AKTIVNOSTI U ŠKOLI
Večer matematike Književni susret Dan sjećanja na žrtvu Vukovara HRT: Zdrava prehrana Maskenbal u školi Valentinovo Advent u Odri Dan ružičastih majica Zadruga „Sveti Juraj“
PREDSTAVE U ŠKOLI
D(n)o dna Velika staklena avantura
NATJECANJA
Twist na bazenu LiDraNo PROJEKTI
Projektni dan English All Around
UČENIČKI RADOVI
Zaštićene biljke u Hrvatskoj Youtuberi video igrica
Nove profesorice Prvašići AKTIVNOSTI IZVAN ŠKOLE
KAZALIŠTE
Sasvim sam popubertetio PUTOPIS
Moje putovanje na Karibe
ISSN 1330-7606 Krijes poučno-zabavni časopis učenika OŠ Odra Šk. god. 2017./18. Osnivač i izdavač: Osnovna škola Odra Za izdavača: Vatroslav Gabrić, prof. Adresa: OŠ Odra, Đačka 5, 10020 Odra, Novi Zagreb Naslovnica: uredništvo Na naslovnici: Petra Hertl, Marko Pisačić i Melani Katavić Grafička obrada: uredništvo
INTERVJU
MAH: PP Remetinec Interliber Tajna povijest kazališta Posjet Zagrebačkoj katedrali i Židovskoj općini u Zagrebu Naš posjet HRT-u Terenska nastava u Beč
IMPRESSUM
LITERARNI RADOVI ENIGMATIKA
Novinari: 3.A Glorija Pinturić, Martina Papić, Maša Čurla 3.B Manuela Medoš 3.C Damjan Vidović 4.B Lara Šimić 5.A Jasmin Drobnjak 5.B Josip Mahin, Petra Hertl, Sven Radočaj, Matej Božić 6.A Dominik Pisačić, Matko Pinturić, Viktor Vukšić, Zrinka Drobnjak 6.B Nina Bulić, Eva Mahin, Dominik Makar 7.A Lea Noršić, Karlo Petrik 7.B Andreja Kučiš, Ema Cundeković 8.B Lucija Pischiutta Voditeljica novinarske skupine: Julija Dujić, knjižničarka
Piše: Nina Bulić, 6.b
Može li listopad biti neobičan mjesec? U listopadu svaki list postaje cvijet neobičnih boja, lišće žuti i opada, a mi uživamo u posljednjim toplim danima. No, kada svoja znanja, vještine i kreativnost udruže učenici, učitelji, roditelji i svi zaposlenici naše škole, listopad tada postaje običnoneobičan mjesec. Održali smo 12. listopada prvi projektni dan u školskoj godini 2017./2018. Učitelji predmetne nastave osmislili su radionice i organizirali predavanja i objedinili ih pod nazivom projektnog dana: Jedi lokalno, misli globalno (o zdravlju, hrani i održivom razvoju). Učenici su mogli sudjelovati u aktivnostima po vlastitom izboru: Anketa – prehrambene navike naših učenika, Bundeva – hrana i lijek, Digitalna slikovnica, Divovsko povrće, Eko imanje Zrno – upoznavanje i degustacija kruha (gosti predavači sa eko imanja Zrno), Ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj, Jedemo i pijemo zdravo, O eko-uzgoju iz prve ruke (voditelji: Davor Popović (BioGeist d.o.o.), Tjedni plan zdrave prehrane, Turopoljska e-kuhinja, Zelena priča. Učili smo o zdravlju, hrani i održivom razvoju te na taj način obilježili Dan zahvalnosti za plodove zemlje. Projektni dan završio je radionicom za učenike i roditelje koja je organizirana kao jedna od aktivnosti Erasmus+ projekta. Birali smo Masterchefa tradicijske hrane. Odlično smo se zabavili i puno toga naučili.
Piše: Jasmin Drobnjak, 5.a
VI. POLICIJSKA POSTAJA U ZAGREBU
16. listopada smo se zaputili put Remetinca kako bismo posjetili policijsku postaju u sklopu projekta MAH 1 (Mogu Ako Hoću).
Odmah po dolasku dočekao nas je policajac Danijel Horvat koji nas je pozdravio i objasnio kako se moramo ponašati u policijskoj postaji.
Najprije su nam pokazali čime su policajci zaštićeni i kako se brane pa smo imali prilike vidjeti oružje koje nose i oklope kojima se štite. To je zaista bilo uzbudljivo. Nose i zaštitni prsluk koji može zadržati metak i tako spasiti policajčev život. Tu su još i štitnici za noge, kaciga i plastični štit. Mogli smo čak i probati zaštitni oklop, ali samo onaj tko zna broj policije, a još
stručnjacima, kao i s bližnjima i razmisliti što treba napraviti. Vandalizam je bio jedna od tema. Što je uopće vandalizam? U vandalizam spadaju: nedozvoljeni grafiti, uništavanje imovine i tučnjava.
k tome i najbrži u tome. Zatim su nas poveli do sobe gdje smo imali prezentaciju. Prezentacija je bila o policiji, čemu služi policija, ali i o ovisnostima, kao i o neprihvatljivim oblicima ponašanja. Policija pomaže djeci, u prometu kao i u zaštiti ljudi. Neke od zanimljivosti su pronalazak počinitelja kaznenog djela prema otiscima prstiju. Kako? Svaka osoba na svijetu ima različiti otisak prsta. Od rođenja pa na dalje otisak prsta se ne mijenja. Jedna od lošijih stvari koja se često događa je i nasilje. Žrtva nasilja se uvijek pita: ˝Što činiti- bježati ili uzvratiti?˝ Već ovdje nastaju problemi. U ovakvim situacijama treba potražiti pomoć. Treba razgovarati sa
Na kraju se dotičemo i ovisnosti. Postoje razne vrste ovisnosti, o alkoholu, pušenju, drogi... Droga je jedna od najgorih ovisnosti. Trajno uništava organizam, a na koncu može dovesti do smrti, ako se na vrijeme ne izliječimo. Postoji više tipova droge koji na čovjeka djeluju na različite načine. Neke droge ostavljaju lakše, neke teže posljedice, ali nema bezopasnih. Pogotovo kada prerastu u naviku i ovisnost. Prilikom konzumiranja droge javljaju se različiti „umjetni“ osjećaji radosti, sreće, uzvišenosti ili pak straha.
la, usne šupljine, jednjaka, bubrega, mokraćnoga mjehura, gušterače, a i raka vrata maternice i neki oblici leukemije češći su u osoba koje puše. Pritom je sasvim svejedno je li riječ o aktivnom ili pasivnom pušaču. Ta opijenost, međutim, s vremenom postaje kobnom. Dolazi do bolova u želucu, organizam slabi, a poslije nekog vremena oštete se živci, jetra, bubrezi, pa i mozak, a javljaju se i problemi sa srcem. Na koncu nerijetko dođe i do smrti. Pušenje oštećuje dišni sustav, a
Ne smijemo podcijeniti niti alkohol jer uzrokuje cijeli niz zdravstvenih poteškoća kao što su ciroza jetre, trovanje alkoholom, srčane bolesti, bubrežne bolesti, kao i psihičke poremećaje. Kako se želja za alkoholom povećava, tako se povećava i tolerancija tijela na alkohol pa pijemo sve više. Ovis-
nost o alkoholu je težak psihički poremećaj jer dolazi do patološkog procesa koji mijenja način na koji mozak funkcionira. Alkohol, sim što će uništiti čovjeka koji ga konzumira, uništit će i njegovu obitelj jer stvara ozbiljan sociološki problem. Smatram ovo predavanje iznimno korisnim jer su nas upoznali s brojnim problemima i njihovim posljedicama. Mnogi ne
znaju reći ne, ali ključ svakog uspjeha je upravo informiranje. naročito pluća. Godišnje u Hrvatskoj od posljedica pušenja umre do 12 000 ljudi. U Hrvatskoj je zabranjena prodaja duhanskih proizvoda mlađima od 18 godina, no postoji mnogo slučajeva kada već osnovnoškolci puše što je tada još štetnije za zdravlje, mnogo više nego za zdravlje odraslog čovjeka. Pušenje je glavni rizični čimbenik za razvoj raka bronha i pluća, grkljana, ždrije-
Piše: Eva Mahin, 6.b
intervju
Stigla je nova školska godina, a s njom i neka nova lica. Ove godine nam je došlo čak četiri nove učiteljice: Ana Japundžić (razredna nastava), Monika Blažina (razredna nastava), Lucija Tustanić (informatika), Marina Pranjić (priroda / biologija). Imale su puno posla s našim pitanjima, ali ono što je zanimljivo su njihovi odgovori. Vjerujemo da vas zanima, stoga vam želimo ugodno čitanje.
