Spektar broj 12

POLITIČKI SIGNALI: VUČIĆ NE VOLI DODIKA

Broj 12

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 29. 08. 2014.

BALKAN NA ZUBU EVROPE

SIMBOL ZA PROBLEME

JOGA: ČAKRE MORAJU DOBRO DA RADE

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

RASISTIČKI NEREDI U FERGUSONU

NAŠI ZEMLJACI SU PREPORODILI ST. LOUIS

Ubistvo i neredi u Fergusonu, opštini u sastavu američkog grada St. Louisa, punili su ovih dana naslovne stranice širom svijeta. Kao je sve to doživjela BH kolonija u ovom gradu, koja dostiže sedamdeset Str. 24 hiljada ljudi

BAUK BALKANA KRUŽI EVROPOM

SIMBOL ZA POLITI^KE I SVE DRUGE PROBLEME Evropski političari i funkcioneri često upozoravaju na opasnosti od „balkanizacije“ u svojim zemljama. Da li su to samo predrasude, kojih nikad nije manjkalo, ili je Str. 10 ovaj prostor s pravom došao na loš glas

JOGA: PUT DO SAMOG SEBE

NAŠE TIJELO JE ZDRAVO AKO ^AKRE DOBRO RADE

Kroz joga centar nedavno preminulog utemeljitelja savremene joge B. K. S. Iyengara, u Puneu (Indija), prošle su desetine hiljada praktikanata, njom se bave stotine hiljada ljudi, a Kina je Iyengarovu tehniku uvela u škole u kojim se ona uči kao obavezan predmet Str. 34

BEOGRADSKI POLITIČKI SIGNALI

VU^I] NE VOLI DODIKA Da li je Vučićeva izjava da u predizbornoj kampanji u BiH neće nikoga podržati, još jedan od kamenčića koji Milorada Dodika gura ka političkom dnu Str. 6

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO! Dobar dio mladih u BiH upisuje i završava fakultet samo s jednom željom - da napuste tu zemlju. U mreži HUB387 također imaju samo jednu želju: da mladi ostvare svoje snove - u Bosni i Hercegovini.

Rezultati mreže HUB387, koja je prije svega sedam mjeseci osnovana u Sarajevu, pokazuju da i BiH itekako može da bude konkurentna na tom tržištu. U ovoj mreži se trenutno nalazi niz relativno malih firmi s velikim potencijalima. One se bave uglavnom razvojem programskih kodova za naručioce iz inostranstva.

"To nije ništa novo, pa i zlatari na Baš-čaršiji imaju svoju ulicu, postoji Kujundžiluk. Oni imaju zajedničku lokaciju na kojoj razmjenjuju iskustva. Iz toga se izrode mnogo jače ideje i projekti nego kada bi radili sami", navodi Kenan Salihbegović, šef marketinga u ovoj mreži.

Idejni tvorac svega je Edin Saračević, stručnjak koji već godinama radi u SAD i koji je želio da pomogne razvoj informatičke industrije, kaže Salihbegović: "Iza mreže HUB387 stoje naše kompanije, to je ono najbolje što u ovom trenutku imamo. Bavimo se pitanjima koja bi mogla nas i našu IT industriju dovesti do novog stepena, na osnovu čega bi dobili nove investicije i nove projekte."

Prvi projekti su već urađeni. Naše firme već rade, uglavnom za američke kompanije i bave se razvojem softvera, od onog koji pruža podršku tehnici, tehnološkoj arhitekturi koja stoji iza svih stvari u internetu i informatičkim tehnologijama. Jedna firma se bavi dizajnom na britanskom tržištu, a kompanija Core radi projekte za BMW. Šta reći nego – Bravo!

4 Spektar, broj 12 29. august 2014.

POMEN ŽRTVAMA SA MARKALA

Građani Sarajeva i visoki državni zvaničnici u četvrtak su polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem Fatihe, obilježili 19. godišnjicu masakra u kojem je ubijeno 43 Sarajlija.

Minobacačka granata ispaljena sa agresorskih položaja iz pravca Trebevića, eksplodirala je kod sjevernog ulaza u sarajevsku Gradsku tržincu 1995. godine. Tog dana teško je ranjeno 84 građana Sarajeva.

Pristunima se obratio Čedomir Lukić, ministar u Vladi Kantona Sarajevo, koji je kazao kako je važno obilježavati mjesta stradanja nedužno ubijenih Sarajlija tokom opsade grada koja je trajala od 1992. do 1995. godine.

"Sarajevo je svakodnevno bilo meta. Meta su bili civili, djeca koja su se igrala u parkovima. Tim svakodnevnim teroriziranjem pokušali su ubiti život u ovom gradu. Danas se sjećamo naših ubijenih sugrađana. Sa ovog mjesta šaljemo poruku cijelom svijetu da ono što se desilo ovdje ne smijemo zaboraviti, a zločinci moraju biti kažnjeni", rekao je Lukić.

PUTIN KRO^IO U SRBIJU Njemački list „Tageszeitung“, u komentaru o Srbiji, koja koristi evro-američke sankcije kako bi

sama izvezla što više robe u Rusiju, postavlja pitanje spada li Srbija u interesnu sferu Kremlja i zaključuje: Naravno, mada ne u tolikoj mjeri kao Ukrajina. Balkan je privredno beznačajan za Rusiju. Ali, najkasnije početkom izgradnje gasovoda Južni tok, koji vodi kroz Srbiju, a posebno u današnjem hladnoratovskom raspoloženju, Srbija itekako dobija na važnosti u geostrateškoj šahovskoj igri Moskve.

Prvo: Srbija je jedina evropska zemlja koja majčicu Rusiju prijateljski doživljava. Drugo: Ako se nastavi idiotsko odmjeravanje

snaga sa Zapadom, Vladimir Putin, koji je jednom nogom već kročio u Srbiju, mogao bi veoma razljutiti Zapad koji brine još otvoreno kosovsko pitanje, srpski entitet u BiH te roviti odnosi Srbije sa susjednim zemljama.

Cijeli Balkan, zaključuje njemački list, sa nezaposlenošću od oko 30% i sa zlim duhovima prošlosti, ipak predstavlja jedan mali sporedni front, na kome, za razliku od Evrope, Rusija i SAD imaju malo toga za izgubiti.

DVOSTRUKA ŠTETA Samo pet posto otpada u BiH se reciklira, a količina otpada, posebno u velikim gradovima, iz dana u dan raste, ocjenjuju ekološke organizacije u BIH. Način odlaganja je nepromijenjen, a sporadični pokušaji da se ta oblast uredi ostaju

bez rezultata, što krivicom nadležnih institucija što zbog niskog nivoa svijesti građana.

Recikliranje je u razvijenim zemljama unosan posao, no kako u BiH samo mali dio iskoristivog otpada završi u reciklaži, godišnje tako propadnu desetine miliona eura potencijalnih resursa. Sistemskim rješavanjem ovog problema na desetine hiljada radnih mjesta bi bilo otvoreno.

Organizovano odlaganje otpada je prisutno samo na 50 posto teritorije BiH. Riječ je, zapravo, o jednom kontejneru u koji se odlaže sav pomiješani otpad, dok ostatak završava na divljim deponijama. O posebnim kontejnerima, gdje se odvojeno odlaže, recimo, staklo ili PET ambal-

aža, u BiH je teško govoriti.

Razgradnja, recimo, jedne bačene plastike traje od 100 do 1.000 godina, a nakon reciklaže se mogu napraviti nove plastične folije, kese, boce, a od nekih vrsta plastike čak i odjeća, dok se novinski papir može reciklirati najmanje sedam puta.

Recikliranje ima višestruke prednosti, kaže Zijad Kolar iz sarajevskog komunalnog preduzeća Rad. Nažalost, vlast još ništa ne preduzima ni da nas zaštiti od otpada, a pogotovo da ga pretvori u – novac.

Tako je šteta dvostruka.

ZAŠTO EMIRATI ULAŽU U SRBIJU? U protekle dvije godine Ujedinjeni Arapski Emirati uložili su milijarde

dolara u Srbiju. Rukovodstvo Emirata sklopilo je unosne poslove za razvoj srpske vojne industrije, kupili su značajan udio srbijanskog nacionalnog zračnog prijevoznika JAT i podijelili višemilijarderske kredite Vladi.

Razlozi za ovako velike investicija UAE-a u Srbiju su obavijeni velom tajne. Tim povodom, na internet stranici Al Jazeere, odnosno njihove

ispostave u Sarajevu, objavljen je jedan intrigantan tekst iz magazina pod imenom “Middle East Eye”. U njemu se tvrdi da su te investicije u stvari nagrada za nešto drugo.

Za princa Abu Dhabija, Mohammed bin Zayed al-Nahyana, kaže se da je optužen da djeluje kao posrednik za Ameriku i Izrael u Istočnoj Evropi, te da on pokušava iskoristiti slabo regulisano srbijansko tržište oružja kako bi distribuirao oružje širom Bliskog istoka.

Iza tih velikih ulaganja stoji jedna, kako piše u tom tekstu, sumnjiva ličnost – prognani palestinski moćnik Mohammed Dahlan.

Za njega se kaže da je u centru mreže koja olakšava komunikaciju između UAE-a te američkih i izraelskih obavještajnih figura, dok istovremeno pomaže korumpirane investicije Emirata u Srbiji, koje pune džepove srbijanskim političkim liderima.

Uostalom, pogledajte taj tekst na pomenutoj web stranici. Pun je škakljivih, ali vrlo teško provjerljivih, pa možda i netačnih, ali u svakom slučaju vrlo intrigantnih informacija.

FUJ!!!

“Osobno radim kao da ne ide ljeto.

Mislim kako se pričom o ukidanju kolektivnih godišnjih odmora radi o prikupljanju jefitinih političkih poena u predizborno vrijeme. Niti netko može nekome zabraniti korištenje njegovog prava kao što je godišnji odmor, niti će se bilo što riješiti ako se bude sjedilo. Zna se tko su i koje institucije treba da rade na saniranju šteta i osiguravanju sredstava za obnovu i rekonstrukciju. Dao Bog da mi možemo kao parlamentarci to riješiti”, kazala je državna zastupnica Borjana Krišto.

Jasno je da svi imaju pravo na odmor, kako je to rekla i Krišto, ali veoma je interesantno pogledati koliko je ona zaista radila u ovoj godini i koliko je zaista zaslužila svoj odmor.

Prema podacima CCI-a, sa web stranice www.vlasti.bih, Dom naroda PSBiH održao je samo sedam sjednica u ovoj godini, što praktično znači da je ovaj dom u prosjeku zasjedao samo jednom mjesečno. Borjana Krišto, prema ovim podacima, prisustvovala je svim sjednicama, ali na samo tri je bila aktivna. Tokom godine postavila je samo dva pitanja, a diskutovala je oko 11 tačaka dnevnog reda.

Ako pogledamo ostale aktivnosti, poražavajuće je da Borjana Krišto nije pokrenula niti jednu inicijativu niti je predložila ijedan zakon, ocjenjuje Istinomjer.ba i dodaje: Borjana Krišto je za samo prva tri mjeseca ove godine za svoj (ne)rad uredno inkasirala čak 20.512 KM i prema visini primanja spada među najplaćenije poslanike u BiH. Očito je da ona ima novca za dobar odmor, ali je još očitije da nije zaslužila ni taj novac ni taj odmor!

29. august 2014. Spektar, broj 12 5

BEOGRADSKI POLITIČKI SIGNALI

VUČIĆ NE VOLI DODIKA Da li je Vučićeva izjava da u predizbornoj kampanji u BiH neće nikoga podržati, još jedan od kamenčića koji Milorada Dodika gura ka političkom dnu

U

oči oktobarskih izbora u BiH, premijer Srbije Aleksandar Vučić je poslao poruku: nećemo se miješati u izborni proces u Republici Srpskoj, nećemo podržavati nijednu stranu, nijednog kandidata. Time je Beograd napravio otklon od svog višegodišnjeg ljubimca Milorada Dodika.

Profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Predrag Simić za RSE kaže da je prvi put poslata tako jasna poruka distanciranja Beograda od Banja Luke i nju dovodi u vezu sa predstojećim susretom lidera zapadnog Balkana u Berlinu.

6 Spektar, broj 12 29. august 2014.

„Ovo jeste zaokret Beograda i vjerovatno do njega dolazi u trenutku kada se Njemačka priprema da održi sastanak sa zemljama Zapadnog Balkana na kome će BiH biti u centru pažnje, bar sudeći prema vijestima koje stižu iz Njemačke. Prema tome, lako se može dogoditi da upravo glavna meta tog sastanka bude Milorad Dodik“, smatra profesor Simić.

Okretanje Zapadu: Vučićeva izjava unijeće stabilnost i u BiH i u regionu, a u Republici Srpskoj ohrabrenje za ujedinjenu opoziciju - ocjenjuje sarajevski profesor

Enver Kazaz. „Vučić nastavlja sa svojom politikom koja je prema BIH daleko korektnija nego sve politike prethodnih vlada u Srbiji“, smatra Kazaz.

Da li je to ujedno ozbiljnija podrška Beograda jedinstvenoj BIH, otklon od Dodikove politike otvorenog prekodrinskog očijukanja i okretanja glave od Sarajeva?

Predrag Simić smatra da je to politika podrške politici koju SAD i EU budu vodile, ma kakva ona bila. „Mislim da je to politika koju Beograd vodi od izbora u maju 2012. godine. Ide na punu kooperativnost sa zahtjevima Zapada,

SAD i EU, u ovom slučaju prije svega SAD. Beograd u ovom trenutku nema snage za bilo kakvu drugu politiku, osim da prihvata to što je politika Zapada na Zapadnom Balkanu. Ravnoteža snaga je promijenjena i došlo je vrijeme za promjenu koja će BiH učiniti bližom ciljevima Sarajeva“, objašnjava Simić.

Na pitanje da li je gubljenjem podrške Beograda toliko oslabljena pozicija Dodika da bi mogli biti u pravu oni koji najavljuju kraj njegove vladavine u RS, Simić odgovara oprezno: „Nije isključeno, ali mislim ipak da unaprijed govoriti značilo bi zauzimati poziciju, odnosno stvarati atmosferu ’wishful thinkinga’.“ Prohujala vremena: Profesor Kazaz smatra da će Vučićeva poruka uticati na Dodikov rejting. „Bez sumnje da je Dodik bio neko

Vučićeva izjava unijeće stabilnost i u BiH i u regionu, a u Republici Srpskoj ohrabrenje za ujedinjenu opoziciju ocjenjuje sarajevski profesor Enver Kazaz... ko se, zajedno sa Tadićem, pojavljivao kao gospodar svih Srba. I da su u ovom trenutku Dodikove političke akcije u potpunom padu. Treba reći da Vučić nije bio naklonjen Dodiku ni ranije. Jasan je Vučićev stav prema Dodiku a jasno je, takođe, da se opozicija na prostoru RS ujedinila da konačno sruši taj režim. Sigurno je jedno: Dodik je izvjesni gubitnik izbora u oktobru.

I Vučićeva izjava je samo jedan od kamenčića koji ga gura na političko dno“, tvrdi profesor Kazaz.

Predsednik RS Milorad Dodik je prokomentarisao Vučićevu izjavu tvrdnjom da nije ni pomišljao da

RUsKI gAs NAjsKUpLjI zA sRbIjU

Iako je sa Rusijom, od prodaje većinskog paketa svog nekadašnjeg državnog giganta NIS-a, u bratskom energetskom zagrljaju, Srbija svojoj ruskoj braći najskuplje plaća gas. Na tu previsoku cenu nadograđuju se i troškovi posrednika od kojih kupuje ovaj energent. Dok neki tu visoku cenu objašnjavaju ogromnim gasnim dugom Srbije prema Rusiji, drugi prstom upiru u korumpirane srpske političare koji nisu radili i ne rade u korist svoje zemlje.

