Krijes 2016./17. by Knjižnica Odra

AKTIVNOSTI U ŠKOLI

UČENIČKI RADOVI

Real Madrid

Nova škola

Svemir

Sajam Svetog Nikole

Youtuberi

Večer matematike

IMPRESSUM

Robotika

Božićna priredba

Likovi iz crtića

ISSN 1330-7606

Pjesnički susret: Željka Horvat–Vukelja

Zašto grizemo nokte?

Krijes poučno-zabavni časopis učenika OŠ Odra

Zanimljivosti o ljudskom Šk. god. 2016./17. tijelu Osnivač i izdavač: Osnovna škola Odra Ženski nogometni klub

Erasmus+ projekt Vukovar

Odra

AKTIVNOSTI IZVAN ŠKOLE

Policijska postaja Hrvatski sabor Vodocrpilište Mala Mlaka Interliber

Tehnički muzej Arheološki muzej Veleposlanstvo SAD-a Tolerancija se može učiti: Islam Hrvatska radiotelevizija

Za izdavača: Vatroslav Gabrić, prof. Adresa uredništva: OŠ Odra, Đačka 5, 10020 Odra, Novi Zagreb

NATJECANJA

Lidrano: Sve što (ni)ste Naslovnica: uredništvo znali o Rumunjskoj Na naslovnici: 4. mobilnost učenika u Erasmus+ projektu u Zagrebu INTERVJU

Grafička obrada: uredništvo

Pedagoginja

Glavna urednica: Nikolina Fučkala, 6.b

Prvašići

Grafička urednica: Estella Fučkala, 6.b Fotograf: Karlo Petrik, 6.a

Novi profesori

Ilustratorica: Mirta Vrkić, 6.b PUTOPIS

Uredništvo: 5.a Matko Pinturić

Moj put u Disneyland

5.b Adrian Fučkala 6.a Viktorija Lončarić, Nika Idžan, Mia Biškupić

Dan voda

6.b Ema Cundeković, Anto Krajina 8.a Luka Fran Kovačević, David Jurić, Nikola Jurkin, Emanuel Rasonja

KAZALIŠTE

8.b Luka Pinturić

Sasvim sam popubertetio TERENSKA NASTAVA

Ključić Brdo Novi Vinodolski

LITERARNI RADOVI KUTAK ZA STRANI JEZIK

ENIGMATIKA

Novinari gosti: Glorija Pinturić, 2.a, Lucija Vidra, 4.b, Ema Pavlaković, 5.b, Ana Knežević, 8.a Voditeljica novinarske skupine: Julija Dujić, knjižničarka

Piše: Nikolina Fučkala, 6.b

156 godina od osnutka Osnovne škole u Odri dočekali smo novu zgradu. Zgradu koju smo čekali 40 godina. Od male, skromne, oronule i zastarjele zgrade pojavila se velika i moderna škola 21.stoljeća. S radošću i kišom dočekali smo otvorenje.

Započela je nova školska godine. Najuzbuđeniji su zasigurno prvašići koji su prvi put sjeli u školske klupe. Veliko uzbuđenje vladalo je među 350 učenika koji su nakon dvije godine radova napokon krenuli u novu i moderno uređenu školu. Kiša nas je dočekala prvi dan, ali to nije umanjilo radost i uzbuđenje koje je vladalo taj dan. Gradonačelnik Zagreba, g. Milan Bandić svečano je otvorio školu. Vježbali smo, pripremali doček, izrađivali ukrase kojima smo dali svoj potpis školi kako bi sve bilo spremno za prvi dan.

Umjesto niskog i skučenog ulaska i hola škole sada imamo svijetli, visoki i prostrani prostor u kojem nema gužve.

Učionice su specijalizirane, opremljene računalom, pametnom pločom i projektorom. Profesori imaju svoje kabinete gdje se mogu pripremati za nastavu. Roditelji ne moraju brinuti gdje će im dijete biti zbrinuto kada završe s nastavom jer je organiziran produženi boravak za učenike od 1. do 3. razreda.

Po prvi put ne moramo brinuti hoćemo li ostati gladni jer se u školi sada priprema ručak i u blagovaoni ima dovoljno mjesta za „napuniti baterije“, a jela su uvijek ukusna.

Učenici razredne nastave u potpunosti su odvojeni od učenika predmetne nastave tako da su dobili cijelo prizemlje za sebe, dok su učenici predmetne nastave na katu i izmjenjuju se po smjenama. Da bi sve bilo savršeno nedostaje nam dvorana koja je planirana za sljedeću školsku godinu. Do tada tjelesni se izvodi na hodiku, a za lijepa vremena smo na školskom igralištu. Sada je puno lakše i ljepše biti učenik Osnovne škole Odra.

Umjesto na hodniku, knjižnica sada ima svoje zasluženo mjesto s pogledom na igralište ispred škole. Mjesto gdje naši učenici vole provoditi odmor sada je ugodnije i veće s računalima za učenike i čitaoničkim prostorom.

Piše: Nikola Jurkin, 8.a

Večer matematike je skup interaktivnih radionica koje potiču izgradnju pozitivnog stava učenika prema matematici. Sudjelovanje u zabavnim aktivnostima otkriva često zaboravljenu - zabavnu stranu matematike, stvara nove ideje o tome što matematika jest i čime se bavi te dokazuje da matematičke probleme, a da nismo svjesni vlastitog talenta, svakodnevno svi uspješno rješavamo. Svake godine u prosincu i naša škola sudjeluje na Večeri matematike. Često je prati oznaka teškog i napornog predmeta, a ovom manifestacijom se upravo želi pokazati i dokazati da matematika može biti zabavna i laka. Kroz igru i druženje učenika i njihovih roditelja uvjeravamo se da je to doista tako. Naše učiteljice matematike svake godine nastoje organizirati Večer matematike i u našoj školi, a odaziv uvijek bude velik. Namijenjeno je učenicima od 4. do 8. razreda. Nekoliko je različitih igara pripremljeno, a svatko ima svoju putovnicu. Kada završe jednu, dobiju potvrdu u svoju putovnicu i mogu prijeći na drugu i tako u krug. Svi su se zabavljali, nešto naučili, a nešto i ponovili.

Piše: Ema Cundeković, 6.b

Cijela škola se pripremala za sajam Svetoga Nikole. Radili smo naporno i konačno je došao 6. prosinca! To je dan kada svoju najdražu čizmicu stavimo u prozor i kada se radujemo Svetom Nikoli. Učenici od 1.-8. razreda izrađivali su magnete i kuglice, a najviše kolače koji su nestali vrlo brzo. Također su se prodavale torbe koje je radila zadruga, isto kao i narukvice i ogrlice s crvenim perlicama.

Mnogo učenika je sudjelovalo, a u velikom broju su se uključili i roditelji. Svi učenici su ilustrirali germanizme (njemačke riječi nacrtane na papiru i njihov opis). Naši vrijedni ilustratori su bili istinski sretni što se svima svidio njihov rad. Dapače, bili su oduševljeni. Zarađeni novac bit će pametno uložen. Svi koji su došli na sajam zabavili su se i nadamo se da ćemo ih vidjeti i sljedeće godine!

Piše: Karlo Petrik, 6.a Oko Božića učenici Osnovne škole Odra održali su božićnu priredbu u Domu kulture Odra. Za organizaciju i uspješnu provedbu manifestacije pobrinuli su se učenici svih razreda. Na priredbi se plesalo, pjevalo, recitiralo i glumilo skupa sa svojim učiteljicama. Raznovrstan program odisao je radošću, veseljem, ljubavlju, zajedništvom kao šta to priliči blagdanskom duhu.

Najviše je plijenio pažnju ritmičko-plesni nastup učiteljice glazbene kulture Svetlane Dorušić s učenicama viših razreda.

Piše: Mia Biškupić, 6.a

Književni susret

S velikim veseljem smo ponovno ugostili Željku Horvat– Vukelju, nadaleko poznatu dječju spisateljicu koja je dugo godina bila urednica popularnog dječjeg časopisa Modra lasta.

nika je stigla iz Praga i odonda je uvijek uz nju. Ispočetka nije znala kako razgovarati s njom, ali malo po malo, naučila je svirati najljepše melodije.

Književni susret je školska knjižničarka Julija Dujić organizirala za učenike 1.- 4.razreda. U tri školska sata vesela i duhovita Željka oživljavala je likove iz svojih priča koje se redovno obljavljuju u dječjem časopisu Smib. Došla nam je u pratnji svoje poznate putnice torbice Ljubice Torbić. Ljubica je puna džepića i pretinaca u kojima se krije bezbroj iznenađenja, sitnih stvarčica i rekvizita od kojih svaki nosi svoju priču s poukom.

Priča o šumskim životinjama nosila je vrlo znakovitu poruku– zašto je važno ići u školu. Jedan mali ježić činio je sve da ne ide u školu. Samo se htio igrati, a ne učiti. Međutim, svi njegovi prijatelji su išli u školu i nije se imao s kim igrati. Kako su prijatelji tu da nam kažu što je dobro, tako su i malom ježiću pokazali da je škola vrlo važna, a može biti i zabavno mjesto.

Slijedila je priča o raznom drveću i o tome gdje oni žive, kako mogu međusobno razgovarati, kako se mijenjaju kroz godišnja doba te da svako podneblje u kojem žive je lijepo na svoj način.

Ljubica Torbić uvijek sa soBila je tu i priča o šalu koji je htio ljetovati pa je činio sve da ide sa svojim vlasnicima. Priča o orašaru posebno je zaintrigirala naše učenike. S velikom pozornošću i zanimanjem pratili su svaku priču i sudjelovali u istoj. Sat bi proletio u tren oka, a Željka, kao prava učiteljica, svakome je na kraju dala ocjenu– za znanje, zalaganje i lijepo ponašanje. Pogodite koju ocjenu su dobili naši mališani?

bom nosi jedan poseban Željkin predmet koji je s njom još otkako je bila malena djevojčica– usna harmonika. Usna harmo-

VI. POLICIJSKA POSTAJA U ZAGREBU Piše: Matko Pinturić,

Najprije su

16. listopada smo se zaputili put Remetinca kako bismo posjetili policijsku postaju u sklopu projekta MAH 1 (Mogu Ako Hoću).

nam pokazali čime su policajci zaštićeni

i kako se bra-

plastični štit. Mogli smo čak i probati zaštitni oklop, ali samo onaj tko zna broj policije, a još k tome i najbrži u tome. Sretnik je bio učenik 5.b razreda, Matej Fučkala, a točan odgovor je naravno 192. Bio je tako ponosan kada ga je isprobao.

ne pa smo iOdmah po dolasku dočekao nas je policajac Danijel Horvat koji nas je pozdravio i objasnio kako se moramo ponašati u policijskoj postaji.

„Svaka osoba na svijetu ima različiti otisak prsta. Od

rođenja pa na dalje otisak prsta se ne mijenja.“

Najprije su nam pokazali čime su policajci zaštićeni i kako se brane pa smo imali prilike vidjeti oružje koje nose i oklope kojima se štite. To je zaista bilo uzbudljivo. Nose i zaštitni prsluk koji može zadržati metak i tako spasiti policajčev život. Tu su još i štitnici za noge, kaciga i

Zatim su nas poveli do sobe gdje smo imali prezentaciju. Prezentacija je bila o policiji, čemu služi policija, ali i o ovisnostima, kao i o neprihvatljivim oblicima ponašanja. Policija pomaže djeci, u prometu kao i u zaštiti ljudi. Neke od zanimljivosti su pronalazk počinitelja kaznenog djela prema otiscima prstiju. Kako? Svaka osoba na svijetu ima različiti otisak prsta. Od rođenja pa na dalje otisak prsta se ne mijenja. Jedna od lošijih stvari koja se često događa je i nasilje. Žrtva

nasilja se uvijek pita: ˝Što činiti- bježati ili uzvratiti?˝ Već ovdje nastaju problemi. U ovakvim situacijama treba potražiti pomoć. Treba razgovarati sa stručnjacima, kao i s bližnjima i razmisliti što treba napraviti.

Vandalizam je bio jedna od tema. Što je uopće vandalizam? U vandalizam spadaju: nedozvoljeni grafiti, uništavanje imovine i tučnjava.

Pušenje oštećuje dišni sustav, a naročito pluća. Godišnje u Hrvatskoj od posljedica

pušenja umre do

12 000 ljudi.

Na kraju se dotičemo i ovisnosti. Postoje razne vrste ovisnosti, o alkoholu, pušenju, drogi... Droga je jedna od najgorih ovisnosti. Trajno uništava organizam, a na koncu može dovesti do smrti, ako se na vrijeme ne izliječimo. Postoji više tipova droge koji na čovjeka djeluju na različite načine. Neke droge ostavljaju lakše, neke teže posljedice, ali nema bezopasnih. Pogotovo kada prerastu u naviku i ovisnost. Prilikom konzumiranja droge javljaju se različiti „umjetni“ osjećaji radosti, sreće, uzvišenosti ili pak straha. Ta opijenost, međutim, s vremenom postaje kobnom. Dolazi do bolova u želucu, organizam slabi, a poslije nekog vremena oštete se živci, jetra, bubrezi, pa i mozak, a javljaju se i problemi sa srcem. Na koncu nerijetko dođe i do smrti.

skih proizvoda mlađima od 18 godina, no postoji mnogo slučajeva kada već osnovnoškolci puše što je tada još štetnije za zdravlje, mnogo više nego za zdravlje odraslog čovjeka. Pušenje je glav-

stvenih poteškoća kao što su ciroza jetre, trovanje alkoholom, srčane bolesti, bubrežne bolesti, kao i psihičke poremećaje. Kako se želja za alkoholom povećava, tako se povećava i tolerancija

ni rizični čimbenik za razvoj raka bronha i pluća, grkljana, ždrijela, usne šupljine, jednjaka, bubrega, mokraćno ga mjehura, gušterače, a i raka vrata materni-

tijela na alkohol pa pijemo sve više. Ovisnost o alkoholu je težak psihički poremeća j jer dolazi do patološkog procesa koji mijenja način na koji mozak funkcionira. Alkohol, sim što će uništiti čovjeka koji ga konzumira, uništit će i njegovu obitelj jer stvara ozbiljan sociološki problem.