Dobro došli u našu školu. Sviđa li vam se u OŠ Odra? ANA: Hvala puno! Jako mi je lijepo i ugodno ovdje. MONIKA: Hvala na gostoprimstvu! Jako mi se sviđa u Osnovnoj školi Odra, svi su susretljivi i odlično surađujemo. LUCIJA: Sredina u kojoj radim je radišna i prijateljska koja pruža mladom čovjeku vjeru da je na pravom mjestu gdje može dobiti i dati mnogo toga u zanimanju koje je najčešće podcjenjeno i potplaćeno, a toliko važno za dobrobit mladih i cijelog društva. MARINA: OŠ Odra je nova škola u kojoj bi svaki profesor poželio raditi. Vrhunski je opremljena, što motivira na rad i edukaciju. Ovdje sam upoznala prekrasne radne kolege čiji rad me dodatno motivirao da i sama budem bolja. Učenici su kulturni i dragi. Sve zajedno čini okruženje u kojem se osjećam pozitivno i dobro. Opišite se u pet riječi. ANA: Empatična, susretljiva, društvena, vesela, odgovorna.
MONIKA: Osjećajna, vesela, odgovorna, ponekad šlampava i sramežljiva. LUCIJA: Uporna, marljiva, pouzdana, sposobna, komunikativna. MARINA: Ambiciozna, organizirana, kreativna, optimistična, tolerantna. Što biste posebno izdvojili da vam se sviđa u našoj školi? ANA: Posebno mi se sviđa ozračje u školi koje čine ljudi koji u njoj rade. MONIKA: Velike učionice i ljubazne kolegice. LUCIJA: Na prvom mjestu izdvojila bih opremljenost škole i okruženje u kojem radim. MARINA: Izdvojila bi kolegijalnost i spremnost na timski rad, te slobodnu kreativnost u radu s djecom. Gdje ste sve dosada radili? ANA: Radila sam kao učiteljica razredne nastave, kao asistent u nastavi djeci s posebnim potrebama te kao pomoćnik djeci oboljeloj i liječenoj od malignih bolesti. MONIKA: Radila sam isključivo u školi - u razrednoj nastavi, pro-
duženom boravku i u predmetnoj nastavi prirode i biologije. Jedno sam ljeto volontirala u vrtiću. LUCIJA: Ovo mi je prvo radno mjesto i vrlo sam sretna jer nisam u onoj nepreglednoj rijeci koji svakodnevno obilaze zavode za zapošljavanje i svakodnevno nižu molbu za molbom, a najčešće bez odgovora. MARINA: Promocija, trgovina i ankete. Postoji li nešto što biste izdvojili iz vašeg rada, a da vas je posebno razveselilo? ANA: Uvijek me posebno razveseli i najmanji napredak koji djeca postignu, posebice kod djece s posebnim potrebama. MONIKA: Svaki uspjeh mog učenika je veliko veselje, a posebno me veseli kad me se sjete nakon nekoliko godina i jave, u gradu ili porukom. Jako sam se veselila kad sam s jednim razredom pobijedila na Svetonedeljskom fašniku. LUCIJA: Veseli me programiranje u nastavi koje su učenici vrlo dobro prihvatili i trude se i traže što više novih informacija što je meni najveće zadovoljstvo, a trebalo bi biti i svakom učitelju.
MARINA: Veseli me svaki dan i svaki sat, svaki učenik je izazov i treba ga oblikovati na odgovarajući način kako bi se što bolje snašao u životu. Postoji li nešto što biste izdvojili iz vašeg rada, a da vas je posebno razveselilo? ANA: Uvijek me posebno razveseli i najmanji napredak koji djeca postignu, posebice kod djece s posebnim potrebama. MONIKA: Svaki uspjeh mog učenika je veliko veselje, a posebno me veseli kad me se sjete nakon nekoliko godina i jave, u gradu ili porukom. Jako sam se veselila kad sam s jednim razredom pobijedila na Svetonedeljskom fašniku. LUCIJA: Veseli me programiranje u nastavi koje su učenici vrlo dobro prihvatili i trude se i traže što više novih informacija što je meni najveće zadovoljstvo,a trebalo bi biti i svakom učitelju. MARINA: Veseli me svaki dan i svaki sat, svaki učenik je izazov i treba ga oblikovati na odgovarajući način kako bi se što bolje snašao u životu. Koji je posljednji koncert na kojem ste bili? Što inače slušate? ANA: Posljednji koncert na kojem sam bio je grupe Dubioza kolektiv. Uglavnom slušam pop rock glazbu. MONIKA: Na koncerte baš i ne idem otkad imam dijete, a u zadnje vrijeme najviše slušam dječje pjesmice. J LUCIJA: Ponosna sam majka jednog petogodišnjaka (istovremeno sam i studirala) što me sprječavalo u izlascima i posjetima raznim koncertima te glazbu najčešće slušam putem radija. MARINA: Zadnji koncert na kojem sam bila je koncert Parnog Valjka u ljeto 2016. Slušam pop i zabavnu glazbu. Postoji li film koji vas može rasplakati? ANA: Naravno da postoji film koji me jako rasplakao, to je Hachi.
Predivan film ali ga ja više neću gledati. MONIKA: Rasplačem se na svaki film o ljudskoj sudbini, ali uvijek, baš uvijek plačem na film Ostavljeni na Antarktici. LUCIJA: Postoji ih puno, ali nećemo otkrivati emocionalne točke učiteljice. MARINA: Postoji film koji me može rasplakati. Zadnji film na koji sam plakala je „Čudo“. Kako nove tehnologije utječu na vaš život? ANA: Nove tehnologije olakšavaju i unose inovacije u moj život. MONIKA: Nove tehnologije jako su promijenile moj život i više ne znam živjeti bez interneta. LUCIJA: Olakšavaju mi svakodnevnicu te vrlo rado i često koristim sve nove tehnologije. MARINA: Nove tehnologije mi dodatno ubrzavaju već ionako brz tempo života. Možete li zamisliti jedan dan bez mobitela? ANA: Mogu zamisliti dan bez mobitela, više se volim „u živo“ družiti s ljudima. MONIKA: Rado, a vikendom si to i priuštim. LUCIJA: NE. MARINA: Obzirom na obaveze, posao i svakodnevnu komunikaciju sa obitelji jedan dan bez mobitela bi bio jako dug, ali ne i nemoguć. Jeste li u djetinjstvu imali kakav hobi? ANA: Hmmm, imala sam hobi, bilo je to skupljanje salveta i malih šećera. MONIKA: U djetinjstvu sam imala mnogo hobija. Puno sam čitala – sve što mi je došlo pod ruku, skupljala sam salvete i sličice, bavila se plesom. LUCIJA: Bila sam uključena u gotovo sve školske i izvanškolske aktivnosti, a izdvojila bih folklor, vatrogasce, sviranje tamburice…
MARINA: U djetinjstvu sam plesala folklor i pjevala u crkvenom zboru. Imate li neku želju za koju biste htjeli da vam se ostvari? ANA: Nemam nekakve nerealne želje koje bi htjela da mi se ostvare. Ako mi dođe želja za nečim onda se trudim to i ostvariti. MONIKA: Želja je uvijek mnogo, a najvažnije je da su svi koje volim – zdravi i veseli. LUCIJA: Želja mi je da se uključim i u nastavu fizike, dobijem stalan posao, ali zdravlje na prvom mjestu. MARINA: Imam puno želja ali ne govorim ih naglas. Koje vam je najdraže jelo? Koja je najegzotičnija namirnica koju se kušali? ANA: Najdraže jelo su mi taške s pekmezom. Probala sam dosta egzotičnih začina i voća, mogu izdvojiti kokos. MONIKA: Volim sve jesti, što se i vidi po meni, a najviše volim rakove i školjke. Nisam baš imala priliku probati kukce i slično, pa su valjda najegzotičnija namirnica – žablji krakovi. LUCIJA: Meso na sve moguće načine koje rado pripremam i jedem. Ne volim eksperimentirati s hranom te najčešće kuham isprobane recepte. MARINA: Najegzotičnija namirnica je pomfrit od korijena Jucca. Omiljeno jelo piletina u umaku od gorgonzole.
Piše: Lucija Pischiutta, 8.b
Večer matematike je skup interaktivnih radionica koje potiču izgradnju pozitivnog stava učenika prema matematici. Sudjelovanje u zabavnim aktivnostima otkriva često zaboravljenu - zabavnu stranu matematike, stvara nove ideje o tome što matematika jest i čime se bavi te dokazuje da matematičke probleme, a da nismo svjesni vlastitog talenta, svakodnevno svi uspješno rješavamo. Svake godine u prosincu i naša škola sudjeluje na Večeri matematike. Često je prati oznaka teškog i napornog predmeta, a ovom manifestacijom se upravo želi pokazati i dokazati da matematika može biti zabavna i laka. Kroz igru i druženje učenika i njihovih roditelja uvjeravamo se da je to doista tako. Naše učiteljice matematike svake godine nastoje organizirati Večer matematike i u našoj školi, a odaziv uvijek bude velik. Namijenjeno je učenicima od 4. do 8. razreda. Nekoliko je različitih igara pripremljeno, a svatko ima svoju putovnicu. Kada završe jednu, dobiju potvrdu u svoju putovnicu i mogu prijeći na drugu i tako u krug. Svi su se zabavljali, nešto naučili, a nešto i ponovili.
