Marija Reljan
BIJELE LAŽI ili KORONA DEJT
Sre ć an vam 8. mart! Dan žena. Izlizao se jadan praznik totalno. Sve smo uspjeli da banalizujemo i okrenemo naglava čke... Trebalo je da vas iznenadim novim sajtom ali malo kasnim, po obi č aju. Zato Odlomak objavljujemo standardno, a možda za koji dan i na novom sajtu. I oni kojima nije posve ć en ovaj dan, neka se ne zbune, i neka ga zapamte po lijepom vremenu, pozitivnoj atmosferi i najvažnije, po važnoj "osobi". Ogrebite se ako možete na ženskom slavlju. Danas smo sve za stepen, dva neopreznije, blesavije, opuštenije, prijatnije... Ako danas neka pokaže to drugo lice nije na odmet da to nekome uljepša dan ili život. A možda i slavljenici bude prijalo. Ovo kao da pišem za muškarce, a protiv nas.
2
Ma jadni i oni. Gledam danas, red sto metara, svi ve ćinom nose one velike orhideje ili pitaj Boga kako se zove to novo moderno cvije ć e koje kao za inat č im do đ e u ku ćne uslove rapidno propadne (neki bi rekli uvenuo č im me vidio). Džaba ga zalijevali, nosali po stanu na sunce, pa u hladovinu, pa mu davali aspirina, še ć era, sprejali ga, ništa ne pomaže (jesam li spomenula da promaja ne dolazi u obzir!). Ode 20-50 evra u vjetar! Nakon deset dana vaših i orhidejinih muka (najdulje mjesec), zaklju č ite kako ne ćete imati sre će u ljubavi jer vam je cvijet uvenuo. Po legendi, ako vam orhideja "krepa" (što je 100% izvjesno), ništa od ljubavi. I zato su neke, da im "ljubavi" ne primjete šta se desilo sa poklonom, kupovale zamjenske, "klonirane" primjerke, uporne da sruše tu marketinšku "legendu".
3
Najpametnija žena ovih dana je ona koja je "spomenula" da traži specijalne č arape sa nekom šarom koja se teško nalazi... Onaj ko je uspio da ih na đ e... poga đ ate, dobio je nagradu. A i ona koja je dobila č arape, dobila je ustvari poklon koji je "zaobilazno" željela, potvrdu da mu je "jako stalo" do nje. Budite pametne, ono što želite tražite "zaobilazno"... Od "botoksiranog" cvije ć a se samo dobije razo čaranje i glavobolja i kompleks. Ljubav se gradi sitnicama, a bogatstvo sti ču drugi, prodajom cvije ć a koje uvene č im vas vidi...
4
STRAH LIJE Č I VJERA, SEBI Č NOST LJUBAV, A ŽALOST NADA
5
POGLAVLJE
Na početku ove priče bijaše rodbina.. . - Dodaj još njoj toga u vino – gurkao je ženu rukom provirujući iz kuhinje šta se dešava u dnevnoj sobi. - Ma biće joj previše, ne smijem... - Pa to su samo kapi, pije ih tvoja baba svaki dan... - Zato ima hiljadu godina i penje se svima po živcima. Šta misliš hoće li...? - Braco popušta... sve se smješka, ona mi se čini kao problem. Sva se zacrvenila i stalno se mršti. Već je htjela kući. Srećom, sprečio je vlastiti otac. A da zna šta smo joj spremili, pobio bi nas. Ovo je odlično što su došla ova trojica. Nismo ih planirali, ali su nam dobrodošli. Sad se neće znati ko je koga napio, ni ko je koga vodio kući. - Da odustanemo? - Vanja neće da čuje. Kaže, ako joj sad ne pomognemo oko Petre, ona i Goran će je prenijeti sami. Ako i on neće da joj pomogne, neka slobodno računa da je razveden! - Uh... ako se Arsen naljuti na tebe! - Ma ko ga šiša! Boli me uvo! Ajde, molim te sad ću se sikirati za svaku glupost. Šta može da bude? Petra je taman komad za njega, ima 180 santimetara skoro, on dva metra... a i slatka je ovako kad spava.