Kako pokazuju podaci sajta trademap.org, koji predstavlja svjetsku bazu spoljne trgovine, pozove nekoga na svoj predizborni skup, jer mu je jasna poruka o neutralnosti sadašnje vlasti.

Kako je to, međutim, izgledalo koju godinu ranije na liniji bivši predsednik Srbije Boris Tadić i dugogodišnji predsednik RS Milorad Dodik, svedoči ono što je ostalo u arhivama. zajedničko otvaranje mostova, puteva po BiH, pa čak i nepostojećih pruga baš te 2010.

Godine, uoči izbora, do sasvim otvorene podrške koju je prenio Tadićev šef diplomatije Vuk Jeremić,

tokom prošle godine Srbija je Rusiji po 1000 kubnih metara gasa plaćala 720 dolara, što je znatno više od prosjeka cijene koji joj plaćaju mnogo bogatije evropske zemlje, kao što su Njemačka, Austrija, Francuska, Holandija i druge. Prosječna cijena ruske isporuke gasa prošle godina bila je 574 dolara za hiljadu kubika, što je skoro za trećinu niže nego što je cijena po kojoj je Rusiji istu tu količinu plaćala Srbija.

Jeftinije od Beograda gas plaćaju Rim, Varšava, Prag, Ljubljana, Madrid, Zagreb i Kopenhagen.

Gas je najjeftiniji u Luksemburgu, zatim Londonu, Briselu i Parizu. da bi Dodik istu takvu podršku uzvratio dvije godine kasnije na Tadićevoj predizbornoj konvenciji.

Beograd je, dakle, promijenio politiku prema još uvijek ranjivom susedu. Da li će Banja Luka promeniti svoj kurs i shvatiti da je u njenom interesu da profunkcioniše zajednička država čiji je glavni grad Sarajevo? Hoće li biti prošlost poruke poput onih koje je svih ovih godina slao bivši beogradski miljenik Milorad Dodik?

Branka Mihajlović/RSE 29. august 2014. Spektar, broj 12 7

BERLIN: ANGELA I OSAM ĐAVOLČIĆA

Svakom ponešto, nikom ništa Možda je strategija velikih sila i naših susjeda upravo u tom stalnom odlaganju „velikog“ rješenja – da se u međuvremenu sami od sebe urušimo, da istrulimo, da se možda i raspadnemo

U

Berlinu je jednom presuđeno Bosni i Hercegovini. Bilo je to daleke 1878. godine, kada se međunarodnom nagodbom rješavala tadašnja burna kriza koja je vladala našom zemljom.

Godine su prošle, pa i više od jednog stoljeća, ali se ponovo moralo put Berlina. Kod nas, pa i na dobrom dijelu Balkana, nikako da dođe do smiraja.

Kao i prije 136 godina, Nijemci su bili domaćini velikog skupa. Osim našeg premijera Bevande, tu su još bili i najviši predstavnici Albanije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovenije, Kosova i Makedonije, takozvanog Zapadnog Balkana.

Konferencijom je predsjedavala njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je sigurno najviše utjecala i na izgled završnog dokumenta koji je usvojen na tom skupu.

Prazna sjedeljka: Dokument nazvan „Završna deklaracija“ možete iščitati i deset puta, ali nećete saznati ništa više od onoga što već znate. Suhoparne su to ocjene i zaključci, spiskovi lijepih želja i namjera, koji nikoga posebno ne obavezuju niti bilo kome ulijevaju neke velike nade. Angela i osam đavolčića, sudeći po tom dokumentu, ugodno su ćaskali i jedni drugima prijateljski klimali glavama. Nikakve vatre, svađe, pa čak ni različitih mišljenja tu, po 8 Spektar, broj 12 29. august 2014.

svemu sudeći, nije bilo.

Kad je tako, žali Bože dnevnica koje su svi tamo proćerdali, uključujući i delegaciju Evropske unije, koja je takođe sjedila u berlinskoj sali. Svi oni, u suštini, platili su svoj dio ceha uvećanim političkim apetitima Njemačke i

Berlinski dokument nazvan „Završna deklaracija“ možete iščitati i deset puta, ali nećete saznati ništa više od onoga što već znate... njene odrešite i ambiciozne kancelarke kojoj su, eto, došli na noge.

Ako neki rezultat iza svega toga stoji, onda je to spoznaja da za ovaj dio Balkana, a bogme i drugdje, ključne riječi više ne bi trebale da

Ono „nešto“ u Berlinu se nije dogodilo

Piše: Vlastimir Mijović stižu iz Brisela nego iz Berlina!

Nešto se u toj Uniji doista krupno događa, kao da se ona već sprema za rashodovanje, a njene perjanice polako pripremaju teren za samostalan geostrateški nastup. Jer, domaćin je najavio da je ovo samo početak: svi će, naredne godine, poći na sličnu sjedeljku u Beč.

Dođe nam taj red vožnje nekako poznato, jer je svojedobno (1814. godine) u glavnom gradu Austrije također održan jedan veliki međunarodni kongres – Bečki. On se bavio uređivanjem tadašnje Evrope, nakon velikih belaja koje joj je priredio na kraju poraženi Napoleon. Šteta da redosljed nije bio drugačiji.

Moglo se ove godine obilježiti, o jednom trošku, i dvjestotu godišnjicu Bečkog kongresa!

No, tako je – kako je. Jubileji nisu što su nekad bili, vidjeli smo i po obilježavanju stote godišnjice početka Prvog svjetskog rata, u kojoj je upravo nama pripala ključna i beskorisna uloga.

Puste želje: Da se mi ipak vratimo Berlinu. Mogu misliti kako su tamošnjim dešavanjima, u četvrtak 28. avgusta, bili razočarani oni koji su mislili da će se napokon „nešto“ dogoditi. Poneki naivac mislio je da bi to moglo biti nalik i nekom novom Dejtonu. A ništa tome nije slutilo, osim naše puste želje da se „nešto“ konačno već dogodi. Jer nam treba neka prekretnica, ovako više ne možemo.

Drugima, važnijim od nas, međutim, nije do velikih poslova, pogotovo do svađa i međusobnog zamjeranja do kakvog sigurno

Daleko smo od svjetskih političkih prioriteta; osim nas samih, nikoga zbog naše krize puno ne boli glava... mora doći u času kad se s ovom Bosnom i Hercegovinom nešto pokuša uraditi. Da je ima ili da je nema, da korača objema nogama, a ne da kleca i da se povija na svakom povjetarcu.

Naše potrebe, nažalost, nisu i njihove. A snaga je na njihovoj strani.

Ninašta ih ne možemo privoliti, a kamoli prisiliti. Pa nam još prisjedaju sa ovako bombastičnim okupljanjima od kojih na kraju ne biva ništa.

Poruku, ustvari, imamo. Bosna je daleko od svjetskih političkih prioriteta. Osim nas samih, nikoga zbog naše krize puno ne boli glava.

Može nas se držati na čekanju još godinama, možda i desetinama godina. Moćnici su se o jadu zabavili sa Ukrajinom, Sirijom, sad i sa

Vjekoslav Bevanda i Angela Merkel

tom „Islamskom državom“, da Irak i Afganistan posebno ne ističemo.

Lažni uzdah: Ovo stalno odlaganje „velikog“ rješenja za Bosnu i Hercegovinu, međutim, možda i jeste ono što mi ne vidimo – rješenje.

Možda je strategija i taktika velikih sila, a s njima i naših susjeda, upravo u tom stalnom odlaganju – da se u međuvremenu sami od sebe urušimo, da istrulimo, da se možda i raspadnemo. Očito je da iz dana u dan tonemo sve dublje i da se tome ne vidi kraja, pogotovo ne ohrabrenja.

Svi bi na kraju mogli, sa krokodilskim suzama i tobože bolnim uzdahom žaljenja, zaključiti da pacijent nije dočekao operaciju.

Jednostavno je podlegao prije nego što je stigao na liječenje. Kao što ljudi ovdje, čekajući postelju u bolnici, odavno krepavaju po svojim

stanovima i kućama: bespomoćni i od sviju ostavljeni.

Onaj nadnaslov sa Angelom i osam đavolčića odmah sam ukucao. No, dok pisanje privodim kraju, čini mi se da bi bilo prigodnije govoriti o devet vragolana. Ništa mi od Merkelove ne vidjesmo ni dobismo, a sumnjam da ćemo dobiti i nekom drugom prilikom, niti od nje niti od sličnih svjetskih moćnika.

To što se ovdje treba uraditi, to moramo učiniti sami. Inače ćemo kolektivno da skapamo od gladi, i Srbi i Hrvati i Bošnjaci i Bosanci i Hercegovci... Ko god od pomenutih misli da će nešto ušićariti od daljeg produbljivanja naše krize, taj se grdno vara.

S Bosnom koja tone, jednako tonu i oni koji misle da je u njoj spas, kao i oni koji bi najradije da je nema ni na mapi.

29. august 2014. Spektar, broj 12 9

BAUK BALKANA KRUŽI EVROPOM

SIMBOL ZA POLITIČKE I SVE DRUGE PROBLEME

Evropski političari i funkcioneri često upozoravaju na opasnosti od „balkanizacije“ u svojim zemljama. Da li su to samo predrasude, kojih nikad nije manjkalo, ili je ovaj prostor s pravom došao na loš glas

M

arks i Engels plašili su svijet „baukom komunizma“, a pojedini evropski vlastodršci kao da parafraziraju prvu rečenicu Komunističkog manifesta: „Bauk kruži Evropom“ i upozoravaju na „bauk Balkana“.

Njemačka državna banka je u martu ove godine proglasila opasnost od „balkanizacije“ globalnih finansijskih propisa. Predsjednik njemačkog Udruženja za spoljnu trgovinu Anton Berner je u više navrata opisao eventualno napuštanje eura kao put koji vodi ka „balkanizaciji i margin-

10 Spektar, broj 12 29. august 2014.

alizaciji Evrope“.

Bivši direktor Gugla Erik Šmit je par puta pozvao na uzbunu zbog „balkanizacije Interneta“. „Dešava se balkanizacija Evrope“, žalili su se prije tri godine predstavnici njemačke naftne industrije zbog različitih smjernica o mješavinama benzina. „Bliski istok prijeti da postane Balkan 21. vijeka“, brine se bivši njemački ministar spoljnih poslova Joška Fišer u listu Zidojče cajtung.

I na kraju, nekadašnji šef diplomatije Velike Britanije i generalni sekretar NATO Džordž Robertson,

sumirao je u Vašington postu da bi „otcjepljenje Škotske moglo da vodi do ponovne balkanizacije Evrope“.

Sporne granice: Šta je tako užasno na Balkanu, pa ga ove ličnosti pominju kao simbol lošega? Od čega se Balkan sastoji i gdje se uopšte nalazi?

Renomirani slovenački filozof Slavoj Žižek je sjajno, a ipak bezuspješno pokušao Balkan da odredi u geografskom smislu. Za Srbe, Balkan počinje u Bosni i na Kosovu, jer su srpski pravoslavni hrišćani vijekovima branili cijeli

hrišćanski svijet od muslimana. Za Hrvate, Srbija je kapija Balkana, jer svojim susjedima pripisuju despotski i vizantijski mentalitet. Slovenci sebe doživljavaju kao posljednje uporište demokratske srednje Evrope, pri čemu Hrvatska spada u Balkan. Ali tu nije kraj: Austrija i Italija posmatraju Sloveniju kao početak Balkana.

Za pojedine Nijemce, i Austrija nekako spada u Balkan, zbog bliskih istorijskih veza sa tim regionom. Neki sjeverni Nijemci tvrde da čak i Bavarska “u sebi ima nešto balkansko”.

Dakle: “Balkan je uvijek onaj drugi, negdje drugdje, uvijek malo dalje na jugoistoku”, piše Žižek. Zaista,

Za pojedine Nijemce, i Austrija nekako spada u Balkan, zbog bliskih istorijskih veza sa tim regionom. Neki sjeverni Nijemci tvrde da čak i Bavarska “u sebi ima nešto balkansko”...

Za Evropljane smo prostor primitivizma

le Srbiju, kandidata za ulazak u EU i jednog od najbliskijih ruskih saveznika, da se priključi sankcijama protiv Moskve. Beograd to tvrdoglavo odbija, pozivajući se na istorijske veze sa “braćom Rusima”.

nemali broj stanovnika Minhena tvrdi da je granica Balkana južno od tog grada, a u prijestonici Austrije već svi znaju da taj region “počinje na južnoj željezničkoj stanici”.

Bizmarkovo odbacivanje: A opisati šta je to Balkan i šta to čini “Balkance” još je teže nego dati geografsku odrednicu. Sigurno ih mnogi doživljavaju negativno, kada je još 1876. njemački kancelar Oto fon Bizmark u parlamentu jasno rekao da Balkan „ne vrijedi zdravih kostiju jednog jedinog musketara iz Pomeranije“. I jedanaest godina kasnije potvrdio je da ga Balkan uopšte ne zanima: “Prijateljstvo Rusije nam je daleko važnije nego prijateljstvo Bugarske i njenih prijatelja, koje imamo i u svojoj zemlji”.

Danas sve to izgleda malo drugačije.

Evropska unija i prije svega Njemačka, već dugo pokušavaju da privo-

Oto fon Bizmark nas nije volio

Sankcije bi bile “samoubilačke”, a zemlja bi “bez Rusije bila na koljenima” upozorio je nedavno politikolog Ivo Visković.

Kulturni gemišt: Balkanizacija Evrope uglavnom podrazumijeva opasnost od raspadanja cjeline na sastavne dijelove. Odvojene državice u EU, podjela na male pojedinačne valute, razgraničavanje interneta u po-

jedinačne segmente. Balkanom su vijekovima vladale dvije velike imperije: Habzburška monarhija na sjeveru i Tursko carstvo na jugu. Od devetnaestog vijeka narodi su u krvavim ratovima počeli da se oslobađaju okupacije i da grade nacionalne države. Ali, zato što je Balkan u svojoj dugoj istoriji bio granica između Istoka i Zapada, između navodno zaostalog Orijenta i napredne Evrope, granice su neprekidno gurane u jednom ili drugom smjeru.

Vojni pohodi sa sobom su povlačili i civile, koji nisu mogli da se tako brzo prilagode novim granicama.

Tako je nastao šareni splet različitih narodnosti.

Balkanci na poslu, Evropljani u prodavnicama Danas bi se to nazvalo kulturnim bogatstvom. Ali u groznim ratovima devedesetih Balkan se raspao u male države. Slovenija, Makedonija i Kosovo imaju dva miliona, Crna Gora tek nešto više od 600.000 stanovnika. A te nove zemlje imaju još mnogo neraščišćenih računa. U zapadnoj Evropi ih smatraju zaostalim, bez funkcionalnih institucija i tržišne privrede, sa političkim vlastodršcima koji traže kavgu, 29. august 2014. Spektar, broj 12 11

vladaju dikatorski i sputavaju rad medija i pravosuđa.

Lažne visine: Njemačka kancelarka Angela Merkel i ministar privrede Zigmar Gabrijel sazvali su konferenciju o zapadnom Balkanu, 28. avgusta u Berlinu, gdje će biti obrađivani neki od tih problema. Dobrodošli su premijeri i ministri spoljnih poslova, finansija i privrede sedam država sa područja bivše Jugoslavije, kao i Albanije.

Hrvatski kulturolog, koja živi u Berlinu, Marija Katalinić, organizatorka filmskog projekta “Berlin goes Balkan”, doživljava Balkance neutralno kao Skandinavce. Ona se ironično pita u Novom listu iz Rijeke: “Mi smo dakle Balkanci, kada odlazimo u minus na računu, kada pijemo kafu dva sata tokom radnog vremena, kada ne plaćamo porez, bijemo žene i izrabljujemo svoje radnike. A postajemo evropejci kada imamo više tržnih centara nego vrtića i skloništa za žrtve nasilja u porodici, kada ne možemo da platimo struju, ali nam djeca imaju Ajfone?”

