Spektar broj 10 by magazin Spektar

AKBAR AHMED: MUSLIMANI SAMI SEBE SPAŠAVAJU

Broj 10

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 15. 08. 2014.

IZA POLITIČKIH KULISA

STRANCI RUŠE DODIKA! PETEROVO PROROČANSTVO: BOG OBNAVLJA ZEMLJU!

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

INTERVJU: PROFESOR AKBAR AHMED

MUSLIMANI SAMI MORAJU DA RIJEŠE SVOJE PROBLEME

Ugledni muslimanski mislilac pakistanskog porijekla Akbar Ahmed govori o previranjima u islamskom svijetu, njihovim uzrocima i mogućim varijantama Str. 26 političkog raspleta

IZA POLITIČKIH KULISA

STRANCI RUŠE DODIKA!

Šef RS-a s razlogom sluti da stranci rade protiv njega. Zna da su ga oni stvorili, pa je svjestan da ga isto tako mogu i maknuti sa političke scene na kojoj je iznevjerio Str. 6 sva njihova očekivanja

ČOVJEK KOJEM SE DIVIO AJNŠTAJN

BOG OBNAVLJA ZEMLJU!

Predviđanje bugarskog duhovnog majstora Petera Deunova, staro sedam decenija, kaže da je Bog odlučio obnoviti Zemlju, ali da će prije toga ovamo biti “poslane” velike patnje i dosad neviđene prirodne Str. 32 katastrofe...

OMLADINA NA ŽIVOTNOM RASKRŠĆU

SVI TRAŽE SVOJU ŠANSU, NEKO VANI, NEKO OVDJE

„Ko posljednji izađe neka ugasi svjetlo“, bolna je šala koja ilustruje odlazak mladih iz BiH. Da sve ipak nije tako crno, pokazuju primjeri mladih ljudi koji žele da ostanu u svojoj zemlji, uprkos teškoćama... Str. 10

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO! Štampa i televizija u ogromnoj su krizi. Cijene oglasnog prostora sve su niže, a borba za plaćenu reklamu pretvara se u borbu za goli opstanak. Zbog toga se klijentima čine praktično sve vrste ustupaka. Kad znamo za ovu praksu, onda na pravo herojstvo podsjeća potez koji je povuklo rukovodstvo sarajevske TV1. Ona je prekinula marketinšku saradnju sa turskim avio-prevoznikom “Turkish Airlines”, kako kažu, zbog pritiska da pomenutu kompaniju poštede kritičkih osvrta na jedan dio njenog poslovanja. Riječ je o nekorektnom odnosu turske firme prema njihovom donedavnom partneru “BH Airlines”, o čemu je TV1 izvještavala u svom informativnom programu. Zauzvrat su dobili “čestitku” od direktora BH odjela te kompanije, sa zahtjevima koji ne ostavljaju nikakvu dilemu: "Turkish Airlines ima pravo samostalno okončati saradnju s TV1 bez ikakvih posljedica ako TV1 objavi bilo kakve vijesti, prilog i intervju koji može naštetiti ugledu Turkish Airlinesa ili ga uništiti", piše u prijedlogu novog ugovora koji je rukovodstvu sarajevske televizijske kuće uputio Salih Kansu. Rukovodstvo TV1 odbilo je ovu ucjenjivačku ponudu i prekinulo postojeći reklamni aranžman u kojem su, vjerovatno za sitan novac, Turci tražili suviše krupne usluge i privilegovani status kakav imaju u svijetu. Teško je, naime, vjerovati da “Turkish airlines”, koji ima ogromne reklamne budžete, ovako postupa samo u BiH. Za svoj reklamni novac oni traže (pa vjerovatno i dobijaju) povlastice u medijima znatno ozbiljnijih država nego što je naša. S tom razlikom da to tamo puno više košta nego u BiH. 4 Spektar, broj 10 15. august 2014.

STRUJNA LOGIKA

Karta distributivne mreže triju elektroprivreda, to bi trebala biti i karta troentititetske BiH, kako je zamišlja Međunarodna krizna grupa (ICG) u svojoj nedavno publikovanoj procjeni političke budućnosti BiH. Jedan od onih koji se slažu sa tim scenarijem je i profesor sa Sveučilišta u Mostaru dr. Marko Tokić. On kaže da je to realno i da bi to „ojačalo poziciju Hrvata“. Inače, tako geografski omeđen treći entitet istovjetan je izgledu hrvatske federalne jedinice koju je prije desetak godina predstavio nekadašnji predsjednik Hrvatske samouprave, upravo pomenuti profesor Tokić. „Nikada nismo predlagali ništa što nije imalo utemeljenje u realitetu stvari, a jedan od tih pokazatelja upravo je i zemljovid“, navodi Tokić. Distribucijsko područje Elektroprivrede HZHB i Tokićeva po strujnoj logici sačinjena karta obuhvaćaju tri odvojene teritorije – Hercegovinu i dio zapadne Bosne, središnju Bosnu, u kojoj se nalazi nekoliko hrvatskih enklava, i Posavinu. To znači da eventualni hrvatski entitet ne bi imao geografsku cjelovitost nego bi bio sastavljen iz tri dijela. Tokić se nada da analiza Međunarodne krizne grupe nije samo analiza nego i novo usmjerenje službenih međunarodnih krugova, koje se, navodno, plasira pod maskom jedne nevladine organizacije. Nasuprot mišljenjima da bi osnivanjem hrvatske federalne jedinice Hrvati izborili jednakost i politički subjektivitet, a BiH postala stabilna državna zajednica, protiv ove ideje

očituju se mnogi bošnjački političari i intelektualci. Moćni stranci, pak, ovim povodom se ne oglašavaju, mada su u više navrata, i u posljednjoj godini, odbacivali svaku pomisao na mijenjanje dvoentitetske strukture BiH.

AMERI^KI SPECIJALAC

Američka kongresmenka Janice Hahn uputila je u Zastupnički dom Kongresa SAD rezoluciju kojom od predsjednika Baracka Obame traži imenovanje posebnog predstavnika za Balkan i BiH. Njen je razlog „u zastoju euroatlantskog puta BiH te stalnom smanjivanju prava Hrvata“. Taj posebni predsjednički izaslanik za Balkan radio bi u partnerstvu s OHRom, EU, NATO, ističe kongresmenka, koja je svoju rezoluciju uputila u okviru lobističkih aktivnosti hrvatske emigracije i dijaspore u SAD. Gospođa Hahn svoj zadatak je obavila. Rezultata, međutim, sigurno neće biti. Ovo je ko zna koji prijedlog da se Vašington preko jedne posebne osobe uključi u rješavanje prilika u BiH. No, to bi za State Department značilo samo jednu platu više u njegovom budžetu. Američka ambasada u Sarajevu, naime, ionako je, pored OHR-a i predstavnika Evropske unije, ključni strani faktor u našoj zemlji. Da to njena vlada hoće, Ambasada bi, i bez nekog specijalnog predstavnika, našla načina da progura eventualne krupne američke inicijative. No, takvih inicijativa nema, pa time ni potrebe za imenovanjem nekog Obaminog specijalca na našem podrtučju.

FANTOMSKI ROMI

Prema procjenama domaćih i međunarodnih organizacija, u Bosni i Hercegovini živi više od 4.000 djece romske nacionalne manjine koja nikada nisu upisana u matične knjige rođenih. To znači da ta djeca pravno ne postoje. U zvaničnim knjigama nemaju imena i prezimena, niti bilo koje drugo pravo, kao što su zdravstveno osiguranje, dječiji doplatak itd. Nerijetko se dešava da u matičnim knjigama nisu evidentirane i po tri generacije iz jedne romske porodice. Stoga, da bi djeca bila upisana, mora se utvrditi pravni identitet roditelja, pa njihovih roditelja. Najveću ulogu u rješavanju pomenutih slučajeva imaju međunarodne organizcije u BiH. UNHCR od 2008. godine aktivno radi na ovom problemu. Do sada je završeno 1.466 procedura za 875 ljudi. Od toga 345 je bilo naknadnih upisa u matične knjige. U pitanju su, naravno, svi odreda bili Romi. Nažalost, iskustvo pokazuje da sve, ipak, nije do države i njene eventualne aljkavosti. Većina Roma sama izbjegava ovu obavezu, na čemu bi trebala poraditi i njihova nacionalna udruženja.

ZAŠTI]ENI STANI]I

Općinski sud u Sarajevu donio je presudu po tužbi Agencije za privatizaciju FBiH kojom je raskinut kupoprodajni ugovor Stanić Investa s Feroelektrom. Na ovu presudu postoji mogućnost

žalbe Kantonalnom sudu u Sarajevu, što će Stanići sigurno iskoristiti i tako nastaviti da, za svoj biznis, protuzakonito i dalje koriste objekte Feroelektra. Radi se o jednoj od najvećih privatizacijskih afera u kojoj je, na štetu Stanića, sve odavno jasno. No, potpomognuti svojim političkim prijateljima, oni i dalje uživaju u plodovima ove pljačke. Za to vrijeme, radnici Feroelektra ne primaju plaće, već 25 mjeseci, niti mogu ovjeriti svoje zdravstvene knjižice. Da Stanići imaju kvalitetnu zaštitu političkih i pravosudnih moćnika pokazuje i činjenica da Kantonalno tužilaštvo već dugo izbjegava da podnese krivične prijave za niz krivičnih djela koja je kompanija Stanić Invest počinila u Feroelektru. To je, u više navrata, utvrđivala i Finansijska policija. No, njihove prijave hvataju prašinu po raznim fiokama.

PREMINUO HADŽIJA FUDO

U srijedu je u Sarajevu preminuo Fuad Šehbajraktarević, direktor Pogrebnog društva “Bakije“ i jedan od najpoznatijih, najomiljenijih, a po mnogima i najutjecajnijih Sarajlija. Hadžija Fudo, kako su ga zvali, umro je iznenada od srčanog infarkta, u 73. godini. Šehbajraktarević je dugo bio na čelu „Bakija“, sa visokim ugledom u vjerskim krugovima. Često je pominjan i u kontekstu utjecaja na bošnjačku politiku, čiji predstavnici su se s njim konsultovali o bitnim nacionalnim pitanjima. U svakom slučaju, bio je častan čovjek do čije riječi se držalo i zbog čega će ostati jedna od znamenitih ličnosti glavnog grada BiH.

FUJ!!! Svjetska banka objavila je novu rang-listu ekonomski najuspješnijih država svijeta. Statistički je obrađeno 215 zemalja, a sa saldom od 4,656 dolara bruto-nacionalnog dohotka po glavi stavnika Bosna i Hercegovina plasirana je na 91. mjestu. Ovaj podatak očigledni je dokaz naše ekonomske slabosti, iako pripadamo pr voj, razvijenijoj grupi zemalja. No, ne bi bilo nikakvo čudo da na pomenutoj ljestvici ubrzo propadnemo još niže. Albaniji smo, na primjer, odmakli samo za 4 dolara. Ona nas je sigurno nadmašila još dok su statističari Svjetske banke obrađivali podatke za 2013. godinu. Vrijeme ne mora donositi samo napredak. Ako uračunamo inflaciju, koja povećava brojke, ali skriva istinu da iza toga stoji manje proizvedenih usluga i roba, naš prošlogodišnji saldo lošiji je i od onoga iz 2009. godine, kada je naš BDP iznosio 4.443 dolara. To znači da smo u realnom padu već godinama, svake godine za desetak procenata. Ako imamo u vidu lošu političku situaciju i činjenicu da ekonomija nije društveni prioritet, onda je i dalje propadanje neminovno. Trenutno nemamo nijednog ohrabrujućeg pokazatelja, nikakvog pozitivnog trenda koji bi ulijevao nadu u napredak. Naprotiv, poplave su nas dodatno ruinirale i unazadile. Računa se da će samo one utjecati da u ovoj godini BDP bude umanjen za oko 12 posto Stoga ćemo se u narednom rangiranju Svjetske banke sigurno naći na još lošijoj poziciji, u drugom dijelu svjetske ekonomske ljestvice. 15. august 2014. Spektar, broj 10 5

IZA POLITIČKIH KULISA

STRANCI RUŠE DODIKA! Šef RS-a s razlogom sluti da stranci rade protiv njega. Zna da su ga oni stvorili, pa je svjestan da ga isto tako mogu i maknuti sa političke scene na kojoj je iznevjerio sva njihova očekivanja

ilorad Dodik sve češće, žešće i nervoznije upire prstom u međunarodnu zajednicu koja mu, kako kaže, radi o glavi. U dosluhu sa entitetskom opozicijom navodno su formirani i “centri za obuku”, čiji polaznici čak dobijaju i značke za međusobno raspoznavanje. Jedan primjerak Nikola Špirić je ovih dana pokazao novinarima. Mnogi se slatko smiju na Dodikovu priču o velikoj međunarodnoj zavjeri. Pomenute značke vjerovatno su plod njegove mašte, kao i niz akcija koje izmišlja kako bi dokazao postojanje urote. No, da ona zaista postoji, ma kako se zvala i izvodila, mislim da u to ne treba sumnjati. Nema, uostalom, nijednog ovdašnjeg političara koji tako dobro, kao Dodik, zna šta stranci mogu i koliko daleko sežu njihovi prsti.

su, još lakše, za svoj projekat regrutovali i politički pohlepnog Milorada Dodika, željnog slave i vlasti. Snaga i ozbiljnost ovog zahvata bili su toliki da su za Dodika, tom

Nema nijednog ovdašnjeg političara koji tako dobro, kao Dodik, zna šta stranci mogu i koliko daleko sežu njihovi prsti... prilikom, glasali i bošnjački poslanici. I tako je premijerska fotelja prvi put stigla pod njegovu stražnjicu. Ruka koju je Milorad zbog toga ljubio bila je - strana ruka! Još više razloga da bude zahvalan

Piše: Vlastimir Mijović svemoćnim stranim centrima, koje sada proklinje, Dodik je imao 2006. godine. Na razne načine, a ponajviše novcem i stvaranjem medijskog lobija oko “Nezavisnih novina”, poduprtog sa desetak miliona američkih dolara, pred tadašnje izbore Dodik je pretvoren u istinskog mjezimca međunarodne zajednice. Zahvaljujući tome, pomeo je sa scene sve svoje srpske rivale i stekao, u ime svog naroda, apsolutnu vlast. Dabome da se tada nije javno zahvaljivao strancima, kao što ih sada na sva usta kudi jer mu rade o glavi. Ali, ništa bolje nije ni zaslužio prevarant kakvim se on pokazao. Nakon tadašnjih izbora, sa praznih

Politička pohlepa: Januara 1998. godine Dodik je u Republici Srpskoj bio politička sića na koju se niko nije obazirao. No, željni preokreta i uspjeha svoje velike diplomatske misije, stranci su razbuktali kampanju traženja tzv. umjerenih Srba, onih koji će RS izvući iz ralja najcrnjeg nacionalizma i separatizma. Lako su ucjenama i obećanjima o praštanju njenih ratnih grijehova osvojili naklonost Biljane Plavšić, a potom 6 Spektar, broj 10 15. august 2014.

Dodik i Plavšićeva: Nekadašnji “umjereni” tandem

u blato. I guraju ga, bez dileme, uz pomoć nevladinih organizacija i kritički nastrojenih intelektualaca, čak i nekih medija, sve do opozicionih stranaka koje će stranci za oktobarski boj “naoružati” do zuba. Cilj je jasan: ima da ga nema! Dodika, naravno.

Strance vukao za nos punih osam godina

riječi i ulagivanja, na koje su se upecali stranci na zadatku u BiH, trebalo je preći na djela. A Miloradu nije bilo do toga. Obećao, pa slagao, što bi se reklo. Usput se rasipao ružnim riječima na račun onih koji su ga vinuli u politički vrh, misleći da će ih se tako otarasiti, a stečeni plijen sačuvati.