6
- Pravnica je... može nam napraviti probleme. - E to ne valja! Ko istražni sudija je. Nepovjerljiva, nikako da se opusti. Uostalom optužićemo djecu da su ona to namjestila. - Vlastitu bi djecu okrivio? Ti nisi normalan! - Pa jesu li je oni nagovorili! Vanju nikako nije htjela da posluša. Sigurno je bila sumnjičava zašto navaljujemo da dođe na probu vina. Tek kad su je djeca dovukla da joj pokažu mačiće, smekšala se. Zato što ih nije mogla odbiti. Inače ne bi nikako! Uf, dobro Vanja kaže, trebaju nam biti zahvalni. Vidi kako su super, nemaju nikoga, vrijeme prolazi, a spasili bi sebe, moju majku, Petrine roditelje i brata... - Dobro, dobro, ne žesti se sad... kad si odlučio nema odustajanja. - Pomoći ćeš ženo? Nagradiću te za ovo! - Ajde budalice - poljubila je muža, pa i ja bi htjela da Arsen bude srećan. I da naša djeca imaju rođake od strica. Trebaće još barem dva, tri časa dok ih ne omami. Ona se napokon malo opustila. Zijeva, ali barem nije onako nepovjerljiva. - Taman toliko treba da ova tri nepozvana alkosa odu...
********* Iza dva ujutro… - Spavaju li čvrsto? - četiri para zavjereničkih očiju je gledalo u momka i djevojku koji su jedno na jednoj strani sofe, drugo na drugoj, mirno spavali. - Čini mi se - drmusao je brata koji je od "vina sa dodatkom" spavao kao komiran.
7
- Znači, krećemo... - Kako ćemo? Prvo njega ili nju? - Tomo je pogledavao trojac čekajući odluku. - Prvo nju! Tvrdoglavija je i nezgodnija! Uh što me namuči... došlo mi je da iskočim iz kože. Deset puta je htjela da ode! Njega ako ne uspijemo prevući, ostavićemo na livadi - javi se gospođa u najboljim godinama, inače rođaka "usnule ljepotice". "Opasan" plan je 70% bio njen, očekivala je probleme, ali ovolike... Zato je zapela da nauči "omladinku" od 37 ljeta šta je život. - Moramo niz tvoje stepenice pa preko livade. Ne možemo kroz selo, strmo je - javi se Goran. - Može tako, Ana donesi nosiljku. - Bravo Tomo! Kako si samo nabavio ovo?! - čudio se Vanjin muž, gledajući odlično izvedenu nosiljku. - To je platno za spavanje u prirodi, ručke sam napravio sam. - Ako uspijemo, zaslužio si da biraš ime za dijete. - Ako bude samo to... Shvati li burazer da sam ja za to dijete kriv, moraću ga ja i othraniti. - Idemo li? Kad izbrojim do tri premještamo je na nosiljku. Vas dvije kako znate držite je ispod grudi, neću da ispadne da smo je nas dvojica pipali. - Jao! - vrisnu Ana i skoro pade preko usnule Petre. Jao Tomo, ovo neće na dobro izaći.Teška je ko olovo. - Kako neće biti! Vidiš kolika je! Daj je meni! - Vanja ljutito obuhvati rođaku ispod pazuha. Vas dvojica podignite nosiljku da je samo bacim na nju.
