Mihić br. 14 by Knjižnica Osnovne škole Antuna Mihanovića

List Osnovne škole Antuna Mihanovića

MIHIC 1br. 4

TEMA BROJA

Smisao obrazovanja

List Osnovne škole Antuna Mihanovića

BROJ 14 Glavna i odgovorna urednica: Vanja Jurilj, dipl.

GdjeŠtoKaz: Gdje 4. Noć knjige 6. Knjige i druge poslastice

knjižničarka

8. O čitanju i mirisu lipe

Uredništvo: Matea

10. Kroz igru – i dalje učimo

Jurešić, 8.a; Marija Vujević, 8.c; Marta Blajić, 8.c; Matea Bampa, 8.c; Jelena Crnogorac, 5.c; Nika Špoljar, 5.c Lektura: Nives Glavak, prof. Likovni rad na naslovnici: lik Antuna Mihanovića;

11. Cjelogodišnji školski projekt: Jedinstvo u različitosti 15. Glagoljanje mora 16. Biti kralj Zvonimir i kraljica Jelena 18. Jedan razred, jedno kazalište X 2 19. Tema broja: Smisao obrazovanja 29. Neobični step i neobična priča

Iva Pištelek, 5.a

30. Oni koji dolaze: Prvaši

Likovni elementi na

32. Kako postati sretan

naslovnici i u časopisu: radovi učenika Osnovne škole

34. Oni koji odlaze: Osmaši 36. Pamtit ću Vukovar

Antuna Mihanovića

38. Učinite to sami: čovjek čovjeku

Prijelom:

40. Zimovanje u Vrbovskom

Irina Steiger Tisak: GZH Tiraž: 400 primjeraka Lipanj, 2014.

41. Dan planeta Zemlja 42. Lirski kutak 44. Ovoga puta dame pobjeđuju 46. Naši uspjesi

C J E LOGODIŠN J I ŠKOL SKI PROJE K T: Jedinstvo u različitosti 11. - 14. Str.

TE MA BROJA: Smisao obrazovanja 19.- 28. Str.

NAŠI USPJ ESI: sport, tehnička kultura, ples, … 44. - 47. str

Miris lipa... u lipnju! Pavao Pavličić je u jednom svom djelu napisao da živimo u svijetu „u kojem se djeca sve više razbolijevaju, a miris lipe sve je prigušeniji“. Nama se u takvom svijetu ne živi. Lipanj je, i vrijeme je da mirišu lipe. Njihov miris ne možemo utisnuti u papir, ali potrudili smo se utisnuti svu ljepotu učeničkih radova koji u dušama mirišu poput najrascvalijih lipa. Vaša urednica

Nocknjige

Tajna je u knjizi P

rilikom posjeta jednoj školi i knjižnici Mladen Kušec je zapisao: “Tajna je u njoj, tajna je u knjizi, tajna je u vječnoj dječjoj znatiželji koja vjeruju u tajne knjige i kojoj netko u tome pomaže”. O toj tajni i o toj znatiželji smo razgovarali na ovom susretu povodom proslave Noći knjige u našoj školi Te večeri su nam gosti bili zaista zanimljivi: poznati pisac i novinar Mladen Kušec i crtač stripa i ilustrator Tihomir Tikulin. Mladen Kušec je sa sobom doveo još jednog gosta, Sinišu Reberskog, poznatog ilustratora i Prasci jedni mali - izložba scenskih lutaka, profesora na Akademiji likovnih umjetnosti. Druženje je tada postalo još zanimljivije. inspirirana knjigom Mladena Kušeca

MLADEN KUŠEC O SVOJOJ GENERACIJI

U svojoj bogatoj novinarskoj i spisateljskoj karijeri Mladen Kušec je obišao gotovo sve škole u Hrvatskoj, voli djecu i često se s njima druži. I s nama je razgovarao, govorio nam je o mnogim svojim susretima s drugom djecom, a najviše nas se dojmila priča o djevojčici Donateli koja je svojom upornošću uspjela spasiti školu na svome otoku. Puno nam je govorio i o ljubavi, svojima i tuđima, bilo je i obraza koji su se zarumenjeli u tim trenutcima. Saznali smo i mnoga druga njegova razmišljanja, rekao nam je: “Moja generacija je znala pisati. Mi smo pisali tanko - debelo, a vi samo visite na mobitelima i tabletima. Također, mi smo se znali vani igrati od jutra do mraka, a ponekad smo čak i djevojčicama pisali ljubavne pjesme.” Kako se lijepo piše i kako se koriste ta „tanka i debela“ pokazao nam je Siniša Reberski koji je u pozadini zbivanja crtao-pisao poklon našoj školi. Ono što nam pisac nije ispričao, pitali smo ga sami. Jeste li imali neki uzor na radiju ili ste željeli ostvariti svoj osobni stil? Ja sam u 45 godina rada izgradio svoj osobni stil. U tramvaju ljudi ne prepoznaju moj izgled, već moj glas. U emisijama se uvijek trudim ugostiti i predstaviti čovjeka. Moj stil je da radim sve za tog čovjeka i emisiju,

a ne za sebe i svoj život. Subotom navečer imam emisije s djecom koja imaju Downov sindrom. Oni su iskreni i sve ti kažu u lice. S njima ne bih mogao ostvariti konatkt da i ja nisam sačuvao tu iskrenost u sebi. Koja vam je najdraža tema od onih koje obrađujete u emisijama? Meni je najdraža tema obitelj. Moji glavni likovi su uvijek djevojčice. Recimo Donatela, ta djevojčica mi je ispričala svoju životnu priču. Otac joj je poginuo, a ona je ostala sama s majkom i djedom. Ona je sama zadržala školu u svome mjestu. Koja je Vaša najdraža emisija? To mi je teško reći jer sam snimao cijele serije emisija. Ne znam, najdraža mi je ona koju taj tren napravim. Je li Vam draže raditi na radiju ili na televiziji? Na radiju. Ja sam čovjek koji je sve svoje emisije snimio tako da mi je kamera uvijek bila iza uha, da se može vidjeti ponašanje djeteta s kojim razgovaram. Novinar je tu da publici i čitateljima prenese doživljaje, ozračje i događaje, a ne da bi sve kamere, kao puške, bile uperene u njega. Jelena Crnogorac, 5.c

Mladen Kušec sa svojom najnovijom knjigom Kako vrijeme brzo leti

M L ADE N KUŠEC

Mladen Kušec rođen je 1938. godine u Zagrebu, gdje danas živi i radi. Na hrvatskom radiju vodi mnoge emisije: Patuljci pojma nemaju, Bijela vrana ... Uz radio emisije Hihotići i Tonkica Palonkica odrasli su mnogi naraštaji, a ponešto su i naučili. Mladen Kušec nije samo radio voditelj već i poznati pisac. Napisao je mnoge knjige, slikovnice i pjesme (Mama, tata i ja, Donatela, Bijele vrane, Prasci jedni mali, Bicikl, Miris tajne, Zag-zanati, Zlatni potok,…)

SIN IŠA R E BE RS K I

ine u Zagrebu, gdje je završio Siniša Reberski rođen je 1962. god rao na Akademiji likovnih osnovnu i srednju školu i diplomi ine izradio je osam račuumjetnosti. Od 1990. do 2006. god nalna seta pismena. Godine nalnih fontova i četiri trodimenzio obitelji pisama “Libersina”, 2006. završio je dvogodišnji rad na tala i rječničkih izdanja Noza potrebe Hrvatskoga jezičnog por st, podjednako intenzivno vog Libera. Uz primijenjenu umjetno se bavi i slikarstvom i graﬁkom.

Radionica s Tihomirom Tikulinom

Striparnica

U drugom dijelu programa Noći knjige gost nam je bio Tihomir Tikulin, ilustrator i crtač stripova. Susret je započeo upoznavanjem, a nastavljen je predstavljanjem kratke povijesti stripa te stilova i tradicija crtanja stripova. Saznali smo puno toga što ranije nismo znali. Zbog tako bogate tradicije, nije neobično što strip nazivaju osmom umjetnošću. U drugom dijelu susreta imali smo malu radionicu stripa: Tihomir Tikulin nam je zadao temu na koju smo trebali nacrtati strip s tri kadra koji prikazuje nas kako se budimo, izlazimo van i barem jedno iznenađeno lice. Trebalo nam je malo vremena da shvatimo zadatak, ali smo uspjeli! Radionica je trajala do kasno u noć – ipak je to bila Noć knjige. Zato su i ova pitanja postavljena Tihomiru Tikulinu na kraju susreta pomalo pospana.

Siniša Reberski piše - crta dar našoj školi

školu za crtača stripova. Mnogi su samouki, a neki su završili Akademiju likovnih umjetnosti. Mihić: Koji Vam je najdraži strip? Tihomir Tikulin: Princ Valiant. Mihić: Koji biste strip preporučili našoj generaciji? Tihomir Tikulin: Osnovnoškolcima bih preporučio strip Osmoškolci Ivice Bednjanca i druge slične stripove prikladne vašem uzrastu. Matea Bampa, 8.c

Mihić: Kako ste počeli crtati stripove? Tihomir Tikulin: Stripove sam najprije počeo čitati, a tek onda crtati. Mihić: Što Vaša obitelj misli o Vašem zanimanju i jeste li zadovoljni odabranim zanimanjem? Tihomir Tikulin: Iskreno, moja bi obitelj bila sretnija da sam postao liječnik. Crtanje stripova u Hrvatskoj nije unosan posao, većina hrvatskih crtača stripova koji imaju stalne angažmane rade za inozemne strip revije. Zato je možda i šteta što ih nisam poslušao. Mihić: Postoji li neka posebna škola za stripocrtače? Tihomir Tikulin: Nije neophodno da netko ima završenu

Radionica stripa

Projekt za poticanje citanja

Knjiga nije hrana,

ali je poslastica C

etvrti razred: čitanje - radnja koju će većina djece izbjeći ako može. Govorim kako je čitanje važno, njime otkrivamo različite svjetove, čitanje je čarolija i moć... Učenici slušaju i poneki potvrdno klimaju glavom(manjina). Ali lektira, iako riječ sa samo sedam slova, i dalje tako snažno izaziva različite vrste osjećaja - najčešće ne baš lijepe. Bio je to znak za uzbunu. Trebalo je učiniti nešto da djeca zavole čitanje i prepoznaju knjigu kao poslasticu. Tako je nastao projekt “Knjiga nije hrana, ali je poslastica”.

Projekt “Knjiga nije hrana, ali je poslastica“ je različitim vrstama aktivnosti poticao učenike da zavole čitanje. Počeli smo s 8. rujnom, Međunarodnim danom pismenosti (razgovor, rasprava, likovni izraz), čitanje u razredu (plan je bio čitati svaki dan, međutim nedostajalo je vremena), posjetili smo Interliber, bili na organiziranim susretima s piscem Hrvojem Kovačevićem (Interliber, škola), naša teta knjižničarka, Vanja, pokazala nam je da knjižnica nije samo za posuđivanje knjiga, već da u njoj možemo uživati uz čaj, kolačiće i zanimljive priče o knjigama koje su tada neka djeca prepoznala kao poslasticu - u knjižnici možemo istraživati, raspravljati, zabavljati se ... Došla je na red i lektira, zadatak je bio pročitati knjigu, zatim je u tri minute prezentirati plakatom i pripovijedanjem te na taj način privući čitatelja. Sat je bio vrlo zanimljiv i zabavan. Uživala sam u načinu izražavanja, razmišljanju i zrelosti svojih učenika i učenica i dugo o tome pričala svojim kolegicama. Djeca su već istog dana posuđivala preporučenu knjigu. Je li ostvaren cilj projekta? Da. Djeca su češće odlazila u školsku knjižnicu, osim što su češće posuđivali knjige (nadam se i pročitali), u knjižnici su češće istraživali i tražili materijale za svoje radove, kod učenika koji su više čitali uočila sam napredak u čitanju i pismenom izražavanju, nekoliko je učenika pisac Hrvoje Kovačević potaknuo na pisanje neke svoje priče, romana ... Otkrili su sajam knjiga te sljedeći dan poneki ponovo s roditeljima obišli sajam i sve ono što mi kao grupa nismo uspjeli. I na kraju, znam, nije cijeli 4.b zavolio čitanje, nekima je ponešto bilo zanimljivo i još uvijek je čitanje ono što se mora, no vrijedilo je zbog onih nekoliko kojima je čitanje postalo poslastica. Ksenija Kolar, učiteljica

Učenički plakati za promociju knjiga i čitanja: Anja Stranjik, Tin Pišonić, 4.b

Knjige i kolačići! O

ve školske godine svakog četvrtka održavao se susret boravkaša prvih razreda i knjižničarke Vanje Jurilj. Uz keksiće i opušteno ozračje učenici su uživali u svijetu bajki i priča. Nakon svake pročitane priče, kao pravi mali istraživači, učenici su dobivali zanimljive zadatke. Priča Fina Nina je kod djece izazvala oluju ideja o tome kako profiniti život. Tjedan dana su se ponašali kao što ih je podučila Fina Nina. Ne znate tko je Fina Nina? Trkom u našu knjižnicu i potražite Ninu. Uživajte u čarima lijepog ponašanja! Evo što kažu djeca na Finu Ninu:

Priča je odlična. Nina me naučila kako da se ponašam u restoranu! Isprobala sam i uspjelo mi je. Lucija Pardžik,1. a Fina Nina je smiješna, a i moderna priča. Mihael Hison, 1.a Fina Nina je kul, ona se kul oblačila. Ivan Zidar, 1.a Fina Nina je vesela, smiješna i zabavna priča. Patrik Latečki, 1.a Fina Nina je djevojčica s najljepšom sobom i odličnom šarenom odjećom. Ebba Šeda, 1.a Nina je djevojčica koja voli fine stvari. Nina je fora! Naučila sam kako fino jesti. To mi je najdraža knjiga. Patricija Kršić , 1.a Susret u knjižnici

Nina je super! Naučila je mamu i tatu kako se fino ponašati, učila sam i ja svoje roditelje! Nina je zakon! Tia Sever, 1.a Fina Nina mi je najdraža priča! Od nje sam naučila biti fina! Klara Bursać , 1.a Nina je kul, moderna i smiješna! Karla Zeko, 1.a Nina je najbolja u restoranu. Naučio sam kako se fino ponaša. Karlo Popović , 1.a Nina je zabavna i zanimljiva! Volim Ninu! Lana Jakić , 1.a Nina mi je bila fora! Mi smo se ponašali fino i uspjeli smo! Bruno Boroša, 1.a Nina je jako zabavna i fora priča, naučila me kako se pristojno ponašati! Andrea Antolović , 1.a Učiteljice, Sanja Kolaković , 1.c i Sanja Nađ, 1.a

Posjetili smo sajam knjiga

Toliko knjiga u jednoj zgradi

ad si odrastao i možeš bez pitanja ići kamo želiš, ako imaš dovoljno kuna – kako bi to rekao jedan naš učenik – zaboraviš, da i jedan posjet sajmu knjiga može biti događaj koji se pamti do kraja života. Veseli nas da je tako, i zbog knjiga i zbog radosti koju još uvijek mogu probuditi.

