POĐI S BOŽJIM BLAGOSLOVOM

Pođi s Božjim blagoslovom!

Neka te putovi kojima budeš išao, vode ususret ljepoti života.

Ususret sreći.

Neka tvoji dani budu prožeti vedrinom i mirom. I blizinom dobrih ljudi.

Budi uvijek vjeran svome srcu i nikada nemoj pristati ni na što manje od onoga što ti ispunja i pokreće srce.

Idi ususret onome u čemu prepoznaš smisao svojih dana.

Onome što prepoznaš vrijednim svoga truda.

Nadjačaj svaku ispraznost koja bi te htjela saplesti, okrasti tvoj životni hod.

Pođi s Božjim blagoslovom!

Nad svakim tvojim korakom neka bdije svjetiljka Božje blizine.

U svemu na što te život bude pozivao, prema svakome tko će biti dio tvoga srca, nastoj biti nježan.

I kada će život od tebe tražiti jasnoću i čvrstinu, nastoj biti nježan.

Pođi s Božjim blagoslovom!

Ne dopusti da ti umor ili tko zna kakav strah okradu tvoju strpljivost, postojanost tvoga truda oko onoga za što si se odlučio.

Za one za koje si se odlučio.

Pođi s Božjim blagoslovom!

Neka jedra tvoje duše, tvojih dana, svakoga tvog trenutka, pokreću dobri vjetrovi Duha.

U jedrima tvoje duše u svako će doba, u svemu što će ti život biti, disati i znani i neznani blagoslovi.

Pođi s Božjim blagoslovom!

Život te treba.

Ti mu imaš što dati.

I on te s toliko toga želi darivati.

Živi srca otvorena Bogu.

Neka ljubav uvijek bude život tvoga srca.

ČIJI SI TI ŽIVOT ŽIVIO?

Neki su ljudi povazdan toliko užurbani, toliko zauzeti, da ne dospiju živjeti ni svoj život, kamo li uočiti živote drugih.

U nekom trenutku budu zatečeni spoznajom da je mnogo godina proteklo, a da se u dubinama njihove duše, njihovih odnosa, gotovo ništa nije zadržalo. Tek ponešto u njihovim pličinama.

A i to naleti vremena, naleti zbivanja, tako lako preoblikuju. Do neprepoznatljivosti. Ili jednostavno prebrišu.

Neki ljudi u svom životu udomljuju živote mnogih.

Njima živjeti znači živjeti s drugima. Za njih.

I njihov smijeh i njihov plač posve im razgovijetno govori o razlozima zbog kojih su upućeni u ovo vrijeme. Iscrpljuju se za nebrojene, i znane i neznane.

U njihova izborana lica, u njihove suzne oči – suzne od sućuti i zanosa – upisana su tolika imena.

Jednog dana pitat će te – i sam ćeš sebe pitati – čiji si ti život živio? Jesi li živio ičiji – osim svojega?

Jer ako ničiji osim svojega nisi živio, ni svoj nisi doživio, kamo li proživio.

Ako ti u onaj dan život ne bude rasut u duše drugih, uzalud ćeš na svojim dlanovima svoj život donijeti neokrznut.

Uzalud su ti bili dani, uzalud koraci, ako u njima nisi svoje srce razdijelio u srca onih koje si doticao. Ako se nisi odzivao onima koji su te dozivali, kako ćeš se znati odazvati pozivu da se pridružiš okupljenima oko ognjišta svemira?

Pozivu koji te je tražio otkad znaš za sebe.