2009 Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu Autor: Jurica Goja, 3. g. Mentor: Marina Novak, prof
[DIJETE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I KAKO GA UKLJUČITI U NASTAVU]
“Vrlo je česta zabluda da su djeca s posebno odgojno-obrazovnim potrebama “zaostala” u odnosu na normalnu djecu te da njihova integracija podrazumijeva dostizanje prosječnog nivoa. Dijete koje ima poteškoća s finom motorikom (nepregledan i neuredan rukopis) može biti iznadprosječno nadareno kod sviranja npr. glasovira ili pak flaute"
Dijete s teškoćama u razvoju i kako ga uključiti u nastavu Uvod U populaciji djece u osnovnoj školi 20 do 25% je djece s posebnim odgojnim i obrazovnim potrebama. Njihove posebne odgojno obrazovne potrebe su raspoređene od lakših do jako izraženih, te od kratkotrajnih do doživotnih. Među djecu s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama ubrajamo djecu s poremećajima u mentalnom razvoju, slijepu i slabovidnu djecu, gluhu i nagluhu djecu, djecu s poremećajima u govoru, djecu s poremećajima u kretanju, dugotrajno bolesnu djecu, djecu s smetnjama u ponašanju, djecu s problemima u učenju, te nadarenu djecu. Najviše djece ima specifične probleme u učenju.
Vrste teškoća u razvoju Prema važećoj orjentacijskoj listi vrsta i stupnjeva teškoća u razvoju, vrste teškoća u razvoju su: 1 1. oštećenje vida 2. oštećenje sluha 3. poremećaji govorno-glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju 4. tjelesni invaliditet i kronične bolesti 5. mentalna retardacija 6. poremećaji u ponašanju uvjetovani organskim faktorima ili progredirajućim psihopatološkim stanjem 7. autizam 8. postojanje više vrsta i stupnjeva teškoća u psihofizičkom razvoju
1 (Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju, NN, 23/1991.)
Od navedenih teškoća u razvoju, oštećenje vida i sluha te govorno-jezični poremećaji ne iziskuju poseban program uključivanja u nastavu. Teži poremećaji kao što su mentalna retardacija, autizam, poremećaji u ponašanju te neki drugi zahtijevaju kontinuiranu pomoć defektologa, socijalnog pedagoga a vrlo često i logopeda, pogotovo ako se uz neki od navedenih, javlja i govorno-jezični poremećaj. Pervazivni razvojni poremećaji (engl. PDD) je dijagnostička kategorija koja se odnosi na skupinu od pet poremećaja okarakteriziranih s usporenim razvojem temeljnih multiplih funkcija što uključuje socijalizaciju i komunikaciju. Najpoznatiji pervazivni poremećaj je (1) Autizam, ostali su (2) Rettov sindrom, (3) Dječji disintegrativni poremećaj, (4) Aspergerov sindrom i (5) Pervazivni razvojni poremećaj ne drugačije određen (engl. PDD-NOS)
Uključivanje u nastavu - integracija Djeca s poteškoćama u razvoju često su neuspješna u školi, nerijetko etiketirana kao “nesposobna” od strane nekompetentnog nastavničkog osoblja, budući da takvoj djeci treba više vremena za usvajanje gradiva. Kod djece s težim oblikom poteškoća u razvoju (mentalna retardacija, Down sindrom, cerebralna paraliza) vrlo često je gotovo nemoguća integracija u redovnu nastavu, no kod većine je uz pomoć stručnjaka kao i djetetove okoline (učitelj, roditelji, prijatelji) uključivanje u nastavu provedivo. Vrlo je česta zabluda da su djeca s posebno odgojno-obrazovnim potrebama “zaostala” u odnosu na normalnu djecu te da njihova integracija podrazumijeva dostizanje prosječnog nivoa. Dijete koje ima poteškoća s finom motorikom (nepregledan i neuredan rukopis) može biti iznadprosječno nadareno kod sviranja npr. glasovira ili pak flaute. Zadatak učitelja jest da pronađe polje u kojem se dijete s poteškoćama u razvoju može najbolje izraziti i motivira ga u tome, a ne da naglašava one zadatke koji mu slabije idu. Kod integracije djeteta s poteškoćama u razvoju u redovnu nastavu, posebno je bitna podrška roditelja i odgojno-obrazovnih stručnjaka koji mogu pomoći kod djetetovih specifičnih problema (defektologa, logopeda, socijalnog pedagoga, psihologa i sl). Nužno je potrebno da škola u kojoj se provodi integracija djeteta u redovnu nastavu ima u svom stručnom timu na raspolaganju po jednog defektologa i logopeda. Zašto to naglašavam? Dijete koje ima blaži oblik mentalne retardacije (granični slučaj, npr) moguće je uključiti u manju razrednu skupinu no jedino tada ako dotično dijete redovito dobiva pomoć defektologa koji mu posebnim metodičkim postupcim pomaže u svladavanju nastavnog gradiva. Naravno, u manjoj skupini integracija je puno lakša jer se pojedinac ne gubi u masi, pa nastavnik može pratiti razvoj djeteta s poteškoćama u razvoju, no bitna je suradnja nastavnika i djetetovog terapeuta (defektolog/logoped) kako bi integracija bila čim uspješnija.
