Spektar broj 14

CIJENA POPLAVE: SALATA S OKUSOM OLOVA

Broj 14

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 12. 09. 2014.

_

MINISTRI IZA REŠETAKA

I LIJA DOLIJA! GRAĐANSKI BUNT: PRITISCI GASE PLAMEN

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

KOLIKO POVRĆA JE ZATROVANO?

SalaTa S oKuSom oloVa

Rijeke su u majskim poplavama u BiH na njive nanijele i teške metale koji su zagadili pojedine poljoprivredne parcele. Građani u čijim dvorištima su otrovni metali pronađeni nisu dobro o tome informisani, a veliko je pitanje kupujemo li ovo Str. zatrovani povrće i na gradskim pijacama

GASNE PLAMEN GRA\ANSKOG BUNTA

PriTiSCi i ZaSTraŠiVanJa Su uTJeCali na ProTeSTnu oSeKu Političari su se služili najnižim mogućim sredstvima za gušenje bunta: od optužbi za narkomaniju i terorizam - u čemu su i mediji uglavnom djelovali kao advokati političkih stranaka i njihovih elita Str.

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

Kulin ban moderne biH

Njemu se može zahvaliti na opstanku Bosne i Hercegovine, na priznavanju Muslimana kao naroda u današnjem obliku, a u rodnom Cazinu, kao ni u BiH, Str. nema ni ulice s imenom Hamdije Pozderca

OBRAZOVANJE (NE)GRADI BiH

ŠTo SiJemo - To ŽanJemo BiH ne gradi ništa što je u njenu korist, podjele i dalje vuku unazad, a time se i djeci krade njihova budućnost - kaže Jovan Divjak, koji uspješno vodi udruženje pod Str. nazivom "Obrazovanje gradi BiH"

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO! Na sceni pariškog pozorišta "Atelje" 9. septembra je premijerno izvedena drama "Hotel Evropa" poznatog francuskog pisca i filozofa BernaraAnri Levija, a u režiji sarajevskog reditelja Dine Mustafića.

Zamišljena radnja drame zbiva se dan uoči ceremonije obilježavanja stogodišnjice sarajevskog atentata.

Jedan čovjek, besumnje intelektualac i pisac, zatvoren u sobi poznatog sarajevskog hotela "Evropa", sprema se da održi svečani govor o Evropi povodom ove godišnjice.

On poznaje i hotel i grad, jer je tu već boravio i dobro poznaje i njegovu istoriju i sudbinu, ima u tom gradu i prijatelja na čiji podsticaj je i prihvatio da održi govor, ali u trenu kad sjeda za kompjuter da ga i napiše, počinju teškoće.

Junak ove drame, u briljantnoj interpretaciji glumca Žaka Vebera (Jacques Weber), sȃm pred kompjuterom traži i provjerava reference i poente svog svečanog govora na googleu, koji na ekranu u pozadini scene, po kreaciji reditelja Dine Mustafića, postaje drugi junak drame.

Obrazlažući motivaciju svoje drame, za koju kaže da je "monolog revolta i gnjeva", ali da ne sugerira kako treba "dići ruke od svake nade", Levi je rekao: "Evropu treba ponovo otpočeti, prije svega kulturom”.

Na kraju predstave u pariškom pozorištu "Atelje", uz autora, ovacije publike doživio je i sarajevski reditelj Dino Mustafić.

"Evropa je perverzno ubijala Sarajevo, dijelila je Bosnu, ali nikad nismo izgubili svaku vjeru u nju.

To je pomalo rezignirajuća poruka ove drame", rekao je Mustafić.

4 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.

FARSI^NA PRESUDA

U Srbiji je prvi put doneta presuda za torturu u nekom od logora na njenoj teritoriji u vrijeme ratova devedesetih godina. Riječ je o presudi po prijavi Fonda za humanitarno pravo u kome je utvrdjena odgovornost države za mučenja dvojice Bošnjaka - Enesa Bogilovića i Mušana Džeba koji su 1995. godine, nakon genocida u Srebrenici i napada Vojske Republike Srpske na dugu enklavu, Žepu, preplivali Drinu i predali se Vojsci Jugoslavije. Nakon toga, 800 Bošnjaka zatvoreno je u logorima Šljivovica i Mitrovo Polje.

Apelacioni sud u Beogradu pravosnažno je utvrdio odgovornost Republike Srbije za torturu i nečovečno postupanje pripadnika MUP-a i naložio da se Enesu Bogiloviću i Mušanu Džebi isplati ukupna odšteta u iznosu od 600 hiljada dinara, što je nešto više od po dvije i po hiljade eura!

“To je malo, to je užasno, prema onome što smo mi otpatili, što smo podnijeli. Kakvi smo mi izašli prije 18 godina, to je bio užas.

Zadovoljan nisam, a moram prihvatiti ono što je određeno. Ja ipak poštujem sud”, kaže 74godišnji bivši logoraš Bogilović, koji je od 1997. godine invalidski penzioner u BiH. I dodaje: “Na meni su cigare gašene... Ja imam ožiljke, sudski ljekar ih je gledao, tučen sam cipelama, pendrecima, nema čime nisam tučen...”

APELI BEZ ODJEKA

Novi ambasador SR Njemačke u BiH Dr. Christian Hellbach smatra da je važno da građani BiH dobro razmisle kome će dati glas na izborima. Ljudi se moraju osvijestiti i reći: Samo mi možemo naći izlaz i zakoračiti ka EU, kaže Hellbach.

Tako se i on, nakon samo tri sedmice boravka u našoj zemlji, pridružio višemjesečnom horskom apeliranju stranih diplomata u BiH da građani u oktobru izaberu nove ljude, koji će ih bolje zastupati od dosadašnjih.

Izjave, poput ove Hellbachove, prizivaju dolazak na vlast nekih drugih ljudi i drugih stranaka, samim tim i novih politika.

“Međutim, mnogi građani uvijek iznova biraju one partije i političare, koji nisu spremni da zastupaju kompromisna rješenja i koji nemaju interes za zajednički put u pravcu EU”, kaže njemački ambasador.

Ključno pitanje, koje gospodin ambasador ne razmatra, je pitanje uvjerljivosti političke opozicije, za koju bi građana glasali, umjesto za stare mutivode i lijenštine. Stoga to govori, ne samo o vlasti, nego i o njenim rivalima. Da su oni uvjerljiviji i sposobniji, građanima bi izbor bio kudikamo olakšan.

A do sada nije bilo tako, te su stoga u vlast, uprkos sličnim apelima, uglavnom nanovo birani oni koji za sobom nisu ostavljali nikakve značajne rezultate.

GDJE SU KOSTI?

Đemail Hasanović iz bratunačkog naselja Glogova odlučio se na nesvakidašnji protest. Na putu od Srebrenice prema Podravanju postavio je krevet i od ponedjeljka tu spava i štrajkuje glađu. Na ovaj potez Đemal se odlučio zbog sporog rada Instituta nestalih BiH. On još uvijek traži posmrtne ostatke svog sina koji je poginuo na ovom mjestu.

Svoj bunt Đemail nije iskazao pred institucijama, nije blokirao saobraćaj, već je krevet, nešto opreme i tablu sa natpisom „Štrajk glađu“ postavio u šumovitom dijelu iznad sela Jasenova, na dionici puta Srebrenica - Podravanje. „Ovdje je mjesto na kojem je poginuo moj sin Dževad Hasanović, i sa njim Mešo Rizvanović i još jedan momak Azem Ljeskovica, a preživjeli je svjedok Smail Alić iz Grujičića. Neću ići odavde bez kostiju ili neka me voze u sanduku“, kaže Hasanović.

KAKO HELJDA SPAJA LJUDE

Stotinjak mještana sela Osmače i Brežani kod Srebrenice bavi se poljoprivredom. Osnovna djelatnost je stočarstvo, ali u posljednje vrijeme mnogi povratnici bave se uzgojem

heljde. Koriste se sve površine za sijanje, pa čak i lokalni sportski teren.

Osmače i Brežani smješteni su na visoravni iznad Srebrenice, izbrazdanoj vodenim vijugama i nalik na jezgru oraha. Ovo je teritorija ispred koje je neizbježno zapitati se o suprotnostima između ljepote prirode i znakova rata, čiji su tragovi još uvijek vidljivi. Ipak, ljudi se ovdje vraćaju, napominje Muhamed Avdić.

Grupa poljoprivrednika i stočara već nekoliko godina pokušava da pronađe put za povratak, obnovi porušeno i uspostavi neophodnu vezu sa komšijama. I uspjeli su u tome, kroz heljdu.

Stoga im je dodijeljena simbolična nagrada “Carlo Scarpa”.

HAG “SELI” NA BALKAN

Tužilac Mehanizma za međunarodne krivične sudove Hassan Bubacar Jallow i glavni tužilac Bosne i Hercegovine Goran Salihović potpisali su u Sarajevu Memorandum o razumijevanju, čime se ozvaničila saradnja između Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS) i bh. tužilaštava. Riječ je o tehničkim sporazumima o modalitetima pristupa dokaznom materijalu Hagu.

Nakon što Haški tribunal okonča rad, nekažnjeni ratni zločinci neće biti ostavljeni na slobodi u zemljama Zapadnog Balkana, već će se omogućiti i Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori da im sude. To je cilj Sporazuma potpisanog u Sarajevu, kojim će se nadomještati prerano ukidanje Haškog tribunala.

FUJ!!!

Ustavni sud Federacije BiH odgodio je javnu raspravu u predmetu kojim federalni premijer Nermin Nikšić traži rješavanje spora s predsjednikom FBiH Živkom Budimirom. Spor je nastao zbog Budimirove odluke o razrješenju koordinacijskog tima za reviziju koja se u Federaciji provodi radi odvajanja legalnih od nelegalnih korisnika boračkih privilegija. No, zbog službenog puta u Rim, Budimir nije mogao prisustvovati javnoj raspravi.

