school subject. We tested the participants on a modified version of the Stroop test in which they were presented with pictures of an animal or an object with names of an animal or an object written over the picture. The names of the objects and animals were written in one of the two languages, Croatian or German, and were either congruent or incongruent. The four conditions were presented randomly. We found automaticity in lexical access i.e. the Stroop effect for all three groups in Croatian language and the Croatian German early bilingual group demonstrated the Stroop effect in German language as well. This finding suggests that the other two groups were not proficient enough in the weaker language to be able to demonstrate the Stroop effect. Balanced bilinguals were overall slower in lexical access in both languages which suggests that automatic processing in both languages engaged more of their cognitive resources. These findings are interpreted in terms of Grosjean`s bilingual language mode (2008) and Green`s inhibitory control model (1998).
Automatizacija leksičkog pristupa kod dvojezičnih govornika i učenika stranih jezika U ovome radu istražujemo leksički pristup kod dvojezičnih govornika i učenika stranih jezika uzimajući u obzir automatizaciju tog procesa kod istih skupina ispitanika. Naš je interes usmjeren na pitanja utječu li razlike u dvojezičnoj vrsnosti u jeziku na razlike u automatizaciji leksičkog pristupa u slabijem jeziku te postoje li razlike u vremenu reakcije i točnosti leksičkog pristupa u jačem i slabijem jeziku između grupa s različitom razinom vrsnosti u drugom jeziku. Ispitali smo tri skupine učenika srednjoškolskog uzrasta: skupinu hrvatsko-njemačkih dvojezičnih govornika, skupinu izvornih govornika hrvatskog koji su uključeni u dvojezični srednjoškolski program i skupinu izvornih govornika hrvatskog koji uče njemački kao strani jezik. Primijenili smo modificiran oblik Stroop testa na kojem su ispitanicima prikazane slike životinje ili predmeta s nazivom životinje ili predmeta napisanim preko slike. Imena predmeta ili životinje bila su napisana na jednom od dva jezika, hrvatskom ili njemačkom, i bila su kongruentna ili nekongruentna sa slikom. Sva četiri uvjeta prezentirana su slučajnim redoslijedom. Pronašli smo automatizaciju leksičkog pristupa odnosno efekt Stroop kod sve tri skupine u hrvatskom jeziku, a kod skupine hrvatsko-njemačkih dvojezičnih govornika i u njemačkom jeziku. Ovakvi nam rezultati sugeriraju da druge dvije skupine nisu bile dovoljno vrsne u slabijem jeziku pri čemu njihov drugi jezik nije bio dovoljno automatiziran da bi proizveli efekt Stroop. Nedominantni dvojezični govornici bili su sporiji u leksičkom pristupu u oba jezika što nam sugerira da automatsko procesiranje oba jezika koristi više njihove kognitivne energije. Rezultati su interpretirani u okvirima Grosjeanovog „bilingual language mode“ uvjeta (2008) i Greenovog modela inhibicijske kontrole (1998). ***
97
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Olivera Vušović Univerzitet Crne Gore, Filozofski fakultet u Nikšiću, Montenegro
Leksikometrijska analiza francuskih verzija sporazuma između Crne Gore i EU-a Razvoj korpusne lingvistike i susret lingvistike i statistike iznjedrili su brojne metode za analizu jezične građe (Garnier i Guérin-Pace 2010). U ovom radu smo se opredijelili za statistički pristup upotrebi leksika, a predmet našeg interesa jezik je pravne struke, točnije francuska pravna terminologija EU-a. Cilj je ovog rada leksikometrijska analiza francuskih verzija pet sporazuma sklopljenih između Crne Gore i EU-a. Naš korpus čine: Sporazum o readmisiji, Sporazum o sigurnosnim procedurama za razmjenu i zaštitu tajnih podataka, Sporazum o uspostavljanju okvira za sudjelovanje Crne Gore u operacijama Europske unije za upravljanje kriznim situacijama, Sporazum o sudjelovanju zemlje u vojnim operacijama EU-a u cilju doprinosa odvraćanju, sprečavanju i suzbijanju gusarskih aktivnosti i oružanog razbojništva na obalama Somalije (Operacija Atalanta) i Sporazum o viznim olakšicama, dostupni na mrežnoj stranici EUR-Lex (http://eur-lex.europa.eu). Korpus je analiziran open source programom Iramuteq (http://www.iramuteq.org ; Ratinaud, Déjean 2009). Multidimenzionalni pristup omogućio nam je analizu kroz dva osnovna algoritma: hijerarhijsku klasifikaciju i faktorijalnu analizu korespondencije (Marchand 2014). Hijerarhijska klasifikacija dijeli zadani korpus na klase na osnovi kriterija leksičke bliskosti. U svrhu grafičkog prikaza glavnih opozicija u korpusu sprovedena je faktorijalna analiza korespondencije. Klase u kojima su iste leksičke jedinice upotrebljene u sličnim proporcijama bit će bliže na grafičkom prikazu. Rezultati istraživanja omogućili su nam da utvrdimo terminološku strukturu navedenih pravnih akata.
Lexicometric analysis of the French versions of the agreements between Montenegro and the EU Lexicometric Analysis of the French versions of the Agreements between Montenegro and the EU Development of corpus linguistics and the meeting point between linguistics and statistics have generated a number of methods for the analysis of linguistic structures (Garnier, Guérin-Pace 2010). In this paper, we have opted for a statistical approach to vocabulary use, and our primary interest is the legal language, in particular the French legal terminology of the EU. The aim of this paper is the lexicometric analysis of the French versions of the five agreements concluded between the EU and Montenegro. Our corpus consists of the following documents: Agreement on readmission, Agreement on security procedures for exchanging and protecting classified information, Agreement establishing a framework for the participation of Montenegro in European Union crisis management operations, Agreement on the participation of Montenegro in the European Union military operation to contribute to the deterrence, prevention and repression of acts of piracy and armed robbery off the Somali coast (Operation Atalanta), Agreement on the facilitation of the issuance of visas, available on the EUR-Lex website (http://eur-lex.europa.eu). The corpus was analyzed with the open source software Iramuteq (http://www.iramuteq.org; Ratinaud, Déjean 2009). A multidimensional approach allowed us to perform the analysis using the two basic algorithms: hierarchical classification and factorial correspondence analysis (Marchand 2014). Hierarchical classification divides a given corpus into classes, based on the criterion of lexical closeness. For the purpose of graphical representation of major oppositions in the corpus, we conducted a factorial correspondence analysis. Classes in which the same lexical units are used in similar proportions, will be closer to each other on the graph. The research results allowed us to determine the structure of terminology used in the mentioned legal acts. ***
98
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Lovorka Zergollern-Miletić Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
French and Croatian students’ use of English determiners A large part of the literature regarding the acquisition of English by non-native speakers has been dedicated to the problem of the acquisition of English articles (Towell & Haskins 2012; García Mayo & Hawkins 2009). It has been established that speakers of article-less languages experience considerable difficulties in that domain (Trenkić 2000, 2008; Zergollern-Miletić 2010, 2014). Nevertheless, studies have also shown that speakers whose languages possess articles also encounter problems understanding and using English articles (Sarko 2008). Works that bear titles suggesting that the studies they are based upon investigate the acquisition of all English determiners mostly focus on articles (Snape 2006; Abu-Akel, Baile, Thum, 2004). In our present research we are interested in the acquisition of English determiners by L1 speakers of Croatian (an article-less language) and French (a language possessing articles). In these two languages the concepts of definiteness and indefiniteness are expressed and grammaticalised in different ways. We have conducted a study where two groups of university students of English, one Croatian and the other French at approximately the same level of acquisition of English, were asked to insert the right determiners into a text where no hint was given as to where determiners should be inserted. The correctness/coherence of the students’ choices will be checked against the original text taken from an American newspaper, as well as the solutions of ten educated speakers of English as L1 serving as the control group. The results will be analysed in order to show to what extent Croatian and French respectively influenced the choices of our two groups of respondents. In the Croatian group we expect to encounter cases of the omission of articles and certain misunderstandings concerning the use of articles and possessives. We expect better results from the French group, but there might be some interferences from French, since the use of articles and possessives in that language do not correspond entirely to that in English.
