Ludmila – Milica Pocza
Zbirka pjesama Koprivnica, 2015.
Ludmila – Milica Pocza
“Hvala ti, pjesmo …” Izbor iz autorskog pjesni č kog stvaralaštva
Digitalna knjiga Urednice: Marija Vugrinec Ljiljana Vugrinec Fotografije iz ku ć ne arhive.
Koprivnica, travanj 2015.
2
Poleti, pjesmo 2. Majci 3. Potočić Glogovnica 4. Ja želim 5. Medicinska sestra 6. Pjesnicima 7. Facebook 8. Usnuli grad 9. Proljeće 10. Uskrs 11. Pisanice 12. Marijina Prva Pričest 13. Ljetna noć 14. More 15. Žitno polje 16. Radost jeseni 17. Stara klet 18. Žute ruže 19. Snijeg 20. Badnje veče 21. Čekamo Božić 22. Želje 23. Prijatelj 24. Koprivnica 25. Razgovor Marije i bake Mimi 26. Marijine lopte 27. Lutke 28. Mom praunuku Ivi 29. Sreća 30. Molitva 31. Čežnja 32. U smiraj dana 33. Život 34. Hvala ti, pjesmo 1.
3
4
Poleti pjesmo u nebeske visine, poleti, pa se vrati k nama u nizine.
Čekamo te da nam pričaš o beskraju tajnom, da nam šapneš o ljubavi s kojom zvijezdom sjajnom.
Samo tvoje rime mogu u beskraju proći, tvoje misli o ljubavi za prekrasne oči.
Poleti pjesmo u kraje daleke, poleti i razvedri i žalosne neke.
Nasmiješi svakog kog sretneš na putu, svako dijete i svaku majku zabrinutu.
Poleti pjesmo i pjevaj o sreći da sam te ja poslala nemoj nikom reći.
Nek sreća cvate gdje god se pojaviš, i svako srce srećom da razgališ.
Nek bar na kratko sreća svijetom kruži nek bude slična rascvjetaloj ruži.
5
6
Majko mila, da si živa Sreća bi me obasjala, Kad bi tvoja ruka mila Mene malu zagrlila. Od malena jadna ne znam Što je ljubav majke mile, Iako su moje sestre Meni uvijek dobre bile. Tugujuća kćerka tvoja Želi tebe, majko mila, Da si živa sada, majko, Ja bih jadna sretna bila. (Napisano negdje oko 1950. god.)
7
8
Potočić maleni jedan Ostao u sjećanju djetinjstva moga, Očima starice gledan. Zelene livade obale mu krase. Zelena vodica u njem, Putić prašan - seoski, Umjesto asfaltne trase. Djeci je bio potočić Kupatilo, jezero, more Igre u njem beskrajne Svaki ga rajem zove. Njegova vodica teče, Miluje djecu dragu. Njegovi valići mali Brišu naše stope u tragu. Vječna kretanja vode ga u veću rijeku, Sa sobom nosi smijeh i sreću dječju, Putem u šumicu neku. U šumici zeko žedan vodicu bistru pije, Kroz val se zeki još sretno dijete smije. Kristalno čista voda teče do djece druge, Koja će isto sretna uživati u kapljicama vode - boje duge.
9
Ja želim sreću Svima na svijetu najveću. Ja želim mir Da ratovi ne budu nikada više nečiji hir. Ja želim zdravlje svima Da lijep život svaki ima. Ja želim lijepi dan Da svatko ima miran san. Ja želim svima ljubav svetu, Da nađu sreću u svakom cvijetu. Ja želim da se sjete Boga, Da svaki ljubi brata svoga. Nek vjera duši milost daje, Nek osjeća se i neka traje. Blagoslov sveti neka se štuje I neka čovjek čovjeka čuje.