Uvjeti za uspješnu integraciju Kako bi integracija djeteta u razrednoj nastavi bila uspješna, vrlo je bitno nekoliko čimbenika. Ponajprije, važna je suradnja roditelja i nastavnika, budući da su roditelji ti koji mogu uvelike doprinijeti uključivanju svog djeteta u razrednu nastavu i u njegovu socijalnu sredinu. Jednako tako, za nastavnika je važna suradnja unutar cjelokupne radne okoline, prvenstveno s njegovim ravnateljem. U idealnim uvjetima, nastavnik bi trebao imati na raspolaganju sva potrebna financijska sredstva za nabavku didaktičkih materijala i pomagala za integraciju učenika s teškoćama u razvoju (prilagođena pomagala, prilagođeno gradivo i sl.) Ipak, možda jedan od najvažnijih uvjeta procesa uključivanja djeteta s posebnim odgojnoobrazovnim potrebama jest suradnja učitelja i terapeuta (defektologa, logopeda, socijalnog pedagoga, psihologa i sl) uz čiju pomoć dijete može napredovati u svojim sposobnostima, te se tako osposobiti i za samostalniji rad. Nerijetko se javljaju poteškoće u razvoju govora, čitanja i pisanja koje se ne mogu savladati bez stručne pomoći. To je jedan od lakših oblika poteškoća u razvoju i često ne zahtijeva posebnu integraciju, osim individualizacije pristupa u nastavi. Za što efikasnije svladavanje nastavnog gradiva, kao i prevenciju nastajanja teškoća u učenju, takvoj djeci neophodno je osigurati kontinuiranu stručnu defektološkologopedsku pomoć. U zadnje vrijeme, djeca s posebnim potrebama (izraženijeg karaktera) sve češće se integriraju u redovnu nastavu uz pomoć osobnog asistenta, koji je stalno prisutan u nastavnom procesu i tako neposredno pomaže djetetu. Poznata su mi iskustva dvoje djece s Down sindromom i jednog s pervazivnim razvojnim poremećajem (autistični spektar) gdje je uz neposrednu pomoć osobnog asistenta integracija u redovnoj razrednoj nastavi uspješno provedena. Praksa uključivanja osobnog asistenta sve češće se primjenjuje u našim školama kao metoda uspješnog uključivanja djece s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama u odgojno-obrazovni proces.
Uključivanje u glazbenu nastavu Djecu s teškoćama u razvoju vrlo često je moguće uključiti u redovnu glazbenu nastavu, iako to ponajprije ovisi o vrsti i stupnju oštećenja. U tom smislu teško je zamisliti da dijete sa slušnim oštećenjem može pohađati glazbenu nastavu. Svako pravilo ima svoju iznimku, pa tako vodeća svjetska udaraljkašica Evelyn Glennie ima svega 15-20% sluha a pri sviranju se oslanja na zvučne vibracije. Mnogi glazbenici su slijepi, a svoj vid kompenziraju izuzetnim slušnim sposobnostima. Spomenuti ću samo neke od istaknutih slijepih glazbenika: Andrea Bocelli (tenor), Ray Charles (jazz pianist), Stevie Wonder (popularni pjevač). Čak i na našoj Muzičoj akademiji studira nekolicina studenata s vidnim oštećenjima, koji većinom imaju apsolutni sluh, a uključeni su u redovan studij uz poneku pomoć svojih kolega. No, postavlja se pitanje da li u glazbenu školu treba uključiti dijete s poremećajem u razvoju motorike (koja je presudna za instrumentaliste) ili pak autistično dijete? Opet napominjem, treba znati razlikovati o kojim se vrstama motoričkih odstupanja radi jer npr. neko dijete koje nema razvijenu finu motoriku (lijep rukopis) lako može biti virutoz na glasoviru ili nekom drugom instrumentu.