Uporaba engleskih determinatora kod hrvatskih i francuskih studenata Velik dio literature posvećene istraživanju usvajanja engleskoga jezika od strane neizvornih govornika odnosi se na problem usvajanja engleskih članova (Towell iHaskins 2012, García Mayo i Hawkins 2009). Istraživanja pokazuju da govornici u čijim jezicima ne postoje članovi imaju znatnih problema pri njihovu usvajanju (Trenkić 2000, 2008; Zergollern-Miletić 2010, 2014). Studije otkrivaju da i govornici jezika u kojima članovi postoje također imaju problema pri razumijevanju i uporabi engleskih članova (Sarko 2008). Neki radovi nose naslove iz kojih se može zaključiti da se temelje na istraživanju svih engleskih determinatora, no i oni se većinom osvrću na članove (Snape 2006, Abu-Akel, Baile i Thum 2004). U ovom istraživanju zanima nas usvajanje engleskih determinatora od strane govornika hrvatskoga (jezika bez članova) kao prvoga jezika te govornika francuskoga (jezika koji ima članove) kao prvoga jezika. U ta se dva jezika pojmovi određenosti i neodređenosti izražavaju i gramatiziraju na različite načine. Proveli smo istraživanje gdje su dvije skupine studenata engleskoga na podjednakoj razini trebali umetnuti determinatore u tekst gdje nije bilo nikakvih naznaka gdje bi ih trebalo umetnuti. Točnost/razumljivost njihovih rješenja provjerit će se uz pomoć originalnoga teksta koji je uzet iz jednih američkih novina te uz pomoć kontrolne skupine koja se sastoji od deset obrazovanih izvornih govornika engleskoga jezika. Analiza rezultata trebala bi pokazati na koji su način hrvatski, odnosno francuski jezik utjecali na rješenja naših ispitanika. Očekujemo da će s u hrvatskoj grupi javljati ispuštanje članova i neka nerazumijevanja u vezi s uporabom članova i posvojnih zamjenica. Očekujemo bolje rezultate u francuskoj skupini, no i ondje bismo mogli otkriti kako je francuski utjecao na uporabu članova i posvojnih zamjenica budući da sustav članova i posvojnih zamjenica nije identičan onom u engleskome jeziku. ***
99
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Ivana Zovko Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Bosnia and Herzegovina
Konceptualna metafora i argumentacija u političkome diskursu postdaytonske Bosne i Hercegovine (Doktorandska sekcija) Namjera je ovoga rada analizirati uporabu konceptualnih metafora u političkome diskursu u Bosni i Hercegovini u razdoblju kada se žustro pregovaralo o usvajanju tzv. Travanjskog paketa ustavnih promjena. Rad povezuje istraživanja konceptualne metafore (Lakoff i Johnson 1980; Lakoff 1991, 2009; Kövecses 2005, 2010) s najnovijim istraživanjima argumentacije u Kritičkoj analizi diskursa (Neagu 2013) stavljajući naglasak na vezu metaforizacije i retorike. Cilj nam je istražiti učestalost konceptualnih metafora u političkom diskursu u navedenom razdoblju te pokazati da se političari koriste konceptualnim metaforama kako bi uvjerili ciljani „auditorij“ u ispravnost svojih stavova, ideja i postupaka. U radu se također želi ispitati sadrži li svaka argumentacija u političkome diskursu nužno neku metaforu. Korpus se sastoji od novinskih članaka preuzetih iz dnevne tiskovine „Dnevni list“ iz razdoblja ožujak-travanj 2006. godine. Koriste se recentne metode Metaphor Power Index (MPI) (De Landtsheer 2009) i Metaphor Identification Procedure (MIP) (Pragglejaz 2007) kako bi se otkrila učestalost konceptualnih metafora u argumentaciji. Preliminarni rezultati pokazuju da u političkome diskursu u hrvatskome tisku u BiH u navedenom razdoblju prevladavaju sljedeće apstraktne domene POLITIKA, STRANKA, INSTITUCIJA, USTAVNE PROMJENE, GLASOVI i USVAJANJE USTAVNIH AMANDMANA te da su najčešće konkretne domene OSOBA, ROBA I PUTOVANJE. Očekujemo da će ova pilot studija ukazati na specifičnosti političkoga diskursa u BiH, ali i na neke univerzalije. Znanstveni doprinos vidimo u tome što će po prvi put biti istražena veza između konceptualne metafore i retoričkih nastojanja na konkretnom korpusu.