Beogradski sociolog Jovan Bakić uopšte ne vidi zašto bi Zapad posmatrao “inferiorni” Balkan sa tobožnje civilizacijske visine.

“Balkan je zapadnjački konstrukt”, kaže ovaj stručnjak “to je stereotip, koji potiče još od prije Prvog svjetskog rata”. Ovaj docent razrađuje pojam “evropske skale za Orijent”

Miris Sarajeva u Beču 12 Spektar, broj 12 29. august 2014.

U zapadnoj Evropi nas smatraju zaostalim, sa političkim vlastodršcima koji traže kavgu, vladaju dikatorski i sputavaju rad medija i pravosuđa... kojom se premjeravaju balkanske države: “Istočna Evropa je orijentalna, jugoistočna Evropa još više, a arapske zemlje i Turska su na još višem stupnju te skale”.

Vjekovno tlačenje: Vlada konsenzus da državne institucije od sredine 19. vijeka ne nastaju prirodno,

poklapa se do nijansi. Veliki je i spor oko toga ko je prvi izmislio suvlaki, odnosno ražnjiće ili burek.

Prljavi “Čušeni”: Još uvijek rasprostranjeno potcjenjivanje “Balkanaca” najprije je pustilo korjenje u Austriji. Tamo se ljudi iz jugoistočne Evrope pogrdno nazivaju i Čušenima: “To označava osobu koja je lijena, prljava, nepoštena i nepoželjna, i u najboljem slučaju može da radi samo prljave i nisko cijenjene poslove, dakle da služi”, objašnjava hrvatski Novi list. Zbog toga je

Bošnjačka dijaspora u Njemačkoj ne stidi se svog porijekla

već da ih nameće Zapad. Pored stanovništva koje je uglavnom okrenuto poljoprivredi, ovom regionu je zajedničko i vjekovno tlačenje Beča i Istanbula. Zbog toga se razvilo duboko nepovjerenje građana prema državi, a prevara države se smatra nestašlukom dostojnim divljenja. U doba komunizma, ako ne i ranije, samovolja i diktatura vlasti ublažavani su snalaženjem i izvrdavanjem.

Svaki balkanski predio insistira na originaloj narodnoj kuhinji, iako kulinarski specijaliteti najčešće vode porijeklo od austrijskih ili osmanskih jela. Pripremanje kafe, bilo da je grčka, turska, srpska ili bosanska,

teško razumjeti “zbog čega se građani Hrvatske toliko trude da pobjegnu sa Balkana na Zapad”.

Mnogo ljudi u balkanskom regionu razmatra tezu koja može da se ocijeni kao razumna teorija ili kao šegačenje, zavisno od toga iz kog ugla se posmatra: Danas su pet od 28 članica Unije balkanske zemlje.

Ali još šest takvih država čekaju pred vratima.

Srednjoročno gledano, stvarna ili izmišljena protivrječnost između sjeverne i zapadne Evrope na jednoj, i jugoistoka kontinenta na drugoj strani - mogla bi da se riješi sama od sebe.

Thomas Brey/DW

POPLAVE: VODA POTOPILA I ZDRAVSTVO

Pacijenti na velikim mukama B

U ovogodišnjim poplavama uništena su četiri doma zdravlja i 34 područne ambulante. Ove zdravstvene ustanove rade u jako lošim uvjetima, a neki pacijenti su prinuđeni liječiti se u drugim mjestima

io je hladan majski dan kada se Jevrosima Simić iz Kostajnice spremala poći na dijalizu bubrega u obližnji Doboj.

Nije slutila da nekoliko kilometara dalje rijeka Bosna, koja dijeli njezino selo od grada, već teče gradskim ulicama.

Tog će dana rijeka potopiti grad i u njemu i Dijalizni centar u koji je Simić od 2010. godine išla tri puta sedmično. Poplava će doći i do njezinog sela koje će morati napustiti i naredna tri mjeseca provesti u bolnici u Istočnom Sarajevu.

Vanredni uvjeti: Tokom proljećnih poplava, među uništenom imovinom su i četiri doma zdravlja i 34 područne ambulante. Klizišta su urušila i presjekla puteve ka područnim ambulantama u udaljenim brdskim selima. Stoga pacijenti u poplavljenim područjima ne mogu dobiti sve zdravstvene usluge pa se liječe u gradovima i ustanovama koje nisu pretrpjele štetu.

U Federaciji BiH šteta je procijen-

Pacijenti u poplavljenim područjima ne mogu dobiti sve zdravstvene usluge pa se liječe u drugim gradovima i ustanovama koje nisu pretrpjele štetu...

Za obnovu Doma zdravlja u Domaljevcu potrebno je više oko 200.000 KM

jena na oko 4 miliona KM, ali to nije konačan saldo, jer je u nekim kantonima vršena procjena samo za građevinske objekte, a u nekim i za vozila, opremu i lijekove. U RS, pak, šteta u privatnom i javnom zdravstvenom sektoru iznosi između 20 i 30 miliona KM. Domovi zdravlja i ambulante u mjestima pogođenim poplavama i klizištima rade u vanrednim uvjetima. U prljavim i uništenim prostorijama, bez dovoljno opreme i vozila za prijevoz bolesnih, zdravstveni radnici pokušavaju pružiti osnovne usluge pacijentima.

Dijalizni centar u Doboju još uvijek ne može primati svoje pacijente.

Direktorica dijaliznih centara u RS-u Sanja Kozlik kaže da su njihovi pacijenti iz Doboja i Šamca

smješteni u deset općina BiH te u Slavonskom Brodu i Osijeku, u susjednoj Hrvatskoj.

Jevrosima Simić će do daljnjeg, zajedno sa tri pacijenta iz Doboja, ostati u bolnici „Kasindol“.

Manjak vozila: Deset dana Jevrosima nije imala nikakvog kontakta sa porodicom, a onda ih je sa posuđenog telefona obavijestila da je u bolnici u Istočnom Sarajevu.

Tu zasad živi. Do obnove Dijaliznog centra u Doboju, za nju povratka kući nema.

Svoju kuću posjetila je tek nakon mjesec dana provedenih u bolnici.

Iako je Kostajnica pretrpjela velike štete od poplava, Jevrosimina kuća nije poplavljena jer se nalazi na uzvišenju. Sada kući ide dvaput 29. august 2014. Spektar, broj 12 13

kemoterapiju do bolnica u Tešnju i Zenici, koje su udaljene 40 odnosno 60 kilometara.

U ovom domu zdravlja nije problem samo nedostatak vozila ili aparature, kompletna zgrada je u jako lošem stanju. Ne mogu se zatvoriti nijedna vrata i prozor i to će biti veliki problem s dolaskom hladnijeg vremena.

Dok se ne obnovi dobojski Dijalizni centar, Jevrosima Simić se ne može vratiti kući

mjesečno, a po nju i ostale pacijente dolazi vozilo hitne pomoći iz dobojskog Doma zdravlja.

Kada se zbroji pokretna imovina ovog doma zdravlja, ostaju im ispravna jedino tri vozila hitne pomoći. Sve ostalo je ili uništeno ili oštećeno. Zamjenica direktora Doma zdravlja Doboj Anđa Sušić kaže da je ova institucija pretrpjela štetu veću od 3,5 miliona maraka.

Vodena bujica je došla do drugog sprata zgrade Doma zdravlja, što je visina od oko pet metara, uništivši nekoliko odjela, internu apoteku, mamografski aparat, peći za centralno grijanje, kartotetku, vešeraj…

Od zdravstvenih ustanova u Doboju netaknute su ostale jedino dvije privatne apoteke i Opšta bolnica „Sv. Apostol Luka“, do koje voda nije došla jer se nalazi na uzvišenju. Zahvaljujući tome, u ovu regionalnu bolnicu dolaze pacijenti iz domova zdravlja u Šamcu, Derventi, Brodu, Modriči, Tesliću i Petrovu.

Poharana oprema: U ovu bolnicu je poslije poplava u Tesliću dovezen i Marin Rašić. „Imao sam infarkt. Došao sam ovdje iz Teslića u Doboj i odmah hitno u Banja Luku. Ugradio sam jedan stent i vratio se ponovo ovdje 14 Spektar, broj 12 29. august 2014.

u Doboj“, kaže Rašić. Sve je, kaže, išlo po standardnoj proceduri i nije imao problema sa čekanjem vozila.

Ukoliko se, kao Rašić, nađu u hitnoj situaciji, pacijenti sa područja Maglaja mogli bi biti u problemu.

U maju je ovaj grad skoro u potpunosti poplavila rijeka Bosna, a pojedini dijelovi grada su i u julu imali slične probleme.

Voda je uništila lokalni dom zdravlja i napravila štetu od oko 1,8 miliona maraka. Uništena je dijagnostika, kotlovnica, kompletna

U Maglaju, koji ima oko 26.000 stanovnika, ostala su samo tri vozila hitne pomoći, i to stara preko dvadeset godina... aparatura sa inventarom, tri vozila hitne pomoći, dvoja kola za kućne posjete, službeno i vozilo Higijensko-epidemiološke službe.

U Maglaju, koji ima oko 26.000 stanovnika, ostala su tri vozila hitne pomoći, stara preko 20 godina. „Najviše ima povreda, infarkta, moždanih udara…“, kaže direktorica Doma zdravlja Maglaj Emira Drnda-Čičeklić. Dodaje da je prijevoz pacijenata jedan od težih problema s kojima se suočavaju.

Vozila rade 24 sata dnevno. S njima prevoze pacijente na dijalizu ili

Zenica pod opsadom: Federalno ministarstvo zdravstva poslalo im je aparat za dijagnostiku krvne slike, koji su postavili u prljavu sobu bez vrata i prozora. Uz aparat su dobili samo malu količinu reagensa, odnosno tekućina potrebnih za analizu.

Direktorica Doma zdravlja Maglaj Emira Drnda-Čičeklić kaže da je prevoz pacijenata veliki problem

Šef Laboratorije Elvir Vehabović kaže da, uz reagense, nedostaje i druga oprema zbog koje nisu osposobljeni za normalan rad.

Nedostaju im mikroskopi, posuđe, frižideri… „Mi trenutno imamo dva frižidera, obična, ali taj frižider mora imati određenu temperaturu za čuvanje reagensa. Znači, mora biti digitalizovan da bi se to moglo kontrolisati, da ne bi reagensi propali“, kaže Vehabović.

Ono što sami ne mogu uraditi, poput određenih laboratorijskih i

dijagnostičkih pretraga, šalju u najbliže bolnice.

Za razliku od obližnjeg Topčić Polja, koje je znatno uništeno vodenom bujicom i klizištima, sam grad Zenica nije pretrpio veća oštećenja.

Njihove zdravstvene institucije rade kao i ranije, s tim da sada dolazi više pacijenata iz mjesta u kojima se zbog poplava ne mogu liječiti.

U ovaj grad na liječenje dolaze i pojedini pacijenti iz olovskog mjesta Careva Ćuprija. Zbog aktiviranog klizišta i bujice rijeka Krivaja je odnijela most i prekinula put, pa je 20 dana područna ambulanta bila odsječena od Doma zdravlja Olovo, kojem pripada.

Udaljenost ove dvije zdravstvene institucije je 32 kilometra.

Tokom poplava pacijenti su prevoženi preko planine Zvijezde do Vareša pa potom do zeničke bolnice, što je put od 150 kilometara u jednom pravcu.

Privatni prevoz: Uposlenica olovskog Doma zdravlja Ranka Žunić kaže da je tim putem prevezen i pacijent koji je imao moždani udar i koji je preživio. Ona kaže da je dnevno bilo između 60 i 70 pacijenata. Ambulanta nema svoje sanitetsko vozilo pa se oko 1.700 stanovnika, koji pripadaju ovoj

U dobojsku bolnicu dolaze pacijenti iz Šamca, Dervente, Broda, Modriče, Teslića i Petrova

ambulanti, u slučaju bolesti voze privatnim vozilima.

Mještanin Ejub Mujezinović, koji živi sa suprugom i dvoje djece, kaže da se tokom poplava osjećao uplašeno. „To je bila vanredna situacija, isto k’o i rat“, kaže Mujezinović i sjeća se da nikada nije vidio tako visok nivo Krivaje. Plašio se da se neko ne razboli, jer i u normalnim uvjetima njegova kuća je od Doma zdravlja u Olovu udaljena 40 kilometara.

Izudin Kućanović, direktor Doma zdravlja Olovo, kaže da su u ambulantu u Carevoj Ćupriji tokom poplava dolazili ljekari iz Zavidovića i Banovića, jer je zbog porušenog mosta ekipi iz Doma zdravlja Olovo trebalo između 2,5 i

Ejub Mujezinović živi u Carevoj Ćupriji koja je od olovskog zdravlja udaljena 40 kilometara

tri sata vožnje terenskim vozilom, u jednom pravcu.

Nada u donacije: Domovi zdravlja i ambulante koji su pogođeni majskim ili julskim poplavama od resornih ministarstava još uvijek nisu dobili ni sredstva ni planove za sanaciju. Do sada im najveću pomoć pružaju međunarodne organizacije. Dom zdravlja u Domaljevcu, koji je pretrpio štetu od oko 200.000 KM, dobio je od UN-ove razvojne agencije UNDP obećanje da će im finansirati građevinske radove, a aplicirali su i za sredstva Japanske ambasade.

Direktor ovog doma zdravlja Mario Pranjić kaže da su njihova vozila učestvovala u evakuaciji stanovništva u toku poplava i da je voda uništila svu dijagnostiku koja je bila na prvom spratu. Dodaje da su ljekari do polovine augusta radili u improvizovanim ambulantama u prostorijama osnovne škole, ali su se zbog skorog početka školske godine vratili u Dom zdravlja, na sprat koji nije bio poplavljen.

Poplave su prestale, ali su posljedice, kako vidimo, ostale. I trebaće mnogo vremena, truda i novca da se saniraju, makar u segmentima tako osjetljivim i važnim kakvo je zdravstvo.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Sarajevo 29. august 2014. Spektar, broj 12 15

POPLAVE: NIŠTA OD OBEĆANE POMOĆI

ZIMA IDE, A PARA NIGDJE U Briselu se počelo govoriti o nekim milijardama, pa onda o stotinama miliona, na kraju o desetinama. Međutim, ni to još ne stiže do nas ni do drugih koji su stradali u poplavama, razočarano govori Marijan Oršolić, premijer Posavskog kantona

T

ri mjeseca nakon nezapamćenih poplava u BiH obnova uništenih kuća i zgrada ide sporo. Pojedini građani još su u šatorima, a zima je sve bliže. Iz dana u dana oni koji su morali napustii svoje domove apeluju, pa čak i protestuju, kako bi se konačno vlasti probudile i počele ispunjavati obećano.

Na terenu je malo toga urađeno, priznaju premijeri kantona koji su najteže pogođeni poplavama.

“Taktika” vlasti: Stanovnici Željeznog Polja su bez krova nad glavom. Bez struje, bez vode žive u nemogućim uslovima.

Od opštinskih vlasti traže pomoć i brzu reakciju, ali ona je izostala. Očajni 16 Spektar, broj 12 29. august 2014.

su zbog nebrige vlasti.

I u Maglaju, jednom od gradova koji je najviše stradao tokom poplava, građani su prepušteni sami sebi. Uzeli su stvar u svoje ruke. Porodica Terzimehić počela

Stanovnici Željeznog Polja su bez krova nad glavom.

Bez struje, bez vode žive u nemogućim uslovima.

Očajni su zbog nebrige vlasti... je renovirati dom. Dobili su donaciju od 400 eura, ali s tim novcem ne mogu puno toga uraditi. Alen Terzimehić ogorčen je odnosom vlasti prema ljudima koji su u

poplavama izgubili dom: „Razočaran sam u državu. Ja sam mislio da je to trebalo ići brže. Oni su nama trebali prije dva mjeseca dati neka sredstva da mi krenemo raditi. Sramota je da tek sada nešto dobijamo. 15. avgusta je bilo tri mjeseca od poplave. A mi smo tek sad dobili pomoć, i to 800 maraka“, priča ovaj Maglajlija.

