Ljekovito bilje

Sadržaj str.

UVOD...............................................................................................................................................................................1 Sakupljanje biljaja..................................................................................................................................................................... 1 Čuvanje bilja.................................................................................................................................................................................. 1 Sušenje bilja.................................................................................................................................................................................. 1 ABDOVINA (avdika, smrdljiva zova) - Sambucus ebulus........................................................................................ 2 ALOJA - Aloe vulgaris.................................................................................................................................................................. 2 ANĐELIKA - Angelica archangelica...................................................................................................................................... 3 ARIŠ - Larix europaea................................................................................................................................................................. 4 ARNIKA (veprovac) - Arnica montana.............................................................................................................................. 5 ARONIJA CRNOPLODNA (sibirska borovnica, chokeberry) - Aronia Melanocarpa..................................6 ARTIČOKA (gardun) - Cynara scolymus............................................................................................................................ 7 BADELJ (Gospin trn) - Silybum marianum...................................................................................................................... 8 BAGREM (akacija, kraljevo drvo) - Robinia pseudoacacia .................................................................................... 8 BAZGA (zova) - Sambucus nigra.......................................................................................................................................... 9 BEDRENIKA - Pimpinella saxifraga...................................................................................................................................... 10 BIJELI SLJEZ - Althaea officinalis.......................................................................................................................................... 10 BOKVICA - Plantago................................................................................................................................................................... 11 BOROVICA - Juniperus communis....................................................................................................................................... 12 BOSILJAK - Ocimum baslicum................................................................................................................................................ 13 BREZA - Betula pendula............................................................................................................................................................ 13 BRŠLJAN - Hedera helix............................................................................................................................................................. 14 BRUSNICA - Vaccnium vitis idaea.......................................................................................................................................... 14 BUNDEVA (tikva) - Cucurbita pepo..................................................................................................................................... 15 CIKORIJA - Cichorium intybus................................................................................................................................................. 16 CRVENI GLOG (bijeli trn) - Crataegus oxyacantha...................................................................................................... 17 CVEKLA (cikla) - Beta vulgaris.............................................................................................................................................. 17 ČESTOSLAVICA - Veronica officinalis.................................................................................................................................. 18 ČESTOSLAVICA POTOČNA – Veronica beccabunga..................................................................................................... 19 ČEŠNJAK (bijeli luk) - Allium sativum............................................................................................................................... 20 ČUBAR - Satureja hortensis..................................................................................................................................................... 22 ČUVARKUĆA - Sempervivum tectorum............................................................................................................................... 22 DINJICA (kravara, zmijska trava) - Sanguisorba officinalis................................................................................... 23 DIVIZIMA (lopuh, vučiji rep, svjećnik) - Verbascum phlomoides........................................................................ 24 DIVLJAKA (divlja jabuka) - Malus sylvestris................................................................................................................... 24 DOBRIČICA - Glechoma hederacea....................................................................................................................................... 25 DREN (drin) - Cornus mas........................................................................................................................................................ 25 DUPČAC (podubica) - Teucriurn chamaedrys.................................................................................................................26 DUNJA - Cydonia oblonga.......................................................................................................................................................... 26 EHINACEJA (crvena rudbekija) - Echinacea angustifolia, Echinacea purpuerea.......................................... 27 GAVEZ - Symphitum officinale................................................................................................................................................ 28 GINKO BILOBA - Ginko biloba................................................................................................................................................ 29 GORUČICA BIJELA (gorušica, slačica bijela) - Sinapsis alba................................................................................ 30 GORUČICA CRNA (crna slačica) - Brassica nigra......................................................................................................... 30 GOSPINA TRAVA (kantarijon) - Hypericum perforatum.......................................................................................... 31 HRAST - Quercus........................................................................................................................................................................... 32 IMELA BIJELA - Viscum album.............................................................................................................................................. 33 ISUSOVA KRUNA – Pasiflora .................................................................................................................................................. 33

IVANJSKO CVIJEČE (žuta bročika) - Galium verum.................................................................................................... 34 JAGORČEVINA (jaglac) - Primula officinalis.................................................................................................................... 34 JORGOVAN - Syringa vulgaris................................................................................................................................................. 35 KADULJA (žalfija) - Salvia officinalis.................................................................................................................................. 35 KAMILICA - Matricaria chamomilla..................................................................................................................................... 36 KESTEN DIVLJI - Aesculus hippocastanum........................................................................................................................ 37 KONJOGRIZ (vodopija, konjska trava, divlji radić) - Cichorium inybus.......................................................... 38 KOPRIVA (žara) - Urtica dioica ............................................................................................................................................ 39 LAVANDA - Lavandula angustifolia...................................................................................................................................... 40 LINCURA (srčanik, gencijana) - Gentiana lute.............................................................................................................. 41 LJUBICA - Viola odorata............................................................................................................................................................ 42 LJUPČAC - Levisticum officinale.............................................................................................................................................. 43 MACINA TRAVA - Nepeta cataria......................................................................................................................................... 43 MASLAČAK - Taraxacum officinale....................................................................................................................................... 44 MATIČNJAK (pčelinja ljubica) - Melissa Officinalis..................................................................................................... 45 MAŽURAN - Origanum majorana.......................................................................................................................................... 46 MEDVJEĐI LUK (srijemoš, divlji luk) - Allium ursinum............................................................................................46 METVICA (nana) - Mentha piperita..................................................................................................................................... 47 MILODUH (izop) - Hyssopus officinalis...............................................................................................................................48 MRKVA - Daucus carota............................................................................................................................................................. 49 MRTVA KOPRIVA (očajnica, marulja) - Marrubium vulgare................................................................................. 50 MUŠKATNA KADULJA - Salvia sclarea............................................................................................................................... 51 NEVEN - Calendula officinalis.................................................................................................................................................. 51 ODOLJEN (valerijana) - Valeriana officinalis.................................................................................................................. 52 ORAH - Juglans regia................................................................................................................................................................... 54 PAPRENA METVICA - Mentha piperita.............................................................................................................................. 54 PELIN - Artemisia absinthium................................................................................................................................................. 55 PETROVAC (ranjenik, ovčji čičak) - Agrimonia eupatoria...................................................................................... 56 PLUĆNJAK - Pulmonaria officinalis....................................................................................................................................... 57 PODBJEL (bjelokopitnjak, konjsko kopito, lepuh) - Tussilago farfara........................................................... 58 PRESLICA (konjski rep) - Equisetum arvense................................................................................................................ 58 PUPOLJKA - Oenothera biennis.............................................................................................................................................. 59 ROSOPAS (rusa, zmijsko mlijeko) - Chelidonium maius.......................................................................................... 60 RUSOMAČA (pastirska torba, ćeslika) - Capsella bursa pastoris......................................................................... 61 RUTA (sedef) – Ruta graveolens........................................................................................................................................... 62 RUŽMARIN (ruzmarin, zimorad) - Rosmarinus officinalis...................................................................................... 63 SLADIĆ - Glycyrrhiza glabra..................................................................................................................................................... 64 SMILJE - Helichrysum arenarium........................................................................................................................................... 65 SMRDLJIVA KOPRIVA - Galeopsis segetum...................................................................................................................... 66 SRĆENJAK - Potentilla tormentilla........................................................................................................................................ 67 STOLISNIK (kunica, hajdučka trava, kostrijet, romonika)- Achillea millefolium......................................68 TIMIJAN (majčina dušica) - Thymus vulgaris................................................................................................................ 69 TROSKOT - Polygonum aviculare.......................................................................................................................................... 70 VELEBILJE (divlji duhan, luda trava) - Atropa belladonna.................................................................................... 71 VRKUTA (Gospin plašt) - Alchemilla vulgaris................................................................................................................ 72 ZEČIJI TRN (gladiška) - Ononis spinosa............................................................................................................................. 72 ZIMZELEN - Vinca minor........................................................................................................................................................... 73 TUMAČ POJMOVA....................................................................................................................................................................... 74

UVOD Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, u ljekovito bilje ubrajaju se one biljne vrste čiji jedan dio ili više dijelova sadrže biološki aktivnu tvar koja se može iskoristiti u terapijske svrhe ili za kemijsko farmaceutske sinteze.

U aromatično bilje spadaju one vrste što sadrže jednu ili više aktivnih tvari posebnog mirisa ili okusa koje se iskorištavaju zaspravljanje mirisa, kozmetičkih proizvoda, napitaka i aroma za živežne namirnice.Te tvari aromatično i ljekovito bilje stvara specifičnom biljnom sintezom.

Ljekovito bilje može biti jednogodišnje, dvogodišnje ili višegodišnje, drvenasto ili grmoliko.

Broj biljnih vrsta ljekovitog bilja neprestano se mijenja. Divlje vrste zbog povećane potražnje za njima prerastaju u kultivirane, a pojedine se vrste kultiviranog bilja napuštaju zbog jeftinije proizvodnje sintetičkih pripravaka.

Sakupljanje bilja Pri sakupljanju biljaka treba se isključivo služiti rezanjem, a ne čupanjem. Sakupljaju se za suha, lijepa vremena, u prijepodnevnim satima. Nakon dugotrajne kiše treba pričekati dva ili tri dana. Kada se skuplja bilje za uporabu u ljekovite svrhe, ključ je u biranju najzdravijih biljaka koje se mogu naći. Biljke koje rastu u umjerenim zonama obično brzo rastu u proljeće, cvjetaju ljeti, imaju plodove ili sjemenke u jesen, a zatim venu ili barem usporavaju svoj razvoj tijekom zime. Lišće i stabljike se skupljaju u proljeće ili početkom ljeta prije pojavljivanja cvjetova. Branje pupoljaka prije nego procvjetaju produžit će mogućnost skupljanja cvjetova. Cvjetove je najbolje brati kad se počinju otvarati. Sjemenke treba skupljati kada su zrele i spremne pasti. Kada se vitalnost biljke spusti u tlo, u kasnu jesen, zimi ili u rano proljeće vrijeme je za iskopavanje korijena. Plodovi se beru kada su zreli. Kora se skida rano s prolječa kada ima više sokova, a rijeđe s jeseni i uglavnom s mlađih stabala.

Biljke kao i sva druga živa bića, uglavnom se sastoje od vode, te reagiraju na utjecaj mjeseca. Čuvanje bilja Uobičajeni način čuvanja je sušenje. Korijenje i stabljike treba oprati i narezati prije sušenja, a listove i cvjetove ne, jer vlaga izaziva stvaranje plijesni. Potrebno je otresti prašinu i kukce.

Cilj je što brže, ali i što pažljivije, sušiti biljke.

Sušenje bilja Ljekovito bilje uvijek se suši u hladu i na prozračnom prostoru. Sušenje na direktnoj sunčevoj svjetlosti previše je grubo za većinu biljaka, osobito za one koje imaju visoki postotak hlapivih ulja. Idealno mjesto u većini kućanstava je rešetkasta polica u prozračnom ormariću na koju se bilje raširi na komadu papira i ostave vrata otvorena da bi zrak mogao cirkulirati.

Sušenje treba biti gotovo za dva do tri dana. Ako su dobro osušeni listovi i cvjetovi biti će hrskavi i smrvit će se na dodir, ali bi njihova boja trebala biti jarka, a njihov miris, ako ga imaju, svjež i jak. Zeleni dijelovi, listovi i neki cvjetovi suše se cijeli. Bilje će najbolje izdržati u običnim smeđim papirnatim vrećicama, u kartonskim kutijama ili u staklenkama prekrivenim platnenim ubrusima.

1/80

ABDOVINA (avdika, smrdljiva zova) - Sambucus ebulus Abdovina je trajna zeljasta biljka do dva metra visine. Korijen je jak, bijel i puzajući.

Crvenkasti ili bijeli cvjetovi, skupljeni su u cvatove na vrhu stabljike.

Cvjetovi gorkog okusa izlučuju neugodan miris koji tjera insekte (uši, stjenice, muhe).

Korijen je gorkog okusa, bez mirisa.

Plodovi imaju slatkast i trpak okus, svojstvena mirisa. Dio biljke koji se koristi: Korijen i list.

U korijenu kao i u listovima nalazi se ferment koji odvaja cija novu kiselinu. Bobe sadrže gorke materije, eterično ulje, organske kiseline i tanin. Koristi se kao lijek protiv šećerne bolesti a uzrokuje i povećano izlučivanje mokraće, znoja i otpadnih materija. Čaj od listova koristi se u liječenju kod oboljenja disajnih puteva i katara pluća.

Listove beremo tokom proljeća i ljeta a korijen vadimo na proljeće i u jesen.

ALOJA - Aloe vulgaris – Aloa vera Aloja je jednogodišnja zeljasta biljka iz obitelji ljiljana koja naraste do 60 cm visine. Listovi su debeli, mesnati, kopljasti i na rubu pilasti s dugačkim bodljama, blijedozelene boje. Vrijeme cvatnje. Svibanj – lipanj. Sok je gorak, a miris osebujan.

Listovi od kojih se dobiva iscjeđivanjem svježi sok aloje, mogu se brati tijekom cijele godine.

Uporaba aloje u ljekovite svrhe ovisi o koncentraciji soka u raznim napitcima: ako se koristi jako razrijeđen sok, npr. kapi, tada liječi i podražuje želudac (slab želudac, čir na želucu i dvanaesniku), a u većoj koncentraciji djeluje na čišćenje crijeva (debelo crijevo), i organizma,te po tiče izlučivanje žuči.

Uzimanje većih količina soka aloje može jako štetno djelovati na organizam. Aloja izaziva povećanu prokrvljenost organa donjeg dijela tijela i crijeva. Poradi takvog djelovanja zabranjeno ga je davati djeci i trudnicama te ženama sklonima povećanom krvarenju iz maternice, kao i osobama s plućnim bolestima i hemoroidima.

2/80

ANĐELIKA - Angelica archangelica Anđelika je dvogodišnja biljka, u prvoj godini stvara korijen i lisnu rozetu, a u drugoj cvjetnu stabljiku.

Korijen je vretenast i slabo razvijen u prvoj godini, u drugoj zadeblja i nastanu izbojci duljine 25-40cm.

Na peteljkama se nalaze listovi koji su veliki, perasto razdijeljeni. Lice im je tamnozelene boje, a naličje plavozeleno.

Cvjetovi su dvospolni, žutozelene boje i neugodna mirisa, privlače muhe i sjenice. Anđelika cvjeta u lipnju, a plodovi se žanju početkom srpnja. Cvjetanje i sazrijevanje plodova traje dugo, pa se osipanjem izgube plodovi s prve procvale vršne grane na svakoj biljci. Plod je spljošten, dužine 6-8 mm, a širine 4-5. Boja mu je žutosmeđa.

Vegetacija anđelike počinje vrlo rano, tako da ponekad prvi listovi izbijaju već početkom veljače.

Vegetacijsko razdoblje u prvoj godini traje vrlo dugo, a završava u kasnu jesen. U drugoj godini već početkom srpnja plod je zreo. Klijavost sjemena je najbolja odmah poslije žetve, kasnije se smanjuje i tek nakon dužeg hladnog razdoblje niče.

Upotrebljava se najviše osušeni korijen anđelike (vadi se u kasnu jesen), plod rjeđe, list vrlo rijetko. Korijen sadrži eterično ulje koje se upotrebljava u kozmetičkoj industriji za pravljenje krema i mirisa. Ublažava reumatske bolove, upale mišića, kašlja i živčane napetosti, a također poboljšava apetit i probavu. Kao aroma u upotrebi je za pripravljanje gorkih likera.

3/80

ARIŠ - Larix europaea Ariš je jedino crnogorično drvo koje svake godine gubi listove, tj. iglice.

Drvo je visoko od 20 do 40 metara, sa tankim pognutim granama, crveno-smeđom ispucanom korom i šiljastom krošnjom. Fine i mekane iglice rastu zasebno na dugim i tankim izdancima u kiticama po dvadeset do šezdeset u broju, koje u jesen otpadaju. Ariš je biljka kod koje se crveni, mirisni cvjetovi razvijaju u male šišarice. Kora, smola i iglice imaju balzamičan miris, sličan limunu.

Smola ima miris na balzam, a ukus poput terpentina.

Ariš najbolje uspijeva u planinama, a često nastanjuje goleme šumske prostore. Brzo raste i zbog toga se sadi i uzgaja.

Za lijek se u proljeće i početkom ljeta skupljaju zeleni češeri, iglice u toku cijele godine, a smola i kora u jesen.

Iglice i mladi češeri koriste se za pripremanje kupki u liječenju nervno rastrojenih bolesnika, rekonvalescenata i jako slabih osoba. Isto tako, iglice i kora koriste se za pripremanje obloga za liječenje rana i čireva. Čaj pripremljen od kore ariša tjera na mokrenje, liječi vodenu bolest u početku, žuticu, reumu u zglobovima, osip i čireve. Smola pripremljena sa vinom i medom čisti začepljenu jetru, mrvi i lagano odvaja pijesak i kamen iz žuči, bubrega i mokraćnog mjehura, a kod upale grla koristi se za ispiranje.

4/80

ARNIKA (veprovac) - Arnica montana Arnika je trajnica koja naraste 20-60 cm visine.

Na donjem dijelu jake i dlakave stabljike smješteni su listovi u obliku ružice – rozete. Listovi su jajasti ili obrnuto jajasti, jezičastog oblika sakupljeni u obliku rozete, s pet jasno vidljivih provodnih žila. Na vrhu stabljike nasuprotno smješteni listovi, manji su i malo nazubljeni. Prekrasne cvjetne glavice tamnožute su boje. Unutarnji dijelovi cvjetne glavice su cjevasti, kratki i peterozubi, a vanjski ili rubni dijelovi su jezičasti, dugi 25-30 mm, trozubi i poredani u dva reda. Kod prepoznavanja cvijeta arnike potrebno je obratiti pažnju na ugodan miris i vanjske dijelove cvjetne glavice, tj. na njihove jezičaste, trozube vanjske dijelove na kojima cijelom dužinom prolazi 5-12 brazda.

Podanak je dug do 9 cm s mnogo po stra nog korijenja, valjkastog oblika tamnosmeđe boje. Čitava biljka obrasla je kratkim dlačicama. Vrijeme cvatnje. Lipanj, srpanj, kolovoz.

Cvjetovi arnike imaju aromatičan, smolast i začinski miris dok cijela biljka miriše slabije, a osušena ima jači, neugodan miris koji odbija. Okus biljke je gorak i oštar, nadražuje grlo.

Podanak ima osobit, neugodan miris koji tjera na kihanje.

Cvjetovi se beru prije nego što se otvori cvjetna glavica. Priprema za sušenje iziskuje dosta truda jer je potrebno najprije odstraniti otrovne larve arnikine muhe (crne su boje i veličine prosa)od zelene čaške i dijelova cvjetišta. Suše se brzo na suncu i na zračnom mjestu, uz obavezno prevrtanje. Osušene cvjetove pohraniti u tamnu ambalažu, a koristiti ih za izradu čajeva, tinkture i masti. Podanak se vadi prije same cvatnje ili u jesen. Očisti se od zemlje i suši na suncu i zraku. Podanak se prije sušenja može usitniti, a od njega izrađujemo tinkturu, mast, ekstrakt i čaj. Cijela biljka također služi za pripremu raznih ljekovitih pripravaka.

List se bere prije cvatnje, i to samo listo vi koji tvore rozetu, te suši u sjeni na toplom i prozračnom mjestu.

Podražajno-stimulativno djelovanje arnike na živčani, probavni, dišni i krvožilni sustav pojačava sve životne funkcije tijela.

Strogo propisanom primjenom čaja od cvjetova arnike izaziva se znojenje, jače izlučivanje mokraće, otklanja katar probavnih organa, sprječava gripa liječe bubrežne bolesti, padavica, potres mozga i bolesti leđne moždine, te paraliza živaca poslije moždane kapi.

Tinktura od arnike liječi i jača glasnice, čir na želucu i dvanaesniku, slabo srce, otklanja ili smanjuje smetnje i poremećaje u optoku krvi, sprječava ovapnjenje krvnih žila i povraćanje. Čaj od podanka arnike u kombinaciji s gospinom travom i stolisnikom liječi upalu vena, proširene vene, venski zastoj krvi i trombozu.

5/80

ARONIJA CRNOPLODNA (sibirska borovnica, chokeberry) - Aronia Melanocarpa Naraste u visinu malo manje od 1 m, a rijetki primjerci su narasli 3 m. Listovi su najčešće 6 cm široki. Cvjetovi su bijeli, imaju 1.5 cm širine. Ispočetka je plod crvene boje. Kad naraste, plod je crne boje, veličine 6-9 mm.

Cvjetovi su mali, sastoje se od pet latica i pet čašičnih listića. Plod aronije ima trpko kiseli okus što ga kod većine ljudi čini neprikladnim za konzumaciju u svježem stanju. Od bobica se proizvode želei, džemovi, sok, sirup, vino i liker. Dodaje se smrznutim ili fermentiranim mliječnim proizvodima. Sušene bobice koriste se za čaj.

U prehrambenoj i farmaceutskoj industriji, aronija je važan izvor prirodne boje.

Sastojci u plodu aronije snažan su antioksidans, imaju izraženo protuupalno, protubakterijsko i protuvirusno djelovanje, smanjuju krvarenja, jačaju stjenku krvnih žila, snizuju krvni tlak i djeluju antimutageno. Antimutageno djelovanje aronije korišteno je za ublažavanje posljedica kod ljudi izloženih radijaciji nakon černobilske tragedije.

Zreli plodovi Sibirske aronije sadrže velike količine biofenola, tanina, katehina, flavonida, antocijanina (najviše od svih dosad poznatih voćnih vrsta), folnu kiselinu, vitamine A, C (8-10 puta veću koncentraciju nego u južnom voću), B2, B6, B9, E i veoma rijedak vitamin P, kao i betakaroten, kalijum, kalcijum, gvožđe, mangan, molibden, jod i fosfor. Ogromna količina tanina i flavonida, gdje glavnu ulogu ima antocijanin, Sibirsku Aroniju čini najjačim dosad poznatim antioksidantom.

Crvenoplodna aronija - Aronia arbutifolia Ljubičastoplodna aronija - Aronia prunifolia

6/80

ARTIČOKA (gardun) - Cynara scolymus Naraste i do 2 m. Oko središnje stabljike (koja je u donjem dijelu često odrvenjela, posebno kod većih i starijih biljaka) naizmjenično rastu listovi dugi do 80 cm, perasto razdjeljeni. Listovi su srebrnozelene boje, na naličju dlakavi, pa čak i bodljikavi.

Artičoka uspješno iz našeg organizma i krvi eliminira otrovne tvari. U eliminaciji uree, kolesterola, mokraćne kiseline i bjelančevina u mokraći, artičoka je pravi lijek.

U sprječavanju ovapnjenja krvnih žila, infarkta, moždane kapi i angine pektoris.

Artičoka djeluje preventivno i terapijski na smanjenja kolesterola u krvi, pa takvo njeno djelovanje možemo iskoristiti za pročišćavanje unutarnjih organa od toksina, pogotovo jetre za koju predstavlja pravi tonik. Njome liječimo nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini, žuticu, giht, reumu, gojaznost, astmu, urtikariju i ekcem.

Artičoku uzimamo i kod raznih trovanja: alkoholom, nikotinom, hranom, lijekovima itd.

Od artičoke se pomoću kvalitetne rakije ekstrahiraju ljekovite tvari u tinkturu i dnevno se uzimaju 2-3 velike žlice kao lijek protiv ovih bolesti: potiče izlučivanje žuči, poboljšava krvotok, liječi akne, ekceme i lišajeve; potiče mokrenje, liječi upalu bubrežne čašice; pomaže kod jetrenih oboljenja, čisti i jača jetru, regulira lučenje žuči, otvara žučne kanale, ublažava napad kod žučnih kamenaca; potiče apetit i probavu, i dr.

Glavica artičoke je dio raznih dijeta. Preporučljiva je kod bubrežnih bolesti. I dijabetičarima se preporučuje artičoka. U probavnom sustavu djeluje kao blagi laksativ. Artičoka ima izvrsno ljekovito djelovanje na rad žuči. Artičoka pomaže i dojiljama kod slabog lučenja mlijeka.

7/80

BADELJ (Gospin trn) - Silybum marianum Badelj je jednogodišnja zeljasta biljka, korijen je mesnat, vretenast, a stabljika uspravna i višlja od 2,5m. Listovi su veliki, nazubljeni, tamnozelene boje s bodljama koje luče otrov. Površina lista presvučena je voštanom prevlakom.

Na vrhovima razgranate stabljike oblikuju se glavičasti cvatovi promjera 5-8 cm. Cvjetovi su ljubičasti, rijetko bijeli, a vanjske latice završavaju vrlo oštrim bodljikama. Plod je izdužen, jajast, dug 8-9 mm. Opna zrelog ploda je smeđa sa svijetlim pjegama i žutim prstenom. Vegetacija badelja traje 110 do 140 dana. U lipnju, srpnju, 80-90 dana nakon nicanja pojavljuju se cvjetovi. Sjeme se često osipa, što je karakteristika za vrste s produženim razdobljem cvjetanja.

U pučkoj medicini upotrebljava se list i plod badelja (obično u kolovozu ili rujnu), za liječenje jetre, žuči i gušterače.

BAGREM (akacija, kraljevo drvo) - Robinia pseudoacacia Skreće pažnju ljepotom, raskošnom krošnjom i mirisom, od aprila do juna, kada cvijeta, formirajući viseće grozdaste cvasti. Plod je spljoštena mahuna tamnosmeđe boje, čije zrnevlje podsjeća na sićušan grah.

Beli mirišljavi cvjetovi izlučuju puno nektara, ukusni su i sveži, a predstavljaju pravi specijalitet kada su prženi, prethodno uvaljani u tijesto za palačinke. Kod naroda koji poznaju vrijednosti bagrema, cvijet se bere neposredno prije otvaranja, a list dok je sasvim mlad.

