KRŠĆANSTVO KAO UNIVERZALNA LJUBAV U REINEROVIM PJESMAMA

Željko Reiner ponovno iznenađuje knjigom stihova kršćanskog nadahnuća, pod naslovom »Sva lica ljubavi«. Smatram kako je riječ o nastavku prethodne, vrlo uspješne zbirke »Uronjen u Tvoju svjetlost«. Poveznica između ove dvije knjige je upravo temeljno shvaćanje Boga kao ljubavi. No, za razliku od prethodne, u ovoj zbirci Reiner propitkuje na pjesnički način što su i kako su o Bogu – ljubavi pisali brojni svetci i blaženici. To je bitna novina u ovoj knjizi, jer je autor svaku od pjesama posvetio nekome od svetaca i blaženika. Imponira širina i enciklopedijsko poznavanje povijesti kršćanskih svetaca, odnosno kršćanskog sanktuarija.

Za vjernike i književne znalce te su pjesme dragocjene obavijesti o dotičnim svetcima, ali su ujedno i začuđujuća obavijest o autoru koji je upoznao tolika imena i njihove životopise. On je, zapravo, dao presjek cijelog sanktuarija naše Crkve. Stoga su ti stihovi neobični i unikatni. Da bi ih se u cijelosti moglo razumjeti, odnosno razumjeti o čemu autor često puta polemizira, ili što hvali, potrebno bi bilo poznavati dotičnog svetca i njegovo djelo. To je jedna razina Reinerove poezije u ovoj zbirci. Druga razina je poruka koju svaka pjesma nosi u sebi, odnosno koja je upućena čitatelju. Ta se poruka svodi na već rečenu istinu, Bog je Ljubav. Nikada ovu činjenicu ne možemo smetnuti s uma niti zanemariti. U svakoj pjesmi ona se provlači kao crvena nit.

Posebna razina Reinerova pjevanja je njegov stil. Do određene granice riječ je o modernističkome poetskom diskursu. Autor se ne služi interpunkcijama, pa na momente ove pjesme djeluju futuristički. Isto tako, njegov pjesnički diskurs je govorni. Izbjegava poetsku uzvišenost i patetiku kako bi jednostavnim riječima i izravnim obraćanjem osobi s kojom je u pjesničkoj komunikaciji iskazao i svoje literarno nadahnuće. Stoga ova zbirka ima i autorov osobni, gotovo biografski pečat. Naime, nitko osim njega ne bi mogao na ovakav način obraćati se svetcima ako, naravno, nije pročitao i proučio njihova djela. Reiner otkriva na taj način i svoje enciklopedijsko obrazovanje. Većina tih svetaca spada u kulturološke fenomene i pjesničke veličine. Pojedini su i veličine u području filozofije pa i znanosti.

Zbirka »Sva lica ljubavi« je zbog svih čimbenika koje sam naveo novum u našoj suvremenoj književnosti kršćanskoga nadahnuća. A Reiner je na neki način ovom zbirkom učinio iskorak odlučivši se na određeni eksperiment. Po meni, eksperiment može biti »sklizak« teren za pjesnika, ali naš je pjesnik vrlo izbalansirano, uravnoteženo i odmjereno oblikovao svaku pjesmu, učinivši ju malim traktatom o temi koju je u njoj obradio. Zbog toga je zbirka dobrodošla i vjerojatno će izazvati zanimanje čitatelja kršćanskog opredjeljenja, ali i svih ljubitelja kvalitetne pjesničke riječi. Đuro