8
- Odlično! - oduševe se svi kad su napokon uspjeli ubaciti Petru na "položaj". - A kako ćemo tek njega prenijeti... - žene su se zabrinuto posmatrale. - A kako ćemo ih iznijeti na sprat? Ja narode moram paziti na kičmu… upozori ih Tomo. Da zovemo nekoga u pomoć? - Kako da ih prenesemo ako ne pomogneš! A koga da zovemo, Gorsku službu spašavanja?! I da im kažemo "imamo ovdje dvoje omamljenih, namjerili smo ih staviti u isti krevet, pa šta ispadne!" - Vanja je bila pred infarktom. - Ajmo diži je! – četvoro zavjerenika podigoše nosiljku sa djevojkom. - Kud nam oni zapadoše… stenjali su od napora polako se spuštajući stepenicama od kuće prema livadi. - Je li vrijeme za pauzu? - prozbori Ana dahćući kad su stigli na pola livade. - Daj napravi jednu fotku, možda se jednog dana usudimo pokazati im kako smo ih sparili… Da smo ih omamljene prebacili na nosilima u krevet - smijao se Goran ispravljajući kičmu. - Nema slikanja! Još da mi se probudi, pa skoči na nas. Ima srce da me opali. Šta bi htjeli! Mogli smo ih ubaciti u komšijin sjenik, ovako smo se pomučili da budu komotni i ušuškani. I da se ne prehlade - Vanja od navale adrenalina nije osjećala ništa osim želje da "dokrajči" svoj plan. - Da smo se barem sjetili ovo organizovati ljeti, nego sad… Ostavili bi ih odmah u voćnjaku iznad kuće. Vidi nje kako je slatka, hahaha... Bojim se, čim je sutra vidim, da ću se odati...
9
- Samo probaj da se odaš! Ne pretače se vino u augustu! Morali smo čekati ovo da ih namamimo. I ćuti više! Nacvrcao si se s onom trojicom alkosa, umjesto da paziš. Još si se mogao izlanuti pred njih dvoje. Djeca su spasila stvar. Shvatili su mali pametnjakovići da hoćemo da ih sparimo. A i majka ti je ćutala Tomo… - Vanja nije bilo do priče i muževog mudrovanja. - Narode... moramo krenuti - Ana je bila najprisebnija. Udahnuli su i nastavili dalje prema kući udaljenoj pedesetak metara. Vrata su bila već ranije otključana, u kući nije bilo nikoga. Inače je pripadala Vanjinom i Petrinom rođaku, a Tominom kumu Drašku. Nisu mu rekli zašto im treba, nego da će možda imati neke goste za koje im treba smještaj. Malo po malo, uspjeli su da donesu Petru "na odredište" - Draškovu gostinjsku sobu sa bračnim krevetom. - Ko zna kakvi će biti, ima da polude. Kako ćemo s njim uz stepenice, da je barem u prizemlju… Ako budu išli na WC? Ne poznaju kuću, strmeknuće se niz stepenište - jadikovala je najrealnija članica urotničke družine. - Nema odustajanja Ana! Pristala si i sad nema nazad. Dobri su oboje, pametni, on radi, ona više ne radi nego što radi, traći vrijeme, a ima fakultet i govori dva jezika. Zabila se u kuću, drugarice ili se udale ili već razvedene ili otišle u svijet. Svako se bavi svojim problemima. Druži se sa sestrinim djetetom! Šta može da bude loše? Mogu da se prave da se ništa nije dogodilo. Koga će upoznati za vrijeme korone? Vidiš da su 24 časa dnevno on s Tomom i majkom a ona sa svojima. Nikad nisu sami… Osokoljeni uspješnom izvedbom prvog dijela plana vraćali su se kroz selo.