Dana 13.11. 2013. išli smo na Interliber. Bila sam tako uzbuđena!!! Vozili smo se tramvajem do Zagrebačkog velesajma. Napokon smo stigli! Ušli smo u paviljon br. 5. Bila sam iznenađena. Toliko knjiga u jednoj zgradi!? Ima stripova, dječjih romana, knjiga za odrasle... Tamo je bio i izlagački prostor Školske knjige koja je organizirala susret s piscem Hr vojem Kovačevićem, mojim najdražim piscem. Bilo je zanimljivo slušati o njegovoj novoj knjizi Tajna Zantara Vidovnjaka. Anja Stranjik, 4.b Osjećao sam se nevjerojatno! Čudesno! Bilo je mnogo izdavača i knjiga. Svidjelo mi se natjecanje u čitanju na glas. Ovo mi je bilo pr vi put da sam posjetio Interliber. Borna Pavelić, 4.b Na Interliberu je bilo dobro. Bilo je knjiga na akciji. Da mi je mama dala više kuna, kupio bih dva stripa, ali nisam imao novaca jer sam kupio jednu drugu knjigu.

Vidio sam Hr voja Kovačevića, htio sam ga nešto pitati, ali ipak nisam. Svidjelo mi se i natjecanje u čitanju na glas. Želio sam ostati do kraja, ali učiteljica je rekla da idemo van, jesti. Vani je bilo zabavno, šalili smo se i smijali. Na sajmu knjiga je bilo lijepo, samo je postojao jedan problem, nisam imao dovoljno kuna. Ivan Šimović, 4.b Bila sam uzbuđena što ću uživo vidjeti Hr voja Kovačevića, jednog tako dobrog majstora za uzbudljive knjige. Razgovarali smo s njim. Nisam se usudila dići ruku i pitati ga nešto, ali sam uživala u odgovorima koje je davao drugoj djeci. Kad je vrijeme za razgovor završilo, bila sam tužna što smo morali prekinuti tako lijepo druženje. Razgledali smo ostatak sajma, a zatim se tramvajem vratili kući. Kad sam došla doma, razmišljala sam kako ću ovaj dan pamtiti do kraja života. Lana Čović, 4.b

ako kažu da više ne dolazi u škole, te je večeri u ožujku našu knjižnicu posjetio poznati hrvatski pisac Pavao Pavličić. Susret je počeo kao krimić – piščev omiljeni žanr, ali završetak je bio tipični - happy end!

Bila nam je čast, i svečanost, susresti Pavla Pavličića. Začudo, ovoga su se puta učenici „preodazvali“; u knjižnici su nam trebale tribine. Zar Pavličić ima toliko obožavatelja?! Da, mnoštvo djece držeći neko njegovo djelo u ruci, guralo se pitanjima, pitanjima… i pitanjima! Strpljivo je pisac odgovarao, skrivajući ili ne osjećajući umor. Odgovori su odavali jednostavnu i nadasve praktičnu osobnost. Te osobine možda ne bismo unaprijed pripisali nekom piscu. Tijekom godine Pavličić radi kao profesor na fakultetu. Svakodnevno zapisuje bilješke i čuva ih. Ljeti piše romane koristeći te bilješke. Sam kaže da piše knjige koje čitatelji vole čitati. Mi možemo potvrditi da je tako! A kraj… ﬁlmski… Pavličić zvijezda! Svi su željeli njegov potpis u svojoj knjizi!

Hrvatska književnost posljednjih desetljeća brzo protječe. U toj bujici djela i novih imena možemo nazrijeti i pročitati svašta. No, neke pisce ne nosi bujica. Oni mirno promatraju pored tijeka, bivajući tako svoji, stilski neponovljivi. Oni su prošli struje, pronašli sebe te ostavljaju snažne otiske u hrvatskoj kulturi. Takav je pisac i Pavao Pavličić. Mreža života koju vješto razapinje između zbilje i tajnovitosti neprestano zarobljava čitatelje te se oni ne otimaju, već se s uživanjem zapliću u mreže Pavličićevih djela. Ta djela kritiziraju svijet „u kojem se djeca sve više razbolijevaju, a miris lipe sve je prigušeniji“. No, da biste to spoznali trebate čitati! Sve ono što je izrečeno ne znači ništa ako i vi ne pronađete mrežu u koju se želite zaplesti. Nives Glavak, prof.

✷ Bilješka o piscu Pavao Pavličić rođen je u Vukovaru, 16. kolovoza 1946. godine gdje je završio osnovnu školu, a kasnije i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost i talijanski jezik 1969. godine. Tamo je i danas zaposlen kao redovan profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Od 1997. godine Pavličić je redoviti član Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pavličić je i danas ostao jedan od najčitanijih suvremenih hrvatskih pripovjedača. Njegove knjige bile su prevođene, najviše na slovački i češki jezik. Njegov je roman „Večernji akt” 1981. proglašen knjigom godine. Dobitnik je nagrade Ksaver Šandor Gjalski 1986. za roman „Trg Slobode“, a 1995. za lirsko-memoarsku knjigu „Šapudl” i 2013. za roman „Muzej revolucije.“ Napisao je preko 70 djela, a značajnija su: „Plava ruža“, „Umjetni orao“, „Dunav“, „Vukovarske razglednice“, „Trojica u Trnju“, „Zeleni tigar“, „Koraljna vrata“ i „Pokora“.

Plakat za Dobri duh Zagreba, izradio profesor likovne kulture Mark Antonio Cinnoti

Susret s piscem Pavlom Pavlicicem

Sve za miris lipe

Neobicni skolski sati

Lukrecija Marušić, učiteljica rehabilitatorica

KROZ IGRU -

I DALJE UČIMO

isu svi školski satovi predviđeni godišnjim planom i programom, ali ako pridonose razvoju samostalnosti i donose radost učenja kroz igru, mi ih rado održavamo!

Mali kuhari

U ugodnom školskom prostoru naše skupine, uz mnoštvo knjiga, udžbenika, didaktičkih sredstava i materijala, nalazi se i mala kuhinja koja također služi učenju, ali učenju spravljanja različitih jela. Ove godine smo, primjerice, pravili pekmez, razne zdrave kruhove i peciva, pripremali smo tradicionalnu istarsku tjesteninu - pljukance s umakom od rajčice, zatim kolače, zdrave i ukusne bombone protiv kašlja, uskrsnu pincu… Sva smo jela i sami iskušali i uvjerili se da su ukusna. Iako ovakvi satovi nisu predviđeni nastavnim programom, oni pridonose jednom od osnovnih ciljeva našeg obrazovanja: razvoju samostalnosti.

Europska unija

S ciljem što boljeg i lakšeg upoznavanja, otkrivanja, približavanja Europskoj uniji, mi smo se odlučili igrati - izrađivati memory kartice. Napravili smo 28 kartica na kojima smo crtali zastave država Europske unije. Na sljedećih 28 kartica smo napisali imena država te tako sparivali državu s njenim simbolom. Na sličan način učili smo određivati smještaj država u Europi i njihove glavne gradove. Kartice smo plastiﬁcirali te tako dobili odličnu igru. Uživali smo izrađujući kartice, a još nas više veseli kada nakon napornog školskog dana, kroz igru – i dalje učimo.

Mali kuhari KRISTINA JERŠEK

Volim kada kuhamo u našoj kuhinji. Učili smo praviti kiﬂice, pljukance, spremali smo pekmez, radili bombone… Najviše sam uživala praviti kiﬂice, koje su jako ukusne. Ja bih željela postati slastičar.

DAVOR ŠTIVIĆ

Volim kada učimo kuhati. Učili smo praviti tjesteninu, zečiće od tijesta. Najviše me veselilo praviti zečiće. Kada budem velik, bit ću kuhar.

Europska unija DAVOR RANOGAJEC Kako smo izradili memory kartice? Na papiru smo označili kvadratiće i na njima napisali sve države Europske unije. Zatim smo nacrtali temperama sve zastave tih država. Uzeli smo plastiﬁkator, čekali da se ugrije. Papire smo stavljali u foliju, foliju u plastiﬁkator. Izrezali smo kvadratiće i tako dobili memory kartice. KRISTINA JERŠEK Ove godine smo izrađivali memory kartice. Uživala sam igrajući se karticama. Naučila sam prepoznati sve zastave Europske unije.

Europska unija jedinstvo u različitosti

a poticaj profesora povijesti i geograﬁje, Dalibora Blaževića, ove školske godine odlučili smo realizirati školski projekt Europska unija - jedinstvo u različitosti. Smatrali smo da je takav projekt iznimno vrijedan upravo u trenutku kada je Hrvatska ušla u EU, kada se pripremamo za izbore za Europski parlament i kada se konačno u osnovne škole uvodi građanski odgoj. Cilj projekta je bio da učenici škole upoznaju vrijednosti, kulturu, običaje i znamenitosti zemalja Europske unije, ali ujedno i da se osjeti i izrazi interkulturalnost kao jedna od osnovnih vrijednosti naše škole. U projektu su sudjelovali učenici cijele škole, svih razrednih odjela.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, 1. srpnja 2013.g., promijenile su se mnoge okolnosti – postala je dio velike zajednice država i naroda s kojima dijeli puno više nego što je to dijelila ranije. Uzimajući u obzir te činjenice nastala je ideja za novi školski projekt upoznati nove susjede, građane Europske unije. U projekt su bili uključeni svi razredi naše škole sa svojim razrednicima. Projekt je imao za cilj istaknuti važnost poštivanja i uvažavanja različitosti, ali i očuvanja vlastitog identiteta i ljubavi prema domovini. Raspravljajući kako provesti projekt i koje metode primijeniti, dogovorene su sljedeće etape:

Odabrane teme bile su: a) Prirodno-geografska obilježja, simboli države, valuta, narodi, jezici, vjera – rujan i listopad b) Istaknute ličnosti svake države – studeni i prosinac c) Tradicionalna jela i običaji - siječanj i veljača d) Prirodno-kulturna baština i turizam – ožujak i travanj e) Zanimljivosti – svibanj.

Prva etapa: svaki odjel izvukao je iz šešira ime države članice Europske unije o kojoj će istraživati. Druga etapa: upoznavanje država i naroda država članica Europske unije. Druga etapa provodila se tematski, tijekom cijele školske godine. Učenici su izrađivali plakate i izlagali ih unutar škole u prostoru predviđenom za projekt kako bi svima bili dostupni.

Učenicima se jako dopao ovakav način rada, bilo im je zanimljivo, dinamično, poučno. S radošću su izrađivali plakate, kušali jela, pjevali pjesme, izgovarali strane riječi i poželjeli sličnu vrstu projekata i u idućoj školskoj godini. Zahvaljujemo svim učenicima, roditeljima, učiteljima, stručnim suradnicima škole i vanjskim suradnicima na uloženom trudu!

Učenici su različitim metodama prikupljali materijale: čitajući časopise, enciklopedije, internetske stranice, razgovarajući s roditeljima, učiteljima, veleposlanicima, slušajući strani jezik. Na satu razrednika organizirane su brojne aktivnosti: izrada nacionalnih simbola, karata, suvenira, narodnih nošnji, ogledni sati i usvajanje osnovnih fraza na stranom jeziku, kuhanje, prezentiranje i degustiranje tradicionalnih jela, izrađivanje igrica, turističkih planova, razglednica gradova i krajolika, slušanje glazbe i prezentacija likovnih umjetničkih djela. Treća etapa: obilježavanje Dana Europe, 9. svibnja. Taj dan su nam se pridružili bivši učenici naše škole koji su dio udruge Inicijativa mladih. Zajedno s njima učenici su oslikavali pročelje škole. Četvrta etapa: prezentacija projekta (izložba) i priredba povodom Dana škole čiji je sadržaj vezan uz projekt.

Cjelogodisnji skolski projekt

Voditelji projekta: Ksenija Kolar i Dalibor Blažević

Cjelogodišnji školski projekt

BUON GIORNO! COME TI CHIAMI? Učenici 4. a razreda su „izvukli“ Italiju, zemlju koju tijekom projekta trebaju proučavati. O zemlji s tako bogatom prošlosti i tradicijom, obiljem umjetničkih i gastronomskih postignuća imalo se što istražiti, naučiti, iskusiti pa i iskušati. Jedan dio smo zabilježili riječima, jedan dio slikama … a jedan dio ostaje za naslutiti i doživjeti … U našem travanjskom TJEDNU PINOKIJA, osim knjigom, Italiji smo se približili i ulaskom maestre Manuele u našu učionicu. Maestra (učiteljica) Manuela je učiteljica talijanskog jezika u Školi stranih jezika Cvrčak, u Poljanicama. Njenim dolaskom, talijanski jezik se ušuljao među nas i iznenadio nas svojom pjevnošću. Učiteljica Manuela nas je u dva školska sata upoznala s Italijom: zemljom opere, umjetnika, nogometa, mode, pizze, špageta, zemljom Pinokija, Mona Lise... i zemljom talijanskog jezika. Kroz razgovor i igru naučili smo pozdrave (I SALUTI). Naučili smo predstaviti se i upitati za ime na talijanskom jeziku. Naučili smo imena boja (I COLORI). Sati su nam bili prekratki. Odlaskom maestre Manuele, u zraku je ostalo pitanje: „Kad ćemo opet imati TALIJANSKI?“ Možemo se samo nadati da će netko zaista poželjeti i dalje učiti jezik kojim se najljepše može šaputati: Volim te... ( IO TI AMO...) Još jednom zahvaljujemo Školi stranih jezika Cvrčak i maestri Manueli na dobroj volji i pomoći u realizaciji našega projekta upoznavanja Italije - članice EU. GRAZIE MANUELA, GRAZIE CVRČAK! Učenici 4. a razreda i učiteljica Josipa

JANKOVO HODOČAŠĆE U POLJSKU: 231 STEPENICA I ZMAJ KOJI RIGA VATRU U sklopu školskog projekta o Europskoj uniji 2. b razred je upoznavao Poljsku. Upoznavali su njena prirodna obilježja, poznate osobe, tradicionalna jela i običaje, legende i turizam. Učenik 2. b razreda, Janko Mesarić, upravo je ove godine imao priliku otputovati u Poljsku i vidjeti uživo mnoge stvari o kojima su u školi govorili. Na hodočašće u Poljsku putovao sam sa svojom mamom i ostalim hodočasnicima. Krenuli smo u četvrtak, 10. travnja. Vozili smo se cijelu noć. S nama je putovao i svećenik Dražen. U petak ujutro stigli smo u Czestochowu, svetište Crne Gospe. Tamo se nalazi slika Crne Gospe s Isusom za koju se smatra da ju je naslikao sveti Luka. Bili smo u muzeju i penjali se na toranj crkve po 231 stepenici. U podne smo krenuli prema Krakowu, svetištu Božanskih milosrđa. Tamo smo jeli i spavali. Za ručak smo imali juhu od cikle. Poslijepodne smo proveli u svetištu i kupovali suvenire. U subotu smo išli u Krakow, obilazili smo grad. Vidio sam spomenik zmaja, zovu ga Smok Wawelski koji riga vatru. Posjetili smo i katedralu. Za ručak smo jeli juhu od povrća, pohano meso, pire krumpir i salatu od kuhanog zelja.