10
11
Veliko srce, velike želje Pomoći nejakom, duši veselje. Možda težak život želju ovu budi Bolesni i slabi , dragi su mi ljudi. Ponos - pomoć dati Sreća - osmijeh hvale. Usrećiti nemoćne, Velike i male. Obrisati znoj sa čela Usred straha, usred muke “Hvala, sestro, kako su vam Nježne, tople, blage ruke.” U visine dižem molbu Daj pomozi, mili Bože, Da se ova teška bolest zaustavit lijekom može. Noć je tamna, krevet bijeli, sestra bdije, hrabrost dijeli. Riječi blage, osmijeh zrači, Uz Božju pomoć, bolest će uzmaći.
12
13
Čitajući vaše pjesme, dragi prijatelji, Želim i ja zapjevati nešto po svojoj želji. Vidim da su vaša srca sanjiva i živa Plemenita duša što se zbiva. Primjetite oko sebe sve što lijepo biše, Čovjekovu radost, žalost, sve što zemljom diše. Nastojite pjesmom svojom ublažiti boli, Možda pomoć duši kojoj što nesretno voli. Ako vaše pjesme drage izvuku bar smješak jedan I razgale duše blage život nije više bijedan. Prolaziti život ovaj bez duše i radosti Promašen je cilj života, djetinjstva i mladosti. Hvala vam na želji vašoj uljepšati život svak’ U dnevici ovoj našoj baš to nije posao lak’.
14
15
22.8.2010. g.
Došla baka Mimi bolesna u Dom, primila se posla cijelom snagom svom. Kuglana, pikado, to je glavna tema, ali za cijeli dan dosta posla nema. Knjižnica je lijepa, nudi krasna štiva, al' su dugi dani, još vremena ima. Krenula je baka sa grupom u školu, ne bil' naučila kompjutorsku rolu. Slušaj, misli, može li se naučiti nešto, da barataš internetom vješto. Mnogo ima na tasteru slova i mnoga će žaruljica zasvijetliti nova. Ali se ipak upornost isplati Pred kompjuter sjednem dnevno nekoliko sati. Unučica dođe i pokaže baki Pa se moje strpljenje isplati. Sada dosta toga znadem sama i stranicu svoju imam jednog dana. Šaljem pozdrav prijatelju i zaželim lijepu želju.
16
17
Jednog dana poziv jedan – na stranicu svoju gledam. Iz Pittsburga – dalekoga grada, Šalje pozdrav gospodin Bill sada. Krasna slika cijele familije meni se sa kompjutera smije. Oko dvadesetak ljudi moga prezimena skoro iz cijelog svijeta šalju mi imena. Željela bih vidjet’ sve te krasne ljude, Al' se bojim da kasno ne bude. Facebook mi je ipak pružio veselje Ali, opet, eto, imam neke nove želje.
18
Ispod snijega u proljeće Niknu krasno bijelo cvijeće. Visibaba to je mala, Izvirila i bez šala. Ljuta zima prolazi, Proljeće nam dolazi. Sve se raduje i smije, Bit će dječje vragolije. Čak i maca trči, juri Za njom pas se opet žuri. Baka redi cvijetnjak mali, Bit će cvijeća ko u šali.
19
Navečer, deset je sati, Ne mogu spati. Na balkonu stojim, Na ulici sijalice brojim. Svuda je mrak, Kući je došao svak. Jedan za drugim prozor se gasi Došli su za počinak noćni časi. Usnuli lijep je grad Sutra se ide opet na rad. Djeca sanjaju snove, U njima igraju igre nove. Samo na ulicama, Kao čuvari, svijetle sijalice, Noćnim šetačima osvjetljuju Radosno lice. Još neki prozor Gasi se u noć, U snove noćne Građani naši sada će poć. Sretni u gradu pronađu mir, Sanak zdrav liječi, Dušu i tijelo u blaženi mir. Snivaj nam mirno, usnuli grade, Sretan ti sanak želimo mi, Sutra ćeš opet uraniti s nama Vedri i orni bit ćemo svi.