“Posmrtno” zvono: Prevario se Dodik, grdno se prevario, kao i mnogi politički skorojevići iz malih zemalja koji su pokušavali da obmanu gospodare svjetske političke scene. Došlo je vrijeme revanša u kojem Dodik treba da plati za svoja neispunjena obećanja, zbog kojih se međunarodna zajednica kod nas nemalo osramotila. Sviju je upućivala da sa kobajagi umjerenim i “kooperativnim” Dodikom krenu u sklapanje političkih

dogovora koji će Bosnu i Hercegovinu uzdignuti do zelene grane. No, ovi su od Dodika mogli dobiti samo “od šake do lakta”. Potom se potpuno izgubio i krenuo da bulazni o nekakvom referendumu i otcjepljenju, da pljuje po

Ako su već malog Milorada mogli svojom voljom da pretvore u giganta, stranci mogu učiniti i obratno: da od medvjeda naprave muhu... Srebrenici i da, čak, veliča najmračnije ratne zločince. “Posmrtno” zvono je, naravno, u jednom času odzvonilo. Ima tome već skoro godina kako niko iz diplomatskih krugova koji djeluju u BiH s njim ne vodi ozbiljne razgovore. U posljednjih šest mjeseci s njim se i ne sastaju. Oni koji su ga svojedobno vinuli do zvijezda, sad bi ga najradije gurnuli

Izgubljena bitka: Želje i namjere razočaranih stranaca mislim da su nedvojbene. Dobri su i izgledi na uspjeh ove njihove misije. Ako su već malog Milorada mogli svojom voljom da pretvore u giganta, mogu oni učiniti i obratno: da od medvjeda naprave muhu! Po mom mišljenju, barem kod nas, sve što svjetske velesile požele, one to mogu i da ostvare. Pa zar nisu u Hag slale i članove Predsjedništva BiH, skidali sa funkcija najviše dužnosnike, zar i Aliji Izetbegoviću nisu namignuli da se skloni u penziju (a on odmah poslušao), zar nisu 2001. ni iz čega, pod dirigentskom palicom američkog ambasadora Milera, na vlast doveli tzv. Alijansu za promjene, tobožnju pravu zamjenu za tronacionalni savez SDA - HDZ SDS. Zar i Inckovim odlukama 2011. nisu, i zakonu uprkos, Budimira isturili na čelo Federacije BiH, a potom i tandem SDA - SDP doveli na vlast. Kad hoće, stranci ovdje sve mogu. Dodik se, sa svoje strane, može batrgati do mile volje, ali bitka koju vodi sigurno je izgubljena. Uvjerićemo se u to nakon izbornog oktobra, kada Dodika i SNSD-a više ne budu ni u entitetskoj ni u državnoj vlasti. Jedino što će tada Dodiku davati razloga da se bar malo nasmiješi, to je činjenica da ovdje, ali i nigdje u svijetu, strane moćnike niko nije tako dugo vukao za nos, kao što je to on činio posljednjih osam godina. 15. august 2014. Spektar, broj 10 7

BUJNA MAŠTA PREMIJERA NIKŠIĆA

ČIM ZINE - ODMAH SLAŽE! Ovo je jedina vlada koja nije ni prema kome napravila bilo kakav dug, već je, naprotiv, vratila veliki dio duga ranijih vlada, kaže Nermin Nikšić. Ovakve laži su, općenito, najomiljeniji način komuniciranja SDP-ovih prvaka sa „glupavom“ javnošću

buzeti prebrojavanjem novca poharčenog tokom ovog četvorogodišnjeg mandata, SDP-ove vođe očito nemaju vremena da čuju ni dobar vic. Oni su još u onome o nesretnoj Fati, koju Mujo tjera da više vjeruje njemu nego vlastitim očima. U tom stilu, posljednjih mjeseci, kako se bliže izbori, u ovoj stranci se satraše da nekako uljepšaju ružnu sliku koju su u javnosti stvorili otkako su postali glavna poluga vlasti u Federaciji. Poznati po tome što se stalno „educiraju“, desetak puta godišnje organizujući seminare za svoje najistaknutije kadrove, a sve po, kobajagi, evropskom obrascu, na kraju su valjda izučili da im spasa nema. Ne da se, korektnim zbrajanjem, na svoj saldo navući nikakvih pozitivnih poena. A trebaju im, prosto gori pod nogama.

Sramna strategija: Citirana izjava federalnog premijera Nermina Nikšića nipošto nije neki njegov solo izlet ili trenutak nepažnje. Po čuvenom APP sistemu (Ako prođe – prođe!), on je ovaj put samo pretjerao više nego što inače pretjeruje u paničnom pokušaju da svoje predsjednikovanje u entitetskoj izvršnoj vlasti osvijetli nekom ružičastom bojom. Uostalom, isto to, po komandi, po 8 Spektar, broj 10 15. august 2014.

strategiji laži koja je razrađena za ovaj predizborni kvartal, rade i druge njegove kolege iz stranke. Tako Lagumdžija tvrdi da je zaslugom SDP-a Bosnom sad pruženo 100 kilometara autoputa, kao da sve to nije,

Ako pogledamo stanje dugovanja Federacije BiH u posljednje tri godine, može se vrlo jednostavno zaključiti da Nikšićeva tvrdnja nije tačna... kao što jeste, davno prije njega projektovano i novac za to obezbijeđen, odnosno izpozajmljivan. No, vratimo se Nikšiću. Ekipi iz projekta Istinomjer.ba nije bilo mrsko da mu natenane objasne

Sramno obmanjivanje javnosti

Piše: Amra Zimić koliko drsko i bezobrazno laže kad tvrdi da je „ovo jedina vlada koja nije ni prema kome napravila bilo kakav dug, već je, naprotiv, vratila veliki dio duga ranijih vlada“. Ako pogledamo stanje dugovanja ovog entiteta u posljednje tri godine, možemo vrlo jednostavno zaključiti da to nije tačno – kažu u Istinomjeru, pouzdanom detektoru laži kojim se razmeće naša politika, a ponajviše Socijaldemokratska partija. Pa navode detalje:

Neumoljive cifre: Prije svega, Vlada FBiH je od svog formiranja do danas koristila sredstva MMF-a za krpljenje budžetskih rupa. Samo u maju prošle godine Upravni odbor ove organizacije je odobrio

Karijerizam i pohlepa maskirani crvenom bojom

sredstva u iznosu 78 miliona KM, od čega su dvije trećine raspoređene Federaciji BiH. Ako pogledamo informaciju o stanju javnog duga u BiH, možemo također vidjeti da se vanjski dug FBiH konstantno povećavao u posljednje tri godine. Tako je vanjski državni dug FBiH na kraju 2011. godine iznosio 4.237.070.203 KM da bi u 2012. godini narastao na 4.481.542.390 KM, a na kraju 2013. godine je iznosio 4.738.199.816 KM. S obzirom na ove cifre, može se kategorički zaključiti da je dug FBiH u posljednje tri godine rastao. A pošto je i sam Nermin Nikšić stavljao svoje potpise na aranžmane sa MMF-om, njegova tvrdnja da Vlada FBiH nije napravila nove dugove može se ocijeniti kao neistinita. Ili ne može, nego drugačije – kao sramna laž.

Tvrde glave: A sad malo o SDPovom članstvu i njihovim glasačima. Sve ankete i prognoze, i lažirane i uvjerljive, pokazuju da je ova stranka zahvaćena vrtoglavom padavicom. No, kako se rukovodstvo hvata za slamku, slično se ponaša i dio

građana koji su 2010. birali ovu stranku kao svoga favorita. Valjda u nelagodi što ispadoše budale (a nisu, nego su ih napravili budalama) oni se SDP-a tvrdoglavo drže kao pijani plota. Uglavnom su to oni koji su navikli da se decenijama druže sa crvenim knjižicama, misleći da se tako druže sa progresivnom idejom, čovjekoljubljem, smislom za nacionalnu toleranciju, za solidarnost i prava čovjeka, a posebno radnika. Ta grupacija, to takozvano čvrsto SDP-ovo jezgro, nikako da uvidi da stranka koju podržavaju nema više nikakve veze ni sa kakvom ideologijom, ni sa kakvim idealima, pogotovo sa socijalnom osjetljivošću i brigom

Od Lagumdžije do Komšića, od Lazovića do Pećanca, ljevičari vide samo karijerizam, pohlepu, političku nedosljednost, bahatost, socijalnu neosjetljivost... za običnog, u životu baš nesnađenog čovjeka. To je jedan tehnokratski, klanovski projekat u kojem se, po potrebi, koriste svakojake maske i dimne bombe, navlači se na sebe

crvena boja socijalne pravde i potlačenog proletarijata na koji se, u suštini, misli kao na lanjski snijeg.

Politički malj: Konzervativcima i nacionalno uskim ljudima u ovom je vremenu lako. Teško je ljudima koji razmišljaju modernije, naprednije, humanije, kojim je već tradicija da budu u tzv. lijevoj političkoj opciji. Ali, avaj, kud god da se okrenu, od Lagumdžije do Komšića, od Lazovića do Pećanca, vide jedno te isto: karijerizam, pohlepu, političku nedosljednost, bahatost, socijalnu neosjetljivost... A tek Dodik: pa i on je socijaldemokrata, ha – ha – ha... Nema šta Bosna danas nema. Nije stoga čudo da u njoj nema ni socijaldemokratije. I neće je biti sve dok ono ljudi što još vjeruje u tu ideju svoje glasove bude davalo prevarantima koji se prigodno kite tom odrednicom. Tako im samo produžavaju politički život, umjesto da ga maljem zatuku u zemlju. Pa da onda pravi socijaldemokrati, bez hitnje i pohlepe, tim časnim imenom nazovu stranku koja će i biti ono za šta se svojim nazivom bude predstavljala. 15. august 2014. Spektar, broj 10 9

OMLADINA NA ŽIVOTNOM RASKRŠĆU

SVI TRAŽE SVOJU ŠANSU, NEKO VANI, NEKO OVDJE

ečno govori pet stranih jezika. Engleski, njemački, francuski, turski i španski. Studentica informatike, Edita Velić iz Goražda, uprkos brojnim prilikama i referencama, ne razmišlja o odlasku iz Bosne i Hercegovine. „Informatičar je deficitarno zanimanje, kako u inostranstvu tako i ovdje. Posla zaista ima, ko god želi da ode i nađe posao vani, uspije u tome“, uvjerena je ona.

Editina odluka: Kao budući programer, ova apsolventica, koja iza sebe ima značajne rezultate, svjesna je mogućnosti koje su pred njom. Dok njene kolege uče njemački ili skandinavske jezike, plaćaju privatne časove, intenzivno planiraju budućnost van BiH, ona 10 Spektar, broj 10 15. august 2014.

o tome ne razmišlja. „Ono što me raduje je činjenica da se i kod nas traže takvi kadrovi. Zašto onda otići iz svoje zemlje ako i ovdje mogu napredovati. Rado bih otišla na neku edukaciju u inostranstvo, ali da se ponovo vratim“, kaže Edita. Ona razumije sve one koji žele živjeti u uređenoj zemlji, od svog rada i pošteno zarađene plate. „Prijatelji mi govore da sam budala što ostajem u BiH, kažu mi da na mom mjestu ne bi razmišljali ni minut. S druge strane, ja sam uvjerena da je najlakše otići, to je kukavički. Mnogo više hrabrosti je potrebno da ovdje počnemo raditi i stvarati prilike za sebe i druge“, dodaje ona. U bliskoj budućnosti, jer uskoro završava fakultet, Edita

sebe vidi u jednoj od softverskih firmi u BiH. Zemlje Evropske unije postale su nova domovina hiljadama mladih stručnjaka iz BiH. Ipak, nije bilo teško pronaći one koji s mnogo entuzijazma tvrde kako će svojoj zemlji dati mnogo više nego što od nje očekuju. Spremni su uložiti veliki napor da stvore zdrav ambijent i zemlju iz koje mladi neće masovno odlaziti.

Živi optimizam: Jedan od takvih je dvadesettrogodišnji Aldin Alić iz Zenice, student Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. „Ako budemo stalno odlazili, nema nam napretka. A ovdje ima mnogo prostora za bolje sutra, samim tim što nemamo mnogo toga, prilike su

na svakom koraku“, smatra Aldin. On je, nakon dugogodišnjeg aktivizma u omladinskom sektoru, osnovao organizaciju "Reaktiv" u Zenici, čiji je predsjednik. Osnovna misija udruženja jeste uljučivanje mladih u politički život i proces donošenja odluka. Svakodnevni život, situacije kroz koje prolazi na poslu i na fakultetu, često ga obeshrabre, ali optimizam ga ne napušta. „Stalno se dešavaju stvari zbog kojih razmišljam da li sve ovo ima smisla. Nedavno smo imali poplave i malverzacije s humanitarnom pomoći. Bliže se oktobarski izbori, gledamo političare koji su sami sebi na prvom mjestu, a narod je nezainteresovan da bilo šta mijenja. To me najviše pogađa“, objašnjava on. Aldin je i trener njemačke fondacije "Schüler Helfen Leben", koja podržava razvoj omladinskog angažmana u BiH. Ne boji se napornog rada, naprotiv. Za razliku od svojih vršnjaka, već se naradio i stekao zavidno iskustvo na nekoliko polja. Strateške komunikacije i projekt menadžment su oblasti u kojima se najviše pronalazi. „Ako nemam gdje raditi to što želim, onda ću sam stvoriti to radno mjesto. Svi hoće u javne ustanove. E, ja bježim od takvog posla. U državoj službi nema napredovanja i usavršavanja, nemoguće je ostvariti konkretan doprinos“, ističe Aldin.

Zajedno do promjena: Sanja Manjgo iz Mostara studentica je komunikologije na Univerzitetu „Džemal Bijedić“. Podržava sve koji zbog boljeg obrazovanja odlaze na prestižne fakultete širom svijeta, ali u slučaju da se sa stečenim znanjem vrate u Bosnu i Hercegovinu. „Žao mi je što i u medijima najviše prostora dobiju oni koji napuštaju ovu zemlju. Niko ne govori o uspješnim pojedincima koji se trude i

Edita Velić iz Goražda

Dražen Barišić iz Banjaluke

ni iz čega stvaraju sjajne stvari. Naravno da zajedno možemo promijeniti ovo drušvo, samo treba više volje i podrške sa svih strana“, objašnjava Sanja.

razlog za bijeg“. Dražen govori strane jezike, italijanski i engleski. Ne bi mu bio problem da bar privremeno nađe posao u EU ili da nastavi školovanje. Neki će reći da je hrabar, a drugi da je naivan što to ne učini. „Na nama je da se pobrinemo za svoju budućnost. To neće uraditi niko umjesto nas. Ovdje mi je mjesto. Tu mi je porodica, prijatelji i ne vidim se na drugom mjestu“, dodaje Dražen u razgovoru za njemački medijski servis Deutsche Welle (DW).