Poslijepodne smo proveli u svetištu Blaženog Ivana Pavla II. On je bio papa u Rimu. U nedjelju smo krenuli u Wadowice, rodno mjesto pape Ivana Pavla II. Tamo smo obišli crkvu, muzej i jeli poznate papine kremšnite. Nakon toga smo krenuli kući. Bilo je to moje prvo takvo putovanje, i bilo mi je lijepo. Janko Mesarić, 2.b

Janko s mamom u posjetu Poljskoj

NISKA I „NARANČASTA“ ZEMLJA U sklopu školskog projekta o Europskoj uniji 2. b razred je upoznavao Nizozemsku. Upoznali su njena prirodna obilježja, poznate osobe, tradicionalna jela i običaje, legende i turizam. Neobična je to zemlja, mala zemlja s velikim postignućima i velikim utjecajem na svjetsku povijest i kulturu. Neka od tih postignuća su upoznali, neka sami i „izradili“. 30. travnja Nizozemska slavi rođendan svoje kraljice. Svi se oblače u narančastu boju, jer je to simbolična boja Nizozemske kraljevske obitelji. Narančasta boja potječe od kneževine Orange koja se počela poistovjećivati s riječju naranča. Prvi princ kneževine Orange je bio nizozemski državnik pa je tako kneževina došla u posjed nizozemskih vladara. Kako bismo predstavili Nizozemsku za Dan Europe. Napravili smo jedan proizvod nizozemske materijalne kulture. To su drvene cipelice ili klompe koje su se nosile u 18. i 19. stoljeću. Danas se mogu pronaći u turističkim prodavaonicama. Simbolizira ih zavrnuti vrh prema naprijed. Nizozemski poljoprivrednici i vrtlari još danas koriste klompe kao svakodnevnu cipelu. Poznat je ples klompi - Klompendans. Za Nizozemsku kažu da je mala zemlja s najviše cvijeća na svijetu. Ondje se godišnje posadi sedam milijuna cvjetova. Najpoznatiji i najljepši su tulipani kojih tamo raste više od četiri tisuće vrsta. Ime tulipan potječe od turske riječi „tulbend“ što znači turban. Najveći cvjetni vrt na svijetu je njihov Keukenhof. Tamo se svake godine zasadi nova kolekcija tulipana, zumbula, narcisa, orhideja, ruža, karanﬁla i ljiljana. U gradu Aalsmeeru se nalazi najveća cvjetna burza na svijetu. Iz nje se dnevno transportira četrnaest milijuna cvjetova. Ena i Leona Bukal, 3.a

Učiteljica Martina Žerjav postavlja izrađene klompe

Gledala sam sve crtiće koje je napravio Hans Kristijan Andersen. (Dora I.) Naučio sam što Danci jedu. (Matija) Oni jedu isto što i ja, samo kaj ja to zovem sendvič, a oni smørenbrod. (Mijo) Naučili smo pjesmu o Danskoj. (Marta)

ŠTO SMO NAUČILI O KRALJEVINI DANSKOJ? Ove školske godine sudjelovali smo u školskom projektu o Europskoj Uniji. Naš je zadatak bio što više naučiti o Kraljevini Danskoj. Idemo u prvi razred, pa su mnogi mislili da nećemo baš puno naučiti. Zato nam je u pomoć došao i Hega Vegson. Počujet što smo sve naučili? Danska je jedna jako daleko zemlja. (Klara) Najglavniji grad je Kopenhagen. (Eduardo) Imaju puno vode i puno mostova. (Petra J.) Imaju kraljicu Margaretu. Ona je njihov precjednik, samo je žensko. (Leonardo) Hans Christijan Andersen je iz Danske. (Melisa) Hans je napisao puno lijepih priča, čak i Ružno pače.(Nika)

Hega Vegson u društvu

učenika 1.b razreda TKO JE HEGA VEGSON? Hega je živio u Danskoj. (Luka Č.) Hega Vegson je prijatelj, lutak koji je došao iz Danske. (Petra B.) Meni Hega ide na živce. (Sanela) On voli jesti smørenbrod s ribom i pije onaj grozni čaj svaki dan. (Danijel) On je lijen i neće pisati. (Dora T.) Dok mi učimo, on se odmara. Blago njemu! (Mihaela) Njegov tata je neka faca u Danskoj, pa su se preselili u Hrvatsku da nam pokaže kak’ se radi. (Marko) Mi se nekad pravimo da je on živ, onda nam je jako smiješno. (Megi) On je naš učenik koji je došao iz Danske i mi se volimo s njim nat’eravat po razredu. (Luka N.) Kad sjedim s njim u klupi, on je jako dobar i niš’ ne priča. Priča samo ako ja pričam umjesto njega. (Ivan)

Cjelogodišnji školski projekt

Ďakujem, že ste prišli!

Tijekom projekta o članicama Europske unije učenici 4. c razreda upoznavali su Slovačku. Iako ta zemlja ima dosta sličnosti s Hrvatskom, o njoj smo malo znali. Da bismo je bolje upoznali pozvali smo u goste i jednog “pravog” Slovaka, gospodina Pavola Mileca, zaposlenika slovačkog veleposlanstva u Hrvatskoj. On već nekoliko godina radi kao predstavnik svoje zemlje u Hrvatskoj i okolnim zemljama. Dobro govori hrvatski jezik i voli Hrvatsku, tako je i sporazumijevanje i druženje bilo lakše i ljepše. Evo što su učenici napisali nakon sat i pol druženja s gospodinom Pavolom: Meni se sat jako svidio. Bilo je jako zanimljivo i zabavno. Puno sam naučio o Slovačkoj. Saznao sam da ima puno sličnosti između Hrvatske i Slovačke. Nadam se da ću je jednom posjetiti. Borna Bošnjak Zanimljive su mi bile slovačke legende koje nam je ispričao i lutka od lišća kukuruza koju smo dobili na dar. Teta knjižničarka i tete kuharice su nam pripremile ﬁne kolače. Dobili smo i ukusni slovački slatkiš od našeg gosta. Nadam se da ću jednog dana posjetiti Republiku Slovačku. Ema Mandušić

Dan Europe Povodom Dana Europe, 9. svibnja, pripremili smo jedan dio programa kojim predstavljamo naš cjelogodišnji školski projekt Europska unija jedinstvo u različitosti. Izložili smo radove naših učenika unutar škole, ali i na školskom igralištu. Predstavljeni su kultura, vrijednosti, običaji i znamenitosti svih 28 zemalja Europske unije. U realizaciji projekta sudjelovala je i skupina naših bivših učenika udružena u udrugu „Mladi na djelu“, njihov program ﬁnancira Agencija za mobilnost Europske unije. Na Dan škole, 5. lipnja, projektu ćemo dati završnu notu svečanom priredbom koja će biti prožeta svim tim različitom tradicijama i kulturama koje su učenici tijekom godine upoznali. Interkulturalnost je jedna od osnovnih vrijednosti naše škole. mr.sci. Beatrica Šurbek, ravnateljica

Jako mi se svidjelo druženje sa Slovakom. Govorio je da u Slovačkoj ima puno medvjeda, špilja i da je u jednoj špilji ostalo leda iz ledenog doba, te da se po njoj više ne smije hodati kako bi je sačuvali. Karlo Boroša Vrijeme sa Slovakom smo proveli u knjižnici uz čaj i kolače. Ispričao nam je kako u Slovačkoj ima puno medvjeda i špilja. Poklonio nam je slovačke suvenire i napolitanke, te pustio slovačku glazbu. Saznala sam da je slovački jedan od najtežih jezika. Bilo nam je jako zabavno. Nadam se da ću jednom posjetiti tu lijepu državu. Ines Lacko Najzanimljivije mi je bilo kad nam je ispričao priču na slovačkom. Luka Hudoletnjak Svidjela mi se legenda o seljaku koji je imao svoju tvrđavu, pogotovo kad je pričao na slovačkom jeziku. I ja sam naučio rečenicu na slovačkom kako bi mu se na kraju zahvalio za posjet: Ďakujem, že ste prišli! Gabriel Rukavina Jako mi se svidjelo predstavljanje Slovačke kao jedne od zemalja EU. Svidio mi se njihov jezik koji ima sličnosti s našim hrvatskim, a svidjele su mi se i napolitanke. Marin Obradović

Zajednička fotografija s Pavolom Milecom

Uživao sam kad je Slovak pričao priču, a pjesme na slovačkom koje smo slušali, lako su ulazile u uho. Bilo je jako lijepo! Deni Kopić Radovi s izložbe povodom Dana Europe

Putovanje šestih razreda u Kraljevicu – Krk – Košljun započelo je 25. travnja 2014. u šest i četrdeset sati. Bili smo u ugodnom društvu četiriju profesorica: Nives Glavak, Mire Buči, Dijane Karačić i Marije Žganjer. Put je prolazio lagano, u razgovorima i smijehu. Bio je popraćen pjesmom i Suncem koje je krasilo nebo. Prvo stajanje bilo je na benzinskoj postaji, odmorištu Tiﬀon, gdje smo doručkovali i udahnuli svježi zrak. Nekoliko sati poslije stigli smo u Nacionalni centar tehničke kulture u Kraljevici. Poslije toplog dočeka djelatnika Centra i razmještanja po prostorijama, saznali smo da moramo izraditi drveni sat s glagoljičkim brojevima. Pilili smo, izrezivali, brusili, lijepili i uobličavali naše satove uz puno smijeha i zabave. Za našu muku i trud bili smo nagrađeni obilnim ručkom i odmorom. Autobus na kat veselo je krenuo na otok Krk prema Puntu. Tamo smo se ukrcali na brod kojim smo stigli na otočić Košljun. Plavetnilo je zamijenilo zelenilo. Dočekao nas je fra Klement, jedan od franjevaca na tom otoku. Povijest otočića, lik i djelo sv. Franje, obnovljena crkvica i muzej … iskrena molitva uz mirise mora ispunila je naša srca. Pošli smo i prema zadnjoj postaji - Jurandvoru! Jurandvor je mjesto gdje je pronađena Bašćanska ploča, u crkvici sv. Lucije. U crkvici se danas nalazi njena replika. Ulogu vodiča preuzeli smo moj prijatelj Leon i ja. Zajedno smo ponovili i utvrdili već naučeno gradivo o tom starohrvatskom glagoljičkom spomeniku. Naš nastavni dan završili smo glasnim povratkom u Zagreb. Fran Juraj Kajs, 6.c Foto: Ananda Ladan, 6.c Najmanji molitvenik na svijetu

Vrt ispred samostana Izlošci u muzeju

Izvanucionicka nastava

Glagoljanje mora

Neobicniiuzbudljiviskolskisati

Lijepa Jelena i kralj Zvonimir

Timotej Časni: Kralj Petar Svačić

Biti kralj Zvonimir, biti kraljica Jelena…

apitali smo se kakvi su bili ljudi koji su u kartu povijesti ucrtavali put koji nas je doveo do slobodne države u kojoj živimo sada. Kako bismo bolje shvatili njih same, vrijeme u kojem su živjeli, a time i prošlost naše Domovine, odlučili smo odjenuti se u hrvatske kneževe i kraljeve i u današnjem vremenu ispričati njihovu priču. Poigrali smo se, na tren zaboravili naše školske brige i zamislili kakve su teške brige morile našega kneza Domagoja, kralja Tomislava, kralja Zvonimira, kraljicu Jelenu... Antu Starčevića.

Učiti o povijesti kroz igru

Učiti o prošlosti Lijepe naše u 4. razredu? U mislima otputovati u 7. stoljeće, i dalje ... ? Zamišljati Rimljane u toplim kupeljima Andautonije, dijeliti oduševljenje starih Hrvata Jadranskim morem, ljutiti se na Tatare koji ostavljaju pustoš za sobom, shvatiti razliku između kralja i kneza, Mlečana i Bizanta, monarhije i republike,svjetskih ratova i Domovinskog rata ... U desetak sati zamišljenim vremeplovom prijeći put od davnih događaja u stoljećima prije Krista do sadašnjosti, do našega 21. stoljeća, a sam imati tek... 10 godina. Učiti o prošlosti Lijepe naše? I zanimljivo i ...teško. Učiti o prošlosti Lijepe naše u 4. razredu? I zanimljivo i ... zabavno! Učiteljica Josipa Špoljarić

Ponosni smo izašli iz povijesti

Jednog dana učiteljica je ušla u učionicu. Rekla nam je da ćemo učiti o povijesti Hrvatske. Svima je srce ubrzano kucalo. Da bismo povijest bolje shvatili, odijevali smo se u kraljeve i kneževe, izrađivali oklope i mačeve. Međusobno smo se borili izrađenim mačevima. Puno smo kroz igru naučili i ponosni izašli iz povijesti. Dražen Gvozden

Prvi puta smo o povijesti učili u drugom razredu, a drugi puta u četvrtom. Najzabavnije mi je bilo kad smo se odjenuli u hrvatske kraljeve. Grga je bio kralj Zvonimir. Tomislav je bio kralj Tomislav, prvi hrvatski kralj koji je ujedinio Panonsku i Primorsku Hrvatsku. Petar je bio kralj Petar. Štitove smo izrađivali od kartona, a mačeve od drveta. Štitovi su bili različitih oblika, veliki i mali. Ja sam imao mali štit na kojemu je bio žuti lav na crvenom polju. Bio sam strani, njemački kralj. Filip Lažeta Učili smo povijest Republike Hrvatske. Učili smo uz knjigu, igru i misaonu mapu. Učili smo o knezovima, kraljevima, starim gradovima, selima, poljima i ratovima. Dobro da je nakon svih ratova još uvijek ostala Republika Hrvatska i hrvatski pravopis. Dario Zirdum Oživjeli smo kraljeve, kraljice i vitezove. Oživjeli smo trenutak kada se kralj Tomislav okrunio na Duvanjskom polju. Oživjeli smo trenutak kada je kralj Zvonimir preminuo i kraljica Jelena dala svome bratu krunu. Klaudijo Jurić

Bilo mi je lijepo što mi je mama dala svoj nakit i sestra naušnice kako bih mogla biti prava kraljica Jelena. Nekako sam bila ponosna. Bila sam malo nervozna taj dan jer sam mislila da će biti…plesa. Bila sam ponosna jer sam bila pohvaljena zato što sam imala lijep kostim. Anamarija je imala velik, tj. OGROMAN štit s munjom. Mislim da je ta munja bila znak ljutnje, bijesa i straha. Valentina Trojko Bilo mi je smiješno kada sam ja, obučen u kralja Zvonimira, pokazao začuđeno lice. Zanimljiv je bio Petar Svačić koji je pobijedio svoje neprijatelje u borbi. Meni je tata napravio krunu. Uzeo je karton i malo zlatnog i crvenog papira. Na krunu je stavio malo plastičnih točaka. Grga Vidmar Povijest smo učili kroz igru. Ja sam bio Ante Starčević. Osjećao sam se moćno kad sam nosio taj kostim. Kad sam skinuo bradu, izgledao sam kao Michael Jackson pa sam i njega malo glumio jer znam plesati kao on. Bernardo Bajrić Ja sam bila kraljica Jelena. Sama sam napravila krunu, a niti vune su postale moja kosa. Dodala sam plahtu koja mi je bila oko struka. Moj muž Zvonimir nije imao nasljednika pa sam ja, kad je umro, krunu dala svom bratu Ladislavu. Uzbudljivo mi je bilo imati krunu, štit i veliki mač. U razrednim dvobojima bila sam pobjednica. Taj dan mi je bio uzbudljiv jer smo se igrali i učili povijest! Mihaela Baturina Ja sam bila kraljica Jelena. Rekla sam: ˝Ja sam kraljica Jelena, žena kralja Zvonimira!˝Ema, Tijana i Valentina su isto bile kraljice Jelene. Mihaela je bila zla kraljica Jelena. Rekla je: ˝Kad umre ovaj moj kralj Zvonimir, okrunit ću svoga brata!˝ Paulina Bajrić

Ema Salatović: Knez Branimir

Mihaela Baturina: Kraljica Jelena

Krunidba

Ante Starčević u posjetu 4.a razredu

Nasa lutkarska druzina

RAZKAZ - JEDAN RAZRED,

JEDNO KAZALIŠTE X 2

utkarska družina RAZKAZ je do sada funkcionirala po principu jedan razred, jedno kazalište. Od ove se godine to umnožilo na dva razreda i dva kazališta – stariji učenici, sada već učenici sedmih razreda, osmislili su i izvodili predstavuVrijeme leti Davida Ivesa. Najmlađi učenici, učenici 1. b razreda izvodili su predstavu Dobro jutro prvi be.