Pušenje oštećuje dišni

sustav, a naročito pluća. Godišnje u Hrvatskoj od posljedica pušenja umre do 12 000 ljudi. U Hrvatskoj je zabranjena prodaja duhan-

ce i neki oblici leukemije češći su u osoba koje puše. Pritom je sasvim svejedno je li riječ o aktivnom ili pasivnom pušaču. Ne smijemo podcijeniti niti alkohol jer uzrokuje cijeli niz zdrav-

Smatram ovo predavanje iznimno korisnim jer su nas upoznali s brojnim problemima i njihovim posljedicama. Mnogi ne znaju reći ne, ali ključ svakog uspjeha je upravo informiranje.

Piše: Emanuel Rasonja, 8.a Svečana dvorana u kojoj se primaju strana izaslanstva

Listopad najčešće rezerviramo za na jedno mjesto koje smo gledali samo na televiziji, – otišli smo u Hrvatski sabor. Uživo je sve izgledalo drugačije i moram priznati puno manje. Na Markov trg uputili smo se u pratnji učiteljice geografije Tanje Horvat i učiteljice hrvatskog jezika Ivane Kujundžić. Od Glavnog kolodvora smo odlučili pješačiti i tako uživati u prekrasnom prizoru jesenskog Zrinjevca. Prošetali smo Trgom bana Josipa Jelačića i Radićevom ulicom. Ispred Kamenitih vrata zastali smo pred kipom sv.Jurja koji se nalazi i na grbu naše škole.

S poznatim političarima– Zlatkom Hasanbegovićem i Ivanom Viliborom Sinčićem

Kratko smo pozdravili Doru Krupićevu, prošli uz najstariju zagrebačku ljekarnu „K crnom orlu“ u Kamenitoj ulici te stigli na Markov trg pred zgradu Hrvatskoga sabora. Uputili smo se u zgradu Sabora i na samom ulazu su nas pregledali. Dočekala nas se

gospođa Jasminka iz glavnog ureda koja nas je provela kroz Sabor i pobliže nas upoznala s poviješću i načinu funkcioniranja Hrvatskog Sabora. Sabor je u Zagrebu zasjedao još od 13. stoljeća, no do kraja 18. stoljeća nije bilo posebno namijenjene zgrade za održavanje sjednica. Godine 1731. godine kupljena je kuća na Markovom trgu koja se nalazila na mjestu današnje saborske zgrade. Zgrada Sabora sadrži mješavinu stilova gradnje: klasicizma, neorenesanse i secesije i danas je spomenik kulture. Glavno stubište vodi posjetitelje do predvorja Sabornice u kojem se nalaze biste ljudi koji su se kao saborski zastupnici zalagali za neovisnost i samostalnost hrvatske države: S. Radića, I. K. Sakcinskoga, J. Draškovića, A. Starčevića, J. Jelačića, J. J. Strossmayera, I. Mažuranića i J.

Šokčevića. Naravno, htjeli– ne htjeli, neka lica su nam poznata. Pratili ili ne pratili politiku, svi smo prepoznali Ivana Vilibora Sinčića, zastupnika Živog zida i bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Rado su se fotografirali s nama. Na kraju našega obilaska slijedio je najzanimljiviji dio – posjet galeriji za posjetitelje u Sabornici gdje smo imali priliku promatrati zasjedanje Sabora. Saznali smo i ponešto o uređenju Sabornice te postavljati pitanja. Ubrzo smo se zahvalili ljubaznom osoblju na svemu i uputili se nazad u Odru. Od svega što smo vidjeli i čuli, danas nam je vrhunac ovog posjeta obilježio susret s pozatim političarima. Ah, što mediji čine!

Piše David Jurić, 8.a

Učenici osmih razreda u vodocrpilištu Mala Mlaka

Učenici osmih razreda

čega je potrebno oču-

vas da posjetite Muzej

posjetili

vati šljunčani sloj kroz

vodovoda. Naučit ćete

13.listopada, u sklopu

koji prolazi Sava. Pri-

da je Zagreb dobio

nastave

likom

ko-

vodovod pet godina

Mala

mandne zgrade vodo-

prije Münchena i sa-

Mlaka i Muzej vodo-

crpilišta, ljubazni su

mo pet godina nakon

voda. Mala Mlaka naj-

nas djelatnici upoznali

Beča, upoznat ćete dio

veće

zagrebačko

s načinom kako se prošlosti i pri tome se

vodocrpilište s deset

svakodnevno, 24 sata, zabaviti, baš kao i

glavnih i osam po-

prati opskrba pitkom

učenici 8.a i 8.b razre-

moćnih

vodom

prostoru

da na izvanučioničkoj

Smješteno je na des-

grada Zagreba. Kada

nastavi u pratnji svojih

noj obali rijeke Save,

je Zagreb dobio vodo-

učiteljica Marije Bilić

a okruženo je poljopri-

vod? Gdje je i kada u i Tanje Horvat.

vrednim površinama,

Zagrebu iskopan prvi

seoskim

naseljima,

zdenac iz kojega se

industrijskim pogoni-

voda cijevima odvodi-

ma i velikim brojem

la do potrošača? Što

različitih manjih radi-

povezuje bana Ivana

geografije,

vodocrpilište

zdenaca.

obilaska

onica. Izgradnja crpili- Mažuranića i zagrebašta započela je 1956.

čki vodovod? U čemu

godine, a prvi zdenci

je važnosti očuvanja

pušteni su u pogon

pitke vode? Želite li

1964.

godine.

Gos-

saznati odgovore na

pođa

Renata

Čipin

ova pitanja, pozivamo

održala je predavanje o načinu kako se grad Zagreb

opskrbljuje

pitkom vodom pa smo naučili u čemu je važnost aluvijalne doline rijeke Save te zbog

Piše: Ema Cundeković, 6.b

Mjesec studeni obvezno rezerviramo za posjet međunarodnom sajmu knjiga i učila- Interliberu. Interliber se održava na Zagrebačkom velesajmu i najveći je sajam knjiga u regiji. Knjižničarka Julija Dujić vodila je učenike novinarske skupine osmih i šestih razeda. Na Interliber idemo jer su nam bile potrebne nove knjige za knjižnicu, a usput se dobro zabavimo. Kada smo stigli na Interliber podijelili smo se u grupe kako bismo što prije kupili potrebne naslove. Tako smo znali tko što mora tražiti. Posjetili smo mno-

ge štandove! Naslovima su se razbacivali Školska knjiga, Alfa, Novi liber, Naša djeca, V.B.Z., Ljevak, Mozaik knjiga i brojni drugi nakladnici. Impresivno je bilo vidjeti toliko knjiga na jednom mjestu, a redovno uz niže cijene. Osim za knjižnicu, mogli smo kupiti knjige i za sebe, što smo i učinili. Svatko je imao neke svoje želje, a Interliber je pravo mjesto i prilika za to.

Na putu nazad smo imali što nositi jer će novi naslovi i stranice ispisane novim pričama, bojama pa čak i zvukovima razveseliti naše učenike, od najmlađeg do najstarijeg.

Piše: Luka Fran Kovačević, 8.a

Tijekom listopada u Tehničkom muzeju trajala je izložba pod nazivom Molekule koje su promijenile svijet posvećena je molekulama koje su mijenjale nas život, kulturu i društvene tokove. U pratnji učiteljice biologije Emice Pandurić i učiteljice kemije Silvane Sokol posjetili smo izložbu zanimljivog naziva Uz pomoć stereoskopskog 3D-prikaza strukture molekula te dodatnih informacija prikazani su ne samo njihova izuzetno zanimljiva povijest, svojstva i upotreba veći česti sukobi teorije i primjene, očekivanja i rezultata koji prate tijek znanstvenih otkrića. Neke od prikazanih molekula poput vode i ugljičnog dioksida postoje od samih geoloških početaka Zemlje, dok su druge poput polietilena i DDTja nastale u kemijskim laboratorijima. Neke imaju sasvim jednostavne strukture sastavljene tek od nekoliko atoma, a druge su toliko komplekse da su kemičarima trebale godine da ih priprave metodama kemijske sinteze. Ipak, svima je zajedničko da su mijenjale i još uvijek mijenjaju naš život, društvo, povijest te način na koji vidimo svijet i razmišljamo o njemu. Dvije su molekule osobito utjecale na razvoj novih tehnologija koje mijenjaju svijet i imat će veliku ulogu u bu-

dućnosti, DNK i fuleren, čije je razumijevanje pokrenulo razvoj molekularne biologije i nanotehnologije. Prvi se put kao zvučna kulisa upotrebljavaju molekularne pjesme Thierryja Delatoura, kemičara koji transponira vibracije molekula u čujne frekvencije kako bismo mogli čuti nečujno – začuđujuće i ponekad neobično harmonične pjesme molekula. Centralni dio izložbe čine 3D projekcije 25 molekula koje su utjecale ne samo na razvoj kemije i znanosti općenito, nego također na povijest i društvo, na razvoj civilizacije. Projekt je koncipiran tako da popularizira kemiju i istovremeno prikaže na koji način

su određena otkrića usmjeravala razvoj znanosti i društva. Uz projekcije molekula i osnovne podatke o molekularnoj strukturi, posjetitelj interaktivno bira i dodatne informacije o otkriću, povijesti, svojstvima i društvenom utjecaju pojedine molekule. Izložba je namijenjena svima, ne zahtijeva predznanje, a zamišljena je kao uvid u kemiju svima poznatih molekula. Istovremeno daje pregled važnih povijesnih događaja i društvenih promjena na koje je otkriće ili upotreba predstavljenih molekule utjecala. Stoga je izložba zanimljiva ne samo sa znanstvenog stajališta već i zato što stavlja kemiju u društveni kontekst. Autorica izložbe Ljiljana Fruk doktorica je kemije i znanstvenica koja proučava nanostrukture.

Piše: Luka Pinturić, 8.b

Muzej (od grč. sjedište muza) je ustanova u kojoj se čuvaju, proučavaju i izlažu zbirke starina i umjetnina, tehničkih i sličnih predmeta. Zvuči dosadno? postavljena pitanja. Koliko je još zanimljivih stvari ostalo neotkriveno u prapovijesti! Trebalo je sve pažljivo zapisati. Kada vas u muzej dovedu naše učiteljice povijesti i njemačkog jezika, muzej tada postaje mjesto istraživanja i zabave. Dobili smo zadatke, udobno se smjestili i započeli naše istraživanje u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Trebalo je pažljivo slušati vodiče koji su nam približili život u prapovijesti.

Naš je zadatak bio nacrtati nastambu iz kamenog doba. Pažljivo smo promotrili izloške jer je trebalo pronaći vrste povijesnih izvora. Bili smo znatiželjni i postavljali smo pitanja. Međusobno smo razgovarali i tražili odgovore na

Naš sljedeći zadatak bio je predstaviti Vučedolsku golubicu korejskim turistima. Pažljivo smo promotrili izložak, slušali izlaganje vodiča i zapisali zanimljivosti o Vučedolskoj golubici. A kada „zaškripi“ prijatelji su tu da ti pomognu. Mogu ti poslužiti kao podložak za pisanje.

Ili možete zajedno riješiti zadatak.

Najviše su nam muka zadali Kelti. Tko su oni u zašto su važni? Kada vidite keltskog ratnika, sve će vam biti jasno. Odgovore znamo i upisujemo ih. Prava avantura počinje u Egipatskoj zbirci. Šaptom smo pitali „Jesu prave?“ Pažljivo smo slušali predavanje vodiča o tome kako nastaju mumije. Naučili smo što su hijeroglifi, kako su se uređivale Egipćanke, a neki su od nas odlučili kako će se u budućnosti baviti arheologijom kako bi pronašli odgovore na pitanja. Egipatskom zbirkom završilo je naše istraživanje Arheološkog muzeja.

Piše: Adrian Fučkala, 5.b

Kao učenici imali smo privilegiju ući u Veleposlanstvo SAD-a i vidjeti sve izbliza. Samim dolaskom pred ogromnu zgradu stekli smo dojam koliko je moćna ova država. Kada smo ušli unutra, impresije su splasnule jer se nema bogznašto za vidjeti; uglavnom ljudi ulaze i izlaze iz svojih ureda, ali ono što jest zanimljivo je to što smo saznali kojim se sve poslovima bave i koliko uživaju u tome. Uz stručno vodstvo gospođe Bahlen mogli smo razgovarati s pravim Amerikancima na engleskom jeziku i time testirati svoje znanje engleskog jezika. Objasnila nam je što zvjezdice i pruge predstavljaju na američkoj zastavi- zvjezdice pedeset saveznih država, a pruge trinaest kolonija.

Vrlo su simpatična i draga dva marinca s kojima smo se upoznali i razgovarali. Zovu se Abe i Charles. Oni su prošli rat i priče koje su nam ispričali dotaknule su nas u srce. Odgovarali su strpljivo na naša pitanja, iako su znala biti zbunjujuća ili nevažna.

Na kraju su nam dali isprobati njihovu opremu. Tada smo shvatili da nimalo nije lako biti vojnik- jako je teška oprema, oko trideset kilograma teži. Najvažniji dio poslovanja u veleposlanstvu je osiguranje. Odatle sve počinje. Ljubazni gospodin Srećko nam je rado objasnio koliko je osiguranje važno, sve protokole te kako sve mora teći glatko, a pogreške nisu dozvoljene. 15

Hvala svima u Veleposlanstvu što ste učinili naš dan ugodnim i vrijednim pamćenja.

Pišu: Emanuel Rasonja i Luka Fran Kovačević, 8.a

U sklopu razrednog projekta Edukacija-religija-tolerancija (jer tolerancija se može naučiti) učenici 8.a i 8.b razreda posjetili su džamiju, a vodile su nas vjeroučiteljica Matija Lasić, učiteljica hrvatskog jezika Ivana Kujundžić i učiteljica povijesti Tanja Horvat koje su i nositeljice ovoga projekta.