Svoje okruženje: Ona smatra da su za pogrešne odluke mladih djelimično krivi i njihovi roditelji, koji im šalju poruku kako trebaju čekati da im posao padne s neba. „Zaposli se nakon školovanja i ostani tu do mirovine ili do otkaza. Ako ne može tako, onda svi u inostranstvo. Takvo je razmišljanje većine“, tvrdi ona. Istovremeno, podjseća da je more primjera koji govore da se trud i dobra ideja isplate, kako vani, tako i u BiH. Dražen Barišić iz Banjaluke ima 29 godina, profesor je srpskog i italijanskog jezika. Ovaj aktivista i borac za bolji položaj mladih je zvanično nezaposlen, ali posla ima na pretek. Uključen je u rad nekoliko organizacija. Poput mnogih u BiH on zarađuje platu svaki mjesec, ali to mu ne piše u radnoj knjižici. „Nepravde je mnogo, problemi su brojni. Ali vjerujem da u svakom problemu treba tražiti šansu, a ne

Crne cifre: Mladi u Bosni i Hercegovini suočeni su sa siromaštvom, lošim obrazovnim sistema, nezaposlenošću, konstatuje u svom prilogu posvećenom mladima Radio Slobodna Evropa. Oko 60 posto mladih ljudi ne radi, a njih 70 posto želi napustiti zemlju. Mnogi su već spakovali kofere i čekaju priliku da odu. Ovi podaci davno su trebali alarmirati nadležne, no reakcija je izostala. Za mlade se izdvajaju minimalna sredstva iz budžeta, a oni ne učestvuju u kreiranju politika. 15. august 2014. Spektar, broj 10 11

Za većinu mladih Bosanaca i Hercegovaca traženje posla je ozbiljan problem, kaže analitičar u oblasti ekonomije i menadžmenta Erol Mujanović: „Ono što mi je bilo zabrinjavajuće kad sam prolazio kroz statističke podatke jeste ogroman broj mladih koji traže posao od tri do pet godina. To je strašno dugo – jer u tom periodu zaborave dosta informacija i vještina koje su stekli. I, naravno, godine prolazi i tu je, znači, poljuljano i samopouzdanje. Ali određeni broj, pogotovo mlađih, sa diplomom visoke stručne spreme dosta brzo se integrišu na tržište rada, recimo u roku od godinu dana. Jer, danas je među mladima u ogromnoj mjeri rasprostranjena percepcija da je nemoguće bez korupcije dobiti posao, većina ih se učlanjuje u političke partije kako bi povećali sebi šanse da preko partija dobiju možda posao. To su sve neki kratkoročni izbori, ali takvom vrstom izbora rekao bih da dugoročno otežavaju svoju situaciju, jer se onda stavljaju u situaciju ovisnosti“, konstatuje Mujanović.

Izazovi odlaska: Prema podacima Instituta za razvoj mladih KULT, devet posto mladih već je napravilo korake kako bi napustili BiH zauvijek. Ekonomski i politička situacija, kao i drugi trendovi u bh. društvu ne idu na ruku mladima. „Ono što je interesantno jeste da mi u svojim istraživanjima možemo reći da nema nikakvih evidentnih velikih, tektonskih i progresivnih promjena i progresivne politike koja će pružiti bolju šansu i bolje mogućnosti za život. Neki statistički podaci kažu da samo pet posto mladih u BiH raspolaže sa više od 1.000 KM mjesečno. Interesantno je da samo devet posto mladih ima mogućnost da zasnuje porodicu, dok 12 Spektar, broj 10 15. august 2014.

Školovanje u BiH, posao u inostranstvu

Apeli i educiranje kroz nevladine organizacije

je sedam posto njih stambeno nezavisno i stambeno sposobno, a čak od njih sedam posto mladih ljudi opet otpada pet posto na one koji žive u podstanarskom smještaju“, navodi Tarik Kapetanović iz Instituta za razvoj mladih Kult.

Minimalna ulaganja: Za mlade se izdvajaju minimalna sredstva iz budžeta, a većina njih ne učestvuje u donošenju odluka. To je osnovni razlog zbog kojeg većina mladih žele napustiti zemlju, navodi Kapetanović: „Ne postoji direktna politika zapošljavanja mladih. Mladi reaguju negativno na nepotizam u zapošljavanju. Mladi imaju problema sa pronalaskom posla. Čak su i stanogradnja, stanovi za mlade sekundarne stvari - jer ukoliko mladim ljudima date platu,

date osnov za život realan i date mogućnost da zarađuju u ovoj zemlji, mladi će ostati ovdje i neće željeti da izađu, a sve ostale stvari će obezbijediti sami.“ Zbog ovakvog položaja, djelimično su odgovorni i mladi, smatra Saša Jovljević iz Omladinske informativne agencije: „Šokantan mi je podatak da je najmlađih osoba koje učestvuje u kreiranju naše vlastite sudbine samo nekoliko minornih procenata, ali opet mislim da je i do nas - jer mi ne želimo ili ne znamo na koji način da uđemo u politiku, niti se želimo time baviti. Uvijek je to u stilu: to će neko stariji. I lako nam je tražiti krivca. Ali zašto ne razmislimo: Šta ja mogu uraditi?", zaključuje Saša Jovljević. Aleksandra Slavnić/DW Aida \ugum/RSE

SEHVETA HASANOVIĆ: I MAJKA I OTAC I PRIJATELJ

NEKA SU DJECA ZDRAVO, DA BUDU ČESTITI LJUDI... U ratu je izgubila muža, kuća je raznesena u paramparčad, ali Sehveta se sa svim životnim mukama junački nosila; kuću nanovo sagradila, djecu podigla, fino vaspitala i školovala. Kaže, oni su moj život!

okom cijelog rata komšiluk iz moje ulice se krio u prizemlju moje kuće. Nekako nam je bila sigurna, jer je bila okružena drugim kućama, zaklonjena od tenkovskih “pogleda". A onda 26. jula 1995. godine, tokom granatiranja Sarajeva, na našu kuću pada "naprava". Trokatnica se sručila na nas kao

koga živog. Moje "gluho" pitanje: Kakvom sudbinom sam sa djecom bila van tih prostorija, nismo bili u kući... Čitav komšiluk u suzama, i danas svi nosimo tu traumu u sebi, ali je jako rijetko, skoro nikada ne

Piše: Aida Hrnjić spominjemo. Tako započinje svoju priču Sehveta Hasanović iz Sarajeva, žena heroj ovog vremena. Ni pomenuto nije bilo dovoljno, samo dva mjeseca poslije, a 52 dana

Naš sin Semir je imao sedam godina i danas se ne sjeća da je ocu bio na dženazi. Njegova sestra Semira je bila beba od dvije godine i ne sjeća se apsolutno ničega vezano za njenog oca, nanu, dedu, kuću... ništa! Meni je bilo 30 godina i ostala sam sama sa djecom, bez ičega na svijetu... kula od karata. Bilans: četvero mrtvih, uključujući trudnicu u 9tom mjesecu trudnoće, svekar, svekrva, svekrova majka. Nekoliko ranjenih. Cijelu noć i naredni dan su otkopavali zidine, pokušavajući doći do svojih voljenih. Te zvukove nikada u životu neću zaboraviti. Strah i strepnju, suze i borbu komšiluka da izvučemo bilo

Sehveta sa kćerkom i sinom 15. august 2014. Spektar, broj 10 13

Sehveta Hasanović

prije potpisivanja Daytona, gine moj Sake, moj muž, koji je čitav rat proveo na prvim linijama odbrane Sarajeva kao pripadnik Izviđačkodiverzantske jedinice 105-te motorizovane brigade.

Zlokobni snajper: Mučki ga, na straži u Blekinom potoku, ubija snajper! Moj svijet se ruši, cijeli život mi nestaje... sve je otišlo u nepovrat. 29. septembar1995. - crni dan za mene i moju djecu. Sakib Hasanović je rođen 1. oktobra1964. godine i na taj dan je 1995. ukopan, na svoj 31. rođendan. Naš sin Semir je imao sedam godina i danas se ne sjeća da mu je bio na dženazi. Njegova sestra Semira je bila beba od dvije godine i ne sjeća se apsolutno ničega vezano za njenog oca, nanu, dedu, 14 Spektar, broj 10 15. august 2014.

kuću... ništa! Meni je bilo 30 godina i ostala sam sama sa djecom, bez ičega na svijetu. - Šta se onda desilo? Nekih 15 dana prije granatiranja i

Nemamo nikakvu zajedničku fotografiju sa Sakibom rahmetli. Bio je rat, nisam ni slikala Semiru kao bebu.... jednom sam slučajno na kompjuteru otkrila kako je ona u photoshopu napravila našu zajedničku fotografiju, nas četvoro, svi sretni i nasmijani... rušenja kuće, ja i Sakib rahmetli smo, zbog učestalog granatiranja i rušenja kuća u mom komšiluku, od strane Armije BiH bili prebačeni u neki stan na Koševskom brdu. Tom

pukom sudbinom smo tada ostali živi. U tom stanu sam živjela sa djecom sve do 2002. godine, kad sam uz donaciju Kantona uspjela na zgarištu ponovno sagraditi kuću. To je bio težak i mukotrpan proces, čista borba za opstanak moje djece. Nisam znala šta da radim, nisam imala nikoga da mi pomogne. Kad sam obavještena da mogu dobiti građevinski materijal za gradnju kuće, samo sam sa dva cekera došla kod mojih komšija, koji isto nisu imali kuću, nego su živjeli u srušenom trošnom podrumu i rekla im: Ja došla! Osmijeh ozari lice ove žene, kao da je cijela prostorija nekako zasijala. Kroz smijeh priča; Moje komšije Salem i Hanka su mi, uz osmijeh, rekli samo: Dobro

nam došla! Puno su mi njih dvoje pomogli tada, u tim teškim danima. Žal za ocem: Djeca su išla u školu, a ja gradila kuću. Njih dvoje su mi pomagali sve... imali smo neke stare vojne krevete na kojima smo se nekada mogli odmoriti i jednu limenu peć na kojoj smo kuhali. Opet smo, pored svega, bili sretni. Jednom, dok su nam majstori radili, i meni i njima, Hanka je skuhala boraniju, iznijela je na avliju da se ohladi, da radnici jedu, a mačka došla i gurnula glavu u lonac da jede. Zove mene Hanka i kaže: Nemoj da bi jela buranije, kasnije ću ti pričati više.... Ja za ručak gledam, "majstori" jedu, hvale boraniju, a Hanka se samo smije... Nikad neću zaboraviti koliko su mi te sitnice pomagale. Bolilo me je što nema Saketa, ali šutke sam "gurala" za svoju djecu. Najteže su mi padali upisi u škole, mature, bajrami, nove godine... djeca se samo nijemo gledaju, a ja znam šta misle. Iako je bilo teško, nisam nikada htjela prenijeti tugu na njih, stres, uvijek sve uz osmijeh, ne volim se vraćati u prošlost, idem dalje za svoju djecu... Semir i Semira imaju svoj način da "olakšaju dušu". Nemamo nikakvu zajedničku fotografiju sa Sakibom rahmetli. Bio je rat, nisam ni slikala Semiru kao bebu.... jednom sam slučajno na kompjuteru otkrila kako je ona u photoshopu napravila našu zajedničku fotografiju, nas četvoro, svi sretni i nasmijani. Da je on živ, takva bi ta fotografija i bila, sigurna sam. Semir je, opet, kad je išao na prijemni ispit u elektrotehničku školu, na slobodnu temu iz maternjeg jezika, napisao takav sastav o svom ocu da je odnio maksimalan broj bodova. Semira također piše dnevnik, u njemu na imaginaran način razgovara sa ocem i dijeli

bitne trenutke svog života. Tako bi bilo da je on živ.

Ljubav sve može: Njih dvoje su mi sve. Ona je danas uspješan student na Poljoprivrednom fakultetu,

Sakib - Sake Hasanović (1964. - 1995.)

koji upisuje magistarski, sve je ispite davala u roku, a on privremeno radi u Udruženju "Sarajevo grad logor 92-95" i prikuplja podatke o zločinima i urbicidu kroz koji smo prošli. Bio je uporan i našao je u Vatrogasnoj službi slike naše srušene kuće i onog dana kad smo otkopavali zidine da nađemo ikoga živoga. Pronašao je i neke dokumente. Nnikada nikome nije bilo jasno šta se zapravo desilo te

Često me ljudi pitaju zašto se uvijek smijem i šalim i nasmijavam druge ljude. Ja znam dobro kako mi je, ali sretna sam jer imam djecu, sretna sam da sam se izborila za njihov opstanak... noći. Nismo našli nikakvu granatu, odnosno ostatke. Mišljenje je da se radilo o nekakvoj specijalnoj napravi. Vjerovatno su znali da se krijemo u toj kući. Teško je djecu odgajati sam, biti im i otac i majka i prijatelj, prije svega. Ali ljubav sve može. Brinem se šta će njih dvoje za posao, ostavilo nas je

društvo na cjedilu, ali svima je tako. Loše je stanje u čitavom društvu, nije samo meni. Samo neka su djeca zdravo, da budu vrijedni i čestiti ljudi, to mi je najbitnije od svega. I kad ih vidim i znam da su takvi, poslije svega se osjećam kao pobjednik, ništa me nije moglo pokolebati da od njih ne napravim ljude. Nikada mi nije palo na pamet da se ponovno udam, ne bih svojoj djeci priredila takvo šta. Posebno da ih neko, nedaj Bože, pogleda poprijeko. Zašto da se dovodim u takvu situaciju, i sebe i njih. A danas svega ima...

Niko te ne pita: Moj komšija Salem je kasnije umro, ostala je Hanka. I danas mi je najbolji prijatelji, sa njom olakšam dušu, smijemo se i šalimo, ponekad i zaplačemo... puno smo hljeba zajedno pojeli. Uh, kad se samo sjetim. Moji rođeni i rođeni moje djece nisu bili tako zagrijani da nam pomognu, a njih dvoje jesu, i to bez riječi. Kome danas da dođeš sa dva cekera i kažeš da ostaješ, da nemaš kud. Nikome, nikoga nije briga! Nikada se niko od Sakibovih ne sjeti da smo mi još živi. Mislim na njegove ratne komandante. Niko nas ne obiđe, ne pita, ne interesuje ih. Vidim ih samo po medijima kako se šepure, a naši mrtvi, koji su živote ostavili da nas odbrane, nijemo leže. Njihova djeca samo na papiru imaju prednost pri upisu u škole ili za posao, a u stvarnosti nije tako... ma niko te ne pita. Nije lako, često me ljudi pitaju zašto se uvijek smijem i šalim i nasmijavam druge ljude. Ja znam dobro kako mi je, ali sretna sam jer imam djecu, sretna sam da sam se izborila za njihov opstanak i da budu svoji ljudi. Sretna sam što moja djeca imaju velika srca i na pogled sve razumiju, a meni nije za njih ništa teško. Oni su moj život! n 15. august 2014. Spektar, broj 10 15

OD SARAJEVA DO SKANDINAVIJE

KOD KUĆE (NI)JE NAJBOLJE Zanimljiva sudbina 34-godišnje Sarajke Kristine Soldo, koja je izbjegla u Skandinaviju, a potom se bezuspješno pokušavala vratiti životu u svom rodnom gradu

ristina Soldo jedna je od brojne sarajevske djece koja su u ratnom vihoru napustila rodni grad. U Oslo, Norveška, stigla je kao dvanaestogodišnjakinja. U međuvremenu se vraćala u Sarajevo, živjela neko vrijeme i u Splitu, no život u Skandinaviji i ovdje ne može se, veli, usporediti... Kristina, čiju ispovijest donosi splitski list “Slobodna Dalmacija”, danas je nastanjena u Danskoj, dok njezin otac Tihomir vodi svoj restoran “Marijin dvor” u Sarajevu, a majka se, nakon razvoda, vratila u rodnu Požegu. Kristina danas, u svojoj 34. godini, živi život na kojem bi joj mnoge vršnjakinje pozavidjele. - Bitno je reći da nismo emigrirali – to je de facto došlo kasnije - nego izbjegli iz Sarajeva 16. 11. 1992. Mjesec dana smo proveli u Hercegovini kod bake i djeda s tatine strane. Dalje smo išli za Rab kod maminog ujaka i tu ostali sve do 1993.

Pravac sjever: Tada je Norveška primala izbjeglice iz Bosne i Hercegovine i autobusom smo otišli iz Zagreba u Oslo. U Oslu smo proveli par dana dok su nas pregledali jesmo li zdravi i da nas registriraju. Promijenili smo par izbjegličkih centara (po tri-četiri mjeseca u svakom) a onda ostali u posljednjem od njih godinu i pol. Tu sam i pošla u školu i svladala 16 Spektar, broj 10 15. august 2014.

jezik. U tom izbjeglištvu sam upoznala Viktoriju Vasić, koja mi postaje najbolja prijateljica do dana današnjega. U to smo vrijeme moj brat blizanac Igor i ja imali trinaest

Sarajevo me malko i razočaralo; osjećala sam se kao stranac u svom gradu. Nisu to bili isti ljudi koje sam ostavila, njih je malo ostalo... godina, a mlađi brat Goran jedanaest. U sjećanje mi se urezao onaj autobus kojim smo otišli iz Sarajeva. Užasna zima, autobus izrešetan i bez prozora; i danas se čudim kako

Kristina u modnom biznisu

je uopće mogao voziti. Do Hercegovine nam je trebalo dan i pol, nešto što bi danas trajalo nekoliko sati. Kuća nam je već tada bila skoro pa razrušena (živjeli smo u njoj sve dok nismo otišli), poslije rata je srušena i danas se tu nalaze novi stambeni prostori (dobili smo jedan stan). Promijenili smo u Norveškoj par izbjeglištava (po oko tri-četiri mjeseca u svakom) a onda ostali u zadnjem od njih godinu i pol. No, to je sve danas daleko iza mene!