No, premijer Zeničko-dobojskog kantona, kome pripadaju ove opštine, Munib Huseinović, ima sljedeći plan sanacije i pomoći stanovništvu: „Imamo plan da u proljeće, do kada ćemo završiti izvedbene projekte, do kada bismo trebali povući i određena sredstva iz svih sredstava i

međunarodne zajednice sa donatorske konferencije, da krenemo intenzivno u generalnu sanaciju, a sada do zime, do jeseni, do novih kiša da pokušamo obezbijediti putne komunikacije u što moguće boljem kvalitetu kako bi se nesmetano mogli ljudi kretati, ići na posao i djeca u školu“, kaže Huseinović.

Lokalne vlasti uglavnom nemaju sredstava da bi pomogle stanovništvu. Većina opština pomoć očekuje od Fonda za podršku nastradalim područjima od prirodne nepogode u Federaciji BiH, koji još nije počeo raditi. Zbog administrativnih zavrzlama građani ne mogu dobiti ono što ih sljeduje. „Nažalost, u Federaciji se sve svelo na ovaj fond, tako da mi jednostavno u ovom svemu što se događa nemamo odgovore za naše građane“, navodi načelnik Maglaja Mehmed Mustabašić, koji je i član UO Fonda.

Prazna obećanja: Štete uzrokovane poplavama u maju procijenjene su na milijardu eura, dok se štete usljed avgustovskih poplava i nevremena još procjenjuju. Federalna vlada uradila sve u svojoj moći da pomogne ugroženima, barem tako kaže premijer ovog entiteta Nermin Nikšić: „Razmjere prirodne nesreće koja nas je zadesila su takve da će obnova trajati godinama - i ovaj saziv Vlade i Parlamenta će uspostaviti okvir za te aktivnosti. Vlada Federacije i njene institucije čine maksimalne napore da osiguraju sredstva i stvore uvjete za saniranje posljedica u što je moguće kraćem vremenskom periodu. Vlada je u protekla tri mjeseca osigurala svojim odlukama, što direktno, što indirektno, sredstva od nekih 100 miliona KM, usmjerenih za pomoć u saniranju posljedica prirodne

Štete uzrokovane poplavama u maju procijenjene su na milijardu eura, dok se štete usljed avgustovskih poplava i nevremena još procjenjuju... nesreće i veliki dio tih sredstava je već operativan i ulaže se na terenu“, tvrdi premijer.

No, sa terena stižu dugačije vijesti.

Procijenjena šteta u Posavskom kantonu je oko 150 miliona eura, a kako tvrdi Marijan Oršolić, premijer tog kantona, puno je

jako puno moglo pomoći, još nije došlo do nas. Sumnjam da će i doći.

Mislim da je tamo bilo puno priče, puno parade međutim, konkretnog rezultata na terenu nema“, naglašava Oršolić.

Izborni odgovor: Mnoga mjesta i gradovi u BiH, tri mjeseca nakon poplava, i dalje su neuslovna za život, a nema sistemske pomoći ni lokalne, ni entitetske, ni državne vlasti. Zbog ovakvog odnosa vlasti prema ugroženima, analitičar Esad Bajtal kaže: “Radi se o socijalnoj neosjetljivosti, najblaže rečeno, i radi se istovre-

Ko se snađe - snađe: U državnu pomoć teško se pouzdati

obećano, a malo toga urađeno u ova tri mjeseca: „Od onog što je bilo na donatorskoj konferenciji u Briselu mi u Posavini nismo dobili ništa. Koliko znam, nisu ni drugi dobili ništa.

Tamo se počelo govoriti o nekim milijardama, pa onda o stotinama miliona, na kraju se svelo da je to nekih 80 posto kreditni aranžman, 20 posto sredstava bi bila bespovratna. Međutim, ni tih 20 posto, a smatram da bi i tih 20 posto

meno o strašnoj neodgovornosti. I sad imate situaciju da je ljeto na izmaku, da ljudi nemaju skorivište ni stanište, da su izvan svojih kuća.

Situacija je, naravno, vrlo dramatična. Kako iz svega toga izaći? Šta je tu odgovor? Vjerovatno ga treba tražiti negdje u oktobru. Da li će i građani biti dovoljno osjetljivi, s druge strane, pa kazniti takvo ponašanje? To je pitanje na koje ćemo odgovor imati za dva mjeseca.“ Aida Đugum/RSE 29. august 2014. Spektar, broj 12 17

NA VRH JEZIKA

Ti ćeš meni damin gambiT! Nije da se hvalim, ali zapalo me da, kao lični Obamin gost, prisustvujem njegovoj partiji šaha sa Vladimirom Putinom, u kojoj je bilo svega, naročito prijetnji, vrijeđanja, ali i tutnjave konja, lovaca i topova

b

arack Obama čuo od raje da volim „strateške igre“ pa me pozvao u Brisel kao specijalnog „promatrača iz Bosne“ da prisustvujem partiji šaha između njega i Vladimira Putina. Na moje opće iznenađenje, skupilo se tu mnogo važnih likova, mnogo bivših i sadašnjih predsjednika država.

Iza leđa Obame, kao navijači, stoje bivši američki predsjednici: George Bush, Bil Clinton, Ronald Regan, Jimmy Carter, Richard Nixon, a Putin poveo Borisa Jelcina, Dmitrija Medvjedeva, Mihaila Gorbačova, Leonida Brežnjeva. Primijetih u prikrajku i Josifa Visarionoviča Staljina.

Ne znam uopće ko je tu živ, a ko mrtav od njih, ali vidim da je u pitanju vrlo ozbiljan šahovski meč.

Okrenuh se i u publici ugledah i sve predsjednike zemalja EU i još mnogo drugih „specijalnih prom-

18 Spektar, broj 11 22. august 2014.

atarača“ sa Bliskog Istoka.

Sjedi tu i poneki terorista i skuplja oklade među prisutnima, ko će pobijediti: Obama ili Putin? Jedan mi liči na Bin Ladena, ali nisam baš sigurna da li je to on? Svi teroristi mi isto izgledaju sa tim svojim bradama.

Ovaj Bin Laden odaje utisak nekog milog i dragog čovjeka. Možda zato što volim bradonje? Uglavnom, odbih klađenje, jer mi vjera u ljubav zabranjuje da se kladim i kockam, a i ne znam na koga bih tipovala?

Zbunjena sam, ja sam iz Bosne, ne znam čija sam, a i inače mi je vrlo sumnjiva ta partija šaha između Obame i Putina. Jeste da me Obama pozvao, ali ne znam zašto mi je on veći prijatelj od Putina? Ne bih ja njih vrijeđala izborom strane, a i njih dvojica, uostalom, ugodno ćaskaju i pijuckaju piće kao da su rođena braća.

I partija započe: Obama prvi povu-

Piše: Sanja Ljubičić če potez. Prepoznah šahovsko otvaranje - damin gambit! Putin se nasmija i reče: “Očekivan potez, ali sa damama se vrlo dobro snalazim“. I krenu da žrtvuje običnog „pješaka“, izazivajući Obamu, da bi u stvari razvio igru, starteški rasporedio figure i krenuo u napad i osvajanje teritorija.

Obama odmah posla novu figuru, najnovijeg američkog lovca, bržeg od zvuka: žestok odgovor, nema šta!

Vrlo mi je sumnjiva ta partija šaha između Obame i Putina. Jeste da me Obama pozvao, ali ne znam zašto mi je on veći prijatelj od Putina...

Pogledah ja malo bolje u tu njihovu šahovsku tablu i, na nemalo iznenađenje, ugledah tamo kartu svijeta, podijeljenu na neka čudna polja, obilježena zastavama Amerike i Rusije. U sredini, bliže Americi, polja su u znaku EU. Kod njih dvojice neke zemlje imaju malo veće teritorije nego što su nas učili u školi, neke manje, a nekih uopće i nema. Ne postoje, izbrisane su sa karte svijeta.

Virim ja da vidim ima li gdje Bosne, zanima me. E, na Bosni vidim zabodene i američku i rusku i zastavu EU, ali i neke druge za koje pojma nemam čije su.

Obilježeni smo sa svih strana. Malo nam je teritorija pomjerena u Srbiju,

malo u Hrvatsku, malo u Albaniju, malo u Makedoniju, pa nas ima i u Rusiji i Americi, pa nas nema nigdje.

Sve mi se zbrkalo u glavi, ne znam da li nas Obama i Putin uopće ozbiljno shvaćaju i kuže da mi postojimo, da smo ozbiljna, strateški važna i neovisna država u sred Balkana ili se oni samo igraju sa nama zato što im je dosadno?

Nakon leta „lovaca“ izad šahovske table, Putin posla „konja“ kao odgovor. Obama odmah gurnu topa, koji nečujno gađa, ne znaš kada i kako, visoka tehnologija je u pitanju, a izgleda da taj top može i da leti?

Onako folirantski, Obama reče Putinu: Nisi ti više tako jak kao što misliš. Tvoje vrijeme je prošlo.

Rusija nije ono što je bila nekad!

Svi bivši predsjednici Rusije se složiše sa Obamom. Mene više zanima Europska unija, reče Obama.

Iz publike aplauzom odgovori Herman Van Rompuy, predsjednik Europskog vijeća. Nakašlja se, u znak podrške Obami, i predsjednik Turske. Njemu Obama namignu i reče: Ne brini, branićemo vas u slučaju napada „Islamske države“!

Drugi iz EU rekoše da je Turska

oduvijek „njihov najdraži susjed“, pogotovo sada kada se „proljepšala“. Odmah Obama postavi novu figuricu na Tursku.

Putin se iznervira i poluglasno reče: Nema plina, dragi moj, a napraviću i malu frku u Ukrajini! I brzo pomjeri te obori figuru naftne kraljice sa pletenicom.

Obama reče - TTIP! Transatlantsko trgovačko i investicijsko partnerstvo sa EU, te ukapani plin iz

Na Bosni zabodene i američka i ruska i zastava EU, ali i neke druge za koje pojma nemam čije su.

Obilježeni smo sa svih strana...

Amerike? Zbog tvoje nezakonite aneksije Krima uvešću ti sankcije, doda Obama i jednim potezom odmah proguta Putinovog konja.

Putin napade središnja polja i krenu da kažnjava EU: nema uvoza europskog voća, povrća, mesa, ribe, mlijeka, itd. Onda Obama pokrenu svoju pješadiju i poče kažnjavati Putina. Finansijski, vojno, tehnološki...

Toliko se Obama naljuti da čak i

prekinu partiju. Kaže, radije bi da igra simultanku sa svim prisutnim predsjednicima. A ako Putin baš insistira na svojoj važnosti, može se pridružiti ostalim.

Jedino se Staljin pobuni i ljutito odvuče Putina. Jelcin nazdravi votkom Obami i obradova se što će i on igrati šaha, kao nekad, u dobra stara vremena.

Ja sva uzbuđena sjedoh za šahovsku tablu i stavih zastavicu Bosne.

Poredah figurice i napravih poteze 1.d4 d5.2.c4. Otvaranje kao Obama - damin gambit.

Njemu bi drago što slijedim njegovu strategiju i iznenadi me velikim poklonom, u znak zahvalnosti meni i mojoj državi. Ice bucket challenge!

Brzo me posavjetovao da se svi mi u BiH kolektivno polijemo kantom vode sa ledom, da to snimimo i pošaljemo svijetu kao našu poruku da smo OK. Svi drugi se, koliko znam, polivaju u ime ALS (amiotrofične lateralne skleroze), u ime humanitarne akcije, pa ne znam zašto nama Obama hoće da ohladi glave?

Možda hoće i nas da nauči da igramo simultanku, sami protiv sviju?

22. august 2014. Spektar, broj 11 19

RE^ENO

UPAM]ENO

Govori blago i nosi dugačak štap, pa ćeš daleko stići. n Eleanor Roosevelt

PO^ELA RUSKA INVAZIJA

Do novih tenzija na relaciji Srpske i Makedonske pravoslavne crkve došlo je svega nekoliko mjeseci nakon što je SPC, na Majskom saboru, konstatovala da je spremna za dijalog sa Makedonskom

Ljudi koje izjeda krivnja misle da se svaki razgovor odnosi na njih. n Geoffrey Chaucer Nikad ne povrijedi drugoga. Upravo kao što osjetiš naklonost pri pogledu na voljenu osobu, svojom bi dobrotom trebao obuhvatiti sva stvorenja. n Dalaj Lama Glavnu riječ nastojte prepustiti sugovorniku. n Dale Carnegie Svi mi doduše živimo pod istim nebom, ali nemamo svi isti horizont. n Konrad Adenauer Misli ispunjene sumnjom i strahom siguran su put do neuspjeha. n Brian Adamas Šarm je spoj osobnosti i odličnog smisla za humor. n Kevin Spacey Na tuđim pogreškama pametan ispravlja svoje. n Publilius Syrus Publilije Učenjaku je mišljenje prehrambeno sredstvo. n Immanuel Kant Ko u srcu ima makar i rižino zrno ponosa, neće ući u raj. n Poslanik Muhammed Nije stvar u tome da se misli, nego da se zna. n Paul Eliar Sretan je i velik doista samo onaj koji ne mora ni vladati ni pokazati se da bi mogao nešto biti. n Johann Wolfgang von Goethe 20 Spektar, broj 12 29. august 2014.

Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko saopštio je u četvrtak da je u toku ruska vojna invazija na Ukrajinu. Porošenko je otkazao planirani put za Tursku, na inuguraciju Redžepa Tajipa Erdograna za predsjednika, zbog "ruske invazije". Zakazao je hitan sastanak sa Vijećem za nacionalnu sigurnost i odbranu.

Gradonačelnik Novoazovska ranije je rekao da su proruske snage ušle u grad uz podršku desetina bojnih kola. "Ukrajina povlači svoje trupe iz Novoazovska da bi sačuvala živote. Ukrajinske se snage sada premješatju prema Marijupolju da bi ojačali odbranu tog grada koji je pod kontrolom ukrajinskih snaga" objavilo je Vijeće za sigurnost i odbranu.

Ruske trupe i separatisti nastavljaju ofanzivu sa ukrajinskim snagama na istoku Ukrajine, takođe je navedeno.

CRKVENI SPOR Sinod Srpske pravoslavne crkve odlučio je da pokrene crkvenosudski postupak protiv arhiepiskopa Stefana, poglavara Makedonske pravoslavne crkve. Razlozi za to su, navodi se u saopšenju, „uporni ostanak u raskolu“, ali i progon arhiepiskopa SPC-a Jovana Vraniškovskog, poglavara Ohridske arhiepiskopije.

pravoslavnom crkvom. Uslov za to bio je da arhiepiskop Jovan, koji služi zatvorsku kaznu zbog pronevere 250.000 eura, bude oslobođen. Dvije crkve u sporu su već nekoliko decenija, pošto je MPC, bez dozvole SPC, još 1967. godine proglasila svoju samostalnost.

PRIJETNJA IZ SVEMIRA Naučnici vjeruju da su blizu pronalaska rješenja kako zaustaviti, odnosno spriječiti asteroid 1950DA

da udari u Zemlju. Loša vijest je da bi on mogao potpuno uništiti život na Zemlji, ako udari u nju, a dobra vijest je da ćete već biti mrtvi tada, jer se njegov udar u Zemlju predviđa 2880. godine.

U članku objavljenom u časopisu Nature, istraživači sa Univerziteta u Tennesseeju su naveli da bi se mogli napraviti zahvati na površini asteroida tako da se on razbije u svemiru. Šansa da asteroid 1950 DA udari u Zemlju 16. marta 2880. godine je jedan naprema 300.

Asteroid 1950 DA je stijena prečnika 1,1 kilometar i kreće se brzinom od 15 kilometara u sekundi u odnosu na Zemlju.

planktonima te da to nije bio predmet istraživanja.

No, dugoživci ili vodeni medvjedići primjer su mikroskopski malenih životinja, vjerovatno sposobnih za preživljavanje u svemiru.