18.studeni -Dan sjećanja na žrtvu
VUKOVARA
Piše: Dominik Pisačić, 6.a
KAKO SE NAJBOLJE ODUŽITI VUKOVARU? Zahvaljujući organizaciji i prekrasnom odazivu naših roditelja velikog srca, prikupili smo velik broj igračaka i slikovnica za najmlađe Vukovarce– za DV Vukovar 1. Srce je veliko kada vidimo da smo podarili toliku radost i uljepšali ove hladne dane vukovarskoj dječici. Nadamo se da ćemo ovakvim akcijama potaknuti i druge na slične aktivnosti kako bismo svi, kao zajednica, nastavili činiti dobra djela za potrebite. 17. studenog obilježili smo Dan sjećanja na žrtvu Vukovara u našoj školi. Zastali smo na trenutak i prisjetili se grada Vukovara kakav je nekada bio. Grad, luka na ušću Vuke u Dunav, naseljen od razdoblja prapovijesti o čemu svjedoči Vučedolska golubica. Grad koji je u svojoj prošlosti bio važno trgovačko i industrijsko središte u kojem se svojom ljepotom isticao dvorac obitelji Eltz iz 18. stoljeća. Prisjetili smo se njegovih stanovnika, djece koja su ostala bez djetinjstva i svih onih koji su u želji da obrane grad poginuli ili nestali. Tiho i dostojanstveno, u spomen svim žrtvama Domovinskog rata, položili smo upaljene svijeće ispred škole. Svjetlošću svijeća ponijeli smo barem djelić Vukovara u svome srcu i rekli: „Hvala hrvatskim braniteljima i svima onima koji su dali život za slobodu naše domovine.“
Piše: Dominik Pisačić, 6.a
Književni susret
S velikim veseljem smo ponovno ugostili Željku Horvat– Vukelju, nadaleko poznatu dječju spisateljicu koja je dugo godina bila urednica popularnog dječjeg časopisa Modra lasta.
Književni susret je školska knjižničarka Julija Dujić organizirala za učenike prvih razreda. Vesela i duhovita Željka oživljavala je likove iz svojih priča koje se redovno obljavljuju u dječjem časopisu Smib. Došla nam je u pratnji svoje poznate putnice torbice Ljubice Torbić. Ljubica je puna džepića i pretinaca u kojima se krije bezbroj iznenađenja, sitnih stvarčica i rekvizita od kojih svaki nosi svoju priču s poukom.
Ljubica Torbić uvijek sa sobom nosi jedan poseban Željkin predmet koji je s njom još otkako je bila malena djevojčica– usna harmonika. Usna harmonika je stigla iz Praga i odonda je uvijek uz nju. Ispočetka nije znala kako razgovarati s njom, ali malo po malo, naučila je svirati najljepše melodije. Slijedila je priča o raznom drveću i o tome gdje oni žive, kako mogu međusobno razgovarati, kako se mijenjaju kroz godišnja doba te da svako podneblje u kojem žive je lijepo na svoj način. Priča o šumskim životinjama nosila je vrlo znakovitu poruku– zašto je važno ići u ško-
lu. Jedan mali ježić činio je sve da ne ide u školu. Samo se htio igrati, a ne učiti. Međutim, svi njegovi prijatelji su išli u školu i nije se imao s kim igrati. Kako su prijatelji tu da nam kažu što je dobro, tako su i malom ježiću pokazali da je škola vrlo važna, a može biti i zabavno mjesto. Bila je tu i priča o šalu koji je htio ljetovati pa je činio sve da ide sa svojim vlasnicima. Priča o orašaru posebno je zaintrigirala naše učenike. S velikom pozornošću i zanimanjem pratili su svaku priču i sudjelovali u istoj. Sat bi proletio u tren oka, a Željka, kao prava učiteljica, svakome je na kraju dala ocjenu– za znanje, zalaganje i lijepo ponašanje. Pogodite koju ocjenu su dobili naši mališani?
Piše: Matko Pinturić, 6.a
Učenici novinarske skupine i ove su godine posjetili sajam knjiga i učila Interliber na Zagrebačkom velesajmu. Ove godine Interliber slavi jubilarnih 40 godina gdje se predstavilo preko 300 izlagača iz 16 zemalja.
Program je bio posebno bogat i šarolik: druženja s piscima, izlaganja, gostovanja, okrugli stolovi, promocije knjiga, radionice stripa, crtanja, igara, zabavno čitanje lektire, kvizovi znanja, razni glazbeni programi, aukcije knjiga, a na otvorenoj pozornici ispred Paviljona 5, cjelodnevni glazbeni program s nastupima DJ-a oraspoložuje goste. Naši su učenici sudjelovali u kvizu HIGH FIVE u organizaciji Hrvatskog kviz saveza i pored toga što su pokazali znanje, odlično su se zabavili. Razgledavali su sajam i kupovali knjige.
Tko god ove godine nije posjetio Interliber zasigurno je propustio mnogo toga. Svi ljubitelji knjige i čitanja s razlogom obožavaju ovaj sajam jer ne samo da mogu kupiti knjige po povoljnim cijenama, nego mogu biti dijelom jednom od najvažnijih kulturnih događaja u Hrvatskoj.
Na kraju su se uz smijeh opustili na zabavnoj radionici legendarnog Siniše Cmrka ZVRKAONICA.
Piše: Josip Mahin, 5.b
Prosinac je bio savršen za posjetiti kazalište „Žar ptica“ i pogledati predstavu „Sasvim sam popubertetio“, dramatizaciju popularnog romana za mlade „Sasvim sam popubertetio“ višestruko nagrađivane hrvatske spisateljice Sanje Pilić. Poslije nastave petaši su se okupili pred školom i u 12 sati krenuli autobusom prema kazalištu. Čim smo stigli ondje i dobili ulaznice, nestrpljivo smo čekali početak predstave. Predstava je bila zanimljiva i šaljiva. U središtu radnje nalazi se petnaestogodišnji dječaka Luka, koji se nalazi
na važnoj životnoj „prekretnici“ – što nakon osnovne škole?! Kako se Luka ne bi osjećao sasvim napušten u svojoj „smrtnoj bolesti“ – pubertetu predstava paralelno prati, uz njegovu stranu priče, i „žensku perspektivu“ – priče djevojčica Zvjezdane i Mirjane. Dakle, svako od ove
djece osim što se nalaze u osjetljivom životnom razdoblju – pubertetu, uz školske obveze, uz ljubavne zavrzlame, uz silnu potrebu da budu prihvaćeni od strane vršnjaka i ozbiljno shvaćeni od strane odraslih imaju i još jednu nezahvalnu i neprirodnu zadaću, a ta je – brinuti se za „odrastanje“ vlastitih roditelja… Nakon predstave smo se svi fotografirali na pozornici.
Piše: Viktor Vukšić, 6.a
Prošle školske godine (2016./17.) naša škola ugostila je učenike OŠ braće Radića, OŠ Josipa Račića i OŠ „Klinča Sela“ kako bi sudjelovale na međuškolskom književnom kvizu “Twist na bazenu“. Već 4. godinu zaredom, knjižničarka sa svojim kolegicama iz drugih škola organizira međuškolski književni kviz. Prošle školske godine to je bio roman za djecu Twist na bazenu, a učenici koji su se natjecali bili su učenici 5. razreda (sadašnji 6.r.) Prije natjecanja, svi sudionici su se pripremali čitajući roman za djecu Twist na bazenu autora Jadranka Bitenca. Taj dan, našom školom vladalo je veliko uzbuđenje, svi su se nadali da naša škola može pobijediti. Nakon nastave, peti razredi su se uputili u prizemlje i tamo su pomogli sve pripremiti. Kada su sve pripremili na vrata su došli gosti, a to su bili pisac Jadranko Bitenc i učenici druge tri osnovne škole u pratnji svojih knjižničarki. Vjerujem da smo ih dobro ugostili jer smo ih odmah nakon upoznavanja odveli u školsku blagovaonicu na ručak. Nakon što smo „napunili baterije“, mogli smo započeti s kvizom. Prvo su nam naše voditeljice Nina Bulić i Karla Križanić
predstavile pisca Jadranka Bitenca, a onda se on i sam osobno predstavio; pričao nam je tko je on zapravo, kako je nastala knjiga, otkrio nam je da je radnja romana na nekim način preslika njegova djetinjstva. Bilo je mnogo pitanja pa se pjesnički susret pretvorio u dug i ugodan razgovor.