Poslovni uspjeh: Danas radim u jednoj od najpoznatijih modnih agencija u Kopenhagenu, to jest vodim je skupa s partnericom Dankinjom. Volim tu profesiju, jer odgovara mom karakteru. Susrećem se s puno ljudi iz modnog svijeta, i imam priliku

pokazati svoju kreativnost. Lijepo zarađujem, puno putujem, obilazim sve renomirane “fashion weekove”, poput onih u Parizu i Milanu... Bitno mi je da mi nijedan dan nije isti. U međuvremenu sam živjela dvije godine u Švicarskoj da bih naučila francuski. Norveški jezik sam već bila naučila, ali sam namjerno ostavila malo balkanskog akcenta da se ne bih “izgubila”. Ipak, unatoč mom lijepo posloženom životu u Danskoj, držim da je djetinjstvo najviše utjecalo na mene i formiralo me. Sve što jesam kao osoba “nosim iz kuće”. Danas sam inače u vezi s Dancem; kažu da su oni najbolji očevi i muževi; bumo vidli, ha-ha... Bitno je reći da sam se, u već “formiranim” godinama, na pragu tridesete, pokušala i vratiti: najprije u Sarajevo, gdje sam provela godinu dana, a potom i u Split, gdje sam također oko svoje tridesete živjela godinu-dvije. Sarajevo me malko i razočaralo; osjećala sam se kao stranac u svom gradu. Nisu to bili isti ljudi koje sam ostavila, njih je malo ostalo. Najgore je bilo doći izvana, gdje se kvalitetno živi, biti svjestan situacije i vidjeti kako ljudi spajaju kraj s krajem, to je strašno. Ogromne su razlike između tih koji imaju i onih koji za hljeb nemaju. Jednostavno nisam mogla biti sretna u zemlji koja je toliko nesretna. Iz inozemstva barem mogu pomoći nekako. I želim da mi djeca odrastu negdje gdje se cijeni njihov trud. Mislim da mi koji smo proveli jedan dio života vani, ne pripadamo ni dolje ni ovdje.

Čežnja za Sarajevom: Pokušaj nastanjenja u Splitu također mi je propao. Taj sam grad jako zavoljela, i u njemu otvorila butik ženske odjeće s ekskluzivnim danskim

Sa ocem Tihomirom u njegovom restoranu

brendovima u Marmontovoj ulici. Nažalost, Marmontova se pretvorila u trafike i fast foodove, tako da i dan-danas žalim što nisam otvorila buregdžinicu; tu bih se sigurno proslavila, ha-ha! Teško mi je reći kakvi su mi planovi za budućnost. Radim na tome da mi budućnost bude ispunjena srećom i ljubavlju (kao i dosad), a ostalo radim na impuls, kako život posloži, spontano. Pravi sam kameleon i jako brzo sam se uklopila u život u Skandinaviji, kako u Norveškoj, tako i u Danskoj. Jedini problem koji sam imala je čežnja za

Moje srce je ostalo na sarajevskom Mejtašu, u mahali u kojoj sam odrasla. No, kako stvari stoje, tamo ću, kao i u Dalmaciju, dolaziti samo u posjete...

Sarajevom, mojim ocem i prijateljima. Ta bol i tuga me nikad neće napustiti. Jedna od meni najbitnijih stvari koja se stvarno dešava u ovim “hladnim” zemljama je ta da mladi ljudi imaju ogromnu podršku i dobre uvjete za školovanje i posao. Toga nedostaje na našim prostorima, a iznimno je važno za budućnost na Balkanu, ti ljudski resursi – zaključuje Soldo, koja ocu iz daljine pomaže voditi restoran u Sarajevu, a često dolazi i u Split, gdje ima puno prijatelja. - Moje srce je ostalo na sarajevskom Mejtašu, u mahali u kojoj sam odrasla. No, kako stvari stoje, tamo ću, kao i u Dalmaciju, dolaziti samo u posjete – kaže Kristina u svojoj životnoj ispovijesti za “Slobodnu Dalmaciju”. Na kraju, recimo i to da je Kristina član Facebook grupe magazina “Spektar”. 15. august 2014. Spektar, broj 10 17

NA VRH JEZIKA

TITO U MOJIM SNOVIMA

Došli su, kažu, na Sarajevo film festival, na premijeru filma „Vratio se Tito“. U njemu se govori o svemu onome o čemu u današnjoj BiH možemo samo da sanjamo

olim sanjati lijepe snove. Ali, sanjam i one manje lijepe, čudne refleksije stvarnosti, kao i svako od nas. Sanjaju i moji prijatelji razne stvari, idu čak i u svemir u tim snovima. Neki bježe u njima u druge, ljepše svjetove i ostvaruju u njima sve svoje želje. Mašta se pojavljuje u oblandama beskrajnih mogućnosti i tako svakoga od nas pomalo zafrkava. Vara nas čineći neke od nas sretnim, ali samo u snovima. A oni, izdajnici naših duša, otkrivaju i ono što bi mi htjeli sakriti, čak i od sebe samih.

Kaže mi gospođa Jovanka da Tita najviše brine demokracija koja je uvezena na ovim prostorima i da se treba napraviti film o tome, za pouku svim budućim pokoljenjima i generacijama... U snovima se može i letjeti, voljeti, biti sretan, činiti nemoguće stvari, prekrajati poput krojača stvarnost i činiti je mnogo ljepšom i podnošljivijom.U snovima postajemo i heroji koji spašavaju druge, postajemo bogati i imamo brdo novca, živimo u lijepim kućama, u uređenim državama, nemamo nikakvih problema, igramo se davno zaboravljenih igara u kojima nije bitno odakle si, ko si, šta si? U snovima pomjeramo planine, mora, putujemo bez putovnica, bez 18 Spektar, broj 10 15. august 2014.

granica. Sanjam, neku noć, da Sarajevo ima more. S prijateljima idem na plažu. Jedan dio plaže posebno je predviđen za pse. Moj pas tamo trčkara i sretne Josipa Broza Tita. On u bijelom odijelu, sa Jovankom Broz, šeta svoju pudlicu. Moj pas se počinje igrati sa njegovom pudlicom. Pitam gospodina Tita da li mu moj pas smeta? A on, mrtav-hladan, kaže da ne smeta. Govori mi:

Piše: Sanja Ljubičić Pustite omladinu da se igra. U njima je budućnost. Jovanki kažem da lijepo izgleda. Ona odgovara da je to zbog meda i mlijeka u kojem živi. Josip Broz me počne ispitivati matematiku. Pita me šta su to integrali? Ja odgovaram da ne znam. On me ipak poziva na Brione, otok u Jadranskom moru na kome je

provodio godišnje odmore. Kaže, daće mi i mandarina ako se popravim iz matematike, a mogu i jahati na zebrama. Kažem mu da bih ja radije na otok Vis, u pećinu (u kojoj se skrivao za vrijeme rata od neprijatelja), da je to mnogo romantičije. Tito kaže: OK! Vodiću te omladinko tamo, ali matematika... Moraš znati zbrajati stvari! Moraš znati koliko su jedan i jedan? Znam to, druže Tito. To je uvijek jedan! Tako je, kaže meni Tito. A ja mislim u sebi, prevara. Jedan plus jedan samo na teritoriji naše države daju taj zbir. Jer, ovdje vlada drukčija matematika. Skužim ja u snu da je Tito na odmoru u Bosni pa mu se logika malo okrenula, promijenila, drukčije razmišlja. Nemoguće stvari postaju moguće, a one normalne postaju nenormalne. Ovdje i Tito postaje neznalica, a Jovanka mu ništa ne pomaže. Kaže: Mi smo došli ovdje da ukinemo sve stranke i entitete, da vratimo državu i da prisustvujemo Sarajevo film festivalu. Premijera je filma „Vratio se Tito“. U povjerenju mi drugarica Jovanka šapne na uho da je mnogo vremena proveo u Bosni na snimanju filma. Govorio je da se ovdje lijepi depresija na ljude, a i ponovna poplava ju je potpuno uništila. Pitam je, u snu, o čemu se radi u tom Titovom filmu? Kaže da ne bi da mi otkriva detalje prije svečane premijere, ali i da ona ima zapaženu ulogu u filmu. Uglavnom spominje da svi građani i građanke u filmu imaju ista prava, da tvornice rade, da su plate redovne, da smo svi zdravstveno osigurani i da je besplatna liječnička usluga, da nam ne trebaju vize za putovanja u druge države, da se dobijaju stanovi od države, da radnici mogu ići sa dje-

com na more, da omladina besplatno studira, da se svi međusobno družimo, pomažemo jedni drugima, da nema tajkuna, da policija radi svoj posao i da odlazak u zatvor kriminalcima ne predstavlja godišnji odmor i mali predah od „poslova“, da su velike firme i dalje u vlasništvu države, da

Tito iz svog džepa izvadi malu štafetu mladosti i pokloni mi je. Reče mi: Čuvaj ovu štafetu kao zjenicu oka svoga, čvrsto je drži, jer je u njoj skrivena tajna „mladosti“ i tajna “radosti“... nema stranaka, da nema demokracije, itd. Kaže mi gospođa Jovanka da Tita najviše brine demokracija koja je uvezena na ovim prostorima i da se treba napraviti film o tome, za pouku svim budućim pokoljenjima i generacijama. Kada je Tito Staljinu mogao reći

NE, može se reći NE i demokraciji, reče ona ponosno. Tita naročito zanima ko je doveo demokraciju ovdje i ko je odgovoran za tu glupost, a i mene zanima, reče Jovanka. Najednom, Tito iz svog džepa izvadi malu štafetu mladosti i pokloni mi je. Reče mi: Čuvaj ovu štafetu kao zjenicu oka svoga, čvrsto je drži, jer je u njoj skrivena tajna „mladosti“ i tajna “radosti“? Nemoj stajati, trči s njom i predaj je svojim prijateljima. I ja počeh trčati u snu sa štafetom, kad mi najednom, tamo kod sarajevske Vijećnice, neko ukra štafetu iz ruke. Probudih se momentalno i pogledah u karte pored kreveta za premijeru filma Jasmile Žbanić na Sarajevo film festivalu, u kome je asistent režije bila i moja draga talentirana Luna. Pitaću Lunu za Tita i za tajnu „štafete radosti“. Možda napravi film o tome. Ona je dobar „sanjač“ snova! 15. august 2014. Spektar, broj 10 19

RE^ENO

UPAM]ENO

OPASNI METAN

Izazivamo ono čega se bojimo. n Elbert Hubbard Prava umjetnost je prije svega ona koja u nama pomakne kakvu osjećajnu žicu, ona koja nas uznemiri u najintimnijim osjećajima. n Ingmar Bergman Inflacija je vješta kao džeparoš, zastrašujuća kao provalnik i smrtonosna kao plaćeni ubojica. n Ronald Reagan Sažaljenje je loš suputnik i još gori cilj puta. n Erich Maria Remarque Sumnja je početak, a ne kraj mudrosti. n George Iles I plemenitim djelima stojimo u opreci prema većini jer stječemo prijatelje ne primajući od njih dobro, nego im dobro čineći. n Periklo Neka niko ne smatra svojim vjernim prijateljem čovjeka s kojim nije pojeo mjericu soli. n Martin Luther Mudrost raste brižljivošću. Marcus Portius Cato Katon Što ostaje kada prolazno prođe? Ljubav. n Soren Kierkegaard Vjerujem da je svemir evolucija, vjerujem da evolucija napreduje prema duhu, vjerujem da se duh potpuno ostvaruje kao osoba, vjerujem da je vrhunska osoba univerzalni Krist. n Pierre Teilhard de Chardin 20 Spektar, broj 10 15. august 2014.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Štokholmu otkrili su kako se ogromne količine metana oslobađaju s dna okeana ispod Arktika. Oni su uočili mjehure na površini. Koncentracije tog opasnog plina su čak 10 do 50 puta veće od normalnih. Inače, metan ima puno snažniji staklenički utjecaj od CO2. Koliko je otkriće uznemirujuće govori i izjava profesora Jasona Boxa iz Geološke službe Danske i Grenlanda koji je na Twitteru objavio: "Ako se čak i maleni dio ugljika, koji se nalazi na dnu mora ispod Arktika, oslobodi i uđe u atmosferu, gotovi smo." Metan se oslobađa na dubini od 250 do 500 metara u moru Laptev kod Sibira. Izgleda da se Golfska struja, koja obilazi oko Skandinavije, posljednjih godina zagrijala i uzrokovala oslobađanje metana. "Ako ne ohladimo Arktik, fizika i posljednja mjerenja govore da ćemo pokrenuti oslobađanje ogromnih zaliha metana, što će našu djecu osuditi na pregrijanu Zemlju", pojasnio je Box.

NAGRA\ENA IRANKA

Iranska matematičarka Maryam Mirzakhani postala je prva žena kojoj će biti uručena nagrada Fields Medal, koja u matematičkom svijetu slovi za ekvivalent

Nobelovoj nagradi. Profesorica na američkom Stanfordu je među četvero dobitnika na međunarodnom kongresu matematičara održanom u Seulu te prva žena u povijesti među 56 dosadašnjih dobitnika, otkad je nagrada utemeljena 1936. godine. „To je velika čast. Bit ću sretna ako to potakne mlade znanstvenice i matematičarke. Sigurna sam da će biti mnogo više žena dobitnica ove nagrade u narednim godinama“, rekla je Mirzakhani. Rođena je u Teheranu i doktorirala na Harvardu. Poznata je po svom radu u razumijevanju simetrije zakrivljenih površina što bi, kako smatraju na Stanfordu, moglo donijeti korisne spoznaje za teoriju o tome kako je nastao svemir.

BIJEG OD SMRTI

Na Univerzitetu Arizona došli su do nove radikalne metode koja uključuje mijenjanje krvi pacijenta hladnom morskom vodom te njegovo "povlačenje unatrag" s ruba smrti. Kada doktori saniraju povredu, krv se venama vraća i tijelo se polako zagrijava. "Kako se krv ponovo upumpava u tijelo, ono postaje ružičaste boje istoga trena, a na određenoj temperaturi i srce ponovno počinje s radom. Kada tijelo dostigne temperaturu od 30 °C, srce će napraviti jedan otkucaj, potom još jedan, a kako se temperatura bude dalje dizala, srce će samo nastaviti raditi normalnim ritmom", tvrdi

doktor Sam Tisherman. Njegov rad objavljen u časopisu "Resuscitation" izazvao je pravu pomutnju, jer govori o mogućnosti da se ljudi oživljavaju, pogotovo oni koji stradavaju u saobraćajnim nesrećama. Tisherman se nada da bi ova tehnika mogla spašavati i živote ljudi koji su doživjeli srčani udar ili nešto slično.