Sve nam je pokazivao, kroz sve nas je vodio i na sve odgovarao imam/hodža Fahrudin efendija Hilić. Vidjeli smo kako džamija izgleda iznutra i gdje se petkom održava džuma– namaz (molitva muslimana). Imali smo priliku listati sveto pismo islamaKur'an. Morali smo poštivati propisana pravila: izuti obuću prije ulaska u prostoriju u kojoj se održava obred. Obvezno je pravilo biti bos jer se na podu nalaze tepisi, a prilikom klanjanja glavom dotiče pod, stoga je čistoća jako važna. Na podu se nalaze prekrasni perzijski tepisi donirani iz arapskih zemalja. Djevojke su morale cijelo vrijeme nositi marame preko glave, što je također jedno od pravila islama. Kao što se iz slika vidi, u džamiji nema slika svetaca, kipova, religiozne glazbe kao ni klupa za sjedenje. Na zidovima se nalaze stihovi iz Kur'ana napisani na arapskom pismu. Gore se nalazi galerija na

se može naučiti kojoj mole žene, ali mogu i muškarci ukoliko je prevelika gužva

u džamiji. Nakon obilaska džamije efendija Fahrudin nam je održao kratko predavanje o islamu, njegovoj povijesti i njihovim običajima. Dva su velika blagdana u islamu, Ramazanski bajram i Kurbanbajram. Ramazan je jedan od posebnih mjeseci u islamu. Tijekom svih dana ramazana muslimani se moraju uzdržavati od hrane, pića i spolnog odnosa sa svojim suprugama, i to od zore, pa do zalaska sunca. Po isteku ovog mjeseca slijedi Ramazanski bajram. Njime se obilježava kraj posta. Kurban-bajram ili Hadži bajram je islamski praznik prinošenja žrtve, najznačajniji islamski blagdan. On dolazi dva mjeseca i deset dana nakon ramazana. Kurban -bajram traje četiri dana. U prostoru džamije nalazi se i stari namještaj iz prošle zagrebačke džamije koja je bila srušena 1949. godine. Na gornjoj slici prikazan je mihrab (lijevo), odnosno polukružna udubina usmjerena u pravcu Kabe u Meki kojoj su muslimani okrenuti za vrijeme molitve. Za vrijeme zajedničkih molitvi u džamiji, imam stoji u

mihrabu dok se ostali vjernici koji klanjaju nalaze iza njega. Pored mihraba je minber gdje imam/ hodža stoji za vrijeme molitve. Minber je u potpunosti po svojoj funkcionalnosti govornica, kao propovjedaonica u crkvama, koja je uzdignuto mjesto kako bi se osiguralo da se govornik dovoljno jasno čuje u svakom kutku džamije.

Mihrab i minber Proveli smo vrijeme vrlo korisno i naučili smo puno toga o islamu kojeg prate brojne predrasude. Da bismo se naučili toleranciji, moramo naučiti prihvaćati i poštivati različitosti. Ovaj posjet je bio jedan korak bliže ka tome.

ondje nismo smjeli dugo zadržavati i ometati njihov rad.

Učenici novinarske skupine iskoristili su topli ožujak za posjet Hrvatskoj radioteleviziji.

Nastavljajući naš obilazak HRT-a imali smo priliku vidjeti kako se snimaju dramske radijske emisije. Otišli smo u „gluhu sobu“ čiji su zidovi obloženi spužvom koja upija suvišnu jeku pri čemu ostaje samo čisti zvuk.

Fascinantno je kako se jedan studijski prostor prilagođava emisijama različitog karaktera. Obišli smo svih osam studija koliko postoji na HRT-u, a imali smo sreće gledati snimanje emisije Potjera, Juhuhu, Iza zavjese, Prizma, A strana…

Dočekala nas je gospođa Nada Chedid koja nas je provela kroz cijeli prostor HRT-a.

Prvo smo otišli u arhiv u kojemu se čuva preko 2 mil. audio i video zapisa. Potom smo otišli na Hrvatski radio gdje smo vidjeli kako je ustrojeno radijsko novinarstvo.

Nismo znali koliko je težak i zahtjevan posao tonskog majstora i radijskih voditelja upravo zbog činjenice da sve ide uživo te je njihova koncentracija od presudne važnosti i nema mjesta za pogreške. Zbog toga se

Živnuli smo kada smo napokon vidjeli i neko poznato lice, koje inače gledamo svakodnevno na malim ekranima. Gospođa Nada nas je dovela u studio informativnog programa gdje smo vidjeli poznate novinare kako pripremaju svoje emisije. Pri obilasku sreli smo poznatog voditelja vremenske prognoze Zorana Vakulu koji je za nas rado ponovio snimanje dnevne prognoze.

Bili smo uzbuđeni što smo imali priliku vidjeti uživo kako se priprema i organizira televizijski program.

Brzo smo napustili svjetla reflektora i vratili se na toplo ožujsko sunce i vođeni njime vratili se u našu školu. Piše: Anto Krajina, 6.b

Snimali smo TV emisiju Luka i prijatelji povodom Dana voda

Piše: Lucija Vidra, 4.b

Ne može se baš svatko pohvaliti snimanjem prave tv emisije. Mi smo imali čast sudjelovati u snimanju emisije Luka i prijatelji koju inače vrlo rado gledamo, a Luku Bulića i njegove urnebesne parodije pjesama na aktualne teme još radije slušamo. Na nezaboravno snimanje televizijske emisije uputili smo se u Malu Mlaku. Bio je to proh-

u Muzej vodoopskrbe. Takvi muzeji vrlo su rijetki i ima ih vrlo malo u svijetu. U muzeju smo

vidjeli razne cijevi te slike kako se u prošlosti dolazilo do vode. Muzej je nekada bila kuća vlasnika vodocrpilišta. Morali smo snimiti još neke kadrove izvan vodocrpilišta pa smo se, moji prijatelji i ja, uputili s Lukom na Bundek kako bismo snimili zadnju scenu. Dok smo se vozili do Bundeka Luka nam je rekao tekst koji ćemo izgovoriti dok snimamo scenu pecanja. Ondje smo imali malu pauzu prije snimanja kako bismo se pripremili. Na Bundeku je bilo prekrasno. Tekst smo ponavljali nekoliko puta jer smo ga zaboravljali. Kad smo sve uspješno snimili, vratili su nas u školu. Snimati tu emisiju s mojim razredom bilo je predivno iskustvo koje nitko neće zaboraviti, a Luka Bulić vrlo je zabavan.

ladni utorak zadnjeg dana u veljači. Cijeli moj razred otišao je na vodocrpilište gdje smo snimali emisiju s Lukom Bulićem. Čim smo se sastali s njim otpjevali smo par njegovih vrlo poznatih pjesama. Kad smo se svi okupili krenuli smo sa snimanjem. Više puta smo morali nešto ponavljati. Išli smo čak i

Pišu: učenici 1.r. i 2.r.

14. 10. 2016. god. učenici prvih i drugih razreda bili su na terenskoj nastavi u izletištu Ključić Brdo.

Bilo nam je neopisivo lijepo. Šetali smo poučnim stazama i učili o životinjskom i biljnom svijetu. Naučili smo kako se trebamo ponašati u šumi i kako je trebamo čuvati. Naš voditelj je bio baš super jer nas je nasmijavao sa smiješnim igrama: On je bio vuk, a mi smo ga lovili. Zatim smo glumili kestene koji su se raspršili na sve strane, a neki su se i otkotrljali. Dečki su brali cvijeće i poklanjali djevojčicama. Djevojčicama je to bilo drago pa su im uzvratile igrajući s njima nogomet.U Ključić Brdu, osim što smo upoznali šumski svijet, obilježili smo Dan kruha i

Pišu: učenici 3.a, 3.b i 4.a razreda

Učenici 3.a, 3.b i 4.a, su sa svojim učiteljicama Ljerkom Matak, Marinom Moler,

Lidijom Pocrnić i Anom Sudac proveli nastavni tjedan od 26.- 30.09.2016. u Novom Vinodolskom. Sudjelovali na nekoliko radionica Arboretum, Vjetrovi Jadrana, predavanju i radionici protiv nasilja. Posjetili su brodom dva puta otok Krk, Vrbnik i Biseruljku,

zahvalnost za plodove zemlje. U našoj maloj pekarskoj radionici, pravili smo male kruščiće koje nam je teta kuharica kasnije ispekla. To je bio naš suvenir. U parku smo se igrali do mile volje. Svi smo bili kao jedna velika obitelj. Na povratku kući pjevali smo, zadovoljni što smo proveli jedan lijepi dan.

bili brodom u Selcu, razgledali kulu i eksponate u Senju. Bilo je vrlo zanimljivo i poučno naučiti povijesti nastanka kule te o stranama svijeta vezanim uz građevinu i korelirali svoje znanje vezano uz orijentaciju u prostoru. Vrijeme provedeno tamo bilo je sunčano i toplo, tako da su učenici dosta vremena provodili vani, a u slobodno vrijeme uspjeli su se i okupati u, tada još uvijek prilično toplom moru.

Piše: Anto Krajina, 6.b

Real Madrid je jedan je od najslavnijih klubova na svijetu. Ovaj klub ima mnogo navijača diljem svijeta. Najvatreniji navijači ovog kluba nose naziv Ultras sur. Smješteni su na južnoj tribini stadiona gdje na svakoj utakmici gromoglasno navijaju. Uz to, Real Madrid je najbogatiji klub po prihodima (oko 521 mil. € u 2013. godini) te najbogatiji i najvrjedniji sportski kolektiv na svijetu (2,4 mlrd. €). U svojoj je povijesti rekorder po broju osvojenih naslova prvaka Europe. Uspjelo im je to čak 11 puta. Španjolsku Primera ligu (La Liga) osvajali su 32 puta što je najviše od svih španjolskih klubova. Kup kralja osvojili su 19 puta. 8 puta su osvojili Španjolski SuperKup (Supercopa), jednom su bili pobjednici Copa Eva Duarte te jednom pobjednici španjolskog LigaKupa. Što se tiče ostalih europskih i svjetskih natjecanja još su dva puta osvajali Kup UEFA, dva puta Europski superkup te tri puta Interkontinentalni kup i jedno klupsko FIFA svjetsko prvenstvo. Real Madrid je, neslužbeno, najtrofejniji klub na svijetu.

• Luka Modrić rođen je 9.rujna 1985.g. u Zadru

• Mateo Kovačić rođen je 6.svibnja 1994.

• Visok je 174 cm i igra veznog igrača s brojem 19

• Visok je 179 cm i igra veznog igrača s brojem 16

• U Real Madridu je od 2012.g.

• U Real Madridu je od 2015.g.

• U hrvatskoj reprezentaciji je od 2001.g. • Nogomet je počeo igrati u Dinamu 2003.g.,a 2008. nastavlja inozemnu karijeru u Tottenhamu

Sjedište mu je u glavnome gradu Španjolske, Madridu. Službeno je osnovan 1902. pod imenom Madrid CF. Godine 1920. od španjolskog kralja Alfonsa XIII. dobivaju naslov „Real“ što na hrvatskom znači „kraljevski“. Nogometni klub Real Madrid CF, prema FIFA-i, proglašen je najboljim klubom 20. stoljeća. U sklopu Real Madrida postoji još rezervna momčad Real Madrid Castilla za koju uglavnom igraju mladi igrači iz Realove škole mladih te treća momčad Real Madrid C. Tijekom povijesti madridski je klub imao mnogo nadimaka. Naširoko je poznat kao "Kraljevski klub". No, Real su prije zvali drugačije.

• U hrvatskoj reprezentaciji je od 2008.g. • Nogomet je počeo igrati sa šest godina na akademiji LASK Linza

Na početku su se zvali Los Merengues, po kolaču mereinque, pa zatim i Los Blancos. Oba naziva su se odnosila na tradicionalne, u potpunosti bijele dresove kluba koji su i danas lako prepoznatljivi. 70-ih godina 20. stoljeća klubovima je dozvoljeno kupovanje inozemnih igrača. Real je u tom razdoblju kupovao najviše igrače sa sjevera Europe pa su ih počeli zvati Los Vikingos. Nakon što je predsjednikom postao Florentino Pérez, u kraljevski su se klub počele dovoditi svjetske nogometne zvijezde koje su, ipak, samo na početku imale sjajne rezultate.

Piše: Luka Pinturić, 8.b

Postoje škole velike i male. Škole nove i stare. U svim školama odzvanja radostan dječji smijeh i odrastaju učenici praćeni pogledom svojih učitelja. Ipak, postoje škole hrabrije od drugih škola. To su one čiji se učitelji u svome radu vode izrekom Ralpha Walda Emmersona: Ne idi tamo kamo vodi put. Umjesto toga, pođi tamo gdje puta nema i ostavi svoj trag. Oni se ne boje biti drugačiji. Ne boje se novih zadataka i izazova. Takvi učitelji rade u OŠ Odra.

Učitelji, učenici, roditelji i lokalna zajednica provest će dvogodišnji međunarodni projekt United through cultural and natural diversity learning through research (Kulturne i prirodne različitosti nas ujedinjuju – učenje kroz istraživanje). Projekt koji su osmislili učitelji naše škole, odabran je na natječaju, na koji se u kategoriji ključna aktivnost KA2 strateška partnerstva prijavilo 39 projekata, između 8 projekata koje će financirati EU, Agencija za mobilnost i programe EU u okviru programa Erasmus+. U tome nam se pridružilo 5 škola iz četiri europske zemlje: Miejski Zespol Szkol nr 2 w Boleslawcu, Boleslawiec, Poljska, Gymnazium, zakladni skola a materska skola Hello s.r.o., Ostrava, Češka, Masarykova zakladni skola Návsi, Návsi, Češka, Zakladna skola, Pugacevova 1381/7, Humenne, Slovačka i Scoala Gimnaziala "Ion Pop Reteganul", Sincel, Rumunjska.

Započeli smo na vrlo zabavan, Četvrti korak – izrada prijedlogužvovit i maštovit način. Odradi- ga loga projekta. li smo naše prve zadatke. Nastavili smo s novim izazovima. Izradili smo karte zemalja partnera i autobus kojim „putujemo“ po Europi i upoznajemo zemlje partnere.