Narodna medicina preporučuje čaj od osušenih cvjetova, koji je i ukusan i ljekovit kod prehlada i kašlja. S druge strane, u sviježim mahunama i sjemenkama ima mnogo bjelančevina, ugljenih hidrata i masnoće.

Ljekoviti dijelovi bagrema su cvijet i kora dok je sasvim mlada. Stara kora otrovna je zbog sastojka toksalbumina robina i ne smije da se koristi. Mlada kora skida se samo sa mladih grana u maju i septembru, a suši se na suncu ili na toplom zraku. Za razliku od kore, cvjetovi se suše u sjenci.

Cvjetovi sadrže oko 40 mg vitamina C, 2 mg šećera, eterično ulje, smolu, tanin, sirinogin, ali i otrovne bjelančevine fasin, robin i benzoaldehid. Sjemenke sadrže i vitamine A, B1, B2, B6, kao i minerale magnezija, fosfor, gvožđe, cink, kalij, natrijum, kalcij.

8/80

Pripremljen kao čaj bagrem suzbija reumatske bolove i zubobolju, a za bolove u stomaku predstavlja savršeni antiseptik. Smanjuje povećano lučenje kiseline i pomaže kod migrene.

Efikasno djeluje kod gastritisa, gorušice, čira na želucu i dvanaestopalačnom crijevu.

Posebno mjesto bagrem ima u homeopatiji, a po mišljenju homeopata izvrstan je u liječenju hiperaciditeta (pojačana kiselost želuca), koje izaziva intenzivno pečenje u želucu. Ali i za žgaravicu koja se javlja noću za vreme spavanja. Također su lijek izbora za migrenu, kao i neuralgiju (upala) nerva lica.

Unutrašnja kora bagrema koristi se za izazivanje jakog povraćanja i čišćenja crijeva, dok kora korena služi za liječenje mučnine. Komadić mlade kore koji se drži u ustima ublažava zubobolju. Zapadna narodna medicina bagrem koristi za liječenje antivirusnih oboljenja, grčeva, kožnih bolesti, tegoba pri varenju, za smanjenje visoke temperature, za bolje lučenje mokraće. Iz svježih listova cijedi se sok i koristi u liječenju virusnih infekcija.

Treba biti oprezan i zapamtiti koji dijelovi bagrema mogu da se upotrebljavaju.

Zbog toksičnosti sastojaka robina, robitina, robinina, fazina, ne smiju da se koriste stara kora, zreo list i sirove sjemenke, jer mogu dovesti do pojave neželjenih simptoma depresije, slabosti, širenja zjenica, povraćanja. Također i krvave dijareje, slabog pulsa, hladnoće ruku i nogu, bljedila, pa čak i neke vrste šoka cjelokupnog organizma.

BAZGA (zova) – Sambucus nigra Bazga raste kao grm ili kao drvo, visoko 3 do l0 m. Kora je na donjem dijelu stabla svijetlosmeđa a prema gore sivo-bijela, pomalo izbrazdana i bradavičastotočkasta. Postrane grane najčešće tjeraju već blizu zemlje. Drvo okružuje srž koja je plutasta, bijela i veoma lagana.

Listovi stoje naspramno, nepravilno su perasti s jajolikim, dugo zašiljenim, tamnozelenim i po rubu pilasto nazubljenim listićima. Cvjetovi su bijeli do žućkasto-bijeli i sastavljeni u plosnati paštitac.

Iz cvjetova se razvijaju isprva zelene, a potom smeđe-crvene i, konačno, sjajnocrne, male i sočne bobe. Vrijeme cvatnje: lipanj, a vrijeme cvatnje sazrijevanja plodova - rujan.

U proljeće, u travnju i svibnju sabiru se mladi izboji i mladi listovi . U vrijeme cvatnje, ali samo po sunčanom vremenu, sabiru se cvjetovi, unutarnji dio korijenove kore sabire se od veljače do kraja studenoga, a koru s grana i, kojoj je sastrugan unutarnji dio, od veljače do ožujka i od listopada do studenoga. U rujnu se sabiru dobro sazrele bobe. Kod sabiranja cvjetova sabiru se čitavi paštici te se posuše na suncu ili na sjenovitom mjestu. Tako osušeni cvjetovi mogu se i oruniti na rešetu, kako bi se odstranile cvjetne peteljke i dobio prvorazredno rešetan cvijet. Cvjetovi, koji nisu sabrani po sunčanom i suhom vremenu, brzo posmeđe pa čak i pocrne te nisu za upotrebu.

Ako se plodovi podvrgavaju sušenju, i njih treba sabirati tako da se sabire čitav paštitac.

Nakon sušenja, najčešće na umjetnoj toplini, plodovi se orune na rešetu i pročiste od peteljaka.

9/80

BEDRENIKA - Pimpinella saxifraga Bedrenika je biljka kod koje je odzemna stabljika jako razvijena, a listovi su joj perasti.

Raste na suhim livadama, obroncima i brdima.

U proljeće i jesen se bere podanak kod koga je miris sličan mirisu klinčića. Suši se u hladu na mjestu sa mnogo zraka.

Koristi se za liječenje nervi, bolesti pluća, astme, reumatskih bolesti, malokrvnosti i bubrega koji su oboljeli od bubrežnog kamena.

BIJELI SLJEZ - Althaea officinalis Bijeli sljez je višegodišnja biljka, jakog, mesnatog, račvastog korijena.

Kora jeblijedožuta, a meso korijena je bijelo. Ima slatkast okus i sadrži sluzi. Prvo se oblikuje lisna rozeta okruglih listova, a potom uspravna stabljika visoka i do dva metra.

Listovi su srcoliki, krupni, na dugim peteljakama, nazubljenog ruba i obrasli gustim dlačicama, srebrnastozelene su boje. Bijeli cvjetovi sa pet latica stvaraju se u pazušcu listova. Plod je bočno spljošteni kalavac koji sadrži višesjemenki.

Upotrebljava se korijen, list i cvijet bijelog sljeza. Korijen se pere, guli, reže i suši, vadi se u kasnu jesen ili u rano proljeće, a list i cvjetovi se beru više puta za vrijeme vegetacije, pazeći da se ne ubere više od trećine listova da korijen ne izgubi na kvaliteti.

10/80

BOKVICA - Plantago Ima antibiotsko djelovanje, ublažava upale, djeluje adstringentno. Pomaže kod katara dišnih puteva, poboljšava iskašljavanje i ublažava kašalj, smiruje upale sluznice usne šupljine i ždrijela. Kao kupka koristi se kod kožnih bolesti i manjih rana.

Sjeme od bokvice koristi se kao preventiva kod svih vrsta parazita u stomaku. Može se koristiti kao čaj ili najbolje sjeme natopljeno u toploj vodi pojest prije svega. Jedite to bar 5 jutara.

Za rane i čireve naročito gnojne osusite list od bilo koje vrste bokvice pa ga sameljite u prah pomjesajte sa prirodnim medom i stavljajte kao melem na rane ili čireve.

Za kašalj , čišćenje krvi i upale koristi se čaj od čitave biljeke osusne u hladu, čaj se kuha deset minuta i pije bar tri puta dnevno.

Kada pijete čaj od bokvice izbjegavajte mlijeko i mliječne proizvode jer u sastvavu sa čovjekovom kiselinom čaj od bokvice zbog svog sastva zgrušava mlijeko. Čaj od bokvice idealan je za sve vrste bolesti jajnika i maternice.

USKA BOKVICA- Plantago lanceolata

11/80

BOROVICA - Juniperus communis Srednje je visok grm ili nisko stablo, najčešće naraste u visinu od 3 – 5 m. Kora je u početku glatka, kasnije izbrazdana, odvaja se u obliku ljuski i traka. Pupovi su sitni i obloženi ljuskama. Lišće je igličasto po tri u pršljenu, dugo od 5 – 20 mm, i do 2 mm široko, uspravno, bodljikasto, najšire pri bazi, postepeno se sužava u šiljasti vrh, s donje strane je zeleno, a na gornjoj strani ima bijelu ili sivu uzdužnu prugu, poprečni presjek je trapezast, ostaje na stablu do četiri godine. Sjemenke su smještene u bobičastom češeru koji je kuglast, mesnat, sastavljen od 3 – 6 ljusaka, na kratkoj stapci, ispočetka svijetlozelen, 6 – 9 mm u promjeru. Zrije druge ili treće godine. Najčešće se nalazi po tri sjemenke u češeru koje su slobodne, tvrde, čunjaste, trokutaste i smeđe. Raste vrlo sporo i može doživjeti veliku starost. Vrlo je otporna na jake mrazeve, kao i na veliku sušu.

“Cvjeta” u travnju i svibnju, zavisno od nadmorske visine.

Biljka borovice je čitava ljekovita, no u prvom redu se sabiru plodovi od jeseni pa čak i do zime ako to dozvoljavaju vremenske prilike. Eterično ulje dobiva se destilacijom ploda.

Primjenjuje se kod: bronhitisa i bolova u mišićima, celulita, problema s probavom, nakupljanja tekućine u tijelu.

Ne smije se upotrebljavati kod osoba s bolesnim bubrezima niti kod trudnica i male djece.

Ne preporuča se kontinuirana primjena duže od 3 tjedna.

12/80

BOSILJAK - Ocimum baslicum Korijen je osrednje razvijen, stabljika je zeljasta, razgranata, male krošnje, visine 40-60 cm. Listovi su mekani, svjetlozeleni, unakrsno nasuprotni, na dugim peteljkama. Na vrhu stabljike stvara se izduženi cvat sastavljen od 17-18 sitnih cvjetova bijele do svjetloružičaste boje. Plod je kalavac, izdužen, tamnosmeđe do crne boje. Ukoliko je bosiljak uzgojen iz sadnica, vegetacijsko razdoblje mu traje 170 do 180 dana. Cvjetati počinje sredinom lipnja i ponekad cvate dva mjeseca. Ako se pokosi u početku cvjetanja, novi izbojci procvjetaju početkom rujna. Razdoblje sazrijevanja plodova traje dugo, pa plodovi koji sazru prvi dotad se ospu.

Bosiljak je poznat kao začin, a manje kao ljekovita biljka.

Suha droga u prehrambenoj industriji služi kao začin.

Eterično ulje se upotrebljava u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji.

BREZA - Betula pendula Breza je od 10 do 25 metara visoko drvo s tankim, vitkim grančicama i belom glatkom korom, koja se može ljuštiti na tanke listiće. Listovi na peteljkama su trouglasti i zašiljeni, a cvetne rese dugačke od tri do četiri centimetra.

Aktivni sastojci u lišću su uglavnom flavonoidi, a osim njih i esencijalna ulja, pelini, tanini, saponini i vitamin C. Biljni sok breze sadrži stimulatore biljnog rasta, organske kiseline i soli. Kora drveta bogata je betulinom, poznatim i kao brezin kamfor. Smola je bogata fenolima, i to krezolom i gvajakolom.

Od svih delova breze u lekovite svrhe najviše se koristi lišće jer ima snažno diuretičko dejstvo. Posebno se preporučuje za lečenje bakterijskih infekcija urinarnog trakta i kod uretritisa.

Ako imate problema sa srcem ili bubrezima, ne smijete da pijete čaj od lišća breze jer su u takvim slučajevima neželjena dejstva prilično opasna.

13/80

BRŠLJAN - Hedera helix To je trajna, drvenasta i zimzelena biljka penjačica, a ponekad je u stanju prekriti i cijelo stablo ili kuću uz koju raste.

Zeleni trajni kožasti listovi na licu tamnozeleni, a na naličju svijetli, srcolikog su varijabilnog oblika i spiralno raspoređeni.

Cvijet je zelenkasto-žute boje, dvospolan i tvori štitasti cvat. Plodovi su bobe u mladosti zelene, a kad sazriju u proljeće crne. Svježi list nema naročitog mirisa i gorkog je okusa.

Za lijek sakupljamo list od proljeća do jeseni, ponekad i cvijet u listopadu, plod u proljeće kad sazrije. ČAJ - 1 velika žlica svježih ili suhih cvjetova bršljana stavi se 10 minuta u 1/2 litre vrele vode i procijedi; time se tijekom dana nekoliko puta grglja i ispiru usta. Taj se čaj vrlo uspješno primjenjuje u liječenju gnojnih krajnika i zubnih fistula. Čaj upotrebljavamo i za ispiranje oboljelih dijelova tijela.

Biljka je veoma otrovna i izvnanredno ljekovita, pa je potrebno strogo pridržavanje recepture!

BRUSNICA - Vaccnium vitis idaea To je tvrda i crvena bobica koja zahvaljujući većoj količini vitamina C u svom sastavu ima kiselkasti ukus. Brusnicu su koristili u davnim vremenima starosjedioci Amerike kao lijek za mnoga stanja, između ostalog i za upalu mokraćnih puteva.

U posljednje vrijeme, veoma je popularan sok od brusnica. Osim toga, ovaj se dragocjeni plod može koristiti u svježem obliku, može se čuvati smrzavanjem ili sušenjem, a sa njim se mogu pripremati i različiti sosovi i ukusna jela. Brusnice su, nutricionistički gledano, posebni plodovi bogati različitim zaštitnim materijama, uz klasične vitamine i minerale i druge hranljive sastojke (vitamin A, vitamin C, kalijum i biljna vlakna). U njima su otkriveni brojni bioflavonoidi (npr. quercetin) koji imaju snažno antioksidativno djelovanje, čime smanjuju rizik obolijevanja od različitih karcinoma (posebno se spominju rak dojke i rak debelog crijeva). U laboratorijskim eksperimentima na životinjama, brusnice su svojim bioflavonoidima ne samo sprječavale rast ćelija raka, već i njihovo metastaziranje.

Antioksidansi osim toga pomažu i pri prevenciji određenih faktora koji podstiču nastanak kardiovaskularne bolesti. Hipuricna kiselina, koja se također nalazi u brusnicama, predstavlja prirodni antibiotik, tako da se brusnicama pridodaju ne samo antibakterijska, već i 14/80

antifungalna (protiv gljivica) svojstva. Antocianini i proantocianidi iz brusnica, osim antikancerogenog djelovanja, pomažu i pri obnovi ćelija koje su odgovorne za vid. Brusnice uz sve to, djeluju i na snižavanje glukoze u krvi, što je jako korisno za dijabetičare.

Najvažnija stanja kod kojih se preporučuje svakodnevna upotreba tih izuzetnih plodova jeste u svakom slučaju upala mokraćnih puteva, budući da flavonoidi iz brusnica imaju posebno antibakterijsko djelovanje baš u tom dijelu tijela, zahvaljujući posebnim receptorima kojima se one vežu. Istraživanja su pokazala da sastojci iz brusnica uništavaju i Helicobacter pylori, koji je u najvećem slučaju uzročnik čira na želudcu. Osim toga, brusnice uništavaju i bakterije koje su naseljene u ustima i koje inače vremenom dovode do raznih bolesti zuba i desni.

BUNDEVA (tikva) - Cucurbita pepo Bundeva se može jesti pečena ili kuhana i spada u zdravu i ljekovitu hranu.

Svakodnevna kura, koju čine svjež sok, kuhano ili pečeno bundevino meso, pokazalo se dobro u liječenju psorijaze. Košpice od bundeve, oguljene ili pečene odlično su sredstvo protiv crijevnih parazita.

U narodnoj medicini se plod bundeve preporučuje kao diuretik, za izbacivanje suvišne vode iz organizma, naročito kod ljudi oboljelih od reume, gihta, zapaljenja bubrega ili bešike. Smatra se i da je odlična dijetalna hrana za gojazne osobe, dijabetičare (ako se tokom pripreme ne zaslađuje), kao i osobe sa oboljenjima želuca i tankog crijeva ili one koji pate od krvavih proljeva. Svima se preporučuje kuhana i pečena bundeva ili svježe ocijeđen sok.

Sjeme bundeve je, također, ljekovito i najčešće se preporučuje kao efikasno i neškodljivo sredstvo protiv dječjih glista i pantljičare. Mogu ga uzimati i djeca od dvije-tri godine, trudnice, dojilje i stariji, kao i oni sa bolesnom jetrom. Sjeme bundeve olakšava tegobe oboljelih od prostate koji treba da ga jedu svakodnevno. Posebno je pogodno sjeme bundeve golice. Ovo sjeme ne treba ljuštiti. A kada se ljušti sjeme obične bundeve, treba paziti da se pri tom ne ukloni i ona tanka, sivo zelenkasta pokožica na sjemenu, pošto se u njoj nalazi najviše ljekovitih sastojaka. U svijetu se proizvode i neki lijekovi za prostatu koji sadrže sjeme bundeve. Oboljelima od psorijaze preporučuje se da u sezoni kada ima bundeve jedu pečenu ili kuhanu svakog dana, a mogu i da cijede sok.

Za liječenje rana, opekotina ili ispucale kože narodna medicina preporučuje mazanje uljem od sjemena bundeve.

15/80

CIKORIJA - Cichorium intybusLisnata Cikorija ima dugačke mesnate listove koji oblikuju valjkastu glavicu blijedožućkaste do bijele boje. Višegodišnja zeljasta biljka, visoka 1,5 m. ima trajni, valjkasti i vretenasti korijen izvana žuckasto-bijele boje, a iznutra bijele boje. Stabljika je uspravna, čvrsta u gornjem dijelu razgranata. Stabljika i listovi su pokriveni kratkim dlakama. Listovi su duguljasti, suženi u dršku, duboko režnjevito pilasto usječeni.

Cijela biljka, pogotovo mlada ima mliječnog soka. Listovi su grubo nazubljeni i podsjećaju na maslačak. U pazuhu listova ili na vrhu grana razvijaju se pojedinačno po cijeloj biljci cvjetne glavice svijetloplave boje.

Cvjetovi su svijetloplavi, vrlo lijepi i upadljivi, skupljeni uz glavice koje izbijaju pojedinaćno na stabljici ili na granama.

U primorskim krajevima, a sve češće i u unutrašnjosti, ta ista lisnata cikorija ima potpuno drugačiji izgled. Lišče joj je široko rasperjano, izrazito zelene boje jer listovi nisu vezivani te ne gubi klorofil. Gorkastog je okusa iz istog razloga; zeleni listovi zadržali su istu količinu glikozida i intibina.

U rano proljeće na tržnice dospijeva i divlja samonikla biljka, koja se prodaje kao divlji radić, međutim to je zbrka. Tu se radi o maslačku, koji nema nikakve veze sa cikorijom ni sa radičem, no i on je vrlo zdravo i ukusno povrće, odnosno salata. Bijeli izdanci cikorije su izuzetno bogati balastnim tvarima.

Cikorija se koristi uglavnom u narodnoj medicini za liječenje oboljenja jetre, za jačanje, za proljetno čišćenje organizma a također pomaže pri probavljanju hrane.

Efikasan je lijek i u snižavanju kolesterola i masnih tvari u krvi i rizika koji su s time povezani, visoki krvni tlak, arterioskleroza, infarkt i moždani udar. Zapadna pučka medicina rabi cikoriju lisnatu za liječenje bolesti želuca i crijeva, parazita u crijevima, bolesti jetre, povećane jetre i žutice, srca, gihta, kostobolje, reume, ubrzanog bila.

16/80

CRVENI GLOG (bijeli trn) - Crataegus oxyacantha Glog raste kao višcgodisnji drvenasti trnoviti grm po međama, kamenitim mestima, redim šumama i brdskim livadama. Listovi su mu razdeljeni na režnjeve. Cvijet je bijele boje. Plod mu je crvena koštunica. Rano s prolječa cvieta, a zatim lista.

Sakupljaju se cvijet, list, cvijet sa listom i plod.

Cvijet se bere s prolječa. List se bere poslije cvjetanja.

Plod se sakuplja bez peteljke u jesen.

Prilikom sakupljanja treba voditi računa da se ne zamijeni sa drugom vrstom bijeloga gloga (Crataegus monogyna), koji ima nešto drugačiji list.

Potamnjeli cvijet, iii list sa grančicama iii plodom, iii plod sa peteljkom koji je izgubio boju, nemaju potrebni kvalitel pa ih stoga ne treba ni sakupljali.

Cvijet gloga i list se upotrebljavaju u medicini za spravljanje raznih lijekova za krvna i srčana oboljenja, dok plod gloga više ulazi u sastav vitaminskih preparata - čajeva.

CVEKLA (cikla) - Beta vulgaris Ova dvogodišnja biljka vretenastog korijena crvene boje i tamno zelenog lišća spada u red najkorisnijih i najljekovitijih povrtnih kultura. Koristi se čitava biljka, upotrebljava se preko cijele godine, bogata je vitaminima i mineralima, lako se vari, može se uzimati bez ograničenja i opasnosti od štetnih posljedica.

Pored izuzetnog bogatstva bjelančevinama, mastima i ugljenim hidratima, cvekla sadrži gotovo sve mineralne sastojke: kalcijum, kalijum, natrijum, fosfor, magnezijum, gvoždje, fluor, mangan, bakar, jod, sumpor, litijum, stroncijum, brom. Značajno je i prisustvo vitamina B1, B2, C , kao i vitamina B12, izuzetno rijetkog u namirnicama biljnog porijekla a tako važnog za vegetarijance. Zahvaljujući prisustvu antocijana, koji daje toplu crvenu boju soku od cvekle, a utiče i na obnavljanje krvi, ova blagotvorna biljka djeluje i antikancerogeno. Izuzetni su zdravstveni efekti cvekle u slučajevima demineralizacije kostiju i zuba: prisustvo joda čini je dragocjenom u borbi protiv arterioskleroze i usporavanja procesa starenja. Osnovne višestruke ljekovitosti ove biljke čine ipak betanin i betain, jer podstiču

17/80

razmjenu materija, reguliraju krvni pritisak, smanjuju kolesterol ,održavaju krvne sudove, podstiću rad jetre.

Za lijek se upotrebljava podzemni dio biljke. Bere se u jesen. Pohranjuju se u umjereno tople prostorije. Ako se čuva na odgovarajući način, cvekla se može sačuvati do idućeg ljeta.

Osnovno djelovanje cvekle je u suzbijanju tumora i liječenju leukemije. Zatim, u liječenju malarije, akutnih fibroznih bolesti i gripa u početnom stadiju. Osim toga, koristi se za reguliranje krvnog pritiska, osobito kod bolesnika s niskim ; povoljno utiče na nerve i rad mozga. Za sve vrste liječenja koristi se svježe cijeđeni sok iz cvekle, a iz 1 kg cvekle može se dobiti 700 do 750 g soka. Cvekla je, također korisna u liječenju malokrvnosti, posebno kod djece i mladih osoba, a pospješuje rad želuca, crijeva i žuči.

ČESTOSLAVICA - Veronica officinalis Iz trajnog podzemnog dijela tjeraju povaljene, gotovo odrvenjele stabljike koje su proviđene dlakama. Krajevi stabljike dižu se oko 20 do 30 cm iznad zemlje. Listovi stoje nasuprotno, s kratkom drškom, obrnuto su jajasti sivo-zeleni, sitno nazubljeni i mekano dlakavi. Cvjetni grozdovi stoje u pazuhu lista i imaju male blijedoplave cvjetove. Plod je obrnuto trokutasta čahura. Biljka u cvatu ima slabo aromatičan miris, dok je osušena potpuno bez mirisa. Okus je balzamičan, malo gorak i stežući. Vrijeme cvatnje: svibanj i lipanj.

Osobito dobro uspijeva na paljevinama i u okolini mjesta gdje se pali ugljen.

Sabire se biljka u cvatu bez korijena, osuši u hladu pojedinačno rasprostrta. Tek nakon što je biljka dobro osušena, može se sitno izrezati.

Veliko priznanje, koje se oduvijek iskazuje čestoslavici, ukazuje na to, da su u biljci sadržane mnoge ljekovite tvari. Osim gorke tvari, tanina, nešto eteričnog ulja, masti i šećera, u biljci je još samo u manjoj mjeri sadržan glukozid aukubin, dok je sporan saponin, no unatoč tome je čestoslavica važna ljekovita biljka. Čestoslavica je biljka za rane, ona iznutra jača i izvanredno je sredstvo za prsa i sredstvo za pospješenje mokrenja i znojenja. Čestoslavica je odavno hvaljena kao univerzalno sredstvo za gotovo sve bolesti; danas se to i naučno priznaje, jer su poznate tvari koje ova ljekovita biljka krije u sebi. Ona najpovoljnije utječe na želudac, sredstvo je za čišćenje krvi, liječi pluća i ljekovita je biljka za jetru, slezenu, bubrege i mjehur. Ljekovito djelovanje na sve te važne organe ljudskog tijela dalo je čestoslavici s pravom ime "lijek za sve".

Visoko djelovanje čestoslavice na čišćenju krvi, pomoglo je u liječenju gubavosti (lepra).

18/80

Čestoslavica je prikladna za liječenje kroničnih ekcema, pogotovo ako je to povezano s neugodnim nadražajem na svrbež. Čajnom kurom se znatno poboljšava u starosti česti svrbež kože.

U pučkoj medicini vrlo je cijenjena čestoslavica i kao biljka za rane. U tu svrhu priprema se čajni oparak kojim se, kad je mlak, čiste rane. Dodatno se na rane polaže vlažno-mlaki oblog.

Cvatuća biljka često se stavlja u jaku rakiju (1 dobra šaka sitno izrezane biljke u cvatu u litru rakije) i pusti se na suncu 2 do 3 tjedna, a onda se ocijedi. U pučkoj medicini tako dobivena tinktura služi kod reumatičnih bolesti za masiranje ili se uzima iznutra 3 puta dnevno 15 kapi na šećeru. Za pripremu čistog čaja od čestoslavice uzima se samo pola čajne žlice droge, jer je inače čaj gorak i gadljiv.

ČESTOSLAVICA POTOČNA – Veronica beccabunga Čestoslavica potočna je trajna vodena biljka koja raste na mokrim i vlažnim mjestima, visoka je do 50 cm s okruglom stabljikom.