Conceptual metaphor and argumentation in the political discourse of Bosnia and Herzegovina in the post-Dayton era (Young researchers' section) The paper aims to analyze the usage of conceptual metaphors in the political discourse of Bosnia and Herzegovina in a specific time span characterized by intense discussions in the media about the possibility of adopting the so-called April package of constitutional changes by the State. The paper tries to connect research on conceptual metaphors (Lakoff & Johnson1980; Lakoff 1991, 2009; Kövecses 2005, 2010) with the most recent studies of argumentation in Critical Discourse Analysis (Neagu 2013) putting an emphasis on the very connection between metaphorization and rhetorics. We aim at analyzing the frequency of conceptual metaphors in political discourse in the mentioned period and at proving that politicians do use conceptual metaphors for their specific purposes – to convince the target “auditorium” that their views, ideas and acts are correct and plausible. The paper also tries to check if every argumentation in political discourse necessarily contains a metaphor. The corpus is composed of the newspaper articles taken from the daily newspaper “Dnevni list” in the period from March-April 2006. Recent methods Metaphor Power Index (MPI) (De Landtsheer, 2009) and Metaphor Identification Procedure (MIP) (Pragglejaz, 2007) are used for detecting the frequency of conceptual metaphors in political argumentation. Preliminary results show that the following target domains POLITICS, PARTY, INSTITUTION, CONSTITUTIONAL CHANGES, VOTES, ADOPTING OF CONSTITUTIONAL AMENDMENTS and source domains PERSON, GOODS and JOURNEY were most often used in the Croatian newspapers in BiH published in the mentioned period. We expect that the results of this pilot study will show not only particularities of the political discourse in BiH, but also some universalities. The scientific contribution of the paper is to be seen in the fact that this will be the very first analysis of the connections between conceptual metaphors and rhetorics on a concrete corpus. ***
100
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference
IZLAGANJA U OKVIRU OKRUGLOGA STOLA / ROUND TABLE Istraživački rad s ispitanicima: metodološki, etički i drugi problemi / Research with human participants: methodological, ethical and other issues
Gabrijela Kišiček Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Methodological issues in Forensic Phonetics research and real casework
Forensic phonetics research is based on recordings of human participants. Regardless of whether phoneticians are interested in conducting specific experiments for the purpose of theory building or in creating corpora for further research, they need to collect recordings of human participants. Phonetic research is impossible without real, natural spontaneous speech and therefore specific methodology of the field work is required. There are two specific situations we wish to discuss. The first is experimental work in forensic phonetics and the second is real casework. When collecting data for experimental work (phonetic differences between specific varieties of language, phonetic differences between different but related languages (e.g., Bosnian, Croatian, Serbian), forensic profiling etc.) we have to be careful to collect specific material (stylistically unmarked spontaneous speech for forensic profiling, specific words for suprasegmental research, standardized text for voice quality research etc.) and to select representative speakers. On the other hand, when working on a real casework in forensic phonetics there is a code of conduct (prescribed by the International Association for Forensic Phonetics and Acoustics) which phonetician must follow. One of the issues which might occur during the recordings in real cases is the suspect’s attempt to disguise real voice or manner of speech in general. In these circumstances the phonetician must be able to recognize those attempts and use all available means to record speaker in his natural, spontaneous speech. Based on several experiments in different languages it has been proved that speakers when trying to disguise voice usually lower it and they frequently do that believing that reading a certain text is the basis for further speaker comparison work. However, most of the acoustic and auditory analysis is based on spontaneous speech samples and the phonetician has to conduct an interview with a speaker trying to get him to talk about ’trivial’ topics such as his education, origin, free time etc. It is always good to listen to a disputed sample (police recordings) beforehand and try to create a context in which specific words or sentences (from a disputed sample) might occur, especially names, places etc. (to compare accent, vowel pronunciation etc.) between two samples. To successfully overcome these difficulties it is mandatory for a phonetician to keep up with the research findings in the field and to gain experience in listening. It is precisely because of the experience, experimental research, and theoretical knowledge that phonetician is able to recognize and overcome difficulties in real forensic phonetic casework.
Metodološka pitanja u istraživanjima i stvarnim slučajevima forenzične fonetike Istraživanja u forenzičnoj fonetici temelje se na snimkama ispitanika. Neovisno o tome žele li se provesti specifična forenzično fonetska eksperimentalna istraživanja kako bi se pridonijelo boljem razumijevanju znanosti ili se želi prikupiti korpus za neka buduća istraživanja, vrlo je važno snimiti govornike pojedinih idioma. Fonetska su istraživanja nemoguća bez prirodnog, spontanog govora izvornih govornika pa cijelo područje istraživanja zahtijeva razrađenu metodologiju prikupljanja građe. Dvije su posebno važne situacije o kojima valja raspravljati. Prva uključuje znanstveno istraživački rad, a druga stvarne slučajeve u kojima se traži vještačenje forenzičnog fonetičara. U prikupljanju građe za istraživački dio (primjerice, fonetske razlike između specifičnih varijeteta jednoga jezika, razlike između različitih, ali srodnih jezika, npr. bošnjačkog, hrvatskog i srpskog, istraživanja forenzičnog profiliranja…) velika se pozornost posvećuje vrsti materijala koji se snima i koristi za istraživanje (važno je koristiti stilski neobilježene dijelove spontanog govora za potrebe forenzičnog profiliranja, specifične riječi za istraživanje suprasegmentalne razine, tekst za glas za potrebe istraživanja kvalitete glasa…) te snimati reprezentativne govornike. S druge strane, u radu na stvarnim forenzično fonetskim istraživanjima važno je slijediti etičke principe (propisane od Međunarodnog udruženja forenzičnih fonetičara – IAFPA). Pri snimanju
101
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference ispitanika u stvarnim slučajevima jedan od problema može biti pokušaj maskiranja glasa ili općenito načina govora. U takvim je situacijama važno da fonetičar prepozna pokušaje te navede govornika na korištenje prirodnog, spontanog govora. Na temelju nekoliko istraživanja u različitim jezicima pokazalo se da u pokušaju maskiranja glasa on najčešće produbljuje i to najčešće kada se čita tekst (vjerujući da je sam tekst presudan u postupku prepoznavanja). Međutim, većina analize i auditivne i akustičke provodi se na spontanom govoru. Fonetičar provodi intervju s ispitanikom navodeći ga na razgovor o „trivijalnim“ temama poput njegova obrazovanja, podrijetla, slobodnog vremena… Uvijek je dobro (kada je to moguće) najprije poslušati snimku koja se analizira (policijske snimke prisluškivanja) i pokušati stvoriti kontekst u intervjuu u kojem bi se mogle pojaviti specifične riječi ili rečenice (izgovorene u policijskim snimkama), osobito imena, mjesta… a s ciljem da se usporede naglasci, izgovor vokala ili nekih konsonanata u identičnom vokalskom okruženju (što je bitno za akustička mjerenja). Kako bi se uspješno prevladale sve spomenute teškoće i potencijalni problemi, za fonetičara je važno da prati recentnu literaturu i eksperimentalna istraživanja te da stječe iskustvo u slušanju. Upravo na temelju iskustva, eksperimentalnih istraživanja i dobre teorijske podloge, fonetičar može prepoznati i prevladati potencijalne teškoće u stvarnim forenzično fonetskim slučajevima. ***
Jelena Kuvač Kraljević i Marijan Palmović Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
How much ethics is enough?
The researchers are expected to follow ethical principles in their research and to consider all aspects of their work from the ethical perspective as well. These principles are related to the protection of participants’ mental and physical wellbeing, their voluntary consent to take part in the research, the right to withdraw from it at any point and the confidentiality of the data. The participants also have the right to be informed about the research i.e. its goals. However, the researchers are faced with problems in the application of ethical principles that govern their research. The problems may be due to both their rigid application and the exceptions that arise from particular design or participant sample. In this discussion we shall focus on three key problems related to the research ethics: 1) how much ethics should be formalized; 2) how much information given to the participants represents “informed consent”; and 3) are there more or less ethical methods? 1) The problems related to the permissions and documents regulating the ethical issues of the research are more practical in nature– the most important one being the slow and complicated procedures of obtaining the required documents. Apart from making planning virtually impossible, raising the matter of issuing ethical approvals to the ministerial level raises the questions of individual freedom and responsibilities of the institutions involved in research. 2) There are many exceptions to the “informed consent” principle. To obtain valid data the participants should often be unaware of the real purpose of an experiment or research. Actually, the information given to the participant could alter or influence the data making the research methodologically unsound. 3) There is an implicit opinion about some methods being more or less ethical. In general, techniques that measure some physiological parameter, such as eye movements, pupil size, skin conductance or EEG, are regarded as experimental techniques that require more extensive ethical considerations and documentation for the procedure. However, we claim that ethical issues should be considered on case-to-case basis and that simple paper and pencil methods could sometimes be more questionable from the ethical perspective. Examples from actual psycholinguistic research will be provided for each of the points above and the discussion will be focused on the real-life situation that the researchers face in their work.