Prvi transnacionalni sastanak programa Erasmus+ Naši učenici i učitelji bili su domaćini Prvoga transnacionalnoga sastanka od 16. do 18. prosinca 2015. godine. U goste su nam stigli profesori i ravnatelji škola Prvi korak – predstavljanje Era- partnera u projektu. smus+ projekta u hodniku škole izradom panoa. Prijateljstvo, zabava, učenje, najčešće su riječi koje su naši učenici napisali. To je ono što očekuju od ovoga projekta. Drugi korak – predstavljanje škole zemljama partnerima u projektu. Treći korak – predstavljanje učenika u Erasmus+ timu zemljama partnerima u projektu.

Uspomene, nova znanja i prijateljstva, priču o OŠ Odra i Zagrebu u vrijeme adventa ponijeli su u Poljsku, Češku, Slovačku i Rumunjsku.

A kada započne europski projekt…

Prva kratkoročna mobilnost učenika

ko ih najbolje čuvati te u čemu najčešće griješimo.

Naši osmaši uključeni u Erasmus+ projekt: Ana Cerovski, Maja Ivšac, Ana Knežević, Luka Pinturić i Mihael Pušec, sudjeluju, u pratnji profesorica Ivane Kujundžić i Dubravke Vuleša, u kratkoročnoj mobilnosti učenika. Prva od pet mobilnosti odvija se u Rumunjskoj od 12.3.2016. 19.3.2016. godine.

3.a razred uključio su se razrednim projektom u Erasmus+ proojekt. Odabrali su istraživačku temu Drveni predmeti i lončarija te osmislili projekt Tradicijske drvene igračke. Našim malim učenicima u realizaciji su pomogle njihove učiteljice Barbara Beniković i Ana Sudac.

Druga kratkoročna mobilnost učenika

Treća od pet Erasmus+ mobilnosti odvija se u Poljskoj od 17.9.2016. do 24.9.2016. godine. Domaćin mobilnosti je Miejski Zespol Szkol nr2 – Boleslawiec (Poljska).

Naši osmaši uključeni u Erasmus+ projekt: Ema Barišić, Vinko Đurić, Luka Fran Kovačević, Manda Martić i Doroteja Noršić, sudjelovali su, u pratnji profesorica Ivane Kujundžić i Tanje Horvat, u kratkoročnoj mobilnosti učenika. Druga od pet mobilnosti odvijala se u Češkoj Republici od 8.5.2016. do 14.5.2016. godine. Naš je domaćin bila Masarykova zakladni skola Navsi. Sudionici mobilnosti, učenici i učitelji iz svih partnerskih zemalja, snimili su, uz pomoć domaćina, film o Erasmus+ mobilnosti. Film je prikazan i na češkoj nacionalnoj televiziji.

Konzerviranje predmeta za školsku zbirku Učenici i učitelji uključeni u Erasmus+ projekt organizirali su 23. travnja 2016. godine radionicu za roditelje, učenike i lokalno stanovništvo u sklopu proslave Jurjeva i Dana škole. Cilj radionice bio je konzervirati (očistiti, zaštititi od propadanja i crvotočine) drvene predmete i lončariju kako bismo ih mogli uvrstiti u školsku zbirku.

Učenici sedmih i osmih razreda: Laura Fučkala, Tea Havidić, Matej Mahin, Marta Pinturić, Lucija Pischiutta, Lucija Pendić, Ljiljana Križanić i Ivana Bunoza, sudjeluju, u pratnji učiteljica Marije Dianežević i Ane Penava, u kratkoročnoj mobilnosti učenika.

Treća kratkoročna mobilnost učenika

Kako provesti Europski tjedan mobilnosti na kreativan, zabavan i poučan način? Odgovor na ovo pitanje znaju učenici uključeni u Erasmus+ projekt. Oni tjedan mobilnosti provode putujući, učeći i družeći se sa svojim vršSudionike radionice podučili smo njacima u Europi. kako zaštititi stare predmete, ka-

Erasmus+ rođendan 2.11.2016. proslavili smo prvi rođendan. Odlučili smo jednu sasvim običnu srijedu pretvoriti u Erasmus+ srijedu. Počeli smo pripremama za rođendan izrađujući autobus, zastavice, nabavili puuuno balona i ispekli preukusne muffine. Svaki muffin dobio je svoju Erasmus+ zastavicu. Autobusom smo krenuli na naše Erasmus+ putovanje...

U sklopu Erasmus+ projekta nastala je zbirka priča iz zavičaja u kojoj su učenici od 4. do 8. razreda zavirili u najdublja sjećanja svojih baka i djedova i tako su nastale prekrasne tradicionalne priče o jeziku, glazbi, plesu i običajima. Učiteljica njemačkog jezika je u suradnji s učiteljicom likovne kulture izrađivala slikovni rječnik s najčešćim germanizmima korištenim u Turopolju. Osim što možemo puno toga naučiti o našem kraju, potrudili smo se napraviti nešto i za zabavu. Tako su nastale prave turopoljske memo kartice koje smo izrađivali na satu likovne kulture. U suradnji s knjižničarkom i učiteljicom likovne kulture napravljeni su prekrasni tradicionalni bookmarkeri.

Dočekali smo sv. Nikolu i Božić. Učitelji i djelatnici OŠ Odra odlučiUčenici i učitelji pripremili su li su povezati postojeće turističke poklone, a inspiraciju su pronašli subjekte, educirati lokalnu zajedni-

u tradiciji. Kroz nekoliko radionica koje smo organizirali, izradilo se mnoštvo suvenira koji su se na sajmu prodali u hipu. A ono najvažnije i najljepše jest to da smo se svi odlično zabavili.

Tradicionalna lončarija, jedna je od istraživačkih tema u okviru Erasmus+ projekta koji smo proveli u našoj školi. Prvi korak bio je prikupiti predmete koji će biti dio školske zbirke. Roditelji učenika pomogli su nam u drugom koraku: konzervaciji prikupljenih predmeta. Organizirali smo zajedničku radionicu na kojoj smo naučili kako zaštititi keramičke i glinene predmete te naučeno znanje primijenili. Na satovima povijesti učili smo o tradicionalnoj lončariji: kako se izrađivala, ukrašavala i upotrebljavala. Na satovima hrvatskog jezika pisali smo priče na temu lončarija. Na kraju našega istraživanja, bili smo kreativni. Ukrašavali smo papirnate tanjure tradicionalnim ukrasima kakvi se mogu pronaći na lončariji u školskoj zbirci.

cu o suvremenim turističkim trendovima te kroz kvalitetnu diskusiju doći do zaključaka i planova za buduće aktivnosti kako bi se potaknuo razvoj turizma koji će iskorištavati kulturnu i materijalnu baštinu zavičaja. U pripremama za okrugli stol pomogli su nam mladi tehničari Bruno I Borna te naš domar Štef. Školska zadruga Sv. Juraj izradila je prijedloge suvenira i pokazala dio proizvoda koje su tijekom izvannastavnih aktivnosti izradili učenici.

Učenici su zatim sudjelovali na radionicama Glagoljica i Putovanje kroz školsku zbirku. Na satu njemačkog jezika odigrali su Kahoot kviz koji su osmislili učenici škola uključenih u Erasmus+ projekt. OŠ Odra bila je domaćin četvrte mobilnosti učenika u Erasmus+ projektu „United through cultural and natural diversity - learning through research“. Našu su školu, u razdoblju od 8. do 12. svibnja 2017. godine, posjetili učenici i učitelji iz Poljske, Češke, Slovačke i Rumunjske. Njih 42 je uz pomoć učenika, učitelja i djelatnika OŠ Odra te uz podršku roditelja provelo nezaboravan Erasmus+ tjedan u Hrvatskoj, a škola je živjela u Erasmus+ ritmu. Erasmus+ tjedan, obojali smo bojama europskog projekta, dodali mu kreativnost i maštovitost učenika i učitelja, ljepote grada Zagreba i Hrvatske te moderne tehnologije koje svakodnevno koristimo u nastavi.

Kišno poslijepodne iskoristili smo za upoznavanje prošlosti zavičaja. Obilazak Muzeja Turopolja, kurije Modić-Bedeković i dvorca Lu-

Posjetili smo hrvatski parlament – Sabor i naučili kako funkcionira sustav vlasti u modernoj europskoj državi.

Svakodnevni život Zagreba upoznali smo šetnjom ulicama grada uz pomoć naše profesorice Tanje kavec te sudjelovanje na radionici koja nam je otkrivala zanimljive ukrašavanja jaja voskom aktivno- lokacije. sti su kojima smo završili prvi dan mobilnosti.

Druženje smo započeli predstavljanjem zavičaja na engleskom jeziku. Svaka je škola bila turistička agencija koja je imala zadatak privući Erasmus+ učenike i učitelje u zavičaj koji predstavljaju.

Dan Europe, obojali smo žutom bojom i iskoristili ga za upoznavanje grada Zagreba. U Muzeju grada Zagreba otkrili smo tajne zagrebačke prošlosti i sudjelovali na radionici Ples – dio građanske kulture Zagreba.

Goste smo odveli smo u Hrvatsko zagorje i upoznali ih s izradom licitara, svetištem u M. Bistrici i Muzejom krapinskih neandertalaca. Učili smo o najstarijoj prošlosti Zemlje i čovječanstva, a naučeno primijenili na radionici Izrada geološkog stupa.

Plavo kao...nebo bez oblaka, kao čista rijeka, kao Jadransko more! Kada četvrtak obojite plavom bojom, dodate mu miris mora, jugo i sunce te ga provedete u Zadru, on prestaje biti običan dan u tjednu. Vodič Šime proveo nas je ulicama Zadra. Naš je zadatak bio snimiti fotografiju s najljepšim osmijehom i uživati u plavetnilu koje nas je okruživalo.

Naš D dan uljepšale su, svojim plesom i pjesmom, učenice uključene u KUD Orač. Najstarije KUD u zavičaju pomoglo nam je u realizaciji Erasmus+ projekta. Zahvaljujemo gospodinu I. Mateši i gospođi voditeljici V.Filipović što su upoznali naše učenike s tradicijskim pjesmama i plesovima.

Petak smo posvetili usvajanju digitalnih vještina. Po prvi puta održali smo video konferenciju s II. OŠ u Bjelovaru koja je uključena u projekt e-škole. Nakon što su nam se predstavili bjelovarski učenici i njihova učiteljica Vesna Janko, zajednički smo koristili aplikaciju PADLET kako bismo se pobliže upoznali. Timski smo rješavali zadatke koje su nam zadali bjelovarski učenici koristeći aplikaciju Geoguesser. Zadnji dio video konferencije bio je namijenjen digitalnim geografskim edukativnim igrama.

Sportskim igrama - Tradicijske igre u modernoj Europi, završio je boravak Erasmus+ gostiju u našoj školi. Četvrtu mobilnost učenika završili smo na Western Ranch Cowboyu podjelom priznanja sudionicima.

Najljepši dio dana bio je posvećen dramatizaciji legende o sv. Jurju. U svijet legendi odveli su nas učenici od 5. do 8. razreda uključeni u dramsku skupinu.

Naš projekt još nije završio. Bit će još nekoliko susreta i lijepih trenutaka koji će obogatiti naše iskustvo. Do nekih novih susreta, prijateljstava, znanja i vještina u Erasmus+ projektu, pozdravljaju vas učenici i učitelji Erasmus+ tima!

Piše: Mia Biškupić, 6.a 28.listopada 2016. godine 5. i 6.r. posjetili su kazalište Žar ptica i svi su bili znatiželjni kakva će predstava biti.

Gledali smo predstavu poznate i omiljene spisateljica za djecu Sanje Pilić- Sasvim sam popubertetio. U središtu radnje je srednjoškolac Luka i problem s kojim se svi mi susrećemo, a to je ljubav. Sretne i nesretne simpatije, ocjene u školi i slični problemi centar su zbivanja Lukina života. Luku je utjelovio Jan Kerekeš, a ostali glumci su Franka Klarić, Mia Biondić i ostali. Ono što je precool je to što u predstavi sudjeluje i publika. Posebnost predstave je zaustavljanje vremena, tj. Likovi se „smrznu“ i postanu nepomični kipovi dok se jedan glumac obraća publici. Ono što mi se kod likova najviše svidjelo je njihova odjeća, vrlo kreativna, puna boja i skroz otkačena. Međutim, ono što je najvažnije jest pouka koju možemo izvući iz djela- pubertet je vrijeme kada se mi mijenjamo, a s nama naši osjećaji, raspoloženje, ponašanje. No, ne zavaravajmo se, to je ipak vrijeme kada smo najbezbrižniji, zaljubljeni i sretni…kada naprosto odrastamo.

Piše: Ema Pavlaković, 5.b

V U K O V A R

Dana, 18. studenog obilježavamo Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Ove se godine Dan sjećanja obilježava pod geslom „Vukovar mjesto posebnog pijeteta“. Svoju počast Vukovaru i žrtvama obilježili smo minutom šutnje za sve poginule, polaganjem lampiona ispred škole, oblikovajući pri tome riječ VUKOVAR. Roditelji, staratelji, učenici i djelatnici škole položili su svoj komadić emocije koju dijele s Vukovarcima i njihovim najmilijima koje su izgubili. Učenica 5.b razreda, Ema Pavlaković, pročitala je emotivnu Priču o gradu Siniše Glavaševića nakon koje nijedno srce nije ostalo ravnodušno. "Grad- to ste vi."

Zastanite na trenutak i sjetite se grada Vukovara kakav je nekada bio. Grad, luka na ušću Vuke u Dunav, naseljen od razdoblja prapovijesti o čemu svjedoči Vučedolska golubica. Grad koji je u svojoj prošlosti bio važno trgovačko i industrijsko središte u kojem se svojom ljepotom isticao dvorac obitelji Eltz iz 18. stoljeća. Sjetite se njegovih stanovnika, djece koja su ostala bez djetinjstva i svih onih koji su u želji da obrane grad poginuli ili nestali. Napadi na Vukovar iz zraka, sa kopna i brodova na Dunavu započeli su 25. kolovoza 1991. godine. Puna tri mjeseca građani Vukovara i njegovi branitelji uspješno su branili grad. Grad pada u ruke o-

kupatora 18. studenog 1991. godine. Mnoge priče ostaju neispričane, mnoge pjesme nedovršene, a mnoge sudbine nepoznate. Zato danas ponesite barem djelić Vukovara u svome srcu. Zapalite svijeću, recite „Hvala!“ i ne zaboravite na grad koji još čeka svoje stanovnike, ali i našu pomoć u obnovi.

