13 minute read
Marija Marić-Baković
Advertisement
Marija Marić Baković Franjevački muzej i galerija Gorica – Livno Gorička cesta b. b., 80101 Livno marija.maric.b@gmail.com UDK: 902/904”653” UDK: 726.54 UDK: 930.85(497.6 Livno) Izvorni znanstveni rad Primljeno: 19. II. 2019. Prihvaćeno: 26. III. 2019.
U dijelu starog grada Livna recentno je pronađen reljefno ukrašen ulomak za kojeg smo na temelju ukrasa zaključili da pripada ulomku pluteja predromaničke ograde svetišta. Izrada ulomka pripisuje se skupini kamenoklesara čija je djelatnost zajedničkim kiparsko-klesarskim obilježjima prepoznata i objedinjena kao Dvorska klesarska radionica koja je u posljednjoj četvrtini 9. stoljeća djelovala na širem dinarskom području obuhvaćenu teritorijem ranosrednjovjekovne hrvatske kneževine. Djelatnost ove radionice prepoznata je na livanjskome području na kojem su opremali nekoliko predromaničkih crkvenih objekata. Na temelju nađena ulomka, ali i nekih prethodnih nalaza, pretpostavlja se da je ulomak pregrade, koji datiramo pred kraj 9. stoljeća, pripadao ogradi svetišta crkve koja se nalazila na prostoru ranosrednjovjekovnoga grada, a čiji nam je položaj za sada nepoznat.
Ključne riječi: Livno, Cleuna, predromanička skulptura, ulomak pluteja ograde svetišta, Dvorska klesarska radionica
Uposljednjoj četvrtini 9. stoljeća na području Livna djelovala je skupina majstora kamenoklesara čija je djelatnost zajedničkim kiparsko-klesarskim obilježjima prepoznata i objedinjena kao Dvorska klesarska radionica. Izvedba majstora Dvorske klesarske radionice prepoznata je na grupi spomenika rasprostranjenih na širem dinarskom području obuhvaćenu teritorijem ranosrednjovjekovne hrvatske kneževine.1 Navedenim teritorijem obuhvaćeno je i Livno, središte istoimene županije, jedne od jedanaest županija ranosrednjovjekovne hrvatske države. Djelovanje ove radionice veže se uz vrijeme kneza Branimira, ali s obzirom na široko područje rasprostranjenosti spomenika koji se pripisuju ovoj radionici, od sjeverne i srednje
1 Burić, 1995, 91-116; Šeparović, 1995, 81-90; Jakšić, 1995, 141-150; Jakšić, 2001, 51-53; Jakšić, 2009, 29-32; Jurčević, 2016, 115-136. Dalmacije do jugozapadne Bosne,2 pretpostavlja se da je djelovanje radionice u rubnim dijelovima tadašnjega teritorija ranosrednjovjekovne hrvatske kneževine nastavljeno još neko vrijeme, odnosno u doba kneza Muncimira. Majstorima ove radionice svojstvena je pojednostavljena i rustična klesarska izvedba uobičajenih predromaničkih motiva. Uz obilježja vezana uz trabeaciju ograde svetišta, karakteristična je izvedba mreže troprutih nepovezanih kružnica iskrižanih dijagonalnim vrpcama koje tvore rombove na plutejima.
Djelatnost ove radionice na livanjskome je području potvrđena epigrafskim obilježjima zavjetnih natpisa te ukrasnim stilom i izvedbom reljefno ukrašenih ploha koje nalazimo na ulomcima ograde svetišta iz Rapovina,3 Prispa
2 U suvremenu poimanju navedena prostora. 3 Delonga, 1994, 83-84; Marić-Baković, 2012, 61-72.;
Marić-Baković, 2014, 33-62.