10
- Šta mislite ako nađemo njega sad budnoga? - Onda bi ga mogli raspaliti gumenim čekićom, hahaha - smijao se Goran i ostali s njim. Međutim, kad su stigli Arsen je mirno spavao, zabacivši glavu na naslon sofe. - Oho, dobar dečko, dobar... hahaha... - Goran je zasmijavao sve i ometao ih u poslu. - Čini li se meni ili ovaj put ide lakše? -čudila se Vanja. - Pa normalno, vi držite samo noge a mi sve ostalo! Ali da znaš i meni se čini da smo uvježbali tehniku - smijao se Tomo. - Sad nam treba treći koga bi prenijeli pa da provjerimo ide li bolje što više vježbamo. Mogli bi po selu češće da raznosimo pijane. Hahaha... - Gorane, prekini! Kad se smijem nemam snage! -Vanja je ućutkivala muža. - Idemo li? Opet na tri? - svi četvoro su zauzeli položaj. - Uh što je težak - ovaj put Tomi i Goranu nije bilo do smijanja. - Spusti ga na livadu moram stati! Ja više ne mogu! Kičma me otkida! stali su odmah na početku livade na Tominu kuknjavu. - Ne možemo sad odustati! Moramo završiti, hoćemo li ga ostaviti ovdje - Ana je preplašeno gledala u muža. - Hahaha... to bi bilo fenomenalno! Braco se ujutro probudi a mačka ga liže… hahaha... - Slikaj ovo, slikaj - cerekali su se njih dvojica i nagovarali Anu. - Kako ću u mraku... vidjeće se blic - osvrtala se oko sebe.
11
- Ma ko će nas vidjeti! Pusto selo, gluvo doba noći... Kad je uslikala Arsena, Tomo i Goran su htjeli da i oni imaju dokaz, pa su kleknuli pored nosiljke da ih fotografiše. Na kraju su zaključili da im treba jedan zajednički selfi sa "usnulim princom" između njih, iako se Vanja nećkala. - Bolje da nemam fotografije. Ovako, ako nešto pođe naopako, mogu se praviti da sam to samo umislila. - Imala ti fotografije ili ne, ja ću često da te podsjetim šta si uradila Goran nije dao ženi mira. - Idemo li dalje? - Ana ih je opet prekinula. - Ajde diži ga 1,2, 3, hop! - komandovao je Tomo. Nakon tridesetak metara opet su napravili pauzu dok je Arsen mirno spavao izbacivši jednu nogu van nosiljke. Morali su još jednom stati prije ulaska u kuću. Čekalo ih je stepenište. - Da još jednom ponovimo plan… Svi spavamo barem do podne, nemojte da vas ko vidi, ne izlazite iz kuće. Tražiće nas da objasnimo možda... Znači Vanja je mene odvela kući jer sam se nacvrcao, a Petra to nije znala. Ti Tomo kažeš bratu da je on isprati ovu trojicu, i da je i Petra rekla da i ona ide kući kad je čula da je Vanja odvela muža. Niko im ništa neće moći reći, jer se neće sjećati. Sumnjam da bi se usudili provjeravati kod ove trojice. Odmah bi se raščulo po selu. Kad se Vanja vratila po nju Petra je već otišla. - Može tako... - složili su se svi. - Onda plan B. Ti Tomo uvjeravaš njega da su bili super na zabavi. Ne znaš kako su zajedno završili, ako te to pita. Kad su sve utvrdili, uspjeli su nekako Arsena popeti na sprat.
12
- Ajde vas dvije, skidate nju, ja ću njega… - A šta ako se jedno prije probudi pa ode? Ovo drugo neće ni znati da je ono drugo bilo u krevetu. Mogu nas tužiti - Ani je ovo sve više djelovalo suludo. - Ko će nas tužiti?! Kako da neće! Nek idu u tri lijepe, što će da nas tuže. Tužiću ja njih što su pored svega nesposobni za život! Što sami nisu našli sebi para, nego se mi ovako moramo stresirati oko njih. Eno na moje oči, gospođa od 70 godina bari moga strica od 82 godine, radi stana. Umro joj muž pa bi htjela novog sa stanom. Ja i njena prijateljica smo svjedoci pregovora. Ništa vi ne znate kako baba zavodi… - Slušaj ovamo, po priči... i njega je ćaća napravio nakon jedne proslave! Pa može i on da se oženi pijan! - odao im je Tomo tajnu. - Nije pijan nego omamljen… - ispravi ga žena. - Dobro, nećemo sad u "tehničke" detalje! Isto ti je to danas, ko je prije znao za droge. A sad napredujemo, vraćamo se prirodi i koristimo prirodne afrodizijake. - Šta radiš Ana jesi li luda?! Slažeš im robu na stolicu, treba da je sve razbacano od ulaska u kuću. Baci nešto na stepenište, počmi odmah s ulaznih vrata. - Tako je Ana, neka izgleda da su se skinuli na putu do kreveta. - Pa nećemo ih skinuti do kraja... - kolebljivo je gledala u Vanju. - Nego?! Šta će pomisliti ako vide da su gaće na njima! Sve se skida! - Ššššš.... tiše vas dvije! - njih dvojica su čekala pred vratima da one završe. - Joj Vanja... ovo je skroz ludi plan.