Podsjećamo, ovaj spor traje već dvije godine. I zaključujemo: prije će Budimir i Nikšić napustiti svoje sadašnje rukovodeće funkcije prije nego što će taj spor dobiti svoj sudski epilog. No, neće to biti ni prvi ni posljednji ispolitizirani sukob u kojem neće doći do sudskog i političkog epiloga.

Na kraju, smiješni ispadaju i akteri spora, dva čelna čovjeka Federacije, ali i Ustavni sud kao institucija koja često služi kao dječija igračka.

Zbog ove smiješne situacije, međutim, građani mogu samo gorko da plaču nad svojom sudbinom da žive u tako neuređenoj državi i pod rukovodstvom tako neodgovornih ljudi.

Drugo, do ko zna kad će se ponovo razvući nekoliko puta započinjani proces tzv. revizije boračkih prava.

Ogroman budžetski novac troši se u tu svrhu, a i ptice na grani znaju da tu vrstu privilegija imaju i mnogi koji su u ratu učestvovali samo kao gledaoci. No, sa lažnim svjedocima dobili su pravo rezervirano za istinske borce.

Ta vrsta ljudi, ti lažni ratni veterani, nakon farse u Ustavnom sudu jedini su se slatko i zadovoljno smijali.

12. septembar 2014. Spektar, broj 14 5

MINISTRI IZA REŠETAKA

I lIja - dolIja!

Javnost je morala dobiti dokaz da vlast ne toleriše krupni kriminal. Po tom principu, lanac je pukao na IvankovićimaLijanovićima, koji su godinama pod sumnjom, u čemu nisu jedini, a vjerovatni ni sa najdužim prstima

S

tara narodna izreka koja kaže: “Možeš kako hoćeš, ali ne možeš koliko hoćeš”, potpuno je primjenjiva na familiju Ivanković-Lijanović. Osim pojedinaca nad kojim je ostao teret sumnje da su tokom rata, pri kupovinama oružja, dobro napunili i vlastite džepove, pomenuta porodica, čini mi se, ima dosije sa najstarijim datumima “djela” kojim bi se morali baviti pravosudni organi.

Brzo bogaćenje: Potkraj rata i u prvim poratnim godinama oni su pravili ogromni promet mesom, u početku pod pokroviteljstvom Tuđmanove vlasti u Hrvatskoj, koji je bio sve samo ne legalan. Od skromne mesnice svoga oca, braća IvankovićLijanović sagradili su kulu od zlata.

Nema biznisa u kojem ih nije bilo: od mesa, preko voća i povrća, do prodaje automobila.

Za svo to vrijeme, pratile su ih sjenke sumnji. One su davno bile tako upečatljive da se javnost čudila zašto zakon malo ne prorešeta tu familiju.

U početku je to bilo nemoguće, jer su imali zaštitu svemoćnog HDZ-a i Dragana Čovića. Jednom su ipak dospjeli do suda, ali samo da se proslave: oslobođeni su i Ivankovići-Lijanovići i Dragan Čović. Tako su dobili svojevrsni atest na poštenje. Eto, suđeni su, pa 6 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.

se pokazalo da su optužbe bile neopravdane.

Naravno da se tada sumnjalo u pravičnost suda, zapravo u spregu pravosuđa i vlasti, gdje je pozitivni

Od skromne mesnice svoga oca, braća Ivanković-Lijanović sagradili su pregolemu kulu od zlata... ishod, za optužene, bio unaprijed zagarantovan.

Tajna kasnije nedodirljivosti porodice iz Širokog Brijega potom se premjestila. Oni su, na nagovor međunarodnih centara moći, stvorili Narodnu stranku Radom za boljitak,

Piše: Vlastimir Mijović od koje su stranci očekivali da preotme primat, ili da ga ozbiljnije nagrize, svemoćnom i politički tvrdoglavom, nacionalističkom HDZ-u. Zauzvrat im je pružena određena “amnestija” od istrage njihovih sumnjivih poslova.

U krug zaštitnika kriminogene porodice Ivanković-Lijanović kasnije su ušle i druge stranke, bošnjačke i srpske, koje su njihovu porodičnu stranku uzimale u partnerske koalicije. Na kraju su postali i dio Federalne vlade, sa dva ministra u njenom sastavu. To je Ivankoviće-Lijanoviće ohrabrilo da se još više razmašu. Više nije bila dovoljna zaštita od ranijih optužbi: oni su krenuli u nove sumnjive

Glava finansijske hobotnice: Jerko Ivanković-Lijanović

Imperija puna “smrada”

finansijske poduhvate. Ministarstvo koje je vodio Jerko IvankovićLijanović (poljoprivreda) postalo je najružniji dio u ionako ružnoj slici federalne vlasti.

Utaje i prevare: No, kako to obično bude, svanuo je i dan obračuna. U srijedu 10. septembra, u dubokoj noći, braću, njihovog oca i najbliže saradnike naprasno je probudila ruka zakona. Odmah su se našli iza rešetaka, gdje će, kako trenutno stoje stvari, ostati još tridesetak dana, osim Mladena, predsjednika njihove stranke, koji je brzo oslobođen.

Tužilaštvo BiH tereti pomenutu grupu za krivična djela organiziranog kriminala. Radi se o neplaćanju poreza, utajama ili prevarama, o pranju novca... „Tužilaštvo BiH je prikupilo dokaze o osnivanju, a potom fiktivnom gašenju većeg broja firmi koje su se bavile proizvodnjom mesa i mesnih prerađevina.

Preduzeća su gašena, a ostajali su veliki poreski dugovi“, rekao je portparol Tužilaštva, Boris Grubešić. Osumnjičenima se na dušu stavlja krađa najmanje 11 miliona konvertibilnih maraka.

Povodom ovog hapšenja, javnost je istovremeno bila i iznenađena i obradovana i sumnjičava. Ne zatvaraju se ovdje ministri svakog dana, ni svake godine ili se ne zatvaraju nikada. A to se ipak dogodilo.

Napokon je krenula sječa i započelo kažnjavanje lopova sa političkim titulama, govorili su oni obradovani.

Otkud sve to dva dana pred početak predizborne kampanje, vrtjeli su glavom sumnjičavci.

Rano je još za konkretne zaključke o opravdanosti optužbi, pogotovo

SDA i SDP dobro su sakrili svoje “lije”, ali su nekoga, ipak, morali baciti “lavovima”... za kažnjavanje. No, ako je i kod koga bilo toliko sumnji u poštenje, onda su to upravo članovi pomenute porodice i njihove bezbrojne firme iz kojih se širio “smrad”. Na zakonu je da to brzo i pravično privede epilogu.

Prvi kamenčić: A što se političkih kuhinja tiče, koje su u ovoj aferi svakako dosule mnogo soli i bibera, čini se da je tu stvar jednostavnija. Neko je, u opštoj atmosferi lopovluka sa političkom

pozadinom, morao da bude žrtvovan. Jači i bolje uvezani sa pravosuđem, SDA i SDP, dobro su sakrili svoje “lije”, ali su nekoga, ipak, morali baciti “lavovima”.

Javnost je morala dobiti dokaz da vlast ne toleriše krupni kriminal.

Po tom principu, lanac je pukao na Ivankovićima-Lijanovićima. Oni koji su pravosuđu naredili da to učini i da familiju i ministre iz njihove stranke strpa iza rešetaka (jer vlast ovdje uglavnom naređuje pravosuđu) vjeruju da su napravili dobar posao.

I jesu! Jedan lopov manje, reklo bi se. No, i lavine se obično pokreću jednim kamenčićem. Obradovana javnost sada euforično očekuje nastavak. Još je ovdje mnogo “lija” koje su razgrabile društveni imetak, a koje se skrivaju pod zavjesom stranačkih klanova. Zatvori prosto plaču za njima.

Vlast će, naravno, učiniti sve da ovaj slučaj naduva do neviđenih razmjera, kako bi pred izbore uljepšala svoj ružni imidž. No, ono što je stiglo Ivankoviće-Lijanoviće, kad-tad će stići i većinu onih koji još važe za “poštene građane”.

Jer: Možeš kako hoćeš, ali ne možeš koliko hoćeš!

12. septembar 2014. Spektar, broj 10 7

BOLESNI MI - BOLESNO ZDRAVSTVO

DA SKAPAŠ OD GLADI Može li se, i sa stalno padajućim budžetima za zdravstvo, u bolnicama ipak služiti imalo pristojnija hrana od one koju pacijenti sada jedu?

Naše zdravstvo na dubokom je dnu. Pacijenti su u puno segmenata prikraćeni za očekivanu uslugu.

Krenuvši od dijagnostike, gdje su dugi redovi za snimanje, recimo, CT-a ili MRI-ja, pa do kvaliteta samog liječenja i smještaja u bolnicama, ne zna se šta je lošije. A možda i ne može biti puno bolje, s obzirom da priliv novca u zdravstvene budžete stalno opada.

Primjer tome je ishrana u bolnicama. Da li je ona zbog finansijske nestašice spala na bijedne grane, u što sam se sama ovih dana osvjedočila, ili je u pitanju “ljudski faktor”, ne znam. Ali stvari stoje ovako: Pacijenti u Kliničkom Centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) jedu uglavnom “smeće” od hrane, ako uopće jedu ono što im se servira.

8 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.

U najmanju ruku je sramotan i jelovnik i količina onog šta se pruža. U sedam dana, pet puta se služi konzervirana boranija čiji su boja i okus toliko "isprani" da se na sam pogled na istu pacijentima prevrće želudac. Preostala dva dana se služi grah po receptu "trči, trči pa graška" i krumpir čorba sa nekim čudnim zrnevljem unutra. Kad se sedmica završi, krug se ponavlja.

Za doručak se služi pola supene kašike pavlake razblažene sa vodom (bljakasto-vodenastog okusa) uz dvije šnite hljeba i čajem.