Sl. 1. Ulomak pluteja ograde svetišta
(foto: M. Marić Baković)
(Grepci),4 Potočana5 i Livna.6 Zbog okolnosti nalaza, ulomci iz Livna često su se vezali u isti kontekst s ogradom svetišta iz Rapovina.7
Vezano uz djelatnost ove klesarske radionice u ovome radu objavit ćemo još jedan dosad neobjavljen ulomak s područja Livna (sl. 1). Sačuvan je ulomak rubnoga dijela pluteja koji je otučen gotovo sa svih strana. Reljefni je ukras izlizan, ali se jasno uočava motiv troprute kružnice dijagonalno presječene troprutim vrpcama. Reljefna izrada na ovom je ulomku plića, manje plastična i s tanjim troprutim vrpcama u odnosu na ulomke iz Rapovina, što se može objasniti izlizanošću reljefa, ali se svakako uklapa u djelatnost skupine klesara Dvorske klesarske radionice. Sačuvani ulomak visok je 15,8 cm, širok 22 cm i debljine od 5 cm. Analizom ulomka pretpostavili smo da je riječ o gornjem rubnom elementu, a ne središnjem polju pluteja (sl. 2).8
Ulomak se čuva u privatnom vlasništvu, u
4 Delonga, 1994, 82, sl. 1; Petrinec, Šeparović, Vrdoljak, 1999, 84, kat. 212. 5 Petrinec, Šeparović, Vrdoljak, 1999, 85-86, kat. 217-218. 6 Delonga, 1994, 85; Jakšić, 1995, 147, sl.16; Burić, 1995, 103, sl. 17, 18; Petrinec, Šeparović, Vrdoljak, 1999, 84-85, kat. 213, 216. 7 Glavaš, 1990, 186-187, sl. 9; Delonga, 1994, 85; Burić, 1995, 103. 8 U donjem lijevom kutu vidi se malo ispupčenje koje bi odgovaralo ostatku rubne letve. Udruženju građana „Čuvari starina“ u Livnu.9 Tamo je dospio kao slučajan nalaz iz suhozida, nađen prilikom iskopa okućnice u dijelu staroga grada Livna kamo je, pretpostavljamo, prispio s nekog obližnjeg lokaliteta.10 Okućnica na lokalitetu Okrićalo, Ul. Muharema Borića (sl. 3), nalazi se između platoa Topovi, na kojem se nalazi Dukatarova džamija (Glavica), i Balagijine džamije iznad koje su ostatci nekadašnje džebhane (skladište oružja iz osmanskoga doba). Navedeno područje nekada je bilo obuhvaćeno fortifikacijom iz osmanskoga doba. Pretpostavljamo da je u srednjem vijeku taj prostor predstavljao dio utvrđenoga grada i varoši.
Sl. 2. Rekonstrukcija gornjega rubnoga dijela pluteja
(crtež: M. Palčok, 2019.)
9 Udruženju građana „Čuvari starina“ u Livnu kolekcionarska je zbirka u privatnom vlasništvu Izeta Alića Kelje iz
Livna. Zbirka koja je registrirana kao udruženje građana rezultat je desetljećima prikupljanih predmeta uglavnom s područja grada Livna, ali i okolice. Prikupljeni predmeti (stari alati, pokućstvo, nakit, oružje, glazbeni instrumenti i uređaji za reproduciranje glazbe, fotografije, nošnja, reklamni natpisi starih obrta,...), dokument su života staroga Livna u posljednjih nekoliko stoljeća. U zbirci se nalazi i nekoliko arheoloških artefakata. 10 Podatke o okolnostima nalaza i nazivu lokaliteta te mogućnost fotografiranja i mjerenja ulomka dobili smo zahvaljujući gospodinu Izetu Aliću Kelji.
Sl. 3. Okućnica u Ulici M. Borića, Livno, Stari grad
(foto: M. Marić Baković)
U ranome srednjem vijeku Livno se razvijalo kao utvrđen grad, županijsko upravno središte. Podatke o tome nalazimo u djelu Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio, pisanu sredinom 10. stoljeća, gdje se u popisu naseljenih gradova krštene Hrvatske navodi Livno (Hlijevno) kao utvrđen grad, središte istoimene županije.11
Prije toga župa Livno (lat. Cleuna) prvi se put spominje u povelji kneza Muncimira iz 892. godine, u kojoj se u ulozi svjedoka navodi Želimir, župan Livna.12 Arheološka iskopavanja nikada nisu rađena pa nemamo arheoloških podataka o ranosrednjovjekovnoj utvrdi, ali položaj utvrde na povišenu mjestu odgovarao bi topografskim uvjetima nastanka ranosrednjovjekovnoga grada.13 Iz kasnosrednjovjekovnih izvora također saznajemo da je Livno tada utvrđen grad, castro Hliuna, castrum suum Byztriche in Hleuna14 i
11 Porfirogenet, 2003, 78, 82. 12 Klaić, 1928, 16. 13 Riječ je o gusto naseljenu dijelu grada s kućama u privatnome vlasništvu gdje se u posljednjih sto godina nekontrolirano ruši i pregrađuje te se dižu nova stambena zdanja. 14 Smičiklas, 1914, 376-377. castrum Bystrychky, 15 ali ništa nam nije poznato o samoj utvrdi i građevinama. Ostatci do danas sačuvanih dijelova utvrde uglavnom su iz osmanskoga doba, kada je utvrda popravljana i dograđivana. Relativno pouzdane podatke o dijelu utvrde dobivamo iz Putopisa (Seyahatnâme)Evlije Čelebije, koji u petoj knjizi daje sažet opis livanjske tvrđave na strmoj stijeni i varoši koncem 1660. godine.16 Na topografskoj karti Livna i okolice (1686. – 1689.), nastaloj za generalnog providura Dalmacije Gerolama Cornara, prikazana je pravokutna osnova tvrđave iznad koje je na
15 Klaić, 1928., 17, 19. 16 Evlija Čelebi, 1954, 153-156. U novije vrijeme izišla su nova izdanja po autografu (izvorni Čelebijini rukopisi).