13
- Biće to sve super. Kad dođe dijete ko koga šiša. A onda će vidjeti svoje zablude i odrašće. Jednostavno se desi... čovjek zaglavi i nikako da krene naprijed. Čudićete se kako su bili glupi i nezreli. I zahvaljivati nam… Nakon obavljenog posla razišli su se. Za nekoliko časova možda će nastati vanredno stanje. Barem da se malo odmore prije toga.
********* Svanulo je odavno. Kroz poluspuštene roletne svjetlost se probijala. Arsen je otvorio oči pokušavajući da shvati koje je doba dana. Na natkasni nije bilo časovnika, a ni telefon mu nije bio tu. Zatvori oči i odluči još malo odrijemati. Promeškolji se i okrene na stomak. Namještajući nogu, udari u nešto toplo. - A! - začuje neki glas. Pokrivač odjednom počne da se mrda. - Ko je to? Tomo? - Gdje sam ovo? Šta se događa? - odjednom se pomoli svjetla kovrđava kosa ispod pokrivača. Zbunjeno su se gledali. Nekoliko sekundi niko nije reagovao. - Jesi li stvarna? - A jesi li ti stvaran? - Gdje smo ovo? - Ne znam ni ja tačno. - Jesmo li u gradu? Ovo nije naš stan... - Nije ni moj…
14
Pokušala je da se ustane ali je teška glava prikuje. Pokrivač sklizne. - Pa ti si… - Aaaaa! Goli smo! - vrisne i skoro oboje padnu na jastuk od tog zvuka. - Ne vrišti, puče mi glava. - Ne vjerujem da sam s tobom spavala! Nema šanse! Ili si me napao! Ja to nikad ne bi uradila! - Pošto smo u ovakvom stanju, ko zna šta smo uradili. Džaba sad histerišeš, još će te neko čuti. - Mislim da mi je muka. Nisam sigurna jesmo li u snu ili na javi. - Na javi, na javi... u tuđem krevetu... i oboje goli. - Kako smo ovdje dospjeli? Sjećaš li se? - Ničega apsolutno. A ti? - Nažalost ni ja... - Uzeću pokrivač - trgne i on ostade pokriven čaršavom. - Hej! A ja! Hadno je... - Vratiću ti ga, samo da se obučem, vidim veš na podu... - Odjeća nam je... na stepeništu - zblanuto je konstatovala kad je tako obmotana krenula iz sobe da se obuče. - Stvarno? - krenuo je da vidi. - Stani! - okrenula je glavu. Ostavila mu je čaršav, nije bio potpuno otkriven. Prvo da ja izađem. Ne znam gdje se nalazimo... Poznaješ li ti ovu kuću. - U kumovoj smo kući, mi imamo ključ, ovo mu je gostinska soba...