Listovi su usko pilasti, jajoliki, široko-eliptični i goli. Azurno-modri cvjetovi stoje u kosim grozdovima.

Vrijeme cvatnje: od ožujka do lipnja, ovisno o staništu biljke.

Ljekoviti dio biljke: sabire se biljka u cvatu. Čestoslavica potočna bila je ranije u pučkoj meddoini mnogo upotrebljavana protiv kamenca u mjehuru, plućnih bolesti i krvarenja zubnog mesa.

Svježi sok biljke je sredstvo za otvaranje i izlučivanje mokraće, a u proljeće se uzima po čajnu žlicu kao kura za čišćenje krvi.

Osobe, osjetljive na želudac, uzimaju razrijeđen sok s kuhanim ohlađenim mlijekom.

Za pripremu "proljetne salate" uzimaju se mladi nježni listovi potočne čestoslavice, ili pomiješani s koprivom, dragušcem, dobričicom, listovima bazge i listovima maslačka.

19/80

ČEŠNJAK (bijeli luk) - Allium sativum Češnjak se vjekovima koristi u narodnoj medicini, kojoj su njegovi blagotvorni učinci na zdravlje dobro poznati. Djeluje protiv mikroba, u prevenciji visokog pritiska i srčanih oboljenja, pomaže normalizaciji crijevne flore, ima antikancerogena svojstva… Češnjak sadrži više od dvjesta biološki aktivnih materija. Najvažniji sastojak je eterično ulje, koje sadrži sumporna jedinjenja - u njemu se nalaze alin, alicin i drugi ljekoviti sastojci. Tu je i enzim alinaza, kao i vitamini A, B1, B2, B6 i C. Beli luk sadrži dosta minerala: selen, fosfor, jod, magnezij, cink, gvožđe, mangan, bor, bakar, kalcij, molibden, kao i aminokiseline i enzime. Sve materije su u koncentriranom obliku, a ljekovite su već u vrlo maloj količini.

Da bi se sačuvala sva prirodna svojstva, češnjak ne bi trebalo da se prerađuje. Najbolji rezultati se postižu ako se iscijedi svjež sok. Koliko češnjaka treba pojesti da bi se osjetile sve dobrobiti ove čudesne biljke? Izgleda da je dovoljno tri do četiri češnja dnevno.

Efikasno djeluje protiv bakterija (može da zaustavi rast bakterija Staphylococcus, Escherichia colli, Proteus, Pseudomonas), gljivica, virusa i parazita - i to znatno djelotvornije od nekih, do sada poznatih, moćnih antibiotika (na neke bakterije djeluje poput penicilina). Dokazano je i da češnjak uspješno suzbija rast gljivica, posebno Candidu albicans. Protubakterijski učinak ostaje čak i kada se češnjak jedno vrijeme kuha na 100 stepeni! Ima izuzetnu dezinfekcijsku snagu, jer je prirodni antiseptik. U crijevima sprečava prekomijerno vrenje i truljenje, pa tako uređuje crijevnu floru.

Normalizuje ubrzan rad srca, pospješuje snabdijevanje srčanog mišića krvlju, što poboljšava srčanu funkciju. Sprečava stvaranje krvnih ugrušaka, a time pomaže poboljšanje cirkulacije i ublažava mogućnost srčanih i moždanih udara. U svrhu prevencije, dodaje se sirovi luk u sva jela.

- Smanjuje nivo triglicerida u krvi, kao i stvaranje štetnog kolesterola, a povećava koncentraciju zaštitnog.

- Smanjuje sistolni (“donji”) pritisak. Ukoliko imate problema sa povišenim pritiskom, svako jutro pojedite jedan češanj. Djeluje slično kao aspirin, to jest prorjeđuje krv. Štiti od štetnog djelovanja nikotina. Češnjak neutrališe kancerogena jedinjenja i tako sprečava pojavu tumora jetre, jednjaka, usne šupljine, želuca i debelog creva. Pored toga, zaustavlja rast karcinoma na taj način što ubija tumorske ćelije i podstiče obrambeni mehanizam u borbi protiv tumora (imunoterapija). Češnjak unapređuje aktivnost imunološkog sistema i tako povećava ukupnu otpornost organizma prema infekcijama.

20/80

U trudnoći, umjerena konzumacija olakšava teškoće povezane sa povećanjem tjelesne težine poput otoka i povećanja krvnog pritiska, kao i pojave trudničkog dijabetesa.

Upravo se kod šećerne bolesti preporučuje upotreba češnjaka kao začina.

Preporučuje se sam i u kombinaciji sa drugim ljekovitim sredstvima kod reumatoidnog artritisa.

Zbog povoljnog učinka, neka jedinjenja iz češnjaka bi mogla da se koriste za liječenje neurodegenerativih bolesti.

Dobar je za rješavanje kožnih problema kao što su akne, pomaže kod infekcija ušiju i zubobolje, kao i pri trovanju olovom. Češnjak ne izaziva nikakve toksične niti mutagene pojave. Ispitivanja su pokazala da je zreo plod ljekovitiji od mladog i potpuno neškodljiv. Međutim, pojedini ljudi loše reaguju na neke sastojke češnjak, pa kod njih mogu da se nakon konzumiranja jave izvjesne poteškoće (gorušica, bol u želucu, nadimanje, gasovi, mučnina, krvarenje iz hemoroida, pečenje pri mokrenju, čak i razdražljivost).

Potreban je oprez kod istovremene primjene češnjaka i preparata na bazi biljke Ginkgo biloba ili visokih doza vitamina E, jer može da dođe do određenih problema (zbog pojačanog krvarenja).

U slučaju istovremenog korištenja češnjaka i preparata na bazi heparina, aspirina ili lijekova za oboljenja krvnih sudova, treba se obavezno posavjetovati sa ljekarom.

S obzirom da može da ima kontraindikacije sa drugim lijekovima i dodacima ishrani, preporučuje se pauza u njegovoj konzumaciji nekoliko nedjelja prije i poslije bilo kakve operacije.

Rijetko se dešava, ali češnjak kod nekih ljudi može da izazove alergijsku reakciju, koja se manifestuje osipom, temperaturom i glavoboljom.

U prevelikim količinama, može štetno da djeluje na bubrege, kao i na smanjenje broja crvenih krvnih zrnaca. Stoga anemične osobe, ali i one koje uzimaju antikoagulante (sredstva protiv zgrušavanja krvi), moraju kontrolisano da konzumiraju češnjak.

Ako vam želudac teško podnosi češnjak, pripremite namaz od njega: isjeckajte ga, izmiješajte sa svježim maslacem ili mašću i time premažite kruh.

21/80

ČUBAR - Satureja hortensis Čubar je uglavnom jednogodišnja biljka, a u predjelima s toplom klimom uzgaja se kao višegodišnja. Korijen je račvast, stabljika razgranata, uspravna, zeljasta, pri dnu drvenasta.

Prema vrhu je tamnozelena, obrasla rijetkim dlačicama, a za vrijeme cvjetanja je tamnoljubičaste boje. Listovi su uski, ušiljeni, puni žlijezda s eteričnim uljem. Ljubičasti, bijeli ili ružičasti cvjetovi razvijaju se na kratkim stapkama u pazušcu listova. Plod je kalavac sa četiri sjemenke, crnosmeđe boje. Jednogodišnji čubar ima vegetaciju 140-160 dana. Zrelo sjeme klijavo je samo dvije godine. Ukoliko je posijano u povoljnim uvjetima nikne za dva tjedna, a u lošima tek za mjesec dana. Kada biljka iznikne u početku raste vrlo brzo, pa procvate većza dva mjeseca. Cvjeta do mjesec dana, a toliko sazrijeva i sjeme koje je sklono osipanju. Čubar je začinska biljka, a kao začin se upotrebljava suhi nadzemni dio biljke u industriji jela i pića zbog ugodna mirisa koji podsjeća na papar. Eterično ulje biljke se upotrebljava u industriji konzervirane hrane i likera.

ČUVARKUĆA - Sempervivum tectorum Čuvarkuća je trajna biljka s debelom lisnom rozetom. Iz sredine se razvija cvjetna, liskama pokrivena stabljika visine od 10 do 30 cm.

U lažnom šticu poredani su cvjetići zvjezdastog oblika, svjetlo crvene boje, a kod nekih podvrsta, crveno-ljubičaste ili žute boje. Listovi su rozasti u redu pri vrhu crveni, sočni, debeli i mesnati.

Raste na stijenama, na krovovima kuća. Čuvarkuća čuva kuću od groma, vještica i bolesti.

Kao lijek koristi se svjež list i iz njega iscijeđen sok. Dobro ga je ponekad pojesti zdravlja radi.

Narodna poslovica kaže da je čuvarkuća bolja na kući nego dva psa pred kućom. Čuvarkuća sadrži: jabučnu i mravlju kiselinu, soli, vosak, sluz, šećer, gumu i mineralne sastojke.

Za lijek se skupljaju listovi, ljeti, za vrijeme cvjetanja. Hemijski sastav: tanin, sluz, smola, kalcijev malat, masno ulje, mravlja i jabučna kiselina. Upotrebljava se sok iscijeđen iz cijelog svježeg lista.

22/80

Svježe iscijeđeni sok iz listova čuvarkuće koristi se u liječenju nervne rastrojenosti, padavice, nemirnih snova i straha u male djece. Svježe zdrobljeni listovi ili čisti sok koriste se kao sredstvo koje hladi i steže, zatim, protiv čireva, rana, opekotina; za bolna mjesta nastala gihtom te za liječenje »kurjih očiju« i uklanjanje sunčevih pjega. Svježi sok koristi se u liječenju nagluhosti, osobito one koja je izazvana čvrstim žutim sekretom (jer ga sok čuvarkuće rastvara), čireva želudca, herpesa, hemoroida i glista. Sok se upotrebljava protiv opekotina.

U novije vrijeme upotrebljava se sok od svježe biljke protiv zapaljenja zuba i upala grla.

DINJICA (kravara, zmijska trava) - Sanguisorba officinalis Raste po vlažnim livadama, grmasta je i visine do 90 cm. Stabljike dinjice su uspravne ili razgranate. Listovi se nalaze na dugačkim drškama, a složeni su nasuprotno. Uglavnom ih ima 19, jajoliki su i jako nazubljeni. Na naličju su listovi sivkaste boje. Na vrhu stapke nalaze se cvjetovi u obliku glavice kao u luka.

Muški cvjetovi nalaze se pri dnu Dinjica se koristi u liječenju nadimanja i truleži u želucu i crijevima. Korisna je u liječenju običnog i krvavog proljeva, katara u crijevima te proširenog i spuštenog želuca.

23/80

DIVIZIMA (lopuh, vučiji rep, svjećnik) - Verbascum phlomoides Divizma je dvogodišnja biljka. Stabljika joj je visoka od 1 do 1 1/2 metara, uspravna je i pokrivena gustim vunastim dlakama. U prvoj godini razvijaju se samo prizemni listovi, a u drugoj naraste samo stabljika.

Listovi su krupni i debeli, duguljasto jajasti. Listovi pri dnu stabljike imaju peteljku i veći su, dok su oni na stabljici manji i bez peteljke, tj. sjedeći. Cvjetovi su skupljeni u gornjem dijelu stabljike, žute su boje sa bijelim ili crvenkasto vunastim prašnicima.

Za lijek se skupljaju cvjetovi i listovi u vreme cvjetanja.

Svježi listovi koriste se za pripremanje obloga za otoke, hemoroide i lišajeve. Pomiješana s drugim ljekovitim biljkama izvrsno je sredstvo protiv bolesti pluća, posebno suhog kašlja, bola u grudima, groznice , za liječenje katara želuca i crijeva i protiv grčeva organa za varenje. Ulje od divizme izvanredno je sredstvo za mazanje bolesnih očiju i za masažu kod reume i kostobolje.

DIVLJAKA (divlja jabuka) - Malus sylvestris Od plodova jabuke spravlja se popularno jabukovo sirče.

Ovo sirče pomiješano sa medom i vodom predstavlja izuzetno korisno i okrepljujuće sredstvo za ljudski organizam. Jabuka je ljekovita biljka i ulazi u sastav raznih šumskih i voćnih čajeva . Za dobar san, protiv kroničnog zamora, trovanja, visokog pritiska, nesvjestice, pretjerane gojaznosti, glavobolje, migrene, proljeva, povraćanja, vrtoglavice, bolesti grla, okoštavanje zglobova, opekotina, perutavog ekcema, proširenih vena, ogrebotina od otrovnog bršljena, opstipacije, išijasa .

Sirova ili pečena jabuka olakšava varenje. Čaj od jabukove ljuske regulira poremećaje organa za varenje.

Jabukovo sirče u raznim kombinacijama, najčešće sa medom i vodom, višestruko je djelotvoran lijek.

24/80

DOBRIČICA - Glechoma hederacea Dobričica je trajna, zeljasta, mirisna biljka, visoka 20—40 cm. Donji dio stabljike puzi, a gornji je uspravan i razgranat.

Listovi su na dugačkim drškama, srcoliki ili bubrežasti, naborani, po obodu nazubljeni, na naličju crvenkasti. Cvjetovi su Ijubičasto-plavi sa purpurnim tačkama. Cvjeta od svibnja do srpnja.

Dobričica je ljekovita biljka koja pomaže kod plućnih bolesti, kao što je to katar, sluz u plućima, katar ždrijela i bronhijalnu astmu. Liječi upaljene mokraćne organe te pospješuje probavu. Dobro utječe na živčani sustav, ublažava tegobe izazvane histerijom. Ublažava crijevne i želučane tegobe uslijed hipoaciditeta.

Vino kuhano sa dobričicom odstranjuje gliste, pospješuje menstruaciju, liječi išijas i žuticu.

DREN (drin) – Cornus mas Dren je listopadni grm ili nisko drvo, do 8 m visine, sa zaobljenom gustom krošnjom.

Mlade grančice su zelenkasto-smeđe i većinom fino dlakave. Listovi su naspramni, jajasti, sa dugačko izvučenim vrhovima.

Cvjetovi su žuti. Javljaju se rano, prije listanja, sakupljeni u štitaste cvasti, pravilni su i četveročlani.

Cvjeta u veljači i ožujku.

Opore (tanini) i poliuronske (pektini) materije povoljno djeluju na sluznicu crijeva, zbog čega se sok, pekmez, čaj i drugi proizvodi spravljeni od zrelih drenjina daju kao vrlo prijatan lijek za liječenje proljeva i drugih oboljenja organa za varenje. Kompot, džem i pogotovo sok od zrelih drenjina su jedna od najprijatnijih poslastica a istovremeno su i lijek koji svako rado uzima.

25/80

DUPČAC (podubica) - Teucriurn chamaedrys Postoji nekoliko vrsta biljaka istoga naziva. Sve su jako srodne. Raste kao polugrm s razgranatom stabljikom. Ima uske ovalne i duboko nazubljene listove koji su dlakavi. Cvate crvenim, a ponekad i bijelim cvjetovima što su u obliku grozda sakupljeni na jednoj strani. Dupčac ima veoma jak miris.

Zbog gorkih tvari dupčac je odavno poznat kao ljekovita biljka.

Za vrijeme cvjetanja sakuplja se cijela biljka bez korijena.

Dupčac antiseptično djeluje jer uništava mikrobe i bacile. Zbog tih svojstava odstranjuje trulež u crijevima i želucu. Upotrebljava se, nadalje, protiv svih groznica, a koristan je u liječenju šećerne bolesti, odnosno gušterače.

DUNJA - Cydonia oblonga Dunja je drvo visine do 7 metara. Stablo dunje nalikuje stablu jabuke; njezin je bliži srodnik i ako se često pojavljuje u rastu grmolika oblika. Kora je glatka i smeđa. Listovi nalikuju listovima jabuke samo što su po rubovima cjeloviti. Ima velike cvjetove svijetlo-crvene do bijele boje, rastu pojedinačno, a ne u čupercima kao u jabuke. Plod je oblika jabuke ili kruške, nepravilno je grbav, zlatnožute boje i pokriven dlačicama koje se lako skidaju. Raste na mjestima gdje uspijeva i vinova loza.

Za lijek se upotrebljavaju plod, listovi i sjeme dunje.

Plod dunje izvrsno je sredstvo u liječenju anemije. Sluz pripremljena od dunjina sjemena koristi se u liječenju rana što nastaju dugotrajnim ležanjem bolesnika (decubitus) i opekotina. Koristi se za pripremanje obloga kod upaljenih očiju i otvorene raspucane kože, naročito na prsnim bradavicama. Dunja je veoma pogodno sredstvo u liječenju sluznice ždrijela, krajnika i dišnih puteva. Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se kuhana dunja. Budući da dunja steže, preporučuje se za liječenje rana, a iznutra za ublažavanje jakih proljeva.

26/80

EHINACEJA (crvena rudbekija) - Echinacea angustifolia, Echinacea purpuerea Ehinaceja je cvjetajuća biljka koju je najlakše prepoznati po njenom ljubičastom cvijetu s mnogo sitnih latica i velikim tučkom. Postoji dosta vrsta ehinaceje, no za tri podvrste je dokazano da imaju različita ljekovita svojstva – Ehinaceja purpurea, angustifolia i pallida. Zanimljivo je spomenuti da su testiranja pokazala da purpurea ima najbolja ljekovita svojstva, no u primjeni, angustifolia se pokazala kao učinkovitija kod ljudi.

Osim poboljšanja slabog imuniteta, ehinaceja se danas koristi u liječenju gripe, prehlada, kroničnog umora i AIDS-a. Istraživanja su pokazala da ehinaceja djeluje na taj način da stimulira prirodni imunološki sustav, odnosno povećava aktivnost bijelih krvnih zrnaca, podiže razinu interferona, te stimulirati krvne stanice da se bori sa većom količinom mikroba.

Ehinaceja, također potiče proizvodnju prirodnih supstanci u organizmu koje se bore protiv raznih drugih bolesti i razvoja malignih stanica. Pomaže jetri u rješavanju štetnih toksina iz organizma.

S obzirom da se ehinaceja može naći u različitim pripravcima i za vanjsku pripremu, ona je vrlo dobra za liječenje kožnih bolesti, povreda, upala i prištića.

Preporučuju se da pijete pripravak od grančica ehinaceje ne starijih od godinu dana. No, čaj nije baš ugodnog okusa, pa se zbog toga često uzima u obliku kapsule u kojima se nalazi mljeveni korijen ehinaceje, te u obliku tinkture.

Neki piju sok od ehinaceje svježe istisnut iz biljke, koji se može koristiti i za liječenje kožnih upala i bolesti. Što se tiče doziranja treba ju svakodnevno uzimati najmanje dva tjedna.

Ukoliko imate gripu ili prehladu uzmite jednu čajnu žličicu tinkture svaka tri sata, ili jednu do dvije kapsule svaka dva tri sata prvi dva-tri dana. Tada smanjite dozu na dvije čajne žličice ili šest kapsula na dan. No, budite oprezni, ovo su prilično općenite upute za doziranje.

Obavezno pročitajte upute na pripravku ehinaceje koju ste kupili.

Ukoliko patite od nekih kroničnih bolesti, uzimajte pola čajne žličice tinkture ili dvije kapsule tri puta na dan u tri tjedna, napravite pauzu tjedan dana i počnite ponovno s korištenjem. Što se tiče nuspojava kod korištenja ehinaceje, nisu poznate, pa se prema tome smatra jednim od najsigurnijih sredstava za podizanje imuniteta. No, ehinaceja je sama po sebi vrlo jaki alergen, te se može javiti alergijska reakcija kod osjetljivijih ljudi – pečenje u grlu i suzne i upaljene oči.

Zanimljivo je spomenuti da ehinaceja može prikriti simptome nekih ozbiljnijih bolesti, te postoji mogućnost da ih ne otkrijete na vrijeme. Ukoliko se neki simptomi neprestano javljaju, te uvidite da ehinaceja ima samo privremeni ili slab učinak, obavezno se javite svom obiteljskom liječniku.

27/80

GAVEZ - Symphitum officinale Višegodišnji korijen raste vrlo duboko u zemlji, debeo je, vretenast, razgranat, sočan, izvana tamnosmeđe do crnkaste a iznutra svijetlo-žute do bijele boje.

Stabljika je sočna, granata, grubo dlakava i visoka 30 do 100 cm. Donji listovi su veliki, s peteljkom, jezičastog oblika i grubo čekinjavi. Naizmjenično poredani listovi na stabljici jajastog su oblika i po čitavoj su površini također grubo čekinjasti.

Cvjetovi imaju oblik poput uskog zvona, izbijaju tokom čitavog ljeta iz pazuha gornjih listova, a okrenuti su prema dolje u jednostrano povijenim cvatovima, boje su prljavo bijele do ružičaste ili ljubičaste.

Korijen je gotovo bez mirisa, katkada lagano aromatičan, okus je slabo aromatičan, poput kamfora, sluzav, lagano ljepljiv i stežući. Vrijeme cvatnje: Svibanj do Kolovoza.

Gavez raste po čitavoj srednjoj Evropi na vlažnim mjestima, jarcima, uz obale voda i na vlažnim livadama.

Korijen očistimo te ga izrežemo na štapiće ili kockice i sušimo na toplom i prozračnom mjestu i to dosta brzo ili u sušionici. Suhi korijen pohranimo u hermetičku ambalažu. Svjež korijen rabimo za pripremu tinktura ili za izradu ljekovite masti.

Svježi listovi kao i cvjetovi dobra su hrana te se u proljeće preporuča uzimanje za jačanje cijelog organizma i imunološkog sustava. Najčešće se rabe mladi listovi za pripremu proljetne salate, juha i variva te za prženje s tijestom za palačinke.

Osobe s osjetljivom jetrom ne bi smjele uzimati gavez ni u kojem obliku, kao ni trudnice.

Gavez je hepatotoksičan poradi sadržaja pirilizinskih alkaloida.

28/80

GINKO BILOBA - Ginko biloba Ginko biloba je najstarija biljka na Zemlji.

Pojedini primjerci ove biljke žive i do hiljadu godina. Suvremena medicina prihvaća, također, preventivno i ljekovito djelovanje ginka. Važno je napomenuti da je ginko najšire korišten prirodni preparat današnjice. Lišce ginko bilobe sadrži flavonoid, flavonoide kempferol, kvercetin, izoramnetin i druge glikozide, proantocijanidine, terpene neflavonoidnog porijekla, i to: bilobalid i ginko glide A, B i C, lignine, eterična ulja i taninsku kiselinu.

Pozitivni učinci ginka Ginko poboljšava memoriju i druge moždane aktivnosti, djeluje blago antidepresivno, anksiolitički i koristan je za osobe koje pate od migrene. Olakšava tegobe kod astme, alergija, Alzheimerove bolesti, kao i kod kardiovaskularnih bolesti.

U krvnim žilama djeluje antiagregacijski, odnosno, sprečava trombozu. Reguliše povišeni kao i sniženi krvni pritisak. Poželjno ga je koristiti ako postoje problemi s jetrom ili bubrezima, raznim upalama, impotencijom, zujanjem u ušima, slabijim sluhom uslijed starosti, slabljenjem vida, vrtoglavicama i hemoroidima. Pospješuje iskorištavanje glukoze, pa je koristan i za dijabetičare. Obzirom da i općenito utiče na cirkulaciju, korištenje ginka smanjuje neugodnosti vezane za proces starenja, povećava radne sposobnosti, ubrzava zarastanje rana i olakšava oporavak od upale vena.

Pri dugotrajnom prekoračenju preporučene doze, kao sporedni učinci mogu se javiti anksioznost, nesanica, mučnina, proljev.

Ginko se može uzimati u kapsulama ili tabletama ali najbolje dejstvo ima tinktura odnosno ekstrakt.

29/80

GORUČICA BIJELA (gorušica, slačica bijela) - Sinapsis alba Gorčica bijela ima uspravnu, razgranatu stabljiku visine do 60 cm. Ima perasto ili lirasto zarezane listove.

Svi su joj dijelovi dlakavi .

Za lijek se koristi sjeme koje se nalazi u mahunama. Sabire se u jesen; mora se jako osušiti i čuvati u zatvorenim limenkama Bijela gorčica upotrebljava se kao lijek u liječenju šećerne bolesti, protiv navale krvi u glavu, bolesne jetre, nesanice, bolesti dušnika, reumatizma, zapaljenja plućne maramice i zatvora.

GORUČICA CRNA (crna slačica) – Brassica nigra Gorčica crna je jednogodišnja biljka sa razgranatim stabljikama i doseže visinu više od 1 metra. Listovi su sa peteljkom, različito izrezani. Gornji listovi su glatki, dok su donji manje dlakavi. Na vrhu stabljike i njenih grana razvijaju se sitni žuti cvjetovi u obliku grožđa. Mahune su dugačke 2 do 2,5 cm i priljubljene su uz stabljiku. U njima se nalaze sjemenke tamno-crvene do crveno-crne boje.

Za lijek se beru zrele mahune iz kojih se vadi sitno sjeme tamno smeđe do crvenocrne boje.

U manjim količinama gorušica pospješuje izlučivanje probavnih sokova i primanje hranjivih materija. Prevelike količine nisu preporučljive jer mogu prouzrokovati nadražaj i upalu želuca i crijeva, a kod žena smetnje u menstruaciji te upalu jajnika. Gorušičino ulje izlučuje se bubrezima i djeluje na izlučivanje mokraće, a veće količine mogu izazvati nadražaje bubrega i smetnje kod izlučivanja mokraće. Najčešće se koristi za spoljašnu 30/80

upotrebu u obliku tzv. gorušičine paste. Pasta je izvanredno ljekovita jer prodire duboko u tkivo te podstiče razmjenu materija i u dubljim dijelovima tijela. U tom smislu gorušičina pasta upotrebljava se kod akutnih upala zglobova i nervi, upale pluća, kod jakog bronhitisa, upale porebrice, prehlada, iscrpljenosti, smetnji u cirkulaciji krvi, upale žučnog mjehura, bubrežnih grčeva, angine pektoris, nadimanja u želucu i crijevima te kod kronične začepljenosti.