Piše:Matko Pinturić, 5.a Dobro došao u divan svijet svemira. Otkad hoda Zemljom, čovjek je opčinjen nebom i svemirom. No, u posljednjih 50 godina saznali smo o svemiru više nego kroz cijelu prethodnu povijest.

MJESEC stronomija je znanost koja se bavi proučavanjem svega izvan Zemlje, to jest bavi se svemirom. Mi živimo na planeti Zemlji koja je u Sunčevu sustavu. Planeta u Sunčevom sustavu je osam, barem onih većih oko kojih su se astronomi složili, a to su: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter , Saturn, Uran, Neptun. Nekada je bio i Pluton, ali je manji od ostalih pa ga sada nazivamo patuljastim planetom.

S U N C E: nama najbliža zvijezda Sunce se nalazi na oko 150 milijuna kilometara od Zemlje, ali to za zvijezdu i nije tako puno. Temperatura na površini Sunca iznosi oko 6000 oC. Za nas je posebno jer nam je dovoljno blizu da nas grije i da nam daje svjetlost koja omogućava život na Zemlji. Naše je Sunce veliko 1 391 400 km, a za 5 000 000 000 godina postat će crveni div (Red Giant), što znači da će imati 256 puta veću masu, postići će maksimalni oblik i bit će veće od Marsove orbite. Sve zvijezde naposljetku postanu crveni divovi. Tada počinje teći njihov kraj, a do tada mogu proći milijuni pa čak i milijarde godina.

eksplozija u prostoru, nego eksplozija prostora- dogodio se posvuda Naš prirodni u svemiru. U trenutcima Velikog satelit je Mjepraska svemir je bio jako vruć. sec. Život bez Nakon oko tri minute, „ohladio“ se Mjeseca bio do temperature od oko milijardu bi nezamisstupnjeva, što je oko 70 puta vreliliv. Kao prvo je od središta Sunca. Kako se prosne bi ni došlo tor rastezao, tako se hladio. Danas do evolucije čovjeka, a po noći bi je svemir vrlo hladan jer se jako bilo puno maje noćnoga svijetla. rastegnuo. Naše Sunce jedna je od milijarda zvijezda u divovskom zvjezda- U 17.st. izumljen je teleskop. Uz nom otoku koji nazivamo galakti- pomoć najvećih teleskopa možeka Mliječni put (Milky way) koja mo vidjeti galaktike koje su udaima svoje središte, a zove se Sa- ljene 12 milijarda svjetlosnih godigittarius. Mliječna staza se okrene na. Te su galaktike tako daleko da (napravi puni krug) oko svojeg je svjetlost koju noćas vidiš, kresredišta jedanput u 200 000 000 nula s tih galaktika na put prije 12 milijarda godina. Neki od najvažgodina. nijih teleskopa koji astronomi daKAKO JE SVE POČELO? nas koriste nalaze se u orbiti odmah iznad Zemljine atmosfere.

Svemir je nastao Velikim praskom, nezamislivo snažnom eksplozijom u kojoj su nastali sav prostor, materije i energija koja danas postoji. Sve u svemiru, od zvijezda preko planeta pa do tebe načinjeno je od materijala nastalog u tom događaju. Ne postoji mjesto gdje je Veliki prasak nastao, a to je zato jer to nije bila

Rus Jurij Gagarin prvi je čovjek koji je poletio u svemir. Bilo je to 12. travnja 1961. u malom svemirskom brodu Vostok 1. Prva žena u svemiru bila je Valentina Tereškova, u lipnju 1963.g. Prvi čovjek koji je zakoračio na površinu Mjeseca bio je Amerikanac Neil Armstrong, 21.srpnja 1969. Da biste dospjeli u svemir, morate se kretati brzinom od oko 28 000 km/h.

Piše: Estella Fučkala, 6.b

Youtube je najpoznatija stranica gdje se mogu slušati pjesme, gledati video spotovi i postavljati vlastiti video uratci. Broj klipova je ogroman, a sve je više ljudi koji dnevno, tjedno ili mjesečno postavljaju klipove i vlogove. Da, to su Youtuberi. Osnivači YouTubea su Chad Hurley, Steve Chen i Jawed Karim, bivši zaposlenici tvrtke PayPal. YouTube aktiviran je 15. veljače 2005. godine. Youtube je najpopularnija video stranica na svijetu, a posjećuje ju gotovo 20 milijuna korisnika mjesečno. Naravno, u početku nitko nije ni sanjao da se preko ovakvog sitea može zaraditi ogroman novac, i to isključivo od snimanja klipova. Par youtubera uspjelo je postaviti nevjerojatne rekorde i njihovi kanali imaju milijune pratitelja. Ovaj posao često nazivaju i poslom iz snova jer jednostavno pravite klipove dok se zabavljate i uzimate novac. Youtuberi ipak napominju da je ovo posao kao i svaki drugi, da postoji mnogo odricanja i da je potrebno mnogo vremena kako bi klipovi bili što kvalitetniji. Točno je da je posao zabavan, ali da je lak, to baš i nije točno. Youtubera je sve više i ovaj posao polako postaje posao budućnosti, ali ipak nekolicina se izdvaja od drugih i to po svom uspjehu i svojoj ogromnoj gledanosti. Najpoznatiji youtuberi na Balkanu su TheLazyWave, Marija Žeželj, xFabNiksx, BibiAndy, Yasserstain, a u svijetu su poznati AlishaMarie, IISuperWomanII, ryanhiga, Markiplier, MyLifeAsEva. Youtuber s najviše subscribera je PewDiePie (Felix Arvid Ulf Kjellberg ).

Zagrepčanin Davor Gerbus (17) najpraćeniji je na društvenim mrežama u Hrvatskoj. Svoj kanal The Lazy Wave na YouTubeu otvorio je u listopadu prošle godine s prijateljicom Petrom i već imaju 13.500 pratitelja. Aktivan je na gotovo svim društvenim mrežama, a najviše sljedbenika ima na ask.fm-u, oko 25 000. Na Facebooku ima 16 000, a na Instagramu 14 000 sljedbenika.

Publika su mu cure od 12 do 18 godina, a ima i dečki, starijih ljudi... Najviše ga prate ljudi iz Hrvatske i BiH, pa Srbije i Slovenije te Hrvati koji žive u Njemačkoj. Njegov kanal najgledaniji je, najbogatiji i ima najviše pratitelja, preko 30 mil. a zarada mu se penje preko 7 mil. dolara. Ovaj mladi Šveđanin pokazao je da bilo tko može postati poznat i uspješan samo ako to stvarno želi i voli ono što radi. Video klipovi su mu zanimljivi i komični, a naravno najpoznatiji su „gameplay“ klipovi igrica Amnesia, Minecraft, Happy Wheels.

Piše: Karlo Petrik, 6.a

Već pri samom izgovoru, ROBOTIKA nas asocira na razne robote koje viđamo u filmovima. Naziv robotika predstavlja znanost o umjetnoj inteligenciji koja pokreće jednu posebnu granu industrije koja se svakim danom razvija i pokreće razne nove tehnologije.

Pojam robota prvi put spominje češki pisac Karel Čapek. Osnova je ideje da čovjek ima mehanički stroj koji obavlja razne radnje u nekim nemogućim uvjetima. Zahvaljujući mnogim spoznajama na polju fizike, kemije i drugim srodnim znanostima te stalnom napretku na razvoju materijala, pojavile su se i nove tehnologije usko vezane i prilagođene određenoj industriji a samim tim i do podjele robota na industrijske i autonomne. Stalnim razvojem i napretkom inženjerske znanosti, tehnologije robota, dizajn, proizvodnja i primjena

zahtijevaju stalno usavršavanje i prilagodbu, tako da se s robotikom srećemo već vrlo rano (kroz igru raznim mehaničkim igračkama) u djetinjstvu i zatim kroz razne robotičke radionice tijekom osnovnog školovanja pa sve do odabira stručnog zanimanja. Danas kada roboti zamjenjuju ljude u proizvodnji i pomažu obavljanu mnogih zadaća, a kao roba široke potrošnje i razni uređaji ulaze u naše domove i život nužno je poznavanje osnova robotike. Robotika kao izvannastavna aktivnost je ušla i u hrvatske škole. Na robotici možete naučiti da računalo ne služi samo za igranje, pisanje teksta, računanje, pretraživanje interneta i elektronsku poštu, već da pomoću računala možemo upravljati i različitim strojevima, od bušilice do robota. Izrađujući modele robota možemo puno naučiti o mehanici, elektrotehnici, elektronici i informatici. S obzirom da je ovdje riječ o budućnosti, htjeli mi to priznati ili ne, robotika kao izvannastavna aktivnost (a jednom i kao redovan predmet) u školama bi trebala postati redovna praksa.

Piše: Anto Krajina, 6.b

Godine 1928. lik Mickeya Mousea stvorili su Walt Disney i Ub Iwerks. Disney ga je isprva odlučio nazvati Mortimer Mouse, ali mu je supruga Lillian predložila ime Mickey jer je Mortimer zvučalo ružno.

Ilustracije: Mirta Vrkić, 6.b

Nakon Disneya, glas je do 1977. godine posuđivao zvučni dizajner Jimmy MacDonald. Nakon njega ulogu je preuzeo Wayne Allwine do 2009. Mickeyu glas (u engleskim inačicama filmova) trenutno posuđuje Bret Iwan. Bret Iwan

Mickey Mouse je trenutno i glavni lik Disney serije The Mickey Mouse Clubhouse koja se emitira na Disney Channelu. Njegova djevojka i ljubav njegova života je Minnie Mouse, ženski lik koji se pojavljuje u animiranim (crtanim) filmovima i stripovima Walt Disney kompanije. U stripu pod nazivom The Gleam (1942.) navedeno je kako je njezino puno ime Minerva Mouse. Ime Minerva je od tada za nju ponavljajući pseudonim.

Mortimer Mouse

Glas mu je od 1928. godine posuđivao sam Walt Disney, što je nastavio činiti sve do 1947. godine. Walt Disney

The Walt Disney Company dan njegova rođenja smatra 18. studenog 1928. godine. Naime, toga je dana prvi puta javnosti predstavljen animirani film Parobrod Willie u kojemu je Mickey imao glavnu ulogu.

Minnie Mouse

Snimljeno je mnogo tematskih filmova, a kasnijih godina Pink Panther se širi i na strip gdje je tiskan od 1971. -1978.

Pink Panther je crtani karakter koji se prvi put pojavio u uvodnim i završnim dijelovima krimi filma The Pink Panther (1963.) o vrijednom ružičastom dijamantu. Animirani lik predstavlja „pravog“ Pink Panthera. Lik je tek kasnije iznjedrio pravu popularnost pojavivši se u čak 124 kratka film, 10 televizijskih emisija i 3 reklame u udarnom terminu. Karakteristika lika je da ne priča.

Pink Panther ima i svoju glazbenu temu koja ga prati. Vrlo je poznata i popularna. Brand Pink Panthera je izgrađen do te razine da se razvila i Pink Panter kultura, pa je tako u istočnoj i južnoj Aziji poznat kao Nathu i Pangu, u Njemačkoj kao Paulchen Panther i Pinko the Pink panther u Bugarskoj. Lik Pink Panthera pojavljuje se u reklamama, proizvodi nose njegovo ime, a njegova popularnost ni danas nije nestala.

1969. Pink Panther dobija svoj show na NBC-u . NBC dodaje serijalu pripovjedača u dijelovima gdje su Pink Panther i inspektor zajedno.

Tom i Jerry su animirani likovi iz istoimenih kratkih crtanih filmova. Tom je plavi mačak, Jerry smeđi miš, a obojica hodaju na dvije noge. William Hanna i Joseph Barbera

Tom (pod nazivom Jasper u svom prvom pojavljivanju) je sivo- bijela domaća mačka, obično, ali ne uvijek, prikazan kao da živi udoban život, dok je Jerry (pod nazivom Jinx u svom prvom pojavljivanju) je mali, smeđi, kućni miš koji uvijek živi u neposrednoj blizini Toma. Vrlo je energičan i odlučan, a unatoč tome što je mali, Jerry posjeduje iznenađujuću snagu za podizanje velikih i teških predmeta s relativnom lakoćom. Mačke obično love miševe da se igraju s njima i pojedu ih, mačak Tom u rijetkim slučajevima ulovi miša. Tom pobjeđuje obično kada Jerry postane agresivan ili kada gura Toma izvan svojih granica.

William Hanna i Joseph Barbera bili su prvi scenaristi i redatelji ovog crtića. Od 1940. do 1958. Bio je pod produkcijom tvrtke Metro-Goldwyn Mayer. Nakon nešto vanjskih produkcija 1960ih, Tom i Jerry su se ponovno pojavili u seriji crtanih filmova pod produkcijom Hanna-Barbera Productions i Filmation Studios. Tom i Jerry je američka animirana serija kratkih filmova nastalih u 1940. Centar crtića je suparništvo između Toma i Jerrya, kao i mnogih ponavljajućih likova. Proizvedeno je 114 epizoda ove urbanesne komedije za Metro-GoldwynMayer od 1940. do 1958. Tijekom tog vremena osvojio je sedam Oscara za animirani kratki film.

U mnogim epizodama je Jerry taj kojeg bismo mogli okarakterizirati kao negativnog lika. No na koncu, oni povremeno završe kao prijatelji. U jednoj priči koja ima prijateljski kraj oba lika pokazuju sadističke sklonosti gdje je jednako vidljivo da uživaju u mučenju jedan drugoga. Međutim, kada se čini da je jedan lik u smrtnoj opasnosti od neplanirane situacije ili zbog radnje trećeg lika, u drugom će se razviti savjest i spasiti ga. Oni su i više nego sposobni raditi zajedno kad je situacija ozbiljna, obično protiv trećeg lika koji uspijeva mučiti i ponižavati ih oboje. Mnoge generacije su odrasle na ovom crtiću, a unatoč nizu godina koji ovaj crtić broji, još uvijek uspijeva zagrijati srca mnogih obožavatelja.

