Ivana Brlić Mažuranić
Šuma Striborova
Jednog dana neki momak otišao u šumu Striborovu da nasiječe drva, ali nije znao da je šuma začarana. Odjednom iza panja izađe zmija. Pretvorila se u djevojku i očarala momka svojom ljepotom. Otišli su kući u kojoj je momak živio sa svojom starom majkom. Ona je odmah primijetila da snaha u ustima ima zmijski jezik.
Snaha je bila zla prema starici. Prvog dana je poslala staricu da s planine donese snijega da se umije. Drugog dana snaha je staricu poslala da sa zaleđenog jezera donese šarana. Iznad nje je preletio galeb i iz kljuna mu ispadne šaran ravno starici u ruke. Trećeg dana starica je ispred kuće krpala sinovu košulju. Tada je stigla siromašna djevojka koja je prodavala luči. Starica nije imala novaca, ali je djevojci pokrpala rukav i zauzvrat je dobila luči.
Starica je zapalila vatru lučima, a iz vatre počeše izlaziti Domaći, mali kućni duhovi. Jedan od njih se zvao Malik Tintilinić. Domaći su plesali s bakom i zabavljali se. Baka im je ispričala svoju nevolju, a Malik Tintilinić je predložio baki da ispod kokoši stave svračja jaja kako bi baka svima pokazala da je snaha zmija.
Kad su se svračići izlegli, snaha je pred cijelim selom pokazala svoj zmijski jezik. No, sin se naljutio na majku i izbacio je iz kuće. Ali je ipak sa snahom krenuo za njom. Starica je zapalila vatru i pojavili su se Domaći koji su staricu odveli do Stribora, šumskog starješine.
Baka i Domaći stigli su pred Stribora, a sin i snaha skrivali su se iza stabla. Stribor je razgovarao s bakom i pitao da li želi ponovno biti mlada pa neće ni znati da je imala sina. Starica je rekla: „Volim ostati u svojoj nesreći, ali znati da imam sina“.
Kad je to ona rekla, šuma Striborova prestala je biti začarana. Nestao je Stribor i Domaći, a snaha se pretvorila u zmiju. Sin se vjenčao sa siromašnom djevojkom i svi su zajedno sretno živjeli.
KRAJ
Crteži i tekst učenici 4.b razreda, učiteljica Mirjana Cindrić
OŠ Okučani, 2016./2017.