GOSPINA TRAVA (kantarijon) - Hypericum perforatum Trajna zelena biljka, jake i čvrste stabljike razgranate u brojne postranične ogranke. Listovi uski, jajasti, mali i duguljasti sa svijetlim točkicama, koje su u stvari uljne žlijezde listova. Žuti cvjetovi i pupoljci tvore vršne cvatove. Zgnječeni pupoljci ispuštaju tamnocrveni sok.

Vrijeme cvatnje. Svibanj – kolovoz.

Miriše po smoli, slankasta je i gorka okusa.

Sakupljaju se list, cvijet, pupovi, sjeme i cijela biljka u cvatu. Sabiremo gornje vrhove biljke u dužini 15-20 cm, te ih možemo vezati u snopiće-vezice, ili rasprostrti u tankom sloju i sušiti na toplom i zračnom mjestu u hladu. Osušenu biljku rukama izmrvimo i pohranimo u hermetički zatvorenu ambalažu. Od pupoljaka gospine trave dobiva se ulje.

Flavonoidi – hiperizid, rutin, kvercitrin, izokvercitrin, kvercetin, hipericin, pseudohipericin, diantron, antociani, eterično ulje – azulen, al fa-pinenomkarotin,nikotinska i as korbinska kiselina,vitamin C, smole, tanin, an tibiotik Gipeforin. Biljka ima fitocidno djelovanje od kojeg ugibaju stafilokoki, streptokoki, bacili dizenterije, TBC-a kao i druge bakterije. Zbog antibakterijskih i antibiotičnih svojstava gospina trava se rabi u liječenju oboljenja uzrokovanih stafilokokom, streptokokom, E. Colli, i dr.

Sastojci gospine trave djelotvorni su u liječenju depresije, AIDS-a i Parkinsonove bolesti. Čaj uzimamo kod poremećaja rada u sustavima: -

imunosustav– limfni čvorovi, krajnici, slezena, prsna žlijezda (upalni procesi), krv– krvna plazma, mokraćni sustav– bubreg, mokraćovod, mjehur, mokraćna cijev, (kod upalnih procesa, akterija, cista, pijeska, pojave bjelančevina i krvi u mokraći, kamenaca, katara, noćnog mokrenja, vodene bolesti, 31/80

-

-

-

-

-

osjetila – koža– pokožica, koža, potkožno tkivo, žlijezde lojnice i znojnice (opekline, razne ožne nečistoće, osipi, razne pjege, rane, modrice, nagnječenja, varikozne vene, i to oblozi od čaja ili za ispiranje), probavni sustav– usna šupljina, ždrijelo, jednjak, želudac, crijevo, jetra, gušterača, potrbušnica (za ispiranje usne šupljine i ždrijela, kod loše probave, katara želuca, naročito kod pojačane želučane kiseline, kod nervoznog želuca, kod Crohnove bolesti, proljeva, dizenterije, žutice, jetrene insuficijencije, masne jetre, ciroze, bolova jetre, žutice, otečene jetre, hemoroida, raznih crijevnih parazita, ameba, zatim kod nadutosti, polipa, žuči, žučnih kamenaca), dišni sustav– pluća (čaj sprječava nakupljanje sluzi), bronhitis, astma, nos (mazati nosnice kod raznih alergija), spolni sustav žena i muškaraca–jajnici, jajovodi, maternica, rodnica, stidnica (endometritis – upala maternice, grčevi, bakterije, ciste, tumori)Bartholinijeva v. žlijezda, muško udo, mošnja, sjemenik i pasjemenik, (čaj se pije i rabi kao vaginalni tuš), živčani sustav– živčane stanice i živci, mozak, kralješnična moždina, periferni i autonomni živčani sustav, (depresije, anksioznost, neuroze, nesanice, razdražljivost,, bolna mjesta živca), sustav žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem– hipofiza, štitasta žlijezda, nadbubrežna žlijezda, do-štitasta žlijezda, gušterača, spolne žlijezde.

HRAST - Quercus Hrast se ubraja u najpoznatija drveća naših krajeva.

Razvija se u moćno i veliko drvo, a može doseći visinu višu od 40 metara, debljinu 2 do 2,5 m i starost više od 1000 godina.

Za lijek upotrebljava se mlado lišče i mlada kora, što se skuplja u proljeće, a plod u jesen. Čaj od mladog hrastovog lišća preporučuje se slabijim ljudima, rekonvalescentima, tuberkuloznim bolesnicima i bolesnicima koji boluju od srčanih bolesti. Čaj pripremljen od mješavine hrastova lišca i drugih ljekovitih biljaka koristi se u liječenju čireva svih vrsti, za želudac i čišćenje i jačanje krvi.

Uvarak od mlade hrastove kore koristi se za grgljanje kod upale grla, protiv promuklosti i kad oteknu vratne žlijezde. Čaj od mlade hrastove kore pripremljen s vinom i medom koristi se u liječenju protiv povraćanja krvi iz želuca i pluća, kod krvavih proljeva, kolere, griže i fistula u čmaru. Kava pripremljena od prženog žira koristi se kao lijek za malaksalost, malokrvnost, nervozu, nesanicu, kostobolju, rahitis, od sluzi iz ušiju i dr. Kava od žira preporučuje se za čišćenje krvi, kod šećerne bolesti, nadimanja i otvorenih i zatvorenih žuljeva.

32/80

IMELA BIJELA - Viscum album Imela poluparazit u listopadnom ili zimzelenu drveću, koja je u stanju svog domaćina zbog prevelike razmnoženosti i ubiti.

Raste u krošnji kruške, hrasta, breze, jabuke, vrbe, topole, pa i na crnogoričnom drveću!

Cvate od marta do aprila.

Razmnožava se sjemenom - bobicama koje jedu ptice i sa izmetom prenose na druga stabla.

Kao ljekovita biljka, imela je naročito od koristi starim ljudima, odnosno prerano ostarjelim krvnim žilama.

Veoma je korisna u kod popuštanja elastičnosti žila, ovapnjenja arterija i povišenog krvnog tlaka. Svježi ekstrakt imele jedan je od najčudesnijih lijekova.

Imela je otrovna samo ako se predozira! Najveća dnevna doza imele je 1 (jedan) gram!

Njezin kemijski sastav zavisi od drveta na kojem živi !

Veoma je važno sa koje vrste drveća se uzima imela kao lijek. Imela s jabuke i jele je otrovnija od one s topole. Sadržaj ljekovitih sastojaka je najveći u vršnim listovima i grančicama. Zbog toga je važno pri branju bijele imele od studenog do travnja brati samo najmlađe listove s grančicama (do trećeg koljenca). U nedostatku vremena beru se cijeli grmići imele.

Nakon dva dana sušenja odrežu se samo grančice s listovima do trećeg koljenca, i onda dosuše još tri do pet dana na temperaturi do 40 ° C . Usitnjeni listovi i grančice čuvaju se u višeslojnoj papirnatoj vrećici. Bobice imele su poluotrovne, posebno s hrasta kao domaćina, pa je poželjno da se odstrane iz upotrebe.

Kod pripremanja čaja od imele preporuča se hladni postupak - jer se kuhanjem djelomice uklanjaju ljekovite tvari u listovima i grančicama, a time se i smanjuje ljekovitost imele.

ISUSOVA KRUNA – Pasiflora Vrtna biljka sa vrlo zanimljivim cvijećem. Cvijet joj se sastoji od pet peludnica koje predstavljaju pet kristovih rana, trodijelni tučak koji predstavljaju tri čavla, a niti oko prašnika krunu Isusovu.

Za liječenje se koristi cijeli nadzemni dio biljke za vrijeme cvatnje. Pomaže kod nesanice, prenapornog intelektualnog rada, neurastenije i drugih nervnih poremećaja te uspješno pomaže pri liječenju alkoholizma jer odlično smiruje.

Osim nesanice, djeluje kod psihičke prenadraženosti, brige, neraspoloženja. Pasiflora poboljšava cirkulaciju, regulše visoki krvni pritisak izazvan psihogenim uzrocima te ublažava simptome PMS-a i probleme u menopauzi jer otklanja grčeve i spazam glatke muskulature.

33/80

IVANJSKO CVIJEČE (žuta bročika) - Galium verum Ivanjsko cvijeće je biljka visine 60 do 150 cm.

Stabljika je četvero uglasta s četiri izrazito ispupčene linije. Stabljika je na člancima odebljala i previjena tvrdim dlakama. Šest do osam listova, zajedno s uvrnutim rubovima, poredani su u pršljenu jednom žilom. Cvjetovi imaju jaki miris poput meda, a ukus im je kiseo i trpak.

Za lijek sabire se gornji dio biljke u cvatu.

Suši se u hladu i na prozračnom mjestu.

Drži se da je ivanjsko cvijeće ili žuta bročika izvrstan lijek za liječenje svih bubrežnih bolesti.

Osim toga, upotrebljava se u suzbijanju svih oštećenja kože - lišajeva, egzema, kožnih nečistoća i protiv raka kože. Koristi se u liječenju katara želuca i crijeva.

JAGORČEVINA (jaglac) - Primula officinalis To je zeljasta, jednogodišnja biljka, niskog rasta. Naraste od 10–30 cm u visinu, sa baznom rozetom listova. Listovi su dugi 5– 25 cm i 2–6 cm široki sa neregularno nazubljenim rubom i obično veoma kratkom lisnom drškom. Cvjetovi su 2–4 cm u prečniku, pojedinačni na duguljastoj peteljci, svijetlo žuti, bijeli, rijetko crveni ili ružičasti. Cvjetovi su aktinomorfni, odnosno radijalno simetrični sa gornjim ovarijem koji kasnije formira kapsulu koja se otvara preko zalistaka. Nakon cvjetanja, iz zrele kapsule ispada maleno crno sjeme.

Cvjetovi su hermafroditni ali su heterogeni; pojedine biljke nose ili muške ili ženske cvjetove.

Prirodni je antimikotik, antispazmodik, antireumatik, antitusik, diuretik, diaforetik, emetokatarik, ekspektorant, emetokatarik, emetik, hipnotik, laksativ, sekretolik, spazmolitik, sedativ i vermifug.

Jagorčevina cvjeta od veljače do svibnja. Aromatično ugodan miris cvjetova potječe od sadržaja primulaverina, a okus cvjetova je slatkast. Listovi se mogu koristiti i kao čaj, a mladi cvjetovi se ponekad koriste pri pravljenju vina od jagorčevine.

Kod nekih osoba cvjetovi mogu izazvati pojavu alergije. Konzumiranje veće količine mladih listova (saponini) jagorčevine mogu izazvati želučane tegobe. Osobe koje imaju čir na želucu ne bi smjele rabiti jagorčevinu.

34/80

JORGOVAN - Syringa vulgaris Jorgovan obični je ljekovita biljka od čijih se listova spravlja tinktura a koja lijeći malariju, groznicu, giht, kostobolju, reumatizam...

Kod malarije i groznice piti po jednu čajnu žličicu prije napada, i sljedećeg dana 1 žličicu za vrijeme napada, trećeg dana jednu žličicu poslije napada.

Malarija i groznica prolaze nepovratno. Čaj se kratko prokuha i ostavi da poklopljen odstoji još sat vremena. Tek onda, zavisno od zdravstvenih tegoba, piju se jedna do dvije šoljice dnevno, a u težim slučajevima i tri šoljice.

Koristi se također kod kostobolje.

Za masažu reumatskih bolnih mjesta praznu litarsku flašu treba napuniti cvjetovima jorgovana, naliti maslinovim ili kukuruznim uljem, prekriti je i zatvoriti vatom i ostaviti da odstoji tri nedjelje na suncu. Dobiveni sadržaj procijediti, a ulje koristiti za masažu bolnih mjesta.

KADULJA (žalfija) - Salvia officinalis Kadulja je višegodišnja biljka, račvastog, drvenastog korijena koji duboko prodire u tlo.

Vrlo je otporna na sušu. Mlada kadulja ima zeljastu stabljiku, a kasnije pri dnu odrveni.

Mladi izdanci su svijetlozeleni do ljubičasti, prekriveni rjeđim ili gušćim dlačicama sivobijele boje. Listovi su svijetli, s obje strane obrasli dlačicama, jajasti do izduženo kopljasti. Cvat ja klasast, sastoji se od 2-8 cvjetova, plave, ružičaste ili bijele boje, vrlo ugodna mirisa koji privlači pčele. Plodićje kalavac, okruglast, malo izdužen, širok 2mm, a dug 2-2,5 mm. Kada sjeme sazrije opna postane tvrda, kestenjaste do tamnosmeđe boje. Životni vijek kadulje je 5-7 godina, a ukoliko je loša tehnologija uzgoja, urod se može početi smanjivati već nakon četiri godine. Kadulja je biljka toplog podneblja, 0 klija pri temperaturi od 12 do 15 C, može i pri temperaturi 6-8 0C, ali nešto sporije.

Početni razvoj je vrlo spor, rijetko cvate u prvoj godini, a u drugoj procvate vrlo rano.

35/80

U uvjetima kontinentalne klime cvjetanje započinje početkom svibnja, a traje do kraja lipnja.

Plodovi vrlo sporo sazrijevaju, tek u kolovozu, a berba je otežana zbog osipanja sjemena. Čaj od kadulje služi za obloge za rane te za ispiranje ustai grla radi dezinfekcije. Upotrebljava se u kozmetičkoj, farmaceutskoj i prehrambenoj industriji. Ima jaki fiziološki utjecaj na vitalne organe čovjeka.

KAMILICA - Matricaria chamomilla Kamilica je samonikla biljka raširena u cijelom svijetu, jednogodišnja je vrsta.

Korijen je račvast, ne prodire duboko u tlo, što ovisi o vlazi u tlu. Stabljika može biti uspravna ili povijena, visoka od 5-100 cm.

Listovi su sjedeći, dvostruko do trostruko perasto razdijeljeni, uski, linearnih lisaka, svijetlozelene boje i bez dlačica. Cvat je sastavljen od jezičastih, bijelih cvjetova koji su poredani oko šupljeg cvjetišta i cjevastih žutih cvjetova. Plod je sivobijela roška duga 1 do 1,5 mm. Kamilica posijana i iznikla u jesen uspješno prezimljuje. Ako se posije u proljeće, slabiji je urod cvjetova i sadrži manje aktivnih tvari. Sjeme kamilice je klijavo dvije do tri godine, ako je pravilno uskladišteno, a jednom posijano u tlo ostaje klijavo i više od deset godina. Uz dovoljnu prisutnost svjetla i vlage, sjeme proklija već peti dan poslije sjetve.

U rano proljeće biljka počne intenzivno rasti, a i za vrijeme zimskih dana ukoliko nema snježnog pokrivača i ako je dnevna temperatura viša od 60C. Krajem travnja i sredinom svibnja počinje cvjetati, ovisno o svojstvima posijane sorte, te klimi i tlu. Puni cvat, da se postigne najveća kvantiteta i kvaliteta, traje 7-15 dana. Ukoliko se berba obavi na početku cvjetanja i ako ima padalina, kamilica u roku 3-5 dana ponovo procvjeta. Sjeme dozrijeva usporedo sa cvjetanjem, a plod se počinje oblikovati od dna cvjetne glavice. Pri berbi su veliki gubici, jer je zrelo sjeme sklono osipanju.

Ublažava i smiruje sve vrste upala, djelujući kao antiseptik i antibaktericid. Od cvjeta kamilice prave se čajevi, kupelji i tinkture. Ulje se primjenjuje u kozmetici i farmaciji za njegu kože i sastavni je dio lijekova protiv upala.

36/80

KESTEN DIVLJI - Aesculus hippocastanum Beremo list, koru, pup, cvijet i plod.

List beremo u proljeće te ga sušimo na toplom i prozračnom mjestu u hladu.

Koru skidamo s mladih grana debljine kao ruka, u proljeće ili jesen.

Sušimo je na toplom i prozračnom mjestu te je usitnimo i pohranimo u zatvorenu ambalažu.

U vrijeme pupanja (ožujak-travanj) beremo pupove od kojih pripremamo tinkturu, a mogu se i sušiti, no treba reći da su dosta smolasti.

U vrijeme cvatnje cvjetove odvajamo od peteljki i sušimo brzo na toplom mjestu.

Plod beremo u jesen te ga svježeg izribamo i sušimo u tankom sloju, ili ga ostavimo cijelog da se suši na toplom mjestu ali nikako u blizini vlage.

Ljekovitost divljeg kestena tradicionalno se koristila u pučkoj medicini za liječenje vena i reume.

Zbog njegove ljekovitosti i danas se upotrebljava i od njega se pripremaju razni ljekoviti pripravci.

Kora djeluje antiupalno, adstrigentno, diuretično, narkotično, tonično, kao venozni vazokonstriktor i febrifug. Pripravke uzimamo u malim dozama za unutarnju uporabu kod oboljenja vena (varikozne vene, proširene vene, slabe vene, upale vena, nožnih čireva, hemoroida, promrzlina, opeklina kože, dizenterije i malarije).

Za vanjsku upotrebu koristi se za razne tretmane kože (lupus i kožne čireve).

Pomaže kod griže, proljeva, lišajeva, groznice, malarije, slabe probave i upalnih procesa crijeva, a za liječenje se koristi čaj, ekstrakt kore ili mast.

Od lista radimo čaj koji djeluje tonično kod groznice i jakog kašlja. Plod rabimo kao antireumatik, antineuralgik, pomaže kod tegoba s prostatom (hipertrofije prostate), kod otečenih testisa, proširenih vena (thrombophlebitis, varikoznih ulcera), venskog krvotoka, kapilarnog krvotoka, proljeva, kod hemoroida ili rektalnih komplikacija.

Također je ekspektorant i narkotik, a 10 grama ploda odgovara količini od 3 grama opijuma.

Koristi se kod groznice kao tonik i kod raznih kongnestija kože, te za bore lica. Danas skoro svi kozmetički preparati za »peglanje« bora sadrže ekstrakt divljeg kestena. Kod kuće rabimo oblog natopljen ekstraktom i stavljamo na bore lica, a ekstrakt iz ploda divljeg kestena pripremamo s alkoholom, može se koristiti i konjak ili rakija.

Cvijet divljeg kestena koristimo za liječenje reumatskih tegoba, gihta, artritisa i neuralgija, za što također pripremamo alkoholni ekstrakt.

Od pupova se pripremaju poznate Bahove cvjetne kapi (Bach flower), a rabe se za probleme kao što su pomoć u učenju i slično.

Uljni ekstrakt koji se dobiva iz ploda, rabi se za vanjsku uporabu kod reumatskih tegoba. Od korijena se radi prah koji se koristi kao analgetik za umirivanje prsnih bolova.

37/80

KONJOGRIZ (vodopija, konjska trava, divlji radić) - Cichorium inybus Vodopija, konjogriz ili divlji radić je višegodišnja zeljasta biljka, visoka 1,5 m. Ima trajni, valjkasti i vretenasti korijen koji je spolja žućkasto-bijele boje, a iznutra bijele boje. Stabljika je uspravna, kruta, uglasta, u gornjem dijelu razgranata. Stabljika i listovi su pokriveni kratkim dlakama. Listovi su duguljasti suženi u dršku, duboko režnjevito testerasto usječeni. Cijela biljka, pogotovo mlada ima mliječnog soka. Listovi su grubo nazubljeni i podsjećaju na maslačak. U pazuhu listova ili na vrhu grana razvijaju se pojedinačno po cijeloj biljci cvjetne glavice svijetloplave boje. Cvjetovi su svijetloplavi, vrlo lijepi i upadljivi, sakupljeni iz glavice koje izbijaju pojedinačno na stabljici ili na granama. Cvjeta obilno preko cijelog ljeta.

Cijela biljka je gorka i vrlo čvrsta tako da se teško kida i čupa. Vadi se u jesen, očisti od zemlje i nadzemnih dijelova, isjeći po dužini, nanizati na konac i sušiti u hladu na promaji. Zbog dugog korijena dobro podnosi sušu.

Razmnožava se sjemenom.

Ljekovit je korijen, koji je valjkasto-vretenast, čvrst, spolja tamne boje, a iznutra bijel. Korijen se kopa u jesen kad je najdeblji i ima najviše ljekovitih sastojaka i inulina (rezervna hrana).

Za lijek koriste se korijen, cvjetovi i listovi. Od druge polovine ožujka do kraja svibnja kopa se korijen, a listovi i cvjetovi za vrijeme cvatnje. Ljekovito djelovanje: konjogriz ili divlji radić čisti i jača želudac, poboljšava probavu, odvaja prekomjernu žuč, čisti jetru, bubrege i slezenu, liječi žuticu i anemiju. Više se koristi u narodnoj nego u naučnoj medicini kao neotrovna gorka droga za liječenje organa za varenje, prije svega, za pojačavanje apetita, za jačanje želuca, bolje varenje hrane, za obilnije lučenje mokraće i žuči i dr. "Frankova cigura", dodatak kavi i "sirotinjska ili ratna kava" je ispržen i samljeven korijen. Pošto je inulin polisaharid koji hidrolizom daje samo levulozu (fruktozu ili voćni šećer), razumljivo je zašto kod nas u narodnoj medicini ciguru koriste dijabetičari. Ovo je sasvim opravdano, jer sve biljke iz familije glavočika, a njih ima vrlo mnogo, umjesto škroba kao rezervnu hranu imaju inulin.

Prema tome, osobe oboljele od šećerne bolesti mogu koristiti sve biljke iz te porodice kao dijetalnu hranu.

38/80

KOPRIVA (žara) - Urtica dioica Ljekovita je, jestiva i nadasve korisna za opće stanje organizma. Još u Grčkoj koristila se za masažu protiv reumatskih bolova. Utječe na izmjenu tvari i u organizmu potiče izlučivanje probavnih sokova te olakšava metabolizam masti.

Njene bodlje, kuhanjem postanu meke poput svile i dobivaju iscjeliteljsku moć.

Kopriva jedna od prvih pretproljetnih biljaka koje se pojavljuju već netom ispod snijega.

Ako znate mjesto gdje rastu koprive ili ih imate u svom vrtu, a sigurni ste da nisu zagađene pesticidima i ostalim pošastima "moderne poljoprivrede", uberite zeleno-ljubičaste vrškove koji su već oformili listiće, ne čekajući toplinu sunca, kao većina biljaka.

Postojao je izraz " urticiranje" koji je označavao bičevanje koprivom, ali ne po kazni, već se urticiranjem liječila tifusna groznica i reuma.

Još i danas žene u narodu liječe artritis i reumu najjednostavnijim i najučinkovitijim sredstvom - bolna mjesta i natečene zglobove išibaju grančicama koprive.

Za čudotvoran oporavak zaslužna je mravlja kiselina kojima obiluju koprivine žaoke.

Prije pojave hladnjaka u listove koprive umatalo se meso i riba, zbog njenog antibakterijskog djelovanja. Kopriva je u cijelom biljnom svijetu najbogatija željezom.

Kopriva snažno utječe na cijeli organizam i za nju se s pravom može reći da djeluje kao svestrani lijek.

Koristi se kod anemije, reumatizma, bolesti probavnih organa, ateroskleroze, migrene, bubrežnih bolesti...i još bezbroj manjih i većih poremećaja i bolesti.

Kod terapije koprivom, najčešće se koristi svježe iscijeđeni sok mlade koprive, kojim se postižu izvanredni rezultati.

Kod terapije reume i artrisa listovi i vršci koprive se kuhaju na pari, a za liječenje je zaslužan bor kojeg u samo 10 dkg koprive kuhane na pari ima više nego u terapijskoj dozi tabletama.

Sok korijena i lista koprive pomiješan s medom u jednakim omjerima znatno olakšava tegobe kod kroničnog bronhitisa.

Koprivu zbog njezine dostupnosti, izuzetne prehrambene i vitaminske vrijednosti ubrajamo u najkorisnije i najzdravije lisnato povrće.

Mladi listovi koprive u proljeće sadržavaju obilje C vitamina, karotina ( A vitamin), kalcija, vitamina K, B2 i pantenonske kiseline.

U biljci ima i bjelančevina, ugljikohidrata, masti, fosfora, željeza, bora i kremene kiseline.

Kopriva je prirodni polivitaminski koncentrat i njezino blagotvorno djelovanje na organizam je i znanstveno dokazano.

39/80

LAVANDA - Lavandula angustifolia Prava lavanda uspijeva sve do nadmorske visine 1700m, širokolisna do 700, a hibridna od 700 do 1000 m. Lavanda je višegodišnja biljka koja raste u obliku poluloptastog grma. Životni vijek samonikle i uzgojene lavande je do 30 godina. Korijen je drvenast, vrlo račvast i prodire duboko u tlo. Stabljika je kratka, debela, drvenasta i od samog vrata korijena vrlo razgranata. Prava lavanda je sitan grm visok 40-60cm i promjera 80-120cm. Cvjetne su grane jednostavne, duge 20-40cm. Listovi su nasuprotni, uski, cjelovitog ruba, dugi 35cm, široki 0,2 do 0,5cm, sivozelenkasti, na naličju dlakavi. Cvjetovi su zigomorfni s laticama karakteristične plave boje lavande.

Plod je kalavac sa 4 sjemenke u kojima se potpuno razviju svega 1 do 2 sjemenke.

Jajastog je oblika, crnosmeđeg sjaja, dužine 1,8 do 2,2mm. Sve vrste lavande karakterizira jak, prepoznatljiv miris koji potječe od nakupljenog eteričnog ulja. Eterično ulje se dobiva destilacijom cvijeta lavande. Sjeme lavande klijavo je tri do četiri godine. Posijano sjeme klija vrlo dugo, do dva mjeseca. U početku biljka raste vrlo sporo, ali može potjerati cvjetnu stabljiku veću prvoj godini. U drugoj godini vegetacija počinje tek sa zatopljenjem. Prava lavanda počinje cvjetati u lipnju, a hibridna nešto kasnije. Kada je hladno vrijeme, cvjetanje kasni i po dva tjedna, a kada je toplo počne cvjetati mnogo prije. Puni cvat traje 6-8 dana i tada cvjetovi sadrže eterično ulje najbolje kakvoće. Plod sazrijeva postupno tijekom kolovoza, a sklon je osipanju.