20
21
Svanuo je sveti, krasan dan Svaki je danas veseo i razdragan. Isus nam je uskrsnuo Na nebo je uzašao, Da pomogne nevoljnima I svetkuje s pobožnima. Patio je ljute boli, Ispaštao za grijehe ljudi, jer ih voli. Primjerom nam svetim bio Mnoga poniženja propatio. Sad nas sa neba gleda, Molimo se da nam ne da Dušu našu griješiti. Molimo ga da oprosti Slijedimo ga u radosti S njim ćemo se tješiti. Čekamo ga u molitvi, Da će jednog dana biti Sudac mio, pravedan. Da oprosti naše grijehe Pozove nas na cvijetne nebeske lijehe Na naš zadnji zemaljski dan.
22
Pisanica je ljubavlju išarana. Za Uskrs ti je poklanja I tata i mama. Djedovi i bake sretan Uskrs žele i najljepšu pisanicu tebi daju, vele. Uskrsna pisanica je velika radost Njome se slavi i ljubav i mladost. Veselje je pogledati tako krasno šare. one će razveseliti i velike i male. Simbol to je proljeća, Uskrs se slavi, Svako dijete podsjeća Na blagoslov pravi. 23
Mojoj unuci Mariji 8.5.2011.g.
Danas je praznik. Od jutra rana zvona zvone, Svete pjesme i molitve u crkvi romore. Mnogom djetetu danas Srčeko kuca veselo, Danas je sretan dan, Za dušu i za tijelo. Danas će mnoga djeca Prvi puta primiti Isusa malog, U svojoj dječjoj duši U vjeri i ljubavi zalog. Ozbiljnosti sveta trenutka svjesna Djeca su draga stupila oltaru, A ponos im se na licu bljeska, Što došao ja čas da stupe u svetu obitelj staru. Doživjeti treba tu sreću divnu, Jer riječi su slabe opisati sve: Pobožnost dječju, sigurnost njinu, Nezaboravne svete trenutke te. Crkva je posebno svečana danas, Jer prima djecu u svoje krilo I svaki titraj djetinjeg srca Svečano i ponosno danas je bilo. Danas se i pjesme ljepše čuju, Molitve se dižu u visinu Usreći djecu Božja Mati I preporuči ih svome Sinu.
24
25
Što da kažem u toj ljetnoj noći, Zvijezde sjaju kao krasne oči. Bećar Mjesec nakrivio glavu K’o da ima krasnu kosu plavu. Ne čuju se zrikavci u travi, To u noći opći dojam kvari. Sa balkona samo nebo gledam Usnuti se ljetnoj noći ne dam. Zvijezde sjaju k’o svjećice krasne Obasjaju sve stazice jasne. Misao mi leti jasno i visoko, Svemir je magnet za moje oko. Zemljica u miru, lebdi u Svemiru, I nebo se samo trudi da je ne probudi. Krasan Svemir, noćca teče Uživam u njoj svako veče.
26
Lahor klasje leluja, Iz šumice tiho dohuja. Sunce ga brižno grije, Žitu se veselo smije. Biti će kruha za djecu dragu, Svi se vesele ljetnom blagu. Kud oči vide klasje se žuti, Kroz njega idu seoski puti. Podravska to je plodna ravnica, Bogato klasje, zemlja crnica. Za čas budu kombajni došli, Po bogatom rodnom kraju prošli, Da se spremi zlaćano žito Da sve bude sretno i sito.
27
Beskrajno plavetnilo mora i neba Smiruje dušu, a mir joj treba. Šapuću valići, šumore riječi, Svaku žalost i sjetu liječi. Sjesti na žalu, odmarati oči, Svatko bi mogao i do noći. Zamisli maloga vala Kome je jedna djevojčica Koji dan prije Mnogo poljubaca dala. Gdje li je bio? Koga nosio? Da l’ dijete koje? Da l’ brodić koji? Misli i putuju njime, Pitaj ga odakle ide i čega se boji? Da li je ribica mala s njime došla? Da li je kakova ljubav kroz njega prošla? Stotinu misli o jednome valu Ima li kakovu tajnu malu?