Večera, e to je gozba. Pura uz čašu jogurta ili konzerva ribe. Nema nikakvog natpisa na konzervi, ne vidi se ko je proizvođač, kad je proizvedena, do kada traje, koja je vrsta ili klasa ribe... ništa! Samo gola konzerva koju se pacijenti ne

Piše: Aida Hrnjić usuđuje otvoriti.

Ruku na srce, jedan dan je služen i neki sok, te tri šljive. Lijepo od njih: počastiše pacijente, bolesne i nemoćne ljude sa čak nekoliko vitamina.

U klinikama širom svijeta, u "normalnim" zemljama, bolesnicima se donese jelovnik na početku dana da bi izabrali obroke, shodno svojim potrebama. I sve to ulazi u cijenu zdravstvenog osiguranja.

Sramota je koliko je gladnih pacijenata koji, recimo, nisu iz Sarajeva, pa njihovi bližnji nisu u situaciji da im svakog dana donesu obrok.

Sramota je i za Sarajlije što čekaju da im rodbina donosi hranu.

Sramota je i odgovornih u KCUS, koji nabavljaju i pripremaju tu hranu: da li oni ikada probaju obrok koji spreme?

Sramota je to, zapravo, kompletne države. Zdravstvo živi od prihoda koji se ubiru od uposlenika domaćih kompanija i drugih organizacija.

Broj uposlenika opada, mnoge firme rade na crno, ne plaćajući doprinose nizašta, pa ni za zdravstvo. To nas dovodi u situaciju da i hrana, i sav ostali servis u bolnici, padaju na bijedan nivo.

Ipak, ne mogu se oteti utisku da tu ima i ljudskog faktora. Jer, i sa oskudnim namirnicama, znaju to naše bosanske i hercegovačke domaćice, koje s mukom krpe kućni budžet, nešto iole ukusno ipak se može skuhati.

VLAST POD LUPOM STATISTIKE

OBEĆANJA, LUDOM RADOVANJA Podatak da su vladajuće stranke u ovom mandatu, kroz sva tri nivoa vlasti, ispunile samo 48 od blizu dvije hiljade datih obećanja, o njima sve govori - sve najgore!

O

vogodišnja izborna kampanja i zvanično je počela. Slijedi vrijeme obećavanja i dodvoravanja glasačima. Lakovjernim će biti pune uši i oči svega što, inače, u svom životu nemaju. Većina stranaka nadmašiće i samog Supermana u opisivanju svojih sposobnosti i namjera, u čemu će, po običaju, prednjačiti oni najveći.

No, osim što će obećavati, oni će i bezobrazno lagati o svojim dosadašnjim učincima, o tobože velikim rezultatima koje su postigli u prethodnom mandatu. Pozivaće nas da više vjerujemo njihovim riječima nego svojim očima.

U tom smislu, ekipa nezavisnog istraživačko-analitičkog projekta “Istinomjer” odabrala je pravi

trenutak da javnost i glasače upozna sa dosadašnjim učincima vladajućih stranaka i državnih organa u kojim su one dominirale.

U predvečerje izborne kampanje oni su saopštili precizno obrađene podatke koji, govoreći o prošlosti, građane pozivaju na oprez i kad je budućnost u pitanju. Jer, kako vjerovati onima koji su puno obećavali, a minimalno ispunjavali svoja obećanja? Kako se nadati da će se oni u naredne četiri godine više truditi da ostvare ono što će gromoglasno najavljivati tokom ove predizborne kampanje?

U jedan podatak sakupilo se sve što građani odavno znaju, a što naše najveće stranke opisuje kao prevarantske, lijene, lažljive i nezain-

Piše: Amra Zimić teresovane da dobro rade posao zbog kojeg postoje - da vode državu na svim njenim nivoima. To je podatak koji kaže da su, prema nalazima "Istinomjera", 11 partija i jedna postizborna koalicija, koje su u ovom mandatu formirale vlasti na tri nivoa u BiH, u svojim izbornim/postizbornim programima dale 1.941 obećanje. Ali, od svih datih obećanja, ukupno je ispunjeno samo 48!

Svaki komentar ovog podatka je suvišan. A možda je suvišan bio i trud “Istinomjera” da to sve izanalizira i izračuna. I površnim pogledom na stvarnost Bosne i Hercegovine, naime, svaki vidom obdareni građanin uviđa da je ovo raj za političke neradnike i prodavače magle, da zemlja neprestano tone, da ljudi žive sve lošije, da se ne zna koja vrsta propadanja je brža: ekonomska, društvena ili politička.

Nažalost, i trend je jako negativan.

Iako se mislilo da ništa ne može biti lošije od mandata 2006-2010., kad smo krenuli ubrzanom nizbrdicom, pokazalo se da je i to moguće. U ovom mandatu, u odnosu na prethodni, broj ispunjenih političkih obećanja smanjen je za dodatnih 2 posto! Eh, da su bar ostali na onom lošem nivou; da nisu, a jesu, dodatno zglajzali.

O vlasti koja nas je vodila u posljedne četiri godine pomenutim podacima sve je rečeno - sve najgore!

12. septembar 2014. Spektar, broj 14 9

EVROPSKO I NAŠE NADMUDRIVANJE

SLATKA, ŠARENA LAŽA Nedavna konferencija u Berlinu nije označila nikakakvu prekretnicu, još manje epohalno novi evropski prilaz tzv. Zapadnom Balkanu, kako nam žele podvaliti naši lideri

N

akon što se slegla medijska prašina oko berlinskog skupa njemačke kancelarke Angele Merkel sa političkim liderima Zapadnog Balkana, uočljivi su tragovi neumornih regionalnih nostradamusa koji, za razliku od upućenih i nezavisnih skeptika, u diplomatski ugodno artikuliranoj Deklaraciji iz Berlina naziru kule, gradove i odlučnost EU da ovaj region konačno izvede na pravi put.

Pri tome, oni obazrivo, geopolitički, tvrde kako “sve dogovoreno neće ići preko noći, ali perspektiva je tu” vidimo se opet u Beču, pa u Parizu...

Lažni optimizam: Istina, optimizam jeste poželjan i na momente ljekovit u ova predugo turobna

vremena. Međutim, da li je takav, ničim solidnim izazvan optimizam jednako benigan i konstruktivan u datoj domaćoj, regionalnoj i široj konstelaciji? Ovo se naročito odnosi na ciljano programirane

Optimizam jeste poželjan i na momente ljekovit u ova turobna vremena, ali on, što se tiče berlinskog skupa, nije izazvan ničim solidnim i uvjerljivim... tumače-anesteziologe dometa berlinskog skupa, naročito (nepostojećih) dijelova Deklaracije, koji se odnose na predstojeće izbore u BiH, kada tvrde, parafraziramo: EU i ostatak međunarodne zajednice najmanje zanima šta je ko

Konferencija bez značajnog efekta 10 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.

Piše: Nedžad Hadžimusić radio u regionu potkraj (krvavog) prošlog stoljeća... bitno je šta se radi sada i ubuduće. Zato, za EU uopće nema značaja ko će odnijeti pobjedu na izborima u oktobru, jer će - ko god pobijedi - morati da radi po diktatu iz Brisela...

Ovo u prevodu na namjenski, predizborni b-h-s jezik, opet, znači: dobri bh. građani, ne zanosite se šta je bilo, bilo je - ko je jamio, jamio je. I da-se-više-zločini-i-tonikad-nikome-ne-dogode. Džaba nam još jedni pusti izbori, ma svi su oni isti - stari ili novi lideri&političke stranke. Birao ne birao, radio ne radio, svira ti radio.

Da ne bude zabune, upućeni u Berlinskoj deklaraciji sekundarno prepoznaju isti vokabular iz

ranijih, njima i danas bliskih međunarodnih dokumenata: Solunske deklaracije, Deklaracije SEECP iz Bukurešta, tzv. Radnih stolova (1-2-3) Pakta stabilnosti za Jugoistočnu Evropu (1999-2008.), iz baznog dokumenta o osnivanju (2008.) Regionalnog vijeća za saradnju – RCC, sa sjedištem u Sarajevu...

kontinentu i šire, EU i nadalje “vodi računa o evropskoj integraciji Balkana”. Konzekventno, ne treba

Ovi izbori su, zapravo, posljednja šansa za zaokret. Jer, ako su Zapadu rezultati izbora “nebitni”,

Mala zarada: O čemu se, zapravo, ovdje radi? Osim što su déjà vu (već viđena), slična okupljanja su uvijek kurtoazno pozitivna, ali su u konačnici ono to zovemo “veliki promet - mala zarada”. Naravno, unatoč manje-više iskrenom entuzijazmu, nije riječ o nekom kopernikanskom obrtu, još manje epohalnom evropskom prilazu tzv. Zapadnom Balkanu (zemlje bivše Jugoslavije, minus Slovenija, plus Albanija).

EU je, zapravo, iz Berlina poslala multilateralnu poruku - prvenstveno Kremlju i Kijevu, pa sebi i Vašingtonu. Učinila je to u izuzetno turbulentnoj situaciji na starom kontinentu, nezapamćenoj od završetka Drugog svjetskog rata (eskalacija krize, t.j. “građanskog rata” u Ukrajini), da se ne pominju užarena krizna područja Bliskog i Srednjeg istoka, utemeljena globalna preokupacija situacijom koja je (za sada) izvan kontrole u Iraku i Siriji, građanski rat na bis u Libiji, ozbiljni neredi u Pakistanu...

U istom kontekstu, ne treba nipošto gubiti iz vida upravo završenu smjenu vodeće EU garniture, koja je uslijedila nakon vrlo zabrinjavajućih rezultata na posljednjim izborima za Evropski parlament - gdje je krajnja desnica ovog maja ušla na velika evropska vrata.

Navježbani skakavci: Zato, glavna poruka iz Berlina glasi: uprkos izuzetno ozbiljnoj sigurnosnoj i ekonomskoj krizi na

Merkelova sa hrvatskim premijerom Milanovićem

se previše zanositi, shopping lista velikih infrastrukturnih projekata u regionu ostaje “na stolu” (čitaj: u ladici) - do nekih boljih vremena...