DREVNA PE]

UPAM]ENO

Uvijek bismo trebali biti zaljubljeni. To je razlog zbog kojeg treba ostati neoženjen. n Oscar Wilde Mudrost je umijeće dobrog upravljanja vlastitom voljom. n Don Bosco Sreća je u malim stvarima. n John Ruskin Oprost je jači od osvete.

n Bijant

Bolje je povući se iako si u pravu, nego nastaviti ako si kriv. n Al Khatabb

^UDNO OTKRI]E

Planktoni iz mora mogu živjeti u svemirskim uvjetima, pokazalo se nakon što su pronađeni s vanjske strane ruske Međunarodne svemirske postaje. Naučnik Vladimir Solovjev otkrio je ostatke živih organizama kad je analizirao prozore te postaje s njihove vanjske strane.

Misteriozno je kako su se oni tu našli, s obzirom da je stanica lansirana iz Kazahstana, gdje nema takvog oblika planktona. NASA još nije potvrdila pronalazak te kažu da nemaju pojma o morskim

RE^ENO

Ako kočijaš dobro vidi, onda će i sa slijepim konjima stići do cilja. n Johann Nestroy

Ostatke najstarije svjetske Age peći koja radi na principu čuvanja topline, pronašao je međunarodni tim arheologa pod vođstvom dr.

Marcela Burića. Drevna peć je otkrivena u ostacima jedne urušene kuće blizu Iloka i stara je oko 6.500 godina. ''Otkrića neolitičkih peći nisu rijetkost, ali ova je bila pravo tehnološko čudo toga doba'', izjavio je za Jutarnji list docent na Filozofskom fakultetu dr. Marcel Burić. ''Riječ je o peći koja je natkrivena kupolom i samim tim predstavlja svojevrsni civilizacijski iskorak, jer je mnogo više mogla štititi nastambu od požara. Kad imate otvoreni plamen, onda drvo pucketa i žar se može vinuti prema slamnatom krovu i izazvati požar. Kod ovakvih kupolastih peći znatno je smanjena mogućnost požara'', kazao je Burić.

Ako je nesretan, čovjek je za to kriv sam, jer je Bog sve stvorio sretnima. n Epiktet Ljude ne uznemiruju stvari koje se događaju, nego njihovo mišljenje o stvarima koje se događaju. n Epiktet Kada se dođe do vrhunca, treba se odmoriti. n Pablo Picasso Politika ne mora biti poštena, povijest mora. n Jean Paul Sartre Ljudska su bića tokom povijesti stalno mijenjala naočale kroz koje su gledala na svijet i sebe u njemu. n Theodore Zeldin Činjenice ne prestaju postojati kad ih se zanemaruje. n Aldous Huxley 29. august 2014. Spektar, broj 12 21

SOCIJALNO DNO: MIROVINE ZA NEMIR

UMJESTO ŽELJENOG POVEĆANJA, PRIJE SE NADATI NIŽIM PENZIJAMA Mrtva ekonomija, poplave, izbjegavanje plaćanja doprinosa i vlade koje i ne pokušavaju potražiti ozbiljno rješenje mogu samo dovesti do daljeg pada visine penzija, nikako do povišica koje priželjkuju osiromašeni umirovljenici

P

enzioneri iz Federacije ultimativno su zatražili od Vlade FBiH povećanje penzija za pet posto, barem onih najnižih.

Kap je prelila čašu kada im je u posljednja tri mjeseca isplata penzija pomjerena za sedam do deset dana, a u Fondu PIO i resornom ministarstvu jednostavno rekli - novca nema dovoljno, priliv je slabiji i kako se budu uplaćivali doprinosi tako će biti isplaćivane i penzije.

U RS-u posljednje poplave su rezultirale smanjenjem zaposlenih, te je sindikat izašao sa podatkom da je

22 Spektar, broj 12 29. august 2014.

10.000 penzionera više nego zaposlenih, što će u konačnici značiti smanjenje penzija. Šta dalje: Više od 60 posto penzionera prima najnižu penziju, koja u

Više od 60 posto penzionera prima najnižu penziju, koja u Federaciji iznosi 160 eura, a u RS 120 eura, dok je samo za hranu potrebno mjesečno izdvojiti više od 200 eura...

Federaciji iznosi 160 eura, a u RS 120 eura, dok je samo za hranu potrebno mjesečno izdvojiti više od 200 eura. Od oko 635.000 penzionera u BiH, više od 400.000 živi ispod minimuma dostojanstva.

Većini penzionera penzija nije dovoljna ni za hranu. Mnogi sebi ne mogu priuštiti ni neophodne lijekove, napominje Vesna Grgić, zamjenica predsjednika Skupštine udruženja penzionera FBiH: „Umiru ljudi, nemaju od čega da žive. Zar može da živi od 326 maraka ako će platiti režije? A znate

kakvi smo mi penzioneri savjesni najprije ćemo platiti režije, a pa šta ostane. Sad su došla vremena da oni to više ne mogu. Sigurno uzdražavaju jednog ili više članova obitelji. Dakle, šta dalje?“ Posljednje poplave u BiH, nakon kojih je više od 5.000 ljudi ostalo bez posla, znatno su uticale i na uplatu doprinosa u penzione fondove. U Federaciji već nekoliko mjeseci isplata penzija kasni od sedam do deset dana. Nedavno su penzioneri iz okoline Tuzle blokirali magistralnu saobraćajnicu tražeći da im se isplati penzija. „Nema penzije, nemamo šta jesti, nemamo šta piti. Djeca nemaju šta jesti. I kako da živim? Eto, svi smo ovako išli pa nema, nego haj’te kući i gotovo. A mi nismo htjeli ići kući, mi smo blokirali put“, kaže penzionerka Fatima Avdić.

Posljednje poplave u BiH, nakon kojih je više od 5.000 ljudi ostalo bez posla, znatno su uticale i na smanjenje uplate doprinosa u penzione fondove Jedan - jedan: U RS kašnjenja su bila u protekla dva mjeseca, no u Penzionom fondu kažu kako se stanje stabilizuje. Ipak, manji broj zaposlenih dovodi u pitanje isplatu penzija u narednim mjesecima, kaže predsjednica Sindikata RS Ranka Mišić: „Oko 10.000 je više onih koji primaju penziju od onih koji uplaćuju. I to je suštinski problem koji nije od jučer.

Prikupljanje doprinosa i broj uplatilaca su ključni problemi u RS-u jer odražavaju kolika je stopa zaposlenosti i koliko uopšte funkcioniše sistem, odnosno koliko oni koji zapošljavaju radnike redovno uplaćuju doprinose i koliko uopšte obračunavaju platu onako kako je treba obračunavati u skladu sa propisima.“

Sa ovakvom ekonomijom, penzije se ne mogu podizati

Tihomir Joksimović iz Penzionog fonda RS kaže kako je, prema njihovoj evidenciji, malo veći broj zaposlenih u odnosu na penzionere, no to je neznatno: „1,13 osiguranika naprema jedan penzioner - to je ono, kako mi stručno kažemo, stopa zavisnosti.“ Ekonomista Zoran Pavlović kaže da je od ovih podataka alarmantnija činjenica da vlasti u BiH uopšte ne reaguju na žalbe penzionera, niti imaju programe za nova zapošljavanja: „Situacija koja svakim danom pokazuje sve veće i veće probleme u punjenju fondova zdravstva i penzionog fonda pokazuje da praktično nikakve ekonomske mjere koje bi trebalo da donose, sprovode i realizuju organi vlasti nisu ni pokrenute, a kamoli realizovane. Ja mislim da ova vlada nije ni sposobna ni svjesna da konstatuje situaciju, a kamoli nešto da uradi. Insistiranje na kapitalnim infrastrukturnim projektima je potpuno pogrešan pristup, koji neće stvoriti nova radna mjesta, osim što će najveći dio novaca završiti u džepovima tajkuna, a rezultat će biti autoputevi po kojima neće biti automobila, jer građani neće imati novaca da se voze. Što se tiče investicija u proizvodnji struje, odnosno elektrosistem, to uglavnom rade strane kompanije, koje na osnovu toga ostvaruju i profit.“

Novca nema: Skupština Udruženja penzionera Federacije zatražila je od Vlade FBiH uoči izbora da se penzionerima barem sa najnižim primanjima penzija poveća za pet posto. To su, kažu, vlasti obećale još prošle godine. Vesna Grgić, zamjenica predsjednika Skupštine udruženja penzionera FBiH, kaže da su im u pet godina i uz porast troškova od 100 posto penzije povećane jednom - za pet posto: „Vi ste nekad mogli otići na pijacu i kupiti nešto za nekih deset maraka. Šta možete danas? Ne možete ništa. A još će biti gore kad dođe jesen, kad pogledate šta su ove poplave napravili štete.“ Penzioneri navode i da državne firme samo u Federaciji za doprinose duguju 190 miliona eura i traže od Vlade FBiH da nađu način za naplatu ovih dugovanja. No, iz Vlade je stigao odgovor da nije realno očekivati povećanje, jer novca nema, a navode da je ove godine penzija već povećana za pet posto.

To je za penzionere sa najnižom penzijom iznosilo šest eura više ili pet kilograma brašna. No, vlast misli da je to dovoljno. A Grgić, zauzvrat, kaže da ne treba zaboraviti da su penzioneri najbrojniji glasači. On kaže: Kad bi samo ta mašina krenula i glasala, sve bi se moglo promijeniti...

Mirna Sadiković/RSE 29. august 2014. Spektar, broj 12 23

RASISTIČKI NEREDI U FERGUSONU

NAŠI ZEMLJACI SU PREPORODILI ST. LOUIS U

Ubistvo i neredi u Fergusonu, opštini u sastavu američkog grada St. Louisa, punili su ovih dana naslovne stranice širom svijeta. Kao je sve to doživjela BH kolonija u ovom gradu, koja dostiže sedamdeset hiljada ljudi

Fergusonu, jednoj od opština St. Louisa, nećete naći nijednog od 70.000 Bosanaca koji žive u ovom milionskom gradu. Oni su se velikim dijelom naselili u South Cityju, dijelu grada koji je, po riječima gradonačelnika St. Louisa Francisa G. Slaya, njihovim dolaskom preporođen.

Ferguson je od njih udaljen oko 20 kilometara.

"To vam je kao da ste u drugom gradu. Mi o tome saznajemo sa TVa. Brinemo se jer smo imali sličnu situaciju u prošlosti. Bojimo se da mala stvar ne eskalira u nešto puno

24 Spektar, broj 12 29. august 2014.

veće", kaže o događanjima u Fergusonu rođeni Sarajlija Bruno Mrčkovski.

On je, slično kao i hiljade drugih Bosanaca iz Srebrenice, Žepe, Zvornika, Bijeljine, Velike Kladuše... ratne 1994. došao kod strica u St. Louis i tu ostao.

Verbalne prepirke: O postupcima policije u Fergusonu, ubistvu 18godišnjeg Michaela Browna i demonstracijama - temi koja se rame uz rame uz Bliski Istok, Ukrajinu i Irak našla u udarnim terminima svjetskih medija, Bruno

ima svoje mišljenje.

"Ima nešto lokalnog stanovništva koje tu demonstrira, a ima i ljudi koji dođu s namjerom da naprave na obje strane probleme. Ne štitim policiju, ima slučajeva u kojima rade stvari koje ne treba, ali nisam siguran da je to bio slučaj ovdje.

Možda i jeste, ali treba pustiti da se to istraži", kaže Bruno Mrčkovski, bankar i, kako sebe naziva, hobinovinar, jer svake druge sedmice vodi radio emisiju na bosanskom jeziku u kojoj emituje vijesti i servisne informacije.

"Nisam nikad imao konfrontaciju

sa policijom ovdje. Doduše, ja sam bijelac i ne mogu znati kako je crncima, ali mene su tretirali kako treba. Ne može se reći da ljudi ne idu u iste prodavnice i na iste utakmice. Ovo što se tamo dešava ipak ne bih nazvao rasizmom. Sama činjenica da je neko crnac zna prouzrokovati sumnju, što je žalosno. Na žalost, postoje ti stereotipi po kojima mnogi bijelci u Americi smatraju da su svi crnci kriminalci, što apsolutno nije tačno. Ali je činjenica da u ekonomski slabije razvijenim dijelovima grada, gdje pretežno žive crnci, ima više kriminala."

Bruno Mrčkovski ukazuje i da su verbalne prepirke sa policijom u St. Louisu normalna stvar.

"To je meni, kao osobi koja je 80-ih odrastala u Sarajevu, nepojmljivo.

Zamislite da ste tada mogli da nešto tako kažete našem policajcu. Ja sam kod nas u Sarajevu bio svjedok kada je policija isprebijala momke mojih godina, samo zato što su nakon ponoći skakali po praznim stolovima na pijaci. To sam svojim očima vidio. I da budem iskren, mislim da je pretjerano kako se sada u medijima prikazuje policija u Fergusonu", dodaje Mrčkovski.

Opsežna istraga: Džemal Bijedić, rođeni Dubrovčanin, policijski je

Bruno Mrčkovski kaže kako bh. populacija u St. Louisu ima jako dobar imidž

oficir (Police Chaplain) zadužen za religije u St. Louisu, a jedini je koji je u cijelom Misuriju zadužen za muslimane. Kaže da je biti policajac u SAD-u vrlo teško jer ima svakakvih ljudi, sa svakakvim problemima. Veliki broj njih ima probleme u sopstvenoj kući, što rezultira agresivnošću.

"Mi smo posebna jedinica koju šalju na teren kada neko pokušava da se ubije. Mi onda razgovaramo sa tim čovjekom i odgovaramo ga da se ne ubije. Šalju nas na teren i kad je veliko nevrijeme i kada su vanredne situacije kao ovi protesti.

Stupamo u dejstvo i kada dolazi do upotrebe sile iz vjerskih i rasističkih pobuda između crnaca i bijelaca, ali i kada se radi o svim vrstama diskriminacije. Vodimo istrage i šal-

Murat Muratovic i gradonačelnik St. Louisa Francis G. Slay

jemo izvještaje nadležnim organima, federalnoj i državnoj policiji."

I njegova je jedinica, nakon ubistva mladića crnca, koji je prethodno ukrao kutiju cigareta, bila na licu mjesta.

"Bili smo u Fergusonu, situacija se malo smirila. Ljudi iz Fergusona zahtjevaju pravdu i kaznu za policajca. Dva dana nakon ubistva Browna saznao sam da je policajac koji ga je ubio zadobio teže ozljede blizu oka i da je u Browna ispalio šest metaka. Sada 50 federalnih i civilnih agenata FBI vodi istragu.

Oni su išli su od kuće do kuće u Fergusonu i ispitali oko 1.000 ljudi.”

Postoje ti stereotipi po kojima mnogi bijelci u Americi smatraju da su svi crnci kriminalci, što apsolutno nije tačno...

Rastjerani novinari: Rasizma je ovdje uvijek bilo, kaže Bijedić, koji smatra da je moguće da se policajac branio i da mu je, "po njegovoj procjeni, život bio u opasnosti". Taj policajac, kaže on, još nije dao izjavu i trenutno se čeka na rezultate istrage. On, zbog velikog broja prijetnji, ne može izaći iz kuće i pod zaštitom je lokalne policije.

Policija u Fergusonu skrenula je na sebe pažnju i hapšenjem i privođenjem novinara, pa čak i dva njemačka reportera, koji su se zaustavili na ulici jer su željeli da fotografišu opljačkanu i zapaljenu benzinsku pumpu. Džemalu nije bilo poznato hapšenje njemačkih, ali jeste novinara Washington Posta.

"Kada su ih priveli, odmah je pozvan Washington DC, sve je došlo do Ministarstva pravde i Obame.