15
Izašla je brzo zatvorivši vrata sobe. Skoro se tresući od ljutnje, pokupila je svoju razbacanu odjeću i brzo se obukla. On se pojavio na vratima obučen do pojasa. Majica i džemper su mu bili u hodniku. - Sigurno sam te doveo ovamo jer je majka u sobi pored mene, pa tamo nismo mogli... - Čuješ šta sam ti rekla! Ne pijem, ne završavam "slučajno" u tuđim krevetima. Nema šanse da si me "smotao". - Pa nije to ništa nenormalno... - Ne vjerujem da se ovo desilo, ja to nikada ne bi napravila... - Zašto ne bi, pa to je u redu... malo je nezgodno što smo dvjesta metara jedno od drugog, ali se skoro ne poznajemo. - Ama prestani me ubjeđivati! Ja i kad spavam držim jedno oko otvoreno! - Živimo u istom gradu, a nikad se nismo vidjeli. Ti nikad ne dolaziš ni ovamo na selo... - Rijetko, ako treba nešto mami i tati, ali se nikad nismo sreli... - I ja rijetko dolazim, nekoliko puta godišnje, kad Tomo ima neki veći posao ili slavlje. Ove godine zbog korone smo bili slobodni, firma nije radila pa sam češće bio ovdje. - Idem... dosta je ovog glupog razgovora - digla je ruke kao da se brani izbjegavajući da ga pogleda u oči. - A... ovo? - Koje? Misliš "ovo što se nije desilo"? - OK, ako tako kažeš...
16
Otvorila je oprezno vrata, vireći ima li koga ispred kuće. Što je još bilo gore, kuća je bila na nižem položaju od drugih. Imala je veću osunčanost, lijep položaj, ali nažalost bila je kao na "tacni", izložena pogledima svih odozgo, slijeva, zdesna i odozdo. Nije imala nikakvu intimu. U selu nije bilo mnogo stanovnika, ali sad je već bilo blizu podne, male su bile šanse da je neko ne primjeti. Dolazeći "odozgo" iz pravca šume primjeti da su joj roditelji iza kuće, u bašti. Ušulja se u kuću i tek zatvorivši vrata svoje sobe, odahnu bacivši se na krevet. Kako se samo izblamirala... a ako se ovo pročuje... katastrofa... Presvukla se i izašla napolje da ne misli o tome. - Ustala si? - upita je majka kad im se pridružila. Petra je zbunjeno gledala u majku. Pa ona ni ne zna da nisam spavala u kući! To joj donese ogromno olakšanje. - Vanja mi kaže da si spavala kod nje... Ništa nije smjela da kaže. Skoro cijeli dan je odsutno prećutala. Nije se usuđivala da sad ispituje Vanju, moglo je nekome postati sumnjivo. "Zašto me je Vanja "pokrila", sigurno nešto zna" razmišljala je dok joj glava nije postala ko balon. Oko pet popodne su se pojavila Tomina dječica tražeći je. Mislila je da su već otišli u grad. - Nismo, stric i baka su otišli a mi ćemo sutra - obavjestili su je. A kad ti ideš? - pitala su radoznalo. - Pakujemo se, pa ćemo uskoro... - Hoćeš li opet doći?
17
- Aha, čim uvatim vremena... - Na selu je super, tata je "presisao" pa je spavao do jedan. Majka ga je jedva probudila - čavrljala su djeca.
********* - Ej, mala! Otkud si ti ispala - čudila se Vanja kad je sutra pred svojom firmom ugledala Petru. - Tebi je čudno što me sad vidiš, a nije ti čudno što si mojoj majci rekla da sam spavala kod tebe... - Pa šta ima veze... ja rekla da se žena ne brine, neće Tomo i njegovi dozvoliti da ti po noći bauljaš sama po selu. Pretpostavila sam da si spavala kod njih. Nisam očekivala to pitanje od tvoje majke pa sam rekla što mi je prvo palo na pamet. - Nešto tu meni debelo smrdi... Ili sam ja napravila neko veliko sranje, pa nećeš da mi kažeš. Ili se nešto drugo dogodilo... Kad budeš imala vremena, hoću da se vidimo i da mi sve ispričaš. Znam da sam do skoro jedan bila budna. Šta se dalje desilo nikako ne mogu da se sjetim. - Uh, čega bi ti da se sjetiš? Pa šta ima veze ako si zaspala u dnevnoj... Ajde malo opusti se i uključi u život! Vidiš da skoro i ne izlaziš. Na selu je postalo super otkada Tomo dolazi s djecom. Odmah je drugačije. Življe. A otkad je korona, sjetili se svi da imaju kuću na selu... - Meni je nešto sumnjivo... sutra radiš popodne pa ću ja doći oko devet nije mogla da procjeni zna li Vanja više od nje. - Pa dobro...