Piše: Nika Idžan, 6.a

Ružna ili znak za Psiholozi tvrde da je grickanje noktiju izraz tjeskobe, nesigurnosti i napetosti i da se kod djece pojavljuje (ili pojačava) kada je dijete izloženo bilo kakvoj frustraciji (nemogućnost da zadovolji neke svoje potrebe), stresu, pred testove ili ispitivanja.

Zamislite situaciju: sjedite u razredu, još od jutra pesimistični zbog šest sati koje morate sjediti u školi. Piši ovo, piši ono...pa malo briši...pa cijeli odmor provedeš u razredu u nadi da će u ispitu iz matematike biti baš ono što upravo vježbaš. Onda zvoni, učitelj ulazi u razred, a ti drhtiš, polako se dižeš...pa sjedaš...treseš se cijeli sat, i baš kad dođeš do zadnjeg zadatka– zvoni. Sav živčan vraćaš se kući, zalupiš vratima, zavališ se u fotelju, dohvatiš daljinski u želji da upališ televizor i slučajno vidiš nešto što nisi htio vidjeti– SVOJE NOKTE, ako bi se to uopće moglo nazvati noktima. Potpuno izgrizeni, izlistani, s obveznim zanokticama na palčevima. Čisti horor! Zašto ljudi grizu nokte? Psiholozi tvrde da je grickanje noktiju izraz tjeskobe, nesigurnosti i napetosti i da se kod djece pojavljuje (ili pojačava) kada je dijete izloženo bilo kakvoj frustraciji (nemogućnost da zadovolji neke svoje potrebe), stresu, pred testove ili ispi-

tivanja. Uglavnom je vezano za neku emocionalnu napetost, ali kod svakog djeteta postoji individualni razlog zašto grize nokte. Neko dijete može grickati nokte

zbog postignuća u školi jer roditelji pred njega postavljaju previsoke ciljeve pa se osjeća loše jer ne može ispuniti njihova očekivanja. Netko će grickati nokte jer je situaciji u obitelji vrlo napeta. Znanstveno je dokazano da žene grickaju nokte češće od muškaraca, a mladi duplo češće od starijih. Čak i neke poznate osobe, poput Britney Spears, Mela Gibsona, Davida Beckhama, grizu nokte. Kako se riješiti ove navike? Potrebno je otkriti situacije koje nas potiču na grickanje i izbjegavati ih ili pronaći u parfumeriji bljutave parfeme koje noktima daju tako odvratan okus da ne možete prste ni približiti ustima.

Još

rijena jezika. To tkivo se u snu opusti, sužuje se prostor za protok zraka i nastaje hrkanje.

Zašto štucamo? Kao i zijevanje, štucanje je nešto što smo svi iskusili, iako tek rijetki razumiju zbog čega se ono događa. Štucanje je 'kratkotrajna kontrakcija glavnog mišića uključenog u disanje' Prebrzo jedenje, žvakanje žvakaće i pijuckanje gaziranih pića su ponašanja koja mogu nagurati višak

Zašto zijevamo? mlađi i debeli više nego mršavi. I za hrkanja postoji i medicinsko objašnjenje. Postoje čak tri izvora iritantnog hrkanja: može doći iz nosa, prostora usta i ždrijela ili baze jezika, a nastaje zbog opuštanja tkiva tijekom spavanja i to mekog nepca i ko-

zraka u grlo-gdje on ne pripada. Uobičajeno je da štucanje traje između nekoliko minuta i sati, ali to nije uvijek slučaj. A znate kako se kaže 'netko nas spominje i ogovara'

Zašto hrčemo? Ne postoji osoba koja baš nikad nije „zaroktala“ u snu :) Naravno, ima ljudi koji su više skloni hrkanju. Muškarci više nego žene, stariji više nego

Dugo se smatralo da zijevanje služi tome da mozak dobije više kisika kad je čovjek umoran ili pospan. Ipak, novija istraživanja pokazala su da različite razine kisika nemaju nikakav utjecaj na zijevanje. Znanstvenici danas smatraju da je taj nekontrolirani pokret način na koji tijelo upozorava umornog čovjeka na njegovu pospanost. Druga teorija kaže da zijevanje širi pluća. To bi mogao biti način za istezanje mišića i zglobova, ubrzavanje kucanja srca i razbuđivanja. Um također može izazvati zijevanje - 55 % ljudi zijevne ako vidi nekog drugog kako zijeva…

Piše: Nikolina Fučkala, 6.b

da radimo nešto dobro kad nas televizija zove na gostovanje. Nisu nam važne pobjede, nego zabava i igra protiv protivničkog tima. U boli i tuzi nikad ne odustajemo od treniranja, a „na muci se poznaju junaci“, kako Krešimir Da nogomet nije samo muški sport, odavno znamo. Ali, vidjeti ženu na nogometnom terenu jest ipak rijetkost i svojevrsna atrakcija. Mi smo odlučili postati odranska atrakcija i osnovati ženski nogometni klub.

Kako je sve počelo? U ožujku 2016. godine se osnovao ženski nogometni klub Odra. Deset cura se složilo da krenemo trenirati. U početku nas je trenirao Damir Deriš. Nakon par mjeseci nam je došao novi trener, učitelj TZK-a u našoj školiKrešimir Tomaško. Cure su se počele upisivati na nogomet i sada nas ima 22. Sretne smo što možemo trenirati ovaj sport i biti dio tima. Treninge imamo tri puta tjedno po dva sata. Počele smo igrati utakmice i odlaziti na turnire što daje višu notu cijelom

klubu. Igramo protiv mnogih zagrebačkih nogometnih klubova, na turnirima, ali i prijateljskim susretima.

Na prvom turniru na kojem smo se natjecale osvojile smo 4.mjesto i dobile pehar. To je bila svojevrsna potvrda našeg rada i truda.

U veljači smo gostovale na Z1 televiziji u emisiji Sport nedjeljom. Bila je to prava zabava i nezaboravno iskustvo. Znale smo

Tomaško kaže. Kao svaki pravi trener, govori nam da dignemo glave gore i da možemo mi i bolje. Samo treba više htjeti, više trenirati i slušati savjete...igrati kao ekipa, trenirati kao ekipa, misliti kao ekipa. Znamo da je to teško ali vrijedi. Nismo došle samo pobjeđivati i osvajati. Došle smo radi igre i zabave, a na sve to nas je privukla lopta. Pored toga, baviti se bilo kakvom tjelesnom aktivnošću je zdravo. Shvatile smo da nije bitno samo gurnuti loptu u gol, nego se osjećati dobro jer smo napravili nešto dobro za sebe i svoje zdravlje. Pobjeda je samo bonus. A opet, sve je u nama i u našem timu.

Piše: Ana Knežević, 8.a

natjecanje

25. siječnja 2017. održana je općinska smotra Lidrano Novog Zagreba u Oš Gustava Krkleca. Našu školu su predstavljale učenice Ema Pavlaković, 5.b, Amalija Kučiš, 8.a i Ana Knežević, 8.a. Ema Pavlaković izvela je monolog Jadranke Klepac Zlatni ljudi, a Amalija Kučiš pjesmu Luke Paljetka Kutija koja pokazuje kakvo će biti vrijeme. Ana Knežević se natjecala u novinarskom izrazu s reportažom Sve što (ni)ste znali o Rumunjskoj. U nastavku pročitajte reportažu.

Osnovna škola Odra je škola već drugu godinu u Erasmus+ programu. To je najveći program Europske unije za obrazovanje, mlade i sport. Naši učitelji i učenici su prihvatili izazov. Krenuli smo zajedno provoditi dvogodišnji Erasmus+ projekt i tako započeli nezaboravna zajednička putovanja. U sklopu Erasmus+ projekta pet učenika naše škole putovalo je u ožujku prošle godine u Rumunjsku, prvu u nizu od pet partnerskih zemalja u projektu kojim istražujemo zavičaj. Uzbuđenje se osjećalo u zraku dok smo veselo putovali mađarskom ravnicom prema Budimpešti. Nakon šest sati vožnje stigli smo na kolodvor Keleti. Kad smo vidjeli kako izgleda zgrada kolodvora osjećali smo se kao da putujemo u Hogwarts. Vlak u Rumunjsku kretao je za nešto manje od dva sata pa smo stigli promijeniti novac ( rumunjske leje nismo mogli nabaviti u Hrvatskoj ), kupiti još neke sitnice za put, razgledati zgradu glavnog budimpeštanskog kolodvora.

Slučajno smo se našli usred filmskog seta pred odredom do zuba naoružanih nacističkih vojnika jer smo morali preko njega prijeći kako bismo došli do na-

šeg vlaka. Nije nam bilo ugodno jer nismo odmah shvatili što se događa, a panika je postala ogromna kada smo vidjeli da nacisti u vlak ukrcavaju lijes. Kad je strah prošao, osjećali smo se kao filmske zvijezde.

Nakon vlaka iz Zagreba, vlak koji je vozio iz Budimpešte u Bukurešt bio je malo neugodnije iskustvo.

Smjestili smo se u kupee i nastavili putovanje u noć, u Transilvaniju. Ujutro smo se našli u Sibotu gdje nas je čekao taksi koji nas je odvezao u Blaj, a tamo su po nas trebali doći domaćini. Shvatili smo da je Rumunjska ipak drugačija zemlja već kad smo se iskrcali iz vlaka u Sibotu. Iznenadile su nas neasfaltirane ceste pa nam je to stvorilo problem jer smo svi imali kovčege na kotačiće. Oduševilo nas je kako je cijelo selo pokazalo interes za nas i najljubaznije nam, istina na rumunjskom jeziku, pokušalo objasniti gdje nas čeka taksi.

Nakon odrađenih obveza u školi prvi dan smo krenuli na izlet u u Alba Iuliju, glavni grad pokrajine Alba u kojoj se nalaze Sincel i Blaj, mjesta u kojima smo bili smješteni. Proučavali smo krajolik, a pozornost su nam privlačile žice na električnim stupovima jer mi to kod nas u Zagrebu nismo vidjeli. Alba Iulija nas je osvojila na prvi pogled, vidjeli smo gradske zidine kojima je bio opasan stari dio grada, ostatke iz vremena Rimljana, podzemne hodnike, crkve, arheološki muzej. Sljedeće šo je bilo predviđeno za upoznavanje u Rumunjskoj bilo je područje Tarnava Mice s mnogim

kulturno povijesnim mjestima: etnografskom zbirkom u Sincelu, pravoslavnim i grkokatoličkim crkvama u Balcaciu, Sanmiclausu, Jidvei, dvorac Bethlen, crkve u Blaju.

Sljedećeg dana ni rano ustajanje prije 6 sati nije moglo umanjiti naše uzbuđenje i očekivanja. U sedam sati smo krenuli na put prema Brašovu i dvorcu Bran o kojem smo do sada saznavali samo iz priča o vampirima, grofu Drakuli i filma Romana Polanskog. Svi smo uzbuđeno i nervozno cupkali na autobusnoj stanici i jedva čekali ukrcati se u autobus koji će nas odvesti u nepoznato. Nakon četiri sata vožnje našli smo se u podnožju Drakulina dvorca, zapravo dvorca Vlada Tepeša čija je biografija poslužila irskom piscu Bramu Stokeru

za lik Drakule. Već samo podnožje dvorca izgleda zastrašujuće, gostionice obavijene gustim dimom, malo čudni ljudi, bezbroj štandova s raznom zastrašujućim suvenirima od kojih najviše ima lažnih vučjih koža kineske proizvodnje ( iste smo takve vidjeli i u Budimpešti), maski za tjeranje zlih duhova, majica s vampirskim zubima i natpisom „Smile from Transilvania“ te suhomesnatih proizvoda. Sam se dvorac nalazi na strmoj stijeni, a ispred stepenica koje vode do njega nalazi se ogroman križ. Na ulasku u dvorac dočekao nas je vodič koji je imao čudan pogled. Detaljno smo proučili unutrašnjost dvorca, poneka raskošna prostorija s visokim stropom i poneka mala prostorija s niskim stropom. Prostorije su bile većinom bijele s crno smeđim gredama koje su razbijale mir i davale starinski štih , prostorija u kojoj su svi utihnuli i samo se čulo škljocanje fotića bila je Drakulina soba. U njoj se nalazio kamin i veliki krevet bez puno ukrasa , ali i tajni prolaz kojim smo prošli. Taj prolaz je služio za prisluškivanje, a legenda kaže da je njime Drakula išao i napadao goste te im pio krv . U svim prostorijama smo snimili bezbroj fotografija, a nakon jezivog dvorca spustili smo se u podnožje gdje smo opustošili suvenirnicu. Dok drugi samo čitaju o Drakuli, mi smo bili ovdje, u njegovim prostorijama!

Slijedio je nastavak puta prema Brašovu. Najprije smo zapazili ogroman natpis imena grada na planinama iznad gra-

da, poput Hollywooda. Grad je prekrasan, nimalo sličan onome što smo dosada vidjeli u Rumunjskoj, vrlo srednjoeuropski s crnom katedralom na sredini gradskog trga i kućama raznobojnih fasada.

Zadnji dan našeg boravka u Rumunjskoj proveli smo u upoznavanju starih zanata, kuhinje i glazbe. Najprije smo posjetili etno kuću u Panadi gdje nam je ljubazna gospođa pokazala kako se prede vuna, tka na tkalačkom stanu, mijesi tijesto za pup (pogača sa zeljem). To je tipično rumunjsko imanje tradicionalno uređeno. Ručali smo tradicionalnu rumunjsku juhu koju oni zovu čorba, čorba je svaka juha s komadićima mesa, sarmu ili sarmale kako kažu Rumunji, tradicionalni kruh koji se u Rumunjskoj peče u obliku kuglofa, a za desert kolače od oraha. Za vrijeme ručka imali smo priliku poslušati tradicionalnu rumunjsku glazbu. Domaćini su nam objasnili da rumunjske narodne pjesme govore o planinama, pastirima i ljubavi.