28
O more silno, koliko vala, Koliko otoka i mirnih uvala. Koliko brodova vali ti nose, Koliko ljubavi na žalu čekaju Djevojke raspletene kose. Mirno mi budi, žubori tiše, Jer draga dragom na brod o ljubavi piše.
29
Ljeto je pri kraju, polja mijenjaju boje, ljetina se bere, svaki sprema svoje. Sunce je zlaćano, još nas dobro grije, sa visokih stabala voće nam se se smije. Ne znaš što je ljepše, što slađe i bolje, sve je spremno za zimu, svi smo dobre volje. Grožđe krasno miriši pobrati ga treba; jabuke se crvene visoko, do neba.
Kruške su za zimu, još nisu baš zrele kompot ćemo kuhati, djeca se vesele. Jesen nam je došla obiljem se slavi od šljiva bistrica sav se voćnjak plavi. Orasi se beru bit će orehnjače; u klijeti se već i moštek pretače. Poseban su doživljaj pečeni kesteni njihov miris podsjeća na dolazak jeseni.
30
31
Jesen došla, vrt se pozlatio, kao da se malo rastužio. No, nemoj se vrtić žalostiti, u tebi će još krasnih ruža biti. Malo su promijenile boju, Al’ su krasne, kako gledaš koju. Žute ruže kao sunce milo, gledati ih ljepotom je bilo. Nasmiješena, kao da te gleda, jeseni se uništiti ne da. Čeka čas svoj da te razveseli, sagni joj se i nekom dragom je uberi.
32
Pred više od stotinu let rodila se naša stara klet. Od blata su zidi joj bili obloki su mali se zbili. Z njima je kak s joka dva na sunce vun lukala.
33
Gdo je kraj kleti prešel, naluknul se čez njenih vrat da vidi je l' bi koga našel, da mu ima gemišta dat.
Oko kleti su dva kestena bila velika do neba plava. Ona se pod njima skrila, neje ju bolela glava.
Vu njoj su gazde spali i pet dni ak' posla je bilo. Konji su pak vu štali stali, po dnevu se počivalo milo. 34
Društva je bilo navek, međaši su zato tu, bil je i sused Ivek, saki je den došel pred klečicu.
Stari je deda Geček s puškom hodil, čuval gorice, tu se je i rodil. Dober je bil i poštenjak, njega je saki imal rad.
Takova stara kakva je bila maloj je unučici Mariji bila mila. Bila joj je lepa i draga, ona je planirala popraviti joj praga:
„Ja ju bum popravila, pofarbala zide, ona mi je najlepša, nek' ju svi vide!“
Ali, ništa ne može zaustaviti vrijeme stara nam je klečica preveliko breme. Rekli smo joj: „Fala ti za sve lepe čase!“ - morala se zrušiti, na žalosti naše.
Sad na istoj zemlici nova hiža stoji i kao stara klečica, svoje dane broji. 35
Ove noći selo malo snijeg je bijeli zatrpao. Kada mine noćca crna, začudi se vitka srna: Gdje je voda, a gdje trava? Lane još bezbrižno spava. Sad se već i djeca bude bijelom se snijegu s veseljem čude. Sretna gledaju krasne bijele slike, za sanjkanje evo im prilike.
36
37
Noćas palimo svjetla sva, Da svaki putnik odmah zna,; “U našoj kući im mjesta dosta, Da primimo tek rođenog gosta.:”
Čaroban, noćni hladan je zrak , Osluškuje sretno čovjek svak, Tišina svečana vlada, Tek pjesma se čuje sada.