Lutke u sedmom razredu? Da!

Lutkarska družina RAZKAZ s članovima iz sedmog razreda, odlučila se ove školske godine u izradi svoje nove predstave za suvremeni tekst Vrijeme leti dramskog pisca Davida Ivesa. Nekako smo ove godine željeli napraviti čistu dramsku predstavu bez lutaka. Kao, dosta nam je lutaka, što će nam lutke u sedmom razredu! Radeći na tekstu i na izvedbi predstave lutke su se same pojavile kao rješenje nekih redateljskih problema. Naravno, napravili smo zanimljiv zaokret. Likove ljudi glumile su lutke, a sve one koji nisu u tekstu ljudi, predstavljali su u predstavi upravo ljudi. Tako smo sami sebi dokazali da lutka u sedmom razredu itekako ima svoje mjesto. Predstava dovodi gledatelje u svojevrsnu zabludu jer isprva izgleda da ih želi uvjeriti kako se s jedne dobre zabave vraća skupina mladih ljudi. Humoristične elemente ove predstave, u kojoj se kao piće spominje žabokrečina, a kao hrana trula obadovina i dimljena skakavčetina, gledatelji ubrzo shvaćaju dvosmisleno. Obratom situacije gledateljstvo se odjednom Veliki lutkari nađe u prirodoslovnom dokumentarnom ﬁlmu u kojem počinjemo shvaćati da su glavni likovi zapravo majske mušice jednodnevke. Mušice koje žive samo jedan dan i kojima je reprodukcija i brojnost jedina zadaća u životu. Sudjelovali smo na općinskoj i županijskoj smotri LiDraNo, na SMOLI, Smotri lutkarskih družina grada Zagreba, i na EKO FESTIVALU na Danu biološke raznolikosti u Dječjem kazalištu Dubrava. Nama je bilo zanimljivo, a našim gledateljima zabavno. Nadamo se da ćete i vi uskoro uživati. Kada se bude obilježavao Dan škole, imat ćete priliku vidjeti predstavu Vrijeme leti. Lutkarska družina RAZKAZ i učiteljica Davorina Bakota

Kad narastem, bit ću tata koji mijenja glave!

SMOLA, Smotra lutkarskih družina grada Zagreba, odlično je mjesto gdje su mogli pokazati što su ove školske godine naučili najmlađi članovi Lutkarske družine RAZKAZ prvog razreda. Tako su učenici prvog b nastupili na SMOLI svojom lutkarskom igrom Dobro jutro prvi be. Osim naših predstava, bilo je još sedam drugih lutkarskih predstava iz raznih zagrebačkih osnovnih škola. Prvašićima je ovo bio velik i zanimljiv događaj. Najviše im se svidjela predstava Djevojčica s rezervnom glavom koju su izveli učenici osmog razreda Osnovne škole Pavleka Miškine. Kad su izašli iz kazališta, naš prvašić Luka Čulina odlučno je uzviknuo: „Kad narastem, bit ću tata koji mijenja glave!“

Mali lutkari

TEMA BROJA

Smisao obrazovanja

Obrazovanje u rječniku ima više značenja, podrazumijeva proces, sadržaj i rezultat organiziranog i/ili slučajnog učenja. U funkciji je razvoja različitih sposobnosti, kao i stjecanja raznovrsnih znanja, vještina, umijeća i navika. Stoljećima je obrazovanje časno branilo sva ta svoja značenja i bilo simbol za sve dobro i svijetlo u čovjeku. Začudo, kada smo kao civilizacija – barem na Zapadnoj polutki našega svijeta, uspjeli postići da to obrazovanje bude dostupno svima, upravo obrazovanjem svi su postali nezadovoljni: i oni koji uče i oni koji podučavaju, a i društvo u cjelini. Škola je, dakle, jedan od simbola obrazovanja. Stoga nas posebno zanima što se s obrazovanjem zbiva. Gdje se gubi, a gdje nalazi njegov smisao? Ovogodišnja tema broja našeg Mihić-a je Smisao obrazovanja!

Smisao obrazovanja Biti obrazovan, biti zaštićen!? Jeste li se ikada zapitali što je obrazovanje ili što sve može obrazovan čovjek? Mnoga djeca nemaju priliku za obrazovanjem, no oni žude za njim . Mi koji imamo sve ni ne znamo što je to. Zato smo odlučila malo detaljnije istražiti ‘poznatost’ obrazovanja. Istraživanje sam provela među najmlađim učenicima naše škole. Odgovori su bili iskreni, ponekad i začuđujući.

1. razred

Nijedan učenik od 10 ispitanih ne zna što je obrazovanje. Na pitanje što za njih znači škola 7 od 10 učenika odgovorilo je učenje, a za 2 učenika škola su školski predmeti. Učenicima viših razreda će to možda zvučati jako čudno, no 7 učenika je odgovorilo da im je hrvatski jezik najbolja stvar u školi. 9 učenika voli ići u školu, a 1 učenik je odgovorio da ne voli ići u školu jer se mora rano probuditi.

2. razred

Među učenicima drugih razreda 2 od 17 učenika su odgovorili što znači obrazovanje: za jednog učenika obrazovanje znači nauka, za drugog obrazovanje znači da je zaštićen. Svim učenicima se promijenio odnos prema školi od prvog

razreda. 5 učenika želi da imaju manje zadaće, 2 učenika žele da se po školi ne šara grafitima i da se učenici ne potpisuju na vrata, klupe, zidove... Na pitanje kako su zamišljali školu 5 učenika je odgovorilo da će biti teško, 2 da će se sramiti i da će im biti lijepo, a ostali nisu odgovorili. Svih 17 učenika znalo je zašto moraju ići u školu, napisali su različite rečenice, no te sve rečenice vodile su do istog odgovora: kako bi nešto naučili. Odgovori pojedinih učenika su me začudili, prema zrelosti njihovih odgovora nikad ne bih rekla da su 2. razred. Ostala sam bez teksta kad sam vidjela kako neki učenici 1. razreda lijepo i čitko pišu.

Jelena Crnogorac, 5.c

Zašto osmaši idu u školu? S obzirom na temu broja našeg časopisa-obrazovanje, zanimalo nas je što osmaši misle o školi. Njima smo postavili ista pitanja, ali njihovi se odgovori bitno razlikuju od mišljenja prvašića. Uvjerite se i sami! Pitanja u vezi s njihovim doživljajem obrazovanja postavili smo osamnaestoro učenika. Postavljena pitanja bila su sljedeća: Što za vas znači obrazovanje? Što želite promijeniti u školi? Što mislite o školi? Volite li ići u školu? Zašto? Zašto idete u školu? Dobili smo oskudne, ali i dosta neočekivane odgovore. Na prvo pitanje: Što za vas znači obrazovanje? većina učenika nije znala definirati značenje obrazovanja, ali su ukratko natuknuli da im ono osigurava kvalitetniju budućnost. Neki zanimljiviji odgovori bili su da obrazovanje znači biti pametan, sjediti u školi, pisati zadaće i

učiti. Dojmio nas se odgovor učenika koji se izjasnio da obrazovanje znači jednoga dana postati čovjek, a ne „sveznalac“. Sljedeće pitanje je glasilo: Što želite promijeniti u školi? Učenici su se uglavnom izjašnjavali da su nezadovoljni pojedinim profesorima, obrazovnim sustavom te uređenjem škole. Na ovo se pitanje nitko nije baš potrudio dati neki opširniji tj. konkretniji odgovor, već je većina kratko odgovorila „sve“. U trećem pitanju zatražili smo mišljenje o školi. Na žalost nitko nema uzvišeno mišljenje o toj dragocjenoj ustanovi. Mnogi učenici govore da je škola veliki gubitak

vremena i da su kriteriji prezahtjevni. Jedan ispitanik je odgovorio da škola ponekad može uništiti život, ali je dobra za ljude koji vole učiti. Volite li ići u školu? To je bilo pitanje na koje su gotovo svi učenici odgovorili jednako: NE VOLIMO! Napisali su i da su im u školi važni samo prijatelji.

I na kraju pitanje: „Zašto idete u školu?“ Odgovori koji prevladavaju bili su: „Zato što moram.“, „Jer je takav zakon.“, „Zbog pritiska roditelja.“… Samo je dvoje učenika reklo da u školu idu kako bi nešto naučili.

Marta Blajić, 8.c

Područna škola Udovičići Priča o školi s dvije učionice Nisu baš sve škole velike, s barem tristotinjak učenika, s računalima, izvannastavnim aktivnostima, rasporedom po kojem u nižim razredima jedna učiteljica ima samo jedan odjel kojemu može posvetiti svo vrijeme. Upoznajmo jednu takvu školu. Zavirimo li izvan gradova, možemo pronaći i drugačije škole. Odlučila sam doznati i vama ispričati o školi u selu Udovičići gdje mi žive baka i djed. Selo Udovičići nalazi se u okolici Sinja. Djeca u školi pohađaju samo prva četiri razreda, a nakon toga polaze matičnu Osnovnu školu Kamešnica (općina Otok) koja je udaljena tri kilometra od Udovičića. U područnoj školi je do prije tri godine bila samo jedna učionica s jednim mješovitim odjelom - to su odjeli u koje u isto vrijeme idu učenici različitih razreda. Ta škola danas ima dvije učionice i sedamnaest učenika, u njoj danas rade dvije učiteljice: Verica Glavan i Stipanka Vrdoljak Colo. Unatoč tako malom broju učenika, u školi je osnovana i znanstvena skupina Mali zeleni, unutar koje djeluju podskupine: lutkarska radionica i etno skupina. Škola svake godine organizira prodaju proizvoda od ljekovitog

bilja (krema, čajeva, balzama) koje su učenici pripremali na tim radionicama. Nezamislivo je, ali istinito, u toj školi nema niti interneta, niti projektora, niti pametnih ploča. Djeci se svakodnevica potpuno razlikuje od naše. Dane provode na čistom zraku, u prirodi, a za vrijeme svakog odmora igraju nogomet i druge igre. Mobiteli im nisu neprekidno u rukama, kao nama. Kada se vrate kući, rijetko će tko od njih zasjesti pred televizor, jer svaka kuća ima krave, ovce, koze, kokoši, … i o njima netko treba brinuti. S obzirom da većina roditelji radi daleko, i djeca trebaju preuzeti neke obaveze: hranjenje životinja, mužnju mlijeka, sakupljanje jaja… Družeći se s tom djecom jednom sam ih upitala bi li zamijenili svoj seoski život za gradski? Svi su odlučno rekli: NIKADA! Što mislite zašto?

Marta Blajić, 8.c

Smisao obrazovanja PUT UČITELJA JE ZAHTJEVAN PUT Tko bi još osim učenika imao pravo govoriti o smislu obrazovanja, o njegovim dobrim i lošim stranama, predložiti kako ga unaprijediti? Odgovor je: UČI TELJI, i svi oni koji su obrazovanje drugih odabrali kao svoj poziv i ne odustaju od tog poziva bez obzira na sve teškoće koje nosi. Pitanja o smislu obrazovanja postavili smo Daliboru Blaževiću, profesoru zemljopisa i povijesti u našoj školi, socijalnoj pedagoginji Sonji Bader i ravnateljici škole Beatrici Šurbek.

mr.sc. Beatrica Šurbek, ravnateljica škole

Što je za Vas smisao obrazovanja? Što je bilo presudno pri odabiru Vašeg zanimanja?

Dalibor Blažević: Smisao obrazovanja je osposobiti mladu osobu za život. Kroz obrazovanje svaki čovjek stječe kompetencije za obavljanje svoga budućeg zanimanja, ali i vještine za snalaženje u novim situacijama, cjeloživotno učenje, socijalni dijalog, odnos prema obitelji. Odgajati mladu osobu najveći je izazov svakom učitelju. Put do uspjeha je mukotrpan i zahtjevan, ali kad sretnete bivšeg učenika kao zrelu i obrazovanu osobu, nema veće sreće. Sonja Bader: Smatram da je smisao obrazovanja poučiti mlade ljude da se što kvalitetnije nose sa svim izazovima koje život donosi. Važno je da prihvaćaju sami sebe. Škola bi im trebala dati alat koji je samo dio onoga što će im biti potrebno da jednoga dana budu uspješni poslovni i obiteljski ljudi te da mogu pravilno funkcionirati u društvu. A moje zanimanje? U osnovnoj školi bila sam podjednako dobra u prirodnim i društvenim predmetima. U srednjoj školi nisam znala što želim, međutim privlačilo me pomaganje ljudima. Kao i mnogi mladi bila sam veoma entuzijastična! Željela sam mijenjati svijet, društvo, pomagati ovisnicima... Odlučila sam se za psihologiju i socijalnu pedagogiju, a na kraju je ipak prevagnula socijalna pedagogija. Beatrica Šurbek: Općenito me zanimala pedagogija, naročito rad u osnovnoj školi tj.

rad s različitim razvojnim problemima djece u tom periodu. Kada sam se kasnije i zaposlila u osnovnoj školi, uvjerila sam da radim upravo ono što istinski želim. Što se tiče važnosti obrazovanja, bez obzira na to Socijalna pedagoginja Sonja Bader što se u zadnje vrijeme čini da se obrazovanje podcjenjuje, smatram da je ono važno za svaku osobu i njen razvoj razmišljanja, pogleda na život… Ne mislim da je obrazovanje samo memoriranje činjenica, već daje širinu pogleda na svijet. To je najveća vrijednost obrazovanja. Kao što se sportom i tjelesnom aktivnošću odvija naš fizički razvoj, tako se obrazovanjem razvija naš mozak, a time i naše razmišljanje, poimanje… Dobro je što mnogi mladi danas polaze razne programe i poslije fakulteta. Time se vijek učenja produžuje do tog cjeloživotnog obrazovanja. Tada i osobe osjećaju da su ostvarene i realizirane.

Mislite li da je obrazovanje ključno za budućnost svakog čovjeka?

Dalibor Blažević: Naravno da je, bez obrazovanja nema napretka ni budućnosti. Sonja Bader: Mislim da je jedna od važnijih odrednica. Što je obrazovanje opširnije, kvalitetnija je budućnost. Nažalost, današnje stanje u zemlji tj. besparica i nedostatak poslova pobijaju tu činjenicu jer je mogućnost zaposlenja loša za bilo koju struku ili stupanj obrazovanja. U suštini još uvijek vjerujem da obrazovanje donosi niz mogućnosti i privilegija - financijsku sigurnost, posao, visoki životni standard te osobnu sreću i zadovoljstvo. Beatrica Šurbek: Obrazovanje je definitivno

ključno za budućnost svakog čovjeka. Bilo bi idealno kada bi to bilo i društveno potkrijepljeno; da ljudi visokog obrazovanja mogu steći i primjeren društveni status.

Što mislite o gradivu koje obuhvaća nastavni program? Mislite li da još nešto treba pridodati ili treba smanjiti gradivo?

Dalibor Blažević: Gradivo je preopširno, a premalo prostora ostaje za uvježbavanje vještina i praktični rad. Sadržaj treba smanjiti, a povećati aktivnosti kojima se stječu cjeloživotne vještine, čitanje s razumijevanjem, razdvajanje bitnog od nebitnog, sažimanje teksta, analiza slikovnog i grafičkog materijala, itd. Sonja Bader: Mislim da je gradivo u pojedinim predmetima preopširno za osnovnu školu. Mislim da bi se sve te informacije trebale reducirati te se udžbenici drugačije koncipirati. Bilo bi zanimljivo kada bi se povijest prezentirala poput različitih priča koje bi djecu zainteresirale te bi ih lakše zapamtili. Učenici bi stekli trajnije znanje, opću kulturu na zabavan način, a ne samo učeći na pamet puke činjenice. Također bi bilo idealno kada bi se s učenicima poradilo na životnim i socijalnim vještinama. Beatrica Šurbek: Smatram da ne bi trebalo ništa pridodavati, no gradivo bi se moglo više povezivati te bi trebalo poraditi na korelaciji među predmetima. Mislim da bi bilo dobro kada bi se djecu više poticalo na povezivanje i zaključivanje na temelju činjenica. Logičko razmišljanje treba samo nadograditi na činjenice. One su neizbježne jer kada ne bismo posjedovali temeljno znanje zasnovano na činjenicama, ne bismo mogli sudjelovati u raspravama o različitim temama u društvu.