KAKO RE^ENO UPAM]ENO Egoist ne podnosi tuđe uspjehe, PREPOZNATI njemu koriste. GMO PROIZVODE čak inkada Charles Stewart Parnell Želite li da se o vama dobro govori, nemojte vi o sebi dobro govoriti. n Blaise Pascal Čelnik koji donosi mnogo odluka istodobno je lijen i nedjelotvoran. n Peter Drucker

DAN LJEVAKA

Mir možemo pronaći samo u dubini svojeg srca, gdje prebiva Božanstvo. n Seyyed Hossein Nasr U starim se vremenima upotreba lijeve ruke smatrala znakom zla. Također, nespretne se osobe nazivalo ljevacima, a ljevoruke se osobe povezivalo i s okultnim silama. Podsjećala je na sve vražje, pokvareno, a desna je ruka predstavljala pravdu, dobrotu i neiskvarenost. Nova su vremena, no ljevoruki ljudi su i dalje obilježeni kao drugačiji. U nekim školama nastavnici potiču učenike da pišu desnom rukom. Najjednostavniji alati također su prilagođeni dešnjacima pa ljevacima zadaju posebne muke. 13. avgusta je obilježen Svjetski dan ljevaka. Među njima je i britanski princ William, kao i filmska legenda Charlie Chaplin, koji je lijevom rukom bez pola muke vrtio svojim legendarnim štapom. Čuvena Mona Lisa naslikana je lijevom rukom Leonarda da Vincija. Najveći gitaristički virtuoz, Jimi Hendrix, također je bio ljevak, a tu je i Rafael Nadal, poznati tenisač. Ljevak je i Bill Gates, u glumačkom Scarlet Johanson, u pjevačkom Ladi Gaga, a u političkom Barack Obama.

GMO hrana je ljepša, okruglija, sjajnija, ujednačene veličine i izgleda, sjajne boje, bez modrica i oštećenja, bez imalo truleži i ožiljaka. Stoga kupujte kvrgavo, nepravilno voće i povrće, takoreći ružnog izgleda. Gledajte da je voće i povrće različitih boja, veličina i oblika. Ništa neće da zafali ako je voće i povrće malo udareno tj. da malo truli. I seljaci siju GMO u neznanju i hrane stoku GMO proizvodima (najčešće kukuruzom). Meso takvih životinja bi trebalo izgledati isto kao i kod normalnih, ali vi ipak obratite pažnju na izgled jetre i bubrega. Ako vam djeluje bolesno, bolje odustanite od kupovine, jer su te životinje možda bile hranjene sa GMO stočnom hranom. Pokušajte da isključite iz ishrane sve ono što ima najviše šansi da bude GMO. Nažalost, to je najčešće meso, ali i razne grickalice, čipsevi i slično, jer velikim kompanijama odgovara da im roba bude ujednačene veličine i sastava.

Ne povlačimo se s bojišnice – napredujemo u drugom smjeru. n Douglas MacArthur Ne donijeti odluku također znači odlučiti. n Har vey Cox Učini što možeš, s onim što imaš, ondje gdje jesi. n Theodore Roosevelt Svijet počinjete spašavati tako što spasite jednog po jednog čovjeka. Sve ostalo je ili velika romantika ili politika. n Charles Bukowski Voljeti znači darivati. n Sv. Tereza Avilska Uz velikog čovjeka idu i velike pogreške. n Bjornstjerne Bjornson Sve knjige koje sam napisala, bez iznimke, napisala sam zato da pokušam saznati ono što nisam znala dok sam ih počinjala pisati. n Louise Lambrichs 15. august 2014. Spektar, broj 10 21

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

PREPISKA SA RIMSKIM PAPOM Poslala sam, nakon sramnog crkvenog dočeka zločincu Kordiću, pismo Papi Franji, na koje mi je iz Vatikana 5. avgusta dostavljen i službeni odgovor njegovog kabineta

aša Ekselencijo, Pišem Vam duboko ljudski pogođena svim dešavanjima za vrijeme povratka Daria Kodića, državljanina Bosne i Hercegovine, koji je od strane Haškog suda proglašen kriv za zločin nad civilima u selu Ahmićima, Bosna i Hercegovina, 1993. U Ahmićima je u toku jedne noći ubijeno 113 civila, od beba do starih osoba od preko 80 godina. Po dolasku na Zagrebački aerodrom (a poslije izdržane 2/3 kazne) Dario Kordić je dočekan od strane visokih službenika Katoličke crkve, biskupa Valentina Pozajića i biskupa Vlade Košića. Služena je misa njemu u čast u Zagrebačkoj katedrali dok su se ispred katedrale održavali protesti više stotina građana protiv ovakvog dočeka jednog ratnog zločinca od strane Crkve. Oficijelni časopis katoličke crkve u Hrvatskoj «Glas Koncila» je, u povodu povratka Kordića, objavio veliki intervju u kome je Kordić predstavljen kao heroj, branilac Hrvatskog naroda i strastveni branilac katolicizma, vjeran Crkvi i njenim zadacima prema Bogu! Sve ovo, uprkos tome što je po dolasku na vlast gospodin Josipović, predsjednik Hrvatske, posjetio grobove nesretnih žrtava u Ahmićima i iskazao svoju bol i počast, u svoje i u ime Hrvatske i njenog naroda. Ja sam apsolutno ubijeđena da Katolička crkva, kojoj ste danas na

22 Spektar, broj 10 15. august 2014.

čelu, žali sve ljude-žrtve nasilja i da preporučuje traženje oprosta, blagost, razumijevanje i poštivanje svih ljudskih bića bez obzira na

Ja sam apsolutno ubijeđena da Katolička crkva, kojoj ste danas na čelu, žali sve ljude-žrtve nasilja i da preporučuje traženje oprosta, blagost, razumijevanje i poštivanje svih ljudskih bića bez obzira na rasu, konfesiju ili socijalni status... rasu, konfesiju ili socijalni status. Sigurna sam da Vi ne biste prihvatili veličanje ljudi koji su komandovali ubijanje nevinih: Ne može se blagosloviti zlo, Vaša Ekselencijo! Moja domovina je već više od dvadest godina pokrivena suzama; i

Papa kaže da radi na miru i izmirenju

Piše: Nermana Begagić danas je živa patnja zbog strašnih zločina vršenih nad civilima u periodu 1992-1995, od čega su Ahmići samo jedan primjer. Vaša Ekselencijo, u mom voljenom Sarajevu u opsadi je, u tri i po godine, ubijeno 11.000 civila, od čega 1.641 dijet. U Srebrenici je, u strašnom genocidu, u tri dana pogubljeno najmanje 8.400 ljudi... I dan-danas se još otkrivaju jame sa ubijenim civilima. Moja domovina Bosna i Hercegovina još uvijek je u žalosti, ali nema odistinskog pokajanja, nema izvinjenja onih koji su počinili zločine i nema zajedničkog bola za smrt čovjeka, bez obzira ko on bio. 18 godina poslije rata trebalo bi da se zna da niko nema pravo lišiti

života drugog, učiniti da pati, izgladnjivati ga, istjerivati iz njegovog doma. Molim Vas da pomognete da se udruže pravoslavni, katolički i muslimanski poglavari u mojoj zemlji u zajedničkoj molitvi svim žrtvama rata i svim mrtvim te da pozovu ljude na odbranu Dobra. Molim Vas da odete u Ahmiće i pomolite se za žrtve ovog zločina, u ime Katoličke crkve te da tako sperete sjenku sumnje naroda Bosne i Hercegovine u pravednost onih koji sebe smatraju djecom nablližom Bogu. Ekselencijo, Bog je jedan za sve nas i Njegova milost je bezgranična .... Pomozite da se u srca naših ljudi vrati vjera u Dobro i u bratstvo svih nas. Patnja moje domovine je duga i kao da joj nema kraja. Iskreno, Nermana Begagić Bosna, 7. juli 2014. xxx Gospođo! Pismo koje ste uputili Njegovoj Svetosti Papi Franji stiglo je do njega i on se upoznao, s pažnjom, sa njegovim sadržajem. Zahvaljuje Vam se za povjerenje koje mu ukazujete time što dijelite sa njim Vašu veliku patnju vezano za događaje u Vašoj zemlji. Budite sigurni u volju Svetoga Oca da radi bez zastoja na miru i

Molim Vas da pomognete da se udruže pravoslavni, katolički i muslimanski poglavari u mojoj zemlji u zajedničkoj molitvi svim žrtvama rata i svim mrtvim te da pozovu ljude na odbranu Dobra...

Faksimil pisma upućenog iz Vatikana

izmirenju, kao i u njegove molitve za sve žrtve nasilja i rata, kao i za Vas. Uz moje srdačnu odanost u Božjoj milosti, Monsinjor Peter B. Wells Vatikan, 5. augusta 2014. xxx Monsinjor Wells, Hvala za pažnju koju ste posvetili mome pismu, jednako zahvaljujem na izuzetno ljubaznom odgovoru u ime Njegove Ekselencije. Zahvaljujem i za molitve Njegove Ekselencije i uzvraćam od sveg srca

željom za Njegovo dobro zdravlje, puno sreće i uspjeha u širenju Dobra među ljudima, mira i izmirenja, ali i u vođenju velike organizacije katoličke Crkve. Iskreno se nadam da nas je moje pismo ljudski povezalo i da molitve nisu jedini odgovor na njega. I dalje duboko vjerujem, sigurna sam kao i Vi i Njegova Ekselencija, da su naši postupci najbolja molitva i preporuka pred Bogom za svakog od nas. Neka je mir svim dušama. S dužnim poštovanjem, Nermana Begagić Bosna, 10. augusta 2014. 15. august 2014. Spektar, broj 10 23

POSLJEDNJI POZDRAV FRA LUKI MARKEŠIĆU

SIN BOSNE I VJERE

Fra Luka je do posljednjeg dana ostao vjeran ideji jedinstvene BiH, zemlje u kojoj će se ljudi poštovati bez obzira na nacionalne i vjerske razlike, zbog čega je često kritikovao projektante njenoga razdora, Tuđmana i Miloševića

ra Luka Markešić rođen je u Rami, općina Prozor, 1937. godine. Bio je bosanski franjevac i svećenik tokom 58 godina crkvene službe. Bio je i poglavar, odnosno provincijal Bosne Srebrene od 1982. do 1991. godine. Bio je redovni profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Autor je više knjiga, tekstova, članaka i komentara iz oblasti teologije i društvenih zbivanja. Kao dugogodišnji predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) borio se, kako za opstojnost višenacionalne BiH, tako i za opstojnost Hrvata u BiH.

Moralna čvrstina: Zbog probosanskog djelovanja, borbe protiv nacionalizma, ali i kritika na račun tzv. Hrvatske zajednice Herceg24 Spektar, broj 10 15. august 2014.

Bosne, fra Luka Markešić često je bio meta napada iz hercegovačkih centara moći, kazao je za Deutsche Welle fra Petar Jeleč. „Posebno je konzistentno i do samoga kraja upozoravao na zločinačku herceg-bosansku politiku koja je unesrećila i koja još uvijek unesrećuje ovu zemlju, posebno bh. Hrvate, a koju danas predvodi tzv. hrvatska 'stožerna'

Brutalno je napadan od strane herceg-bosanskih medija, no on im nije ostajao dužan, kao uostalom i nemalom broju klerikalaca u samoj Crkvi koji su i danas interesno-financijski povezani s pojedinim političkim strankama...

stranka. Zbog toga je bio brutalno napadan od strane herceg-bosanskih medija, no on im nije ostajao dužan, kao uostalom i nemalom broju klerikalaca u samoj Crkvi koji su i danas interesno-financijski povezani s pojedinim političkim strankama. Sve je njih jako živcirala fra Lukina hrabrost i čvrsti moralni stav koji nije napuštao ni pod koju cijenu. Nije uopće nevažno što je uspio očuvati i Hrvatsko narodno vijeće od 'prijateljskog' preuzimanja od prije nekoliko godina, kada su pojedini tzv. 'nezavisni' intelektualci htjeli pod svoju punu kontrolu staviti tu časnu instituciju koja je odigrala vrlo važnu ulogu u našem društvu“, rekao je fra Petar Jeleč. Fra Luka Markešić je kao

društveno angažiran čovjek upozoravao na sve anomalije bosanskohercegovačkog društva, Crkve i države. Bio je oštar kritičar HDZ-a (Hrvatske demokratske zajednice) BiH ističući da ta stranka radi na podjeli BiH. Nikada se nije dvoumio da kao glavne krivce za težak položaj Hrvata u BiH označi bivšeg hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i njegove „herceg-bosanske satelite“.

Podjela Sarajeva: Markešić je govorio i o poziciji sarajevskih Hrvata te uzrocima njihovog odlaska iz glavnog grada BiH. „Rat je glavni uzrok smanjenju broja Hrvata u Sarajevu, a uzroci rata su poznati. To je politika izražena u scenariju podjele BiH, ali i podjele Sarajeva. Scenarij je izvođen prema volji Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. Plan je podrazumijevao i iseljenje Hrvata iz Sarajeva, a jedan od izvršitelja tog plana bio je Mate Boban (bivši čelnik HDZ-a BiH i tzv. Hrvatske zajednice Herceg Bosne). On je, zajedno sa Radovanom Karadžićem, planirao i praktično izvodio iseljavanje Hrvata iz glavnog grada BiH. Slao im je proglase da izađu iz Sarajeva, ali i autobuse kako bi im olakšao taj posao. U jednoj takvoj ratnoj psihozi, u uslovima svakodnevnog granatiranja, snajperske vatre, izglađivanja stanovnika Sarajeva, ljudi su jednostavno željeli izaći iz grada“, kazao je svojedobno fra Luka Markešić. Dobar kršćanin: Povodom smrti fra Luke Markešića, sarajevski intelektualac Ivan Lovrenović je napisao: Vjerujem da je, kao fratar i kršćanin staroga kova, intimno živio po uputstvu svojega znamenitog predšasnika fra Stipana Margitića iz

Čovjek spajanja i razumijevanja

Izpoviedi karstianske (Mleci 1701): „I neka znaš: mučno se je na smrt pripraviti, ako se izdaleka ne pripraviš.“ Vjerujem da je bio sretan čovjek – i u svojoj čvrstoj i lijepoj Vjeri, kao i u svim svojim drugim vjerovanjima, onim svjetovnim, nesvetim: nije ga izjedala muka sumnje, nije se davao skepsi, nije se zamarao vaganjem različitih mišljenja o istoj stvari.