18
********* - Alo Tomo... kakvo je stanje kod tebe? - Za sada je burazer miran, samo se češka po glavi, ništa ne ispituje. Ćuti. Misli da su zajedno otišli u krevet pa čuva njenu "reputaciju". - E zato ona ne ćuti! Uh! Sačekala me ispred firme, sumnjičava je skroz. Hoće da razgovaramo. Sad će da me preslišava. Noćas neću spavati od brige... Sigurno će sutra odmah doći k meni. Ali znaš šta, najvažnije je da smo uspjeli! Znamo da su se zajedno probudili u istom krevetu! E sad nek se misle šta je bilo... - Ne misle se samo oni, mislimo se i mi je li "išta" bilo. Ako bude frka reci da smo se šalili... - Nema odstupanja! Idemo do kraja. Neću priznati, ni govora o tome. Samo se moram rješiti Gorana, da se slučajno ne bi izdao kad je vidi. ********* Ujutro je Petra autom otišla do Vanjinog stana. I malo po malo, svaku Vanjinu riječ pažljivo mjereći, nije uspjela ništa zaključiti. To je potpuno izbacilo iz ravnoteže. Priznala je sebi u ova tri dana da je Arsen jako dobar momak. Sjećajući se te večeri, razgovora, ponašanja, nije mu mogla naći veću zamjerku. Volio je bratovu djecu, svi su se dosta lijepo slagali, jedino je on ostao u stanu živjeti s majkom, a Tomo je sebi kupio drugi stan. Zajedno su radili u svojoj maloj privatnoj firmi, išlo im je solidno. Prvo je Tomo sam otvorio firmu, kasnije mu se pridružio i Arsen. Već sedam godina su zajedno radili.
19
Koliko je shvatila imali su lijepo društvo, normalno, što se tiče svega viđenog bili su stvarno porodica na mjestu. Ali kakav je Arsen bio kao muškarac? To nije imala gdje provjeriti. Živio je u 39 godini s majkom u stanu, i koliko je primjetila, nije patio što nema ženu i porodicu. Bio je visok, vitak ali ne mršav. Crnokos, sitnije glave, ustvari lijepe građe. Izgledao je "momački", i razmišljao je momački. Vjerovatno je imao "slične" susrete kao s njom, jer se nije iznenadio kad ju je vidio u krevetu. Niko nije spominjao da ima stalnu djevojku. A iz razgovora je zaključila da ni ne traži ženu za ženidbu. Gledajući realno, ona je bila u još goroj situaciji. On je barem imao posao, društvo. Ona je radila zamjene, povremeno, a malo po malo društvo joj se osulo. Spala je na druženje sa sestrom i bratom. Zatvoren krug.
********* - Uhh... Ana... tako me je preslušala da nemam više ni jednog atoma snage. Šteta što nema stalni posao, savršena je za istražnog sudiju. - I? Jesi li se izdala? - Što je ona bila upornija da sazna, to sam ja bila tvrdoglavija da joj ne pomognem. - I šta će sad biti? - Kad dođe Tomo s posla, ako imate vremena prošetajte sa djecom do nas. Pa ću vam sve ispričati šta je pitala... - Dolazimo... možda bude neki novosti i sa naše strane...
20