Božićne pjesme srcu su mile, Grupice ljudi u noći se slile. Putuju sada do crkvice male I sve su duše sretne znale, Da se noćas rodi mali Bog , Srca dobrog i milosnog. Slavlju se odmah pridružismo, S radošću pjesme zapjevasmo.
Noćca tiha dalje teče, Voljeli bi svako veče, Tako mnogo sretni biti U vjeri se veseliti.
Zvona zvone, titraj ječi, Želi sada svima reći: Mir na zemlji, sreća sva, Dolazi nam od Boga. 38
39
Stigla je zima, hladni su dani, snježak leprša, djeca se igraju do noći vani. Sve misli lete k jednoj zgodi, kada se mali Isus rodi. Hladno je bilo, zima je stisla, Obitelj sveta traži stanak, jer došao je sveti danak, da Djetetova svetost blista. Isus se rodi pjeva sav svijet! Isus se rodi blista svaki cvijet. Zvijezde svijetle na štalicu I na Isusovu tvrdu posteljicu. pastiri prisutni čudu ovom, klanjaju se rođenom Bogu novom. Rodio se Isus Bog, srca dobrog i milosnog. Opet čekamo ovaj dan Božić sveti radostan, kada će svaka misao htjeti k Isusu malom poletjeti.
40
41
Zašto ovaj život tako brzo leti? Još mnogo želja imam, samo da se sjetim. Putovat’ želim, sresti drage ljude, Da mi razne doživljaje bude. Gledati želim gradove i mora, Da vidim mnoga mjesta nova. Voziti se brodom želim Da se galebovima i moru veselim. Avionom letjet želim nebom, Da se mogu šetat s kojom malom zvijezdom. Željeznicom krstariti svijetom, Preko polja i tunela Sa srećom i sjetom. Zdravlje djeci želim, da završe škole Da čestita budu i Bogu se mole. Kuda tako brzo život ovaj juri? Još imamo mnogo želja, Neka se ne žuri!
42
43
Kada ti je teško u životu tom, Utjehu ćeš naći u prijatelju svom. On će znati reći lijepe riječi Što će tvoju nesreću da liječi. Neće samo riječi biti tebi lijek, Već će svojim radom tvoj prijatelj pomoć Da se tvojoj krizi skrati tijek. Prijatelj će znati smanjit srcu bol Razmislit će, savjet će ti dati. Zajedno ćeš s njime biti jači Kazat će ti – sve će biti dobro, više ti ne plači. Nema toga u životu što se ne može preboljeti Vidjeti ćeš da ćeš opet život taj zavoljeti. Svaki će ti problem manji biti, Nećeš više osamljen suze liti. Prijatelj je stijena, koja život znači. Prijatelj će se pravi u nevolji naći.
44
45
Koprivnica nije moj rodni grad, Ali ju jako imam rad. To rodni grad je djece moje, Gdje svoje godine života broje. Povijest ju spominje kao slobodarski grad, Njeni stanovnici štuju poštenje i rad. Stari je dio centar grada, Gdje se rado šeta, odmara od rada. Krasi ga lijepi park pun cvijeća, U njem se smjestila crkva i škola, a u njoj djeca. U centru su ukras i fontane dvije, Oko kojih se djeca igraju, tko će do njih prije.
46
Naselja su mnoga nova, Grad je mnogo veći, Podravka, škole, bolnica i bazeni, Ma, ima se što reći. Ulice su lijepe, široke i nove, Zelenilo, cvijeće – alejom se zove. Život teče brzo, prekratki su dani, Da se sve uradi, bolje nego lani.
47
Sadržaja mnogo ima, osim samog rada, mirovina mnogim došla, odmaraju sada. Dom za treću životnu dob tu ponosno stoji, Svojim stanovnicima sretne dane broji. Koprivnica, divan grad, srce otvorio, pa je nama u starosti lijep život ostvario. Zato hvala, Koprivnice, puna sunca i ravnice, Srce ti si Podravine, Naše lijepe Domovine. 48
14. 10. 2010.g.