Rukopisi pronađeni u paviljonima Bagdad i Revan palače Topkapi u Istanbulu objavljeni su na latiničnome pismu od 1998. do 2007. godine u izdanju izdavačke kuće Yapı Kredi Yayınları pod naslovom Evliyâ Çelebi
Seyahatnâmesi. Svesci V, VI i VII koji se bave Hrvatskom,
Srbijom, Dubrovačkom Republikom i Bosnom i
Hercegovinom izašli su 2001., 2002. i 2003. godine (http://bhdocumentary.net/index.php/poznavanjedrustva/386-neobjavljeni-dijelovi-celebijina-putopisa, 20. II. 2018)
Sl. 4. Topografska karta Livna i okolice, 1686. – 1689.
(KAW, iz Livanjski kraj u povijesti, Split – Livno 1994.)
Sl. 5. Ostatci džebhane, Livno, Stari grad
(foto: M. Marić Baković)
liticama jedna kula (sl. 4).17 Na istoj karti prikazana je i crkva u Rapovinama, nakon čega je ona srušena. Pravokutna fortifikacija na karti prikaz je džebhane ispod koje se vidi džamija, vjerojatno do danas sačuvana Balagijina džamija. Ispod do danas sačuvane, Veis kule sačuvani su ostatci zida koji se pruža prema džebhani.18 Pretpostavlja se da je nakon toga, negdje u 18. stoljeću, odnosno nakon Požarevačkoga mira 1718., kada je uspostavljena granica na Dinari i Kamešnici između mletačke Dalmacije i Osmanskoga Carstva, mogao biti izgrađen kompletan fortifikacijski sustav s kulama, bedemima i ulaznom kapijom, koji se vidi na planovima i kartama s kraja 18. stoljeća.19
Iako to bez arheoloških iskopavanja nije moguće potvrditi, na temelju položaja, ostataka arhitekture i načina gradnje, pretpostavlja se da bi džebhana, skladište oružja iz osmanskoga doba, moglo predstavljati temelj nekadašnje
17 Livanjski kraj u povijesti, 1994; Marić-Baković, 2012, 67, sl. 15. 18 Manđeralo, 1996, 21, bilj. 18. 19 Žeravica, 1994, 153-160; Više o sačuvanim ostatcima te fortifikacije kod: Manđeralo, 1996, 21-25. srednjovjekovne utvrde ispod strmih litica Crvenice (sl. 5). Ostaci džebhane danas su slabo sačuvani.20 Prema povijesnim izvorima pored džebhane nalazila se mala džamija, starogradska ili careva džamija,21 tzv. Crkvina, koja je prema predaji nekad bila crkvica sv. Petra.22 Iznesene pretpostavke temelje se na položaju i ostatcima arhitekture, na povijesnim izvorima, ali i na predaji, te bi trebali biti temelj arheološkim istraživanjima na tome području.
20 Osnova je nepravilnog četverokutnog oblika prilagođenog terenu. Prvobitno, bedemi su bili standardne srednjovjekovne mjere, debeli oko 1,5 m.
Poslije su u osmansko doba ojačani do debljine od oko 3 m. U jugozapadnome kutu nalazila se kula kružne osnove, vanjskoga promjera 9-10 m, sa zidom debljine do 1,6 m. Uz sjeverni zid džebhane zabilježeni su tragovi temelja uvučene četverokutne kule vanjskih dimenzija 7,2x5 m i debljine zidova 1,5 m (Historijsko područje –
Stari grad u Livnu /Bistrički grad), Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom BiH, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH (http://old.kons.gov.ba) 21 Čelebi, 1954, 154; Spaho, 1994, 149-150; Manđeralo, 1996, 28. 22 Abbas, 1967, 51, 64- 66, 77-78.