Lavanda blagotvorno djeluje na želudac i matericu, smanjuje nadimanje, pospješuje izlučivanje mokraće, menstruaciju, a djeluje i na porođaj. Preporučuje se u liječenju bolesti mozga i nervi, protiv nervoznog lupanja srca, grčeva u crijevima, migrene, neurastenije, histerije i sklonosti kod napada nesvjestice, akne, masnu kožu, dermatitis, cistitis, psorijazu, ekceme, atletsko stopalo, alergije, astmu, bronhitis, zapaljenje grla, infekcije usne duplje, kašalj, upalu sinusa, konjuktivitis, migrenu, glavobolju, modrice, opekotine, posjekotine, uznemirenost, depresiju, stres, hipertenziju, dismenoreju, bol u uhu, neprijatan zadah, teškoće sa varenjem. Lavanda u vidu obloga odlično ublažava opekotine i rane, jer ima snažno antiseptičko dejstvo. Ulje lavande je idealna ‘prva pomoć’. Ono ima isto dejstvo kao alkohol, ali ne peče! Lavanda podstiče regeneraciju tkiva, a povrh svega divno mirise.

40/80

LINCURA (srčanik, gencijana) - Gentiana lutea Lincura ili srčanik je trajna biljka sa korijenom koji može biti i do 50 godina starosti. Korijen je jako dugačak, debeo i razgranat, spolja je smeđe do tamno smeđe boje, a iznutra žute boje. Stabljika je okrugla, iznutra šuplja, a u gornjem dijelu žljebasta, visine od 50 do 120 cm. Cvjetovi su raspoređeni u pršljenove, a nalaze se u pazuhu listova na gornjem dijelu stabljike. Boja cvjetova je svijetlo žuta.

Najčešće se komad korijena lincure od 5cm stavlja u flašu rakije, a u narodu važi kao dobar lijek za krvotok.

Za lijek se u jesen ili rano proljeće bere korijen od starijih biljaka. Svjež korijen ima neugodan miris, dok je miris osušenog korena aromatičan.

Treba ga brzo sušiti - a to se postiže sječenjem po dužini.

Pospješuje probavu, otklanja pritisak u želucu, mučninu, napade nesvjestice. Doprinosi poboljšanju sastava krvi i povećanju crijevnih i bijelih krvnih zrnaca pa se zbog toga koristi u liječenju malokrvnosti i bljedila. Sama ili u smjesi s drugim ljekovitim biljem sličnog djelovanja, lincura se najčešće upotrebljava kao sredstvo za jačanje (glavni sastojak raznih tonika), za stomak, protiv groznice, a korijen se kuha i pije protiv kašlja. Prije svega, treba znati da se lijekovi od lincure smiju piti samo prije obroka, a nikako za vrijeme ili poslije obroka. Gorki sastojci lincure pojačavaju lučenje želudačnog soka, čime lincura olakšava i ubrzava varenje. Preporučuje se kod nedovoljnog stvaranja želučanog soka, slabog pražnjenja želuca, kiselog podrigivanja i gorušice, kod kronične začepljenosti, groznice, teškog disanja i astme. Spolja se koristi za liječenje dubokih, i nečistih rana i drugih ozljeda.

Miješanjem sa drugim biljkama koristi se za liječenje mnogih bolesti.

41/80

LJUBICA - Viola odorata Nježna prizemna zeljasta trajnica, u zemlji s puzavim korijenom (podanak) i s puzavim vriježama pomoću kojih se ukorjenjuje. Listovi su srcoliki, u prizemnoj rozeti, a između njih izraste nekoliko cvjetnih stapki s po jednim mirisnim ljubičastoplavim cvijetom. Cvate u ožujku i travnju. U nas je česta i pasja ljubica, Viola canina, koja cvate ubrzo nakon mirisne, svijetloplave je boje i ne miriše, ali je jednako ljekovita. Obadvije ove ljubice rastu po vrtovima i voćnjacima, uz živice i plotove, po rijetkim šumarcima i drugdje.

Ljekovita je cijela biljka, uključujući i korijen. Beremo cvatuću biljku i sušimo je na zraku.

Ljubica liječi kašalj i upalu pluća, upalu bubrega i mokraćnog mjehura, upotrebljavamo je protiv upale grla i bronhitisa, naročito onoga kod kojega se teško iskašljava sluz, a liječi i razne kožne bolesti. ČAJ - 2 velike žlice čitave biljke preliju se s 1 litrom vrele vode, ostavi se 3 minute i procijedi; popije se tijekom dana protiv navedenih bolesti. Isti čaj primjenjuje se i za grgljanje, a ima i vanjsku primjenu, ispiranjem i oblozima, u liječenju kožnih bolesti. Čaj protiv kašlja zasladimo medom. ČAJ - 2-3 velike žlice listova i cvjetova prelijemo s 1 litrom vrele vode i ostavimo 3 minute; procijedimo i pijemo mlako tijekom dana kao izvanredan lijek protiv upale bubrega i mokraćnog mjehura.

Svježe ili suhe ljubice skuhaju se u malo zakiseljene vode i stave kao oblog protiv gihta.

SIRUP - punu šalicu svježih cvjetova prelijemo s 1/4 L vruće vode i ostavimo 24 sata; procijedimo, ostavimo da zakipi i tom tekućinom prelijemo istu količinu cvjetova; ostavimo još 24 sata, potom ocijedimo i dodamo istu količinu meda. Dobiveni sirup dajemo u malim žličicama djeci protiv kašlja.

Svježi cvjetovi sa marmeladom od naranče preporučuju se za smirenje živaca.

U homeopatskoj uporabi za liječenje astme, kašlja, jakog i teškog kašlja, artritisa, gluhoće itd.

42/80

LJUPČAC - Levisticum officinale Višegodišnja, vrlo zbijena biljka, sa račvastim korijenom koji prodire duboko u tlo, do 40cm.

Lisna rozeta se oblikuje u prvoj godini, a čine ju veliki listovi na dugim peteljkama. Rano u proljeće druge godine, istjera zeljastu cvjetnu stabljiku, višu od 2m, na čijem se vrhu oblikuju štitasti cvatovi sastavljeni od 6-15 žutih cvjetova. Sjemenka je plosnata. U cijeloj biljci nalazi se eterično ulje, a najkvalitetnije se dobiva destilacijom korijena. Životni vijek biljke je šestdo osam godina, ali samo četiri godine je ekonomično njezino iskorištavanje.

Sjeme je klijavo dvije godine,a posijano nikne za tri do četiri tjedna. Prve godine biljkaraste vrlo sporo, a u drugoj godini vegetacija počinje veću veljači, a cvjetne grane se oblikuju u travnju. U lipnju počinje cvjetanje i traje do početka srpnja. Plodovi su skloni osipanju i sazrijevanje im je dugo i nejednolično. S prvim jesenskim mrazovima, listovi odumiru.

Ljupčac intenzivno miriše na celer, a upotrebljava se list i eterično ulje iz korijena. Primjena mu je u industriji likera i u mesnoj industriji kao konzervans. U pučkoj medicini primjenjuje se protiv probavnih smetnji.

MACINA TRAVA - Nepeta cataria Višegodišnja zeljasta biljka sa člankovitim stabljikama visokim do 1 m.

Stabljike su prekrivene sivim prahom.

Listovi su srcoliki, naspramni, rastu na drškama iz članaka stabla, imaju zupčast rub.

Naličje listova je svjetlije od lica, prekriveno prahom i gotovo sivo. Cvjetovi su bjeličasto ružičaste boje grupisani u cvasti na vršnim člancima stabljike. Cvjeta od lipnja do rujna.

Cijela biljka ima jak aromatičan miris.

Koristi se stabljika u cvatu.

Sušimo je u tankim slojevima u hladu, na suhom i prozračnom mjestu.

Sadrži eterično ulje, tanine, gorke materije, soli i biljnu sluz. Dobro je sredstvo za izbacivanje štetnih materija iz organizma, pojačava rad jetre i gušterače, jača živce, liječi vrtoglavicu i nesvjesticu, normalizira menstruaciju. U posljednje vrijeme upotrebljava se u liječenju natečene slezene, a posebno protiv steriliteta kod žena.

43/80

MASLAČAK - Taraxacum officinale Maslačak se većinom smatra dosadnim korovom, iako u sebi skriva znatnu ljekovitost. To je trajna zeljasta biljka s mesnatim, vretenastim i u gornjem dijelu razraslim korijenom. Korijen, kao i čitava biljka, sadrži mliječni sok.

Mliječni sok nije otrovan, kako se to ponekad misli.

Prizemni listovi su prilegli uz tlo i čine rozetu te se tek u kasnijem razvoju uspravljaju. Oblik lista je jako promjenljiv pa ih ima s glatkim rubom i pilasto nazubljenih.

Cjevasta cvjetna stabljika je okrugla i nosi žutu cvjetnu glavicu koja se noću i za vrijeme kiše zatvara.

Nakon cvjetanja pojavljuje se sjeme, poredano kao zračna lopta, s mnogo sjemenki koje se rasprostranjuju pomoću vjetra.

Korijen je prije cvjetanja slatkasta okusa, a osušen sluzavo-slatkast. Nakon cvjetanja ili prema kraju cvjetanja, prevladava gorak okus. U dobroj vrtnoj zemlji korijen naročito uspijeva i okus mu je slađi. Korijen je gotovo bez mirisa, a cvjetovi su slatkastog okusa i mirisa.

Vrijeme cvatnje: travanj i svibanj, a pojedinačno još jednom u jeseni.

Sabire se korijen biljka prije cvatnje ili kasnije u početku cvatnje ili pak sami cvjetovi za vrijeme cvatnje. Sabire se i čitava biljka s korijenom.

Korijen u proljeće sadrži većim dijelom gorku tvar, korijen od sredine kolovoza do kraja rujna sadrži većinom inulin, a u listopadu je u korijenu najviše tarakserina i levulina.

Iskopani korijen se očisti od nadzemnih dijelova te se ili naniže na konac i objesi ili, ako se radi o većim količinama, rasprostre u hladu na zračnom mjestu radi sušenja.

Listovi i cvjetovi suše se također u hladu, no s obzirom da su listovi skupljeni u rozetu, treba ih prilikom stavljanja na sušenje pojedinačno odvojiti, jer se inače teže suše, a za nepovoljnog i vlažnog vremena mogu postati i pljesnivi.

Osušeni korijen je jako smežuran, na prijelomu ravan, sivo-bijele boje, a u sredini prijeloma žuto obojen. Čitava biljka sadrži holin, gorku tvar, škrob, koji se kod duljeg čuvanja pretvara u voćni šećer, saponin, mast, jedan encim, tragove eteričnog ulja, vosak, sluz, kaučuk, šećer, bjelančevinu, levulin i taraksin.

44/80

MATIČNJAK (pčelinja ljubica) - Melissa Officinalis Matičnjak cvate u svibnju i lipnju, a bijelo-žuti cvjetovi smješteni su u pršljenastim cvatovima u pazuhu gornjih listova. Cijela biljka miriše po limunu, a okus joj je aromatičan. Raste u blizini naselja, uz ograde, živice, u grmlju i šumama, a uzgaja se i u vrtovima.

Koristi se čitava biljka ili samo listovi koje beremo prije ili za vrijeme cvatnje. Biljku treba pažljivo brati da se ne izgnječi, te sušiti na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Potom suhu biljku usitnimo te pohranimo u hermetičku ambalažu.

Matičnjak pospješuje izlučivanje znoja i vjetrova, stišava grčeve i umiruje živce, jača, čisti krv, veseli srce, krijepi duh, te tjera turobne misli. Imajući u vidu učestalost duševnih oboljenja, bolesti živaca, oboljenja probavnog sustava, srčanih oboljenja, možemo slobodno reći da matičnjak posjeduje ljekovita svojstva za liječenje tih oboljenja.

Matičnjak je biljka s antivirusnim svojstvima pa se koristi kod raznih epidemija gripe, viroza i slično. Duševni bolesnici i oni bolesni na živce liječe se matičnjakom i to najčešće biljnim čajem koji uz matičnjak sadrži i valerijanu, kamilicu, hmelj, lavandu, te metvicu. Svi ti sastojci djeluju umirujuće kod anoreksije, depresije, histerije, hipohondrije, grčenja živaca, neuroza, lupanja srca, migrene, nesvjestice, napetosti, nesanice, neuralgije, stresa, straha, slabosti srca, tegoba s menstruacijom i kod zujanja u ušima.

Uporaba matičnjaka najpoznatija je kod srčanog grča, uz dodatak valerijane, kima i timijana.

Matičnjak potiče hormonalne aktivnosti, te ga upotrebljavamo kod problema sa štitnjačom.

Razne čajne mješavine s matičnjakom primjenjujemo kod liječenja astme, glavobolje, grčeva u crijevima i maternici, katara želuca, dišnih puteva, kroničnog bronhitisa, migrene, nadutosti, premorenosti, povraćanja, proljeva, prekomjernog umora, slabosti, i općenito želučanih teškoća.

Karminativno djelovanje matičnjaka upotrebljavamo kod poremećaja u digestivnom traktu, te kod dispepsije. Kao vazodiletator srednje jačine matičnjak podiže krvni tlak kod osoba s niskim krvnim tlakom. No, jača cijeli organizam, pamćenje, srce, živce, u kombinaciji sa stolisnikom, lincurom, gorkom djetelinom i kičicom. Koristi se kod kožnih oboljenja ako je potrebno antivirusno djelovanje matičnjaka, kod herpesa symplexa i herpes labialis.

Primjenjuje se također u kozmetici lica i tijela kod raznih kožnih nečistoća, pogotovo su za žene blagotvorne kupke s matičnjakom. Matičnjak se koristi za začinjavanje raznih vrsta salata, zelenih i voćnih, raznog svježeg povrća, biljnih umaka, gljiva, te kao dodatak jelima od divljači. Koristi se za sva jela kod kojih se koristi limun. U pripremi jela od ljekovitog jestivog samoniklog bilja, matičnjak je začin kojeg ne možemo izbjeći primjerice za pripremu biljnih juha, polpeta, salata i biljnog čaja. Prava je poslastica pripremiti palačinke sa svježim listovima matičnjaka. Svježe isjeckani listovi matičnjaka mogu se dodavati i raznim slatkim i slanim namazima.

Matičnjak ima ugodan miris i upotrebljava se za spravljanje čajeva. Za umirenje i ublažavanje grčeva koriste se suhi list i lisni izdanci.

45/80

MAŽURAN - Origanum majorana Ima tanak račvast korijen iz kojeg izrastu uspravne stabljike, obilno razgranate u polugrm, visine 50-80cm. Mladi izbojci su dlakavi, sivozeleni, a starije stabljike su gole, smeđe boje.Listovi su nasuprotni, sjedeći ili na kratkoj peteljci, eliptični, dlakavi, glatkog ruba. Na vrhu stabljike u pazušcu listova oblikuju se skupine od 7-9 bijelih, žutih, zelenih, ružičastih ili ljubičastih cvjetova.

Plod je sitan, žutosmeđ, ovalan i malo nepravilnog oblika.

Zbog ugodnog mirisa i dugotrajne cvatnje vrlo je dobra paša za pčele. Sjeme mažurana klijavo je dvije do tri godine. Na otvorenom niče za tri tjedna, a posijano u klijalištu za tjedan, dva. Raste sporo, a bokori tek za 30-40 dana, nakon čega se brzo grana i razvija. Krajem lipnja počinje cvjetanje i traje do mjesec dana. Ako ima dovoljno padalina u srpnju i biljka se pokosi na početku cvjetanja, ponovo procvjeta u kolovozu.

Mažuran je začinska biljka, a kao začin se upotrebljava nadzemni dio biljke mljeven i sušen.

Ugodna je mirisa, poboljšava tek, upotrebljava se za smirenje živaca i protiv bolova u želucu.

MEDVJEĐI LUK (srijemoš, divlji luk) - Allium ursinum

Cvjeta bijelim štitastim cvjetovima, uzdignutim nad eliptičnim, duguljastim listovima intenzivno zelene boje. Protrlja li se bilo koji dio biljke među prstima, osjeti se karakteristični miris na bijeli luk.

Listovi medvjeđeg luka mogu se upotrijebiti kao zdravi dodatak salatama ili varivima, jer su mirisom i ukusom nalik na bijeli luk. To vrijedi i za lukovice, koje su bjelkaste i 2-5 cm dugačke, a kao vrlo pikantan začin mogu poslužiti i nedozreli plodovi, koji se na biljci javljaju tokom ljeta. U proljeće je ovaj luk najbolji lijek koji čisti krv, žuč i jetru.

46/80

Kod branja ove biljke potreban je oprez da se ne zamjeni za otrovnu vrstu – kao mrazovac ili đurđevak, jer im je lišče nalik na lišče medvjeđeg luka !

Zato se oslonite na vlastiti nos, jer druge biljke tako ne mirišu.

Ljekoviti dijelovi biljke su mladi proljetni listovi koji se beru u aprilu i maju, te podzemne lukovice što se skupljaju u ljetnim i jesenskim mjesecima.

Ljekovite preparate treba praviti samo u sezoni, dok su dostupni mladi listovi i sočne lukovice. Terapeutsko djelovanje ove biljke jednako je djelovanju bijelog luka, a u obje biljke za to je zaslužna visoka koncentracija eteričnih ulja što sadržavaju sumpor (alicin) Smatra se da povoljno djeluje u liječenju arterioskleroze, visokog krvnog pritiska i na niz želučanih i crijevnih tegoba , te bolesti jetre. Uzimanje ekstrakta medvjeđeg luka pokazalo se korisnim u terapiji mnogih bolesti disajnog sistema (bronhitis, astma i dr.).

Djelotvoran je lijek protiv crijevnih parazita kod djece, a stimuliše i rad želuca i crijeva.

U obliku tinkture ljekoviti sastojci su pristupačni tokom cijele godine.

Uspješno se primjenjuje kod hematoma i otvorenih rana koje teško zacjeljuju. Pomaže da se lakše izluči višak sluzi iz pluća pa se tako omogućuje iskašljavanje i lakše disanje.

Spomenimo i njegovo antibakterijsko djelovanje.

METVICA (nana) - Mentha piperita Nana je jedna od najpoznatijih ljekovitih biljaka koja se od davnina koristi u narodnoj medicini. Danas je ona lijek protiv mnogih bolova, tegoba, upala i infekcija, koristi se za pravljenje čajeva, pripremanje eteričnih ulja, lijekova i kozmetičkih preparata.

Nana je višegodišnja zeljasta biljka.

Naraste u visinu i do 70 cm. Ima uspravnu četvrtastu, razgranatu stabljiku obraslu dlačicama. Na njoj izrastaju unakrsni, jajasto-šiljati, na krajevima testerasto nazubljeni listovi.

Bere se dok je mlada, a suši se na toplom i tamnom mjestu. Osušena nana treba da se izmrvi i čuva u kesicama od jute.

Za njenu ljekovitost najodgovorniji su aktivni sastojci mentol, flavonoidi, pelini i tanini, koji podstiču produkciju žuči, ubrzavaju varenje i pojačavaju apetit. Čaj od nane pomaže kod oboljenja žučne kese. Na čaj zaboravite ako patite od čira na želucu jer nadražuje sluzokožu i uzrokuje povećanje kiselosti želudačnog soka. Iako se čaj od nane često koristi za liječenje prehlada i opuštanje mišića, mentol iz nane može da bude previše 47/80

jak za nadraženu sluzokožu. U svakom slučaju, šolja čaja od nane pomaže u varenju masne hrane, pojačava apetit, ublažava menstrualne bolove i mučninu. Kao sredstvo za spoljnu upotrebu, ulje mente ili njena tinktura mogu se primjenjivati za liječenje glavobolje i napetosti.

Ulje i tinkturu od nane ne smete da stavljate na lice, vrat i potiljak odojčadi i male djece.

Koncentracija mentola može da bude toliko jaka, pa da izazove probleme sa disanjem.

MILODUH (izop) - Hyssopus officinalis Miloduh je višegodišnja biljka, korijen oblikuje više glava, raščlanjen je i prodire duboko u tlo.

Ima uspravnu stabljiku koja je rjeđe polegnuta, od korijena veoma razgranata u polugrm čija visina dosegne 50-100 cm. Stabljika je drvenasta i smeđa uz korijen, a gore je zeljasta i svijetlozelena. Listovi s lica imaju tamnozelenu boju, a s naličja sivozelenu, obično su sjedeći, nasuprotni, duguljasti, jajasti ili ušiljeni, glatkog ruba. S obje strane lista nalaze se udubljene žlijezde koje luče eterično ulje. Na vrhu svake stabljike nalazi se klasati cvat, dug 20-25 cm, a sastavljen je od 7-9 skupina cvjetova bijele, ružičaste i prevladavajuće brončanoplave boje. Plodić je tamnosmeđi kalavac, na presjeku je bijel, veoma izdužen i šiljast, dug 2- 2,5 mm, a širok 1-1,2mm. Zrelo sjeme sklono je osipanju.

Sjeme klija uz optimalnu vlagu u svako doba godine bez obzira na temperaturu tla. Ako se posije u rano proljeće, sjeme nikne za 15-20 dana. Sjeme koje se na tlo ospe ljeti, nikne u jesen, pri čemu dio biljaka prezimi, a ono koje ostane dublje u tlu nikne idućeg proljeća.

Miloduh u početku raste vrlo sporo, pa prve godine procvate u drugoj polovici srpnja, a slijedećih godina prije kraja lipnja. Drugi puta procvate krajem rujna u uvjetima blage kontinentalne klime.

Spravlja se čaj za smirenje kašlja, posebno za astmu, te protiv grčeva. Sadrži gorke tvari te se upotrebljava za poboljšanje apetita, a snižava i visoki tlak.

48/80

MRKVA - Daucus carota Mrkva je značajan izvor betakarotena (najveći biljni izvor vitamina A). Uz ostalo smanjuje opasnost od bolesti srca i kancerogenih oboljenja, a bolja je kuhana nego sirova. Jedna mrkva srednje veličine sadrži 61 kcal. Mrkva je bogata mnogim hranjivim tvarima, ponajprije vitaminima i mineralima, pa se stoga opravdano može svrstati u ljekovitu hranu. Najviše sadrži vitamine B1, B2, C, D, E, H, te provitamin A. Od mineralnih tvari u mrkvi se najviše nalazi joda, kalija, kalcija, željeza i bakra. Željezo i bakar su važni za krv, naročito kod problema anemije. Jod je od velike važnosti za žljezdani sustav. Kalij sudjeluje u normaliziranju rada srca, a kalcij je čuvar kostiju. No, svakako najvažniji sastojak mrkve je provitamin A, odnosno betakaroten koji je poznat je kao vitamin za oči, jer pomaže kod smetnji vida, upala, noćnog sljepila, te umora očiju.

Betakaroten iz mrkve važan je za dobru funkciju probavnih organa, potpomaže građu naših stanica i zdravu građu zuba. Mrkva je jedno od povrća koje nas prati od najranijeg djetinjstva. Bebama se daju kašice od mrkve kao prirodan lijek protiv povraćanja i proljeva.

Na njoj djeca jačaju desni, uživaju u ugodnom okusu, a narančasta boja uvijek im je privlačna i zanimljiva. I u daljnjem razvoju djece vrlo je važna jer pospješuje rast, jača kosti, sprječava anemiju, te je važan izvor hranjivih tvari.

Prirodna je pomoć kod probavnih problema, sprečava i otklanja truljenje u crijevima, normalizira njihovo funkcioniranje, neutralizira prekomjernu želučanu kiselinu, uklanja žgaravicu, crijevne gliste, te pomaže kod viška kilograma. Koristi se i kod šećerne bolesti, uroloških tegoba, gihta i reume. Sok od mrkve pomaže kod problema sa dišnim organima, bronhitisa, gripe, upale pluća, grla i krajnika. Naribani korijen mrkve zaslađen medom pojačava koncentraciju i pamćenje te otklanja umor.

Lišće od mrkve nemojte bacati! Ono obiluje mineralnim solima, poboljšava okus i hranjivu vrijednost juha.

U obliku uvarka i kupelji antiseptično djeluje na usnu šupljinu i pomaže kod afti.

49/80

MRTVA KOPRIVA (očajnica, marulja) - Marrubium vulgare Mrtva kopriva je oko 30 do 40 cm visoka trajna biljka koja raste iz vretenastog korijena, od osnove razgranata, tupo četvorokutasta, dlakava kao i listovi, a u prvim fazama razvoja obrasla bijelim, paučinastim dlakama. Listovi na stabljici imaju peteljku, nesimetrično su nazubljeni, gotovo uvijek jako naborani, u početku gusto, a kasnije rjeđe obrasli dlakama.

Gornja površina lista gotovo je uvijek gola. Cvjetovi su s kratkom peteljkom, mnogocvjetni, sjedeći i poredani u prirodni pršljen. Cvjetna čaška je cjevasta sa 8-10 zubaca, krunica je bijela, pahuljasto dlakava.

Miris biljke je slab, osebujan, a okus aromatičan, pomalo oštar, balzamičan, gorak i slan.

Vrijeme cvatnje je u periodu od juna do septembra.

Uspijeva na mršavim livadama, suhim pašnjacima i pustim zemljištima, a raste rado uzduž seoskih puteva i na bunjištima. Čini se da joj odgovaraju pregnojena mjesta i mjesta gdje se zadržava stoka.

Sabire se biljka u cvatu bez korijena i to najbolje od srpnja do sredine rujna, a suši se u hladu.