Sretna je majka, koja te rodi, Koja ti prvi smješak na razgovor prevodi. Sretan je i tvoj tata, Što smješak mu pružaš Umornom na vrata. Prabaka tvoja željela bi tebi ljubav dati, Ali su bolešću i godinama Skraćeni joj sati. Sreću širiš svuda oko sebe, Svak mora da voli od srdašca tebe. Tvoje su ručice vrednije od zlata, Kada se oviju kome oko vrata. Gugutanje, pogled tvoj svakome je mio, Jer ti si željen i voljen prije rođenja bio. Rasti u miru, okružen ljubavlju i srećom, I pažnjom roditeljskom najvećom.
49
Unučici Mariji, 20.6.2008.
“Hajde bako da razgovaramo, da ti kažem o vrtiću samo. Da ti kažem o našim igrama, Što radimo kada nisam sama. Mnogo priča tete nam pričaju, Mnoge igre s nama se igraju. Šest godina već imamo sada, Pa ozbiljnost među nama vlada. I Lovro se malo umirio, Kao da se nešto umorio. I ja moram ozbiljnija biti, Jer đak mora o svemu misliti. Na jesen u školu polazimo, Pa nestašne igre zaboravimo. Vrtić će nam biti draga uspomena, Sjećat će nas na lijepa vremena, Kad su igre bile glavna tema.” I tako baka sluša, sluša, Sve novosti i želje I upozna male, drage Po imenu prijatelje. 50
51
Koliko osmjeha i sreće Izmame od djece Vrlo malene i one veće.
Šarena igračka mala Dnevno se dječici dala, Tiskati, bacati, gristi Prva za igru na listi.
Kakove je lopta boje ? – zlato moje, Crvena i žuta, pala pokraj puta. Zelena i plava, okrugla ko glava. Najljepša je stara, kao buba mara.
Mnogo ih imade Jer sa svakog puta, Kuda netko luta, Što da kupi znade.
Loptice su ukras u djetinjoj sobi One su za igru u svakojoj dobi. Mekane k’o vata dok je dijete malo Ručicama je hvata i majci je dalo.
Kasnije su veće, koje jače skaču, Odskaču prek’ plota, za njima djeca plaču. Lopta je za igru najljepša igračka Za njom trči Lili, a bome i mačka. Sa svakoga puta uspomena njena Mariji je draga loptica šarena. Kad je bila mala, baki Mimi pala, Opet za utjehu lopticu dobila. 52
53
Unučici Mariji, 25.7.2008.
Od prvog rođendana imam kolica U njima se lutka stalno vozika. Gumene su lutke prve igre bile. One su mi maloj bile vrlo mile. Kasnije ni broja ne znam koliko ih imam, Svih imena – Barbi – razne, igram se sa svima. U šetnju ih vozim, kolica im čuvam, Kada kući dođem i hranu im kuham. Jedna plače – mama! Druga malo spava. A ja radim sama, već me boli glava. Pozovem Paulu da ih malo čuva, Ona nema vremena, jer večeru kuha. Onda dođe Jurica, al’ koristi nema, On se isti tren za nogomet sprema. Ipak kažem – sad je dosta, Na spavanje treba poći, Uspavanku brže pjevam, Da spavaju cijele noći. Tek tada me umor čeka Kada spremim sve igračke, Jer sutra je danak novi Za sve igre, a i spačke. 54
55
Sreća je nešto zbog čega živimo, To je osjećaj kojemu se divimo. Sreća je dodir ruke, Sreća je pogled nježan, Sreća je lahor vjetra, Sreća je život neizbježan. Sreća je dječja igra, Sreća je dijete zdravo. Sreća je zvjezdano nebo noću, A danju nebesko plavo. Sreća je leptir u letu, Sreća je cvjetić mali, Sreća je zagrljaj nježni Sreća ti nikad ne fali. Uživaj život krasni Čuvaj lijepu prirodu. Sretan si ako imaš Zdravu i čistu vodu. Život je samo jedan U njemu sretan budi Sretni su u životu Skromni i dobri ljudi. 56
57
Život je čarobna bajka Pitamo se često: „Zašto nas je porodila majka?“ Da li zbog ljubavi, sreće, Znajuć' da nas u životu neće Nikada pratiti neka zla kob, I da nećemo postati poroka rob. Često na našemu putu Srećemo zbilju ljutu. Nije sve ravno i glatko I nije uvijek živjeti slatko. Tada teško se snaći I znaš što ti to znači. Treba strpljiv biti I ne duhom klonuti. Uzdam se dragom Bogu I sada sve lahko mogu. Sve zapreke nisu više Kao dani puni kiše.