Posebno se to odnosi na dejtonsku BiH, gdje su milijarde iz EU i drugih fondova do danas pojeli isti navježbani domaći i regionalni skakavci, koji danas prave slične akrobacije oko raspodjele pomoći za sanaciju poplavljenih naselja i gradova.

Dakle, uz dužno uvažavanje slobode različitih mišljenja, sve je

Na građanima BiH je da na predstojećim izborima uvjere sebe, susjede/komšije, Brisel i Vašington da je funkcionalna, prosperitetna i dostojanstvena BiH (ne)moguća... do građana BiH na predstojećim izborima: imaće lidere, državu i EU kakvu odaberu. Time treba da pokažu t.j. da uvjere sebe, susjede/komšije, Brisel i Vašington da je funkcionalna, prosperitetna i dostojanstvena BiH (ne)moguća(!).

većini temeljito izvaranih, očerupanih i mokrih građanki i građana BiH jesu više nego bitni, čak i - sudbinski!

Svi na izbore: Zato, sve dok ne osvane pravna država u BiH – do daljnjeg će neumoljivo odzvanjati riječi sto-posto posto legitimnog i prejasnog glasnogovornika EU Wolfganga Petritscha (bivšeg visokog predstavnika u BiH), kazane i prije i poslije berlinskog skupa: "Njemačka je 20 godina nakon Drugog svjetskog rata bila ekonomsko čudo. A 1945. je bila potpuno uništena. A šta smo mi uradili u BiH? Zato sam predložio da se uradi strategija koja će od BiH napraviti državu u kojoj će političari biti vlasnici sudbine BiH i odgovarati za to...".

Na kraju, zaključimo ovaj tekst poznatom, prigodno prerađenom porukom koja je pratila uspjehe Zmajeva, nevjerovatne, ali istinite Fudbalske reprezentacije BiH: svi na izbore! Jer, ko ne posluša ove riječi i ne skače - on mrzi Bosnu, a s njom i Hercegovinu!

12. septembar 2014. Spektar, broj 14 11

GASNE PLAMEN GRA\ANSKOG BUNTA

PRITISCI I ZASTRAŠIVANJA SU UTJECALI NA PROTESTNU OSEKU

N

Političari su se služili najnižim mogućim sredstvima za gušenje bunta: od optužbi za narkomaniju i terorizam - u čemu su i mediji uglavnom djelovali kao advokati političkih stranaka i njihovih elita

epostojanje plenuma, podijeljeni građani i radnici, tek malobrojni učesnici protesta koji se sporadično organizuju - zbir je osam mjeseci nakon velikih februarskih demonstracija širom Bosne i Hercegovine.

Vratimo li se unazad, teško je bilo očekivati da će šaroliki sastav i plenuma i građana odoljeti snažnom političkom pritisku, uticaju novca, ali, kako neki kažu, i strahu od policije i procesuiranja nakon što su u februaru širom države paljene i rušene zgrade kantonalnih institucija.

Da se građanski i radnički bunt pokrenut u februaru potpuno razvodnjava već mjesecima, bilo je jasno i kad je prošle sedmice pred Zgradu državnih institucija došlo tek 50 građana okupljenih u neformalnu grupu pod nazivom

Vijeće građana u Bosni i Hercegovini, proisteklu iz nekadašnjih plenuma.

Unutrašnji rascjep: Većina plenuma, proisteklih nakon velikih demonstracija u BiH u februaru, više ne funkcioniše. Radnici koji su Radnici koji su počeli najveći socijalni bunt od rata SADA su podijeljeni, a neki su se priključili političkim partijama i danas su na listama za predstojeće izbore... počeli najveći socijalni bunt od rata su podijeljeni, neki su se priključili političkim partijama i danas su na izbornim listama za predstojeće izbore zakazane za oktobar. Malo ko je vjerovao, prije osam mjeseci, da će pokret, tada zasnovan na

12 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.

nestranačkim i nenacionalnim principima, doživjeti potpuni kolaps i da će rezultati višemjesečnih protesta biti skoro pa zanemarljivi.

Pritisci i zastrašivanja, politički ili policijski svejedno, još jednom su se pokazali mnogo organizovanijim od građana u BiH. Rezultat svega je tek nekoliko desetina građana koji povremeno izlaze na proteste sa istim zahtjevima. Ono što su nekada nazvali plenumom, danas se zove Vijeće građana u BiH, no u tom Vijeću nisu svi oni koji su se zdušno zalagali za velike promjene u državi. Nekada jedinstveni, danas su podijeljeni čak i po principu ko je bio u nekoj od NVO, a ko nije.

Hasna Ljubović i dalje izlazi na proteste i tvrdi da su se plenumi raspali zbog uticaja politike, različitih vidova zastrašivanja, ali i novca:

„U Tuzli i u svim gradovima, kao i u Sarajevu, policija je odradila svoj posao. Mi smo nemoćni u tom kontekstu da im pariramo. Plenumi su dočekani od političkih opcija, pokupili su one koje su mogli da pokupe i stavili ih na kandidatske liste, potkupili ih, zaposlili ih itd..“

Uplašeni ljudi: Sa tvrdnjom da je politički uticaj nakon demonstracija bio veliki slaže se i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić i podsjeća da su građani u februaru potpuno prevazišli etničke podjele na kojima veliki broj političkih partija u BiH egzistira: „Politika jeste utjecala. Bilo je tu i neformalnih pritisaka i prijetnji prema ljudima baš iz te srednje klase koji su imali simpatije – naprosto, ljudi su se plašili za svoje poslove. Uglavnom, pritisaka je bilo. Pri tome su se političari služili najnižim mogućim arsenalom - od optužbi za narkomaniju, terorizam - u čemu su i mediji, nažalost - što opet govori o medijima koji za sebe vole reći da su nezavisni - očito djelovali uglavnom kao advokati političkih stranaka i njihovih elita.“ Učesnik februarskih demonstracija i aktivista Emir Hodžić upravo u odbacivanju nacionalizma vidi najveći rezultat februarskih demonstracija: „Protesti su pokazali dosta toga. Po meni, javni diskurs je zauvijek promijenjen, sada se otvoreno govori o socijalno-ekonomskim problemima. Znači, nacionalna, etnička pitanja nisu jedina politička pitanja o kojima se u ovoj zemlji priča, sada se govori otvoreno o socijalno-ekonomskim problemima koja ova zemlja ima.“ Veliki uticaj na skromne rezultate proistekle iz februarskih demonstracija imalo zastrašivanje i montirane optužnice, vjeruje aktivista iz

Građani se plaše represalija i prijetnji

Mostara Robert Jandrić: „S druge strane, plenumi su bili jedan dobar oblik organizacije i formulacije zahtjeva u početku, dobar način za donošenje odluka na brzinu, na licu mjesta, međutim, to nije forma za dugotrajno aktivističko djelovanje, a sami protesti su se odužili na nekoliko mjeseci. U Mostaru i dandanas traju svakodnevno. Potrebno je razmisliti o strategiji i uopšte o načinu organiziranja za ubuduće jer ovi protesti nekako su sve iznenadili, pa i same aktiviste.“

“Prodane” duše: Neki od građana i dalje vjeruju da se građanski i radnički bunt može ponovo probuditi. No, pred Zgradom državnih institucija na posljednjim protestima se našlo svega 50 građana. Među njima je bio i Drenko Koristović, koji kaže da je u BiH zakazala, prije svega, akademska zajednica:

Veliki uticaj na skromne rezultate proistekle iz februarskih demonstracija imalo zastrašivanje i montirane optužnice, vjeruje aktivista iz Mostara Robert Jandrić...

„Akademska zajednica, Dekanat Sarajevskog univerziteta je izdao naredbu studentima da ne smiju izlaziti. A možete misliti onda šta se radi po institucijama gdje su ljudi zaposleni - kakav se na njih vrši pritisak!“ Ono što se zakotrljalo u februaru najprije demonstracijama, a onda plenumima u svim većim gradovima u BiH, razvodnilo se, između ostalog, i zbog činjenice da se svemu nije priključio veliki broj pripadnika takozvane srednje klase, među njima najprije članova akademske zajednice. Još jednom profesor Asim Mujkić: „Akademska zajednica, ne samo na području BiH nego i širom ex Jugoslavije, je tradicionalno, nažalost, najjača bastilja bilo kojeg poretka koji je trenutno na snazi.

Dakle, veći broj pripadnika akademske zajednice su, ustvari, ne samo djelomično u politici, ne samo da su sami stranački kandidati i kreatori stranaka, nego tu služe i da legitimiraju dominantni poredak, tako da ja ne vjerujem da ćemo ikada imati akademsku zajednicu stavljenu drugačije nego - kao i crkva - uvijek na strani jačeg.

Nažalost!“ Marija Arnautović/RSE

12. septembar 2014. Spektar, broj 14 13

NA VRH JEZIKA

HAŠKE MUKE, PREGOLEME

Nigdje na mapi ne nađoh novi hotel u koji namjeravaju da prebace Mladića, Karadžića i Šešelja.

A i kako ću kad je pod zemljom. Po njoj, bosanskoj, ta “trojka” valjda više nikad neće ni koraka prohodati

G

ledam dnevnik TV Bosnia Daily. Uživo iz Haškog tribunala ide specijalna emisija o plaćama haških osuđenika.

Jedan se javlja iz zatvora u Finskoj gdje su ga poslali na zasluženi odmor i kaže: „Želio bih da pozdravim sve prisutne u studiju, kao i mnogobrojnu rodbinu i prijatelje širom planete i da im poručim da mi je u Finskoj fino. Lijepo zarađujem, sedam eura na sat glabajući drvo i obavljajući druge intelektualne poslove vezane za šetnju, razmišljanja i sva moguća sjećanja i drage ratne uspomene.