U kontekstu ovdje sažeto iznesenih podataka pretpostavljamo da je ulomak pregrade, koji datiramo pred kraj 9. stoljeća, pripadao ogradi svetišta crkve koja se nalazila na prostoru ranosrednjovjekovnog grada. Iako je riječ o manjem ulomku, ovo je još jedan vrijedan nalaz koji bi išao u prilog topografiji predromaničke arhitekture samoga Livna. Okolnosti nalaza ulomka ukazuju na to da je odnekud donesen i vjerojatno recentno ugrađen u suhozid, ali pretpostavljamo da je donesen s nekog obližnjeg lokaliteta koji je mogao biti dijelom ranosrednjovjekovnoga grada.
Još jednom treba podsjetiti i na ulomak zabata ograde svetišta na kojem je ostatak teksta koji govori o zavjetnome činu podizanja crkve.23 Ulomak je nađen prilikom raščišćavanja ruševina džamije Perkuša nakon bombardiranja Livna 1944. godine (sl. 6). Kod različitih se autora ulomak zabata dovodio u kontekst s crkvom u Rapovinama, kao cjelina jedne ograde svetišta.24 Prema dosadašnjim saznanjima smatramo da ne treba sve ulomke predromaničke skulpture iz Livna vezati uz crkvu u Rapovinama. I ovaj bi ulomak zabata trebalo sagledati kao dio druge arhitektonske cjeline, pogotovo u svjetlu najnovijih nalaza. To bi bilo u duhu kršćanske obnove i privatnoga poticanja crkvene gradnje kao zavjetnih darova, što je rezultiralo pojačanom građevinskom aktivnošću na području livanjske županije pred kraj 9. stoljeća, gdje je u funkciji jednoga od donatora vjerojatno bio i imenom poznati livanjski župan Želimir iz Muncimirove darovnice 892. godine.
Sl. 6. Ulomak zabata ograde svetišta, Livno, Perkuša
(foto: Z. Alajbeg)
Na kraju možemo zaključiti da je u posljednjoj četvrtini 9. stoljeća na području ranosrednjovjekovne livanjske županije sagrađeno više zavjetnih crkvica. Osim crkve u Rapovinama nedaleko od Livna, koja je jedina arheološki istražena, pretpostavke o ostalim crkvama nastale su na temelju ulomaka ograde svetišta.25 Unutrašnjost crkava liturgijskim namještajem opremala je kamenoklesarska radionica poznata kao Dvorska klesarska radionica. Jedna od crkava vjerojatno se nalazila na prostoru ranosrednjovjekovnoga grada. Osim ulomka zabata pregrade svetišta te eventualno prije nađenih ulomaka pluteja,26 tomu u prilog svakako ide najnoviji nalaz ulomka pluteja iz Livna.
23 Delonga, 1994, 85, sl.3; Petrinec, Šeparović, Vrdoljak, 1999, 84, kat. 213. 24 Glavaš, 1990, 186-187, sl. 9; Delonga, 1994, 85; Burić, 1995, 103. 25 Crkva u Potočanima (Crkvina), Prispu (Grepci) i Livnu (Delonga, 1994, 86-87). 26 Delonga, 1994, 85; Petrinec, Šeparović, Vrdoljak, 1999, 84-85, kat. 213, 216.
Literatura
Abbas 1967
Abbas, F. Livno od najstarijih vremena do 1787, Rukopis u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, Sarajevo 1967.
Burić 1995
Burić, T. Predromanička skulptura iz crkve sv. Spasa u Cetini, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 22, Split 1995, 91-116.
Delonga 1994
Delonga, V. Latinski epigrafički spomenici starohrvatske županije Livno, Livanjski kraj u povijesti, Split - Livno 1994, 81-88.
Čelebi 1954
Čelebi, E. Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama, I, prijevod, uvod i komentar napisao Hazim Šabanović, Sarajevo 1954.
Glavaš 1990
Glavaš, T. Novi nalazi predromaničke skulpture u Bosni i hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, (A), sv. 45, Sarajevo 1990, 177-190.
Jakšić 1995
Jakšić, N. Klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 22, Split 1995, 141-150.