Nakon razgovora započeo je najuzbudljiviji dio. Našoj ekipi je išlo jako dobro, ali ni konkurencija nije popuštala. Bilo je napeto do samog kraja. Uvijek su pobjednika dijelili sitni bodovi da pobjede. Ove godine natjecanje je dotaknulo i sam vrh jer su knjižničarke uvele i online natjecanje koje je, kako sam mogao primijetiti, bilo i najzanimljivije. Do samog kraja natjecanja je bilo vrlo neizvjesno, no netko je morao i pobijediti. Ove su godine to bili učenici iz Osnovne škole Josipa Račića.
Čestitamo pobjednicima, ali naravno i našoj ekipi koja je drugo mjesto dijelila s učenicima OŠ „Klinča Sela“.
Nakon kviza podijelile su se prigodne nagrade (knjige, naravno), diplome i zahvalnice za sudjelovanje. Naravno, nismo htjeli propustiti priliku fotografirati se s Jadrankom Bitencom. Očekujemo i veselimo se ovakvim susretima i ubuduće.
Piše: Dominik Makar, 6.b
U okviru školskog projekta prevencije uporabe sredstava ovisnosti, za učenike 6.,7., i 8. razreda organizirali smo edukativnu predstavu „D(n)o dna“ predstava za tinejdžere koja prati priču njihovih vršnjaka, od prvih početaka konzumacije alkohola, kroz različite faze pijanstva, do posljedica. U formi TV emisije kroz niz satiričnih songova i skečeva prikazuju se različiti tipovi pijanaca, stadiji pijanosti, primjeri smanjene sposobnosti rasuđivanja i strategije koje odrasli koriste pri razgovoru s tinejdžerima. Tinejdžeri su danas izloženi različitim vrstama pritiska, od roditeljskih očekivanja, školskih
20. rujna učenici nižih razreda gledali su izvrsnu edukativnu, interaktivnu i ekološki orijentiranu predstavu Velika staklena avantura Boom!teatra pod sponzorskom palicom Vetropack Straže koja brine o edukaciji djece diljem Hrvatske. Ove jeseni, između ostalih, odabrana
obaveza, do vršnjaka koji imaju svoje kriterije o tome tko ili što je „cool“. Svi se žele uklopiti i pronaći svoje mjesto u društvu, a zajedničko opijanje postalo je svojevrsna inicijacija. Upozorenja odraslih tinejdžeri ne shvaćaju ozbiljno, jer ionako „svi piju“… Prema statistikama, Hrvatska je pri samom vrhu liste europskih zemalja po maloljetničkoj konzu-
maciji alkohola. „D(n)o dna“ je autorski projekt nastao devising metodom kroz razgovore s ciljanom publikom i glumačke improvizacije ansambla.
je i naša škola. Mlade i talentirane glumice Tina Orlandini i Martina Čvek, koje su i osmislile predstavu, glume uštogljenu i
ljiv način, kroz puno igre, razgovora i smijeha, uči kako treba zbrinuti staro staklo, ali i drugi otpad. Najbolje vrijeme da to nauče je uvijek sada. U potrazi za misterioznom bocom Cocom, zajedničkim traženjem odgovora na postavljena pitanja, nauči se puno korisnih stvari.
odgovornu Silvanessu te zaigranu i nestašnu Jadranku koje su u potrazi za bocom Cocom. Učenicima se na zabavan i zanim-
Piše: Glorija Pinturić, 3.a
Koliko je pravilna i uravnotežena prehrana važna, posebice za djecu, prepoznala je i Hrvatska radiotelevzija te je odlučila ispitati kako izgledaju školski jelovnici, odnosno, jesu li na njima zastupljene zdrave namirnice. U fokusu se ovaj put našla i naša škola, odnosno naša školska kuhinja. Zavirili su u našu blagovaonicu i sadržaj jelovnika koji je prokomentirala i nutricionistica. Razgovarali su s učenicima te s kuharicama koje i osmišljavaju jelovnik u suradnji s učiteljicom prirobiologije.
Piše: Lara Šimić, 4. b
Učenici 4.a i 4.b razreda krenuli
njih. Poslije toga su imali preda-
su 11.9.2017. u 8:00 sati autobu-
vanje o sunčevom sustavu. U
som iz školskog dvorišta na pe-
srijedu su brodom išli u Crikve-
todnevni izlet u Novi Vinodolski
nicu, malo su razgledavali taj
– grad smješten u Primorsko-
prekrasan grad, a zatim su se
goranskoj županiji. Put je trajao
zaputili u Crikvenički aqurium.
oko 2 sata s jednom dužom stan-
Vidjeli su prekrasne ribe i mor-
kom za jelo. Odmah čim su stig-
ske životinje, ali vjerujem da su
li raspakirali su svoje stvari i
skoro svima bili najzanimljiviji
smjestili se u sobe. Glavno mje-
mini-morski psi koji su dugački
sto za igru im je bila plaža, no,
otprilike kao dječja ruka. Preko
nažalost nisu se kupali, već se
tjedna su još posjetili i centar
igrali u odličnom parkiću na pla-
Novog Vinodolskog kao i Naro-
ži. Već u utorak krenuli su u Ri-
dni muzej Novi Vinodolski. Pre-
jeku. Autobusom su stigli u As-
ko tjedna su išli i na dva preda-
tronomski centar Rijeka. Gledali
vanja – jedno je bilo o dupini-
su crtani film Putovanje male
ma, a drugo o bjeloglavim supo-
zvijezde u dvorani sa udobnim
vima. U petak su se vratili kući
sjedalima i platnom u obliku
sretni i sa predivnim sjećanjima
polukruga postavljenim iznad
na ovaj izlet.
Piše: Martina Papić, 3.a
Učenici prvih i četvrtih razreda nastavni dan su proveli izvan učionice u šumi Grada mladih na obroncima Medvednice. Proučavali su jesenske promjene na biljkama i životinjama, kako se ljudi prilagođavaju vremenskim uvjetima, u neposrednoj stvarnosti otkrivali razliku između listopadnog i vazdazelenog drveća, upoznali šumu kao životnu zajednicu, uočili povijesni smještaj glavnoga grada između brežuljaka Medvednice na sjeveru i rijeke Save u ravnici na jugu. Uz padalinu zvanu kiša osvijestili kruženje vode u prirodi. Učenici su se ugrijali toplim čajem i toplim ručkom. Nakon ugodnog druženja i nastavnog dana u prirodi, spustili smo se autobusom kroz grad Zagreb uočavajući cestovna prometna sredstva, pješake, semafore, zebre, kolnik i pločnik u nizinu Turopolja, gdje se nalazi naša vesela Osnovna škola Odra.
Odlučili smo Sv. Nikolu provesti u Gradu mladih. Krenuli smo ujutro. Na izlet su išli treći razredi. Kada smo stigli, dočekali su nas voditelji. Pratili smo voditeljicu i došli do stolova gdje su bili topli čajevi. Na trenutak smo zastali i popili čajeve, a potom nastavili pratiti našu voditeljicu. Ona nas je dovela u školu ispred koje je bio Sv. Nikola. Ušli smo u školi i skinuli kape, šalove, jakne…Došli smo u prostoriju gdje su bile stolice i pozornica. Tada je došao Sv. Nikola i rekao nam da pjevamo neke pjesmice. Kada smo otpjevali, počeli smo se igrati. Došao je Krampus. Bilo je smješno i zabavno.
Kada je završilo, obukli smo se i otišli u park. Tamo su bili tobogani, ljuljačke i mnogo toga. Tada smo malo i jeli. Igrali smo se do ručka. Kada smo jeli, izašli smo van kod voditelja koji je plesao uz pjesme. Sve je završilo jako lijepo. Pozdravili smo se s voditeljicom. Ona je učiteljici dala čokoladu u obliku Sv. Nikole. Ušli smo u autobus i ubrzo stigli pred našu školu. Na školskom igralištu su nas dočekali mame, tate, bake… Učiteljica je potom i nama podijelila čokolade u obliku Sv. Nikole.
moje putovanje
Jednog dana mama i tata rekli su da ćemo ići na dalek put u Dominikansku Republiku / Karibe. Bila sam uzbuđena. Poslije nekoliko dana došli smo na aerodrom. S nama su išli naši prijatelji. Prvo smo letjeli do Pariza. U Parizu smo čekali drugi avion. S drugim avionom sletjeli smo u Punta Canu.
Na plaži samo se slikala s majmunom i papigom. A najuzbudljivije je bilo plivanje s delfinima.
U rukama smo držali i jako ljigavu ražu. A aerodroma smo otišli u hotel. Hotel je imao bazene i bio je na plaži. Kad smo se smjestili u sobu odmah smo se obukli u kupaće kostime i odjurili na plažu da se okupamo. Plaža je bila jako lijepa, bila je pješčana i imala je puno palmi. Odmah prvi dan napravila sam si pletenice. Dva puta išli smo na surfersku plažu Macao. Moji prijatelji, brat i mama učili su me surfati, a ja sam plivala u ogromnim valovima.