Koliko etičnosti je dovoljno? Od istraživača se očekuje da poštuju etička načela u svojim istraživanjima i da promišljaju sve aspekte svojeg rada iz etičke perspektive. Ta načela odnose se na zaštitu ispitanikova mentalnog i fizičkog dobrostanja, njegov dobrovoljni pristanak na sudjelovanje u ispitivanju i prava da se iz njega povuče u bilo kojem trenutku te povjerljivost podataka. Ispitanici također imaju pravo biti obaviješteni o istraživanju, odnosno o njegovim ciljevima. Međutim, istraživači se suočavaju i s poteškoćama u primjeni etičkih načela tijekom provedbe istraživanja. Suočavaju se s njegovom krutom primjenom i s iznimkama koje proizlaze iz specifičnih nacrta i uzoraka ispitanika. Ova rasprava bit će usmjerena na tri ključna problema vezana uz etičnost u istraživanju: 1) koliko etičnost mora biti formalizirana; 2) kolika količina informacija danih ispitaniku predstavlja“obaviješteni pristanak” i 3) postoje li više i manje etične metode. 1) Problemi vezani uz dopusnice i dokumente kojima se regulira etičnost istraživanja više su tehničke prirode – često su postupci prikupljanja dokumenata jako složeni i dugotrajni. Osim
102
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference što to čini planiranje istraživanja praktički nemogućim, podizanje pitanja izdavanja etičkih odobrenja na razini ministarstava postavlja pitanje individualne slobode i odgovornosti institucija uključenih u ispitivanje. 2) Postoji puno iznimaka u pridržavanju načela obaviještenog pristanka. Da bi se prikupili valjani podatci ispitanici ne bi smjeli biti upoznati sa stvarnom svrhom istraživanja. Obavijest koja se daje ispitaniku može promijeniti ispitanikovo ponašanje i tako utjecati na podatke što čini istraživanje metodološki upitnim. 3) Postoji implicitno mišljenje da su neke metode manje ili više etične. Općenito, smatra se da su metode koje mjere neki fiziološki parametar kao npr. pokret oka, veličinu zjenice, provodljivost kože ili EEG, one metode koje zahtijevaju više etičkih razmatranja i strožu dokumentaciju za postupak. Međutim, smatramo da se etička pitanja moraju razmatrati posebno te da jednostavne metode kao što su olovka i papir mogu katkada biti i više upitne iz etičke perspektive. Za svaku od ovih točaka ponudit ćemo primjere iz stvarnih psiholingvističkih istraživanja, a rasprava će biti usmjerena na situacije iz stvarnog života s kojima se istraživači suočavaju u svojem radu. ***
Lucilla Lopriore Universitá degli Studi Roma Tre, Italy
Valuing human participants' voices in a longitudinal study: when participants and researchers meet
This contribution presents the analysis of a research model designed to capture evidence of young children's foreign language learning from a transnational longitudinal perspective and discusses the implications and value of including human participants' voices in the study. The study analysed is the ELLiE - Early Language Learning in Europe - project (Enever, 2011), a four-year longitudinal transnational study that involved over 1400 children in seven European countries. The task of investigating the effects of an early introduction of foreign language (FL) learning requires the adoption of both a longitudinal research framework that would take into account the rapid cognitive and affective development of young learners in the primary school years together with a transnational model able to reveal evidence of how the early introduction of FL at school is being shaped in a number of countries that have similar but different education systems, curriculum organisation, teacher education traditions and language policies. This wide variety of factors even if it slowed down some processes, particularly at the beginning when devising the overall research design and the methodological approach, in the end proved to be an important asset for the project and for individual members of the group. The strength of heterogeneity gradually offered new insights particularly in the reading and interpretation of research results. During the project, the team developed a shared understanding in the implementation of the research procedures together with a common discourse through the process of continuously negotiating and re-negotiating several aspects of the project. This negotiation concerned the research design, the research schedule priorities, the investigation objectives, the choice of tools, the different instrument uses and their administration, the models of data analyses, and the representation and illustration of findings and results. The research method adopted was a mixed method approach that included the use of tools such as parents’, teachers’ and learners’ questionnaires, classroom observation, language tests, learners’ self-assessment statements, and interviews with principals, teachers and learners used every year all through the study. By gathering data over a period of some years it becomes possible to see how children respond to the foreign language learning over time, noting possible changes in motivation and interests and the impact of other external factors that may influence their achievements at the end of primary schooling. Looking back at the study a special space emerges, the space where researchers and human participants – learners, teachers, parents, principals – meet, strengthen and add to the research findings. The relevance of this space for research as well as the presentation of how different tools were developed, adapted and used will be discussed in the roundtable.
O važnosti percepcije i razmišljanja živih ispitanika u longitudinalnom istraživanju: prostor u kojem se susreću istraživači i ispitanici U ovom izlaganju analizirat će se model istraživanja kojem je cilj bio zabilježiti proces ranog učenja stranoga jezika iz transnacionalne longitudinalne perspektive i raspravljati o implikacijama i važnosti percepcije i razmišljanja samih ispitanika u istraživanju. Predmet analize projekt je ELLiE (Early Language Learning in Europe) (Enever 2011), četverogodišnje longitudinalno, transnacionalno istraživanje provedeno na više od 1400 učenika u sedam europskih država. Istraživanje učinka uvođenja ranog učenja stranog jezika zahtijeva primjenu longitudinalnog modela koji uzima u obzir brzi kognitivni i afektivni razvoj mladih učenika u osnovnoj školi te transnacionalni model koji pokazuje kako se uvođenje ranog učenja ostvaruje u različitim državama s različitim
103
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference obrazovnim sustavima, kurikulumima, tradicijom u obrazovanju nastavnika i jezičnom politikom. Niz ovih čimbenika pokazao se važnim za sami projekt i za pojedince iz skupine iako je njihovo ukljčivanje u projekt inicijalno usporavalo provedbu istraživanja tijekom osmišljavanja sveukupnog istraživačkog modela i metodološkog pristupa. Prednosti heterogenosti skupina pokazale su se u samoj interpretaciji rezultata istraživnja. Dogovorena je univerzalna implementacija istraživačkih postupaka i diskurs kroz kontinuirane rasprave i modifikaciju nekoliko aspekata projekta. Dogovor se odnosio na nacrt istraživanja, prioritete u istraživanju, istraživačke ciljeve, odabir instrumenata, način provedbe, modele analize podataka te predstavljanje prikupljenih podataka i rezultata istraživanja. U projektu se koristila miješana metoda uporabom instrumenata kao što su: upitnici za roditelje, učitelje i učenike, promatranja nastave, jezični testovi, učeničke samoprocjene te intervjui s ravnateljima, učiteljima i učenicima na godišnjoj razini. Iz prikupljenih podataka tijekom četiri godine moguće je dobiti uvid u učinak ranog učenja stranog jezika u različitim fazama učenja, potencijalne promjene u motivaciji i interesu te učinak drugih vanjskih čimbenika koji mogu utjecati na uspjeh na kraju ranog osnovnoškolskog obrazovanja. U konačnoj analizi projektnih rezultata ukazao se poseban prostor u kojem se susreću istraživači i ispitanici – učenici, učitelji, roditelji, ravnatelji – te potvrđuju i produbljuju razumijevanje rezultata istraživanja. Na okruglom stolu će se raspravljati o važnosti ovog prostora u istraživanju, procesu izrade instrumenata te njihove prilagodbe i provedbe . ***
Zvjezdan Penezić Sveučilište u Zadru
Ethics of research: the good, the bad and the ugly Although the historical roots of professional ethics could be traced back to the Hippocratic Code nearly 2500 years ago, codes of ethics of scientific research systematically start to appear during the 1930s. More modern approach to ethics in research begins with the growing formalization of medical research and focusing on the ethical issues that arise during the conduct of research. The development of ethic codes was greatly influenced by the scandals and non-ethical studies conducted during the World War II. The principles of modern ethics in research were codified in the Nuremberg Code in 1947 and have been further expanded in the codes of ethics of various professions. The implementation of codes of ethics in the professional standards of research should lead to developing a sense of responsibility in individuals, groups and institutions. Therefore, the purpose of a code of professional conduct is to set standards of behavior for researchers and to guide them towards high professional standards. Through the development of ethical views on research, researchers should develop sensitivity to ethical problems and possibilities of their recognition in a variety of professional situations, ability to analyze and critically evaluate ethical dilemmas as well as tolerance guided by the principle "everything that is human is not strange to me". Although codes of ethics have their own specificities, the majority of elements of which they consist are universal and applicable to many scientific fields. Therefore, this paper will present the basic elements of research process pointing out some ethical problems that may arise in certain phases of research. The importance of obtaining informed consent from participants, the applicability and justification of deception during the implementation of research and the implementation of debriefing after the deception will be highlighted. Furthermore, the importance of freedom of withdrawal that the participants should have, as well as the confidentiality of the obtained data will be emphasized. And finally, the emphasis will be placed on protecting the well-being of research participants. Different ethical standards will be interpreted through some examples from previous research.