Ulaže li se u Hrvatskoj dovoljno u obrazovanje? Dalibor Blažević: Ne ulaže se ni približno

Profesor Blažević s učenicima

dovoljno. Svakoj školi potrebna je informatička oprema u svim učionicama, moderna nastavna sredstva i pomagala, bolje motivirani učitelji. Sonja Bader: Mislim da ne. Moglo bi se i trebalo puno više. Prosvjeta je sama po sebi vrlo podcijenjena kao struka. Status učitelja nije cijenjen koliko bi trebao biti. Većina škola je u lošem materijalnom stanju. Mlade bi sigurno privukla neka vrsta promjene – drugačija nastava i uvođenje elektronskih medija. Trebalo bi i profesore educirati ako želimo provesti promjene u nastavi. Mentalni sklop djece nove generacije je također drugačiji te iskreno vjerujem da bi ih zainteresirao noviji nastavni program. Njihovi zahtjevi i interesi su drugačiji, a naše školstvo ostaje isto. Beatrica Šurbek: Ulaže se onoliko koliko se može s obzirom na cjelokupnu situaciju. Dovoljno nije, no vjerujem da za to postoje objektivni razlozi. Materijalna strana školovanja nije po mom mišljenu toliko važna koliko i način na koji profesori animiraju svoj predmet. Pozornost bi trebala biti usmjerenija na nastavnu taktiku, strategiju, metodiku… Tehnika je samo pomoć te o njoj ne bi trebala nužno ovisiti kvaliteta nastave.

Koji Vam se obrazovni sustav u ostalim dijelovima svijeta čini najkvalitetniji?

Dalibor Blažević: Obrazovni sustav Finske, jer nema toliko opširne nastavne sadržaje, a naglasak je na praktičnoj nastavi i primjeni znanja. Sonja Bader: Dojmio me se finski sustav obrazovanja. Dobro je što kod njih nema promjene profesora,učitelja pa čak ni prostora tijekom osnovne i srednje škole. Djeca se ne moraju prilagođavati novoj sredini. U Finskoj je visoko obrazovanje besplatno za svakoga tko to želi. Učenici pomažu jedni drugima. Svaki učenik je svijet za sebe, promatra se u sveukupnosti svojih sposobnosti. Te se sposobnosti nastoje razvijati i usavršavati. Beatrica Šurbek: Teško je reći koji je obrazovni sustav najkvalitetniji. Ponekad su djeca i mladi u takvoj razvojnoj fazi da čak i uz trud ne postižu dobar uspjeh, možda će već sljedeće godinu sazreti i sve promijeniti. Stoga treba obrazovni proces prilagoditi potrebama i mogućnostima učenika i omogućiti im prelaz iz jednog oblika školovanja u drugi. Djeca će kretati različitim putovima te bi ih trebalo od najranije dobi usmjeravati prema onome što ih zanima i u čemu su uspješni, pa čak i napredni. Marija Vujević, 8.c

Smisao obrazovanja

O učenju Tad reče učitelj: Govori nam o učenju. A on reče: Nema čovjeka, koji bi vam mogao otkriti išta drugo, osim onog što već leži polubudno u osvitu vašega znanja. Učitelj što kroči u sjeni hrama, praćen sljedbenicima, ne daje vam od svoje mudrosti, već od svoje vjere i ljubavi. Ako je uistinu mudar, neće vas pozivati u kuću svoje mudrosti, već će vas radije povesti do praga vašega vlastitog uma. Zvjezdoznalac vam može govoriti o svojemu poimanju svemira, ali vam ne može dati svoje poimanje. Glazbenik vam može pjevati o ritmu, koji prožima sav prostor, ali vam ne može dati uho, koje prepoznaje taj ritam, niti vam može dati glas, koji će tim ritmom zazvoniti. A onaj tko je znalac nauke o brojevima, može vam pričati o područjima težine i mjere, ali vas ne može odvesti u ta područja. Jer viđenje jednog čovjeka ne posuđuje krila drugomu. I kao što je svatko od vas jedan i sam u Božjoj spoznaji, tako i svatko od vas mora biti sam u svojoj spoznaji Boga, i u svojemu razumijevanju zemlje. Kahlil Gibran : Prorok, Planetopija 2008.

Smisao obrazovanja DRUGAČIJE ŠKOLE Uz državne škole koje rade na tzv. klasičan način , postoje i škole koje rade u skladu s drugačijim pedagoškim principima – još uvijek se nazivaju alternativne škole. U Hrvatskoj od alternativnih škola postoje Montessori i waldorfske škole. Postoje i druge privatne škole koje kombiniraju različite pedagoške metode.

Privatne škole Na Zapadu su privatne škole istoznačnica za kvalitetne škole. U Hrvatskoj se još uvijek uglavnom smatra da su državne škole bolje od privatnih. Sve škole osim državnih podrazumijevaju i dodatno plaćanje školarine. To čini takve škole nedostupnima za sve učenike.

U Zagrebu radi pet privatnih osnovnih škola. Godišnja školarina iznosi i do 31.000 kuna. Takve škole pohađaju djeca diplomata i veleposlanika. Djeca u tim školama ne strahuju od ocjena, jer ih nema. Jelena Crnogorac, 5.c

Montessori škola Prva Montessori škola u Hrvatskoj je Osnovna škola barunice Dedee Vranyczany. Dobila je ime po barunici Vranyczany koja je pohađala edukaciju Montessori pedagogije u Londonu davne 1933. godine. Tu su Montessori školu osnovali roditelji djece koja su pohađala Montessori vrtić sa željom da djeca nastave učiti po metodi koja je odgovarala i djeci i roditeljima.

od 8.30 do 12.30 učenici imaju nastavu od 12.30 do 13.30 vrijeme za ručak od 13.30 do14.30 vrijeme za pisanje zadaće od 14.30 do 16.00 vrijeme za slobodne aktivnosti Puko usvajanje činjenica u Montessoriju ne postoji, djecu se potiče da sama dolaze do zaključaka. U razredima su pomiješani uzrasti, te se stariju djecu potiče da pomažu mlađoj.

Način rada u Montessori školi Djeca u Montessori školi imaju nastavu organiziranu po sljedećem planu rada:

Matea Bampa, 8.c

Waldorfska škola Osnivač prve slobodne waldorfske škole je Rudolf Steiner. Prva waldorfska škola osnovana je u Njemačkoj 1919. godine. Waldorfska pedagogija jedinstvena je metoda obrazovanja, stvorena da razvije slobodna ljudska bića koja su sposobna sama sebi dati smisao i smjer u vlastitim životima. Wladorfski pedagozi smatraju da ljudska bića nikad ne

izgube sposobnost učenja. Osobe koje u školi nauče voljeti učenje, postat će ljudi sposobni upravljati svojim životima. Upravo tome teže u waldorfskoj pedagogiji. Danas u svijetu postoji 994 waldorfskih škola. U Hrvatskoj djeluju dvije waldorfske škole, u Rijeci i Zagrebu. Matea Jurešić, 8. a

SLOBODNA ŠKOLA Kad smo utvrdili što nam se sve ne sviđa u našem obrazovnom sustavu, istraživali smo postoje li i neki drugačiji načini obrazovanja. Na internetu smo pronašli podatak da je prošle godine Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta izdalo odobrenje za osnivanje prve Slobodne škole u Hrvatskoj. Dozvolu je tražila Udruga Slobodna škola sa sjedištem u Karlovcu. Budući da nismo mogli doći do njih, tehnologija nam je pomogla da one dođu k nama: Kosjenka Petek, suosnivačica Udruge i velika zagovornica slobodnih škola, i Ana-Mari Gnječ, profesorica engleskog i francuskog jezika s dugogodišnjim iskustvom podučavanja u državnim i privatnim školama, pridružile su nam se putem skypea u školskoj knjižnici 22. svibnja ove godine. Razgovarali smo, naravno, o slobodnoj školi. S naše strane monitora bili su učenici 5. c razreda, njihova profesorica hrvatskoga jezika Nives Glavak te članice i voditeljica novinarske družine. Pitanja i komentara je bilo u izobilju.

Mihić: Kako ste došli na ideju osnivanja slobodne škole? Kosjenka Petek: Pojedinačno smo razmišljale o drugačijem obrazovnom sustavu. Svi smo prošli kroz školski sustav i mnogi od nas i danas u njemu žive bilo kao djelatnici, bilo posredstvom svoje djece. Zbog nezadovoljstva takvim stanjem, ali i zbog želje da napravimo nešto drugačije, odlučili smo se angažirati u osnivanju škole koja bi imala za cilj cjelovitu pripremu mladih ljudi za život. Mihić: Što čini slobodne škole slobodnima? Kosjenka Petek: Slobodne škole su u stvari demokratske škole, to znači da o svim bitnim odlukama odlučuju svi: i učenici i učitelji. Jedna od osobina slobodnih škola je da djeca nisu isključena ni iz procesa odlučivanja. To ne znači da te škole nemaju pravila, Slobodna škola u Summerhillu ima preko 700 pravila. Mihić: Smatrate li da učenik dobije svo znanje potrebno za daljnje školovanje? Ana-Mari Gnječ: Svaka se demokratska škola razlikuje jedna od druge. Neke imaju obavezne predmete, dok u drugima djeca sama biraju predmete koje će učiti. Prije daljnjeg školovanja imaju intenzivne pripreme važnijih predmeta i polažu godišnji ispit. Kosjenka Petek i Ana-Mari Gnječ: Djeca u slobodnim školama uče na istraživački način. Sama pokušavaju doći do zaključaka. Rade na puno projekata koje sama osmišljavaju. Učitelji im daju materijale i zatim ona sama odluče što žele istraživati. Ana-Mari Gnječ: Nastava im počinje u 8.30 h te se do 9.00 h dogovaraju o dnevnom rasporedu. Svaki učenik iznese svoje želje čime bi se toga dana bavio te se formiraju u manje skupine i kreću na nastavu. Mihić: Koliko vremena djeca dnevno provode u slobodnoj školi? Kosjenka Petek i Ana-Mari Gnječ: To ovisi o školi, nisu sve slobodne škole iste. Neke od njih su internatskog tipa (u njima učenici žive cijelo

vrijeme, osim u vrijeme praznika) - takva je i prva osnovana slobodna škola u Summerhillu. U dnevnim školama najčešće imaju raspored koji uključuje vrijeme za učenje, vrijeme za praktični rad, vrijeme za odmor i vrijeme za sastanke na kojima donose zajedničke odluke. Mihić: Prihvaćaju li redovne škole ovakav način obrazovanja? Kosjenka Petek i Ana-Mari Gnječ: Mnogi su sumnjičavi u vezi s ovakvim načinom obrazovanja. Smatraju da djeca neće uspjeti u daljnjem školovanju i životu te da se neće uklopiti u društvo. Mnogi misle i da takvim načinom školovanja djeca ne dobivaju dovoljno znanja, neki tvrde da čak ne dobiju niti osnovno znanje. Tu moramo napomenuti da usprkos brojnim dobrim stranama, u slobodnoj školi nisu sva djeca savršeni učenici. Mi ne tvrdimo da je takav način obrazovanja za svakoga, zalažemo se za postojanje različitih obrazovnih pristupa i škola. Mihić: Koja je po vašem mišljenju temeljna razlika između slobodne i klasične škole? Kosjenka Petek i Ana-Mari Gnječ: Temeljna je razlika što djeca u slobodnoj školi sama pronalaze svoj put, samostalno otkrivaju, dolaze do zaključaka i uče kroz mnogobrojne projekte na praktičan i zabavan način bez stresa. U klasičnim školama djeca uče pod stresom u strahu jer su podložna mnogim ispitivanjima. Učenici su s pažnjom slušali razgovor, komentirali neke izjave naših sugovornica. Kao što možete pretpostaviti, najviše su ih se dojmile činjenice da u slobodnim školama učenici sami biraju predmete i da uglavnom nema ocjena. Jedan je učenik s tugom upitao:“ Zašto nam sve to govorite? Da nam bude još veća muka?!“. Potpuno suprotno! Mi smo ovaj razgovor i cijeli ovaj prilog napravili upravo zato da bismo tu „muku“ pokušali ublažiti, možda i pronaći neki lijek za nju. Marta Blajić, 8.c

Ana-Mari Gnječ je profesorica engleskog i francuskog jezika s dugogodišnjim iskustvom podučavanja u državnim i privatnim školama. Od 2008. godine aktivno se zalaže za demokratizaciju i pluralizam u obrazovanju kao članica udruga Slobodna škola i Obrazovanje na drugi način. Radila je u slobodnoj školi Freieschule Mittelweser u Njemačkoj, te je uključena u inicijativu osnivanja slobodne škole u Istri. Kosjenka Petek je učiteljica razredne nas-

tave i engleskog jezika. S Draganom Bolješić 2008. godine osnovala je udrugu Slobodna škola te Obrazovanje na drugi način. Zalaže se za pedagoški i obrazovni pluralizam. Bavi se primjenom informacijsko-komunikacijskih tehnologija u nastavi i na tu temu radi radionice profesionalnog usavršavanja u odgojno-obrazovnim institucijama.

Smisao obrazovanja Znanje je beskrajan put U svakom čovjeku leži makar i najmanja iskra koja ga tjera da se u nečemu ostvari. Od davnina ljudi traže odgovore na različita pitanja. Privlače nas nepoznati krajevi, netaknute teme, nove spoznaje i želja za znanjem . Kako bi divno bilo, pomislio bi netko, da već s rođenjem znamo baš sve! Zar ne? No, zašto bismo tada uopće živjeli?! Čime bi nam bili ispunjeni dani?!

Unutarnja motivacija za obrazovanje Znanje se ne može do kraja definirati. Ono nije samo skup činjenica, informacija i pojmova raspoređenih u određene znanosti i umjetnosti. Znanje je u najjednostavnijem smislu beskrajan put, staza na kojoj ćemo ma koliko god puta je prošli uvijek naići na toliko novih spoznaja i uvijek ćemo još moći proširiti svoje vidike. Čovjek kao pojedinac ima osobne želje i ciljeve. Oni su glavni ključ njegova ustrajanja u učenju – ili bi to barem tako trebalo biti. Ne smijem izostaviti i to da sa svakim novostečenim znanjem dolazi još više pitanja. Neka od njih su egzistencijalna, neka su društveno-politička, a neka pripadaju našoj osobnoj intimi. Kako bilo, potiču nas da ih odgonetnemo; kroz školovanje i istraživanje ili kroz vjeru i molitvu... Tajna onoga što nas u životu impresionira i zanima je ta da uvijek postoji nešto više, bolje. To je dar, ali i kazna jer nas svako novo otkriće usrećuje, ali isto tako znamo da nikada nećemo u potpunosti znati ono nešto što nas toliko privlači. Stoga se neki zadovoljavaju znanjem koje posjeduju nakon završene određene srednje škole, fakulteta... Drugi, pak svoje učenje – obrazovanje, nastavljaju cijeloga života. Pojedinci će život posvetiti tome da drugima pomognu pronaći vlastitu strast i zanimanje. Pomoći će da iz drugih izvuku ono najbolje što imaju u sebi. Tada grade i svoju osobnost te obzir prema drugima.