Na plaži smo jeli velikog jastoga. Na izlet smo išli na otok Saona. Na tom prekrasnom otoku snimao se film Pirati s Kariba. Razočarenje je što nema suvenira o filmu. Jednoga dana na plaži imali smo pjena party. DJ je puštao pjesme, a cijela plaža je bila puna pjene.
Putovanje ja Karibe bilo je jako lijepo i nadam se da ću ići ponovno. Piše: Maša Čurla, 3.a
Stranica 18
Piše: Lara Šimić, 4. b
su za maškare nakon kojega smo se morali vratiti na redovnu nastavu. Ipak, svi ćemo taj događaj pamtiti kao jedan od najboljih koji se ikada dogodio u našoj školi.
Ove godine u osnovnoj školi Odra maškare su bile kao iz bajke. Kostimi su bili odlični. Imali smo sve – od Donalda Trumpa i Charlija Chaplina do dobrih princeza i zlih vještica. Ove godine imali smo ples, učiteljice su bile odlični DJ-evi i bile su kostimirane u jednostavne, ali slatke kostime. Svi su bili zadivljeni strašnim efektima u školi. Zvono koje ne prestaje zvoniti i sat koji je poludio. Na tom plesu nastale su mnoge odlične fotografije koje možete vidjeti u fotogaleriji, na mrežnoj stranici OŠ Odra. Nažalost, svemu što je lijepo brzo dođe kraj pa tako i našem bajkovitom ple-
Piše: Manuela Medoš, 3.b
Postoji jedan dan kada ljubav možemo namirisati, vidjeti, čuti pa čak i osjetiti. To je Valentinovo. Najviše od svih slave ga škole. Ne znam kako ga ostali razredi obilježavaju, ali znam kako to radi 3.b. Učiteljica nam pokaže kako od papira napraviti srce ili nešto drugo prigodno. Imali smo kutiu u koju stavljamo pisma u koga smo zaljubljeni, a na pismu bi trebalo pisati „dragi/draga...volim te i jako si sladak/slatka. Pozdrav ti šalje…“ Kada sve ovo pročitate možda shvatite da Valentinovo mnije samo običan dan, nego je on dan ljubavi i da smo mi svi od lubavi i da nitko na ovom svijetu ne može živjeti bez ljubavi. Zato je i stvoren ovaj dan zvan VALENTINOVO.
Piše: Petra Hertl, 5.b
19. prosinca obilježili smo u dvorištu naše škole Božićni advent. Sudjelovali su svi učenici i njihovi roditelji, bake, djedovi te učitelji. Na sajmu je bilo veoma veselo, mirisno i glasno… Na složenim štandovima nalazili su se božićni kolači, naresci, sokovi, čajevi, pšenica i sve što vam nepca požele. Da ugođaj bude potpun potrudili su se učenici naše škole koji su pripremili predstavu. U zraku se osjećao miris cimeta. Bez obzira na hladnoću svi su uživali u Adventskom ugođaju. Ako je Advent u Zagrebu najbolji u Europi, onda je Advent u OŠ Odra najbolji od svih škola u Hrvatskoj.
Piše: Damjan Vidović, 3.c
Dan majica Dan ružičastih majica, poznatiji kao Pink Shirt Day, program je prevencije vršnjačkog nasilja, a obilježava se zadnje srijede u mjesecu veljači. Ideja je nastala u znak protesta zbog incidenta koji se dogodio u jednoj školi. CEPN, nositelj cjelokupnog programa i začetnik ideje u Hrvatskoj, je promocijom Dana ružičastih majica postigao prepoznavanje obljetnice diljem naše zemlje. Svjesni činjenice da je nasilje, bilo kojeg oblika, prisutno svakodnevno u svim okruženjima, odlučili smo kao škola obilježiti ovaj dan te osvijestiti i senzibilizirati ljude u našem okruženju. Učenici su izrađivali ružičaste majice i na njih ispisivali prigodne poruke, uvježbavali koreografiju na poznatu pjesmu Mije Dimšić- Život nije siv, a učenici 3.b razreda uvježbali igrokaz. Pogledajte i kako su se učenici 1.b razreda pripremali.
Piše: Lucija Pischiutta, 8.b
U sklopu projekta EDUKACIJA -RELIGIJA-TOLERANCIJA osmi su razredi išli u posjet Zagrebačkoj Katedrali i Židovskoj općini u Zagrebu. Nakon škole toga dana, autobusom smo se odvezli u grad Zagreb. Bus je pristao na perkirnom mjestu,a mi smo odšetali do Katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava ili Zagrebačke katedrale. Najveća je to hrvatska sakralna građevina i jedan je od najvrjednijih spomenika hrvatske kulturne baštine. Čim smo došli pred katedralu, čekala nas je jako draga časna sestra Lina Plukavec. Povela nas je u razgledavanje katedrale. Saznali smo da je građena u gotičko-romaničkom stilu,a gradnju je vodio Herman Bole. Mnogo je puta stradavala,a najviše 1880. U velikom potresu,nakon kojeg je obnovljena u neogotičkom stilu. Iza oltara vidjeli smo grobnice za nadbiskupe,ali i poznati grob
Alojzija Stepinca koji je ukrašen prizorima iz njegova života. No što nas je najviše zanimalo bila je Riznica katedrale. Kako bismo došli do riznice, morali smo ući prvo u sakristiju, u kojoj su malena vrata. Iza tih vrata bilo je mnogo stepnica kojima smo se popeli na jedan od tornjeva i došli do riznice. Bez obzira što je riznica mala, ima jako mnogo predmeta. Tamo smo vidjeli neke od nacrta Zagrebačke katedrale, obredne predmete prvog zagrebačkog biskupa Duha i razne umjetnine. Nakon posjeta morali smo se pozdraviti sa časnom Linom i nastaviti put prema Židovskoj općini. Još na ulazu smo saznali da se u općini nalaze i dječji vrtić i Dom zaklade Lavoslava Schwarza. Kroz općinu nas je vodio rabin Prelević. Rekao nam je neke osnove židovstva. Tako smo otkrili da je njihova sveta knjiga Tora pisana većim djelom na hebrejskom. Složili smo se da hebrejski nije nimalo lak za naučiti, budući da se čita s desna na lijevo i ne pišu se
samoglasnici. Saznali smo da u bilo kojoj kući može biti mjesto za molitvu, ali mjesto okupljanja i održavanja obrednih slavlja je sinagoga. Čuli smo i ponešto o židovskim blagdanima kao što su Pasha (blagdan izlaska iz ropstva), Šabat (sveti dan mirovanja, kod Židova to je subota), Šavout (blagdan primanja Tore) i Jom Kipur (dan pomirbe i pokajanja) te Hanuka (blagdan posvećenja Hrama. Svakog se dana pali nova svijeća na hanuka-svijećnjaku s osam krakova). Židovstvo je, povrh svega, najstarija objavljena religija i danas u svijetu broji oko 14 milijuna članova. Osim osnova, saznali smo i zanimljivosti: da žene ne moraju ići na obredna slavlja, da se na obrednim slavljima treba nostiti kapa ili kakvo pokrivalo za glavu, da su na obrednim slavljima svi okrenuti u istom smjeru (rabin je okrenut leđima prema vjernicima)… Zahvalili smo rabinu Preleviću i otišli do autobusa, koji nas je odveo natrag do početne točke – škole!
Piše: Andreja Kučiš, 7.b
Učenička zadruga „Sveti Juraj“ dragovoljna je i interesna organizacija, koja pridonosi postizanju odgojno obrazovnih i društveno gospodarskih ciljeva škole. Jedan od ciljeva zadruge je na dragovoljnoj osnovi okupiti što veći broj učenika i primjerenim metodičkim postupcima omogućiti im razvoj sklonosti, interesa i sposobnosti, stjecanje radno- tehničkog, ekološkog,
gospodarskog, društvenog i etno - odgoja i obrazovanja, stjecati, i produbljivati i primjenjivati biološka, tehnička, gospodarska i društvena znanja važna za cjelokupan proizvodni proces, (od planiranja do tržišnog vrednovanja i plasmana). Razvijati sposobnosti učenika te ih poticati na korisno provođenje slobodnog vremena. Ciljevi učeničke zadruge Odra su povezani s ostvarivanjem zadaća u Nastavnom planu i programu za osnovnu školi kao što su promicanje ljubavi prema tradiciji zavičaju i domovini. Odražavaju se u vrijednostima kao što su: znatiželja i oduševljenje prirodom i prirodnim pojavama, želja za očuvanjem i zaštitom prirodne i kulturne baštine, ekološka svijest i zaštita biljnog i životinjskog svijeta, osjećaj za lijepo i duhovnu stranu života, ponos tradicijom, zavičajem i domovinom.