Kod sabiranja ne treba biljku rezati sasvim pri zemlji jer odrvenjeli dijelovi kvare izgled i kvalitet sabrane biljke.

Biljka u cvatu sadrži gorku tvar marrubin, eterično ulje, tanin, smolu, mnogo soli, masti, vosak i biljnu sluz. Pretpostavlja se da sadrži još dvije vrste gorkih tvari.

Marulja je prije svega dobro sredstvo za liječenje pluća, a upotrebljava se kod starih, suhih katara, kod hripavca, bronhitisa kao i za liječenje tuberkuloznih plućnih katara.

Marulja se upotrebljava i u liječenju hroničnog grčevitog kašlja, osobito kod starijih osoba, kod tipičnog staračkog kašljucanja, dugotrajne bolesti ždrijela, slabokrvnosti i opće tjelesne slabosti. Gorka tvar u marulji ne samo da povećava nego nastupa i bolja sekrecija jetre, bolje izlučivanje žuči, tako da se marulja preporučuje kod žutice i kod otečene jetre.

Osim toga, pospješuje bolje pražnjenje crijeva i dovodi do normaliziranja stolice.

Marulja normalizira menstruaciju, naročito kod slabunjavih i anemičnih žena.

Marulja se može bez predomišljanja upotrijebiti kao ljekovita biljka i u liječenju srca i to kod smetnji srčanog ritma (nepravilni otkucaji srca - aritmija srca).

Tinktura i ekstrakti marulje djeluju primjetno umirujuće na nemiran i nervozan rad srca.

50/80

MUŠKATNA KADULJA - Salvia sclarea Stabljika je visine do 180cm, promjera 4cm, drvenasta, obrasla gustim dlačicama. Donji, krupni listovi na dugim peteljkama, široki su 10-20cm, jajasti. Na vrhu stabljike listovi imaju kraće peteljke i sitniji su, sivozeleni, veoma naborane površine obrasli dlačicama. Gornji dio stabljike razgranat je u bogate, klasaste cvatove, duge 60-80cm. Sastavljeni su od ružičastih, rijetko bijelih cvjetova. Muškatna kadulja je dobra medonosna biljka zbog ugodnog mirisa cvijeta i dugotrajnog cvjetanja. Sjemenke su tamnosmeđe, jajaste, duge 2-3mm.

U prvoj godini muškatna kadulja razvije samo lisnu masu, jer početni rast nije brz, a nakon jarovizacije u drugoj godini uzgoja rano oblikuje cvjetnu stabljiku. Cvjetanje počinje u lipnju i traje mjesec dana. Ukoliko je klima vrlo povoljna, može procvjetati u rujnu, s tim da je udio eteričnog ulja zanemariv. Sjeme dozrijeva vrlo neujednačeno i sklono je osipanju.

Ugodna karakteristična mirisa i služi za upotrebu u kozmetičkoj industriji i industriji alkoholnih pića. U medicini se upotrebljava kao antiseptik, te u liječenju kroničnih bolesti živaca.

NEVEN - Calendula officinalis Jednogodišnja je biljka, u jesen iznikle biljke bez oštećenja mogu prezimiti i rano u proljeće početi rasti. Korijen raste duboko u tlo i vretenast je, a iz njega rastu zeljaste lako lomljive stabljike visine 50-80cm. U gornjoj polovici su razgranate, svijetlozelene, kao i sjedeći, duguljasti listovi.

Cvjetna glavica promjera 5-10cm oblikuje se na vrhu svake stabljike. U središtu cvjetne stabljike nalaze se cjevasti plodni cvjetovi, a u 2-3 reda su raspoređeni uz rub jezičasti, neplodni, žuti do narančasti cvjetovi tzv. latice. Plod je srpasto savijen, nazubljenog vanjskog ruba, svijetlosmeđ do tamnosmeđ. Sjeme je klijavo 5-6 godina, a nakon 4-5 dana niče. Neven vrlo brzo raste, pa prvi cvjetovi procvatu 40 dana nakon nicanja i cvatu sve do jačih mrazeva u jesen. Ukoliko su u srpnju visoke temperature naglo procvjeta i daje sjeme, ali s prvom kišom biljka se obnavlja. Biljke se pomlađuju i produžuje im se vijek vegetacije redovitom berbom. Neven je ukrasna biljka, a suhi cvijet sve se više upotrebljava kao sastojak masti za liječenje upale sluznica i obnavljanje epitelnih stanica, te kao antiseptik. Berba cvjetova (obavlja se ručno), najbolje dva puta tjedno. Ubrani cvjetovi odmah se otpremaju na sušenje.

51/80

ODOLJEN (valerijana) - Valeriana officinalis Odoljen je višegodišnja biljka. Korijen ima oblik brade, a sastoji se od gomolja i vlaknastih, žutobijelih korjenčića, promjera 2-7 mm, dugih 10-15cm.

Korijen može imati promjer i veći od 30cm, a pri bazi ponekad oblikuje podanke. Uspravna cvjetna stabljika istjera iz korijena visine 40-180cm, a razgranata je na gornjem dijelu. Listovi su kratki, izrazito zeleni, glatki, perasto razdijeljeni u izdužene liske.

Na vrhu svake grane oblikuje se rastresiti cvat sastavljen od sitnih, svijetloružičastih do bijelih cvjetova ugodna mirisa. Zreli plod je žutosmeđi oraščić, 2-5mm dug i širok 1,3-1,5mm. Kada je povoljna temperatura i vlaga, sjeme proklija za 7-12 dana, a ponekad biljka nikne tek za 3-5 tjedana. U početku raste sporo pa u prvoj godini razvije samo korijen i lisnu rozetu, a u drugoj istjera tek cvjetne grane. Od kraja svibnja do kraja lipnja cvjeta u krajevima s umjereno toplom klimom. Plodovi sazrijevaju duže vrijeme, sve do sredine srpnja i osipaju se. Kada sjeme sazre nadzemni dijelovi biljaka se osuše, a korijen prije toga oblikuje nove pupove koji iduće godine istjeraju cvjetne stabljike. U razdoblju hladnijeg vremena udio aktivnih tvari u korijenu se povećava, a u vrijeme mirovanja je najveći.

Korijen se primjenjuje za izradu preparata za smirenje živaca i reguliranje rada srca. Čaj od korijena valerijane djeluje kod nesanice tako da brzo u kratkom vremenu izaziva pospanost i utonutost u prirodan san. Otklanja i ne izaziva jutarnje tegobe koje inače izazivaju sintetički lijekovi za nesanicu. Izaziva dubok san, povećava sanjanje i prirodan san.

Ljekovito bilje koje se slaže s valerijanom je anis, hmelj, gorka djetelina, glog, kamilica, koromač, kim, lavanda, matičnjak, metvica, srdačica, stolisnik, itd.

Zapadna pučka medicina rabi je kao antidepresant, antioksidant, antiinflamatorik, antikarcinogenik, antihelmetik, antispazmodik, antidot, diuretik, homeopatik, hipnotik, karminativ, nervin, stimulans; za liječenje anksioznosti, bolova kosti i zglobova, brzog rada srca, bolesti živaca, bol živaca, dizenterije, epilepsije, ekcema, glavobolje, grčeva želuca, grčeva crijeva, hipohondrije, histerije, za reguliranje srčanog ritma, kod iritiranog probavnog sustava, kongnestije, katara crijeva, klimakterijskih tegoba, komplikacija želuca, kuge, migrene, mentalnog umora, nervnih grčeva, nervnih komplikacija srca, nervnih komplikacija želuca, nervnih tenzija, neuroznog srca, nesanice, neuralgičnih bolova, neuralgija, napetog nervnog sustava koji na prirodan način dobro opušta, raznih parazita i nametnika u crijevima, slabosti, slabosti oka, srčanih tegoba, stresa, slabih živaca, vrtoglavice, varikoznih vena,

52/80

zabrinutosti, kao i za uspavljivanje - ljuljanje, u kozmetici, kao magični prašak, itd. Ajurvedska i kineska medicina tradicionalno rabe valerijanu za liječenje nesanica i tegoba sa živcima.

Trudne žene ne bi smjele uzimati valerijanu, kao ni djeca mlađa od 12 godina. Kod osoba koje boluju od jako niskog tlaka i od hipoglikemije potrebne su mjere opreza kod uzimanja valerijane. Valerijanu ne uzimamo u kombinaciji s lijekovima za umirenje jer dolazi do pojačanog djelovanja i možebitnih tegoba. Valerijanu uzimamo u terapijskim dozama oko tri tjedna te napravimo stanku od mjesec dana i možemo ponoviti.

RECEPTI: ČAJ - 2 čajne žličice isjeckanog korijena prelijemo s 1/4 L hladne vode i ostavimo 10-12 sati, uz povremeno miješanje. Taj se čaj pije 2-3 šalice dnevno protiv navedenih bolesti ili samo po potrebi, npr. prije spavanja - ako je posrijedi živčana napetost: šalica ovoga čaja uvodi u miran i čvrst san.

U jednakim količinama odoljen, anis i hmelj: 2 čajne žličice te mješavine dodaju se u 1/4 L vrele vode i ostavi se nekoliko sati te procijedi. Označena količina popije se tijekom dana na gutljaje. Ovaj je čaj osobito djelotvoran kod histerije, migrene, živčane nesvjestice i povraćanja izazvanog živčanom napetošću.

U jednakim dijelovima korijen odoljena i listovi matičnjaka: 2 čajne žličice ove mješavine prelijemo s 1/4 L kipuće vode, pokrijemo i ostavimo 1 sat; ocijedimo i toplo pijemo tijekom dana na gutljaje; posebno se preporučuje za ublažavanje živčane napetosti i tjeskobe.

2 g praha od odoljena i 2 g koromača te malo meda ili smeđeg šećera doda se u 1/4 L vode ili vina; kuha se oko 5 minuta na laganoj vatri i popije se ujutro i navečer. Pripravak s vodom pomaže kod dišnih smetnji i začepljenosti pluća sluzi, a priređen s vinom pojačava mokrenje, čisti jetru, slezenu i žuč, pa čak izbacuje i žučne kamence.

Pune kupke svježeg odoljena preporučuju se za liječenje gihta ili kamenca u mjehuru; one izazivaju znojenje i izbacuju sve otrove iz tijela. Kura traje tjedan dana. Ako se liječe kamenci u mjehuru, istovremeno treba svake večeri stavljati i oblog u područje mjehura: svježa biljka malo se prokuha u bijelom vinu.

3 velike žlice korijena staviti 2 tjedna u 1 litru bijeloga vina i potom procijediti. Dnevno piti 3 x po malu čašicu toga vina.

Isjecka se cijela biljka, zajedno s korijenom, i stavi kao oblog na glavu i glavobolja uzrokovana nervnom napetošću ubrzo nestaje.

1 g praha od korijena odoljena stavi se u šalicu vode ili vina, dobro se izmiješa i pije svako jutro. Tko to čini svako jutro, trajno, imat će zdrave oči do u duboku starost.

Moramo se pridržavati propisanih količina jer prevelike količine odoljena oštećuju srce

53/80

ORAH - Juglans regia Orah je stasito drvo visine do 25 metara.

Listovi su neparno perasti, u početku malo crvenkaste boje. Muški cvjetovi razvijaju se u pazuhu listova, kao obješene rese. Ženski cvjetovi razvijaju se pojedinačno, ili u manjim skupinama, na novim izdancima.

U proljeće se skuplja lišće, nezreo plod u lipnju, a zreo u jesen. Čaj od mladog lišća uz dodatak meda koristi se za čišćenje, poboljšanje i jačanje krvi, za jačanje želuca, dobru probavu, zatim, protiv raznih čireva, kostobolje, skrofuloze, gnojnih rana svih vrsta kao i za ispiranje i oblaganje upaljenih očiju. Koristan je kod rahitičnih oboljenja kostiju, opšte slabosti organizma, krvarenja zubi, bolesti zubnog mesa, otoka kostiju. Vrlo dobri rezultati postižu se kod bubuljica, krasta na glavi, lišajeva na bradi, mliječnih krastica, gnojnih osipa, prekomjernog znojenja nogu i bijelog pranja. Od zelenih nedozrelih plodova, ili samo od zelene ljuske, uz dodatak meda priprema se sirup koji se sa uspjehom koristi za liječenje svih navedenih bolesti.

PAPRENA METVICA - Mentha piperita Danas se proizvode crna, tamna i bijela ili zelena metvica.

Višegodišnja je biljka koja prezimljuje pomoću vriježa. Menta ima slabo razvijen korijen sa žilicama 3-4cm ispod površine tla. Na gornjem dijelu korijena izbijaju bočne podzemne razgranate bijele vriježe, duge do 50cm, promjera 5-8mm. Na površini tla bočno se šire nadzemne ljubičastozelene vriježe, na svakom članku prema dolje se oblikuju žilice korjenčića, a prema gore eliptični listići.

Razmnožavanje se vrši pomoću vriježa. Ovisno o ishrani, vlazi, sklopu, odnosno uvjetima u kojima raste, stabljika može biti visine 20-130cm, razgranata i grmolika. Listovi su jajasti i izduženi u šiljasti vrh na kratkim peteljakama. Svaka grana završava klasastim cvatom sastavljenim od 6-7 svijetloljubičastih cvjetića koji brzo otpadnu i rijetko se na biljci može naći klijava sjemenka. Plod je kalavac, vrlo sitan, tamnosmeđ, a sastoji se od četiri jednosjemena plodića. Zahvaljujući eteričnom ulju cijela biljka ima intenzivan miris i ugodan i osvježavajući okus. Pošto se pojave bočni izboji, počne se povećavati sadržaj eteričnog ulja.

Sadrži više od dvadeset sastojaka, a karakterističan miris i okus potječe od mentola koji je najvrjedniji sastojak po kome se određuje kakvoća eteričnog ulja. Najveći mu je udio u mladim listovima. Metvica u početku raste sporo, ali 15-20 dana pošto nikne počinje 54/80

intenzivnije rasti i procvate nakon 80-100 dana, ovisno o vrsti i ekološkim uvjetima. Kod nas metvica prvi puta procvate sredinom lipnja i cvate do početka srpnja, a drugi put procvate u lipnju.

Djeluje osvježavajuće i umirujuće i ublažava smetnje pri disanju.

PELIN - Artemisia absinthium Raste do 1 metar visine u najboljim uvjetima, ima jaku stabljiku sa mesnatim listovima i sitnim žutim loptastim cvjetovima u nizu.

Vrijeme cvatnje: lipanj-kolovoz Karakterističan miris, a okus jako gorak.

Pelin voli neobrađena, zapuštena mjesta, te raste uz putove, zidove, vinograde, na sunčanim kamenim obroncima.

Listovi se ubiru prije cvatnje, a za vrijeme cvatnje čitava biljka, te vršni dijelovi biljke s neotvorenim cvjetnim glavicama. Suši se na toplom i prozračnom mjestu, na suncu. Suho bilje pohraniti u hermetički zatvorenu ambalažu. Korijen vadimo u jesen, sušimo i meljemo u prah.

Pelin NE uzimati:

- za vrijeme trudnoće - ako postoji opasnost od moždanog udara - kod oštećenja želuca i unutrašnjih organa - istodobno s uzimanjem preparata od željeza - duže od 7 dana - kod težih oboljenja bez savjeta s liječnikom

Pelin nikada ne kuhati, već preliti kipućom vodom i odmah procijediti. Ako u životu imate problema s gastrointestinalnim tegobama, a posebice s radom želuca, znajte da je pelin prva biljka koju morate uzeti u bilo kojem obliku, kao i kod bolesti krvi, koju ova biljka uspješno pročišćava i jača. Korijen pelina je također ljekovit i pripravlja se kao prašak. Poznata su pelinova vina, te pelinovo ulje, tinktura i ekstrakt pelina.

Pelin uzimamo u propisanim dozama i u točno određeno vrijeme, jer u sebi sadrži tujon koji može, ako se ne pridržavamo uputa i upozorenja, izazvati neželjene posljedice.

Ljekovite biljke koje se dobro slažu s pelinom su kadulja, metvica, stolisnik, kopriva, gospina trava...

U pučkoj medicini pripremaju se razni ljekoviti preparati s pelinom od vina do rakije, kojima se uspješno čiste crijeva od raznih parazita, kao i prašak od pelina, i to izmiješan sa suhim 55/80

šljivama (prstohvat praška pelina na jednu suhu šljivu).

U zapadnoj pučkoj medicini pelin se koristi za liječenje: upala, groznice, proljetnog umora, probavnih bolesti i kroničnog zatvora, grčeva u želucu, amenoreje, artritisa, dijabetesa i brojnih drugih oboljenja.

Kao homeopatski lijek koristi se Abstiniin kod epilepsije, bolesti i smetnji živčanog sustava.

Pelin se koristi za otvaranje apetita, za čišćenje krvi, protiv crijevnih crva, protiv insekata, za stimuliranje cirkulacije i rada crijeva, te kod manjka vitamina C, kao i za začin.

PETROVAC (ranjenik, ovčji čičak) - Agrimonia eupatoria Petrovac ima uspravnu, dlakavu stabljiku visine do 70 cm. Stabljika izbija iz podanka. Listovi su perasti, a listići jajastog do dugoljasto lančastog oblika. Cvjetovi su raspoređeni u dugačkom grozdu uokolo same stabljike. Mali su i žute boje a mali plodovi imaju kukaste čekinje. Turica je gotovo bez mirisa, a ukusa je gorkog. Bere se gornji dio biljke u cvijetu. Upotrebljava se kao narodni lijek za liječenje proljeva, srdobolje, rana, posjekotina, skrofuloze, katara želuca i crijeva, oboljenja žući i jetre, bijelog pranja i kožnih bolesti.

Za lijek sabiru se listovi ili cijela biljka.

Koristi se u liječenju oboljenja jetre, katara na želucu, proljeva, žutice, sklonosti taloženju mokraćne kiseline u tijelu i kod žučnih kamenaca. Izvana se koristi protiv krvarenja rana, krvarenja bubrega, protiv bolesne slezene, kože i krvotoka.

56/80

PLUĆNJAK - Pulmonaria officinalis Zeljasta trajnica s čvrstim podankom iz kojega vrlo rano u proljeće, već u martu i aprilu, izraste stabljika s listovima i cvjetovima. Listovi plućnjaka su srcasti, s gornje strane s bijelim pjegama. Cvjetovi su u mladosti izrazito ružičasti, a kasnije postaju ljubičasti i plavi te su vrlo često u zajedničkom cvatu istovremeno raznobojni cvjetovi. Plućnjak je široko rasprostranjena biljka, nalazimo je često i u većoj množini po sjenovitim listopadnim šumama, po živicama i krčevinama, uz šumske putove i po šumskim čistinama.

Ljekoviti su nadzemni dijelovi biljke; beremo ih u vrijeme cvatnje i sušimo na zraku i u sjeni.

Ljekovita svojstva plućnjaka znana su još od davnina, a u stara se vremena vjerovalo da biljka svojim izgledom upućuje i na svoja ljekovita svojstva; u tom smislu bijele pjege po listovima plućnjaka ukazuju na to da je on ljekovit za plućne bolesti. Naravno, radi se o slučajnosti, iako je plućnjak zaista prvenstveno poznat kao vrlo učinkoviti lijek za različite bolesti dišnih organa.

Plućnjakom se liječi niz oboljenja - akutni i kronični bronhitis, promuklost, grlobolja, kao sredstvo kod jakih prehlada popraćenih jakim služenjem iz nosa, liječi proljev i bolesti mjehura.

Za liječenje mjehura čaj se pije neslađen, a neslađen čaj primjenjujemo i za grgljanje kod upale grla. Čaj: jedna kašika biljke na 300-400 ml ključale vode ostaviti da stoji 10-15 minuta. Zatim procijediti i preko dana piti nekoliko puta po jednu šoljicu. Ako se pretvori u prašak, dobar je za posipanje starih rana.

57/80

PODBJEL (bjelokopitnjak, konjsko kopito, lepuh) - Tussilago farfara

Podbjel je trajna biljka s jako razgranjenim korijenom i podzemnim izdancima. U proljeće se najprije pojave samo bijelo-baršunasti ljuskasti cvjetni štapići sa po jednom žutom cvjetnom glavicom. Visoki su 10 do 15 cm. Za vrijeme cvjetanja listovi su još pod zemljom i razvijaju se tek nakon cvatnje.

Listovi su potkovastog oblika s peteljkom i prilegnuti uz zemlju. Listovi i cvjetovi imaju slab miris, a ukus im je gorak. Sekret je sluzav.

Za lijek se skuplja cijela biljka, bez korijena. Sprječava upale, a postojeće brzo zaliječi. Od izvanrednog djelovanja je za rastvaranje sluzi kod kašlja. Uspješno se primjenjuje u liječenju promuklosti, katara ždrijela, bronhitisa, upale podrebrice, bronhalne astme i kod početka tuberkuloze pluća. Izvana koristi se za obloge kod upale vena, čira potkoljenice, opekotina, crvenog vjetra i svih upala i oteklina.

PRESLICA (konjski rep) - Equisetum arvense Preslica je jako rasprostranjen korov što se teško iskorjenjuje. Trajna podzemna stabljika crne je boje i poput niti rasprostranjuje se u dubinu i širinu. Jako je otporna. Stabljika je uspravna s tankim i brojnim listovima u pršljenu te je zbog toga zovu konjskim repom. Za lijek se skuplja cijela biljka.

Mnogostruka ljekovitost preslice bila je poznata još u starom vijeku. Jedno je od najboljih sredstava za liječenje bolesti pluća, posebno kod plućnih krvarenja i tuberkuloze pluća. Preslica je veoma dobra u liječenju svih oblika malokrvnosti, jer pospješuje stvaranje crvenih krvnih tjelešaca.

Nenadoknadivo je sredstvo u liječenju čira na želucu, fistula na debelom crijevu i drugih oblika čireva, zatim u liječenju bolesti mokraćnih organa.

Uspjesi se postižu kod grčeva u mjehuru, slabog mjehura, bolnog mokrenja, zadržavanja 58/80

mokraće, upale bubrega s pojavom bjelančevina u mokraći, upale bubrežne nakapnice, krvarenja bubrega, kod kroničnog nadražaja mjehura s pritiskom na mokrenje (kod žena), kod početne tuberkuloze bubrega i mjehura. Koristi se kod reumatskih bolesti, kod kroničnog kašlja, naticanja nogu (edema), kožnih bolesti. Pomiješana s drugim biljkama koristi se u liječenju mnogih drugih bolesti.

PUPOLJKA - Oenothera biennis Pupoljka je dvogodišnja biljka, u prvoj godini oblikuje prizemnu lisnu rozetu i tako i prezimi. U drugoj godini istjera izdanke koji oblikuju razgranatu cvjetnu stabljiku visoku 1,0-2,5m. Cvjetovi pojedinačno izbijaju iz pazušca listova i oblikuju se sve dok biljka raste. Lijepi su, malo fosforescentno žuti i otvaraju se noću. Malo, izduženo i smeđe sjeme nalazi se u plodu tobolcu. Masa 1000 sjemenki iznosi 0,4-0,6g. Sjeme zadržava klijavost dvije do tri godine ako se primjereno čuva. Biljke niču za 20-28 dana, što je problem pri sjetvi na većim površinama.

Masno ulje sjemena pupoljke sadrži linolinsku kiselinu koja posredno djeluje na niz vrlo važnih funkcija u ljudskom organizmu. Dobiva se klasičnom tehnologijom za proizvodnju ulja iz sjemenki.

59/80

ROSOPAS (rusa, zmijsko mlijeko) - Chelidonium maius Rosopas je trajna biljka koja može dostići visinu do 1 metar. Njegovo stablo se razgranava, noseći na svojim krajevima listove. Glavna stabljika je uglavnom okrugla i šuplja, a ogranci koji na vrhu nose listiće su u poprečnom presjeku najčešće polumjesečasti i također šuplji. Listovi su nesimetrično perasti, sa gornje strane mutno zelene boje, a sa donje više naznačenog žilnog sastava i zelene boje sa plavičastom nijansom.

Listovi imaju izražene peteljke. Cvijet rosopasa je zlatno žut sa četiri latice postavljene u formi krsta, sa dosta prašnika i centralnim tučkom.

Iz pripoja lista za stabljiku izrasta drška, koja na kraju nosi, najčešće mali broj cvjetova, otvorenih ili zatvorenih. Plod rosopasa ima izgled mahune ispunjene sjemenkama, a na vrhu se završava kljunom.

Ono što je karakterističan znak za raspoznavanje rosopasa je njegov žuto narančasti sok...

Radi se o tome, da gdje god se prekine biljka: na glavnom. stablu, na listu, na cvijetu, plodu, sok počinje da navire. U zavisnosti od faze razvoja biljke i godišnjeg doba, sok može imati tonove od svijetlo žute do jake narančaste - koja se viđa kod biljke u punoj zrelosti.

Ova intenzivno obojena tečnost farba prste u smećkastu boju, a ako nepažnjom dođe u kontakt sa odjećom, fleke se gotovo ničim ne mogu ukloniti, čak ni iskuhavanjem.

Ukus soka je gorak, a lokalno dejstvo nagrizajuće.

Ljekovita je cijela cvatuća biljka, ali se odvojeno može brati nadzemni dio, a odvojeno koren.

Preporučen je za bolesnike od reume i gihta!

Umiruje nesanicu, astmu, živčanosti, kroničnog bronhitisa, grčeva u raznim organima.

Rosopas je ljekovit kod oboljenja jetre, kod slabosti i lijenosti jetre, olakšava tegobe uslovljene žuticom i brže povlačenje simptoma ove bolesti. Prirodno je zbog toga da će regulirati i rad žučne kese i njeno pravilnije pražnjenje. a pa je dobar citostatik! Otapa žučne kamence. Pije se i kod gripe, migrene, uremije i visokog krvnog pritiska. Poboljšava vid i liječi očne upale! Biljka sprečava diobu stanica.