Za taj naporni rad, uz hotelski, lafo zatvorski smještaj, specijalnim apartmanom za hobije, saunom, bazenom i bejzbol terenom, koji me podsjeća na rodnu grudu, igre iz djetinjstva motikom i „kamena sa ramena“, mogu zaraditi i do 1.232 eura mjesečno. Presretan sam zbog toga jer imam plaću veću od premijera Vučića i predsjednika Srbije Nikolića, kako su mediji objavili. ato ne brinite, meni je lijepo, ratni trud se isplatio.

Nema veze što spada u kategoriju zločina i genocida. Sad se lijepa i redovna plaća dobije za te zasluge i još boraviš u hotelu u inozemstvu, a zbog povremenih nesanica mogu zaraditi i invalidsku mirovinu.

Ostalo je sve OK, samo pratite tečaj

eura i javite koliko dobija moja raja u norveškim zatvorima ili ona ekipa što je ostala u Hagu, da se preselim, promijenim radnu sredinu, ako se tamo više eurića dobija, a i veće su face ostale tamo.Ovdje nisu svi

Ne brinite, meni je lijepo, ratni trud se isplatio.

Nema veze što spada u kategoriju zločina i genocida. Sad se lijepa i redovna plaća dobije za te zasluge i još boraviš u zatvoru, pardon - hotelu u inozemstvu... bijelci pa mi i to malo ide na živce.

Navikao sam da prebrojavam srbe, hrvate i muslimane.”

Gledaju to Šešelj, Karadžić i Mladić, dok se kisele u Haškom

Z

14 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.

Piše: Sanja Ljubičić bazenu i pijuckaju lozovaču. „Glupi generali“, reče Vojvoda Šešelj. „Samo laprdaju i pričaju gluposti. Zbog takvih smo mi sada ovdje“.

Generalu Mladiću se smrači pred očima pa odmah zatraži pomoć neuropsihijatra Karadžića i uvrijedi Vojvodu da ne zna reći slovo R. otopi im Karadžić glave u bazen da se ohlade i reče da imaju ozbiljan problem.

Načuo je iz povjerljivih izvora u Hagu da, za njih, spremaju novi hotelski smještaj u Bosni, u nekoj podzemnoj rupčagi sa pet zvjezdica. De lux kategorija, za sve njih. Šešelj se osmijehnu i reče da njihovom procesu nikada neće doći kraj. Do tada će nestati i ta

P

bosanska rupa.

General Mladić, totalno sluđen pričom o novom hotelu, poče nabrajati sve svoje herojske uspjehe i ratne zasluge, koje će ga i dalje zadržati u Hagu kao svjetski zaslužnog vojskovođu koji promiče mir i toleranciju među ljudima.

Karadžić namignu Šešelju i reče: “Da nije nas dvojice, ova budala nikada ne bi dobila mjesto u povijesti BiH niti bila general. Ne bi ga stotine majki spominjale po dobru koje je činio i ljubile u ruku i zvale dobrotvorom. Nezahvalnik. Pravi se totalno lud.” šta si ti radio dok si bio travar, upita Mladić Karadžića?

Ovaj kaže: Takođe sam činio dobro i pomagao ljudima kao i ti.

Vidiš da su me zbog toga i smjestili ovdje. Nagrada od međunarodne zajednice za suradnju, kooperaciju i međusobno razumijevanje i poštivanje u zajedničkim interesima za razvoj demokracije u BiH, a osobito one ratne. Šešelj reče: Ja sam sam došao. Trebao im intelektualac i vrsni poznavalac zakona i

A

međunarodnog prava. Došao sam da održim seriju predavanja o pravu kao ekspert iz svih naučnih oblastih, čak i onih nepostojećih. Toliko sam bio dobar da se moje sesije snimaju i puštaju na You tube kanalu sa gledanošću preko milion pregleda. Čak su odlučili da, po mom liku, naprave i Barba-Šešelj-lutke, made in Hag. A, ubaciće me i kao glavnog lika u internet igricu koja se zove „Budalaštine bez kraja u

Karadžiću bi krivo što on nije glavni lik neke igrice, a ima više iskustva u glumi i prerušavanju od Šešelja. Sem toga, recitira i piše poeziju, svira i gusle, što je za internet igricu veoma bitno... zatvoru iz raja“.

Karadžiću bi krivo što on nije glavni lik neke igrice, a ima više iskustva u glumi i prerušavanju od Šešelja. Sem toga, recitira i piše poeziju, svira i gusle, što je za internet igricu veoma bitno. Šešelj, kao najmlađi među njima, ali i najpametniji, pozva prijatelje

da izađu iz bazena i prigodno se pripreme i obuku za TV nastup.

Haške hostese i maserke u bazenu im pripremiše svečanu garderobu.

Najnovije uniforme za svakog od njih, second hand orginal iz Bosne, direktno dostavljene specijalnim avionom u Hag. ostesa poče pričati o povijesti ovih uniformi i koji „velikani“ su ih sve nosili, te da su one obavezna garderoba u njihovom novom hotelu, u koji će biti prebačeni. Šešelj napravi incident u sred emisije i prekinu je. Reče da ni mrtav neće obući takvu uniformu niti ići u taj novi hotel.

Mladić odmah zatraži bolničku pomoć, a Karadžić poče vikati: „Dogovorio sam Karibe, a ne neku jebenu bosansku rupčagu”.

Voditeljica prekinu emisiju, uz izvinjavanje nama gledateljima, a ja potražih na mapi BiH gdje se nalazi taj eksluzivni hotel. Nigdje ga ne nađoh, a i kako ću kad je pod zemljom. Po njoj, bosanskoj, ta “trojka” valjda više nikad neće ni koraka prohodati.

H

12. septembar 2014. Spektar, broj 14 15

RE^ENO

NJEMA^KI JUBILEJ

UPAM]ENO

Znati, nešto je lakši dio, teži je dio izreći to glasno. n Nicolas Sparks Što je slava? Sjajna zakrpa na trošnoj odjeći pjesnika. n Aleksandar Puškin A iznad svega vladar se mora suzdržati od toga da dira nečije vlasništvo jer će ljudi lakše preboljeti smrt oca nego gubitak očevine. n Niccolo Machiavelli Kad čovjek bez vjere oponaša odluke vjernih, rezultat će vjerojatno biti i vulgaran i nesuvisao. n Salmon Rushdie Kad si sretan budi umjeren, kada si nesretan budi razborit. n Perijandar Rane mogu biti fatalne ili s vremenom srastati u ožiljke. Takvi ožiljci pričaju priče. n Hélène Cixous Uspjeh nikada nije konačan. n Winston Churchill Ko nema krila i laktovima se služi da poleti. n Laurence Peter Treba znati postaviti granice vlastitoj ambiciji, ludost je željeti ono što se ne može imati. n Pindar Siromašni žude za bogatstvom, a bogati za rajem, no oni mudri žude za stanjem svemira. n Swami R ama Mnogo dugujem, ništa ne posjedujem, a ono što je preostalo ostavljam siromašnima. n Francois R abelais

Desetog septembra, prije tačno 50 godina, u Njemačku je došao milioniti radnik na privremeni rad (Gastarbeiter). Bila je to prekretnica u razvoju Savezne Republike Njemačke. Sebastian Hammelehle, u komentaru objavljenom u online izdanju magazina „Spiegel“, piše: „Prisjećamo se ratova. Slavimo pad Berlinskog zida. Međutim, to da je migracija u našoj zemlji prisutna već 50 godina, od strane političara nije cijenjeno. To nije samo pogrešno, nego je i opasno. Danas bi trebali slaviti ovaj dan”.

Tog dana 1964. godine je na željezničkoj stanici Köln-Deuz iz voza izašao Portugalac Rodrigues de Sa. Bio je to milioniti radnik koji je u poslijeratnu Njemačku došao na privremeni rad.

Prema navodima Saveznog ureda za statistiku, u Njemačkoj se trenutno nalazi 16,3 miliona ljudi koji imaju tzv. migrantsko porijeklo.

Nacionalni korijeni, socijalna struktura, kulturne, vjerske i političke orijentacije su dosta raznovrsnije nego 1964. godine. Ali, jedno se nije promijenilo: migranti u Njemačkoj do danas čekaju gestu svog stvarnog priznavanja.

RUSKI “MEDVJED”

Suzdržana politika Njemačke prema Moskvi nailazi na kritike sa svih strana. "Njemačka ne bi branila Poljsku od Rusije, ukoliko bi nastupila ozbiljna situacija", zaključak je publi-

16 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.

ciste Bartosza Wielinskog u listu "Gazeta Wyborcza". I Pawel Zalewski, ugledni političar iz vladajuće i Njemačkoj prijateljske Građanske platforme, nedavno je pisao o "njemačkoj bombi ispod temelja Evrope". On tvrdi da će Njemačka ekonomske interese staviti iznad sigurnosnih interesa istočne Evrope.

Na samitu NATO-a u Walesu (4.5. septembra) ovo kritično pitanje nije razriješeno. Poljska smatra njemačko pridržavanje sporazuma između NATO-a i Rusije od 1997. godine greškom.

"Sudbina Ukrajine je zapečačena jer Zapad, kojeg uglavnom koči Njemačka, nije spreman da se vojno i ekonomski stavi na stranu Ukrajine", mišljenje je koje preovladava među poljskim komentatorima. "A najgori mogući scenario je raspad Ukrajine, bespomoćnost Evrope i nastavak dosadašnjeg Putinovog kursa", upozorava Adam Michnik i daje prognozu: Sljedeća je na redu Moldavija!

ŠVICARCI OPET NA VRHU

Zastoj u reformama i razlike u stepenu razvijenosti su najveće prepreke trajnom globalnom rastu privrede. Ovo je zaključak izvještaja pod nazivom Globalna konkurentnost 2014-2015, a koji objavljuje Svjetski privredni forum.