Vanjska motivacija za obrazovanje Svaki dan se susrećemo sa sve težim životnim situacijama, što u svojoj, što u ostalim obiteljima. Bliski nam ljudi zapadaju u financijske ili duhovne krize iz kojih se dugo ne vidi izlaz. Još je gore ako ne postoji baš nitko da nam pomogne da se vratimo sreći. Sve je teže naći dobro plaćen posao. Radna su mjesta otvorena samo najobrazovanijim stručnjacima. Nažalost, i mnogi koji se žele obrazovati nemaju tu mogućnost, a oni koji to mogu, ne iskorištavaju tu priliku i ne vide svijet koji im se nudi na dlanu. Zato se danas propagiraju radionice za mladež na temu školovanja te se potiče svijest da obrazovanje uistinu donosi pristojan život i niz privilegija te duhovno zadovoljstvo. Otvaraju se mogućnosti za pohađanje elitnih škola u inozemstvu, no i to mogu dobiti samo najmarljiviji učenici i studenti. Valja spomenuti da obrazovani ljudi dobivaju ugledne statuse, na dobrom su glasu, udjeljuje im se poštovanje te su pošteđeni poniženja. Uz to dolazi i samopouzdanje i vjera de se trud uvijek isplati.

Sve ovisi o tebi…! Na koncu, sve ovisi o želji koja nas vodi prema uspjehu. Nitko ne kaže da se nužno moramo obrazovati. Ako nemaš volju za učenje, čini što želiš, no nemoj se onda oslanjati na ljubav roditelja, prijatelje itd. jer oni te neće moći uzdržavati vječno. Međutim ako imaš istinsku želju za obrazovanjem, ona će te sama tjerati da se ostvariš u onome što te zanima. Neki će prepoznati to u tebi i htjet će ti pomoći, zato prihvati te ljude, barem saslušaj njihove savjete, kritike i uputstva. Računaj da će se uvijek naći i netko tko će te htjeti vidjeti da padaš, no i to ovisi o tebi… ovisi koliko ćeš toj osobi dopustiti da utječe na tvoju životnu sreću i ciljeve koje želiš postići. Ti odlučuješ o svojoj budućnosti!!! Marija Vujević, 8.c

Likovni radovi: Tina Teskera, 7.b, Laura Ahmetović, 6.b, Jelena Crnogorac, 5.c

ana 26. travnja u Zagrebačkom kazalištu mladih gostovala je plesna skupina Step Afrika, neke naše plesačice-steperice bile su na predstavi. Evo kako su je doživjele…

Step Afrika pleše jako zanimljiv ples. Svidjeli su mi se jer sami spajaju ples sa svojom glazbom. Oni glazbu stvaraju tako što plješću rukama, pucketaju prstima, lupkaju nogama (stepaju) i ponekad pjevuše. Svi plesači su bili crni i mišićavi, po tome sam znala da za taj ples trebaš imati mnogo energije. Iako se oba plesa zovu step, njihov ples nije baš sličan mojem plesu. Njihove cipele imaju drvenu podlogu, a moje plesne cipele (steperice) ispod imaju pločice. Najsmješniji dio nastupa mi je bio kada su se plesači šalili pokušajem zavođenja jedne djevojke iz publike. Jedan plesač je plesao solo i tražio je potporu publike – mi smo pljeskali dok je on plesao. Nakon njega je plesala grupa. To je bila zadnja koreograﬁja. A onda je nastupio šećer na kraju: čudo od čovjeka! Najbolji reper kojeg sam ikad vidjela. Ni na internetu ne bih našla takve zvukove. Nisam požalila što sam otišla na predstavu.

Malo drugacija prica

Anđela Brešić, 5. a

Neki malo drugaciji step

STEP AFRIKA

MJESEC I PRIČE oš otkada ju je naša knjižničarka donijela iz Dohe, imali smo u školskoj knjižnici jednu neobičnu i lijepu slikovnicu. Dugo smo samo gledali ilustracije i divili im se, ali nismo razumjeli ni što je naslov ni o čemu govori - bila je napisana na arapskom jeziku. Bilo je tako sve dok nismo saznali da u školi imamo i osobu koja zna arapski jezik.

U srijedu, 14. 5. 2014. godine, našu školsku knjižnicu posjetila je vjeroučiteljica Elmedina Begović koja predaje Islamski vjeronauk u našoj školi. Ta vjeroučiteljica je prevela jednu knjigu s arapskog na hrvatski jezik. Imali smo tu slikovnicu u školskoj knjižnici još od kada ju je naša knjižničarka donijela iz Dohe gdje je bila na Svjetskom kongresu školskih knjižničara. Dugo smo samo gledali ilustracije i divili im se. Sada smo saznali i o čemu ta slikovnica govori. Zove se Sedam i 7, napisao ju je Nadin Tuma i ilustrirao Fadi Adle. Priča govori o tome kako je Mjesec pao s neba u nečiji vrt i s njim su nestale sve priče. Nakon duge potrage i svakakvih domišljatosti, Mjesec je vraćen na nebo, a s njim su se vratile i priče. Učiteljica Elmedina nas je naučila i neka arapska slova, objasnila nam je kako se čitaju i izgovaraju te koliko se neki glasovi razlikuju od naših glasova. Naučila nas je neke islamske i arapske običaje. Kušali smo arapski kolač - Ružicu. Takvo mu je ime jer se u njega stavlja ružina vodica zbog mirisa. Fran Androić, 5.

Oni koji dolaze

Prvi razredi KRAVATA je:

● lijepa na čovjeku (Marija M. ) ● za kauboje ( Maks) ● krizma ( Marija B.) ● kad negdje ideš u crkvu ili na posao ( Lea)

TIŠINA:

● znači da nešto čujemo ( Anamarija)

PRIJATELJ:

1.a

● je jako dobar prema nama ( Lea) ● je dijeljenje ( Eleni)

ŠKOLA je: VESELIM SE :

● svojoj baki i dedi – Andrea ● kada mama ne radi – Iva ● kraju školske godine – Karlo B. ● kad me mama zagrli – Karla ● igri – Mihael ● darovima i sestri – Klara

RUKE :

● su ono što mi imamo – Tia ● su zagrljaj -Patricija ● meni su ruke sjajne – Leonardo ● su marljivost - Bruno

ŠTO BI PITAO /LA OBLAK?

● s kim se igra i kako se igra –Mihael ● kako mu je kad se smrači –Dora ● zašto sam zločest – Ivan

BOJIM SE :

● mraka jer ništa ne vidim – Dora ● kad sama spavam jer me strah – Lucija ● lava jer je brz – Lana ● pauka jer je strašan - Patrik

LJUBAV JE :

● kad se možemo u nekoga zaljubiti - Karla ● voljeti se – Mihael ● najveća stvar na svijetu – Leonardo ● je Leonardo – Lucija ● da se ljubimo –Ebba

MAMA I TATA SU :

● naša majka i otac –Tia ● ljubav –Patricija ● moje cvijeće, volim ih – Klara ● najbolja i najvažniji – Lucija ● za druženje - Ebba

● tvoj raj ( Marija M.) ● je velika ( Petar)

MAMA:

● je majka ( Maks) ● je jako dobra, njeguje nas (Lea)

TATA :

● je glavni ( Lorena) ● uvijek ide na poštu (Petar) ● skoro dobar kao mama ( Ema) ● čita novine ( Nika S. )

DIJETE:

●se svaki dan plače (Marija M.) ● ja sam dijete ( Marija B. )

LJUBAV je:

TELEVIZIJA:

● je dosadna ( Stjepan) ● je dnevnik ( Eleni)

● pusa ( Leona) ● cvijeće i srce ( Eleni ) ● je muž i žena ( Marija M.) ● je ljubljenje ( Maks) ● je lijepa ( Lorena)

RUKE:

MAŠTA:

● su kožne boje ( Petar) ● su pune bakterija ( Patrik) ● su nježne ( Lea) ● primaju malu djecu i veliku (Ema) ● rade (Marija B)

MOBITEL:

● se zove ajfon 4 ( Valentina) ● je za mamu ( Nika S.) ● dobra stvar ( Patrik) ● face ( Luka)

● ima smisla za igranje (Kiara) ● su snovi ( Marija M. ) ● čudnovati grad (Eleni) I za kraj malo „politike“:

MINISTAR:

je prjecednik naše zemlje (Kiara) ● je na televiziji i ne znam što tamo radi (Marija M.) ● se bavi precjednikom (Petar) ● je onaj koji čita vrijeme (Patrik)

Anamarija Rašić, 1.c

1.c

Oni koji dolaze

Prvi razredi Zašto volim školu? Tu imam prijatelje s kojima se odlično igram. Eduardo Volim je jer imam sve pet i prijatelje s kojima divljam na odmoru. Luka N. U školi učimo i zabavljamo se. Najbolji su mi hrvatski, matematika, priroda, tjelesni, glazbeni i likovni. Dora T. Volim kad pišemo. Najdraža mi je matematika. Mihaela Najbolje mi je kad pišemo test iz prirode. Jako volim vjeronauk. Ivan Volim školu i učiteljicu, a najbolje je na tjelesnom. Klara U školi mi je najbolje kad učimo. Luka Č. U školi najviše volim crtati. Leonardo Zabavno je u školi. Najbolje je to što smo naučili sva slova. Mijo Volim školu jer je ﬁna. Kad pišemo ispit, onda je lijepo jer je tiho. Melisa Odlično mi je u školi. Dobra sam u školi, ali želim biti još bolja. Marta Najbolje mi je na likovnom i matematici. Petra B. Najbolje je kad učimo novo slovo. Sad toga više nema jer smo naučili sva slova. Nika Izvrsno je kad učimo nešto novo. Matija U školi je baš dobro, a ni učiteljica nije loša. Danijel U školi volim sve! Magdalena

1.b Patrik Kodrnja, 1.c

Eduardo Mikuš, 1.b

Marko Međimorec, 1.b

savjeti za sretan zivot

Učiteljica: Renata Harapin Mehkek

Be HAPPY! N

a satu Engleskoga jezika učenici su pogledali naslovnicu knjige Be happy. Potaknuti naslovom trebali su napisati nekoliko rečenica za koje

smatraju da mogu biti savjeti za sretan život. Neke od rečenica su i ilustrirali. Možda i vas potaknu na male promjene koje donose više sreće u vaš život i život onih koje volite.

Enjoy every moment in your life! Make friends!

Don’t listen what people talk!

Give presents!

Be happy with what you got!

Stjepan Slišurić, Luka Hudoletnjak, Tea Kovaljesko i Stjepan Sever Cuglin, 4.c

Live your life like its your last day! Anamarija Jarak, Ema Salatović i Tomislav Klasić, 4. a

Think positive! Smile and play!

Be happy!

Listen to music and be happy! Live your life in happiness!

Love your family! Lots of love!

Be yourself in the world of happiness! Valentina Trojko, Paulina Bajrić, Filip Lažeta, 4.a

Live! Petar Ferenčak, Ana Punek, Timotej Časni i Dražen Gvozden, 4.a

Do sports! Play football!

Listen to music!

Enjoy in every moment!

Read book s!

Love your life, your family and pets! Don’t worry about yourself! Valentin Zahirović, Bernardo Bajrić, Kristijan Burušić, Klaudio Jurić i Grga Vidmar, 4.a

Domagoj Horvat, Ines Lacko, Karlo Boroša, 4.c

Do sports! Read book s! Listen to your heart!

Dino Doroda, Borna Bošnjak, Martina Matušin, 4.c

Tea Kovaljesko

Borna Pavelić Vanja Čurić

Valentina Trojko

Ivan Brekalo

Do something you love to do! Enjoy life!

Silvia Tadić

Anja Stranjik

Don’t be at home all the time. Go outside sometimes and make friends!

Let little things make you happy!

Love family!

Listen to your favourite music!

Play playstation!

Be close to your family!

Tijana Brezarić, Montel Zahirović i Dario Zirdum, 4.a

Make a present for your family!

Marin Obradović, Ema Mandušić, Marko Petrov i Silvia Tadić, 4.c

Oni koji odlaze...

HVALA VAM, UČITELJICE!

edavno nas je potpuno neočekivano napustila Mira Čengić Biondić, učiteljica od osnutka i početka rada naše škole. Mnogi su učenici uz nju naučili prva slova i brojke, ali i ono nešto više što od učenika čini čovjeka. Pred vama su iskazi zahvalnosti njene posljednje generacije učenika!

Hvala Vam, učiteljice, na Vašoj dobroti, hvala što ste mi pomogli da zanemarim prošlost i živim sadašnjost.

Hvala Vam, učiteljice, što ste prije svega odgojili naš razred, ali i mnoge druge. Zauvijek ćemo Vas pamtiti i čuvati u našim srcima. Dario Josipović, 8. b

Vesna Prišćan, 8.b

Hvala Vam što ste me naučili čitati i pisati prva slova. Dominik Palić, 8.b

Hvala Vam što ste me učinili osobom kak va jesam.

Hvala Vam što ste mi pomogli izgraditi temelje života. Matea Čupić, 8.b

Patrik Pažur, 8. b

8.b

8.a

8.c

SAMO OSMIJEH

azmišljali smo i zaključili da nije dovoljno samo se odreći nečega u Korizmi, još je bolje nešto i darovati, i to darovati nešto toplo, važno i od srca. Posjetili smo starački dom u Dupcu.