Navečer nas je čekalo živopisno putovanje kroz rumunjsku noć, a ujutro nas je dočekala suncem okupana Budimpešta. Umorni, ali sretni krenuli smo u upoznavanje te dunavske ljepotice do povratka u Zagreb. Zadivili su nas brojni mostovi koji spajaju Budim i Peštu, ali su nas najviše privukli Lančani i bijeli Elizabetin most. Suvenirnice u najpoznatijoj budimpeštanskoj Vaci ulici bile su naše! Rumunjski tjedan je za nas bio pun otkrića i spoznaja o zemlji o kojoj smo dosada učili samo iz udžbenika. Oduševila nas je predivna priroda, gradovi, sela i sve što smo o toj zemlji čuli od ljubaznih domaćina iz prve ruke.

intervju Naša pedagoginja Marina Majetić radi s nama još od 2005.g., a vjerujemo da postoje mnoge stvari koje o njoj niste znali. Nenametljiva, a opet uvijek tu za nas. Uvijek nasmiješena i vedra, nalazi vremena za svakoga tko je dođe tražiti savjet. Vjerujemo da bi bez nje svaki naš problem ostao neriješen. Radi s nama brojne kreativne i edukativne radionice, priprema nas za srednju školu i uvijek zna što treba napraviti. Ona je nezaobilazna karika u lancu obrazovanja svakog učenika. Ovo je naša pedagoginja.

Što radite u slobodno vrijeme? U slobodno vrijeme volim boraviti u prirodi, šetati, uređivati kuću i vrt, plesati. Neki ljudi koriste drogu da bi se opustili, a za mene je najbolja droga muzika i ples. Probajte i vi. Nema nikakvih štetnih nuspojava.

Pišu: Nikolina Fučkala, 6.b Ema Cundeković, 6.b

Zašto ste htjeli postati pedagog? U srednjoj školi jedan stručni predmet mi je predavao školski pedagog. Jako mi se svidjelo kako je radio s nama mladima. Kroz njegov rad sam vidjela i sebe u takvom zanimanju. Još jedan od razloga zašto sam izabrala ovo zanimanje je što volim pomagati drugima.

Koje je vaše najveće postignuće? Najveće postignuće su moja djeca. Biti roditelj nije lako. To je veliki izazov.

Koliko vam posao olakšava u odgoju vlastite djece? Posao koji radim, odnosno obrazovanje koje sam stekla i stalno stručno usavršavanje mi sigurno pomaže u odgoju vlastite djece. Isto tako mi puno pomaže u poslu to što sam i sama roditelj.

Da niste pedagog, što biste bili? Psiholog, krajobrazna arhitektica ili dizajner interijera. Koji su vaši ciljevi u sljedećih 5 godina? Najvažniji mi je cilj biti zdrava.

Teško je razumjeti roditelja ako i sami niste roditelj. Što vam je najljepše, a što najteže u vašem poslu? Najljepši dio mog posla je konkretan rad kao što je savjetodavni rad, rad na profesionalnoj orijentaciji, rad na upisima u 1. razred. Najteži i najdosadniji dio posla mi je papirologija koje ima previše. Kažu da je najteže raditi s ljudima i to je zaista točno. S kim najviše surađujete u školi i kako? Pedagog zbog prirode posla mora surađivati sa svima, od ravnatelja do domara. Ipak najviše surađujem s učiteljima jer su učenici predmet našeg posla i sve što radimo, radimo zbog njih. Surađujemo na način da razgovaramo i dogovaramo se o načinima postupanja.

PRVAŠIĆI

Pišu: Estella Fučkala, 6.b Ema Cundeković, 6.b

Razgovarali smo s prvašićima...

Razgovarali smo s našim prvašićima kako bismo ih što bolje upoznali. Kada smo ih pitali kako im je u školi, svi su s veseljem odgovorili: „Super!“ Prvi put se susreću sa školom pa tako i predmetima i sigurni smo da su im neki bolje „legli“, a neki malo slabije. Neki vole vole prirodu, tjelesni, likovni, glazbeni, a najviše vole matematiku što nas je jako začudilo. Neki su se upoznali prije škole, u vrtiću ili maloj školi, a neki su se tek upoznali prvog dana škole.

upoznati Violettu, a dečki slavne nogometaše: Ronalda, Messija, Raketića, Modrića i Neymara, a jedan dječak i Justin Biebera. Mnogi vole ići u shopping centre, Mc' Donalds, Bundek, Maksimir i na nogometne utakmice. Većina cura se bavi gim-

Svatko želi raditi drugačije zanimanje kada odraste. Neki bi htjeli biti doktori, veterinari, sportaši, modne dizajnerice, “šminkerice“, fizičari, arhitekti, učiteljice, na što su profesorice bile ponosne. Mnoge cure žele

nastikom, a neke čak i tae kwan do-om. Dečki se najčešće bave nogometom, bejzbolom i tenisom. Većina ih voli ići u školu, ali nekima je škola dosadna. Najčešće dečkima. Svi vole svoje učiteljice Marijanu i Mariju. Kada ne uče, čitaju, igraju igrice, igraju se u prirodi, crtaju… Najviše vole crtati leptire, srca, minecraft, likove iz bajki i crtića. Većina ih ima kućne ljubimce: zamorce, pse, ribice, papige, ali većina ih ima mačke. Neki imaju i po više kućnih ljubimaca. Nadam se da smo ih barem malo razveselili svojim dolaskom i pitanjima jer oni su nas razveselili svojim odgovorima. Nadamo se da smo razveselili i učiteljice.

Pišu: Nika Idžan, 6.a Viktorija Lončarić, 6.a

intervju

Stigla je nova školska godina, a s njom i neka nova lica. Ove godine nam je došlo čak pet novih profesorica: Ana Serenčeš (engleski jezik), Iva Burazin (matematika), Sandra Dandić (informatika), Mia Matasić (hrvatski jezik) i Tamara Galović (likovna kultura). Imale su puno posla s našim pitanjima, ali ono što je zanimljivo su njihovi odgovori. Vjerujemo da vas zanima, stoga vam želimo ugodno čitanje.

Kako se osjećate u našoj školi? ANA: Dobro, mala je pa ne moram puno hodati okolo. IVA: U školi mi je jako lijepo i ugodno raditi.

SANDRA: Osjećam se vrlo ugodno i sretno. Kolege s kojima radim su topli i uvijek spremni pomoći, a i učenici mi dolaze nasmiješeni na nastavu. Svaki dan dolazim sretna i otvorena srca. MIA: Ova škola ima toplinu i šarm škole malog mjesta i zbog toga je u njoj jako lijepo raditi. Osim toga, daleko je najopremljenija škola u kojoj sam do sada radila. Prvi tjedan sam se osjećala kao da sam u svemirskom brodu. Mislim da bi učenici mogli doživjeti stanoviti šok kada krenu u srednje škole jer je rijetko koja opremljena na tom nivou. TAMARA: U vašoj školi se osjećam jako zadovoljno i sretno. Koliko dugo radite kao učiteljica? ANA: Nekoliko godina. IVA: Dvije godine. SANDRA: Sedam godina.

posebno vrijednim u njegovom radu? ANA: Sposobnost da se stavi u poziciju učenika. IVA: Učitelj bi u svom radu trebao biti pravedan, prirodan, komunikativan, dosljedan, dobro organiziran te svakako mora biti dobar primjer svojim učenicima. SANDRA: Smatram da je bitno da su učitelji dosljedni, pravedni, kreativni, da imaju razumijevanja i vremena za učenike, da ne gube motivaciju unatoč svim poteškoćama s kojima se susrećemo, a koje ostali ne primjećuju. MIA: Dobar bi učitelj trebao biti mnogo toga; zanimljiv, kreativan, stručan, uvijek pravedan, ponekad humorističan, a ponekad strog, dobro organiziran, tehnološki obrazovan… A sve to nije lako zadovoljiti. Ipak, mislim da je za učitelja najvažnije da ima strast prema znanju i otvoren um. Da učenike uči razmišljati i propitkivati. I da pritom, što je češće moguće, bude čovjek. TAMARA: Posebno vrijednim osobinama smatram kreativnost, dosljednost i empatiju. Kada biste birali drugo zanimanje, koje biste odabrali?

TAMARA: Pet godina.

ANA: Uh, nema što ja nisam htjela raditi. Trenutno mi IT stručnjak zvuči sjajno.

Koje osobine učitelja smatrate

IVA: Teško mi se zamisliti u nekom

MIA: 10 godina.

drugom zanimanju. Što god bih radila, sigurno bi imalo doticaja s djecom. To je ono što volim raditi. SANDRA: Volim svoj posao i ne bih ga mijenjala. Promijenila bih samo to da postoji više edukacija izvan učionice ili terenskih nastava. Sportašica sam, a sportaši vole aktivnosti - ne vole biti na jednom mjestu. :-) MIA: Ne bih izabrala niti jedno drugo zanimanje. Kada sam birala fakultet, ovo je bio moj prvi izbor i da se ponovno nađem u istoj situaciji, postupila bih isto. Kada smo već u kondicionalu, radije bih mijenjala društvo tj. njegovo poimanje prosvjete i općenito obrazovanja. TAMARA: Drugi izbor mog zanimanja bio bi scenograf ili kostimograf. Koji dio posla vas najviše ispunjava?

ANA: Rad s djecom. Papirologija mi teško pada. IVA: Rad u razredu, naravno. Posebno me ispunjavaju oni trenuci kada na licima učenika prepoznam „Heureka!“ trenutak. SANDRA: Najviše me ispunjava kada vidim zadovoljna lica učenika nakon mog predavanja i kada čujem da jedva čekaju ponovo informatiku (obično su to učenici petih razreda). Tada znam da mi je predavanje bilo zanimljivo i da su puno naučili.

MIA: Idealistička misao da svojim radom mogu barem malo promijeniti svijet. Osim toga, sviđa mi se raditi s djecom. Sviđa mi se njihova energija i neopterećenost. Njih gotovo nikada nećete čuti da raspravljaju o malignim bolestima, kreditima, što će kuhati i koji je limar najjeftiniji. TAMARA: Najviše me ispunjava izravan rad sa djecom. Možete li izdvojiti nešto što vam je ostalo u posebnom sjećanju iz vremena vašeg školovanja? ANA: Ostali su mi u sjećanju brojni inspirativni profesori. IVA: Sva razdoblja mog školovanja su bila posebna na svoj način. Jednako se rado sjetim i osnovne i srednje škole pa i fakulteta. SANDRA: Prijatelji s kojima sam najviše provodila vrijeme. Igrali gumi -gumi do osmog razreda. Išli u susjedna sela biciklima. Igrali košarku. Sanjkali se iza škole. Bili smo bezbrižni i nerazdvojni. MIA: Postoje brojne anegdote, a za ovu priliku izdvojiti ću jedan trenutak koji mi se osobito urezao u pamćenje. Naime, nakon petog razreda, zbog promjene mjesta stanovanja, promijenila sam školu. I danas pamtim silnu nervozu i uzbuđenost koje sam osjećala prvog dana u novoj školi. I ne samo to, sjećam se kakvo je bilo vrijeme (kiša), kako sam bila odjevena (karirani šos i crvena jakna), kako mi je razrednica bila odjevena (narančasti kostim), s kojim me riječima uvela u razred („Dođi, Mia, samo hrabro…“), kako me razred dočekao (urličući), što sam ja pomislila kada sam ušla u razred („Zemljo, otvori se!“) i kako sam bila zbunjena kada mi je razrednica rekla da sjednem sa Svjetlanom („Tko je Svjetlana i gdje sjedi?!“). Unatoč prvotnom šoku, brzo sam se prilagodila i pronašla svoje mjesto u razredu. Čak sam se toliko dobro uklopila da su mi prijatelji iz razreda kasnije znali reći da imaju osjećaj kao da sam bila s njima od početka. TAMARA: U sjećanju su mi ostali najkreativniji dani na Akademiji likovnih umjetnosti.

Volite li putovali? Postoji li mjesto koje biste voljeli posjetiti? ANA: Volim. Voljela bih otići u Veliku Britaniju, SAD, Španjolsku, Indiju. IVA: Jako volim putovati, mislim da se na putovanjima stvaraju najljepše uspomene koje traju cijeli život. Puno je mjesta koja bih voljela posjetiti, primjerice SAD, Novi Zeland, Engleska, Norveška ... SANDRA: Najviše od svega volim putovati. Putovala sam u Portugal, Španjolsku, Švicarsku, Mađarsku, Češku i Njemačku, a najviše bih voljela posjetiti London i Irsku. Ako se mene pita kad je putovanje u pitanju, nije bitno gdje se ide, nego je dovoljno reći kad. Ja sam uvijek za! :-) MIA: Volim putovati i do sada sam putovala koliko su financije i vrijeme dopuštali. Mislim da se na svakom mjestu ima nešto za vidjeti, ali i doći do nove spoznaja o sebi i ljudima. Nema destinacije koju bih odbila posjetiti, ali moram istaknuti da su mi osobito drage mediteranske zemlje. Rado bih opet vidjela Španjolsku i Portugal, a zanimaju me i Maroko i Italija. Osim toga već dugo planiram otići u Berlin i Sarajevo. TAMARA: Jako volim putovati. Želim posjetiti brojna mjesta, npr. Maroko. Volite li kuhati? Koje je vaše omiljeno jelo? ANA: Volim kuhati sve što je gotovo u manje od pola sata. Volim jesti sve.

IVA: Volim kuhati, posebno slana jela. Što se tiče omiljenih, imam ih jako puno, teško je izdvojiti jedno. SANDRA: Volim kuhati. Moje omiljeno jelo je steak, ali volim sve vrste juha, povrće, sve što je kiselo i gorko. MIA: Volim kuhati, ali ne kuham često. Najdraže jelo su mi škampe na buzaru. TAMARA: Jako volim kuhati. Volim losos i plodove mora pripremljeno na mnogo načina.