Etika u istraživanjima: dobar, loš, zao Iako se počeci etike u istraživanjima mogu pronaći u Hipokratovoj prisezi od prije 2500 godina, etički kodeksi znanstvenih istraživanja sustavnije se počinju javljati tridesetih godina 20. stoljeća. Suvremeniji pristupi etici u istraživanjima počinju s rastućom formalizacijom medicinskih istraživanja, a usmjeravaju se na etička pitanja koja nastaju provođenjem istraživanja. Na njezin razvoj uvelike su utjecali skandali i neetička istraživanja provođena tijekom Drugog svjetskog rata, a načela suvremene etike u istraživanjima kodificirana su u Nürnberškom kodeksu iz 1947. godine te su dodatno proširivana u etičkim kodeksima različitih struka. Implementacija etičkih kodeksa u profesionalne standarde istraživanja treba voditi formiranju osjećaja odgovornosti prema pojedincima, skupinama i institucijama. Ti kodeksi trebaju istraživače usmjeravati prema poštovanju visokih profesionalnih standarda prilikom provođenja istraživanja. Kroz razvijanje etičkog pogleda na istraživanje kod istraživača se treba razvijati osjetljivost za etičke probleme i mogućnosti njihova prepoznavanja u različitim profesionalnim situacijama, kao i
104
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference sposobnost analiziranja i kritičkog evaluiranja etičkih dilema te toleranciju prema načelu „sve što je ljudsko nije mi strano“. Iako etički kodeksi imaju neke svoje specifičnosti, ipak je većina elemenata koji ih tvore univerzalna i primjenjiva na različita znanstvena područja. Stoga će se u ovom izlaganju prikazati osnovni elementi istraživačkog procesa i ukazati na potencijalne etičke probleme koji se mogu pojaviti u pojedinim fazama istraživanja. Ukazat će se na važnost dobivanja informiranog pristanka sudionika, na primjenjivost i opravdanost obmane tijekom provođenja istraživanja, kao i na provođenje razuvjeravanja nakon obmane. Nadalje, naglasit će se važnost slobode odustajanja koju sudionici trebaju imati te će se istaknuti povjerljivost dobivenih podataka istraživanja. U konačnici naglasak će se staviti na ostvarivanje zaštite dobrobiti sudionika istraživanja. Različiti etički standardi bit će protumačeni kroz neke primjere ranije provedenih istraživanja. ***
Anđel Starčević Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sweatsuit, recorder, and ‘broken Croatian’: methodological challenges of the sociolinguistic interview and participant observation The sociolinguistic interview and participant observation (Labov 1984, Tagliamonte 2006) are classical fieldwork methods which nonetheless keep spurring researchers to critical (self-)reflection. This presentation will focus on some of the fieldwork challenges which arose during the author’s research into the bilingualism of a four-person Croatian immigrant family who have lived in Toronto, Canada since 1974. It will address the following issues: 1) how do we elicit respondents’ ‘spontaneous’ production (to access their vernacular) in the non-spontaneous interview situation with asymmetrical power relations, and how do we assess the role of the researcher as a factor which influences respondents’ responses on several levels, 2) how much of the research design should we share with respondents, considering its possible influence on their production, 3) how do we approach those results in which respondent’s responses differ from what has been observed by the researcher, and 4) should we allow respondents to listen to the recorded material if they ask to? Since this type of research necessarily makes the researcher part of the situation which is the object of their study, the decisions which they make about these issues will be reflected in the research results. This kind of influence or incorporation into the results is unavoidable, but we can become better aware of it and take it into consideration when analyzing the data. For example, in order to gain easier access to respondents’ informal and ‘spontaneous’ production, the researcher must reflect on factors including their own behavior, the varieties of their own production, respondents’ knowledge about the researcher’s linguistic repertoire, the degree of (extra)linguistic accommodation to respondents, the social role in which they are perceived by respondents, as well as the place where interviews are carried out. In bilingual fieldwork situations, respondents might feel that code-mixing and code-switching are not legitimate forms of language production and will need clarification on some basic linguistic views on bilingual varieties, which might in turn influence their production. In some cases respondents will express attitudes and give information about themselves or others which will not correspond to what has been observed by the researcher, which requires the researcher to take care not to provoke respondents’ discomfort with their feedback. Finally, respondents will sometimes wish to listen to the recorded interview material and the researcher must make a decision whether they will allow this and to what extent, especially since respondents might not react to their own or others’ recorded production and views in a positive manner. All of these challenges are open issues which call for discussion.