Priprema čaja: pola čajne žličice smrvljene svježe biljke prelije se sa 2,5 dl kipuće vode. Pije se 1 puta dnevno poslije jela!

Biljka je u većim količinama otrovna! Izaziva mučninu, povraćanje, proljev a u prevelikim količinama blokira centar za disanje pa može nastupiti i smrt!

60/80

RUSOMAČA (pastirska torba, ćeslika) - Capsella bursa-pastoris Rusomača je uglavnom dvogodišnja biljka s vretenastim korijenom i uspravnom stabljikom koja može narasti od 10 do 50 centimetara u visinu. Većina listova nalazi se prizemno iz kojih naraste uspravna i razgranjena stabljika. Listovi su nepravilnog oblika, a stabljika nosi manji broj izmjeničnih listova. U gornjim dijelovima stabljika obično se razvijaju sitni bijeli cvjetovi.

Bitno je napomenuti da ova biljka cijelo ljeto ima plodove i cvjetove. Plodovi su karakterističnog oblika obrnutih srca.

Biljke se beru kroz cijelu godinu, iako više izvora napominje da ih je najbolje brati u proljeće.

Beru se zajedno s korijenom, te se nakon toga biljke vežu u snopiće i na taj način suše na suhom i prozračnom mjestu. Vrijeme cvatnje: ožujak – listopad Biljka je gotovo bez mirisa, a okus joj je slatkast, neugodan i ljut - vjerojatno zbog prisustva sumpornih spojeva u biljci. Mladi listovi ukusno su proljetno jelo, pripremljeno kao špinat, te salata. Bere se cijela biljka u cvatu, koju sušimo na toplom i zračnom mjestu.

Može se sabirati i samo sjeme. Sabire se biljka u cvatu od mjeseca travnja do rujna. Sabrana biljka suši se u hladu, nakon čega se sitno izreže i sprema u tamne staklene posude.

Rusomača u sebi ima materiju koja djeluje na ritmičko skupljanje muskulature maternice te se koristi kao sredstvo za olakšanje trudova i olakšanje porođaja.

Koristi se zatim kod lijenih probavnih organa te za pospješenje stolice.

Posebno ljekovito djeluje u reguliranje krvnog tlaka bez obzira radi li se o visokom ili niskom krvnom tlaku. Pomiješana s drugim ljekovitim biljkama koristi se u liječenju i raznih drugih oboljenja.

Ekstrakt i čaj od rusomače pomažu: - Kod probavnih problema jačanjem peristaltike crijeva.

- Kod tegoba jetre, naročito kod žutice i bolesti žuči.

- Kod tegoba respiratornog sustava.

- Kod gihta, reume, kostobolje, upalnih stanja, zglobova, artritisa.

- U liječenju bolesti bubrega i mjehura.

- Kod dijabetesa, proljetnog čišćenja krvi, bolesti slezene.

- U jačanju organizma, pogotovo starijih osoba.

- Kod tegoba želuca.

- Kod bolesti živca, naročito u križima.

Poznata je zlouporaba rusomače za izazivanje pobačaja.

61/80

RUTA (sedef) – Ruta graveolens Višegodišnja biljka, polugrmasta uspravne stabljike do 1 metar visine. Listovi su naizmjenični, bez zalistaka, u obliku bezbrojnih tupo urezanih lapova zelenoplavičaste ili žućkaste boje. Žućkasti cvjetovi čine cvatnu gronju s konkavnim laticama, valovitim i nazubljenim.

Cvate od svibnja do srpnja, a bere se od svibnja do kolovoza. Listovi imaju svojevrstan miris i ljuto-oštar , pomalo gorkast okus.

U ljekovite svrhe koristi se lišće i rascvjetana biljka, BEZ korijena. Lišće se koristi i kao začin.

Lišće se suši u hladu. Kao lijek koristi se u obliku praška, čaja, tekućeg ekstrakta i kao tinktura. Kao začin lišće se stavlja u rakiju koja se aromatizira i tako pripremljena ima digestivno djelovanje.

Kao sedativ i kao sredstvo za izazivanje pobačaja te za bolju probavu, protiv navale krvi u glavu i nervoznog lupanja srca te tegoba u donjem dijelu trupa. Jača oslabljene krvne žile i snižava krvni tlak.

Zbog svoje žestine izaziva crvenilo i mjehure na koži (osjetljive – alergične osobe ne bi je smjele brati ili ih brati u rukavicama).

KONTRAINDIKACIJE : izaziva pobačaj ! Izaziva crvenilo i mjehure na koži.

MNOGE ŽENE PLATILE SU ŽIVOTOM KAD SU RUTVICOM HTJELE IZAZVATI POBAČAJ !

62/80

RUŽMARIN (ruzmarin, zimorad) - Rosmarinus officinalis Ružmarin je razgranjena grmovita biljka koja je i zimi zelena. Listovi su nasuprotni, sjedeći, kožasti, čvrsti i uski, dužine 2 do 3 cm. Rubovi listova su cijeli i prema dolje savijeni. Gornja strana lista tamnozelene je boje, a donja sivo-bijela i lagano pustena sta.

Između listova, na krajevima ogranaka razvijaju se pršljenasto na malim peteljkama Ijubičastoplavi cvjetovi. Jakog su mirisa, nalik na kamfor, a okusa ljutog, aromatičnog i malo gorkog.

Nalazi se na osunčanim i kamenitim stranama obalnog područja , a kao ukrasna biljka uzgaja se po vrtovima, parkovima.

Osjetljiv je na mraz te ga je potrebno zaštititi.

Za lijek skupljaju se cvjetovi, izdanci u cvatu i listovi. Cvjetovi i biljka u cvatu suše se u hladu. Čuvaju se u zatvorenim posudama, kao i druge biljke koje hlape.

Ružmarin je veoma koristan kao lijek za poboljšanje cirkulacije krvi, za liječenje slabe probave i tromosti želuca i anemije. Biljka djeluje na poboljšanje funkcije jetre i pražnjenja žučnog mjehura, a to, pak, djeluje na opšte poboljšanje cijelog organizma. Koristi se za liječenje reumatizma mišica, živčanih bolova, glavobolje te duševne i tjelesne iznemoglosti. Koristi se i kao sredstvo za poboljšanje vida. Za upotrebu iznutra priprema se čaj, a za upotrebu izvana alkoholna otopina što služi kao sredstvo za masažu..

63/80

SLADIĆ - Glycyrrhiza glabra Ako tražite univerzalni lijek i naišli ste na sladić, potraga je završena.

Riječ je o višegodišnjoj biljci koja naraste do jedan metar visine. Obilježavaju je grozdasti duguljasti cvjetovi blijedoljubičaste boje. Listići su jajoliki, dugi dva do četiri centimetra, a široki polovinu svoje duljine.

Sladić je poznat diljem svijeta po svom iznimno slatkom korijenu, koji se koristi u liječenju dugog popisa bolesti.

U sladiću je pronađeno na stotine potencijalno ljekovitih supstanci, uključujući flavonoide i fitoestrogene.

Aktivna tvar u njemu je glicirizin, koji je 50 puta slađi od šećera. Glicirizin ima brojne ljekovite učinke na tijelo, što čini sladić vrijednom biljkom za mnoga oboljenja.

Sladić je jako dobra zamjena za gospinu travu, jer ima brojne antidepresivne sastojke. Smatra se i da zbog djelovanja na hormon kortizol pojačava otpornost na stres, zbog toga ga je dobro koristiti tijekom teških fizičkih i psihičkih napora.

Sladić i njegovi pripravci vrlo su blagotvorni za žene koje prolaze kroz menopauzu. Smanjuju noćno znojenje i valunge do 80 posto te omogućuju lakši i kvalitetniji san.

Stručnjaci smatraju da prirodni spojevi iz sladića oponašaju ženski hormon estrogen, koji u tom životnom razdoblju opada.

U skoro vrijeme sladić bi mogao biti uveden kao sigurna i zdrava alternativa hormonskoj terapiji.

Zbog svog djelovanja na kortizol i estrogen, sladić smanjuje proizvodnju testosterona i do 50 posto, čime poboljšava stanje kože i kose te smanjuje rast neželjenih dlačica.

Najbolje ga je kombinirati s boražinom, jer ona također smanjuje djelovanje testosterona, pa zajedno čine moćan spoj.

Ova biljka sadrži i sastojak koji sprečava pretvaranje testosterona u dihidrotestosteron (DHT), koji ima ključnu ulogu kod opadanja kose u muškaraca.

Od nje možete pripraviti i šampon za sprečavanje opadanja kose, tako što ćete je dodati u svoj omiljeni šampon za kosu.

Korijen sladića je iznimno djelotvoran, no zanemaren lijek.

Ako patite od želučanih tegoba konzumirajte sladić u obliku praha.

Kod upale grla žvačite i cuclajte komad sirovog sladića. Kod suhog kašlja napravite iscrpinu sladića pomiješanu s medom.

64/80

Kod kratkovidnosti pomiješajte žličicu mljevenog korijena s jednakim dijelovima meda i ghee maslaca. Pijte dva puta dnevno s mlijekom na prazan želudac.

Za bolove u mišićima i zglobovima namočite preko noći korijen sladića, te ujutro to popijte.

Kod policističnih jajnika prelijte pola žličice sladića i pola žličice boražine sa 1,5 dcl vode, nakon pet minuta procijedite. Pijte tri šalice dnevno nakon obroka, četiri do šest tjedana.

Napravite pastu od dvije žlice mljevenog korijena sladića, četiri žlice mlijeka i prstohvata začina šafrana.

Mažite kritična mjesta navečer prije spavanja i kosa bi nakon nekoliko tjedana trebala početi rasti. Pasta je vrlo učinkovita u početnim stadijima ćelavosti, ubrzanog gubitka kose i pojave peruti.

Dugotrajno uzimanje sladića ne preporučuje se osobama koje pate od visokog tlaka.

Trudnice i dojilje ne bi trebale koristiti sladić.

SMILJE - Helichrysum arenarium Smilje je višegodišnja zeljasta biljka visine do 50 cm. Listovi su joj sjedeć i obrnuto jajasti.

Na vrhu stabla pojavljuju se mnogobrojne glavice žutih cvijetova. Cvjeta preko cijelog ljeta. Gaji se i kao ukrasna biljka. Sadrži eteričnog ulja.

Sakuplja se cvijet koji se bere kada se cvijetovi poćnu otvarati.

Ovaj cvijet je manje tražen, ima oštar miris i gorak ukus. Smilje se upotrebljava u preparatima protiv žučnih oboljenja, kožnih bolesti itd.

Cvijet smilja sa dugom drškom, izbljedeo i sa drugim primjesama nije kvalitetan i ne treba ga sakupljati.

Lijek za liječenje žući (za izbacivanje žučnog kamena) i organa za mokrenje:

65/80

SMRDLJIVA KOPRIVA - Galeopsis segetum Jednogodišnja, do 50 cm visoka i jako razgranjena biljka sa četvorobridnom stabljikom koja na koljencima nije odebljana. Stabljika je u svojim donjim dijelovima često crveno nahukana i po čitavoj svojoj dužini obrasla dlakama.

Listovi su jajastog do lancetastog oblika, obrasli svilastim dlačicama, s dugim dlakavim peteljkama. žuto-bijeli usnati cvjetovi imaju napadno žutu mrlju i obrasli su mekanim dlakama.

Na donjoj usni cvijeta zapaža se crveno-ljubičasti ris.

Miris biljke je svojstven, slabo balzamičan a okus je bljutav i pomalo gorak i slan.

Vrijeme cvatnje: srpanj do rujna.

Biljka izbjegava staništa s vapnenom podlogom a inače često dolazi u velikom mnoštvu među stijenama, kamenolomima, na pješčanim i šljunčanim tlima, na pješčanim livadama, uz rubove putova, a rijetko na poljima.

Sabire se čitava biljka za vrijeme cvatnje i to tako da se odreže iznad zemlje i suši u hladu na prozračnom mjestu. Čaj od smrdljive koprive priprema se tako da se 2 čajne žlice preliju 1 šalicom vruće ali ne kipuće vode i da se ostavi 5—10 minuta da odstoji. Čaj se pije zaslađen medom i 2-3 šalice dnevno u gutljajima.

Povećanje količina dozvoljeno je u posebnim slučajevima ali samo po liječničkoj uputi i pod liječničkim nadzorom.

Preporuka da se uzima čaj kod pojave čireva (furunkuloza) ima svoje opravdanje, jer će svojstvo smrdljive koprive da čisti i obnavlja krv sigurno ovdje doći do izražaja.

66/80

SRĆENJAK - Potentilla tormentilla Srćenjak je višegodišnja zeljasta biljka, naraste visoko 15—30 cm po vlažnim mjestima. Listovi su pri vrhu stabljike sjedeći. a pri dnu imaju dršku. Cvijetovi su zučkastonarančaste boje i kod ove vrste imaju 4 krunična listića, dok su kod ostalih vrsta tormentila 5 kruničnih listića.

Cvijeta preko cijelog ljeta i jeseni.

S proljeća ili s jeseni rizom se kopa, ali i preko cijeloga ljeta. Izvađeni rizom se očisti od silnih korijenčića i nadzemnih dijelova, opere i suši na suncu ili iznad peći.

Osušeni rizom mora zadržati poslije sušenja mrkocrnu boju spolja, a na prelomu svijetlosmeđu. Rizom je kvrgast, pomalo kriv. dužine 5- 10 cm, debljine oko 3 cm.

Upotrebljava se kao lijek u mnogim preparatima za smirenje, a ulazi u sastav čajeva za ispiranje i jačanje.

67/80

STOLISNIK (kunica, hajdučka trava, kostrijet, romonika) - Achillea millefolium Eksperimentima je utvrđeno da ahilen ima hemostatička svojstva, a tanini i eterično ulje spriječavaju zagnjojavanje rana i pomažu da rane brzo zacijele, a osim toga ublažavaju bol.

Ovu svestranu i možda najbolje znanu travu nazivaju još i trava za posjekotine, drvosječina trava, tesarska trava, vojnička trava, trava od krvavog nosa, a svi nazivi upućuju na to da se koristi kod posjekotina, zaustavljanja krvarenja i spriječavanje upala.

Najjednostavniju primjenu našao je stolisnik kao svježi sok iscijeđen na ranu.

Isto takvo svojstvo ima čaj koji zaustavlja krvarenje, ublažuje menstruacijske tegobe i smiruje upale bilo kojeg organa.

Stolisnik je naš najpoznatiji i najčešće upotrebljavan gorki aromatik, kao narodni lijek.

Sabire se gornji dio biljke, listovi i rascvjetane cvjetne glavice. A za ulje listovi sa grančicama gdje cvjetovi još nisu procvjetali.

Stolisnik ili hajdučka trava nema u sebi opasnih sastojaka, ne izaziva naviku i može se svakodnevno upotrebljavati za jačanje apetita i kod raznih poremećaja probavnih organa.

Posebno je korisna za liječenje jetre, slezene, gušterače, žutice, navale krvi u glavu, katara u crijevima i želucu, zatim grčeva, groznice, lupanja srca, bolova u krstima i leđima, neredovitih menstruacija, krvavih i zatvorenih šuljeva, nesanice, raznih osipa i čireva.. Čaj od stolisnika korisno djeluje i liječi ispucane ruke, ranjive bradavice majki koje doje, kao i kod liječenja osipa na koži – psorijaze. Kod psorijaze se uz obloge moraju sprovesti i kure čišćenja krvi.

Također se upotrebljava kod angine pektoris, i to kao čaj. Kod nervnih osoba preporučuje se češće pranje cijelog tijela rashlađenim čajem od stolisnika i to ujutro i uvečer. Tople kupke od stolisnika i kamilice ublažavaju nervne bolove.

Smanjuje teškoće kod gihta i reumatizma. Povoljno djeluje za liječenje šećerne bolesti, naročito u početnom stadijumu. Korisna je i kod prekomjernog krvarenja.

Stolisnik spada među ljekovita sredstva koja djeluju svojim gorkim okusom na sluznicu želuca, pa tako podstiće izlučivanje želučanog soka, a samim tim pobuđuje apetit.

Povoljno djeluje na resorpciju hrane. Ljekoviti preparati sa stolisnikom, odnosno mješavina čajeva, pomažu kod gastritisa, kolitisa, grčeva u želucu i crijevima. Kalijum, koji je sadržan u stolisniku potpomaže rad bubrega i krvotoka, te tako posredno utiče na rad srca, uspješno se koristi i kod ženskih bolesti.

68/80

TIMIJAN (majčina dušica) - Thymus vulgaris Samonikla vrsta timijana u našim krajevima se naziva narodnim imenom «majčina dušica».

Timijan je višegodišnja vrsta, stabljike su uspravne i granaju se od korijena oblikujući polugrm visok 25-30cm. Primarna stabljika je dopola odrvenjela, a zeljasti dio je karakteristične tamnocrvene boje. Sa naličja listovi su obrasli gustim sivim dlačicama koje na vrhu imaju kvržice pune eteričnog ulja.

Listići su sitni, eliptični i većinom sjedeći, dugi 4-10mm. Klasasti cvatovi stvaraju se na vrhu stabljika, a sastavljeni su od blijedoružičastih cvjetića dužine 3-6mm. Plodići su kalavci, vrlo sitni, tamnosmeđi. Dulje vrijeme cvate i sazrijeva, sitno sjeme je sklono osipanju što predstavlja problem kod uzgoja biljaka za sjeme. Biljka ima ugodan miris i aromu. Sjeme timijana klijavo je 2-3 godine, a u povoljnim uvjetima proklija za dva do tri tjedna. U početku raste vrlo sporo i ne podnosi zasjenjene površine. Rano u proljeće druge godine biljke su u punoj vegetaciji. U svibnju cvjetaju, a tada se i kose, da bi u rujnu sazrele za drugi otkos.

Timijan je sastojak mješavine čajeva protiv kašlja, a eterično ulje se primjenjuje kao antiseptik. Osušeni timijan koristi se kao začin.

69/80

TROSKOT - Polygonum aviculare Jednogodišnja je, niska, prilegla kozmopolitska biljka korov, visine do 40 cm, gusto je razgranana, sastavljena od crvenkastih članka, s ovalnim izduženim linearnim listovima koji su zašiljeni ili tupi. Puzava stabljika proviđena je crvenkastosmeđim koljencima, razgranjena je i do vrha snabdjevena malim, eliptičnim do linearnosuličastim listovima koji su sjedeći i po rubu hrapavi. U pazušcima listova nalaze se neugledni cvjetovi bijele ili blijedoružičaste boje. Opora je okusa.

Cvijet je neugledan i mali, zelenkasto crvene do bijele boje, a stoje na kratkoj peteljci u lisnim pazušcima, tvoreći kitice od po 2-5 cvjetića. Čitava biljka ima jedva zamjetljiv miris, a okusa je trpka i stežućeg.

U proljeće, i to lišće i mladi vršci stabljika, a cvate od kraja lipnja do rujna, bez naročitog je mirisa i okusa koji veže.

U toku čitavog ljeta, a za lijepog vremena i u ranoj jeseni sabire se čitava biljka te se osuši u hladu na zračnom mjestu. Biljka se kod sabiranja ne smije čupati s korijenom, niti se smije sabirati na onečišćenim i prašnim mjestima, po jarcima uz ceste i drugdje.

Sušenjem na suncu dobije se droga sive boje, puna stabljike, jer se s tako osušene biljke vrlo rado orune sitni i nježni listovi. Dobro osušena biljka mora imati lijepu zelenu boju.

Djeluje diuretski i adstringentno. Pomaže kod upala u ustima i probavnim organima, kod upala želuca i crijeva. Olakšava izlučivanje tekućine iz organizma te pomaže pri upalama mokraćnih puteva. Troskot je godinama poznat kao lijek za takozvane "ženske" bolesti, ali je izuzetno efikasan i u liječenju kardiovaskularnih oboljenja jer stimulira rad srca.

Izvrsno je sredstvo za zaustavljanje povraćanja krvi, liječenje katara želuca i čireva u želucu.

Koristi se, inače, za grgljanje kod upala grla i ždrijela.

70/80

VELEBILJE (divlji duhan, luda trava) - Atropa belladonna Velebilje je višegodišnja zeljasta biljka, koja raste visoko 1- 2 m. list joj je jajastog oblika, pri vrhu šiljat i naizmjenićno raspoređen. Listovi su sa naličja sivkastozelenkasti, a sa lica više plavkaslozelenkasti.

Plod je velika crna bobica. Cvijeta od srpnja do kolovoza.

Cvijet je u vidu naprstka. Korijen je krupan rizom, može biti težak i po nekoliko kilograma.

List se sakuplja u vreme cvijetanja biljke, u nekoliko navrata. Suši se na promajnim mesti ma bez prisustva sunca, jer inače list brzo izgubi prirodnu boju. Osušen list se pa kuje u troslojne papirne vreće jer je jako higmskopan. Povlači vlagu i gubi ljekovilost. Korijen se vadi u jesen ili, još bolje, čim biljka prestane da cvijeta, a vadi se do kasno u zimu. Koren je veoma debeo, često kao ruka ćoveka, mekan, sočan, bjeložuekast. Koren je kao i list higroskopan, te ga treba čuvan u suvim prostorijama i ne srne se dugo lagerovati. Cijela biljka velebilje je veoma otrovna, te pri sakupljanju i uopče, prilikom rada sa njom potrebno je strogo se pridržavati upustava. Za vreme sakupljanja ove biljke ne smije se pušiti niti jesti, a pri rukovanju sa većim količinama obavezno treba imali masku ili vlažnu maramicu na licu i rukavice. Poslije rada neophodno je oprali se toplom vodom i sapunom.

Velebilje se ne sme uzimati ni u kakvom obliku u domaćoj upotrebi jer je veoma jak otrov.

71/80

VRKUTA (Gospin plašt) - Alchemilla vulgaris Vrkuta lijeći pojačani sekret, bolne menstruacije, koje i reguliše, a pospješuje i olakšava porođaj.

Pomaže kako u klimakteričnim, tako i u pubertetskim smetnjama. Ne smiju je uzimati oni koji boluju od žući ili imaju gastro probleme. Za lijek se prije, cvatnje skupljaju listovi i mlade grančice.

Ona skuplja i zateže tkivo, potpomaže izbacivanje vode iz organizma, jača srčani mišić, lijeći upale, čireve, čak i ako su zapušteni. Kod slabunjave djece - i odraslih -djeluje protiv mišićne slabosti i slabosti udova. Vrkuta jača i na taj način što djeluje protiv malokrvnosti. Kod žena koje se teško porađaju liječi slabost materice, a zaštita je i od pobačaja. Bilo bi poželjno da svaka buduća majka od trećeg mjeseca trudnoće pije čaj od ove biljke.

ZEČIJI TRN (gladiška) - Ononis spinosa Zečji trn trajna je biljka što raste kao korov s veoma dugačkim, jakim i žilavim korijenjem.

Stabljika je grmolika, čvrsta i razgranjena, s trnovitim izdancima, a visoka je do 50 cm.

Listovi u vršnom dijelu stabljike su jednodjelni, dok su donji listovi trodjelni, tj. sastavljeni od tri listića. Cvjetovi se nalaze na trnovitim izdancima u pazušcima listova, leptirastog su oblika, grimiznocrvene boje U proljeće ili jesen skuplja se korijen, a cijela biljka za vrijeme cvatnje.

Korijen zečjeg trna veoma je dobro sredstvo za izlučivanje mokraće, čime se sprječava stvaranje pijeska i kamenaca. Koristi u liječenju vodene bolesti, posebno kod uklanjanja vode iz trbušne šupljine.

Preporučuje se u liječenju upale bubrega, kamenaca i pijeska u bubrezima, upale mokraćnog mjehura i kamenaca u mjehuru te kod gihta, reumatizma i kroničnog reumatizma zglobova. Za iste namjene koristi se i čaj od nadzemnog dijela biljke. Izvana zečji trn koristi se za pripremanje obloga u liječenju rana.

72/80

ZIMZELEN - Vinca minor Zimzelen je trajna zimzelena biljka koja ima polegnutu drvenastu stabljiku, dosta razgrananu te tvori prizemni grm duguljasth i jajastih kožastih zimzelenh listova.

Cvijet je modre i ljubičaste boje, ima 5 latica, na dugoj dršci na kojoj stoji pojedinačno.

Vrijeme cvatnje: od 3 do 5 mjeseca.

Bez naročitog je mirisa i dosta jakoga, gorkog okusa.

Beremo za vrijeme cvatnje, same listove i cvjetove ili mlađi nadzemni dio, koji sušimo na toplom i prozračnom mjestu u hladu te sušenog usitnimo i pohranimo.

Zimzelen je narod koristio čišćenja i jačanja krvi i zaustavlja krvarenja (krvarenje iz pluća, iskašljavanje krvi, tuberkuloze, bacanje krvi, krvarenja nosa, vanjska krvarenja raznih rana i povreda, hemoroida, ulceroznog kolitisa, polipa, debelog crijeva), te ga i rabi kod bolesti krvi (proljetna detoksikacija krvi, slabokrvnost, snižava povišenu razinu šećera - dijabetičari, leukemija itd.). Koristi se i kod bolesti crijeva ( raznih proljeva, dijareje, dizenterije, difterije, katara crijeva, liječi i obnavlja sluznicu, smanjuje bolove kod hemoroida itd.), bolesti želuca (pojačava lučenje želučane kiseline, steže i liječi oštećenu sluznicu, pojačava varenje hrane itd.), raznih vrsta katara, visokog tlaka, reume, za izazivanje povraćanja. Nekad se biljka zloupotrebljavala za izazivanje pobačaja, a koristi se i za liječenje ženskih bolesti (regulira mjesečnicu, zaustavlja razna krvarenja itd.), protiv groznice, slabih živaca (umiruje napetost, relaksira a ujedno je i cerebralni stimulans ). Korijen zimzelena je dobar antispazmodik, koji umiruje grčeve i kolike, a može se rabiti i za liječenje visokoga krvnog tlaka te kašlja. Cvijet zimzelena je dobar purgativ ako se uzima svjež.