Kao centralne teme u izvještaju se navode obrazovanje, odnosno podrška razvoju mladih, te inovacije. "Ovaj izvještaj se objavljuje u trenutku kada se svjetska privreda tek oporavlja od duge krize", naglašava Caroline Galvan iz Svjetskog privrednog foru-

ma (WEF). Privredni razvoj zemalja, koje su na pragu industrijalizacije, i dalje se procjenjuje kao pozitivan, a prognoze za razvijene industrijske zemlje po prvi put su bolje nego u proteklom periodu.

Na taj način se kreira rang-lista konkurentnosti pojedinih zemalja. Ona je prvi put objavljena još 2004. godine. Šesti put zaredom Švicarska je na vrhu ove ljestvice, Singapur je na drugom mjestu. Finska je četvrta, a Njemačka peta. Od ukupno analiziranih 148 zemalja svijeta, BiH se nalazi na 87. mjestu ove ljestvice. Stručnjaci WEF-a smatraju da su najveće prepreke razvoju privrede i konkurentnosti ove zemlje nedovoljan pristup stranom tržištu kapitala, nestabilnost politike te aktuelna poreska politika.

^OVJEK - BOG!

U samom Vladimiru Putinu je – Bog... Božanska svjetlost obasjala je Putinovo biće, nakon njegovog tajnog krštenja još dok je bio dete... Mi nismo dostojni ruskog predsednika...

Ovo su samo neke tvrdnje sa predavanja radikalnog pravoslavca Dmitrija Corionova na kom su se mogla čuti i ova bizarna razmišljanja o Putinovoj nadnaravnosti, što je samo dio kulta ličnosti koji se gradi oko ruskog vladara.

Grozničavo dodvoravanje Putinu, na granici ironije, preplavilo je zamračenu dvoranu u pomodnom dielu grada, Kitaj Gorodu. Većina od šezdesetak prisutnih snimalo je ovaj događaj iPhonima ili iPadeima, smijući se povremeno ili nagrađujući govornikove riječi gromoglasnim aplauzima.

TELEPATSKI REKORD

RE^ENO

UPAM]ENO

Život ne služi tome da pronađemo sebe. Život je tu da stvorimo sebe. n George Bernard Shaw Ove dvije riječi su kobne: Moje i Tvoje. n Miguel de Cer vantes Što sam stariji to više slušam ljude koji ne pričaju puno. n Germain Glien

Tim istraživača uspio je prvi put telepatskim putem prenijeti informaciju između dvije osobe na udaljenosti većoj od 8.000 kilometara. Poruka je poslana iz Indije u Francusku bez korištenja invazivne hirirugije na testnim subjektima.

U studiji su učestvovale četiri osobe u dobi od 28 do 50 godina. Mozak jedne osobe, koja je slala poruku, bio je povezan sa kompjuterom dok su ostali primali poruku.

Prvi učesnik se nalazio u Indiji i pokazane su mu riječi prevedene u binarni sistem, te je morao predvidjeti aktivnosti za svaki dio informacija. Naprimjer, mogli su pomjeriti svoje ruke za 1 ili noge za 0.

Tehnika poznata kao elektroencefalogrija, koja snima signale mozga vanjski, korištena je za snimanje misli kao odlaznih poruka koje potom šalje putem interneta.

S druge strane, elketromagnetna indukcija korištena je da stimulira vizuelni korteks mozga s vana i prosljeđuje signal uspješno ostaloj trojici učesnika u Francuskoj. "Željeli smo saznati da li pojedinac može komunicirati direktno između dvije osobe čitajući moždane aktivnosti jedne osobe drugoj i to na velikoj fizičkoj udaljenosti iskorištavanjem postojećih komunikacijskih puteva", rekao je Alvaro Pascual-Leone, jedan od autora studije

Neprijatelja treba pokušati pobijediti ustrajnošću, a ne snagom. n Bijant U ratu odlučnost, u porazu prkos, u pobjedi velikodušnost, u miru dobra volja. n Winston Churchill Da biste prevladali krizu ne treba nam više energije, već duboka promjena vrijednosti, stavova i načina života. n Frank Capra Laskav govor ima svoj otrov. n Publilius Syrus Publilije Dar govora dobili smo kako bismo otkrili, a ne skrivali naše misli. n Jose Saramago Onaj tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost. Onaj tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost. n George Or well Dok si mlad, nemaš iskustva, kad si star, nemaš snage. n Aleksandar Solženjicin Budite zahvalni na savjetima, a ne na pohvalama.

Jean de la Fontaine Ljude pouči ili ih podnosi. n Marko Aurelije

12. septembar 2014. Spektar, broj 14 17

KOLIKO POVRĆA JE ZATROVANO?

SALATA S OKUSOM OLOVA Rijeke su u majskim poplavama u BiH na njive nanijele i teške metale koji su zagadili pojedine poljoprivredne parcele. Građani u čijim dvorištima su otrovni metali pronađeni nisu dobro o tome informisani, a veliko je pitanje kupujemo li ovo zatrovani povrće i na gradskim pijacama

S

alata iz Vareša, uz vitamine i minerale, sadržavala je i olovo. Otrovni metal na salatu donijela je rijeka Stavnja kada je poplavila ovo i susjedna mjesta. Mada je ova salata uništena, na području Bosne i Hercegovine ostalo je još biljaka koje bi zbog poplave mogle sadržavati teške metale.

Usljed obilnih kiša u maju, Stavnja i druge rijeke su se izlile iz svojih korita i poplavile mjesta kroz koja protiču. Mulj koji su donijele na poljoprivredna dobra u nekim slučajevima sadržavao je, osim olova, i druge teške metale poput žive, nikla ili cinka. Iako nadležne institucije ne mogu ispitati sve poplavljene lokalitete, analiza uzoraka voća, povrća i zemljišta potvrdila je prisutnost otrova. Duža konzumacija hrane koja ima teške metale može naštetiti zdravlju ljudi.

Izlivanje otrova: Iako to ne znači da treba uništiti sve što je bilo pod vodom, bilo bi dobro poduzeti mjere opreza, kao što su dezinfekcija zemljišta ili sadnja određenih biljnih kultura.

Međutim, istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazuje da takve preporuke

nadležnih institucija nisu došle do svih građana pogođenih poplavama. Ne postoji ni pojačana

Mulj koji su donijele na poljoprivredna dobra u nekim slučajevima sadržavao je, osim olova, i druge teške metale poput žive, nikla ili cinka... kontrola kojom bi se spriječilo da metalima obogaćeno povrće i voće dođe u prodaju na tržnice.

Kada se izlila rijeka Stavnja, koja protiče kroz rudom bogati Vareš, na poljoprivredno dobro obitelji

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Sarajevo Ahmedović donijela je olovo i cink.

To su otkrile nadležne institucije, uradivši analizu uzoraka zemljišta i biljaka koje Ahmedovići imaju u naselju Dabravine. O olovu u ispitanoj salati dobili su odmah informaciju od Zavoda za poljoprivredu Federacije Bosne i Hercegovine pa su je i uništili. Ali, s obzirom da nisu dobili rezultate analize zemljišta, na njemu su zasadili novo povrće, koje su jeli.

Međutim, i u uzorcima zemljišta je Zavod za agropedologiju FBiH pronašao olovo i cink. O tome su obavijestili predstavnike Općine Vareš, koji su informaciju prenijeli predsjedniku Mjesne zajednice Dabravine Jasminu Salketiću, ali on nije upozorio Ahmedoviće.

Salketić je novinarima CIN-a rekao da je, iz razgovora sa jednim

Bašta porodice Ahmedović u maju je bila potpuno potopljena

18 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.

članom ove obitelji, shvatio da su oni naručili privatno istraživanje tla pa je zbog toga mislio da oni već imaju rezultate.

Neobrađeni uzorci: Saliha Ahmedović kaže da to nije slučaj: „Mi nikada nismo dobili rezultate o zemlji“. Novinari su je zatekli u bašti u kojoj nema tragova majskih poplava.

Gledajući u svoje zrelo povrće, kaže: “Samo da mi je znati je li to ispravno?! Da čovjek zna, sad bih ja ovo počupala, preorala, đubrivo stavila da se zemlja izrači“.

Iz Zavoda za agropedologiju FBiH kažu da su dostavljali informacije općinskim službama koje su ih dalje trebale proslijediti mještanima. Oni upozoravaju da se kod prisustva olova i cinka u zemlji ne bi trebali saditi: salata, mrkva, špinat, kupus, kelj i rotkvica, ali da može koštuničavo i jabučasto voće, kao i paprika, paradajz, grah, grašak i kukuruz.

Slično se dogodilo i obitelji Šerifa Omerhodžića iz Breze kojima je Stavnja olovom zagadila jagode. I oni su jagode uništili, a ostalo povrće su jeli i obrađivali zemlju, jer nisu dobili rezultate analize. „Uzeli su uzorke zemlje i rekli su da će u roku 3-4 dana javiti ako bude zagađena zemlja da ništa ne radimo. Međutim, nisu ništa javili, tako da nije, vjerovatno, ništa bilo zagađeno“, kaže Almedin Omerhodžić.

Nakon posjete novinara kontaktirali su Zavod za agropedologiju FBiH iz kojeg su im sugerisali da Ne postoji ni pojačana kontrola kojom bi se spriječilo da metalima obogaćeno povrće i voće dođe u prodaju na tržnice...

Aiša Omerhodžić iz Breze

Almasa Japaur iz Kiseljaka nije upoznata sa preporukama stručnih službi

unište i kupus koji imaju na parceli.

To su i uradili.

Doktorica Aida Vilić-Švraka, iz Federalnog zavoda za javno zdravstvo, kaže da dugoročnim unošenjem olova u organizam može doći do težih trovanja, poput paralize perifernih živaca, oštećenja mozga, psihičkih poremećaja, pa i do smrti, zavisno od koncentracije koja je unesena.