58
Sreća ti se duši smije, Sve je ljepše nego prije. Duša tvoja sad je puna Mira sreće i razuma. Molim Boga, Majku Svetu, Radujem se svakom cvijetu. Pomozi mi, dragi Bože, Da se svaka briga riješit može. Duši mojoj mir da vrati, Pomozi mi, Sveta Mati. Molitva sad moja sveta, Skrušeno k’o cvijeće cvjeta. Ne daj Bože, Sveta Mati, Da mi život toliko pati. Daj mi duši mir i sreću, Milost svoju, blagost veću. Pod okrilje Tvoje hitam I sretna Te za put pitam. 59
Čeznem za ljubavlju majke mile, Čeznem da bi me njene ruke zagrlile. Čeznem za danima djetinje sreće, Jer me nitko osim majke tako voljet neće. Sunce me nježno cjeliva Makar kakav život biva. Ipak se čežnje roje kao pčela roj I veselim se u mislima sreći toj. Čeznem za ljubavlju u odrasloj dobi, Čeznem i borim se sa zlom kobi. Ne može život biti kao san, Jer mnogi je gorki bio dan. Čeznem i danas za ljubavlju djece svoje, Jer sam svoje sretne dane njima dala I još bi rada dala koje. No, čežnja je pusta, osta samo san, Jer skoro svaki je tužan dan. Život uz bolest duga je priča, Što osta – Bogu hvala, I meni je velika sreća.
60
61
Priroda prekrasna, kao čarolija. Sunce zalazi, vjetrić lagano čarlija. Suton je proljetni, miriše zrak Ja uživam, gledajuć cvjetni park. Zrakom se širi miris jasmina, Osjeća se treperava tišina. Dan se bliži kraju, To sva bića na Zemljici znaju. Blaženi osjećaj dušu liječi, Nisu potrebne nikakve riječi. Iz daljine se čuje iz crkvice zvon, Pozdravljenje zvoni din- don. I to je znak da počinak slijedi, Za svakog umornog i putnika vrijedi. Još jednom danu je došao kraj, A sutra će sretan osvanuti 1. maj. 62
63
10.12.2008.
Bilo je proljeće, Žubor potoka plava, Proljetno je mirisalo cvijeće, Sve okrunila je slava. Ljeto je bilo vrelo, Snaga, moć i dignuto čelo. Jesen je došla tiho, Kad blaga, kad olujna i ljuta, Često teškog i napornog puta. Sada je zima. Snijeg i vjetar bije, Ljepote svoje ima, Ali snage više nije.
64
65
Hvala ti, pjesmo, što mi dušu liječiš, Hvala ti što me često tješiš.
Hvala za sve stihove i rime, Hvala ti za ljubavi ime. Hvala ti što mi čuvaš tajne, Što mi skrivaš ljubavi bajne.
Što se u tebi krijem, Što često samo u tebi žijem.
Što tebi svaku tajnu reći mogu, Jedino tebi i dragom Bogu.