Dan i datum kada smo posjetili starački dom u Dupcu zapravo nisu ni bitni. Bitno je ono što je ostalo u našim srcima. Mi, dramska skupina iz škole, te vjeroučiteljica Marija Žganjer, odlučili smo napraviti dobro djelo tijekom Korizme te po drugi put razveseliti nemoćne bakice. Probe i ostala pripremanja nisu bila naporna jer smo znale da ćemo nekome svojim malim znakom pažnje uljepšati dan. Glavna glumica se na dan posjete razboljela, no jedna od članica dramske skupine, koja je bila na svim probama, ponudila se da glumi umjesto nje. Nismo dozvolile da nam išta pokvari taj događaj koji je nama značio puno, kao i bakicama. One su nemoćne i vrlo rijetko izlaze van iz kuće. Mnoge od njih su nepokretne. Većina zapravo ima obitelj koja bi se mogla brinuti za njih, no one su ostavljene tuđoj brizi. Gledajući ih, možemo zaključiti da se mi, kao društvo, više trudimo pomoći ljudima da dožive starost, nego da uživaju u njoj. Tim bakicama nedostaje ljubavi i pažnje. Bile su oduševljene predstavom, tekle su im suze niz obraze, a osmijeh se nije micao s lica. Iako nisam glumila ovoga puta, bakice su me se sjetile od prije, kada sam glumila anđela. To me jako dirnulo i pokazalo mi koliko im zapravo znači to što mislimo na njih. Gledajući ih kako se smiju i vesele, pitala sam se ima li u životu išta ljepše nego li izmamiti nekome

osmijeh? Ima li ljepšeg osjećaja nego nekome uljepšati dan. Kada je ta osoba vesela, a ti si krivac? Bakice su za vrijeme predstave zaboravile na svoje teške živote te na sve probleme i boli. S tako malo truda i vremena smo nekome omogućile da barem na tren zaboravi na sve. Treba se veseliti životu kakav god bio jer uvijek ima ljudi kojima je teže. Svako jutro se treba probuditi s osmijehom i reći: „Bože, hvala ti što si me probudio!“. Nakon predstave, svaka od nas je razgovarala s jednom od bakica. Mene je moja podsjetila na moju bivšu učiteljicu Miru Čengić Biondić koja je nedavno napustila ovaj svijet. Bakica je imala osmijeh poput njenog i znala sam da je to znak da je uči Mira sada na ljepšem mjestu. Iako se možda ne čini tako, od bakica se može puno toga naučiti. Ono što vam ja mogu prenijeti od njihovih riječi je: nemojte ići tamo kamo vas put vodi; idite tamo gdje nema puta i ostavite stazu iza sebe. Trudite se u životu i sve će vam se vratiti. Nakon što je posjet bio gotov, vratile smo se svojim kućama pune dojmova. Pamtit ću rečenicu jedne od bakica: „Hvala ti što si mi dala razlog da živim!“. Kada bi se svatko od nas potrudio biti bolji čovjek, koliko bi samo svijet bio bolji. Ponekad je dovoljan samo osmijeh. Gabriela Ljubičić, 8 .b Fotograf ije: Sara Car, 8 .b

... i trag koji ostavljaju

PONEKAD JE DOVOLJAN

Iskustva koja nas mijenjaju

PAMTIT ĆU VUKOVAR

voga proljeća su svi osmi razredi sa svojim razrednicima posjetili Vukovar. Nekima je to bio prvi posjet, neki su tu već bili, ali svi će ga pamtiti…

Ovo je bio moj prvi posjet Vukovaru. Zauvijek ću se sjećati onih lica s filma na kojima vidiš bol, tugu, ali i nadu da će preživjeti. Divim se svima koji su preživjeli, jer tamo nije bilo uvjeta za život… Posjet vojarni me zadivio jer nisam mogao vjerovati koliko su naši vojnici bili domišljati. Oni su izrađivali bombe od limenki i oružje od cijevi iz bojlera… Marko Katavić, 8.a

Pamtit ću Vukovar Pamtit ću Vukovar. Ne, po prolivenoj krvi, razrušenim kućama ili ožalošćenim ljudima. Pamtit ću ga po njegovoj hrabrosti, želji za životom, i najviše od svega, po zastavi hrvatskoj, koja vihori na vodotornju. Pat r ik Pažur, 8 . b

Pamtit ću Vukovar… Sakrila se stidna duša, stisnule se teške oči. Bore se suze s boli,da ne potope svaku nadu… Hej,ljudski rode! Bez srama, bez časti… Izlila se kiša bijesa na napaćeni narod moj. Sijeva nad Dunavom, još mira nema! Zar to tako mora biti? Da nevine ruke nepravdu trpe? Prazan je grad, zanijemila su pusta lica. Ulica svaka, u stare rane dira. Bol ne posustaje… Sijeva nad Dunavom, još mira nema… Mar ija Vuje v i ć , 8 . c

Proljeće na Dunavu

Prolazeći kroz bolnicu razmišljala sam o ljudima koji su tuda prolazili za vrijeme rata, ljudima koji su dali svoje živote za spas tuđih. Divila sam se njihovoj hrabrosti, ljubavi i volji … Ovčaru su doslovno prekrile bubamare, božje ovčice, žarke crvene i crne boje. Za mene je to bio znak da su ubijeni sada s Bogom, u vječnom životu. Nikolina Roso, 8.a

Pamtit ću Vukovar Dok sam hodala ulicama grada porušenih kuća, obuzela me tuga koja drijema u svim dušama koje onuda prolaze. Izranja kolona tužnih i potresenih ljudi koji jecajući hodaju. Kamo? Zašto? Djeca? Što li se sve u njihovim glavicama događa dok gledaju uplašene roditelje. Pitala sam se: „Kome je bilo teže?“ Gledala sam Dunav kako teče, kao da nosi sve probleme napaćenog grada. Poželjela sam da mržnja otplovi. Neka život teče dalje! Jer proljeće je u cvatu i osmijeh se vratio na lica ljudi. Ivan a Mut i ć , 8 . b Svijeće: radovi učenika 1.c razreda

Humanitarne akcije u skoli

Ne čekajte vođe;

UČINITE TO SAMI, ČOVJEK ČOVJEKU.

čenici 4.a razreda ove su godine postali dijelom svjetskog humanitarnog pokreta Marijini obroci. Sami su saznali i pokazali drugima da se i poduzimanjem jednostavnih aktivnosti, uz pomoć roditelja, učenika i učitelja škole može ostvariti veliki i plemeniti cilj: pomoć vršnjacima!

Majka Terezija

Marijini obroci

Marijini obroci je udruga koja nastoji pomoći izgladnjeloj djeci širom svijeta osiguravajući im jedan topli obrok u školama koje pohađaju. Na taj način se potiču roditelji da šalju djecu u školu. Smatra se da je obrazovanje djece put k izlazu iz siromaštva, gladi i smrti. Pokret Marijinih obroka započeo je 2002. godine projektom prehrane za 200 djece u Malaviju. Danas Marijini obroci svakodnevno hrane preko 790. 000 djece u 16 različitih zemalja diljem Afrike, Azije, Europe, Južne Amerike i Kariba. Kliknite i pogledajte u kojim zemljama se djeca hrane Marijinim obrocima: http://www.marysmeals.hr/a-global-campaign/ Osnivač Međunarodne organizacije Mary´s meal je Magnus MacFarlane-Barrow iz Škotske. On je sa svojim bratom Fergusom 1992. godine, gledajući s užasom vijesti o sukobima u Hrvatskoj i Bosni, odlučio organizirati prikupljanje hrane i pokrivača za stradale. Ubrzo su prikupili dovoljno da napune vozilo i pridruže se konvojima koji su kretali iz Velike Britanije. Humanitarna priča Magnusa MacFarlane-Barowa tako započinje. Hrvatska priča o Marijinim obrocima započela je 2009. godine. „Hrvatska udruga Marijini obroci osnovana je (…) sa željom da barem djelić solidarnosti koju smo osjetili u najtežim trenucima, vratimo onima kojima je to sad najpotrebnije. U našem radu vodi nas misao ne moramo biti moćni političari, bogataši ili rock zvijezde da bismo mogli nešto učiniti protiv gladi u svijetu. I naša mala djela ljubavi - dobrovoljni prilozi, mogu spasiti i promijeniti mnoge živote na bolje.“

Samo jedna kap vode i cvijet se ponovno uspravi. Samo malo ljubavi i čovjek ponovo postane hrabar. Phil Bosmans

Izvor: http://www.marysmeals.hr Učenici 4. a razreda ove su godine sakupljali plastične boce, prodavali svoje igračke i kolače koje su ispekle mame kako bi podržali Projekt Marijini obroci. Zahvaljujući njima i svim učenicima Škole koji su sudjelovali u prikupljanju pomoći za Marijine obroke, više od desetero djece godinu će dana imati topao obrok. Svaka boca koju smo sakupili nama je postala pravo blago, svaka se prodana igračka pozlatila, a svaki kolačić koji smo okusili, postao nam je slađi!

4. a razred

Dragi Hermane, mi smo učenici 5.a razreda. Svakoga mjeseca sakupljamo novac za tebe. Naša razrednica odabere učenike koji onda idu u poštu uplatiti ga. Drago nam je da novac šaljemo tebi i tako ti pomažemo. To je naš mali znak pažnje i pokazatelj da ćemo biti dobri ljudi kad odrastemo.

Prodaja igračaka

Spremamo prikupljeni novac

Razmišljanja učenika

Moglo je biti drugačije... Mogao sam biti tamne boje kože i živjeti u Africi. Mogao sam spavati na zemlji, umirati od gladi i žeđi. Mogao sam biti siroče bez roditelja i obitelji. Tada nitko ne bi znao moje ime i prezime, z vali bi me kako im padne na pamet. Ja sam sretan što imam roditelje i sve što mi treba i ne treba. Sretan sam što sam pomogao sirotoj djeci. Klaudijo Jurić

Drago nam je što skupljamo baš za tebe, čast nam je! Larisa Kahrić, 5.a

Mogao sam se roditi u teškim uvjetima, okusiti glad, samo maštati o boljoj budućnosti, čekati ljude velikog srca. Zapitajte se možete li malim dobrim djelom nekome izmamiti osmijeh na lice... Dražen Gvozden Moglo je biti drugačije. Mogao sam se roditi u Africi ili Indiji. Mogao sam imati brata i ostati bez roditelja. Morao bih brinuti o bratu kao da sam mu otac. Zajedno bismo išli u školu i svaki dan dobili jedan tanjur kaše. Noću bismo pješačili do iz vora pitke vode. Kada bismo ga našli, možda bi već bio presušio, pa bismo dalje tražili... Srećom... nije tako. Ja živim u Zagrebu, sretan sam što mogu pomoći djeci koja teško žive. Sakupljali smo boce, prodavali smo igračke i kolače - za Marijine obroke, za pomoć djeci u siromašnim zemljama svijeta. Timotej Časni Herman Ponera

Mogao sam se roditi na ulici, ostati siroče kao malo dijete. Tada ne bih imao što obući. Možda ni vode ne bih imao. Možda bi mi, zbog siromašt va, počeli govoriti ružne riječi, možda bi mi se djeca rugala. U društ vu ne bih imao ista prava kao drugi, ... sigurno bih trebao pomoć Marijinih obroka. Na sreću, ovo su samo moja razmišljanja. Ja sam u toplom domu, jako zahvalan roditeljima. Sit sam, nitko mi se ne ruga. Sretan sam što sam u školskom projek tu mogao pomoći djeci koja nemaju obrok, roditelje ili topli dom. Tomislav Klasić

Zimovanje u Vrbovskom

aši izviđači su ovogodišnje zimovanje proveli u Vrbovskom, u Gorskom kotaru. Tema zimovanja bila je Grčka mitologija

vogodišnje zimovanje bilo je u Vrbovskom, u Gorskom kotaru. Zanimljivo je to što ove zime nismo boravili u nekom planinarskom domu ili sličnom objektu, već u pravoj pravcatoj, živoj živcatoj školi. Bila je to Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića u Vrbovskom. Bilo je zanimljivo učionice, u kojima uče djeca Vrbovskog, preoblikovati u naše spavaonice, njihovu blagavaonicu u mjesto za igranje, a hodnik u prostor za ples i večernje aktivnosti. Gospodin ravnatelj Vladimir Mamula i tete spremačice bili su nam odlični domaćini. Jer, dok smo mi tamo boravili, njima su bili radni dani kad su spremali Školu za drugo polugodište. Jedino smo malo nezadovoljni što nam nisu na zimovanju osigurali snijeg, već smo usred zime imali prave proljetne uvjete. Tema ovogodišnjeg zimovanja bila je GRČKA MITOLOGIJA. Tako su

naše tri patrole nosile imena triju značajnih starogrčkih gradova. Mi smo bili Atenjani, Trojanci i Kartažani. Naučili smo puno zanimljivih sitnica iz tog povijesnog razdoblja, upoznali junake grče mitologije i njihovu poveznicu s astronomijom. Sve što smo radili, naš vođa logora Marko Kovačević-Kova i starješina Dominik Kisić-Dodo, ocjenjivali su i bodovali. Do samog kraja bilo je neizvjesno, a do zadnje zabavne večeri nismo znali koja je patrola pobjednik. U zadnjem napetom natjecanju vezanja čvorova, pokazalo se da je najbolja patrola bila Kartaga. Zimovanje je bilo nesniježno, zabavno i poučno. Najljepše nam je ipak bilo na izletu u kanjonu Kamačnik. Zaželjeli smo ovaj Zaštićeni prirodni krajolik vidjeti u zelenom izdanju, pa smo se dogovorili da će jedan od naših sljedećih izleta svakako biti - Kamačnik. Patrola Kastor

Očistiti onečišćeno?! U utorak 6.5.2014. je naša Eko grupa s razrednicom 5.b, prof. Ivanom Žigman, u društvu učenika 4. b razreda s učiteljicom Ksenijom Kolar, članovima Mladih čuvara prirode s nastavnicom Majom Pribolšan-Čolakić, učiteljicom Lukrecijom Marušić i njenom skupinom učenika, posjetila Zagrebačke otpadne vode. Stigli smo! Ušli smo u dvoranu u kojoj su proglašavali pobjednike u natjecanju za najbolje učeničke radove na temu: vode, otpadne vode, vode u prirodi i zaštita voda. Fran Androić, Andrija Šarić i ja osvojili smo loptu, kistove, tempere i kolaž papir za izradu makete bazena za pročišćavanje vode. Kasnije nas je zaposlenik Zagrebačkih otpadnih voda, striček Milan, vlakićem poveo u razgledavanje. Svakog trena smo se zaustavljali da bi nam striček Milan objasnio što je što, i što čemu služi. Zanimljivi su bili veliki digestori u kojima se mulj i otpad iz kanalizacije pretvara u plin metan. Onaj krupniji otpad, veći od 10 cm zadržava se na rešetkama koje mu ne daju da prođe dalje. Digestori su visoki oko 33 metra. Do visine od 30 metara se nalaze mulj i kanalizacijski otpad, a u preostala 3 metra se taj kanalizacijski otpad pretvara u metan. Nakon razgledavanja digestora opet smo ušli u vlakić i vozili se dalje, do bazena za pročišćavanje. U tim bazenima se voda pročišćava pomoću bakterija. Voda u prvom bazenu ima jako neugodan miris, ali nakon pročišćavanja čak i miriše. Tek tako pročišćena voda odlazi u Savu. Nakon razgledavanja, ručali smo u restoranu tvrtke. Kasnije smo se vani igrali osvojenom loptom. Na izletu je bilo jako zabavno i mnogo smo naučili. Angela Lupić, 5.b

Dan planeta Zemlja

našoj školi je ove godine Dan planeta Zemlje obilježen radno. Učenici su na tematskim radionicama promišljali o zalihama pitke vode, problemu onečišćenja i nestašice pitke vode u svijetu, te su izrađivali razne likovne radove i makete pročistača otpadnih voda. Radovi su poslani u Zagrebačke otpadne d.o.o. vode gdje su, zajedno s radovima brojnih zagrebačkih osnovnih škola, konkurirali za brojne simbolične nagrade.