Sumnjive rotkvice: U susjednom kantonu, dio Gromiljaka kod Kiseljaka, poplavila je rječica Mlava. Na tom području u uzorcima zemljišta je pronađen arsen. Analiza tla je rađena na tri poljoprivredne parcele, a povišena koncentracija arsena u zemljištu pronađena je na jednoj od njih.

Arsen nije pronađen u uzorcima

luka, pšenice i krompira koje su predstavnici kiseljačke općine poslali na analizu Zavodu za javno zdravstvo FBiH. Uzorkovanje zemljišta urađeno je i na parceli porodice Almase Japaur. Novinari CIN-a su je zatekli kako na njivi okopava rotkvice. Ona nije znala za preporuke Zavoda za agropedologiju da na zemljištu zagađenom arsenom nije preporučljivo saditi ovo povrće, kao ni salatu, špinat, kupus i kelj.

Japaur kaže da svaku večer pojede tanjir rotkvica: „Ja to jedem, to je tako lijepo“.

Načelnik Kiseljaka Mladen Mišurić Ramljak kaže novinarima CIN-a da je stanovništvu sa tog područja rečeno da ne jedu povrće zasijano na zagađenim dijelovima,

12. septembar 2014. Spektar, broj 14 19

ali da nisu davali detaljne informacije, jer nisu željeli širiti paniku. „Mi smo svjesni postojanja arsena u tlu, žive i urana. Kiseljak je karakterističan po tome.“ Međutim, on dodaje da ljudi na tom području žive tisućama godina: „Igramo se, sijemo, radimo, nitko se nije otrov’o“.

Amir Čaušević iz Zavoda za javno zdravstvo FBiH, gdje su analizirane namirnice dostavljene iz općine, nakon susreta sa novinarima rekao je da nije iznenađen rezultatima analize, jer biljke teže upijaju arsen pa ga tako nije ni bilo u luku, pšenici i krompiru.

Doktorica Vilić-Švraka kaže da je arsen teški metal koji nakon dužeg unošenja u organizam može uzrokovati cirozu i rak jetre, kao i rak kože i pluća. Ona dodaje i da u FBiH ne postoji registar u kojem se bilježi je li bilo slučajeva hroničnog trovanja teškim metalima.

Teške bolesti: U mjestu Ljubatovići kod Maglaja, koje je djelimično bilo pod vodom u vrijeme majskih poplava, pronađena je veća količina žive. Ivica Vidović je potvrdio novinarima CIN-a da je uzorkovanje rađeno na njegovom zemljištu. Međutim, on to ne vidi kao strašnu stvar. Njegova obitelj jede povrće iz svoje bašte, čak i ono koje je bilo poplavljeno, a daje ga i

I životinje jedu zagađenu hranu

svinjama.

Veterinarski stručnjak Velija Katica kaže da je živa, uz olovo, najopasniji teški metal za zdravlje životinja. Unošenje teških metala u orga-

U poplavljenoj zemlji ne bi se trebali saditi salata, mrkva, špinat, kupus, kelj i rotkvica, ali može koštuničavo i jabučasto voće, kao i paprika, paradajz, grah, grašak, kukuruz... nizam životinje može izazvati hronična oboljenja, često kancerogena. Opasno je i što ljudi u organizam mogu unijeti metale, jedući meso životinja, ali i njihove proizvode poput mlijeka.

Esad Bukalo, direktor Zavoda za agropedologiju FBiH, kaže da bi

Teško je prepoznati zatrovanu salatu 20 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.

živa mogla biti problematična, jer se ne zna što je njezin izvor. Njegov pomoćnik Ejub Trako je objasnio da rijeke na tla donose dvije vrste minerala: one koji su porijeklom iz prirode, i takvi nisu opasni za biljke i ljude, te industrijski prerađene minerale, odnosno metale koji mogu biti opasni. Koliko će koja biljka usvojiti metal, zavisi i od zemljišta, ali i od same biljke. Kaže da najviše usvajaju širokolisne kulture, kao što su salata, špinat te kulture poput mrkve, rotkve i slično.

Usporene posljedice: Osim preporuka da se sade kulture koje teže usvajaju metale – koštuničavo i jabučasto voće te paprike i paradajz – iz Zavoda za agropedologiju su preporučili građanima da urade dezinfekciju zemlje preparatima na bazi klora i da zatraže dodatne analize svojih proizvoda.

Međutim, te preporuke nisu stigle do građana. Zbog neobaviještenosti, administrativnog nemara, ali i lične neodgovornosti, najmanje deset CIN-ovih sagovornika je jelo povrće sa zagađenog zemljišta. „Mi sve jedemo i opet smo živi“, kaže Mara Tomić iz Ljubatovića.

Posljedice konzumiranja proizvoda sa teškim metalima nisu odmah vidljive i mogu biti opasne po zdravlje ukoliko se akumuliraju u organizmu, kaže doktorica Vilić-

Rizična kupovina na pijacama

Švraka. „Smrtni slučajevi su češći kod akutnih trovanja, ali su hronična trovanja puno češća od akutnih pa zbog toga predstavljaju veći problem.“

Ograničeno testiranje: Prema rezultatima analize tla i biljaka građani u Republici Srpskoj nemaju razloga za brigu. Nadležne službe su pronašle nikl na dva mjesta u Šamcu i Bijeljini. U Zavodu za agroekologiju RS-a, koji je radio analizu, rekli su novinarima da je nikl mineralnog porijekla i kao takav nije opasan za poljoprivredne usjeve.

Međutim, ispitivanje na arsen i živu nisu radili, rekao je njihov direktor Tihomir Predić, novinarima CIN-a. „Nismo dovoljno opremljeni da bi mogli da stojimo iza tih rezultata.“ Objasnio je da su analizirali 204 prosječna uzorka zemlje i biljaka.

U FBiH su uzeta 87 prosječna uzorka zemlje i 274 uzorka biljaka.

U dopisu koje je poslalo CIN-u Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS-a stoji da poljoprivrednici koji „uoče vidljive znake zagađenja“ trebaju kontaktirati Ministarstvo.

Dugoročnim unošenjem olova u organizam može doći do težih trovanja, poput paralize perifernih živaca, oštećenja mozga, psihičkih poremećaja, pa i do smrti...

Iako se biljke zagađene teškim metalima na pr vi pogled ne razlikuju od drugih, Predić kaže da poljoprivrednici mogu prepoznati zagađenu biljku, jer poljoprivrednik koji godinama obrađuje svoje zemljište „zna svoju parcelu u dušu“.

Građani koji jedu voće i povrće sa svojih poplavljenih imanja kažu da nisu sigurni ni u ono koje bi kupovali na pijaci.

„Kad pogledam da su na sve strane poplave bile, da je svugdje isto bilo, kad mi ga proda na tržnici, možda mi ga proda i gore od ovoga ovdje“, kaže Terezija Pecirep iz Gromiljaka.

Rizične pijace: Prema CIN-ovom istraživanju, roba na pijacama, kao i ulična prodaja poljoprivrednih proizvoda, nije dobro kontrolisana.

Razgovarajući sa najmanje pet poljoprivrednih ili sanitarnih inspektora, stječe se dojam da pojačane kontrole nakon poplava nije bilo.

Edin Kadić, sanitarni inspektor Općine Lukavac u kojoj je pronađena živa u mjestu Sižje, kaže da proizvode na pijaci nakon poplava nije kontrolisao.

“Ljudi su vrlo osjetljivi. Čim dođeš kod njih da nešto tražiš, odmah te maršne. Ljudi su postali strahovito nervozni poslije poplava”, kaže Kadić. On kaže da je analizu proizvoda sa pijace posljednji put radio prije nekoliko godina.

12. septembar 2014. Spektar, broj 14 21

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

ZENIČKI DANI

U četvrtak 4. septembra u 16h i 30 minuta, kada se Zenica zatresla, nismo znali da je i rudnik pogodila nesreća. Nije bilo sirena i nije bilo nikoga na ulici da trči, kao nekad, i da pronosi vijest od koje se ježi koža

S

jeća se Zenica još 1982. i tabuta 39 rudara na trgu pred pozorištem i zgradom uprave sreza, sjeća se sirena, suza i jauka.

Zna ovaj grad dobro za nesreće.

Rasla sam u njemu i na njegovim ulicama, čini mi se da su Željezara i sirene, njene ili rudnika, bile dio i nas samih...

Plašili smo se kada bi se oglasile, znali smo da je neko stradao, istrčale bi majke iz kuća, djeca se sjatila i čekali smo šta će javiti, ko je, čiji je, koliko ima godina, koliko je djece ostalo... Sve se to pitalo i svi smo plakali. Bilo je to u ono vri-

jeme kada smo govorili da nam je čovjek najvažniji, a koristili zastar-

Danas se o čovjeku malo ili nikako ne priča, tek kada ga poplavi voda i otjera iz doma, kada ga uguši metan, kada ga prozivaju da glasa. Sam čovjek je postao anonimus, a njegova sreća njegova lična stvar i intima... jele tehnologije. Zaštita na radu je bila vrlo „tanka“. Ali smo bar

22 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.

Piše: Nermana Begagić govorili o čovjeku i njegovu blagostanju kao cilju svih ulaganja.

Danas se o čovjeku malo ili nikako ne priča, tek kada ga poplavi voda i otjera iz doma, kada ga uguši metan, kada ga prozivaju da glasa.

Te naše „gore“ interesuje masa samo kada treba za njih da glasa.

Tada se masi podilazi i ugađa: a masa je uvijek prosjek mediokriteta, nikada oni koji će povući društvo naprijed. Sam čovjek je postao anonimus, a njegova sreća njegova lična stvar i intima.

U četvrtak 4. septembra u 16h i 30 minuta, kada se Zenica zatresla,

nismo znali da je i rudnik pogodila nesreća. Nije bilo sirena i nije bilo nikoga na ulici da trči, kao nekad, i da pronosi vijest od koje se ježi koža. Dok smo se brinuli sobom, u jami Raspotočje, na tri kilometra od nas, na preko 600 metara ispod zemlje zatrpani su rudari. Naveče su rekli da ih je osam, ujutru smo saznali za 34, pred kraj dana je javljeno da su petorica nestala i, onda, konačno: „Nema ih više“.