Tvojim se stihovima kao slapi Redaju moje želje i čežnja hlapi.
Putuju riječi, jedna drugu stiže, Ne znam koja mi je srcu bliže.
Od jedne riječi nastaje cijela rijeka Gdje me na njenoj obali nova radost čeka.
Od njenih kapi što gorom padaju Žedna se usta napiti nadaju.
Sve njene kapi u dugu se slile Kada se sunce kroz granje smije.
Čuje se žubor i putuje rijeka, Miluje dušu kao ruka mehka.
Putuju želje, voda kao srebro žubori, A srce se od mnogih htijenja umori.
Hvala ti, pjesmo... 66
67
Milica Pocza, krštenim imenom Ludmila, rođena je 1938. godine u moslavačkom mjestašcu Okešincu, u općini Križ kod Ivanić Grada. Rodila se kao šesto dijete Milke (rođene Lokmer) i Andrije Pocza, u obitelji u kojoj je bilo već pet kćeri – Marica, Anka, Katica, Jelka i Dragica, a godinu dana nakon Milice rodio se još i najmlađi Stjepan. Najranije djetinjstvo obilježio joj je rani gubitak majke, sa samo tri godine. Ratni vihor odnio joj je i najstariju sestru Maricu. Poslijeratne teške životne prilike rano su je odvele iz rodne Moslavine.
U Podravini živi od 1956., najprije u Đurđevcu, a potom u Koprivnici od 1961. godine gdje je cijeli radni vijek provela u koprivničkoj Bolnici kao medicinska sestra. Kao omiljenu sestru Milicu pamte je i danas brojne generacije Koprivničanaca, makar je već više od 25 godina u mirovini! Majka je triju kćeri, baka petero unučadi i ponosna prabaka dvojice praunuka. Danas živi u Domu za starije i nemoćne osobe u Koprivnici . Aktivna je članica Udruge “Mariška” od njenog osnivanja i sudjeluje u različitim domskim programima.
68
Pjesme je počela pisati dolaskom u Dom,od 2007. godine, a članica je Literarne sekcije „Podravka“od 2008. godine. Pjesme su joj objavljene u knjigama: „Naše vrijeme“ (Izdavači: Klub za starije osobe „Mariška“ i Doma za starije i nemoćne osobe Koprivnica : Koprivnica, 2009.) i „Koprivnički književni godišnjak 2011.“ (Izdavač: Ogranak Matice hrvatske Koprivnica : Koprivnica, 2011.) Sudjelovala je kao gost-pjesnik u više radio-emisija, napr. u emisiji„Naše vrijeme“ te u radio emisiji ETNO BAŠTINA, urednika g. Milana Frčka na Radio-Dravi. Održala je nekoliko samostalnih programa - recitala u Domu za starije i nemoćne u Koprivnici, pod nazivom „Susret s pjesnikom“, od 2007. do 2014. Sa članovima Literarne sekcije „Podravka“ i Recitarskom skupino Doma sudjelovala je u nizu programa u gradu Koprivnici. Od 2009. do 2014. sudjelovala je u javnom čitanju vlastitih pjesama na otvorenom prigodom obilježavanja Međunarodnog dana pismenosti te u sklopu manifestacije “Koprivnica čita”. Nastupala je i na gostovanjima i literarnim susretima izvan Koprivnice, a svoje pjesme često čita prigodom kulturnih događanja u Domu za starije, kao i za svečanih događanja u gradu Koprivnici u organizaciji udruga invalida kojih je član. Godine 2012. primila je iznimno priznanje – državnu nagradu za cjeložovitno učenje “Maslačak znanja”, kao primjer osobe koja uči i stvara cijeli život. U Vinkovcima je iste 2012. osvojila prvu nagradu za pjesmu na Natjecanju pjesnika – štićenika domova za starije iz cijele Hrvatske.
69
1. razred 1946./47. Dapci
70