I u svojoj čvrstoj i lijepoj Vjeri, kao i u svim svojim drugim vjerovanjima, onim svjetovnim, nesvetim: nije ga izjedala muka sumnje, nije se davao skepsi, nije se zamarao vaganjem različitih mišljenja o istoj stvari... Sva su mu vjerovanja bila od jednoga komada, od jedne Riječi – bijaše čovjek-monolit. Da je moguće nevjerovati, ne biti vjernik – s time se nije mirio nikako. U doba našega drugovanja ništa nije pomagalo odricanje od vjere i od Crkve koje sam očitovao da bih olakšao i njemu i sebi, da nam budu čisti računi. On bi uvijek,

samo njemu svojstvenim uporstvom, ponavljao: „katolik si ti, dobar kršćanin, jašta si…“, smatrajući to, valjda, investicijom u spasenje zabludjeloga, in spe. U svom In memoriamu, posvećenom Markešiću, Amer Tikveša ističe da su “u fra Lukinoj interpretaciji evanđeoske poruke ljubavi, bližnji svi ljudi, pa i Srbi i Bošnjaci.” BiH je njihova na svakom svom pedlju, kao što je istorija Bosne i njihova istorija. Po fra Luki, cijela BiH je i hrvatska, a istorija BiH je i istorija Hrvata u njoj, a ona ne ide u prilog hrvatskom nacionalizmu jer otkad se Hrvati u BiH tim imenom nazivaju nije bilo perioda u kojem ih je u Bosni bilo manje nego danas kada njima gotovo suvereno upravlja HDZ. To je jako dobro znao fra Luka, ističe Tikveša, pa je jedna od njegovih najžešćih polemika u javnosti bila usmjerena na zaštitu Ahdname i odbrana fra Anđela Zvizdovića i njegove mudrosti, a upravo je njega hrvatski nacionalistički korpus želio proglasiti za izdajnika. 15. august 2014. Spektar, broj 10 25

INTERVJU: PROFESOR AKBAR AHMED

MUSLIMANI SAMI MORAJU DA RIJEŠE SVOJE PROBLEME Ugledni muslimanski mislilac pakistanskog porijekla Akbar Ahmed govori o previranjima u islamskom svijetu, njihovim uzrocima i mogućim varijantama političkog raspleta

kbar Ahmed je bivši ambasador Pakistana u Velikoj Britaniji, profesor na Američkom univerzitetu u Washingtonu, autor više nagrađivanih knjiga i dokumentarnih filmova iz oblasti islamskih nauka. Borac je za međureligijski dijalog i jedan od najutjecajnijih muslimanskih intelektualaca u Americi. Za medijskukuću Al Jazeera, koja će intervju emitirati u svom TV programu 18.avgusta, on govori o Gazi, Bliskom istoku, krizi muslimanskog svijeta i budućnosti islama.

ska. Doživljaju ogromne promjene i transformacije. To se odražava na živote miliona ljudi, kao i na međunarodnu politiku. Slažete li se da muslimanski svijet nije pokazao dovoljno podrške i interesa za sudbinu Palestinaca u Gazi? Postaju li muslimani imuni na njihove patnje? Ahmed: S jedne strane vidimo patnje, a s druge nedostatak reakcije. Znam da ljudi u Afganistanu, Pakistanu i drugim zemljama Bliskog istoka odmah reagiraju na

R azgovarao: Harun Karčić svaki napad na džamiju, skrnavljenje Kur'ana ili napad na Božijeg poslanika Muhammeda. No, svjedoci smo čudne uspavanosti. Ona je rezultat patnje prisutne širom muslimanskog svijeta. Ljudi ne reagiraju na tuđu patnju, ali mislim da nisu izgubili saosjećanje. Vidimo da su muslimani, kao i nemuslimani, potreseni ovim nasiljem, posebno ubijanjem djece u školi. To definitivno pogađa ljude. Ipak, kada imate društva koja su već

Imuni na patnje Sirija je opustošena ratom, Irak se nalazi na rubu kolapsa, Libijom upravljaju različite militantne grupe, dok Izrael neumoljivo bombardira Gazu. Je li ovo, gospodine Ahmad, najgori period u historiji Bliskog istoka? Ahmed: Nije riječ samo o Bliskom istoku. Tu su i Afganistan i dijelovi Pakistana. Mnogi dijelovi muslimanskog svijeta, uključujući sjevernu, zapadnu i istočnu Afriku, trenutno prolaze kroz period previranja i turbulencija. Mnoga od ovih društava su tradicionalna i plemen26 Spektar, broj 10 15. august 2014.

Svjedoci smo čudne uspavanosti muslimana

Opasna napetost između šiita i sunita

pogođena patnjom, kada ljudi pate u mjestima, četvrtima i naseljima u kojima žive, često je teško razmišljati o drugima.

Vjerski raskol Gledano iz šire perspektive, Iran je povećao svoj utjecaj na Bliskom istoku, u susjednom Iraku, Libanu, Siriji, pa čak i u Afganistanu. Je li došlo do procvata tzv. šiitskog polumjeseca? Ahmed: To su stari klišei koje ljudi stalno koriste. Ne zaboravite da Iranci imaju veoma dugu historiju, na koju su ponosni i uvijek su bili izuzetno utjecajan narod u ovoj regiji. Mislim na Safavide i brojne iranske i perzijske dinastije prije njih. Iran i danas ostvaruje značajan utjecaj. U Pakistanu, odakle dolazim, šiiti čine približno 30 posto stanovništva. To je izuzetno veliki broj u državi sa 200 miliona stanovnika. Čak i sunitske zemlje, poput Pakistana, imaju velike šiitske manjine. To znači da Iran ima utjecaj izvan svojih granica, u svim tim

zemljama. Kada u društvu izbije kriza, svaka država nastoji promovirati vlastite interese i nametnuti svoju vanjsku politiku. Te vanjske politike se, nažalost, najčešće sukobljavaju i uzrokuju patnju običnih ljudi, bili oni suniti ili šiiti. Obični muškarci i žene su oni koji pate. Imaju li ti sukobi sektaški karakter? Prerasta li to u veliki sukob sunita i šiita? Ahmed: To postaje sunitsko-šiitski sukob. Ponovno ću vam dati primjer Pakistana. Je li onda to izvorno bio geopolitički sukob? Sukob je uvijek postojao. Podjela na sunite i šiite dogodila se još u ranom periodu islama. Ali ljudi su živjeli zajedno. Sukob je istovremeno i postojao i nije postojao. Suniti i

Ljudi ne reagiraju na tuđu patnju, ali mislim da nisu izgubili saosjećanje. Vidimo da su muslimani, kao i nemuslimani, potreseni ubijanjem djece u Gazi...

šiiti su stupali u brak, zajedno radili i družili se. Znam da je u jugoistočnoj Aziji povremeno dolazilo do sukoba i manjeg nasilja tokom festivala ili povorki, ali oni nikad nisu primili današnje razmjere. Danas smo svjedoci izuzetno opasnog tumačenja ovog raskola, koji potpiruju ambicije određenih država. Onog trenutka kada se to dogodi sukob gubi vjerski karakter i prerasta u nešto zlokobno, opasno i pogubno za običan narod.

Taktika Zapada Zapad je godinama kritizirao islamske države zbog nedostatka demokratije, ali istovremeno nije reagirao kada je egipatska vojska svrgnula prvog demokratski izabranog predsjednika Muhameda Mursija i kada su saudijska i vojska Bahreina ugušile prodemokratski pokret u Bahreinu. Kako to objašnjavate? Ahmed: Ne smijemo se previše zamarati time šta Zapad misli o muslimanskom svijetu. Islamski 15. august 2014. Spektar, broj 10 27

svijet mora sam riješiti svoje probleme. Mi, kao muslimanski svijet, moramo razmisliti kako se demokratija uklapa u naše tradicije i vrijednosti i pronaći način da živimo u 21. stoljeću, a da se pri tome ne moramo vratiti obliku života koji bi otežao situaciju budućim generacijama ili potpuno odustati od vlastite tradicije. Muslimani moraju naći ravnotežu između tradicije i modernog načina života. Ne smijemo biti opsjednuti time šta Zapad misli i kaže u određenom trenutku. Zapad, ovdje mislim na pojedinačne zemlje, promovira vlastite interese. One neće promovirati vaše ili moje interese. U jednom trenutku udružit će se sa određenim diktatorom i naći opravdanje, a u drugom će mu okrenuti leđa, kao u slučaju Musharrafa i Mubaraka. Svi su oni diktatori u uniformama. Dovedeni su na vlast, a onda svrgnuti kada više nisu odgovarali zapadnim silama. To su promjene u državama s ciljem promoviranja njihovih interesa. Ovdje nije riječ toliko o muslimanskom i nemuslimanskom svijetu.

ja, podizanje spomenika vlastitom narodu i stvaranje carstava. Međutim, ne ulažu dovoljno u biblioteke i knjige. Nijedna civilizacija ne može doživjeti procvat bez toga. To je izazov islama. Znate da je arapska riječ za znanje - 'ilm', druga najčešće spominjana riječ u Kur'anu. Božiji poslanik je rekao: 'Tinta učenjaka vrijednija je od krvi šehida'. To je

Božiji poslanik je rekao: “Tinta učenjaka vrijednija je od krvi šehida”. To je upozorenje muslimanima da moraju neprestano tragati za znanjem... upozorenje muslimanima da moraju neprestano tragati za znanjem. Pogledajte u kakvom je stanju mus-

manskom svijetu. Koji je Vaš stav? Ahmed: Turska je veoma važan dio islamskog svijeta. Veliki je vođa, kao što je to u jednom periodu bio i Pakistan. Tu su i Malezija i Indonezija. To su zemlje koje se pokušavaju nositi sa idejom postizanja ravnoteže između tradicije i modernog načina života. Brojni su primjeri takvih država. Istovremeno, mnoga društva prolaze kroz period previranja i sukoba. To znači da će mlada generacija muslimana u narednih nekoliko desetljeća odrediti pravac u kojem ide islam. Ako se dovoljan broj mladih muslimana posveti obrazovanju, miru, harmoniji, otkrivanju

Manjak znanja Djeluju li muslimanski intelektualci na stvaranju simbioze islama i njemu odgovarajuće demokratije? Ahmed: Harune, sada ste pokrenuli vrlo osjetljivo pitanje koje me uznemirava. To je nedostatak kritičkog razmišljanja, obrazovanja i intelektualne kreativnosti u muslimanskom svijetu. Pojedini muslimani su, zaista, izuzetni intelektualci. Ovdje na Balkanu, u Bosni, upoznao sam odlične i impresivne intelektualce. Ovdje postižete odlične rezultate u obrazovanju, ali to nije dovoljno. Nije formirana kritična masa koja će pokrenuti društvo. Muslimani troše mnogo energije na politiku, gradnju objekata i džami28 Spektar, broj 10 15. august 2014.

Nema ravnoteže savremenosti i tradicije

limanski svijet. Muslimani nisu učinili dovoljno. Da jesu, ne bi se nalazili u situaciji da se međusobno ubijaju, jer pripadaju pogrešnom narodu, pogrešnoj grupi ili plemenu ili, pak, slijede pogrešnu ideologiju. To nije dobar primjer ostatku svijeta.

Novi pravac Veliki broj analitičara navodi Tursku kao mogući uzor musli-

snage islama koja leži u ovoj ravnoteži, onda će sve biti u redu. U protivnom, čeka nas još sukoba i krvoprolića. Svijet ne može ignorirati islam i reći da on treba nestati. Danas imamo milijardu i po muslimana i 60 islamskih država. Oni neće nestati. Islamski i neislamski svijet moraju postići neku vrstu dogovora o zajedničkom suživotu u miru i harmoniji.

ERDOGAN NA TURSKOM TRONU

GRAĐANI SU ODABRALI Turska se vjerojatno kreće u smjeru predsjedničke države u kojoj će parlament biti gurnut ustranu, a Erdogan u prvi plan

ecep Tayyip Erdogan je komotno preskočio izbornu granicu od 50% već u prvom izbornom krugu. Rezultat je demokratski korektan i time neosporan. To je jedna strana medalje. Druga je da se širi strah kako će Turska još više skliznuti u islamističku republiku, sa sve više vjerskih propisa koji reguliraju svakodnevnicu građana.

Svemoćna

sila:

Pobjedom Erdogana na izborima za predsjednika Turske dolazi do još većeg raspada reformi utemeljitelja turske republike,

sud, kojim je vojska dominirala, te stranke je obilježila kao "centar fundamentalističkih aktivnosti". Na temelju iskustava tih stranaka, iz kojih je potekla Erdoganova, on je dobro znao što muči prosječnog građana. To su birači sad i nagradili. Prije svega je Erdogan nagrađen zato jer je narodu Turske dao posve novi osjećaj samopoštovanja na temelju religioznih vrijednosti. Erdogana pritom ne zanima što se sve više ograničavaju slobode mišljenja i izvještavanja i što se uvelike smanjuje prostor demokratskog izražavanja. A i njegove pristaše su

Stari lider na novoj poziciji

Kemala Ataturka. Stranka za pravednost i napredak (AKP) pretvorila se u svemoćnu političku silu i to je dovelo do uspona njihovog stranačkog šefa i predsjednika vlade na položaj predsjednika države. Stranka AKP je nastala iz pepela četiri političke vjerske stranke. One su od konca šezdesetih do druge polovice devedesetih prošlog stoljeća bile zabranjene, a vojska i Ustavni

se oglušile na masovne optužbe zbog korupcije i zloupotrebe vlasti od strane Erdogana, njegove

Ma kako dobrog profesora da imaju, ovaj nema mogućnosti da našoj djeci pokaže kako uistinu izgleda, recimo, teleskopom promatrati dio neba...

Piše: Baha Güngör obitelji i njegovih političkih kolega. Oni to smatraju cijenom za relativno blagostanje koje su postigli. Erdogan je izabran na pet godina, ali već sad možemo poći od toga da ovaj 60-godišnji političar teži barem još jednom predsjedničkom mandatu. Tako će upravo on biti predsjednikom kad Turska bude slavila 100 godina svog postojanja, dakle političar koji je praktično poništio sve reforme osnivača moderne Turske - Atatürka. Ovako se Turska veoma vjerojatno kreće u smjeru predsjedničke države gdje će parlament biti gurnut na marginu po svom značaju. Baš zato Erdogan stalno govori o "staroj" i "novoj" Turskoj.

Izazovi kriza: Makar Erdogan uživa ugled kod mnogih u Turskoj, u svakom slučaju će još morati poraditi na svom vanjskopolitičkom renomeu. Okružen krizama kao što su Irak, Sirija, Izrael i Palestinci, Ukrajina i Rusija kao i ponovnim rasplamsavanjem borbi koje Azerbajdžana i Armenija vode oko Nagorno Karabaha, Erdogan mora razuvjeriti svjetsku javnost u to da on svojom politikom ne dolijeva ulje na vatru. Jer baš to je često činio u prošlosti. Europska unija i Njemačka će morati trpjeti sve neugodnijeg Erdogana. Turska avantura sa Europskom unijom se neminovno primiče kraju. To ne mora značiti kraj svijeta, ali bi utjecaj Europske unije na razvoj u Turskoj mogao biti sve manji. 15. august 2014. Spektar, broj 10 29

AFERA KOJA JE POTRESALA SVIJET

NEVINI LJUDI ZAVRŠILI NA ELEKTRIČNOJ STOLICI

Julius i Ethel Rosenberg pogubljeni su 1953. zbog atomske špijunaže u korist komunističkog Sovjetskog Saveza. Dokazi su bili lažni, pa su žrtve afere i grešaka američkog pravosuđa posmrtno rehabilitovane

dmah nakon upotrebe prve atomske bombe, koja je iznenadila svijet, u žiži interesovanja svjetske javnosti našla se špijunska afera pod nazivom "Afera Rosenberg". Slučaj je pokrenut u doba hladnog rata i u okviru antikomunističke atmosfere koja je tada vladala u SAD. Glavni akteri afere bili su supružnici Julius i Ethel Rosenberg, američki komunisti, koji su skrenuli pažnju na sebe zbog navodne urote i špijunaže, odnosno optužbe da su Sovjetskom Savezu prenosili američke tajne o nuklearnom oružju.

Bratska optužba: Činjenice kažu da su Rusi izveli svoj prvi 30 Spektar, broj 10 15. august 2014.

nuklearni test pod nazivom "Joe 1" 1949. godine, a brzina s kojom je pripremljen šokirala je zapadne zemlje. Razlog brze realizacije bio je, pored istraživanja, i u uspješnom djelovanju sovjetske široke špijunske mreže u SAD u kojoj su glavnu ulogu imali naturalizirani engleski doktor Klaus Fuchs, inače Nijemac, i američki supružnici Rosenberg. Zbog špijunaže i rada za Sovjete

Oboje supružnika su bili Jevreji rođeni u Njujorku, a Julius je bio i vođa Lige mladih komunista u kojoj je 1936. upoznao buduću suprugu...

doktor Fuchs je osuđen na 14 godina zatvora. Tokom svoje ispovijesti inspektorima, on je najviše govorio o Harryju Goldu, profesionalnom obavještajcu koji je deset godina živio u SAD i, ujedno, svo vrijeme radio za SSSR. Gold je uhapšen 1950. godine i tada je prilikom ispitivanja policiji spomenuo ime Davida Greenglassa. David je bio mehaničar u tajnoj laboratoriji u Los Alamosu, gdje je napravljena prva atomska bomba, i preko njega je FBI 1950. godine došao do Juliusa Rosenberga. Greenglass je rekao da su ga njegova sestra Ethel i njen muž Julius nagovorili da radi za Moskvu. Inače, oboje supružnika su bili

Jevreji rođeni u Njujorku, a Julius je bio i vođa Lige mladih komunista u kojoj je 1936. upoznao buduću suprugu. Diplomu elektroinžinjera dobio je nakon završenog koledža u rodnom gradu 1939., a godinu dana kasnije pridružio se vojnim snagama u kojima je radio na radarskim uređajima, a 1942. godine i u ruskoj obavještajnoj službi (KGB). Prema riječima Greenglassa, na njihov pritisak on je dao mnogo tajnih informacija i crteža zamjeniku sovjetskog ambasadora u New Yorku Anatoliju Jakovljevu, koji je inače bio najznačajniji agent sovjetske obavještajne službe u Americi. Istraga protiv bračnog para iznjedrila je “dokaze” da je Julius Rosenberg imao mnoge sastanke sa ruskim agentima, a i vlada u Moskvi je raspolagala dokumentacijom koja je navodno potvrđivala da je Rosenberg odavao neke tajne informacije ovoj službi.