Učenička zadruga Sveti Juraj sadrži: Kreativnu skupinu: izrada sapuna, tradicionalnih suvenira, ukrasa za Božić od žice, tjestenine i gipsa; anđela, božićnih čestitki i slika na staklu. Etno skupinu- Male vezilje: ručna izrada suvenira- zlatovez i ostali vezovi, bojanje jaja za Uskrs tradicionalnim metodama. Likovnu skupinu: izrada nakita, oslikavanje boca s bojama za staklo, slikanje na svili. Odranske zadrugare: humanitarna skupina. Ekološku skupinu: održavanje i čišćenje zelenih površina školskog dvorišta. Cvjećarsku skupinu: sadnja cvijeća i izrada aranžmana. Male poljoprivrednike: sadnja voća i berba voća, izrada sirupa i džema od voća.
Voditeljica zadruge, Marina Pranjić, sudjelovala je na skupu voditelja i suradnika učeničkih zadruga podružnice HUUZ-a Grada Zagreba te na dvije radionice kukičanje i izrada lutkica od sirove vune. Krajem mjeseca svibnja održava se Smotra učeničkih zadruga Grada Zagreba na koju se planiramo prijaviti i sudjelovati. Učenici rado sudjeluju u aktivnostima zadruge te svojim idejama doprinose boljem radu što se može vidjeti na fotografijama.
Tijekom 2017./2018. godine učenici od 5. do 8. razreda izrađivali su tradicionalni nakit od crvenih perlica (ogrlice i narukvice),
Izrađivali su božićne čestitke i sijali božićnu pšenicu što se besplatno podijelilo učenicima i roditeljima na božićnom sajmu.
Učenici su vezli i izrađivali ukrasne slike i predmete s raznim motivima od vune.
torbe od jute sa raznim motivima, sudjelovali su na radionici izrade sapuna.
Piše: Ema Cundeković, 7.b
Učenici su se natjecali u kategorijama filma, glazbe, drame, govora, sricanja, priče i prezentiranja na engleskom jeziku. Odvojeno su se natjecale osnovne i srednje škole, i to iz cijele Hrvatske (Zagreb, Rijeka, Osijek, Split, Hvar, Pakrac, Velika Gorica, Sisak, Slavonski Brod, Čakovec…) Našim učenicima ovo je bilo prvo sudjelovanje, a po broju osvojenih nagrada spadaju u najuspješnije osnovne škole na ovogodišnjem festivalu. Za natjecanje se javilo 14 učenika koji su se pripremali pod vodstvom profesorica Ane Serenčeš i Ivane Kujundžić. Svi su uradci i natjecatelji prošli prvi krug i pozvani na festival. Sudci su pohvalili sve radove i izvedbe, a nagrade su nam dodijeljene u kategoriji filma: nagrada publike za film Different koji su snimile Franka Kolovrat, Lucija Kolovrat, Chiara Agreš, Olja Galić, Monika Kolovrat i Matej Pavlaković. Film je pohvaljen zbog kreativnog pristupa temi i
snažne poruke koju šalje. Filmu Identity Vanje Biškupića, Jordana Komeričkog i Laure Pavlinek uz glumu Lee Noršić stručni žiri je dodijelio drugo mjesto! Posebno je pohvaljen zbog dubokog, kreativnog, „filozofskog“ pristupa temi kroz postavljanje složenih pitanja, bez nametanja vlastitog stava, već nudeći moguće odgovore kroz scene. Kao takav, film se posebno istaknuo u konkurenciji. Učenici Anamarija Maravić (5.a), Laura Pavlinek (7.a) i Patrik Čurla (7.a), odnosno Miley, Sarah i Mark, okušali su se u dramskom izazovu s igrokazom Prijatelji koji prikazuje situaciju s kakvom se svakodnevno susrećemo. Prikazali su kako se djeca nose s gubitkom posla svojih roditelja, neimaštinom, neizvjesnošću s jedne strane, a s druge s neizmjernim bogatstvom, ali i tugom i usamljenošću jer roditelji, jureći za poslom i novcem, nemaju vremena za njih. No, nasreću, postoje i ona djeca koja žive skromno u svojim sretnim obiteljima i nastoje pomiriti krajnosti, te svi oni ostaju prijatelji zauvijek. Priču je napisala Tonka Majdak uz vodstvo profesorica Ivane Kujundžić i Ane Serenčeš. Žiri je prepoznao specifičnost priče o identitetu, o tome kako naše o-
bitelji utječu na naš razvoj te se posebno osvrnuo na filmičnost izvedbe i odličan izbor glazbe. Priča naših učenika bila je posebna jer je temu identiteta razotkrivala postupno i cijelo vrijeme gledatelja držala u neizvjesnosti što se žiriju posebno svidjelo. Ema Cundeković (7.b) napisala je priču o povučenoj, ali talentiranoj djevojci Oliviji koja u slobodno vrijeme snima filmove. Konkurencija je bila brojna, no njezin rad je svakako zamijećen. Sudci su komentirali da je kvalitetno strukturirala tekst sličnim uvodom i zaključkom, smislila odlične naslove filmova i da ih je zaintrigirala pričom. Marta Pinturić (8.a) natjecala se u izazovu sricanja, te prošla u četvrti krug! Andreja Kučiš (7.b) sudjelovala je u izazovu govora gdje je na jednu od tri zadane teme trebala voditi raspravu s nasumično odabranim parom na engleskom jeziku u trajanju od ukupno 10 minuta. Ocjenjivali su se držanje i govor tijela, jezik te argumenti. Andreja je dobila afirmacijsku stranu teme „vanjski izgled utječe na identitet“. Unatoč zahtjevnoj temi, dobila je pohvale za odličan izgovor i upotrebu engleskog jezika te zrelo argumentiranje koji su bili „na razini srednje škole“. Sudci su se složili da je rasprava Andreje i njezinog para bila ugodna i laka za pratiti.
Pišu: Sven Radočaj i Matej Božić, 5.b
intervju
Po prvi put Osnovna škola Odra dobila je tri odjeljenja prvog razreda. Većina bi pomislila da su to samo mala djeca, ali nije baš tako. Oni su puno više od toga- razigrani, puni mašte i veselja. Svima su jako dragi i slatki.
Postao đak
U školi im je lijepo jer se svi druže i još su prilično razigrani, a učiteljice su pune razumijevanja. Ocjene su počeli dobivati tek u drugom polugodištu, ali one su redom odlične i vrlo dobre, makar se nekima dogodila i neka lošija ocjena, ali oni će to zasigurno ispraviti. Vole razne sportove, ali većinom se bave nogometom, a imamo čak i neke uspjehe okrunjene peharima i medaljama. Vole svoje učiteljice jer velik dio dana provode s njima. Već su bili na nekim izletima sa školom i odlično se ondje zabavili. Mnogi s roditeljima putuju svugdje po svijetu, ali ipak im je najdraže ići ljeti na Jadransko more i zimi na skijanje. Naši prvašići, iako su maleni, jako vole čitati zbog čega bi se i odrasli mogli postidjeti. Od svega najviše vole čitati slikovnice, stripove, viceve i lektiru. Prvašići su slatki, pametni, razigrani…baš onakvi kakvi bi trebali biti.
Piše: Zrinka Drobnjak, 6.a
159. obljetnica Osnovne škola Odra
Dana 20. 4. 2018. g. obilježili smo 159. godišnjicu rada Osnovne škole Odra. U organizaciji učenika, a uz pomoć učitelja i roditelja, svi smo mogli uživati u aktivnostima koje učenici najviše vole. Dan je bio prepun bogatim i raznolikim događanjima kada neskromno možemo reći da ispunjava interese mnogih. Svečanost je započela u 12 sati sportskim susretima. Učenici od 1. do 4. razreda natjecali su se u graničaru i nogometu, a učenici viših razreda natjecali su se u odbojci. Svoje snage u odbojci odmjerili su i članovi kolektiva OŠ Odra.
U 17:30 škola je širom otvorila vrata svim posjetiteljima svečanom izložbom, svim bivšim i sadašnjim učenicima i svima onima koji su na neki način bili povezani sa školom. Posjetitelji su mogli obići deset izložbenih, kružno postavljenih punktova počevši od prizemlja pa prema prvom katu.
Svaki punkt predstavio je rad škole kroz prošlost, sadašnjost i budućnost uz održavanje interaktivnih radionica. Oduševljenje posjetitelja nije bilo kraja. Bogatim programom obilježavanja Dana škole pokazali smo da ova škola ima dugu tradiciju, a uz svu svoju suvremenu opremljenost već danas predstavlja školu budućnosti.