Trenirka, diktafon i 'iskrivljen hrvatski': metodološki izazovi sociolingvističkog intervjua i sudioničkog promatranja Sociolingvistički intervju i sudioničko promatranje (Labov 1984, Tagliamonte 2006) klasične su metode terenskog rada koje usprkos tome i dalje potiču istraživače na kritičko (samo)promišljanje. U ovom izlaganju predstavit će se neki od izazova s kojima se istraživač susreće na terenu, a koji su se pojavili u autorovom istraživanju bilingvizma četveročlane hrvatske iseljeničke obitelji koja od 1974. godine živi u kanadskom gradu Torontu. Tematizirat će se sljedeća pitanja: 1) kako postići 'spontanu' ispitaničku produkciju (radi pristupa vernakularu) u nespontanoj situaciji intervjua s asimetričnim odnosima moći te kako vrednovati ulogu istraživača kao faktora koji utječe na ispitaničke iskaze na nekoliko razina, 2) koliko postavki istraživanja otkriti ispitanicima s obzirom na moguć utjecaj na njihovu produkciju, 3) kako pristupiti rezultatima u kojima se ispitanički iskazi razlikuju od onoga što je opazio istraživač te 4) treba li omogućiti ispitanicima da poslušaju snimljeni materijal ako to sami zatraže? Budući da je u
105
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference ovom tipu istraživanja istraživač nužno dio situacije koja je predmet proučavanja, odluke koje donese o navedenim pitanjima odrazit će se i na rezultate istraživanja. Takav način utjecaja ili ugradnje u rezultate ne može se izbjeći, ali može ga se osvijestiti i uzeti u obzir prilikom obrade podataka. Primjerice, kako bi se lakše pristupilo neformalnoj i 'spontanoj' proizvodnji ispitanikâ, istraživač mora osvijestiti faktore kao što su vlastito ponašanje, varijetet(i) vlastite produkcije, znanje ispitanikâ o istraživačevom jezičnom repertoaru, stupanj (izvan)jezične akomodacije ispitanicima, društvena uloga u kojoj ga percipiraju ispitanici, kao i mjesto provođenja intervjua. U dvojezičnim terenskim situacijama ispitanici će možda smatrati da miješanje i prebacivanje kodova nisu legitimni oblici jezične produkcije te će im trebati pojasniti neke temeljne lingvističke poglede na dvojezične varijetete, što pak može utjecati na njihovu produkciju. U nekim slučajevima ispitanici će iskazivati stavove i iznositi informacije o sebi ili o drugim govornicima koje neće biti u skladu s onim što je primijetio istraživač, pri čemu treba pripaziti da se istraživačevom povratnom informacijom ne uzrokuje nelagoda kod ispitanikâ. Konačno, ispitanici će ponekad željeti poslušati snimljeni materijal intervjua, a istraživač mora odlučiti hoće li i u kojoj mjeri to omogućiti, pogotovo zbog toga što ispitanici možda neće pozitivno reagirati na svoju ili tuđu jezičnu produkciju i poglede iznesene na snimci. Svi navedeni izazovi otvorena su pitanja i poziv na zajedničku raspravu.
*** Tarita Štokovac Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
About wood, trees and perspectives – researcher's complete membership in the community being studied and related research issues The qualitative researcher’s perspective is a paradoxical one: it is to investigate subjects and phenomena in their natural context, which presupposes a certain degree of researcher's engagement with the situation being studied, and at the same time to be aware of how one's own presence, bias, and research procedures may be influencing what one is trying to understand (Maykut & Morehouse, 1994). Advantages and disadvantages of participant observation, a research method that enables researchers to learn about the activities of the people under study in the natural setting through observing and participating in those activities, will be discussed drawing from a longitudinal case study. More precisely, we will discuss difficulties of complete member researchers, the ones (Adler & Adler, 1987) who conduct research with populations of which they are also members and with whom they share history, values, and experiential base. Using multiple sources of data (participant's language learning biography, audio recordings of day-to-day spontaneous interactions in the family environment, semi-structured interview) and integrating participant's personal experiences and perspectives in the research process, the main aim of the study was to establish whether there were any patterns in the participant's functional use of the second language (Istrian Venetian dialect) in day-to-day interactions within a bilingual family where researcher is one of the members. On the one hand, the researcher's close relationship with the participant and her intimate knowledge of the context and the dynamics of the phenomena being studied can contribute to a faster and deeper insight, as well as to a greater sincerity on the participant’s part. On the other hand, researcher's engagement with the activities of the group, her personal perceptions and preconceptions as a result of subjective interpretations of events and situations, are a constant threat to the validity and reliability of the study in each of its phases. Namely, as a complete member of the community, the researcher inhabits an observational perspective that often does not allow her to observe the object of the study from the adequate distance. Examples from the study will be provided and the following key questions will be discussed: How to bring to consciousness and reconcile the multiple researcher's roles (researcher,co-member,co-participant) in order to guarantee objectivity and absence of personal bias? Which methods can be used to overcome the obstacles which represent a threat to validity and reliability in qualitative research? Once brought to consciousness, can subjective perceptions and interpretations that arise as a result of close emotional ties with participants, contribute to the credibility of the investigation?
O šumi, stablima i perspektivi – potpuno članstvo istraživača u promatranom društvenom kontekstu i s time povezane istraživačke dvojbe Paradoksalnost istraživačke perspektive u kvalitativnim istraživanjima očituje se u činjenici da se od istraživača traži da subjekte i fenomene promatra kontekstualno, u njihovom prirodnom okruženju, što podrazumijeva određeni (veći ili manji) stupanj uključenosti u promatranu situaciju, te da istovremeno bude svjestan utjecaja vlastite prisutnosti, pristranosti i istraživačnih postupaka na istu i na razumijevanje fenomena koji se istražuju
106
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference (Maykut i Morehouse 1994). Na primjeru longitudinalne studije slučaja u izlaganju će se problematizirati prednosti i nedostaci sudjelujućeg promatranja koje podrazumijeva istraževačevu uključenost u aktivnosti promatrane društvene situacije, odnosno poteškoće na koje nailazi istraživač „insajder“ koji je ujedno i potpuni član promatrane društvene skupine (Adler i Adler 1987) i koji sa sudionicima istraživanja dijeli zajedničku povijest, vrijednosti i iskustava. Korištenjem višestrukih izvora podataka (jezična autobiografija ispitanika, audio-snimke svakodnevnih jezičnih interakcija u obiteljskom kontekstu, polustrukturirani intervju) i uključivanjem osobnoga iskustva i perspektive subjekta u istraživački proces, temeljni je cilj studije bio utvrditi postoje li određeni obrasci uporabe drugog jezika (istromletački dijalekt) kod odrasle ispitanice u svakodnevnim komunikacijskim razmjenama s članovima obitelji, dvojezičnim govornicima, od kojih je jedan ujedno i sam istraživač. S jedne strane, prisnost istraživača s ispitanicima i njegovo intimno poznavanje konteksta i dinamike promatranih fenomena osigurava brži i dublji uvid u promatranu situaciju te viši stupanj otvorenosti i iskrenosti ispitanika. S druge strane, istraževačevo suučesništvo u aktivnostima grupe i njegove osobne percepcije i predrasude kao rezultat subjektivne interpretacije situacija sveprisutna su prijetnja valjanosti i pouzdanosti istraživanja u svim njegovim fazama. Naime, kao potpuni član zajednice istraživač se nalazi u promatračkoj ulozi koja mu vrlo često onemogućuje promatranje predmeta istraživanja iz potrebne udaljenosti. Na konkretnim će se primjerima iz provedene studije razmatrati sljedeća ključna pitanja: Kako u svim istraživačkim fazama (od prikupljanja podataka do njihove analize i interpretacije) osvijestiti i pomiriti višestuke uloge istraživača (istraživač-suučesnik-suispitanik) te osigurati nepristranost i objektivnost istraživanja? Kojim se metodama mogu prevladati prepreke koje ugrožavaju valjanost i pouzdanost kvalitativnih istraživanja? Jednom osviještene, mogu li subjektivne percepcije i interpretacije koje nastaju kao rezultat bliskosti i emocionalne povezanosti s ispitanicima doprinijeti vjerodostojnosti istraživanja? ***