Autistično dijete, bez obzira na slabo razvijene komunikacijske sposobnosti, može kroz glazbu izraziti ono što inače ne bi imao priliku iskazati riječima. Sjetimo se samo filma „Kišni čovjek“ koji popularizira problematiku autizma, no ističe i jedno važno pitanje: socijalnu integraciju savantskih autista (savant syndrome). Kod autizma, 10% slučajeva razvija tzv. savantski sindrom koji se manifestira kao izrazita genijalnost na jednome području (npr. glazbena nadarenost) uz istovremene ograničene cjelokupne sposobnosti pojedinca. Glazba, kao područje nadarenosti, može biti sredstvo za razvijanje komunikacijskih vještina autističnog pojedinca i područje manifestacije njegovih izuzetnih sposobnosti i osjećaja. Zadatak nastavnika je prilagoditi kurikulum individualnom razvojnom putu autističnog djeteta, kako bi svrha glazbene nastave bio odgoj i obogaćivanje pojedinca ljepotom glazbe. Naravno, autizam može varirati od izuzetno nadarenih (no ograničenih) pojedinaca, do posve druge krajnosti gdje svrha glazbe prelazi u njeno terapeutsko djelovanje, koje se sve češće primjenjuje.
Orff glazbena terapija Orff glazbena terapija je aktivni oblik glazbene terapije koji koristi vještine i sposobnosti djece s određenim poteškocama u razvoju. Za tu terapiju karakteristicno je njeno interaktivno i multisenzorno djelovanje. Glazbena sredstva u ovoj metodi su govor, ritam, gesta, mimika, pokret, melodija i rukovanje Orffovim glazbalima. Primjenom Orffovih instrumenata ciljano se pospješuje opuštanje i koncentracija, razvoj osjetilne percepcije ( taktilne, optičke, akustičke, prostorne ), te motoričke koordinacije. U projektu osnivanja Orffove glazbene radionice za djecu s posebnim potrebama nabavljeni su specifični Orffovi instrumenti, a učiteljice se kontinuirano stručno usavršavaju. Radionica se provodi u grupi koju osim djece s posebnim potrebama pohađaju i djeca redovne populacije (integracijska grupa) ili individualno za djecu kojoj je primjereniji takav način rada.
Zaključak Djeca s poteškoćama u razvoju nisu problem, već izazov za nas buduće nastavnike kako bi njih upoznali sa svim ljepotama što ih glazba pruža. Treba uvidjeti da je svako dijete pojedinac sa svojom jedinstvenom kombinacijom problema i, bez obzira na nastavni program, traži individualan pristup. Kod djece s poteškoćama u razvoju, individualnost je još više izražena, a suradnjom roditelja, terapeuta i nadležnih možemo im otvoriti vrata, ili makar prozor u svijet glazbe. Zaključio bih izjavom nepoznatog autora:
“Nisam problematičan zato što želim biti problematičan, nego zato što imam probleme”
Literatura http://hr.wikipedia.org/wiki/Pervazivni_razvojni_poreme%C4%87aj http://en.wikipedia.org/wiki/Svant_syndrome Pospiš, Miroslav – Obrazovanje i neurorazvojne funkcije odgovorne za učenje Kavkler, Marija doc. dr. - Odgoj i obrazovanje djece s posebnim potrebama Oussoren, Ragnhild A. – Ples pisanja Varga, Meri - Učenici s teškoćama u razvoju u osnovnim školama Primorsko-goranske županije