Piše: Lea Noršić, 7.a
Sjeveroistočna Slovačka osvojila nas je ljepotom
Humenne – grad živuće povijesti U ovo zanimljivo odreValaškovsky most poput dište ne bismo mogli otići ni s jednom hrvatEiffelovog tornja skom putničkom agenciGrad se smjestio na rijeci Laborec preko jom jer te destinacije jednostavno nema u po- koje prelazi Valaškovsky most sagrađen nudi. Ali zato Humenne 1900. godine. Most je napravljen tehniima što ponuditi posjeti- kom vrućeg zakivanja čavala, baš kao i Eiffelov toranj u Parizu i slavni Titanic. telju. Danas mostom prelaze biciklisti i pješaci. Humenne, slikovit grad u sjeveroistočnoj Slovačkoj, u blizini granica s Ukrajinom i Poljskom, posjetili smo ujesen prošle godine, zahvaljujući sudjelovanju u projektu Erasmus+. Bili smo tamo točno u godini u kojoj je grad proslavio svo- Valaškovsky most Plakat povodom obljetnice grada jih prvih 700 godina postojanja. Iako je cijelo ovo područje Slovačke puno zanimljivosti, a prirodne ljepote oduzimaju dah, onamo ne bismo mogli otići ni s jednom hrvatskom putničkom agencijom jer te destinacije jednostavno nema u ponudi. Ipak, Humenne je povezan s Hrvatskom, već je nekoliko godina grad-prijatelj sa Šibenikom, što su i istaknuli na plakatima u povodu obilježavanja sedam stoljeća od osnutka. Dvorac u središtu Povijesni simboli Humenna su lav i ključ. Grad se danas prostire na površini od 30 kilometara četvornih i ima oko 40.000 stanovnika. Osim Slovaka, u njemu žive i brojne manjine Česi, Poljaci, Ukrajinci, Rusini, Mađari, Romi... Glavni gradski trg, Trg slobode, zapravo je velika pješačka zona s nekoliko fontana, kipova poznatih stanovnika Humenna, velikim drvoredom, okružena zgradama. Našu pozornost posebno je privukao je neobičan grm oblikovan kao lav pa smo se uz njega fotografirali. Zanimljivo je bilo čuti da je samo osam zgrada u centru grada izvornog obliGrmoliki lav (ili lavoliki grm?) ka, a sve ostalo je u 20. stoljeću doživjelo brojne promjene. Nedjeljom poslijepodne čitave obitelji provode u šetnji glavnim gradskim trgom, a mi smo došli na Trg u trenutku kada je trajala dječja biciklistička utrka. U središtu grada je i veliki bijeli renesansni dvorac s prekrasnim parkom. Dvorac postoji još od 14. stoljeća kad ga je podignula obitelj Druget. Od druge polovice 17. stoljeća tu su živjele brojne plemićke obitelji: Zichy, Vandernath, Csaky i
Andrassy. Posljednji su stanovnici dvorcu dali barokna obilježja. Oko dvorca se nalazi Park mira, uređen u francusko-engleskom stilu. Danas su dvorac i park pod zaštitom UNESCO-a. U gradu postoji nekoliko crkava, najstarija je iz vremena gotike. To je crkva Svih Svetih koja se zajedno sa samostanom također našla na popisu zaštićene baštine. Muzej na otvorenom
Posjetili smo i veliki muzej na otvorenom, smješten u blizini dvorca. U njemu je zbirka narodne arhitekture i različitih starih predmeta koji prikazuju kako se živjelo u prošlosti. Tu se može vidjeti 15 drvenih kuća i crkvica, a glavni materijali za njihovu gradnju, osim drveta, bili su glina, kamen i slama. U muzeju živuće povijesti u obliku radionica prikazani su stari zanati, pa se Makete crkvica od štapića može isprobati i naučiti kako se izrađuje glineno posuđe, kako se kuju potkove i razni željezni predmeti, kako se prave metle, pletu košare, prede vuna, kako se nekada tkalo… Okušali smo se u svim radionicama, ali najzanimljivija je bila izrada maketa crkvica od štapića. Muzej je u neposrednoj blizini centra Humenna, gdje vlada gradska vreva i užurbanost, pa smo se u njemu osjećali kao da smo se vremeplovom vratili u neka davna vremena. Divlja ljepota Visokih Tatri Ako vas put nanese u ovaj dio Slovačke, svakako posjetite Nacionalni park Poloniny koji se nalazi na granici s Ukrajinom, gdje možete vidjeti park pun maketa drvenih crkvica. Makete su izrađene ručno bez zakivanja čavala. U ovom je dijelu Slovačke i veliko vodocrpilište Starina odakle se vodom opskrbljuje cijela Slovačka, ali i veliki dijelovi Ukrajine i Poljske. Vodocrpilište se počelo graditi 1981. godine, a zbog njega je Makete drvenih crkvica iseljeno oko 3500 ljudi iz sedam sela. Nasred jezera nalazi se toranj s kojeg se pruža prekrasan pogled na čitavu okolicu, ali ako želite uživati u pogledu potrebno je prijeći 2800 stepenica. Ovo je bilo vrlo naporno iskustvo, na koje i nismo bili upozoreni, ali nagrada je bila prekrasan pogled na veliko jezero okruženo šumom i umirujuća tiši- Vodocrpilište Starina na. Važno je napomenuti da se ako nemate kondicije, ne upuštate u ovaj podvig jer kad jednom krenete, nema natrag. U okolici Humenna postoje brojni dvorci i utvrde, od kojih bih istaknula brekovsku i jasenovsku utvrdu. Tu su nepregledne šume i jezera, Visoke Tatre koje svojom divljinom očaravaju svoje posjetitelje. Visoke Tatre
I za kraj... Prije nego napustite Humenne svakako posjetite najbolju palačinkarnicu u čitavom prešovskom kraju- Kaviaren u priatelov, baš kao što smo mi učinili, i uživajte u ukusnim palačinkama koje će zadovoljiti i one najzahtjevnijeg ukusa. Možete kušati slatke palačinke sa sladoledom, šumskim voćem, raznim preljevima, ali i one slane punjene gljivama, šunkom, mesom...
Vojnik Švejk
Na odlasku iz ovog pitoresknog grada, na željezničkoj će vas stanici ispratiti svojim osmijehom dobri vojnik Švejk. Urbana legenda kaže da je i on posjetio Humenne na svojim brojnim putovanjima...
Terenska nastava njemačkog jezika učenika sedmih i osmih razreda održana je 27.4.2018.g. Tijekom vožnje pratitelj nam je pričao o brojnim prirodnim, geografskim i povijesnim znamenitostima Austrije, a po dolasku u Beč, u sklopu panoramske vožnje, i o najvažnijim znamenitostima samog grada. Istraživanje smo nastavili posjetom Prirodoslovnom muzeju -jednoj od najzanimljivijih prirodoslovnih zbirki na svijetu koja broji oko 30 milijuna izložaka. Nakon kraćeg odmora nastavili smo razgled gradske jezgre u pratnji vodiča. Posjetili smo kuću leptira (Schmetterlingshaus), Hofburg - kompleks carskih palača (sjedište moćnoga Habsburškoga carstva od 13. stoljeća do samog prijelaza iz 19. u 20. stoljeće. - danas je stalna rezidencija austrijskog predsjednika). Vodič nas je upoznao s najslavnijim vladarima Habsburške monarhije 19. i 20. stoljeća, s kapelicom u kojoj pjeva Zbor bečkih dječaka te sa Španjolskom školom jahanja – tradicionalnom konjičkom školom
jahanja lipicanaca koja se izvodi u dvorani u Hofburgu. Obilazak je nastavljen šetnjom starom jezgrom Beča (Karlskirche, Votivkirche, Kirche am Hof, Heldenplatz, Amalienburg, Michaelertrakt, Michaelerplatz, Peterskirche, Petersplatz, Stephansdom, Stephansplatz) gdje smo imali priliku razgledati i tradicionalne bečke kavane koje su od 2011. godine uključene u popis nematerijalne kulturne baštine od strane UNESCO-a. Uslijedio je kraći odmor, a zatim šećer na kraju. Ušli smo u interaktivni muzej bečke povijesti „Time travel“ smještenu u podrumu starog samostana Sv. Mihaela. Tamo nas je dočekao hologram fratra koji se prema legendi davno izgubio i sada luta hodnicima. Uz njih su nam o povijesti Beča pričale voštane figure Franza Josepha, Sissi i dr. U 5D kinu smo osnivali Beč, putovali kroz njegovu povijest, borili se te zajedno s majstorima hodali po skelama buduće katedrale. Po nogama su nas šibali repovi štakora koji su donijeli kugu u Beč, pucali smo s bedema u tursku vojsku… Zatim je uslijedila priča o novom Beču, o Mozartu i Straussu koji grade novu povijest, a onda opet potres, sirene, rat i bombe u simuliranom skloništu. Završili smo s pričom o modernoj Austrija. Prepuni dojmova napustili smo muzej i krenuli kući.