Postoji li nešto što vas usrećuje, rastužuje ili nešto čega se plašite? ANA: Usrećuje me kad usrećim druge ljude. Rastužuje me zloba. Bojim se neuspjeha. IVA: Usrećuje me radost ljudi koje volim, obitelji i prijatelja, a rastužuju njihovi problemi i njihova tuga. SANDRA: Usrećuju me nova znanja, priroda, zagrljaji, pozitivni i nesebični ljudi, kad uspijem nekome pomoći, sportovi - sve što je zdravo i prirodno. Trudim se biti zahvalna na svemu što mi je darovano (zdrave oči da njima vidim sve boje, ruke da s njima osjetim dodir, noge kojima hodam, sluh...) i zato me sitnice usrećuju. Rastužuju me ljudska tuga, mržnja, bolesti, nepotrebni ratovi - negativna energija. Nemam nekih pretjeranih strahova, jedino znam nekada imati tremu kad pričam pred puno ljudi.

MIA: Naravno. Za prva dva pitanja odgovor su ljudi. Dragi ljudi koji me okružuju mogu u meni izazvati najviši stupanj sreće. Isto tako, najviše me može rastužiti nešto loše što se istim tim ljudima ponekad događa. Što se tiče strahova, kako starim, razvila sam strah od visine i brze vožnje. TAMARA: Najviše me usrećuje moja kći. Volite li čitati i što? ANA: Volim čitati stručne članke psihološke i sociološke tematike i manje stručne članke o zdravlju. Da, dosadna sam. IVA: Čitanje me opušta i jako volim čitati romane, a najčešće su to pustolovni, psihološki, a ponekad i ljubavni. SANDRA: Volim čitati sve što ima veze s duhovnim, misaonim i psihološkim rastom. MIA: Volim čitati. Još kao djetetu slikovnice su mi bile najveće blago, a kako sam rasla i dalje sam čitala. Najviše, naravno, volim čitati književna djela, ali volim i prelistati dnevni tisak. Najdraži pisci i knjige mi se izmijene

svakih nekoliko mjeseci. Od svjetskih klasika volim Shakespearea i Dostojevskog, a od hrvatski autora Krležu, Vojnovića, Begovića i Šoljana. Često mi pod ruke dođu i dramski tekstovi, a od prošlog ljeta sam intenzivnije počela čitati i poeziju. Osobito me oduševila Wislawa Szyborska. TAMARA: Volim čitati literaturu vezanu uz umjetnost i psihologiju. Što volite gledati na televiziji? ANA: Nemam televizor. Sama odabirem serije i filmove koji mi se gledaju. Omiljen mi je Dr. House, pogledala sam sve. IVA: Rijetko gledam televiziju, ali zato volim pogledati dobar film i ponekad pratim neke serije. Najčešće gledam trilere, drame, pustolovne i komedije. Jedan od dražih glumaca bi mi svakako bio Al Pacino. SANDRA: Nemam baš previše vremena za gledanje televizije, ali volim pogledati neki novi film. Draža mi je šetnja prirodom. MIA: Televiziju gledam jako rijetko. U prolazu povremeno uhvatim neku informativnu emisiju, a kad imam malo više vremena volim pogledati što nudi HRT3. Volim pogledati dokumentarce o glazbi. Posljednja serija koja me se dojmila bila je Carstvo poroka, a film Najbolja ponuda i Nedodirljivi. TAMARA: Volim gledati dokumentarne filmove o umjetnosti i skandinavske triler filmove. Jeste li ikada svirali (ili još uvijek svirate) neki instrument? ANA: Nisam. Nemam dara. Ali imam sestru koja završava studij klavira. IVA: Prije nekoliko godina sam naučila svirati jedan mali žičani instrument, ukulele. I sada ga sviram, ali jako rijetko. SANDRA: Svirala sam gitaru u sedmom razredu. Na fakultetu smo četiri godine svirali sintesajzer. Danas ne sviram ništa. MIA: Nikada, nažalost, nisam naučila svirati neki instrument. A nije

da nisam željela. Jedno vrijeme sam maštala o bubnjevima, a kasnije o gitari. Druge obaveze i nedostatak vremena su mi na kraju stale na put. Moram reći i to da se ponekad osjećam zakinutom jer nemam nikakvog glazbenog obrazovanja. TAMARA: Svirala sam šest godina klavir u glazbenoj osnovnoj školi. Pratite li nove tehnologije i u koje svrhe? ANA: Pratim, u zadnje vrijeme u svrhu korištenja u obrazovanju. Ne znam što bih bez mobitela, interneta i slušalica na ušima. IVA: Nove tehnologije se trudim pratiti u svrhu vlastitog usavršavanja i unapređivanja nastave. SANDRA: Nove tehnologije pratim u svrhu educiranja učenika, kad trebam popraviti nešto na računalu ili kad tražim objašnjenja za nešto što mi nije jasno. MIA: Pratim ih toliko koliko mi okolina to nameće. Najviše u poslovne svrhe. S jedne strane mi se čine kao čovječanstvo s razvojem tehnologija jako napreduje, a s druge strane kao i da nazaduje. Uzet ću za primjer paradoks interneta. Naime, preko interneta danas je informaciju lakše dobiti nego ikada, ona je dostupnija nego ikada, a opet ljudi kao da to ne cijene. Sve je u naslovima, kopiranju podataka, površnom iščitavanju, svi su stručnjaci za sve, a zapravo ni za što. Imam osjećaj da ljudi misle da se više ništa ne treba učiti. Jer ćemo sve pitati neku internetsku tražilicu. Od dijagnoze bolesti do toga kako posaditi biljku. TAMARA: Pratim samo vezane uz moj posao. Postoji li nešto čemu posebno težite u životu? ANA: Težim uspjehu u svemu čime se bavim.

IVA: U životu težim biti sretna i zadovoljna, svaki dan provesti s dragim i bliskim ljudima koji me ispunjavaju.

SANDRA: U životu težim da budem sretna. Svaki čovjek treba raditi na sebi. Mijenjati se i prihvaćati promjene. Rasti mentalno i duhovno. Buditi unutarnje osjećaje. MIA: Balansu. Slušala sam jednom intervju s Mirom Gavranom koji je rekao nešto što mi se urezalo u pamćenje. Kazao je da čovjek nije potpun dok se ne ostvari na svakom životnom planu, a da neuspjeh na jednom onda pokušava kompenzirati na drugom. Treba težiti tome da radite ono što volite i u čemu se ostvarujete, a da pritom nešto i zaradite. Da imate obitelj i prijatelje. Da povremeno uradite nešto što godi vašem duhu i tijelu. TAMARA: Težim sreći. Kada biste mogli poručiti nešto našim učenicima vezano za njihovu budućnost, što biste im poručili?

ANA: Vi i ja pripadamo generacijama od kojih se u obrazovanju malo i pogrešno traži, a izazovi koji vas čekaju kad ono završi puno su veći nego nekoć. Ne postavljajte samima sebi preniske standarde. IVA: Budite dobri, dragi i ustrajni u ostvarenju svojih snova. Nemojte lako odustajati od željenih ciljeva. SANDRA: Budite uvijek ono što jeste - jedni, jedinstveni i neponovljivi. Ne postoji ista osoba na svijetu poput vas. Ponosite se sobom i ne pokušavajte biti kao drugi. Ne činite drugima što ne biste voljeli da drugi čine vama. Borite se sa svojim strahovima, jer će vam hrabrost dati moć. A najvažnije od svega je osjećati ljubav i mir u duši. MIA: Imajte otvoreni um. Budite znatiželjni. Kanite se malograđanštine. Razvijate svoje mišljenje. Imajte razumijevanja za različitosti. TAMARA: Živite kreativno i veselo. Iskoristite u potpunosti svaki dan u životu.

Piše: Glorija Pinturić, 2.a

putopis

Tijekom ljetnih praznika 2014. godine putovala sam sa svojom obitelji po Americi. Cijeli put je bio jako zabavan i veseo. Posjetili smo New York, a zatim nekoliko gradova u Kaliforniji: San Francisco, Los Angeles, Santa Barbara i Las Vegas. Za vrijeme putovanja po Kaliforniji ostvario mi se san - posjetila sam Disneyland! To je bilo iznenađenje mojih roditelja. Prvi ikad stvoreni Disneyland nastao je u gradiću Anaheimu u saveznoj državi Kalifornija i dan danas je jedan od najpoznatijih Disney parkova na svijetu. Disneyland je ogroman park s puno zabavnih likova iz Disney crtića. Šetajući parkom i vozeći se u Disney vlaku vidjela sam cijeli park pun zabavnog sadržaja. Tamo ima toliko atrakcija da je go-

tovo nemoguće sve posjetiti u jednom danu. Moja najomiljenija atrakcija je let Petra Pana. Smjestiš se u leteći brod i putovanje je počelo! To je imitacija leta Petra Pana po Londonu noću, a odozgo možeš vidjeti kuću Vendi i njene obitelji, Big Ben te izmišljeni otok Maštokraj ili Nigdjezemska. Mi smo se vozili na Casey Jr. Circus Train iz kojeg se može vidjeti lijepi zeleni dio parka i na malom roller coasteru za djecu. Postoje i za odrasle, no oni su puno veći i brži. Cijeli park je tematski podijeljen. Svatko može pronaći nešto za sebe u čemu će uživati za vrijeme svog super provoda, prikladno svom uzrastu. Tamo su se smjestili svi likovi iz

Disney crtića: Pinokio, uspavana ljepotica, Alisa u zemlji čudesa, Šiljo, Paško Patak i drugi. Na ulicama parka se može sresti Mickeya i Minnie, ljubazne domaćine cijelog Disney parka. Naravno, slikala sam se s njima. Na kraju dana slijedio je veličanstveni show na jezeru gdje je Mickey Mouse kao glavni lik bio spašen u borbi dobra protiv zla u gusarskoj bitci na brodu. Cijeli show se odvijao do duboko u zvjezdanu noć i bio je okrunjen prekrasnim vatrometom. Bila sam oduševljena kako je tamo čarobno! Ako se želite dobro zabaviti, svakako preporučujem posjet Disneylandu! Ja sam još uvijek pod dojmovima i zauvijek ću nositi lijepe uspomene sa svojim roditeljima.

Ilustracije: Mirta Vrkić, 6.b

Došlo je proljeće. Sunce je obasjalo livadu zlatnim zrakama. Svi su se počeli buditi. Svi su pjevali vesele pjesmice. No, jedan mali jaglac povikao je: „Hej, maknite ovo smeće s mene. Ne mogu doći do sunca!“ Visibaba reče: “To su zločesti ljudi bacili na prirodu, to su zločesti ljudi koji ne znaju ništa o prirodi.„ Djeca su čula mali glasić i potrčali su do njega. Maknuli su svo smeće. Svi su nastavili s pjesmicama. I svi su bili sretni. Ju-hu, stiglo je proljeće! Lana Jurašić, 2.b

Proljeće u mom kraju Počelo je meni najdraže godišnje doba. Volim jako proljeće jer je sve šareno, veselo i razigrano. Budi se priroda, životinje i ljudi. Svi uživaju u suncu, toplini, cvrkutu ptica i mirisu cvijeća. U mom zavičaju uređuju se okućnice, obrađuju vrtovi i polja.

Došlo je proljeće. Sunce je sa svojim zrakama probudilo sve stanovnike šume. Djeca su se igrala, ali je jedan dječak bacio plastičnu bocu na visibabu. Visibaba viknu:“Jao, što mi je to na glavi?“ Jaglac joj odgovori:“ Pa plastična kanta.“ To je vidjela jedna djevojčica i bacila je kantu u smeće. Zara Vučković, 2.b

Volim proljeće zbog svih tih običaja koji se njeguju u mom kraju.

Došlo je proljeće. Reče jedan dječak:“ Baš mi se sviđa ova visibaba. Stavit ću je u ovu plastičnu vrećicu i odnijeti mami.“ Visibaba poviče: “Upomoć! Upomoć! Nemam zraka!“ To je čulo sunce pa upita dječaka:“ Što to radiš? Ne smiješ trgati cvijeće!“ „Tko kaže da ne smijem?“- uzvrati dječak. „Ja!“- reče sunce odlučno. „Evo ti moja žvakaća guma za uspomenu.“- reče prkosno dječak. Tako je na jednu sunčevu zraku dječak bacio žvakaću gumu. Dječak je došao sljedeći dan pa reče:“ Ova je visibaba skoro uvenula pa ću je baciti.“ Sunce je sa žvakaćom gumom oslobodilo visibabu i svi su bili sretni.

Lea Kos, 4.b

Manuela Medoš, 2.b

Približava se Uskrs za koji se svi pripremamo kroz korizmeno vrijeme molitvom, postom, slušanjem Božje riječi te dobrim djelima. Nedjelja prije Uskrsa slavi se kao Cvjetnica. Na taj dan se u crkvu nose maslinove grančice. Na Veliku subotu nosimo hranu na blagoslov. Na sam Uskrs idemo na misu, a potom slijedi ručak za kojim se okupi cijela obitelj. Uskrsni ponedjeljak je nastavak Uskrsnog slavlja. Još jedan važan događaj koji obilježavamo u mom kraju je Jurjevo– blagdan Svetog Jurja koji obilježavamo 23. travnja paljenjem krijesa i prikazom Jurjevskih događaja.

Na fotografiji se nalazi poznati hrvatski znanstvenik rođen u Dubrovniku davne 1711. godine. S pomoću premetaljke napiši njegovo ime. ĐERRU SIJOP KOVIĆBOŠ _____ _____ ________

KNIN

OTOK

PAG

KRK OMIŠ

SPLIT ZADAR ZAGREB

D O P U NJ A LJ K A

Dopunite ovu malu ispunjaljku tako da dobijete 5 vodoravnih riječi od 5 slova.

Upisana slova, čitana odozgo nadolje, dat će još jedno žensko ime.

OBROK KOJI JEDEMO UJUTRO.

GODIŠNJE DOBA NAKON LJETA.

SREDINA DANA.

A E

KAKO SU ZOVU PTICE KOJE SE SELE NA JUG.

DAN U TJEDNU PRIJE ČETVRTKA.

VJESNIK PROLJEĆA.

Vali PapeĹĄ, 2.b