M RVICE IZ MOJ EGA D N E VN OGA BO R AVK A

Lirski kutak

ŠTO J E TO? Ugledah tako jednog dana nešto svjetlucavo u moru. Možda je to bio samo val, a možda i … Izgledalo je poput velike svjetlucave ribe. Možda je to bio kit, a možda i… Kad nas Sunce zabljesne Odrazi su mora, Možda samo - mi. Jelena Crnogorac, 5.c Marta Jurić 1.b

Svako jutro u isto vrijeme budi nas tatina budilica s mobitela. U tren oka nastaje jurnjava po cijelom stanu. I tako cijeli dan jurimo svatko za svojim obvezama svraćajući u stan kao na neku usputnu stanicu, zapravo skretnicu k novim radnim zadacima. Mama je, kako ona to kaže, upravitelj skretnice koji je odgovoran za naše odlaske, dolaske, pripremanja, spremanja, kuhanja, pranja, glačanja i još mnogo toga. Tata je jurilica i nije mu ravan ni jedan vozač formule u stizanju na cilj. S posla na posao, s treninga na trening do večernjeg parkiranja na trosjed. I kada biste svi pomislili da nakon napornog dana i večere umorni čekamo spavanje, nastupa moja tz v. pričo -pričalica, zapravo brat. I večer začas prođe u priči, smijehu ... hm ... već spavam. Ma kad bolje razmislim, vrijeme spavanja je i vrijeme kada ja najduže boravim u stanu. Iva Gligora, 5. b

Kiara Duilo 1.c

N J E ŽN O J E G LE DAM Kad ujutro ustanem, pogled mi leti kroz prozor. Dan rasvjetljuje sobu, svjetlo tako meko pada na mamino lice. Stanem i gledam. To lice, to blistavo lice, lice moje mame. Sretan sam i najradije bih zapjevao. Zapjevao bih mami. Znam da ne bi lijepo z vučalo. Možda bih je probudio, a ona tako mirno spava. Nježno je gledam, gledam njenu kosu, ljepša je od sunca, ljepša je od moje radosti. Luka Škare, 5.c

Nikolina Hadžić 6.a

Tijana Brezarić 4.a

Opis slike Gabrijela Jurkića

MO R E

Sprema se oluja. Miris uzburkanog mora širi se zrakom. Nebo se pod težinom oblaka naslonilo na morsku površinu. Uzavrelo more udara u stijene i nosi sve pred sobom, pješčana obala nestaje pod njegovom silinom. Iznenađene ribe uživaju u igri vode i vjetra dok ih valovi nose prema stijenama. Stijene ponosno odolijevaju moćnim valovima, dok z vukovi borbe unose nemir u morski svijet. Valovi raznose alge i morske trave po vlažnom pijesku. Borovi se klanjaju silini vjetra dok iglice nest varno lebde. U daljini se čuje glasanje preplašenih galebova koji su se skrili očekujući bezolujni tren. Nestrpljivo gledaju razigrane ribe i nadaju se bogatoj gozbi. Crnim oblacima je kraj jer se sunčeve zrake naziru na obzorju. Na nevidljivom otoku u daljini c vrčci već sigurno pjevaju. Slave ponovni dolazak Sunca i topline. Daleko od mora, na uz visini, stoji čovjek. Vjetar mu se zavukao u kosu. Dok zamišljeno gleda u daljinu, razmišlja o smislu života. Shvaća sitnost i silinu, divi se snazi prirode. Dorotea Sokol, 8.c

Ovoga puta dame osvajaju

SREBRO U GOLU! N

akon osvojenog prvog mjesta na Prvenstvu Grada Zagreba naše nogometašice uputile su se u Poreč na Državno prvenstvo. U Poreču su nastavile svoju odličnu igru i nizom pobjeda došle do ﬁnala. U ﬁnalnoj utakmici igrale su s Makarskom, ali nažalost izgubile. U Zagreb su se vratile sa sjajnim osvojenim 2. mjestom za sedme i osme razrede. Smatramo da je to dobar povod za razgovor s djevojkama.

Ekipa je nastupila u sljedećem sastavu: Magdalena Dujić, Laura Kopić, Ana-Marija Petrović, Barbara Josipović, Mare Koštić, Francesca Faruolo, Kristina Tomljanović, Rafaela Rukavina. U razgovoru možete pročitati kako su natjecanje doživjele igračice Barbara Josipović i Mare Koštić. MIHIĆ: Što vas je potaknulo da igrate nogomet? Barbara: Ja sam oduvijek htjela probati igrati nogomet, pa sam se upisala. Mare: Mene je u nogomet uključila Laura, jako mi se svidio sport i društvo pa sam odlučila ostati. MIHIĆ: Koliko dugo već trenirate? Mare: Ja treniram dvije godine. Barbara: Ja godinu i pol. MIHIĆ: Prije državnog natjecanja morale ste biti prve u Zagrebu, je li vam bilo teško? Barbara i Mare: Pa baš nam i nije bilo teško jer smo znale da mi to možemo uz poticaj naših navijača. MIHIĆ: Koliko ste se dugo spremale? Barbara: Imale smo treninge 3 puta tjedno po dva sata. MIHIĆ: Jesu li vam treninzi bili naporni? Mare: Nisu, bili su zabavni. MIHIĆ: Kako ste se slagale kao ekipa? Mare: Slagale smo se jer smo znale da ako se ne budemo slagale da nećemo dobro igrati, nogomet je timski sport. MIHIĆ: Kako ste se slagale s trenerom? Barbara: Bili smo u dobrim odnosima i trudile smo se da ga što manje ljutimo. MIHIĆ: Protiv kojih ste ekipa igrale? Mare: Igrale smo protiv Crikvenice, Lepoglave, u poluﬁnalu protiv Požege, a u ﬁnalu smo igrale protiv Makarske i izgubile 4:2.

Srebrne nogometašice i njihov trener Stefko Kačurov

MIHIĆ: Čula sam da ste imale nesuglasica sa sucem u finalu, što je bilo? Barbara i Mare: Već u polufinalu shvatile smo da sudac ne priznaje prekršaje na nama, ali smo ipak prešle preko toga jer smo uspjele pobijediti. U finalu je to postalo izraženije i profesor se pobunio, ali to sucima ništa nije značilo i rekli su nam da se previše „kršimo“. Tako smo iz vodstva od 2:1, izgubile 4:2. MIHIĆ: Je li bilo novih prijateljstava? Mare i Barbara: Sprijateljile smo se sa ženskom nogometnog ekipom iz Požege i kros-ekipom iz Ploča. MIHIĆ: Koji je vaš cjelokupan dojam o natjecanju? Barbara: Meni se svidio smještaj u hotelu Delfin, sve je bilo jako lijepo, ali nam je bilo žao što se nismo kupale u bazenu. Mare: Mi smo jako zadovoljne našim postignućem, mislim da smo mogle i bolje, ali i ovo je odličan uspjeh. Čestitamo svim igračicama, ali i njihovom treneru profesoru Stefku Kačurovu, na odličnom uspjehu! Nikolina Roso, 8.a

PLEŠI, RAHELA pleši! O

ve godine na Svjetskom prvenstvu u stepu, održanom u Rimu, prvo mjesto u kategoriji malih grupa osvojila je naša učenica Rahela Bodalec. Ispričala nam je da je osvojila i još ponešto, ali da biste i to saznali trebate pročitati tekst do kraja…

Predstavljanje

Ja sam Rahela Bodalec, učenica 6.c razreda. Jako se volim družiti s prijateljima, slušati glazbu, plesati, smijati se. Sve to našla sam na jednom mjestu, u plesnom studiju Step by step. Iako naporno vježbam, ponekad i subotom i nedjeljom - ples, smijeh, glazba i prijatelji čine te treninge nezamjenjivima. Meni ples znači puno. On je način mog izražavanja, mog opuštanja, podizanja raspoloženja.

Obiteljske opaske

Naravno, svima doma već idem na živce s tim plesom. Tata mi kaže da se za uspjeh u bilo kojem sportu, umjetnosti ili životu, mora puno raditi i puno odricati. Na to mama kaže da joj je dosta jedna zvijezda u obitelji i da se primim knjige.

No, ja volim ples! Svi se u obitelji u jednom slažu - da sam već dosta toga vidjela zahvaljujući plesu.

Putovanja

Bila sam u Njemačkoj, Češkoj, Mađarskoj, Italiji po nekoliko puta. Osvojila sam puno zlatnih, srebrnih i brončanih medalja. Naučila sam se nositi i s neuspjehom i razočaranjem. Sve je to dio natjecanja.

Najsvježije medalje

Upravo sam se vratila s natjecanja iz najljepšeg grada na svijetu, Rima. Cijeli grad je jedan veliki muzej. On je snovit, nestvaran, on se mora vidjeti! Ah da, osvojila sam i medalje: prvo mjesto na svijetu u kategoriji male grupe, drugo mjesto u kategoriji formacije i peto mjesto u kategoriji para.

Slijedi

Sada se spremam za natjecanje u lipnju, a treninzi se nastavljaju. Ples, glazba, zabava… Rahela.

Sudjelovali, često

Nasi uspjesi

i pobijedili

aši učenici uz potporu svojih mentora sudjelovali su na brojnim školskim, županijskim i državnim natjecanjima u okviru školskih, ali i izvanškolskih aktivnosti. Svi oni koji nekim poslom ostanu u Školi do kasnijih sati vide i čuju kako se naporno i uporno vježba i s koliko se žara i posvećenosti dolazi i vikendima, ostaje i do kasnih sati… Ne mislimo da su sva postignuća mjerljiva uspjesima, osvojenim medaljama i priznanjima, ali kad su tu ne možemo ih previdjeti!

Lidrano 2014.

Već dugo naša škola nije sudjelovala u ovako velikom broju različitih kategorija kao na ovogodišnjem općinskom susretu dramsko – scenskog stvaralaštva LiDraNo 2014., održanom 21. siječnja 2014. u Kulturnom centru Pešćenica. Učenici Osnovne škole Antuna Mihanovića natjecali su se u kategorijama: dramsko – scensko stvaralaštvo, pojedinačni scenski nastup, literarni izraz i školski listovi. Za općinsku razinu natjecanja prijavljeni su bili sljedeći radovi: u kategoriji dramsko – scensko stvaralaštvo: David Ives: Vrijeme leti, Dramska skupina viših razreda, voditeljica Davorina Bakota; u kategoriji literarni izraz: Nježno je gledam, Luka Škare, 5. razred, mentorica Nives Glavak; u kategoriji pojedinačni scenski nastup: Jacques Prevert: Da bi se naslikao portret ptice, Tea Tomić, 8. razred, mentorica Nives Glavak; u kategoriji školski listovi: Školski list „Mihić“, urednica Matea Jurešić, 8. razred, voditeljica Vanja Jurilj. Na općinskom susretu dramsko – scenskog stvaralaštva LiDraNo 2014., održanom 21. siječnja 2014. u Kulturnom centru Pešćenica svi predstavnici Osnovne škole Antuna Mihanovića su se plasirali na županijsku razinu natjecanja, a školski list Mihić je preporučen za državno natjecanje.

Mihić 2013.

Županijsko natjecanje iz geografije i povijesti 2014.

Na početku nastavne godine uključili smo se u dodatnu nastavu geografije i povijesti. Marljivo smo istraživali, analizirali, diskutirali i usvajali dodatne sadržaje. Ostvarivši dobre rezultate na školskom natjecanju pozvani smo na županijsko natjecanje, geografija 6. ožujka u OŠ „Vukomerec“, a povijest 7. ožujka u OŠ ‘Trnjanska’. Postigli smo sljedeće rezultate: geografi: Iva Pištelek, 5. a – 13. mjesto Leon Varga Ćusić, 6. b – 16. mjesto Tin Plavec, 7. b – 25. mjesto Nikolina Roso, 8. a – 18. mjesto. Na natjecanju iz povijesti Nikolina Roso, 8. a, zauzela je 24. mjesto. Zahvaljujemo mentoricama Miri Buči i Ljubici Nikšić.

Modelarska liga Grada Zagreba

Prvo kolo Modelarske lige Grada Zagreba održano je 28. studenoga 2013. godine. Učenici su izrađivali lanterne - svjetiljke prema nacrtu prof. Ivana Rajsza. U ugodnoj natjecateljskoj atmosferi naši učenici Klara Turčić, 6.a i Leo Škvorc, 6.c osvojili su 2. mjesto (mentorica: Dijana Karačić). Drugo kolo Modelarske lige Grada Zagreba održano je 20. veljače 2014. godine. Učenici su izrađivali zidne police prema nacrtu prof. Ivana Rajsza. Naše učenice Barbara Josipović, 6.a i Nikolina Hadžić, 6.a osvojile su 2. mjesto (mentorica: Dijana Karačić).

Tehnička kultura

Na 56. županijskom natjecanju mladih tehničara iz naše škole sudjelovalo je 50 učenika. Postigli su zapažene i zavidne rezultate. Laura Lacić, 6.a u kategoriji Graditeljstvo, pod vodstvom mentorice Dijane Karačić, osvojila je 2. mjesto. Mateo Plavec, 5.b i Tin Plavec, 7.b u kategoriji Orijentacija i komunikacija, pod vodstvom mentorice Dijane Karačić, osvojili su 1. i 2. mjesto i plasirali se na Državno natjecanje. Na Državnom natjecanju koje se od 2. do 4. travnja 2014. godine održavalo u Primoštenu isti učenici osvojili su sljedeća mjesta:

Mateo Plavec, 5.b – 1. Mjesto Tin Plavec, 7.b – 4. mjesto Pod vodstvom mentorice Dijane Karačić, učenici Mateo Despotović, 6.c i Marin Prebeg, 8.c osvojili su 3. mjesto na 36. kupu Zagreba u Raketnom modelarstvu. Pojedinačno su ostvarili sljedeće rezultate:

Tin i Mateo Plavec i njihova mentorica Dijana Karačić

Mateo Despotović, 6.c – 2. mjesto Marin Prebeg, 8.c – 1. mjesto Na drugoj Smotri poduzetništva sudjelovale su učenice Jelena Crnogorac, 5.c i Tina Teskera, 7.b s dva rada. Učenice su se predstavile radovima Mobile i Viseća kugla. Mentor im je bio Dane Pavić.

Veliki sportski rezultati

Kao i svake godine ponovno smo postigli velike i zavidne sportske rezultate. Još jednom smo pokazali da smo jedna od najuspješnijih zagrebačkih škola u sportu. Pobjedom u ﬁnalnom meču protiv Osnovne škole Mate Lovraka naše nogometašice (Kristina Tomljanović, Mare Kostić, Magdalena Dujić, Rafaela Rukavina, Laura Kopić, Barbara Josipović, Francesca Faruolo i Ana Marija Petrović), pod vodstvom trenera Stefka Kačurova, plasirale su se na Državno prvenstvo školskih sportskih društava osnovnih škola koje se održalo 28. i 29. travnja 2014. godine u Poreču. Na Državnoj razini natjecanja nogometašice su osvojile 2. mjesto i tako postale doprvakinje u futsalu. Osim nogometašica u ﬁnalnom meču protiv Osnovne škole Mate Lovraka našli su se i naši rukometaši (Karlo Miloknoja, Tin Gojković, Nikola Finek, Borna Kolić, Kristijan Ribarić, Josip Turčić, Martin Jurić, Karlo Štefan, Filip Potlaček i Petar Filipović), pod vodstvom trenera Nikole Šandrka, te su se također plasirali na Državno prvenstvo školskih sportskih društava osnovnih škola koje se održalo 28. i 29. travnja 2014. godine u Poreču. Na Državnoj razini natjecanja rukometaši su osvojili 5. mjesto. Zapažene rezultate smo postigli i u atletici: Prvenstvo grada Zagreba u atletici za djevojčice EKIPNI POREDAK - 2. mjesto od 26 škola (604 boda) Dorotea Ostroški, 8.c - 1. mjesto u bacanju kugle Marta Blajić, 8.c - 3. mjesto u skoku u dalj Prvenstvo grada Zagreba u atletici za dječake EKIPNI POREDAK - 10. mjesto u ekipnom poretku od 22 škole Leon Šenkovski, 7.a - 2. mjesto u skoku u dalj Vrhunski rezultat u taekwondou je postigao učenik Tibor Sudec, 7.c koji je postao kadetski PRVAK HRVATSKE. Tibor je osvojio zlatnu medalju na kadetskom prvenstvu Hrvatske iz taekwondoa koje se održalo u Bjelovaru 19. travnja 2014. godine.

Mateo Despotović i Marin Prebeg

Infokup

Patrik Pažur, 8.b u kategoriji Razvoj softvera i Mario Anić, 8.b u kategoriji Osnove informatike, pod vodstvom mentorice Dijane Karačić, osvojili su 4. mjesto.

I N OVA 2014 .

Učenici naše škole sudjelovali su na izložbi INOVA MLADI 2014.,te su na svečanoj dodjeli odličja održanoj 27. svibnja2014. osvojili 8 zlatnih, 9 srebrnih i 8 brončanih odličja. Čestitamo!

Medalje s INOVE mladih 2014.

Tibor Sudec, osvajač zlatne medalje na Kadetskom prvenstvu Hrvatske u taekwondou

Čestitamo svim učenicima i trenerima na postignutim rezultatima, te im želimo da ih takvi rezultati prate i dalje!