Obama je odmah rekao da novinari moraju slobodno izvještavati i da je to njihovo pravo. Zašto je to 29. august 2014. Spektar, broj 12 25

urađeno ne zna se, ali i s tim u vezi se vodi istraga. Istražuje se i zašto je policija rastjerala novinare suzavcem. Problem je, međutim, što su se nasilni demonstranti ubacili među novinare i bacali kamenje i molotovljeve koktele na policiju. Stoga je novinarima naloženo da na vidljivom mjestu nose akreditacije."

Preko dana je u Fergusonu, u kome, uz 88 posto stanovništva tamne boje kože, žive i Palestinci, Afganistanci i Vijetnamci, po riječima policajca Džemala Bijedića, mirno.

Vedad Ibišević također je bio izbjeglica u St. Louisu

Dubrovčanin Džemal Bijedić - policajac u St. Louisu, zadužen za nadzor nad muslimanima u ovom gradu

"Ljudi raščišćavaju posljedice nereda, ali kad padne noć pojedinci, pomiješani sa demonstantima, divljaju, bacaju kamenje i sve što im se nađe pri ruci. Nekim Palestincima, Afganistancima i Vijetnamcima su pljačkane radnje, neki su se vratili, a neki su digli ruke i otišli", kaže Bijedić.

Dobri i loši: Murat Muratović, također Bosanac iz St. Louisa, po zanimanju inžinjer informatike, 26 Spektar, broj 12 29. august 2014.

smatra da Bosanci nemaju antagonizam prema tamnoputim sugrađanima i da se ljudi u St. Louisu mogu podijeliti samo na dobre i loše.

"Ja imam puno prijatelja koji su crnci, koji su obrazovani i pametni ljudi, koji doprinose razvoju ekonomije i svega ostalog. A imate s druge strane mlade momke, koji neće da idu u školu, ne moraju biti crnci, takvih ima i bijelaca. To nema veze s bojom kože. Kad smo se mi iz BiH tek doselili, naša ekonomska moć je bila na nuli. Živjeli smo u zonama gdje preovladava crnačko stanovništvo.

Ja lično nisam imao problema. Ali prošle godine smo imali slučaj gdje je crnac, pri pokušaju pljačke, ušao u prodavnicu naših ljudi i ubio našeg momka, vlasnika prodavnice.

Ali to nema nikakve veze sa rasizmom, već je u pitanju razbojništvo. I jedna osoba koja nije

Bosanci su pokazali i crnačkom stanovništvu i svima drugima da je Amerika zaista otvorena zemlja za svakoga ko želi da se dokaže i pokaže...

crnac je 1998. napravila zlo i ubila jednu našu djevojčicu. " Uspješni useljenici: Murat Muratovic ističe gradonačelnika St. Louisa Francis G. Slaya, koji stalno govori kako su Bosanci preporodili dio grada koji je odumirao.

"U smislu da su naši ljudi, kad su došli, počeli od nule i morali su se dokazivati. Ali oni su pokazali i crnačkom stanovništvu i svima drugima da je Amerika zaista otvorena zemlja za svakoga ko želi da se dokaže i pokaže i ko je vrijedan radnik.”

Naš svijet je, kaže Muratović, srušio sve te predrasude i prepreke.

Ako se, recimo, kaže da ljudi, zbog rasizma, ne mogu napredovati, onda pogledajmo šta je s Bosancima. Većina bh. populacije u St. Louisu su muslimani. A u SADu trenutno imamo jedan antagonizam prema islamu.

Osim toga, naši su ljudi stranci, imigranti, a u Americi postoji i taj antagonizam prema imigrantima.

Međutim, i pored svega toga su Bosanci, kao useljenici, uspjeli u St. Louisu.

Jasmina Rose/DW

LAŽNE DILEME: PRAVI I KRIVI SRBI

LOVAC NA DIVJAKA

Etiketa nacionalnih izdajnika još uvijek se, kao ovih dana u Hagu, lijepi časnim ljudima, poput Jovana Divjaka, koji su se suprotstavili srpskoj nacionalističkoj pomami

S

ve će Srbin Srbinu da oprosti, samo izdaju nikad. Problem je, jedino, što su u mnogim srpskim glavama kriteriji pomućeni, nakrivo nasađeni, lišeni svakog morala i pameti, pa pojmovi “izdaje” i etiketa “izdajice” nikako da se podvrgnu objektivnoj analizi.

Izdajnicima srpskog naroda su, još od posljednjih prijeratnih godina, proglašavani svi Srbi koji nisu bili uz Miloševića i Karadžića, koji nisu tamburali po žicama velikosrpskog nacionalizma.

Prvi veliki “izdajnik” bio je Bogić Bogićević, koji se - kao predstavnik BiH u Predsjedništvu socijalističke Jugoslavije - suprotstavio velikosrpskim planovima i njihovoj udarnoj pesnici - JNA. Kad su krenuli agresija i rat, šumska republika Radovana Karadžića čak je sačinila i spisak petnaestak najvećih živućih srpskih “izdajnika”, kojim je poručila da neće biti sigurni u svoj život ukoliko kroče na njegovu teritoriju.

Kao i mnogo šta drugo, u poratnom periodu se ni ovo nije promijenilo. I dalje se Srbi dijele na prave i na krive, na patriote i na izdajnike. Ovi drugi su, dabome, oni koji ne odobravaju važeću srpsku političku liniju, pogotovo ako u tome istrajavaju decenijama.

Jedna od takvih ličnosti je Jovan Divjak, koji je svojedobno promaknut u čin generala Armije BiH, kao značajni i sposobni vojskovođa,

Divjak: Trn u oku nacionalista

pravi bosanski patriota i čovjek koji je birao između dobra i zla, a ne između “svoje” i “tuđe” nacije.

Zbog toga je, sa srpske strane, oduvijek omražen, često klevetan i čašćavan raznim pogrdama. Ej, Srbin uz Bošnjake, pa još njihov general! To u zatucanu srpsku glavu nikako ne ide.

A da takvih glava još ima i da ih na ramenima nose i neki zvaničnici Republike Srpske, vidjeli smo ovih dana.

Na suđenju zloglasnom Ratku Mladiću, kao svjedok, istupio je Velimir Dunjić. On je tokom rata obavljao dužnost komandanta Igmanske brigade Mladićeve vojske, jedne od brigada koje su držale Sarajevo pod opsadom od 1992. do 1995. Dunjić trenutno obavlja funkciju predsjednika

Piše: Amra Zimić Pododbora Vlade Republike Srpske za obilježavanje značajnih istorijskih događaja. To je onaj čovjek koji je u maju ove godine organizirao šetnju Dobrovoljačkom ulicom u Sarajevu, u znak protesta zbog odavanja počasti na tom mjestu poginulim pripadnicima sarajevskih odbrambenih snaga.

Kao svjedok obrane, odgovarajući na pitanje sudije Alphonsa Oria, Dunjić je nazvao generala Jovana Divjaka – izdajicom srpskog naroda. „Znam da je to Srbin koji je izdao srpski narod i prešao na stranu muslimanskih jedinica. Bio je jedan od glavnih rukovodilaca oružane borbe protiv srpskog naroda“, rekao je Dunjić. I dodao da bi ga sigurno uhapsio da mu se uspio približiti.

Naravno, i tada i sada, Dunjić bi “izdajniku” brzo presudio. Ali, eto, nije mu se dalo: Divjak je nekako izbjegao prijeki sud ovog zajapurenog nacionaliste. I još mu bježi, premda mu je srpska politika namještala razne klopke, od Sarajeva do Beča.

Sve će ovo jednom biti daleka prošlost. Valjda će u nekoj budućnosti srpski narod i njegovi predvodnici shvatiti ono što im još nikako ne ide u glavu: da su upravo “izdajnici” oni koji su osvjetlali srpski obraz, da se upravo zbog takvih ne može govoriti o Srbima kao kolektivno zabludjeloj naciji.

29. august 2014. Spektar, broj 12 27

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

Put ka letećem ćilimu Znam da sam i ja na tom letećem ćilimu što se spustio nakratko na zemlju, da se on sada za moju generaciju polako diže; i ja ću na njemu odletjeti, nema mi druge, po prvi puta, pa kako god to odradila

S

tigla sam UNIS u godini kada se useljavalo u «Momu i Uzeira», velike nebodere na Marin Dvoru u blizini sarajevske željezničke stanice. ORGIS je bio smješten u položenu zgradu, između dvije visoke, i imao je krasnog direktora, dr Jovana Dutinu, istovremeno profesora na Mašinskom fakultetu. Ja primljena za šefa Službe za razvoj i održavanje softvera, friška sa magistarskom diplomom, puna samopouzdanja.

Pozove me Jovan u kancelariju da bi mi predao zadatke pa me pita jesam li ikada projektovala informacioni sistem za komercijalu, a ja s'pika: Nisam, ali znam ja to!

Jovan me nasmiješen gleda pa ponovo pita: A kako znaš, Nermana?

«Pa radila sam već deset i više godina na informatizaciji raznih funkcija preduzeća, nema razloga da i ovo ne uradim dobro».

Jovan me onda prijateljski posavjetova: Nermana, ako nešto nisi nikada radila, onda je to prvi puta, i ne zalijeći se, ta svijest o nečem što se radi prvi puta je izuzetno važna za napredak...

Eto, odavno već je otišlo to vrijeme u izmagline i zaborave, a meni je ostalo ono Jovino «prvi puta» kao kredo u mnogim životnim situacijama: prvi puta mi je bio rat, prvi puta sam bila izbjeglica, prvi puta sam bila majka jednom sinu, prvi puta sam bila supruga toga i toga, prvi puta sam bila majka drugom sinu i tako dalje...

28 Spektar, broj 12 29. august 2014.

Svaki konkretan ulazak u nove događaje je bio prvi puta, pa sam učila i vrata otvarala širom da bih što bolje odradila to svoje «prvi puta».

I tako došle godine koje zovu «treće doba» i meni prvi puta u njemu.

Dok su se prije javljali prijatelji telefonom da kažu kako se neko oženio od poznatih, dijete dobio, razveo se, posao promijenio, nagradu osvojio, danas javljaju o bolestima i smrti.

Polako odlazi i moja generacija i ja

Polako odlazi i moja generacija i ja se ne učim smrti, nego kako poslije nečijeg odlaska ostati... se ne učim smrti, nego kako poslije nečijeg odlaska ostati.

Prvi puta valja živjeti na svijetu bez ovoga ili onoga i zna biti teško. Kao da mi se omotač, moja aura, sa svakom smrću puni novim rupama. I što je najteže, to je da tek po nečijem

Piše: Nermana Begagić trajnom odlasku, po svjetlosti i širini traga koji u duši ostavlja, spoznajem koliko mi je za moje postojanje značila ta osoba. A ništa više ne mogu ni uraditi, ni popraviti, tek dio mene ugasiti, nekada čak otkinuti, zatvoriti da bih nastavila.

Za smrti i odlazak prijatelja Jovino «prvi puta» ništa ne može promijeniti, a ni Jovi, eto, davno otišlom, to ne mogu više reći. Znam da sam i ja na tom letećem ćilimu što se spustio nakratko na zemlju, da se on sada za moju generaciju polako diže; i ja ću na njemu odletjeti, nema mi druge, po prvi puta, pa kako god to odradila.

Učim se, po prvi puta, mnogo o životu, kocke se slažu, sve postaje jasnije i sve se po značaju smanjuje.

Stari smo koliko nam je suđeno, slučajem i japijom, trudimo se da ne budemo stari, dosadni, ni ružni ni sami, a bogme ni bolesni. A sve smo usamljeniji i sve smo, na poseban način, ružniji. Sve smo i samim sebi

dosadniji i sve bolesniji... I sve nam je očiglednije to naše ultimativno «prvi puta», za koje znamo da nas sigurno čeka. Ali šta od njega?!

Ništa nismo zaustavili trajno, ništa promijenili, sve je zajedno i sve je na našem ćilimu. Svi smo mi zajedno bili tek jedan let, trenutak u kome nas je bilo koji su stvarali, pokušavali. Sa nama nepoznatim, odlaze oni koji su nam bili zajednički, neki nas unesrećili, neki radost donosili. A tamo, iza, svi smo isti i nema se šta više vidjeti.

Zato se gleda mnogo više nazad, jer naprijed je neodređeno kratko, i onda se vidi da zaista jedino što odistinski traje je žižak života koji smo prenijeli, ako je bilo šanse, našom djecom ili trajno ga zaustavili. I trag koji smo mogli i ostavili u dušama onih koji ostaju: ima li sjaja, jesu li crne pruge ili sa nama sve naše nestaje?

Ne bih nikako da me po bolu poznaju. Svi životi su kao pucnji u vasionu iz puške. Ma koliko daleko koji metak otišao, svi se, na kraju, na zemlju vrate u slobodnu padu...

Jesam li išta naučila i je li ikada išta bilo, osim banalnih radnji, da nije bilo “prvi puta”?

Ne znam! Gledajući kako ih se sve

više penje na onaj leteći ćilim i odlazi, smrzavajući se od sve većeg broja rupa na omotaču oko mene, osjećam se kao staro čvornato stablo u šumi koja govori - grane se još miču... I umjesto da učim, ja počinjem da zaboravljam, prvi puta svaki puta zaboravljam.

Jovane, sve zaboravljam dok i mene

Svi životi su kao pucnji u vasionu iz puške. Ma koliko daleko koji metak otišao, svi se, na kraju, na zemlju vrate u slobodnu padu... ne pobrišu daljine. Jer, i odlazak svaki, i tuđi i naš, svima nam je opet jedno «prvi puta» iza koga nema daljine. Pa čemu onda sav nauk o tome? xxx Umjesto oproštaja, ovo pišem u spomen drugu Pavlušku Imširoviću, čiji prah od 22. augusta počiva na Novom groblju u Beogradu. Bilo je prvi puta biti Nermana, prvi puta imati za druga Pavluška i njemu prvi puta biti Pavluško. Žalim i

razmišljam već danima o njemu (kojeg sam voljela, od njega učila i u prepirci se s njim razišla), razmišljam kako je cijeli život utrošio u pokušaju da borba za čovjeka postane svjetski pokret. Ponekad je ljude koji su ga voljeli za te ciljeve gazio. Evo ga sad otišao, a sve ostalo daleko od onoga što je želio. A ipak, ako je čovjek tek ćelija u ukupnom tijelu živog organizma, onda je jedino tako i moguće «biti». Niti jedan život nije ni početak ni kraj kretanja...

Zašto nisam tako razmišljala onda kada smo se družili i zašto veliki broj nas uporno pokušava da sebe proglasi «svime» i zaboravlja na to da smo tek maleni kotači u ukupnosti, cjelini svega zbivanja i kretanja čovječanstva?

Ako je tako, a jeste, onda, Jovo, svo naše bivanje nije «prvi puta» nego «dio puta» i mi maleni sa svim drugim u njemu. Možda je Pavluško bio svjestan toga, a ja ga nervirala, svodeći svijet, početak i kraj svega, na sopstveno bivstvovanje i učenje, da smo se, ne razumijevajući jedno drugo, radi toga prije vremena razišli.

Kako god da je, žao mi je: valja nastaviti do svoga penjanja na leteći ćilim.

29. august 2014. Spektar, broj 12 29

CELIBAT: ŠKAKLJIVO KATOLIČKO PITANJE

BRAK ŠKODI KARIZMI Zbog pravila o zabrani ženidbe svojih svećenika, Katolička crkva suočava se sa problemom odlaska velikog broja duhovnika iz njenih redova, ali Vatikan ne odstupa od svoje dogme

U

ranom kršćanstvu celibat nije bio obavezan, svećenicima je bilo dozvoljeno da stupaju u brak. Tako je bilo do početka XII vijeka, nedugo nakon što se hrišćanstvo podijelilo 1054. godine na pravoslavlje i katoličanstvo. Tek kasnije, redovnici za koje je celibat bio ideal, zagovarali su da on bude obavezan za biskupe i redovnike, a da se svećenici mogu ženiti prije stupanja u svećenički red.