107
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference
POPIS IZLAGAČA / LIST OF PARTICIPANTS
Abramac, Gabi
Sokrat škola stranih jezika, Zagreb
gabi.abramac@sokrat.hr
Adrada Rafael, Cristina
Facultad de Traducción e Interpretación
cadrada@ffr.uva.es
Universidad de Valladolid, Spain
Aladrović Slovaček, Katarina
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
kaladrovic@gmail.com
Alujević Jukić, Marijana
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
marijana@ffst.hr
Angster , Marco
Free University of Bozen-Bolzano, Italy
marco.angster@unibz.it
Antunović, Goranka
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
goranka.antunovic@ffzg.hr
Babić , Snježana
Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera
snjezana.babic@ffos.hr
u Osijeku
Bagarić Medve, Vesna
Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera
vbagaric@ffos.hr
u Osijeku
Balažic-Bulc, Tatjana
Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani,
tatjana.balazic-bulc@guest.arnes.si
Slovenia
Barčot, Branka
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
bbarcot@ffzg.hr
Bašić, Ivana
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
ivana.basic@zg.t-com.hr
Bašić, Martina
Zavod za lingvistička istraživanja ,
mkovacev@hazu.hr
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
Batinić , Mia
Sveučilište u Zadru
mia.batinic39@gmail.com
Bátyi, Szilvia
Pannon Egyetem, Veszprém, Hungary
szilviabatyi7@gmail.com
Bengsch, Geraldine
University of York, United Kingdom
gb675@york.ac.uk
Bilić Meštrić, Klara
Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu
klara.bilic.mestric@gmail.com
Blažević , Ana Gabrijela
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
anablazevic@gmail.com
Bojić, Majda
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
majda.bojic@gmail.com
108
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Boras, Damir
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dboras@ffzg.hr
Borelli, Vanda
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
vborelli778@gmail.com
Borucinsky, Mirjana
Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci
mborucin@pfri.hr
Bošnjak, Marija
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta /
marija.bosnjak@unizg.hr
Sveučilište u Zagrebu
Božić, Rafaela
Sveučilište u Zadru
rbozic@unizd.hr
Božinović, Nikolina
Rochester Institute of Technology Croatia
nikolina.bozinovic@croatia.rit.edu
Brala, Doris
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
doris.brala@gmail.com
Bratož, Silva
Faculty of Education, University of Primorska,
silva.bratoz@pef.upr.si
Koper, Slovenia
Brbora, Sanja
Sveučilišna knjižnica u Splitu
sanja.brbora@gmail.com
Brozović, Blaženka
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet,
Blazenka.Brozovic@erf.hr
Sveučilišta u Zagrebu
bbrozov@erf.hr
Fakultet organizacije i informatike
gbubas@foi.hr
Bubaš, Goran
Sveučilišta u Zagrebu
Bülow, Lars
Universität Passau, Germany
Lars.Buelow@uni-passau.de
Buljan, Gabrijela
Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera
gbuljan@ffos.hr
u Osijeku
Carović, Ines
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
icarovic@ffzg.hr
Cergol Kovačević, Kristina
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
k.cergol@gmail.com
Cvikić, Lidija
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
lcvikic@gmail.com
Cvitanušić Tvico, Jelena
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
jelena.cvitanusic@gmail.com
Damić Bohač, Darja
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
ddbohac@ffzg.hr
De Bot, Kees
Rijksuniversiteit Groningen, the Netherlands /
c.l.j.de.bot@rug.nl
Pannon Egyetem, Veszprém, Hungary
Demo, Šime
Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu
sdemo@hrstud.hr
109
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Deželjin, Vesna
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
vdezelji@ffzg.hr
Didović Baranac, Sandra
Sveučilište u Dubrovniku
sandra.didovic-baranac@unidu.hr
Dragojević, Lia
Sveučilište u Dubrovniku
lia@unidu.hr
Dupanović, Edin
Osnovna škola Kulen Vakuf, Orašac
evanath@hotmail.com
Erdeljac, Vlasta
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
verdelja@ffzg.hr
Falkoni Mjehović, Daniela
Sveučilište u Dubrovniku
dfmjehov@unidu.hr
Filipović Petrović, Ivana
Zavod za lingvistička istraživanja,
ifilipovic@hazu.hr
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
Franc, Vendi
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
vendifranc@gmail.com
Gajš, Nataša
Faculty of Economics and Business,
natasa.gajst@uni-mb.si
University of Maribor, Slovenia
Gehrmann, Siegfried
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
siegfried.gehrmann@ufzg.hr
Geld, Renata
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
geldrenata@gmail.com
Glavaš, Tea
Hrvatsko vojno učilište „Petar Zrinski“, Zagreb
glavas.tea@gmail.com
Glušac, Maja
Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera
mglusac@ffos.hr
u Osijeku
Goodman, Bridget
Nazarbayev University Graduate
bridget.goodman@nu.edu.kz
School of Education, Kazakhstan
Gradečak-Erdeljić, Tanja
Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera
tgradeca@gmail.com
u Osijeku
Grbavac, Ivana
Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru,
ivana.grbavac@tel.net.ba
Bosnia and Herzegovina
Grković, Daša
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dasagrkovic@yahoo.com
Hitrec, Ida
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
ida.hitrec@gmail.com
Horga, Damir
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dhorga@ffzg.hr
Horn, Christian
Heinrich-Heine-University Düsseldorf, Germany
chorn@phil.hhu.de
110
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Hržica, Gordana
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
gordana.hrzica@erf.hr
Sveučilišta u Zagrebu,
Jazidžija, Antonia
Medicinska škola Ante Kuzmanića, Zadar
jazidzija.antonia@gmail.com
Jelaska, Zrinka
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
zjelaska @ffzg.hr
Jelčić, Jasmina
Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Slovenia
jasmina.jelcic320@gmail.com
Jukić, Josipa
Osnovna škola Manuš
josipajukic23@gmail.com
Jurčić Katunar, Cecilija
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
cjkatunar@ffri.hr
Jutronić, Dunja
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
dunja.jutronic@gmail.com
Kabalin-Borenić ,Višnja
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
vkborenic@efzg.hr
Katunar, Daniela
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dkatunar@ffzg.hr
Kereković, Snježana
Fakultet strojarstva i brodogradnje
skerek@fsb.hr
Sveučilišta u Zagrebu
Kišiček, Gabrijela
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
gkisicek@ffzg.hr
Knežević, Ana
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
ana.knezevic7@yahoo.com
Kocbek, Alenka
Pedagoška fakulteta Univerza na Primorskem,
alenka.kocbek@pef.upr.si
Koper, Slovenia
Kologranić Belić, Lana
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
lana.kologranic@gmail.com
Sveučilišta u Zagrebu,
Korajac, Aida
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
aidakorajac@gmail.com
Kovačić, Andreja
Fakultet organizacije i informatike
akovacic@foi.hr,
Sveučilišta u Zagrebu
andreja.kovacic@foi.hr
Kožul, Mia
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
kozul.mia@gmail.com
Kraš, Tihana