Lažno svjedočenje: Suđenje Rosenbergovima počelo je 16. marta 1951. godine. Glavni svjedok David Greenglass ostao je pri svom prvom iskazu da je njegova sestra Ethel kucala izvještaje o američkim nuklearnim tajnama tokom septembra 1945. godine. On je tvrdio i da su nacrti koje je Julius napravio o eksploziji bombe također bili kod nje. Premda su ti kucani izvještaji naizgled sadržavali malo informacija, oni su za porotu bili relevantni i bili su dovoljni da i Ethel bude optužena za špijunažu. Svjedočenje Ethelinog brata bilo je kobno za Rosenbergove, iako je bilo lažno. Naime, David je tek 2001. godine priznao da je tada lažno svjedočio protiv sestre kako bi spasio sopstvenu porodicu, ali ponajprije sebe, ali i zbog toga što je sestru mrzio.

Svjetska javnost zalagala se za oslobađanje Rosenbergovih

Greenglass je bio pošteđen egzekucije u zamjenu da svjedoči. Proveo je deset godina u zatvoru iz kojeg je oslobođen 1960. godine. Od tada je živio pod lažnim imenom. Mnogi koji su pratili suđenje smatrali su da je optužba bila veoma

Svjedočenje Ethelinog brata bilo je kobno za Rosenbergove, iako je bilo lažno. Naime, brat je tek 2001. godine priznao da je tada lažno svjedočio protiv sestre kako bi spasio sebe i sopstvenu porodicu... teška, a da nije bila podržana dokazima. Čitav svijet tada je upućivao apele američkim vlastima, da proces obustave, ali to nije pomagalo.

Posljednji poljubac: Kako bi bili osuđeni na smrt, Sud se pozvao na inače zastarjeli zakon koji je predviđao smrtnu kaznu za zločin špijunaže u toku rata. Da je primijenjen zakon koji je stupio na snagu 1945. godine, Rosenbergovi bi bili osuđeni na kaznu zatvora od

najviše 20 godina. Rosenbergovi su osuđeni na smrt 5. aprila 1951. godine, a krivim ih je proglasio sudija Irving Kaufman, inače Židov kao i oni. Posljednji dan pred pogubljenje, 1953.godine, Ethel i Julius su tražili da nekoliko sati budu zajedno, makar i u posebnim zatvorskim ćelijama, ali koje su jedna pored druge. Razgovarali su kroz rešetke od jedan sat poslije podne do šest časova navečer, a pred sam čin pogubljenja dotakli su usne jedno drugom prstima. Sinovi Rosenbergovih optužili su američko pravosuđe da je hladnokrvno poslalo u smrt jednu nevinu osobu, misleći na majku, i sitnog špijuna - njihovog oca, zbog djela koja nisu počinili. Robert i Michael napisali su knjigu o suđenju pod nazivom "Mi smo vaši sinovi: Ostavština Ethela i Juliusa Rosenberga" i to 1975. godine, a Robert je 2004. napisao i knjigu "Egzekucija u porodici". Tada se već znalo da su dokazi bili lažni i suđenje montirano, pa su Julius i Ethel posmrtno rehabilitovani. Glave im, međutim, više ništa nije moglo vratiti na ramena. Arnisa Gagula 15. august 2014. Spektar, broj 10 31

PETEROVO PROROČANSTVO: ČOVJEK KOJEM SE DIVIO ČAK I AJNŠTAJN

BOG OBNAVLJA ZEMLJU! Predviđanje bugarskog duhovnog majstora Petera Deunova, staro sedam decenija, kaže da je Bog odlučio obnoviti Zemlju, ali da će prije toga ovamo biti 'poslane' velike patnje i dosad neviđene prirodne katastrofe

lbert Ajnštajn je za njega liko dana prije odlaska s ovog svijeta, kazao: „Cijeli svijet mi se zapavši u dubok spiritistički trans, klanja, a ja se klanjam ovaj duhovni majstor je iznio duhovnom majstoru Peteru izvanredno zanimljivo proročanstvo Deunovu iz Bugarske”. Kardinal o našem nemirnom dobu, \uzepe Ronkali, vatikanski proročanstvo o „svršetku vremena” i ambasador u Bugarskoj prije nadolazećem Zlatnom dobu Drugog svjetskog rata, kasnije čovječanstva. Slijedi tekst tog izabran za Papu Ivana XXIII, za duboko dojmljivog testamenta. njega je tvrdio da je najveći živući Istinska sreća: „Tokom prolaska filozof na Zemlji. Riječ je o bugarskom duhovnom vremena, čovjekova svijest prolazila majstoru Peteru Deunovu, nekima je kroz veoma poznatijem pod duhovnim imenom Beinsa Douno (1864.-1944.). Bio je čovjek vrlo visoke razine svijesti, koji je tokom cijelog svog života davao primjer čistoće, mudrosti, inteligencije i kreativnosti. U duhovnoj zajednici “Velikog bijelog bratstva”, nedaleko od Sofije, živio je okružen brojnim sljedbenicima, a zračenjem svoje ličnosti probudio je duhovnost hiljada duša u Bugarskoj, te u ostalim dijelovima Evrope iz tadašnjeg vremena. Međutim, mnogima je manje poznato da ta učenja “Velikog bijelog bratstva” i gantna knjiga Deunova danas slijede ljudi iz svih Intri dijelova Evrope. dugo razdoblje mraka. Ta faza koju Ono po čemu su za Deunova mnogi hindusi nazivaju 'kali yuga' na po prvi put čuli jeste njegov svom je zalasku. Danas se neobičan testament. Naime, neko- nalazimo na granici između dva 32 Spektar, broj 10 15. august 2014.

Piše: Šefik Avdagić doba: kali yuge i Novog doba u koje upravo ulazimo. Već se događa postupno poboljšanje u sferi čovjekovih misli, osjećaja i postupaka, ali svi će ljudi uskoro biti podvrgnuti božanskoj Vatri koja će ih pročistiti i pripremiti za Novo doba. Čovjek će se tako uzdići do jednog iznimno visokog stupnja svijesti koji je neophodan za njegov ulazak u Novi život. Neki to nazivaju i 'uzašašće'. Proći će još nekoliko desetljeća prije dolaska te Vatre koja će preobraziti svijet donijevši mu novi moralni nauk. Taj ogroman val dolazi iz kosmičkog prostora i preplavit će cijelu Zemlju. Svi oni koji mu se budu opirali biće odneseni i prebačeni negdje drugdje. Premda se stanovnici ove planete ne nalaze na istom stupnju evolucije, novi će val osjetiti svako od nas. A preobražaj će zahvatiti ne samo Zemlju već i cjelokupni kosmos. Najbolja i jedina stvar koju čovjek sada može učiniti jeste da se okrene Bogu i poboljša samog sebe u domeni svijesti, da podigne svoju vibracijsku razinu kako bi se našao u skladu sa silovitim valom koji će ga uskoro preplaviti. Vatra o kojoj govorim, koja prati

Čudesni Bugarin sa svojim sljedbenicima

nove uvjete pružene našem planetu, pomladit će, pročistiti, obnoviti sve: materija će biti oplemenjena, vaša srca biće oslobođena tjeskobe, nevolja, nesigurnosti i postaće sjajna - sve će se poboljšati, uzdići. Negativne misli, osjećaji i djela biće iscrpljeni i iskorijenjeni. Vaš sadašnji život svojevrsno je ropstvo, teška tamnica. Sagledajte i shvatite svoju situaciju te se iz nje izbavite. I kažem vam: izađite iz zatvora svoga! Zaista je žalosno gledati toliko zabluda, toliko patnje, toliko nesposobnosti da se razumije gdje leži čovjekova istinska sreća. Sve što je oko vas uskoro će se urušiti i nestati. Ništa neće ostati od ove civilizacije i njene izopačenosti, cijela će Zemlja biti protresena i ni traga neće ostati od ove naopake kulture koja drži ljude pod jarmom neznanja. Potresi nisu samo mehanička geološka pojava, njihova svrha je da probude intelekt i srce ljudi, kako bi se mogli riješiti svojih grešaka i

svoga kratkoumlja te shvatiti da u svemiru nisu sami.

Izvor zatrovanosti: Naš Solarni sistem sada prolazi kroz područje kosmosa gdje je jednom davno uništeno sazviježđe ostavilo za sobom svoj trag, svoju prašinu. Ovo prolaženje kroz kontaminirani prostor izvor je zatrovanosti, ne samo stanovnika Zemlje već i svih stanovnika drugih planeta naše galaksije. Jedino sunca nisu zahvaćena negativnim utjecajem tog nepovoljnog okruženja. To Proći će još nekoliko desetljeća prije dolaska Vatre koja će preobraziti svijet donoseći mu iz visina novi moralni nauk... područje se naziva 'trinaesta zona', a neki ju nazivaju i 'zonom opreka'. U tom području naš je planet bio 'zaglibljen' hiljadama godina, ali konačno se približavamo izlazu iz tog prostora tame i na pragu smo ulaska u jedno duhovnije područje

gdje žive razvijenija bića. Zemlja sada slijedi uzlazeće kretanje i svako bi se trebao potruditi da se uskladi sa strujama uzašašća. Oni koji se odbiju pokoriti toj orijentaciji izgubiće prednost dobrih namjera koje će se pružati u budućnosti za njihovo uzdizanje. Zaostat će u procesu evolucije i morat će čekati desetke miliona godina na dolazak novog vala uzašašća. Zemlja, Solarni sustav, svemir, sve se okreće prema jednom novom smjeru pod impulsom Ljubavi. Većina vas još uvijek smatra da je Ljubav jedna jalova sila koja zaslužuje samo podrugljiv podsmijeh, ali to je najjača od svih sila! Novac i moć još uvijek se slave kao da od njih zavisi tok vašega života. U budućnosti, svi će se pokoravati Ljubavi i svi će joj služiti. No, čovjekova svijest probudit će se tek kroz patnje i nevolje. Zastrašujuće objave proroka Danijela, zapisane u Bibliji, odnose 15. august 2014. Spektar, broj 10 33

se na doba koje se upravo otvara. Biće poplava, uragana, ogromnih požara i potresa koji će zbrisati sve pred sobom. Krv će teći u potocima. Biće revolucija, strašne eksplozije odjekivaće u brojnim područjima Zemlje. Ondje gdje je bilo kopno, pojaviće se voda, a tamo gdje je bila voda, pojaviće se kopno. Bog jest Ljubav... no, ovdje govorimo o kazni, odgovoru prirode na zločine koje čovjek čini od početka mračnih vremena protiv svoje Majke - Zemlje.

Nova zemlja: Nakon tih patnji, oni koji će biti spašeni, 'duhovna krema', upoznat će Zlatno doba, sklad i beskrajnu ljepotu. I zato, kada dođe vrijeme patnji i strahota sačuvajte svoj mir i vjeru, jer zapisano je da s glave pravednika ni vlas kose neće pasti. Ne budite malodušni, jednostavno slijedite svoj proces osobnog usavršavanja. Ne možete ni zamisliti kakva vas fantastična budućnost čeka. Jedna Nova Zemlja izronit će na svjetlo dana. Za nekoliko desetljeća rad će biti manje naporan i svako će imati vremena da se posveti duhovnim, intelektualnim i umjetničkim aktivnostima. Pitanje odnosa između muškarca i žene napokon će biti razriješeno po načelu jednakosti i sklada: i jedno i drugo imaće mogućnost da slijede svoje težnje. Odnosi parova biće temeljeni na recipročnom poštivanju i uvažavanju. Ljudi će putovati kroz različite razine prostora i prodrijeti kroz intergalaktički prostor. Proučavaće način svoga funkcioniranja i ubrzo će biti u stanju spoznati Božanski svijet i stopiti se s vrhovnom silom svemira. Vama je predodređeno da se za nju pripremite, da je toplo dočekate i da je živite. Šesta rasa će se izgraditi oko ideje Bratstva. Više neće biti sukoba osobnih interesa, svaki 34 Spektar, broj 10 15. august 2014.

Naša planeta prolazi kroz ogromna iskušenja

čovjek težiće jedino tome da se prilagodi Zakonu Ljubavi. Šesta rasa biće Rasa Ljubavi. Za nju će se oformiti jedan novi kontinent. On će se pojaviti na Pacifiku (Tihom oceanu) i tamo će oni najviši moći uspostaviti svoje mjesto na ovome planetu. Osnivače te nove civilizacije nazivam 'Braćom čovječanstva' ili pak 'Djecom Ljubavi'. Oni će nepokolebljivo slijediti načela dobrote i predstavljaće novu vrstu ljudi. Ljudi će formirati

Naš Solarni sistem sada prolazi kroz područje kosmosa gdje je jednom davno uništeno sazviježđe ostavilo za sobom svoj trag, svoju prašinu. Ovo prolaženje uzrok je naše zatrovanosti... obitelj, kao jedno veliko tijelo, a svaki će narod predstavljati pojedini organ u tom tijelu. U novoj rasi Ljubav će se manifestirati na tako savršen način da današnji čovjek jedva da to može i pojmiti.

Put spasenja: Zemlja će ostati teren pogodan za borbu, ali sile tame će se povući i Zemlja će ponovo biti slobodna. Vidjevši da drugog puta nema, ljudi će se svesrdno prikloniti putu novoga života, putu spasenja. U svojoj bezumnoj oholosti neki će se, do samoga kraja, nadati da će na Zemlji nas-

taviti sa životom koji Božanski poredak osuđuje, ali svako od njih na kraju će shvatiti da upravljanje svijetom ne pripada njima. Svjetlo dana ugledaće jedna nova kultura koja će počivati na tri glavna temelja: ponovnoj vladavini ženskog principa, ponovnom poštivanju poniznosti i skromnosti, te zaštiti ljudskih prava. Svjetlost, dobro i pravda na kraju će pobijediti, to je samo pitanje vremena. Religije se trebaju pročistiti. Svaka od njih sadrži česticu učenja Majstora svjetlosti, ali pomućenu neiscrpnim zalihama ljudskoga zastranjivanja. Svi vjernici moraće se ujediniti i uskladiti s jednim glavnim načelom: kao osnovu svih vjerovanja moraće uzeti Ljubav, ma kakva vjerovanja gajili. Ljubav i bratstvo – to je jedinstvena baza! Zemlju će uskoro zapljusnuti izvanredno brzi valovi kosmičkog elektriciteta. Za nekoliko desetljeća, gledano od ovoga trenutka (1944. godine, op. aut.), bića koja su loša i vode druge na stranputicu neće moći izdržati intenzitet tih valova. Njih će, stoga, apsorbirati kosmička Vatra koja će progutati i uništiti zlo kojeg u sebi nose. Tada će se pokajati jer zapisano je: 'Svako će slaviti Boga'.