Zahvaljujući njihovom insistiranju, na Drugom lateranskom saboru, koji je održan u crkvi Svetog Jovana u Lateranu 1139. godine, donijeta je odluka da sveštenici ne smiju stupati u brak, jer će u suprotnom biti izbačeni iz Crkve. Tradicionalni Zakon celibata potvrdio je i

papa Pavao VI 1967. godine, papinskom enciklikom pod nazivom "Sacerdotalis coelibatus", uprkos činjenici da je i u to vrijeme mladih sveštenika bilo sve manje.

Ideja i dogma: Odstupanja od ove obaveze ipak ima, pa tako svećenici Unijatske katoličke crkve mogu da se žene, a odnedavno je to dopušteno i u Engleskoj, među anglikanskim svećenicima.

Sama riječ 'celibat' latinskog je porijekla i znači - neoženjen, tj. označava bezbračnost osobe u zreloj dobi. Kada se o njemu govori, uglavnom se misli na obavezu rimokatoličkih duhovnika. Smatra se da osoba pristupa celibatu zbog, između ostalog, izbjegavanja

Svećenicima (ni)je dovoljna samo svećenička zajednica 30 Spektar, broj 12 29. august 2014.

Piše: Arnisa Gagula bračnog tereta, odgovornosti, radi ostvarenja nekih ličnih ciljeva, zbog nemogućnosti da nađe bračnog saputnika i slično.

Celibat se javlja i kao ideja u nekim vjerskim zajednicama da je bezbračnost povezana sa služenjem određenom božanstvu i da je takav

Svećenici Unijatske katoličke crkve mogu da se žene, a odnedavno je to dopušteno i u Engleskoj, među anglikanskim svećenicima... način života bolji nego onaj u braku. Cijenjen je u hinduizmu, budizmu, te u judaističkim sektama.

Isusov primjer: Kada se radi o Katoličkoj crkvi, njeni predstavnici su u više navrata raspravljali o ukidanju celibata kao obaveze. Naime, Crkva se danas suočava sa velikim problemom odlaska njenih sveštenika. Svake godine širom svijeta se oženi između 500 i 1.000 svećenika, a prema podacima Vocatija Udruženja svećenika koji su zbog ženidbe napustili službu, samo u periodu između 1965. i 1995. godine u svijetu ih je u brak stupilo oko 180.000.

Bez obzira na ove poražavajuće podatke, Vatikan ne odstupa od svog stava, jer za njega se ne radi o

većem ili manjem broju svećenika već o svećeničkoj karizmi koja se temelji na celibatu. Crkva navodi i činjenice koje govore u prilog ovoj obavezi, zbog kojih je i podržava.

Prije svega, Isus Krist - koji je primjer svakom svećeniku - i sam je živio u celibatu. On nije odredio celibat, ali ga je živio, i ako neko želi raditi u njegovoj službi, primit će ovu obavezu bez ikakvog pogovora. Za Crkvu, život u celibatu je nešto najnormalnije, jer ni u raju nema ženidbe niti udavanja, a upravo raj treba da bude cilj svim vjernicima.

U praktično životu celibat pomaže svećeniku koji u današnjem vremenu podliježe vanjskim svjetovnim uticajima i koji gubi duhovnu karizmu. Naime, siromaštvo, koje je nekad bilo glavna odlika svećenika, nije više karizma koje se treba pridržavati. Poniznost obećavaju redovnici, a za pomaganje su zadužene sestre - misionarke ljubavi. Dakle, svećenici se danas malo razlikuju od običnog poslovnog čovjeka, a jedino što ih izdvaja je celibat.

Trn ili biser: Predstavnici Katoličke crkve naglašavaju da celibat ne znači usamljenički život, jer svećenik živi u zajednici sa drugim svećenicima i ima prijatelje. On ostavlja svoju prirodnu porodicu i ulazi u novu, duhovnu, koja zahtijeva još veću brigu oko nje.

Svećenik celibatom gubi ono na što po prirodi ima pravo, ali zato dobiva višestruko, a to je nebesko kraljevstvo.

Apostol Pavao je rekao za celibat da je on "s jedne strane trn u tijelu, ali s druge dragocjeni biser za kojeg će čovjek prodati sve i kupiti ga".

Mnogi se, ipak, ne slažu sa službenim stavom Crkve. Tvrde kako za celibat ne postoji biblijska osnova i da se ne bi smio nametati

Vatikan je u više navrata odbijao inicijative za ukidanje celibata

svećenicima. Jer, i u Bibliji stoji kako "biskupi trebaju biti besprijekorni, jednom ženjeni, trijezni, razboriti i gostoljubivi".

Za celibat ne postoji biblijska osnova, jer u njoj piše kako "biskupi trebaju biti besprijekorni, jednom ženjeni, trijezni, razboriti i gostoljubivi"...

Neki svećenici smatraju da je celibat nasilje nad ljudskom i božanskom prirodom. Što se tiče osjećanja, mnogi naglašavaju da niko ne bi trebao braniti blagoslovljenu ljubav između dvije osobe, pa ni ako je jedna od njih svećenik.

I Katolička crkva u Hrvatskoj ostaje bez svećenika, koji su uglavnom regrutovani iz naše zemlje, koja je bila prirodni rasadnik ovog kadra. Stoga mnogi svećenici smatraju da Crkva što prije treba dozvoliti zaređivanje

oženjenih muškaraca, a dopustiti život u celibatu onima koji to žele.

Druge zapreke: Ima i onih koji smatraju da celibat nije najvažniji uzrok pada zanimanja za svećeničko zvanje. Kao primjer se navode Starokatolička i Protestantska crkva u kojima se svećenici smiju ženiti, a koje se suočavaja sa istim problemom, dakle padom zanimanja osoba za ulazak u njihove redove.

S obzirom na podijeljena mišljenja, sigurno je da je razlog sve manjem pristupu mladih ljudi svećeničkoj službi i u celibatu, ali i u odrastanju u svijetu punom nemorala.

Odluku na koji način i po kojim pravilima će živjeti, na kraju, ipak, može donijeti samo pojedinac. U svakom slučaju, i celibat i bračni život imaju veliku vrijednost, jer oboje označavaju ljubav, svako na svoj način. Ljubav prema Bogu dušom i tijelom, ali i ljubav prema partneru, osobi drugog spola.

29. august 2014. Spektar, broj 12 31

PODSJEĆANJA: SPORAZUM HITLERA I STALJINA

OD LA GAN JE J E TR EBA LO I KOM UNIS TI MA I NAC IS TI MA Prije 75 godina potpisan je “Pakt o prijateljstvu” nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza. Mnogi komunisti Evrope tog dana su plakali, a i mnogi uvjereni nacisti nisu shvaćali što to čini njihov vođa, koji je prezirao i Ruse i komuniste

U

sumrak Drugog svjetskog rata se činilo neminovnim sučeljavanje dva svjetonazora koja su se širila Evropom. U Njemačkoj je divljao nacizam i ko god da je čitao Hitlerovu knjigu “Mein Kampf”, morao je znati da nacistički vođa istok kontinenta vidi tek kao Lebensraum, životni prostor na kojem, po njegovom mišljenju, živi "bezvrijedna rasa" i koji se nameće kao prostor za širenje njegovog Reicha.

Hitler i njegovi batinaši su i došli na vlast uveliko zato jer su se Nijemci bojali "crvenih". A nacisti su već pokazali što misle o

32 Spektar, broj 12 29. august 2014.

radničkom pokretu. Lijevi političari su uhićeni ili čak ubijeni.

Izdani ideali: Nisu samo zadrti komunisti vjerovali da postoji samo jedna sila koja bi nacistima mogla stati na put: Sovjetski Savez. Stoga

I dok je već objavljeni sadržaj tog sporazuma bio sramotan, još je užasniji bio njegov tajni dio: Poljska mora nestati, a baltičke zemlje uključujući Finsku, Berlin prepušta Moskvi...

u vijest koja je stigla 23. avgusta 1939. mnogi nisu htjeli povjerovati: ministri vanjskih poslova Njemačke i Sovjetskog Saveza, Joachim von Ribbentrop i Vjačeslav Mihailovič Molotov, potpisali su "Sporazum o prijateljstvu i državnim granicama". Staljin je u Kremlju nazdravljao "bratskom" Trećem Reichu, a ni Hitler nije štedio na ljubaznostima prema vladaru Sovjetskog Saveza.

Dok se u Kremlju nazdravljalo bratstvu sa nacističkom Njemačkom, mnogi nisu željeli vjerovati u takvu izdaju komunističkih ideala. Čak i mnogi zadrti nacisti u Nje-

mačkoj nisu baš razumjeli zašto je preko noći iz medija nestao svaki napis o "opasnostima komunizma" i "crvenoj prijetnji", baš kao što su i iz sovjetskih kina nestali antifašistički filmovi poput Feuchtwangerove "Obitelji Oppenheim". O novim "prijateljima" se i u SSSR-u preko noći pisalo samo najljepše.

I dok je već objavljeni sadržaj tog sporazuma bio sramotan, još je užasniji bio njegov tajni dio: Poljska mora nestati, a baltičke zemlje - uključujući Finsku, Berlin prepušta Moskvi. Ne samo to: Moskva može "razumjeti" kako i politički protivnici nacista ne mogu samo tako šetati Sovjetskim Savezom.

Tako je i sovjetski NKVD surađivao s Gestapoom i uhitio čitav niz njemačkih komunista koji su našli utočište u SSSR-u kako bi ih izručio Nijemcima. Ta je sudbina zadesila i Margarete BuberNeumann koja je predana Nijemcima i strpana u koncentracioni logor i tek čudom preživjela rat.

Staljin je mislio da će dogovor duže da potraje

Mnogi njeni drugovi su likvidirani - i to od sovjetske tajne službe, kao "usluga" nacističkim prijateljima.

Nafta za oružje: Danas znamo kako je taj sporazum bio ciničan i pragmatičan dogovor dva diktatora.

Hitler sa ministrima koji su potpisali sporazum Berlina i Moskve

Njemačka je željela da Sovjetski Savez bude zadovoljan kad samo nekoliko sedmica kasnije krene u osvajanje Poljske. Istovremeno, sporazumom je dogovorena trgovinska razmjena po kojoj će Reich od Stalj-

Rusi su od Nijemaca dobili savremene tenkove i avione, oružje, eksplozive i municiju, pogone za proizvodnju oružja, čak i jedan bojni brod Lützov... inove države dobivati naftu i važne sirovine za oružje i vođenje rata.

A Hitler je, i kad se srdačno rukovao sa Molotovom, znao da je sve to laž i da će napasti Sovjetski Savez čim "sredi" Zapad. Velika Britanija i Francuska se možda čak i neće upuštati u rat ako u njemu ne sudjeluje i SSSR, mislio je Führer.

Staljin je, pak, znao nešto drugo: on je na papiru imao milione vojnika i hiljade tenkova, ali u svim njegovim čistkama su već davno bili likvidirani mnogi sposobni oficiri. Ne može niko biti niti blizu "Velikom Staljinu", bilo je geslo pod kojim su uklanjani. Čak kad bi i bilo sposobnih komandanata i kada bi oni, a ne politički komesari, zapovjedali vojskom, ostaje još golema granica na istoku, prema

Kini. Tamo je Japan već pokazao svoje agresivno lice, a potrajalo bi mjesecima dok se jedinice ne premjeste sa krajnjeg istoka na granicu prema Reichu.

Kraj “idile”: Povjesničar Jörg Ganzemüller smatra da je Staljin vjerovao da je, na ovaj način, dobio na vremenu da osposobi svoju vojsku, dok će se Njemačka "klati" sa zapadnim zemljama - kao što je to bilo u Prvom svjetskom ratu. Rat Njemačke i Sovjetskog Saveza će se dogoditi, ali tek kad on, Staljin, to bude želio. A do tada od Nijemaca je čak dobio savremene tenkove i avione, oružje, eksplozive i municiju, pogone za proizvodnju oružja, čak i jedan bojni brod - Lützov. I povrh toga, dobar dio Poljske plus zemlje Baltika.

Zato je Kremlj bio odlučan vjerovati u taj "bratski sporazum" doslovce do posljednje sekunde. Još 22. jula 1941. je na granicu Reicha stigla kompozicija sovjetskog vlaka s rudama i naftom, shodno ovoj "suradnji". Čak i njemački vojnici na granici su bili iznenađeni.

Jer, "Operacija Barbarossa", kako je nazvan napad na Sovjetski Savez, već je bila počela. Ali, trebalo je nekoliko dana da i Staljin u to povjeruje.

Anđelko Šubić/DW 29. august 2014. Spektar, broj 12 33

JOGA: PUT DO SAMOG SEBE

NAŠE TIJELO JE ZDRAVO AKO ČAKRE DOBRO RADE

Kroz joga centar nedavno preminulog utemeljitelja savremene joge B. K. S. Iyengara, u Puneu (Indija), prošle su desetine hiljada praktikanata, njom se bave stotine hiljada ljudi, a Kina je Iyengarovu tehniku uvela u škole u kojim se ona uči kao obavezan predmet

P

rije nekoliko dana vjerovatno nije bilo iole važnije medijske kuće u svijetu koja nije prenijela vijest o smrti utemeljitelja suvremene joge, jednog od najpoznatijih svjetskih učitelja B. K. S. Iyengara. On je napustio svoje ovozemaljsko tijelo u 95. godini života.

Stotine hiljada praktikanata njegovog sistema joge širom svijeta odalo je počast autoru bestselera „Light of Yoga“ (Svjetlost Joge) i

šegrtu Tirumalaija Krishnamacharyaje, „oca joge“ i njegovog punca.

Tihi život: Svjetsku slavu Iyengara je stekao početkom pedesetih godina prošlog stoljeća podučavanjem joge poznatog violiniste Jehudija Menjuhina. Autor je četrnaest knjiga, a proteklih trideset godina bio je počasni učitelj u vlastitom memorijalnom joga centru u Puneu (Indija), kroz koji su prošle desetine hiljada praktikanata joge sa Istoka i Zapada.

Kina je njegovu tehniku čuvene „Iyengar joge“ uvela u škole (u kojima se ona uči kao obavezan školski predmet). Njegovo prezime ušlo je u Oxfordski rječnik, a tokom tihog života Iyengar je bio i veliki filantrop, naročito prema zoološkim vrtovima kojima je redovito donirao novac.

Inače, sam izraz „joga“, koja označava sistem drevnih duhovnih i tjelesnih vježbi porijeklom iz Indije, potiče od sankritskog izraza „yuj“, što tu svije znači sjediniti, kome je om cijel u se Iyengarove knjige čitaju dodan sufiks „ghan“, koji

34 Spektar, broj 12 29. august 2014.

Piše: Šefik Avdagić znači upotpuniti. U prenesenom smislu, joga označava JEDINSTVO, tj. sjedinjavanje individualnog sa univerzalnim, mikrokozmosa sa makrokozmosom, konačnog sa beskonačnim.

Prema drevnoj vedskoj filozofiji i učenju joge, svaki pojedinac predstavlja neograničen potencijal svijesti koja prožima cjelokupnu materijalnu kreaciju, univerzum.

U potrazi za odgovorima na pitanja ko smo, otkuda dolazimo i kuda idemo ljudi počnu prakticirati jogu da bi otkrili svoju istinsku ili prvobitnu prirodu...

Međutim, problem sa ovim je što većina nije svjesna ovog potencijala zbog poistovjećivanja sa pojedinačnim tijelom, egom i zavodljivom materijalnom prirodom.

Prvobitna priroda: Usljed nezadovoljstva nepotpunim obrazovanjem, nametnutim, stresnim i neprirodnim ritmom života, a počesto u potrazi za odgovorima na pitanja tipa ko smo mi, otkuda dolazimo i kuda idemo - ljudi počnu prakticirati jogu da bi otkrili svoju istinsku

Iyengar je bio šegrt Tirumalaija Krishnamacharyaje, „oca joge“ i njegovog punca...

ili prvobitnu prirodu. Uostalom, kako ništa u životu nije „onako“ ni slučajno, na to nas navodi naš jezik u kome riječ „kosmos“ u sebi sadrži pitanje – ko smo!?