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
tkras@ffri.hr
Kresić, Marijana
Sveučilište u Zadru
mkresic@unizd.hr
Krišković, Arijana
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci
arijana.kriskovic@medri.uniri.hr
111
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Kuvač Kraljević, Jelena
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
jelena.kuvac@erf.hr
Sveučilišta u Zagrebu,
Lanović, Nina
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
nina.lanovic@ffzg.hr
Lauc, Davor
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dlauc@ffzg.hr
Lončarić, Mijo
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb
mijo.loncaric@gmail.com
Lopriore, Lucilla
Universitá degli Studi Roma Tre, Italy
lucilla.lopriore@uniroma3.it
Lozo, Ivana
Sveučilište u Zadru
ilozo@unizd.hr
Luketin Alfirević, Antonia
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
aluketin@ffst.hr
Marot Kiš, Danijela
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
dmarot@ffri.hr
Martinović, Anna
Sveučilište u Zadru
anna.martinovic@unizd.hr
Martinović, Blaženka
Sveučilište Jurija Dobrile u Puli
bmartino@unipu.hr
Matešić, Mihaela
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
mmatesic@ffri.hr
Matovac, Darko
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
darko.matovac@gmail.com
Mikelenić, Bojana
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
bojana.mikelenic@gmail.com
Mikelić Preradović, Nives
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
nives.mikelic@gmail.com
Mikšić, Vanda
Sveučilište u Zadru
vanda.miksic@zg.t-com.hr
Miletić, Dajana
Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru,
dajana-miletic@live.com
Bosnia i Herzegovina
Miličević, Maja
Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu, Serbia
m.milicevic@fil.bg.ac.rs
Miščin, Evelina
Veleučilište „Baltazar Adam Krčelić", Zaprešić
evelinamiscin@yahoo.co.uk
Navracsics, Judit
Pannon Egyetem, Veszprém, Hungary
navju@yahoo.co.uk
Oliver, Antoni
Universitat Oberta de Catalunya, Spain
aoliverg@uoc.edu
Olujić, Marina
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
olujicmarina@yahoo.com
Sveučilišta u Zagrebu,
Ordulj, Antonia
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
antoniasvetic@gmail.com
Padovan, Nevena
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
npadovan@gmail.com
Sveučilišta u Zagrebu,
112
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Palmović, Marijan
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
mpalmovic@yahoo.com
Sveučilišta u Zagrebu,
Parizoska, Jelena
Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
jparizoska@gmail.com
Pavičić Takač, Višnja
Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera
vpavicic@knjiga.ffos.hr
u Osijeku
Pavić, Iva
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
ipavic2@ffzg.hr
Pavić Pintarić, Anita
Sveučilište u Zadru
apintari@unizd.hr
Pavličević-Franić, Dunja
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dunja.pavlicevic-franic@zg.t-com.hr
Penezić, Zvjezdan
Sveučilište u Zadru
zvjezdan@unizd.hr
Perak, Benedikt
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
bperak@ffri.hr
Peti-Stantić, Anita
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
anita.peti-stantic@ffzg.hr
Pfenninger, Simone E.
Universität Zürich, Switzerland
simone.pfenninger@es.uzh.ch
Plešković, Maša
Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Slovenia
masapleskovic@yahoo.com
Pletikos Olof, Elenmari
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
epletikos@ffzg.hr
Poljaković, Ivan
Sveučilište u Zadru
ipoljak@unizd.hr
Pon, Leonard
Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera
lpon@ffos.hr
u Osijeku
Požgaj-Hadži, Vesna
Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Slovenia
vesna.hadzi@guest.arnes.si
Prošić, Milena
Hrvatsko vojno učilište „Petar Zrinski“ , Zagreb
milena.prosic@gmail.com
Puškar, Krunoslav
OŠ Ljudevita Modeca, Križevci
krunoslavpuskar2@gmail.com
Raffaelli, Ida
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
iraffaell@ffzg.hr
Rocco, Goranka
Università degli Studi di Trieste, Italy
goranka.rocco@unibo.it
Rogošić, Andrea
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
arogosic@ffst.hr
Rončević, Ivana
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
ivana.roncevic@ufzg.hr
Rubelj, Kristina
Sveučilište u Zadru
rubeljkristina@gmail.com
Sáry, Gyula
Szegedi Tudományegyetem, Hungary
sary.gyula@med.uni-szeged.hu
113
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Sekulić Sović, Martina
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
msekulic@ffzg.hr
Simeon, Ivana
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
isimeon@ffzg.hr
Singleton, David
Pannon Egyetem, Veszprém, Hungary /
DSNGLTON@tcd.ie
Trinity College, Dublin, United Kingdom
Sladoljev-Agejev, Tamara
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
tagejev@efzg.hr
Sokolić, Nikolina
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
sokolicn@gmail.com
Srebačić, Matea
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
matea.srebacic@gmail.com
Stanić, Ružica
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
rstanic@ffzg.hr
Stanojević, Mateusz-Milan
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
matstanojevic@yahoo.com
Starčević, Anđel
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
astarcev@ffzg.hr
Stickler, Ursula
The Open University, United Kingdom
Ursula.Stickler@open.ac.uk
Stojanov, Tomislav
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb
tstojan@ihjj.hr
Stolac, Diana
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
dstolac@ffri.hr
Sušac, Vlado
Sveučilište u Zadru
vsusac@unizd.hr
Šamo, Renata
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
renata.samo@ufzg.hr
Šimičić, Lucija
Sveučilište u Zadru
lucija.simicic@gmail.com
Škevin, Ivana
Sveučilište u Zadru
iskevin@unizd.hr
Šojat, Krešimir
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
ksojat@ffzg.h
Špiranec, Ivana
Tehničko veleučilište u Zagrebu
ivana.spiranec@tvz.hr
Štokovac, Tarita
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
tarita.stokovac@gmail.com
Tominac Coslovich, Sandra
Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci
stominac@pfri.hr
Udier, Sanda Lucija
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
sanda.lucija.udier@gmail.com
Veselica-Majhut, Snježana
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
veselicamajhut@gmail.com
Vidak, Nives
Sveučilište u Dubrovniku
nives.vidak@unidu.hr
Vidan, Aida
Harvard University, United States of America
avidan@fas.harvard.edu
Vilke-Pinter, Dubravka
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dupinter@vef.hr
114
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference Vlaić, Marta
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
mavlaic@gmail.com
Vlastelić, Anastazija
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
avlastelic@ffri.uniri.hr
Vlašić Duić, Jelena
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
jvlasic@ffzg.hr
Vodanović, Barbara
Sveučilište u Zadru
bvodanov@unizd.hr
Vrhovac, Yvonne
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
yvonne.vrhovac@zg.t-com.hr
Vrzić, Zvjezdana
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
zvrzic@ffri.hr
Vujnović Malivuk, Kristina
Centar za poslijediplomske studije
krisvujnovic@yahoo.com
Sveučilišta u Zagrebu
Vukić, Ljerka
Osnovna škola Šćitarjevo
ljerka.vukic@skole.hr
Vušović, Olivera
Univerzitet Crne Gore, Filozofski fakultet
olivera.vusovic@gmail.com
u Nikšiću, Montenegro
Zergollern-Miletić, Lovorka
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
l.zergollern-miletic@ufzg.hr
Zovko, Ivana
Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru,
ivana_zovko@hotmail.com
Bosnia and Herzegovina
Žefran, Mojca
Faculty of Education, University of Primorska,
mojca.zefran@pef.upr.si
Koper, Slovenia
115
HDPL XXIX. međunarodni znanstveni skup / 29th international conference
HDPL zahvaljuje dragim sponzorima
VBZ Knjižara "Petar Zoranić" Turistička Zajednica Grada Zadra Sveučilište u Zadru Končar Hrvatsku matica iseljenika
ISBN : 978-953-7963-26-2
116