Piše: Zrinka Drobnjak, 6..a
ZAŠTIĆENE BILJKE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj postoje posebne biljne vrste, točnije, vrste koje su zakonom strogo zaštićene. Takvih je na našim prostorima preko tisuću. Nalaze se na listi zaštićenih vrsta jer su ugrožene i rijetke, ali i zbog toga jer im na bilo koji način prijeti izumiranjem. Zakon o zaštiti prirode brani branje i uništavanje strogo zaštićenih biljaka i njihovih dijelova. Danas na našem prostoru ima mnogo zaštićenih biljnih vrsta, a mi smo za vas izdvojili neke od njih.
Velebitska degenija (Degenia velebitica) Velebitska degenija endemska je biljka i strogo zaštićena vrsta u Hrvatskoj. Predstavlja simbol Velebita, ali i Hrvatske, a također se nalazi i na kovanici od 50 lipa. Karakteristična je po sivkastim plodovima te uskim listovima, a cvate početkom ljeta, točnije u svibnju i lipnju.
Runolist (Lentopodium alpinum) Runolist je biljna vrsta koja uspijeva na Velebitu, Dinari, Risnjaku, Bitoraju te na Ličkoj Plješivici, ujedno je i naša najpoznatija zaštićena biljka. Prepoznatljiv je po specifičnim gustim vunenastim dlakama i bijelim cvjetovima, a cvate u srpnju i kolovozu. Runolist je strogo zaštićena biljna vrsta u Hrvatskoj.
Zimzelena medvjetka (Arctostaphylos uva-ursi) Medvjetka je zimzelena ljekovita biljka, zakonom zaštićena biljka u Hrvatskoj. Izgleda poput niskog puzavog grmića, a raste na Velebitu i u Gorskom kotaru. Karakteristična je po sitnim bijelim listovima, a cvjeta od ožujka pa sve do lipnja.
Vodeni kozlac, Močvarni zmijanac (Calla Palustris) Vodeni kozlac, još poznat kao močvarni zmijanac, strogo je zaštićena biljna vrsta koja raste u Gorskom kotaru. Prepoznatljiv je po sjajnim listovima te žućkastozelenim cvjetovima.
ondje nismo smjeli dugo zadržavati i ometati njihov rad.
Bili smo uzbuđeni što smo imali priliku vidjeti uživo kako se priprema i organizira televizijski program.
Piše: Lara Šimić, 4.b Foto: Lara Šimić, 4.b
Učenici novinarske skupine iskoristili su topli ožujak za posjet Hrvatskoj radioteleviziji. Dočekala nas je gospođa Nada Chedid koja nas je provela kroz cijeli prostor HRT-a. Prvo smo otišli u arhiv u kojemu se čuva preko 2 mil. audio i video zapisa.
Potom smo otišli na Hrvatski radio gdje smo vidjeli kako je ustrojeno radijsko novinarstvo. Nismo znali koliko je težak i zahtjevan posao tonskog majstora i radijskih voditelja upravo zbog činjenice da sve ide uživo te je njihova koncentracija od presudne važnosti i nema mjesta za pogreške. Zbog toga se
vnog programa gdje smo vidjeli poznate novinare kako pripremaju svoje emisije.
Nastavljajući naš obilazak HRTa imali smo priliku vidjeti kako se snimaju dramske radijske emisije. Otišli smo u „gluhu sobu“ čiji su zidovi obloženi spužvom koja upija suvišnu jeku pri čemu ostaje samo čisti zvuk.
Fascinantno je kako se jedan studijski prostor prilagođava emisijama različitog karaktera.
Obišli smo svih osam studija koliko postoji na HRT-u, a imali smo sreće gledati studio pripremljen za snimanje emisija Dobar dan, Hrvatska, The voice, Dnevnik te „zelenu sobu“ koja služi za snimanje većine emisija čiji se prostor virtualno uređuje. Živnuli smo kada smo napokon vidjeli i neko poznato lice, koje inače gledamo svakodnevno na malim ekranima. Gospođa Nada nas je dovela u studio informati-
Brzo smo napustili svjetla reflektora i vratili se na toplo ožujsko sunce i vođeni njime vratili se u našu školu.
Piše: Dominik Makar, 6.b
Youtube je najpoznatija stranica gdje se mogu slušati pjesme, gledati video spotovi i postavljati vlastiti video uratci. Broj klipova je ogroman, a sve je više ljudi koji dnevno, tjedno ili mjesečno postavljaju klipove i vlogove. Da, to su Youtuberi.
Osnivači YouTubea su Chad Hurley, Steve Chen i Jawed Karim, bivši zaposlenici tvrtke PayPal.
YouTube aktiviran je 15. veljače 2005. godine. Youtube je najpopularnija video stranica na svijetu, a posjećuje ju gotovo 20 milijuna korisnika mjesečno. Naravno, u početku nitko nije ni sanjao da se preko ovakvog sitea može zaraditi ogroman novac, i to isključivo od snimanja klipova. Par youtubera uspjelo je postaviti nevjerojatne rekorde i njihovi kanali imaju milijune pratitelja. Ovaj posao često nazivaju i poslom iz snova jer jednostavno pravite klipove dok se zabavljate i uzimate novac. Youtuberi ipak napominju da je ovo posao kao i svaki drugi, da postoji mnogo odricanja i da je potrebno mnogo vremena kako bi klipovi bili što kvalitetniji. Točno je da je posao zabavan, ali da je lak, to baš i nije točno. Youtubera je sve više i ovaj posao polako postaje posao budućnosti, ali ipak nekolicina se izdvaja od drugih i to po svom uspjehu i svojoj ogromnoj gledanosti.
MarkoKOFS je hrvatski youtuber koji snima Minecraft, ali i druge vrste igara (horor, platfomer, pucačke...) Marko ima će uskoro doći i do 600.000 pretplatnika. Marko objavljuje vide svaki peti dan, a nekada zna i snimati sa svojim prijateljem BloodMasterom.
ImperatorFX, ili kako ga neki zovu Impe je bosanskohercegovački youtuber koj snima igre agresivnijeg karaktera. Impe igra sa svojim prijateljem G-Brosom na kojeg je on nedavno napravio disstrack, no ispostavilo se da je sve bila šala. Imperatorovo pravo ime je Nermin Rapkić.
HCL.hr je skupina youtubera koji testiraju sve najnovije igrice na tržištu te ih komentiraju. HCL.hr ima i svoj vlastiti forum u kojem možete pogledati specifikacije konzola, igrica kao i gejmerski rječnik i sl.
HCL.hr se sastoji od više ljudi, a najaktivniji su Igor Belan (komentator), Zoran Žalac (urednik), Petra Rukav i još mnogi.
Majka je najljepša
Monolog jednog CVRČKA Najbolji sam glazbenik u ovom kraju, živim kao u malome raju. Jednoga dana sreo sam mačku, a ona mi je rekla da ima veliku pračku. Toga dana jako sam se prepao, i svoje sam pjesme repao. Sljedećeg dana sreo sam lava, kojemu je jako velika glava. Pitao sam ga hoće li me pojesti, a on mi je rekao da je životinjski profesor iz povijesti. Naučio me malo o tome, a ja nisam skužio o kome. Čudan je baš lav taj, A ovoj priči sad je kraj. Dora Majdak, 3.a
Jednog dana mali psić odlučio se prošetati no, zalutao je. Nije prošlo puno vremena, dobra stara gospođa ga je vidjela mršavog i jadnog na ulici. Nije ga mogla uzeti zato što nije imala dovoljno novaca da sebe hrani, a kamoli njega, pa ga je odvela u sklonište za pse. Prošla su već dva tjedna, ali nitko se nije pojavio. Hladnog jutra u sklonište je došla djevojčica. Uzela je baš tog psića. Psić je bio jako sretan. Znao je da će imati lijep i topao dom. No, jednog dana djevojčica i njezina obitelj išli su posjetiti baku. Psić je prvi utrčao u bakin stan i skočio joj u naručje. Baka je odmah prepoznala te velike smeđe oči. Djevojčica je vidjela koliko se baka i psić vole i odlučila svoj džeparac davati baki kako bi se mogla brinuti o psiću. Manuela Medoš, 4. b
U zadaćama su majke, blage i mile, poput najmekanije svile. Nježne i fine baš kao balerine. Kada zagrle tatu, smješkaju se bratu. One nikada nemaju žute minute. I nikada se ne ljute. Ali moja mama nije fina dama. Ona nikada ne ide na skijanje jer štedi za grijanje. Stalno juri na sve strane, da nam uljepša dane. Glasno se smije i nikada joj ništa teško nije. Jedino je jadna kad je subota radna. Ne zanima ju moda jer malkice nespretno hoda. Trebala bi na dijetu, ali meni je ipak najbolja na svijetu. Mama. Lea Kos, 5.b
Prateći polja redom od 1 do 10, pomozi bubamari pronaći put do cvijeća.
Pomozi gladnom mačku pronaći put do svježeg mlijeka.
Od njega sam se…
JAKO NAJEO!
Ispravno riješite malu jednadžbu i saznajte koliko soba ima u američkoj predsjedničkoj Bijeloj kući.
60 :4
x5
-53
x6
sobe