Iako se joga u postojbini Indiji smatra sredstvom prosvjetljenja, u sadašnje vrijeme, mnogi ljudi, naročito na Zapadu, najčešće vježbaju jogu radi fizičkog zdravlja, razvijanja koncentracije, a neki iz određenih filozofskih ubjeđenja, da bi postigli unutrašnji mir i ravnotežu. Joga vježbama se može postići mnogo ako se vježba redovito i uporno. Rezultati joge se razvijaju prirodno i postepeno. Smatra se da se jogom liječe ili ublažuju razne vrste bolesti i poremećaja.

Da bi, pak, pobliže objasnili djelovanje joge, možda je najbolje krenuti od nekih već općeprihvaćenih pojmova kao što su bioenergija ili biomagnetizam (univerzalna kozmička energija) koja je prisutna u svakom živom biću. Ono je u svojoj biti energetsko biće oko kojeg je prožet sustav međuzavisnih polja. Čitav je svemir prožet tim poljem,

odnosno biomagnetizmom. Svaku emociju, misao, osjećaj i akciju, možemo promatrati kao pražnjenje

Iako se joga u postojbini Indiji smatra sredstvom prosvjetljenja, u sadašnje vrijeme, mnogi ljudi, naročito na Zapadu, najčešće vježbaju jogu radi fizičkog zdravlja, razvijanja koncentracije... energije koja isijava iz lokalnog polja određenim brojem titraja.

Energetska polja svih živih bića, dakle, potekla su iz kosmičkog energetskog polja koje nas napaja energijom, a koja ima svijest.

Sedam čakri: Za putovanje po materijalnoj stvarnosti potrebna nam je svijest i fizičko tijelo koje, osim vidljive grube forme, isijava (samo nekima vidljivu) auru - energetsku matricu koja se nalazi oko fizičkog tijela i ima sedam osnovnih slojeva.

Aura svake pojedine osobe napaja se energijom univerzalnog energetskog polja te zatim proslijeđuje u

fizičko tijelo putem energetskih virova koje zovemo čakrama. Čakre tu energiju usisavaju i po energetskim kanalima (nadijima) šalju u žlijezde s unutrašnjim lučenjem, u živce i krv. Svaka od sedam glavnih čakri je povezana s njoj odgovarajućim organima, žlijezdama i spletovima živaca.

Prema učenju joge, koje daje detaljne upute za maksimalno uravnoteženo funkcioniranje duha i tijela, riječ „čakra“ na sanskritu znači „točak“. Riječ je o energetskim centrima smještenim duž kičmenog stuba koji anatomski odgovaraju žlijezdama s unutrašnjim izlučivanjem. Čovjekovo energetsko tijelo ima sedam glavnih čakri (energetskih vrtloga), koje imaju i ulogu senzora, te registriraju i promjene u okolini. Ti energetski centri obavljaju niz funkcija i služe kao vrata kroz koja energija prolazi između astralnog i fizičkog tijela.

Emocije su, zapravo, opseg širenja frekvencije energije i ne nastaju u fizičkom tijelu, iako ondje izazivaju hemijske reakcije. One nastaju u astralnom tijelu, tijelu emocija, te 29. august 2014. Spektar, broj 12 35

se preko čakri, kroz eteričnog dvojnika, prenose do tijela.

Svaka od sedam čakra prenosi energiju koja vibrira određenom frekvencijom.

Rad na sebi: Kratko rečeno, čovjek je duhovno, mentalno, emotivno i fizički zdrav ukoliko su mu čakre usklađene i otvorene za protok energije. Kontinuirana vrtnja svih čakri u smjeru kazaljki na satu predstavlja njihov prirodni smjer kretanja. Ako čakra ne može metabolizirati energiju, kažemo da je blokirana. Narušena energetska ravnoteža za rezultat daje nepravilan rad neke čakre i njen izmijenjen oblik, što se može manifestirati kao duhovno, psihičko, emocionalno ili fizičko oboljenje. Dakle, ako vam čakre ne rade kako treba, onda ste odličan „kandidat“ za neku bolest koja vam dugoročno može zagorčati život.

Oni koji se, pod stručnim nadzorom učitelja i majstora joge, odluče za „rad na sebi“, u biti pokreću proces uspostavljanja normalnog rada, otvaranja čakri preko kojih je omogućen pristup kosmičkim funkci-

LJEKOVITA muZIKA

I muzikoterapija se sve češće definira kao medicinskopsihološki način liječenja bolesti p o m o ć u melodičnog zvuka, tj. muzičke forme.

Ona još uvijek nije dovoljno istražena, što svakako nimalo ne umanjuje svakodnevne rezultate koji govore o njenoj uspješnosti.

Vibracije zvuka djeluju na sve procese u mozgu i time direktno utječu na kognitivne (saznajne), emocionalne i tjelesne funkcije, što muziku svrstava u djelotvorno terapijsko sredstvo. jama elemenata i sposobnosti na koje se odnose. Kada su čakre otvorene, doživljavamo kosmičku prirodu ovih faktora kao dio naše vlastite dublje svjesnosti. Učimo tajne stvaranja i stapamo uni-

Čovjekovo energetsko tijelo ima sedam glavnih čakri...

36 Spektar, broj 12 29. august 2014.

Naučna istraživanja su dokazala da zvuk utječe na stanice i organe, a samim tim djeluje na stanje svijesti, harmonizaciju lijeve i desne strane mozga, krvni pritisak, cirkulaciju, disanje i druge procese koji se odvijaju u tijelu.

Narušena energetska ravnoteža za rezultat daje nepravilan rad neke čakre i njen izmijenjen oblik, što se može manifestirati kao duhovno, psihičko, emocionalno ili fizičko oboljenje... verzum u naše vlastite umove.

Kako budimo naše suptilne energije i sposobnosti, možemo doživjeti suptilne zvukove, svjetla ili vizije (božanstava) u području trećeg oka. Ali takva iskustva mogu se pojaviti puno prije nego što je bilo koja čakra otvorena. Da bi se suptilni centri doveli u funkciju, kruti ili fizički centri moraju biti stavljeni u stanje mirovanja ili ravnoteže. To je razlog zašto praksa joge razvija mirnoću tijela, daha, čula i uma, osobito kroz rad s čakrama, s kojim dolazi do obrtanja procesa stvaranja, kako bismo se mogli vratiti u Jedno (što je krajnji cilj svake istinske joginske prakse).

STARINSKE KUĆE, NOVI MAJSTORI

NEIMAR SA GOLIJE

R

Naručioci starinski građenih kuća su oni koji znaju šta je vrijedno. Drugi traže gipseve, laminate i ostala “čuda” puna raznih otrova

ijetki su danas majstori koji cijelu kuću mogu ručno napraviti. Neimar Miladin Mirković sa Golije, tačnije iz sela Sasa, opština Raška u Srbiji, pravi drvene kuće onako kako su ih njegovi preci pravili prije sto, dvjesta godina.

Drvo je smrča, alat je najjednostavniji, stari, kuće ekološke. Pomaže mu sin Ilija, gimnazijalac koji ima 18 godina i već je kalfa kod svoga oca. Želi da nastavi ovaj stari zanat.

Porodični amanet: Otac i sin kažu da rade sa puno ljubavi. I isplativo je, posebno u vremenu kada se vraćamo prirodnim materijalima i zdravom načinu života. „Proizvodimo tradicionalno dinarske kuće, vajate, vodenice potočare, ambare i sve ono što su naši stari radili prije sto, dvjesta godina i proizvodili od čistog, zdravog, ekološki razgradljivog materijala – dr veta smrče sa Golije. Moja porodica to radi još od devetnaestog vijeka, naš prađed Petronije Mirković je to radio“, kaže Miladin za Radio Slobodna Evropa. „U ovom poslu mi koristimo stare alate, jednostavne, to su tradicionalne bradve, prisjeci, tesle, sjekire, onako kako je nekada rađeno, bez upotrebe tih nekih novih alata.

Radimo sve ovo iz velike ljubavi. Po predanju, stari su nam ostavili amanet da nastavimo posao“.

Kada je riječ o tehnici rada, Miladin napominje da je tajming veoma važan kako bi se drvo dobro obradilo:

Miladin i njegove alatke

„Ovo smrčino drvo ne premazujemo ničim, vodimo računa da ga odsiječemo u periodu van vegetacije, da se u njega ne bi uselili drvotočci poslije eksploatacije. To je jedna od tajni očuvanja ovih naših objekata. I to drvo stari, dobija onu jednu patinu mahagonija, odnosno onu sivkastu boju. U ovim kućama je izuzetno prijatno živeti.

Sam toplotni koeficijent brvana od 82 milimetra je ravan zidu od 37 centimetra omalterisanom sa obje strane. A plus drvo diše.“ Brzo, a dugovječno: Sin Ilija kaže da je puno naučio uz oca i planira

da nastavi ovaj posao i tradiciju svoje porodice.

“Upisaću fakultet na kojem ću moći da saznam još mnogo stvari vezanih za ovaj zanat, a onda se vraćam da radim ovaj divni posao“, kaže Ilija.

Naručioci ovakvih kuća su, kako kaže Miladin, oni koji znaju šta je vrijedno. Oni koji to ne znaju, traže neke gipseve, laminate i ostala “čuda” puna raznih otrova. Rok u kojem oni mogu da naprave starinsku kuću prosječne površine je jedna građevinska sezona. Dakle, oko osam mjeseci. A Miladin garantuje da je vijek trajanja takve kuće - sto godina.

29. august 2014. Spektar, broj 12 37

PRIČAM TI PRIČU

GENIJALNI RADOVI SAMO ZA DESET MARAKA Na krajičku usana zaigrao joj je osmijeh. A kako i ne bi, jer upravo je pročitala: Esej manjeg obima za 10 KM, u roku od 24 sata, upravo ono što joj treba. K'o kec na desetku

V

rijeme je osciliralo ludo... čas se palio žuti, čas narandžasti, čas crveni meteoalarm.

Ujutro bi bilo ledeno, popodne sparno i bez zraka, a već par sati poslije nebo bi se sručilo i ona nije mogla više normalno funkcionirati.

U glavi joj je bubnjalo, oči su je pekle, a raspoloženje, tako-tako.

Cijeli dan je bila u pogonu i sad bi najradije samo spavala, ljenčarila, gluharila, dangubila....

Telefon joj je zavibrirao. Poruka: „Ima li tog teksta?“ - Hm... Gdje me sad nađe... Baš mi nije ni do čega – kontala je, ali što se mora, mora. Obaveza je obaveza.

Tromo se privukla uz kompjuter i otvorila novi dokument. Bjelina joj je bola oči, ali joj se tog dana bijelilo i u glavi. Tabula rasa. Šta da piše?

Baš joj ništa na um ne pada.

Tupo je gledala desetak minuta i pokušavala nešto početi, al' nije išlo. Kriza.

- Nek' malo odstoji, švrljaću po

Profesionalni tim ljudi u rekordnom vremenskom roku radi sve vrste kvalitetnih naučnih radova u oblasti prirodnih i društvenih nauka po ekstra niskim cijenama...

38 Spektar, broj 12 29. august 2014.

netu – i počela je da klika i otvara prozorčić za prozorčićem, neke vijesti, knjige, filmovi... a onda se zaustavi na jednom oglasniku i lice joj se ozari. http://v2.pik.ba/artikal/11395989/n aucni-doktorski-rad-doktorska-disertacija-seminarski/ - Kako genijalna ideja! – pomislila je čitajući nevjerovatan sadržaj: NOVO NA TRŽIŠTU GENIJALNI TIM STRUČNJAKA ZA GENIJALNE RADOVE DOKTORATI, MAGISTARSKI, DIPLOMSKI, SEMINARSKI, STRUČNI, NAUČNOISTRAŽIVAČKI RADOVI, ESEJI, LEKTIRE, STATISTIKA!!!

SVI SE JAVLJAJU NAMA „Profesionalni tim ljudi u rekord-

Piše: Džana Zimić nom vremenskom roku radi sve vrste kvalitetnih naučnih radova u oblasti prirodnih i društvenih nauka po ekstra niskim cijenama...

Naš tim garantuje profesionalan pristup pisanju radova s vlastitim istraživanjem i detaljnu provjeru u softverima za plagijatizam u svim dostupnim bazama na više jezika.

Svi radovi su bazirani na ozbiljnoj i relevantnoj akademskoj građi iz određene naučne oblasti! Sva literatura je pažljivo citirana, navedena hronološki, a eventualni izvori unutar navedene građe brižno su provjereni!

Sve napisano nastojimo obogatiti originalnim naučnim doprinosima, stojimo iza istinitosti informacija!

Cijene su prilagođene tržištu Bosne i Hercegovine i ovise o više faktora: vrsti, temi, obimu rada i nizu drugih faktora.

Ali, to nije sve: Za sve naše radove dobijate BESPLATNO vrhunsku prezentaciju (kod doktorskih, magistarskih, diplomskih i naučnoistraživačkih radova), govor prilikom javne odbrane rada, konsultacije kod izbora teme, savjetovanje, lektorisanje - piše na kraju tog oglasa.

Na krajičku usana zaigrao joj je osmijeh, a kako i ne bi, jer upravo je pročitala:

- Esej manjeg obima za 10 KM u roku od 24 sata - upravo joj to treba.

K'o kec na desetku.

Brzo je napisala e-mail na adresu genijalaca. I transakcija je obavljena. Internet majka!

Rok da uredniku pošalje tekst isticao je upravo za manje od 24 sata.

- Šta je 10 KM?! Niko neće skontati, a ja ću se, eto, toliko žrtvovati radi slobodnog dana. Mozak me ionako boli od konstantnog klikeranja... – mislila je dok je stiskala SEND. Na TV-u je počinjala „Grand parada“ – samo nek' je veselo, mladi Bosanci pjevaju k'o nikada, iza se šepure šljokičaste djevojčice u gaćicama, neki debeli masni tipovi pričaju viceve i sve je baš potaman da se u neradu uživa... Barem 24 sata.

Zavalila se u fotelju i digla noge na stol. Uživala je u tom osjećaju prelijevanja u sistemu spojenih krvnih sudova.

- Banja!

Sve je u tekstu bilo super, nije imala zamjerki. Bolji ni sama ne bi napisala da je mogla. Brzo ga je proslijedila šefu i odmah pomislila: Oduvijek sam htjela biti doktor nauka...

A kako i ne bi bila, prvi put je imala osjećaj da neko za nju rilja. I savjest je uopće nije grizla.

- Ako tamo neki pjevač može da pođoni pjesmu i od nje napravi hit... ako onaj direktor firme i predsjednik upravnog odbora, ugledni član stranke, stručnjak što nije čitao ni iz bukvara... može fotokopiju diplome da poturi k'o original... ako onaj slikar može da kaže da je farbanje printa majstorija... ako automehaničar može da zida, mesar da šiša, trgovkinja da se za gospođu ministarku predstavlja... ma šta ima veze. Jedan tekst, 10 maraka.

I noć je brzo prolazila... Muzika je treštala, raja je pljeskala, smjenjivale su se reklame - čaj za mršavljenje, tablete za superpotentne... lijepe žene i zgodni muškarci... Baš je bila umorna...

*** Mobitel je opet vibrirao i pravio čudne zvuke, brzo je na noge skočila.

- Kol'ko je sati? – bunovno je bacila pogled na kazaljke. Panika! „Tekst!“ – glasio je SMS urednika.

Nije se ni umila, otrčala je za kompjuter i opet se ozarila. Inbox je bio dovoljno krcat – jedna nepročitana poruka. Subject: Genijalni radovi za 10 KM. Sve je u tekstu bilo super, nije imala zamjerki. Bolji ni sama ne bi napisala da je mogla. Brzo ga je proslijedila šefu i odmah pomislila: - Oduvijek sam htjela biti doktor nauka...

29. august 2014. Spektar, broj 12 39

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 643 magazinspektar@gmail.com