73/80

Tumač pojmova

A Abdomen - trbuh, trbušna šupljina, dio trupa između grudnog koša i karlice Abortiv - sredstvo koje izaziva pobačaj Abortus - prekid trudnoće (gubitak zametka,tj. fetusa prije 20. tjedna trudnoće).

Adenom prostate - povećanje prostate Adipoza - nakupljanje masnoća u tkivima, debljina, gojaznost, pretilost Adstrigens - sredstvo za stezanje tkiva i zgrušavanje krvi (većinom su to biljke s treslovinom ili taninom), Aerofagija (aerophagia) - jače gutanje zraka.

Javlja se kod oboljenja želuca, jednjaka, žučnih i bubrežnih napada kao i kod nervoznih osoba Afrodizijak - sredstvo koje potiče spolni nagon, pojačava spolni nadražaj Akutno - oboljenje koje se naglo javlja i odmah se mora liječiti Alkoholat - tekućina koja se dobije destilacijom alkohola s jednom ili više biljaka Alkoholatura - tekućina koja se dobije miješanjem jednakih dijelova alkohola i svježe biljke Alterans ili Alterativ - sredstvo koje utječe na izmjenu tvari Amara - amarum, gorko ljekovito svojstvo sredstvo koje pobuđuje tek Amarum - gorko sredstvo - biljka Amniocentesis - uzimanje uzorka plodove vode za prenatalni dijagnostički test Amniotična vreća - vreća ispunjena plodnom vodom, koja okružuje i zaštićuje plod Anabolizam - metabolička pretvorba malih molekula u tvari nužne našem tijelu Analeptik - sredstvo koje krijepi

Analgetik -sredstvo koje ublažuje ili odstranjuje osjećaj bola Analno - koje pripada anusu ili čmaru, ili je dio anusa Anemija - slabokrvnost, malokrvnost, smanjenje broja eritrocita ili hemoglobina tj. količine željeza u eritrocitima (nedovoljna dostava kisika u tkivo) Anestetik - sredstvo koje smanjuje osjetljivost živca Aneurizma - proširenje stijenke arterije Angina - upala krajnika Angina pektoris ili stenokardija - napadaj bolnog stezanja u predjelu srca uz hladan znoj i tjeskobu Anodinum - sredstvo koje ublažuje bol Antialergik - sredstvo koje sprječava ili ublažava alergijsku reakciju Antianemik - sredstvo za liječenje anemije Antiarteriosklerotik - sredstvo za sprječavanje stvaranja naslaga na krvnim žilama, (arteriosclerosis) Antiastmatik - sredstvo za sprječavanje ili liječenje astme Anticirotik - sredstvo koje sprječava ili liječi cirozu Antidepresiv - sredstvo za liječenje depresije Antidiaroik - sredstvo protiv proljeva, tj. sredstvo koje zaustavlja proljev Antidijabetik - sredstvo koje smanjuje šećer u krvi Antidizenterik - lijek protiv dizenterije Antidot - protuotrov - svojstvo ili sredstvo koje se daje kao lijek protiv djelovanja nekog otrova ili protiv drugog lijeka koji je predoziran ili ima negativno djelovanje Antiemetik - biljno sredstvo koje sprječava povraćanje Antiflogistik - sredstvo protiv upala tj. sredstvo koje liječi upale (obično za lokalnu primjenu) Antigen - strano tijelo koje ulaskom u organizam izaziva imunološki odgovor Antihelmetik - sredstvo protiv crijevnih nametnika Antihepatotoksik - sredstvo koje liječi trovanje jetre Antiinflamatorik - sredstvo koje liječi upa le Antikarcinomik - sredstvo za sprječavanje i liječenje karcinoma Antikataral - sredstvo za otklanjanje katara Antimikrobik - sredstvo koje uništava mikrobe Antineuralgik - sredstvo koje liječi neu-ralgije, tj. boli živca

Antioksidans - sredstvo koje sprječava oksidaciju i razvoj slobodnih radikala Antipiretik - sredstvo koje smanjuje povišenu tjelesnu temperaturu Antireumatik - sredstvo protiv reume Antiseptik - sredstvo koje uništava patogene mikroorganizme Antiskorbut - sredstvo koje sprječava skorbut Antiskrofulozum - sredstvo za liječenje oboljenja limfnih žlijezda, tzv. skro-fula Antispazmatik - sredstvo koje utječe na popuštanje grčeva Antitijelo - ili protutijelo je obrambena tvar koja se stvara u organizmu kao odgovor na specifične antigene Antitumor - sredstvo koje liječi i sprječava stvaranje tumora Antitusik - sredstvo za suzbijanje kašlja Antiviral - sredstvo koje uništava viruse Antrahinoni - sredstva purgativnog ili laksativnog i detoksikacijskog djelovanja Antranol - sredstvo za povećavanje sposobnosti vezivanja kisika u krvi Anus - čmar, otvor na kraju debelog crijeva Aperitiv - sredstvo koje pojačavaja tek, piće koje se uzima prije jela Aplicirati - primijeniti, staviti Apopleksija - teško opće stanje (koma), oduzetost nekih dijelova ili cijelog tijela, javlja se iznenadnim izljevom krvi u mozak, moždana kap Arilus - mesnati omotač oko sjemenke Aromatik - sredstvo koje daje ugodan miris začinsko sredstvo ili svojstvo Arterioskleroza / ateroskleroza - zadebljanje arterijskog zida, te gubitak elastičnosti krvnih žila Artritis - upala zglobova Ascites - nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini (kod ciroze jetre, tumora, insuficijencije srca, i sl.)

Asimilacija - u biologiji pojam za skup procesa u kojima organizam izgrađuje organske sastojke iz neorgan-skih Asistolija - prekid rada srca, odsustvo srčanih otkucaja Astenija - opća slabost organizma, koja nastaje zbog raznih akutnih ili kroničnih uzroka Astma - bolest koja se očituje napadima otežanog disanja uslijed grča bron-hija; zaduha

Atonija - smanjenje tonusa mišića kao i drugih kontraktilnih organa A-vitamin (karotin) - poboljšava vid, štiti kožu i sluzokožu, veoma je važan za razvoj kostiju i zuba, neophodan za rad imunog sistema, važan antioksi-dans B Bakar - kemijski element koji je važan za procese metabolizma, neophodan za stvaranje krvi i za rad centralnog živčanog sustava Baktericid - sredstvo koje uništava bakterije Balzamik - mirisna smjesa biljnih smola i eteričnih ulja, rabi se za balzamira-nje, tj. očuvanje tkiva Barbaloin (barbaloin - glukoza) - bakte-ricidno i purgativno - laksativno djelovanje Bilirubin - narančastocrveni pigment u žuči sisavaca, nastaje razgradnjom hemoglobina u jetri Bjelančevine ili proteini - složeni organski spojevi sastavljeni od oko 20 vrsta aminokiselina, glavna su građa proto-plazme žive stanice, sadrže ugljik, kisik, vodik i dušik Bioregenerator - biljno sredstvo koje regenerira tkivo Biostimulator - biljno sredstvo koje stimulira organe ili cijeli organizam Bronhitis - upala sluznice bronha B1 vitamin (tiamin) - neophodan za rege-neraciju tkiva i za povećanje energije tijela B2 vitamin (riboflavin) - sudjeluje u razlaganju ugljikohidrata, masti i bjelančevina, ima važnu ulogu u regenera-ciji tkiva i u detoksikaciji organizma B3 vitamin (niacin, nikotinska kiselina, amid nikotinske kiseline) - regulira metabolizam B6 vitamin (piridoxin) - sudjeluje u razmjeni aminokiselina i masti u organizmu, potreban za rad živčanog sustava, sudjeluje u stvaranju crvenih krvnih zrnaca zajedno s folnom kiselinom i vitaminom B12, smanjuje rizik od bolesti srca i krvnih žila B12 vitamin (cianokobalamin) - sudjeluje u razmjeni bjelančevina i ugljiko-hidrata, u stvaranju genskih molekula - DNK i RNK, potreban za stvaranje crvenih krvnih zrnaca i za rad živčanog sustava

C C vitamin (askorbinska kiselina) - neophodan za stvaranje pojedinih hormona i bjelančevina vezivnog tkiva (ko-lagena), za normalan rad imunosusta-va, potpomaže zarastanje rana i štiti organizam od oštećenja stanice zbog utjecaja slobodnih radikala Celijakija (gluteinska enteropatija) - kronična bolest crijeva uzrokovana netolerancijom glutena, a manifestira se proljevima Cerebralan - odnosi se na mozak, koji pripada mozgu, mozgovni Chole - grčka riječ od koje je u našem jeziku nastala riječ kolike ili u upotrebi češća riječ, grčevi Cimetova kiselina - sredstvo za čišćenje rana i uništavanje zaraznih klica i gljivica Cink - kemijski element, sastavni dio mnogih enzima, sudjeluje u razmjeni ugljikohidrata, masti i proteina, potiče zarašćivanje rana Ciroza jetre - bolest koja dovodi do propadanja normalnih stanica i stvaranja vezivnih ožiljaka unutar organa koji postaje skvrčen, te gubi funkcionalnu sposobnost, a uzrokuju je alkoholizam, loša prehrana, uporaba nekih lijekova, srčane, metaboličke i nasljedne bolesti Cistitis - akutna ili kronična upala ciste mokraćnog mjehura Citostatik - sredstvo, tj. lijek koji zaustavlja rast i nesuvislo razmnožavanje stanica u organizmu D Debelo crijevo - proteže se od ileuma ili zadnjeg dijela tankog crijeva do čma-ra (anusa), u dužini od 1,5 do 2 m Dekokt - uvarak, ili napitak od prokuhanog bilja Dekubitus - oštećenje, nekroza ili odumiranje tkiva kože na mjestima koja su duže vrijeme izložena pritisku, a javlja se kod nepokretnih bolesnika Demineralizacija - gubitak mineralnih soli iz organizma Dermatitis - upala kože Dermetik - sredstvo za liječenje kože Detoksikacija - postupak čišćenja ili otklanjanja štetnih tvari iz organizma

Detoksikant - sredstvo koje pročišćava or ganizam Dezinficiens - raskužno sredstvo Digestija - proces varenja hrane Digestiv - sredstvo koje potiče probavu Dihazija - cvat koji daje iste ogranke Dihotomija - ogranci istih vrijednosti Dijabetes - šećerna bolest - poremećaj metabolizma ugljikohidrata Dijaforetik - sredstvo koje potiče i pojačava sekreciju žlijezda znojnica Dijareja - proljev, učestalo pražnjenje crijeva u obliku tekuće, sluzave ili sukrvave stolice Dijetetik - sredstvo koje se rabi u dijetama Diskinezija - nekontrolirani i nevoljni pokreti mišića (trzaji, tikovi, grčevi i sl.)

Dismenoreja - smetnje u menstruaciji Dispepsija - teškoće u probavi bez vidljivih anatomskih uzroka Dispeptik - sredstvo koje djeluje na lučenje želučanog soka ili na razne poremećaje u probavnom sustavu Diuretik - sredstvo za jače izlučivanje mokraće Dizenterija - zarazna bolest debelog crijeva Drastik - sredstvo koje brzo i jako djeluje, primjerice na pražnjenje crijeva Droga - tvar koja služi za omamljivanje, koristi se u liječenju, ali i zlorabi te vodi u ovisnost koja najčešće izaziva teške posljedice Dvanaesnik - prvi dio tankog crijeva koji započinje od želuca

E Edem - oteklina nakupljene tekućine u tkivu ili organizmu Ekscitans - sredstvo koje uzbuđuje, razdražuje Eksikans - sredstvo koje suši Ekspektorans - sredstvo koje pospješuje izbacivanje sekreta iz dišnih organa Emenagog - sredstvo kojim se regulira menstruacija Emetik - sredstvo za izazivanje povraćanja Emoliens - sredstvo za omekšavanje kože Endokrina žlijezda - žlijezda s unutarnjim lučenjem Enterokolitis - upala tankog i debelog crijeva Enzimi - fermenti, organska tvar koja ima svojstvo da jako ubrzava razne kemijske procese Erizipel - crveni vjetar ili vrbanac, zarazna upalna bolest koja napada kožu i sluznicu, potkožno tkivo, organe

F Fagocitoza - proces gutanja bakterija i stranih tijela koje stanice uklapaju u svoju citoplazmu i uništavaju ih Faringitis - upala sluznice ždrijela uzrokovana virusima ili bakterijama Febrifug - sredstvo koje snižava povišenu tjelesnu temperaturu Flatulencija - nadimanje, rastezanje želuca i crijeva plinovima, analno ispuštanje vjetrova, meteorizam Flegmona - infekciozna upala mišićnog ili vezivnog tkiva Flora - biljni svijet, a u medicini skup mikroorganizama u nekom organu, npr. crijevna flora G Galaktagoga - sredstvo što podstiče lučenje mlijeka Galenski - preparati, lijekovi koji se sprav ljaju u ljekarnama Gastralgija - bol, grč u želucu Gastritis - upala sluznice želuca Gastroenteritis - upala sluznice želuca i tankog crijeva kao posljedica infekcije ili trovanja hranom Gastrointestinalni trakt - probavni trakt koji se proteže od želuca, preko tankog i debelog crijeva do anusa Gemoterapija - je liječenje pripravcima od pupoljaka ljekovitih biljaka Genetika - proučavanje pojava i zakona nasljeđivanja u živih bića Glikogen - rezervni ugljikohidrat, oblik šećera koji se nakuplja pretežno u jetri Glikogeneza - pretvaranje glukoze u gli-kogen Glikozurija - šećer u mokraći, simptom dijabetesa Gonadotropni hormon - hormon hipofize koji djeluje na spolne žlijezde ili gonade Gušterača - pankreas, trbušna žlijezda

H Hematopoeza - proces stvaranja krvnih stanica u koštanoj srži Hematurija - prisustnost krvi u mokraći

Hemofilija - nasljedna sklonost krvarenju i poremećaj zgrušavanja krvi Hemolitik - sredstvo koje uzrokuje raspadanje eritrocita Hemoliza - raspadanje crvenih krvnih tjelešaca i oslobađanje hemoglobina koji se javlja u plazmi, npr. kod otrovanja od zmijskog ugriza ili pogrešne transfuzije Hemoptizija - iskašljavanje veće količine krvi iz respiratornog trakta, često u mlazu Hemoragija - obilno, jako krvarenje što nastaje kao posljedica oštećenja srca ili krvnih žila Hemostiptik / Hemostatik - sredstvo za zaustavljanje krvarenja Hepar - jetra Hepatička koma - stanje potpunog gubitka svijesti zbog autointoksikacije organizma izazvane krajnjom insufici-jen cijom jetre Hepatično - koje pripada jetri, odnosi se na jetru Hepatitis - upala jetre, akutna ili kronična, virusna ili toksična Hepatitis kronični - kronična upala jetre koja traje godinama i rezultira cirozom jetre Hepatitis toksični - toksična upala jetre, nastaje zbog unošenja u organizam toksičkih tvari, pa i raznih otrovnih gljiva Hepatocit - stanica jetre Hepatologija - grana interne medicine koja se bavi proučavanjem jetre i liječenjem bolesti jetre Hepatotoksičan - otrovan za jetru Herpes - virusno oboljenje obično u obliku mjehurića, na mjestu gdje sluznica prelazi u kožu, npr. na usni kod visoke temperature; herpes zoster - teže virusno oboljenje u obliku osipa oko pasa, ali i na drugim dijelovima tijela Hidropsija - vodena bolest Hiperemija - povećana količina krvi u žilama nekog dijela organizma Hiperglikemija - visoka koncentracija glikoze u krvi (dijabetes) Hipertenzija - povišen krvni tlak Hipnotik - sredstvo za uspavljivanje Hipotenzija - nizak, sniženi krvni tlak Holagog - sredstvo koje pojačava ili olakšava izlučivanje žuči Holangitis - upala žučnih putova Holecistitis - upala žučne vrećice Holecistokinetik - sredstvo koje izaziva kontrakciju žučne vrećice Holecistopatija - oboljenja žučnog mjehura - vrećice Holelitijaza - žučni kamenac Holeretik - sredstvo što pospješuje izlučivanje žuči pojačanjem funkcije jetre

Holesterol / kolesterol - stereol koji se nalazi u životinjskim masnoćama i ulju, žuči, krvi, mlijeku, živčanom tkivu, bubrezima i jetri; u organizam se unosi hranom i to je tzv. egzogeni holesterol Homeopatija - alternativna medicinska metoda koju je izgradio Samuel Hahnemann (1755.-1843.); nastoji liječiti bolesti onim lijekom koji kod zdrava čovjeka izaziva simptome slične simptomima bolesti od koje se liječi Homeopatska doza - vrlo male doze lijeka kojim se u liječenju služe ho-meopati Hormon - tvar koju luče žlijezde s unutarnjim lučenjem, prenosi se kroz krv do organa u kojima djeluje I Ikterus - žutica, žutilo kože i sluznice, simptom različitih bolesti Ileum - zadnji dio tankog crijeva, završava ulaskom u debelo crijevo Infuz - oparak ili vodena iscrpina, napitak koji se dobije prelijevanjem usitnjenog ljekovitog bilja kipućom vodom, a najčešće se priprema od cvjetova i listova ljekovitog bilja Insekticid - sredstvo protiv insekata Insomnija - nesanica, skraćen, nemiran i površan san Insuficijencija - stanje onoga što je nedostatno, manjkavo; funkcionalna slabost nekog organa Intoksikacija - trovanje, otrovanje kemijskim tvarima ili hranom Intramuskularan - koji se daje u mišićje Intravenozna aplikacija - davanje lijeka u venu Inzulin - hormon žlijezde gušterače koji upravlja metabolizmom ugljikohidra-ta, masti i bjelančevina Iritans - sredstvo koje nadražuje K Kancerogen - koji može izazvati rak Kardik - sredstvo za jačanje srca Karminativ - sredstvo protiv nadimanja ili meteorizma Katarik - sredstvo koje čisti crijeva

Koli - bakterija koja izaziva teška oboljenja mokraćnih organa, žučnih putova, slijepog crijeva i dr.

Kolike - bolni isprekidani grčevi u trbušnim organima Kolitis - upala debelog crijeva ili pojedinih njegovih dijelova Kongestija - nakupljanje pretjerane količine krvi u nekom tkivu ili organu Konstipacija / Opstipacija - zatvor, rijetko i otežano crijevno pražnjenje Konvulzija - jaki grčevi mišića koji zahvaćaju cijelo tijelo, kao npr. kod teških napada epilepsije Korigens - sredstvo koje popravlja okus Kozmetik - sredstvo za njegu kože L Laksacije - sredstvo koje pospješuje pražnjenje crijeva Laksativ - sredstvo koje pospješuje pražnjenje crijeva, izazivajući jače i brže gibanje crijeva Laktagog - sredstvo koje povećava stvaranje i izlučivanje mlijeka Leukociti - bijela krvna zrnca, bezbojne krvne stanice koje štite organizam od bakterija i stranih tvari Leukocitoza - prekomjerno povećanje broja leukocita, a nastupa kod infekcija i većine zaraznih bolesti te kod leukemije Leukoreja - vaginalni sekret bijele boje Litijaza - kamenci u pojedinim organima, npr. bubrežni, žučni M Maceracija - razmekšavanje tkiva dugotrajnim namakanjem u vodi sobne tem perature Masna infiltracija - nagomilavanje masti i lipida u stanicama Metabolik - sredstvo za pospješivanje metabolizma Metabolizam - fiziološki proces, izmjene tvari u organizmu - fizikalna i kemijska prerada hrane, sastoji se od ana-bolizma i katabolizma Meteorizam - nadutost trbuha uslijed na-gomilavanja plinova u digestivnom traktu Mikocid - sredstvo koje uništava mikrobe Mikotik - sredstvo protiv gljivičnih oboljenja Mineral ili mikroelement - anorgansko tijelo koje se nalazi u zemlji ili na njenoj površini, sastojci važni za ljudski organizam odnosno za normalni rad tjelesnih funkcija Mucilaginoza - sluznato sredstvo dobiveno dugotrajnim iskuhavanjem ljekovitog bilja, biljka koja sadrži mnogo sluzi

N Nekroza - odumiranje pojedinih dijelova tkiva u organizmu živih bića Nervin - sredstvo za liječenje živaca Neuralgija - učestala, jaka, grčevita i teško podnošljiva bol živca O Oligurija - smanjeno izlučivanje mokraće Osteomijelitis - upala koštane srži, gnojna upala kosti P Panarcij - infekcija na prstu, obično pored nokta, uzrokovana streptokoki-ma ili stafilokokima, izražena otokom i jakim bolom Paradentoza - kronična degenerativna bolest zubnog mesa Patolologija - grana medicine koja se bavi proučavanjem promjena i poremećaja uzrokovanih bolestima Pektoralan - grudni svojstven prsima, koji se upotrebljava kao lijek za prsa, pluća Perikarp - dio ploda koji okružuje sjemenku Peristaltika - lagano skupljanje prstenastih mišića, nekog šupljeg organa (jednjak, želudac, crijeva i slično), tako da skupljanje napreduje kao val od gornjeg k donjem dijelu organa, čime se postiže prenošenje sadržaja Perkutani - koji je primijenjen ili učinjen na koži ili preko kože, kao npr. ljekovita sredstva, biopsija iglom i sl.

Peroralno - uzimanje lijekova na usta Pijelitis - jednostrana upala bubrežne na-kapnice Pneumonija - upala pluća Portna vena - vena koja vodi krv u jetru, spaja više vena, a najbitnije su crijevne vene Prostatitis - akutna ili kronična upala prostate Prostaglandini - tvari pronađene u sekre-tu prostate i sjemenim mjehurićima: snižavaju krvni tlak, stimuliraju crijeva i maternicu Pruritis - svrbež kože

Purgativ - sredstvo za čišćenje crijeva, reguliranje stolice i probave R Rektum - završni dio debelog crijeva Remineralizant - sredstvo kojim se ponovno ugrađuju mineralni sastojci u tkiva i organe koji su ih prethodno izgubili Resolvens - sredstvo koje rastvara, razlu-čuje Resorpcija - upijanje, usisavanje različitih tvari kroz kožu i sluznicu u optok krvi i limfe Rizom - podzemni dio stabljike, poda-nak Roborans - sredstvo za okrepu i jačanje organizma Rubefaciens - sredstvo koje na koži izaziva crvenilo i blagu upalu kože, poput alkohola, kamfora, joda i sl.

S Sedativ - sredstvo za umirenje i lakše us-pavljivanje Sekretolitik - sredstvo koje pojačava se-kreciju bronhijalne sluznice i razrje-đuje žilavi ispljuvak Sindrom - više simptoma koji zajednički čine kliničku sliku tipičnu za poremećaj ili bolest Sinergik - koji djeluje u istom smislu, koji dopunjuje drugoga potencirajući djelovanje onoga drugoga, npr. lijeka Sinkopa (syncope) - iznenadni prolazni gubitak svijesti uslijed prolaznog smanjenja krvotoka u mozgu Skrofuloza - oblik tuberkuloze s kroničnom bakterijskom infekcijom limfnih čvorova, kože i sluznica Slezena - trbušni organ smješten u gornjem dijelu trbušne šupljine s lijeve strane Spazma - grčevita kontrakcija mišića bez voljnog poticaja Spazmolitik - sredstvo koje otklanja ili ublažuje grčeve glatkih mišića probavnog i urinarnog trakta te žučnih vodova Species - smjesa ljekovitih čajeva Specifik - posebno sredstvo ili specijalni lijek Stafilokoki - okrugle bakterije koje se skupljaju u obliku grozda, uzročnici gnojnih upala Stenokardija - angina pektoris, karakterizirana manjim ili jačim bolom u predjelu grudne kosti i srca, koji se obično širi u lijevo rame i lijevu ruku, popraćeno osjećajem nedostatka zraka Stimulans - poticajno sredstvo

U Stimulator - sredstvo koje privremeno povećava ili ubrzava fiziološku ili organ sku aktivnost Stiptik - sredstvo koje steže Stomahik - sredstvo koje jača želudac i potiče probavu u želucu Streptokok - rod bakterije koje se vezuju u lanac i izazivaju zarazne bolesti Sudorifik - sredstvo koje pospješuje znojenje T Tahikardija - ubrzan rad srca, normalan pri fizičkim naporima i kod snažnih emocija, ali u mirovanju simptom srčane bolesti Tinktura - alkoholna otopina neke biljke, tekućina koja se dobije od jednog dijela biljke, te pet dijelova alkohola različite jačine (50-75 postotnog) Tireotropin - hormon prednjeg režnja hipofize, koji nadzire sintezu i lučenje hormona štitnjače Toksini - otrovi Tonički grčevi - spore i trajne mišićne kontrakcije Tonikum - sredstvo koje okrepljuje, jača organizam

Uremija - bolest koja nastaje zatajenjem bubrega uslijed nakupljanja uree, tj. otrovnih produkata metabolizma bjelančevina u organizmu Urtikarija - koprivnjača, alergijsko oboljenje kože karakterizirano pločastim promjenama na površini kože, praćeno jakim svrbežom, a izazvano pre osjetljivošću na hranu, lijekove ili nekim vanjskim čimbenicima Uterin - lijek za maternicu Uterus - maternica V Vermifug - sredstvo koje uništava crve Vezikans - sredstvo koje stavljeno na kožu izaziva stvaranje manjih ili većih mjehurića ispunjenih vodom Virus - parazitski mikroorganizam koji izaziva bolest, a razlikuje se od ostalih mikroorganizama jednostavnijom kemijskom građom i submikroskop-skom veličinom Ž Žutica - žutilo kože i sluznice izazvano većom koncentracijom bilurubina u krvi, simptom različitih bolesti