Jakšić 2001
Jakšić, N. Klesarstvo u službi evangelizacije, V. Delonga, N. Jakšić, M. Jurković, Arhitektura, skulptura i epigrafika karolinškog doba u Hrvatskoj, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika-Split, Katalozi i monografije 11, Split 2001, 32-53.
Jakšić 2009
Jakšić, N. Varvaria Praeromanica, Studia Varvarina, vol. 1, Zagreb 2009, 11-42.
Jurčević 2016
Jurčević, A. Arhitektura i skulptura s lokaliteta Crkvina u Biskupiji kod Knina, Doktorski rad, Zagreb 2016.
Klaić 1928
Klaić, V. Građa za topografiju i historiju hlivanjske županije i grada Hlivna, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, sv. XV, Zagreb 1928, 13-24.
Livanjski kraj u povijesti, Split – Livno 1994.
Manđeralo 1996
Manđeralo, S. Kutija za čuvanje vremena, Livno 1996.
Marić-Baković 2012
Marić-Baković, M. Izvješće o rezultatima prve sezone arheološkog iskopavanja na katoličkom groblju u Rapovinama kraj Livna, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 39, Split 2012, 61-72.
Marić-Baković 2014
M. Marić Baković, Ranosrednjovjekovna crkva Beati Petri Apostoli u Rapovinama kraj Livna i rezultati arheoloških istraživanja, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 41, Split 2014, 33-62.
Petrinec, Šeparović, Vrdoljak 1999
Petrinec, M., Šeparović, T., Vrdoljak, B. M. Arheološka zbirka franjevačkog muzeja u Livnu, Split 1999.
Porfirogenet 2003
Porfirogenet, K. O upravljanju carstvom (De administrando imperio), prijevod i komentari N. pl. Tomašića, Zagreb, 2003.
Smičiklas 1914
Smičiklas, T. Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. XII (listine god. 1351.-1359.), Zagreb 1914.
Žeravica 1994
Žeravica, Z. Planovi i karte livanjskog kraja iz bečkih arhiva, Livanjski kraj u povijesti, Split – Livno, 1994, 153-160.
Spaho 1994
Spaho, F. Dž. Livno u turskim povijesnim vrelima i u putopisu Evlije Čelebije, Livanjski kraj u povijesti, Split – Livno 1994, 145-151.
Šeparović 1995
Šeparović, T. Katalog kamenih spomenika iz crkve sv. Spasa na Vrelu Cetine, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 22, Split 1995, 81-90.
Elektronički izvori
http://bhdocumentary.net/index.php/poznavanjedrustva/386-neobjavljeni-dijelovi-celebijina-putopisa, 20. II. 2018)
Historijsko područje – Stari grad u Livnu (Bistrički grad), Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom BiH, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH (http://old.kons.gov.ba)
Contribution to the Pre-Romanesque Church Architecture of Early Medieval Livno
Key words: Livno, Cleuna, Pre-Romanesque, sanctuary screen pluteus fragment, Court stonemasonry workshop
Recently a relief-decorated fragment was found in the older part of the city of Livno. Based on its decorative features, it was found to belong to a pluteus of a Pre-Romanesque sanctuary screen. The preserved fragment is a part of the edge of the pluteus, relief-decorated with the motif of a threefold circle diagonally intersected with threefold ribbons. The fragment is kept in private property, in the Citizens’ association “Čuvari starina” in Livno. It was acquired as an accidental find from a dry-stone wall, found during a yard excavation in the older part of Livno and presumably originating from a nearby locality. The craftsmanship of the fragment is attributed to a group of stonemasons whose workmanship is recognised by common sculptural-stonemasonry features and unified as the Court stonemasonry workshop, which was active on the wider Dinaric area encompassed in the territory of the Early Medieval Croatian Principality during the last quarter of the 9th century. The workmanship of this stonemasonry workshop is recognised in the area of Livno, where they furnished the interior of several Pre-Romanesque sacral objects. Based on the found fragment, as well as several previous findings, it is presumed that the pluteus fragment, which is dated near the end of the 9th century, belonged to a sanctuary screen of a church located somewhere in the area of the early-medieval city, but whose location is so far unknown. According to historical sources, in the early and late Middle Ages Livno was a fortified city (lat. Cleuna, castro Hliuna, castrum Bystrychky). The remains of the preserved parts of the fortification date mainly from the Ottoman time, when the fortification was repaired and upgraded. Based on historical sources, the location and remains of architecture, it is presumed that a džebhana, an armoury from Ottoman times, could be the foundation of the former medieval fort, which should be confirmed by archaeological excavations.