Mjesto

blagoslova: Naša

majka, Zemlja, oslobodiće se ljudi koji ne prihvaćaju Novi život. Otrest će ih se poput trulih

Zapljusnuti smo novim kosmičkim valom

plodova. Uskoro, oni se više neće moći ponovo utjeloviti na ovom planetu, a to neće moći ni zločinci. Ostat će samo oni koji u sebi gaje Ljubav. Na Zemlji nema nijednog mjesta koje nije ukaljano ljudskom ili životinjskom krvlju, stoga se ona mora podvrgnuti pročišćenju. I zbog toga će neki kontinenti potonuti, a drugi će izroniti. Ljudi ni ne slute koje im opasnosti prijete. Oni nastavljaju stremiti jalovim ciljevima i jure za užicima. Nasuprot tome, pripadnici šeste rase biće svjesni dostojanstva svoje uloge i poštivaće slobode svih ljudi i svih stvorenja. Hraniće se isključivo namirnicama dobivenim iz biljnoga svijeta. Njihove ideje imaće moć da kolaju slobodno poput zraka i dnevnog svjetla. Riječi 'ko se ne rodi nanovo' odnose se na šestu rasu. Pročitajte 60. Poglavlje biblijske Izaije, ono govori o nadolazećoj šestoj rasi, Rasi Ljubavi. Nakon grdnih muka i nevolja, ljudi će prestati griješiti i

Ništa neće ostati od ove civilizacije i njene izopačenosti, cijela će Zemlja biti protresena i ni traga neće ostati od ove naopake kulture koja drži ljude pod jarmom neznanja... ponovo će pronaći put vrline. Posvuda na našem planetu klima će biti umjerena i više neće biti oštrih varijacija i surovih klimatskih uvjeta. Zrak će ponovo postati čist, a isto tako i voda. Paraziti će nestati. Ljudi će se prisjetiti svojih ranijih utjelovljenja i rado će primjećivati da su napokon oslobođeni svog ranijeg stanja. Na isti način na koji se rješavamo parazita i uveloga lišća na vinovoj lozi, tako djeluju i razvijena bića kako bi pripremili ljude da služe Bogu Ljubavi. Pružaju im dobre uvjete za razvoj i rast, a onima koji žele čuti, oni kažu: 'Ne bojte se! Još samo malo i sve će biti dobro, na

dobrom ste putu. Onaj ko želi upoznati Novu kulturu, neka savjesno radi i priprema se.' Zahvaljujući ideji o bratstvu, Zemlja će postati blagoslovljeno mjesto, i to vrlo skoro. Ali prije toga ovamo će biti 'poslane' velike patnje kako bi probudile čovjekovu svijest. Grijesi nakupljani hiljadama godina moraju se iskupiti. Žestok val koji emanira iz viših ravni doprinijeće otklanjanju karmi ljudi. Oslobađanje se više ne može odgađati. Ljudski rod se mora pripremiti za velike i neizbježne kušnje koje dolaze kako bi se stalo nakraj sebičnosti. Pod zemljom se sprema nešto izvanredno. U prirodi će se uskoro manifestirati revolucija koja je grandiozna i posve nezamisliva. Bog je odlučio obnoviti Zemlju, i On će to i učiniti! Svršetak je jednoga doba, novi poredak zamijeniće stari, poredak u kojem će na Zemlji vladati Ljubav, kaže bugarski “čudak” na kraju svog čuvenog testamenta. 15. august 2014. Spektar, broj 10 35

NAŠI (NE) ZABORAVLJENI VELIKANI

BIJELO ZRNO BISERA Tako je Sarajevo izgledalo u očima velikog putopisca Evlije Čelebije, kada je u njemu boravio 1660. godine i ostavio vrijedno pisano svjedočanstvo

iko ne opisa šeher Sarajevo sa toliko duše, ljubavi, opipljivo, kao da je rastao s njim, do čovjek koji je samo kroz grad prošao: Evlija Čelebija. Bio je putopisac, rodio se u Carigradu 1611. godine, a umro 1679. Tokom života putovao je po tadašnjem Osmanlijskom carstvu i izvan njega, a učestvovao je i u brojnim bitkama. O svim svojim opažanjima i doživljajima napisao je opsežno djelo u deset knjiga pod imenom "Putopis" ili "Tarihi sejjah".

Veliki dvor: Čelebija u svojim putopisima opisuje gradove, istoriju, građevine, običaje i tradiciju, kao i značajne ličnosti iz zemalja koje je posjetio. Slavni turski putopisac Sarajevo je posjetio na svom putu, kako je zapisao, iz Velikog Varadina u Bosnu, 1660. godine. Čelebija će iz Rumunije, put Bosne, krenuti u društvu Kose Ali-paše, vrhovnog serdara Osmanlija u pohodu protiv Varada. Pratit će ih tri hiljade vojnika, teški tovar, kako piše turski putopisac, te sedam stotina kola blaga. Preko Beograda i sela Zavije, potom Valjeva, Čelebija će

stići i u Srebrenicu. za čije stanovnike kaže da su prijatelji stranaca. Odatle će, preko dva hana i Glasinca, stići u Šeher i grad

Sarajevske kuće bile su pokrivene ćeremitom (crijep od ilovače), rjeđe šindrom,, a svaka je imala “živu” vodu... Sarajevo. Navodi Čelebija kako su Osmanlije na mjestu gdje je sada Careva džamija podigli veliki dvor (saraj) po kojem će Sarajevo i dobiti

Naše izdanje Čelebijinih rukopisa

36 Spektar, broj 10 15. august 2014.

Piše: Arnisa Gagula ime (Saray-ovasi, polje ispred dvora). Inače, dvor nije bio na mjestu današnje Careve džamije, već u blizini Čokadi Hadži Sulejmanove džamije, uz koju se nalazi turbe sedam braće. U Sarajevu su, uz dizdara, piše Čelebija, bili još i muftija, predstavnici šerifa i Portinih spahija, pokrajinski arhivar, alajbeg, ceribaša, juzbaša, šerijatski sudac, aga janjičar budimskog kola, carinski povjerenik, građevinski nadzornik, gradski subaša, povjerenik za harač... Oronula tvrđava: Sarajevo je u očima Čelebije krasan, malen grad (izračunao je putopisac da mu je cjelokupna površina četiri stotine koraka), sazidan od kamena na jednom visokom brdu, koji izgleda kao bijelo zrno bisera. Na sjeveru hendek (opkop s vodom oko odbrambenih zidova), na jugu provalija kao pakao, duboka za dva minareta. S te je strane tvrđava uništena, ali se Sarajevu, s te strane, nije moglo nauditi. Ipak, drugi dijelovi tvrđave, ceste prema Mokrom i Degirmenlija (dio Vratnika kojim je tekao do Moščanice na kojem su bili mlinovi), strahuje Čelebija, tako su u lošem stanju da bi ih lako srušio udarac topa. Grad je čuvao zapovjednik ili

dizdar, a unutar tvrđave živjeli su imam, dva mujezina, vojni svirači (mehteri), te su bili smješteni i magacini žita i nekolicina vojničkih kuća. Na pitomim brežuljcima, dalje bilježi Čelebija, i s obje strane Miljacke nizale su se krasne i simpatične kuće, prizemne i na sprat, njih 17.000. Pokrivene su bile ćeremitom (crijep od ilovače, pečen u kalupu), rjeđe šindrom (cijepane jelove ili hrastove daske), a svaka je imala živu vodu.

Stotinu škola: Postojala su i tri saraja gdje su besplatno konačili putnici i namjernici: Isa begov saraj (gdje je danas han Kolobara), Husrev begov (uz bezistan), tj. kameni Tašlihan koji je propao 1879., i Skender-pašin (danas Skenderija). Također, radila su još i 23 hana. Bilo je tada u Sarajevu i više od stotinu džamija. Kao jedna od ljepših, Čelebiji je bila Ferhadbegova džamija, tada prekrivena olovom, a najživlja u to doba bila je (Gazi) Husrev begova džamija. Bila je to starinska bogomolja s kamenim minaretom, piše putopisac, čiji su vakifi bili tako bogati da je jedan, za vrijeme velike zime u Sarajevu, naredio da se za džemat grije voda u kazanima, velikim kao imaretski, pa je kroz sve hanefijske česme provedena topla voda kao rajsko vrelo Selsebil. Crkve su bile malene, bez zvona, a postojala je i jedna jevrejska sinagoga", zapisao je Evlija. Čelebija piše i da je bilo više od stotinu osnovnih škola, a vakif bi darivao marljivu djecu. U gradu je bilo i preko stotinu i deset česama iz kojih stalno teče zdrava voda. Njemu su rekli i da u šeheru ima hiljadu i šezdeset vrela; on navodi da je voda koja dolazi s vrela Crnil (Zmajevac) voda života. Bunara je bilo 700, vodenica 176 – jedna za

Putnik s perom i tefterom

noć melje 50 kila brašna, pet javnih kupatila. Svaka je kuća imala peć, a bilo je i oko 670 kupatila u gospodskim kućama.

Sedam mostova: U Čaršiji je bilo 1.080 dućana, uzori ljepote. Glavne ulice su bile čiste, a mogla se kupiti roba iz Indije, Arabije, Perzije, Poljske, Češke: skupocjena sukna, fina svila... Na Miljacki je tada bilo sedam mostova – tri kamena, četiri drvena. Najistaknutija je bila Careva ćuprija, U Čaršiji je bilo 1.080 dućana. Glavne ulice su bile čiste, a mogla se kupiti roba iz Indije, Arabije, Perzije, Poljske, Češke...

nizak, ali 250 koraka dug most. Ta je ćuprija srušena 1896., prethodno je tu i Isa beg podigao svoj most. Uz nju, kameni su još bili i Latinska ćuprija (digao ju je Ali Ajni-beg) i treći most je bio kraj Vijećnice, imena Hadži Huseinovog. On je bio sarajevski gradonačelnik ili šeher-ćehaja, pa je narod prozvao most Šeherćehajin. Priča se i da na groblju na Alifakovcu ima grob u kojem je ukopan graditelj ovog mosta, a na tom spomeniku nema nikakvog natpisa. Zapisat će još Čelebija kako su brojni gradovi po imenu Saraj na zemlji. Ali ovaj bosanski, kameni ŠeherSarajevo, od svih je, po njemu, napredniji, ljepši i življi. 15. august 2014. Spektar, broj 10 37

PRIČAM TI PRIČU

KAKO JE SUPERHIK UKRAO ROBINA HUDA

Slomila sam se pretra`uju}i novine i portale ne bih li čula šta se to desilo kobne noći, ali ništa. A znam da nisam sanjala. Fino sam vidjela, Superhik je ukrao Robina Huda. Šta će sada sirotinja?

ko ste mislili da superheroji ne postoje, grdno ste se prevarili. Isto kao i ja. Do prije nekoliko noći... Bilo je gluho doba noći. Cijeli grad je spavao, a ja sam dimila cigaretu za cigaretom na prozoru i bacala pogled u nebo, čekajući taj vatromet zvijezda padalica. Supermjesec je lijepo obasjavao čitav kraj i sve se jasno vidjelo. Uživala sam u tišini noći. Ne znam kako vi, ali ja volim ponekad slušati tišinu, muk usnulog grada... No, taman kad sam već htjela krenuti na počinak, iznenada se začu klepetanje stopala po asfaltu... Jurnjava, ubrzan dah... Dvije sjenke su se motale komšiji kroz avliju, na ulicu, preko livade, oko parkiranih automobila, pa opet na asfalt... - Uhvatit ću te kad-tad! – zapuhano je brundao debeli, ne prestajući da juri vitkog tipa s čudnom kapicom na glavi. Lagala bih kad bih rekla da se nisam uplašila, ali radoznalost je bila jača. Ko to u ovo gluho doba noći jurca mojom mahalom? Malo sam se povukla iza zastora, ali još sam mogla jasno vidjeti šta se dešava, a zvuk je noću nekako jasniji, oštriji, pa se dobro čulo. Mršavi je skakutao poput divokoze 38 Spektar, broj 10 15. august 2014.

preko parkiranih automobila i svako malo se okretao, smijući se debelom u lice.

Mislila sam da već spavam, da sanjam, da gubim razum, da sam pretjerala s cigaretama, ali... Glavom i bradom, tu, u avliji do moje, na moje budne oči – Superhik je gonio Robina Huda... - Stara barabo! Crknut ćeš vucarajući to debelo dupe! Ali, debeli nije odustajao, jurio ga je stalno otpuhujući. Čak je nosio i plašt, neke zakrpljene dronjke

Piše: Džana Zimić svezao je užetom oko vrata i to mu je, zaista, više smetalo dok je trčao i stalno se zaplitao, a i noć je bila topla. No, nije pomišljao da ga skine. Kao što, uostalom, ni onaj mršavi nije skidao šiljatu smiješnu kapu sa svoje glave. Vjerujem da takve imaju još samo u garderobama pozorišta, ali ovo nije bila predstava niti se snimao ikakav film. - Lupežu jedan! Stoj! – vikao je debeli. - Lupež mi kaže! Uhvati me ako možeš – posprdno mu je dobacivao mršavko, trčeći ukrug oko komši-

jine šljive. Privukli su mi se već relativno blizu i sad sam već mogla jasno i da im vidim lica, ali nisam odmah mogla povjerovati očima svojima. Mislila sam da već spavam, da sanjam, da gubim razum, da sam pretjerala s cigaretama, ali... Glavom i bradom, tu, u avliji do moje, na moje budne oči – Superhik je gonio Robina Huda. Za one koji možda ne znaju, Superhik je, inače, lik iz stripa „Alan Ford“, manje poznat kao Ezekijel Blaf, siromah i pijanica. Krade od sirotinje da odobrovolji bogate. A Robin Hud... Robin je engleska legenda, narodni heroj Notingema, zaštitnik sirotinje i slabih, pljačka bogatune i njima daje. - Otkud sad ovdje obojica? Sigurno je zbog ovolikog Mjeseca – mislila sam gledajući ih kako se hvataju ukoštac. Sad već nije moglo biti povlačenja, nema sna, ova se borba morala vidjeti do kraja. Robin je s nekog podzida skočio na ćelavog debeljka i oborio ga pa su se počeli valjutati po zemlji. Čulo se tupo šaketanje, stenjanje. Čas je jedan bio gore, čas drugi. Superhikov plašt omotao im se oko tijela pa se nisu mogli razdvojiti, nije bilo predaha. Već sam pomislila da bih trebala zvati 123, ali kako da kažem da se dva poznata književna lika mlate pod mojim prozorom? Nastavila sam gledati. Bilo je tu svakakvih poteza – malo boksa, malo karatea, gombanja, valjanja... bez pravila, ulična marisana. Odjednom Superhik izvuče ispod plašta staklenu flašu piva, punu, i zveknu Robina posred čela. Ovaj se stropošta, a debeli ga uhvati za kragnu i poče vuči niz ulicu, nizbrdo. Nisam više mogla samo stajati, morala sam vidjeti šta će dalje biti pa iskočih iz pidžame u farmerice i

patike i krenuh tiho za njima, bojeći se da me ne vide, ne samo njih dvojica, nego cijela mahala. Šta će ljudi reći? Vidi ove, u gluho doba noći se iz kuće iskrada...

Nije prošlo ni pet minuta, s Baščaršije dojuri crna limuzina. Izađoše dva mrka tipa, Robinu svezaše ruke i noge na leđa, preko usta mu staviše krpu pa vreću na glavu i zguraše ga u gepek... Šunjala sam se tako na vrhovima prstiju pedesetak metara iza Superhika. Mogu vam reći da je djelovao snažno. Valjalo je vući malaksalog Robina, jest da je nizbrdo, ali ima do Čaršije petnaestak minuta hoda, pa i pola sata s takvim teretom. Kad je već stigao do stare Kinoteke, baci nesvjesnog Robina pored kontejnera i izvuče ispod plašta

mobitel. Čula sam samo kako govori: - Požuri, čekam te. Zavukla sam se tu u obližnji sokak i sad k'o u stupici čekala i ja. Činilo mi se da će me čuti kako dišem pa sam s vremena na vrijeme zaustavljala dah... A Mjesec, k'o lubenica. Sija li, sija. Nije prošlo ni pet minuta, s Baščaršije dojuri crna limuzina. Izađoše dva mrka tipa, Robinu svezaše ruke i noge na leđa, preko usta mu staviše krpu pa vreću na glavu i zguraše ga u gepek, a Superhik sjede s njima u auto i odjuriše kraj mene... Slomila sam se narednih dana čitajući sve dnevne novine i portale, osluškujući radio ili mahalske tračeve ne bih li čula šta se to desilo kobne noći, ali ništa. A znam da nisam sanjala. Fino sam vidjela, Superhik je ukrao Robina Huda. Šta će sad sirotinja? 15. august 2014. Spektar, broj 10 39

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 643 magazinspektar@gmail.com