Javili su se predsjednici država iz okruženja da izraze sućut, da ponude pomoć ako zatreba, tako da javno pokažu svima svoju brigu za čovjeka. pak, sve je to na dan sahrane nevažno. Nevažan je i veliki broj hodža sa bijelim turbanima i to što je predsjednik Islamske zajednice mrtve nazvao „šehidima“ i smrt im vezao za njihovu žrtvu i za domovinu... (Zar se stiže više misliti u ovoj zemlji na domovinu?).

Važno je dostojanstvo koje smo dužni ovim ljudima i njihovim dragim na dan smrti i dan sahrane.

Važno je da se ne koristi smrt rudara za potkusurivanja u bešćutnoj i primitivnoj predizbornoj kampanji, za međuoptuživanja i napade....

Važno je imati novinare koji ne izvještavaju iz fotelja i poltrone, one koji znaju da se ne može govoriti o uzrocima nesreće dok zvanična, stručna komisija ne uradi svoj posao, da se ne mogu članci optužbi potpisivati inicijalima, da se ne nagađa i ne pogađa, da se ljudi u nesreći ne fotografiraju i ne maltretiraju neukusnim pitanjima bez kraja.

Svugdje, na svim instancama i u svim događanjima, potrebno je opet naučiti gledati, poštovati i vidjeti Čovjeka. U tom moru jada, bijede i nevolja, ova zajednička dženaza poginulih rudara je tek kap u moru nevolja ovoga naroda i ovoga grada.

Sve je to za sućut i brigu.

Teško živi moj rodni grad. Svakog

I

dana ispod prozora stana u više navrata čujem zavijanje sirena kola hitne pomoći, uvijek se krv sledi i mislim, ko li je opet?! MITTAL, koji je preuzeo Željezaru (nešto od nje,) nastavio je da truje grad, koliko njih je ostalo bez posla, koliko sa minimalnim penzijama, koliko bez ikakve pomoći?

Sve mlađi ljudi umiru i sve se rjeđe rađaju djeca. Nedavno, pri posjeti u

Sve mlađi ljudi umiru i sve se rjeđe rađaju djeca.

Nedavno, pri posjeti u Kantonalnoj bolnici u Zenici, na odjelu za teške slučajeve, saznam da nemaju svojih toplomjera: posuđuju ih sa drugog odjela...

Kantonalnoj bolnici u Zenici, na odjelu za teške slučajeve, saznam da nemaju svojih toplomjera: posuđuju ih sa drugog odjela!

Mnogo toga nema ni bolnica, a kamoli ljudi u svojim kućama.

Duga je lista lijekova koje pacijenti sami plaćaju. Od čega?

Nedavno je umro poznanik koji je prije dvije godine odustao od uzimanja lijekova (jer su preskupi) za hroničnu bolest koja ga je na kraju

i ubila. Na njegovu dženazu su došle komšije. a dan dženaze pet zeničkih rudara, vidjela sam stotine bijelih turbana. 2009. sam sjedila u bašti kuće ljekara na periferiji ovoga istoga grada. Dok smo pili kafu, jedan radnik je ljekarskom paru kantonalne bolnice prenosio ugalj do zatvorenog bazena ispod zgrade: pet tona mrkog uglja za toplu vodu u bazenu. Ne znam je li izbijeno te tri tone iz onih 177 miliona rezerve uglja kod Zenice (procjene nalazišta iz 2009.), i na svaku tonu suza nekog od onih koji su ostali iza rudara? Čini mi se da svaki dan moj rodni grad pomalo sahranjuju, dok nas psi lutalice posmatraju izvaljeni kraj trotoara, a neki iza zatvorenih kapidžika i vrata lože naš ugalj i griju toplu vodu u kojoj se brčkaju.

Ne umiremo mi za domovinu; umiremo uporno u domovini koja se čudno mijenja i raslojava, već godinama i uvijek na štetu masa i u korist nekih pojedinaca. Većini se uporno skraćuje životni vijek, odlazimo prerano, jedan po jedan... dok sirena kola hitne pomoći zavijaju gradom i kupe nas u našem zadnjem času.

N

12. septembar 2014. Spektar, broj 14 23

OBRAZOVANJE (NE)GRADI BOSNU I HERCEGOVINU

ŠTO SIJEMO - TO ŽANJEMO BiH ne gradi ništa što je u njenu korist, podjele i dalje vuku unazad, a time se i djeci krade njihova budućnost - kaže Jovan Divjak, koji uspješno vodi udruženje pod nazivom "Obrazovanje gradi BiH"

U

druženje "Obrazovanje gradi BiH" ovog ljeta je obilježilo 20 godina djelovanja, tokom kojih je skoro 55.000 djece dobilo različite vidove pomoći, za šta je utrošeno 10 miliona maraka (5 miliona eura). Stipendirano je oko 5.500 učenika i studenata.

Udruženje živi od donacija i izvan je svih budžetskih sredstava. O radu udruženja za RSE govori izvršni direktor, general u penziji Jovan Divjak.

Hiljade stipendija RSE: U najtežim, ratnim danima 1994. godine grupa građana je formirala Fondaciju kako bi pružila ruku pomoći djeci žrtvama rata, porodicama bez redovnih primanja, izuzetno talentovanoj i djeci iz manjinskih zajednica, kao što je romska. Za vrijeme našeg boravka u prostorijama udruženja uvjerili smo se da ljudi dolaze sa različitim životnim problemima.

Kako im pomažete?

Divjak: Svih ovih godina, osim materijalne, važna je naša moralna podrška. Ako ništa drugo, sa roditeljima i decom možemo razgovarati i shvatiti njihove brige, pokušati naći rešenje, uputiti ih tamo gde mislimo da će imati razumevanje za probleme koje imaju. Materijalna podrška je, naravno, vrlo značajna - dodelili

smo 5.400 stipendija u vrednosti od dva miliona i 200 hiljada eura, odnosno 4,5 miliona KM. Uz to, udruženje ima samo dve zaposlene osobe. Više nemamo osnovaca, oni koji su rođeni 1995. su "prerasli", sada je izjednačen odnos, 50 odsto srednjoškolaca i 50 odsto studenata. Imamo nekoliko naših stipendista koji su doktorirali, a većina njih je shvatila da smo mi deo njihove porodice ili da smo tu kako bismo bar delimično popunili prazninu koja je nastala u ratu, odnosno nakon gubitka roditelja većinom su to očevi, ali često majke, ili oboje. Tako smo prisutni na udajama, ženidbama, dodeli diploma, rođenju dece. Za sve njih ja sam čika Jovo.

Urbanov fond RSE: Osim dodjele stipendija, Udruženje oprema škole, organizuje ljetovanja i zimovanja, dodjeljuje školski pribor i sportsku opremu, obuću, odjeću, pa i pakete hrane. Šta još radite i kako se finansirate?

Divjak: Široko je polje angažovanja udruženja prema deci i svako od njih može mnogo toga da nauči - kako se ponašati, kako prepoznati vrednosti i ljudske vrednote drugog i drugačijeg, kako se družiti, razvijati prijateljstvo, poštovati starije. Nastojimo da toj deci nadoknadimo ono što uvek ne dobiju

24 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.

u školi ili u porodici, i zbog toga smo veoma zadovoljni. Nismo na budžetu, čak i deca udruženja koje je stipendirao grad Sarajevo punih 10 godina, njih 80 je uskraćeno za stipendije od kada su novi na vlasti - ne znam iz kojih razloga. Nisu prepoznali da su prethodni gradonačelnici i jedna gradonačelnica do sada stipendirali oko 800 dece.

Naši najznačajniji pojekti su stipendiranje, zatim tu su direktne

“Sa roditeljima i decom možemo razgovarati i shvatiti njihove brige, pokušati naći rešenje, uputiti ih tamo gde mislimo da će imati razumevanje za probleme koje imaju...” donacije. Imamo i ljude koji nam ostavljaju svoju zaostavštinu, kao što je to uradio gospodin Pavo Jusuf Urban - Ibruljević, po čijem imenu se zove jedan naš poseban fond.

Od tog novca smo napravili dva petogodišnja projekta, jedan putem kojeg ćemo stipendirati učenike koji imaju sve petice, kao i neka druga priznanja, a drugi za studente sa visokim prosekom ocena. Jednu trećinu novca stvaramo sami - tu je, pre svega, naš godišnji kalendar koji štampamo već 14 godina i svake godine prodamo između 27 i 33 hiljade primeraka. Od tog novca deo ide za funkcionisanje udruženja, ali takođe obezbedimo najmanje 40 stipendija.

Zatim, štampamo i prodajemo knjige, imamo aukcije slika, organizujemo koncerte u humane

svrhe. I jedan značajan dio dolazi od članarine - kroz udruženje je prošlo preko 1.000 ljudi. I vraćam se onom što mislim da je najvrednije, a to je da deca u ovoj, kako oni kažu - kući ljubavi mogu uvek pronaći brigu i pažnju. Tu su njihova nezaboravna letovanja, svake godine na Boračkom jezeru, a letovanja i zimovanja su za nas veoma uspešan projekat. Jer osim dece iz udruženja, družimo se i sa decom iz ustanova za mališane sa posebnim potrebama. To je, mislim, velika stvar i za jedne i za druge, a posebno za one koji imaju teškoće "u pokretu i razmišljanju".

Brojne anomalije RSE: Udruženje nosi naziv "Obrazovanje gradi BiH". Koliko Bosna i Hercegovina gradi obrazovanje, gdje je danas bh. obrazovni sistem?

Divjak: Mislim da smo mnogo dalje od onog čime smo počeli, od toga da znanje gradi BiH. Činjenica je da je u Bosni i Hercegovini prihvaćena segregacija u principu "dve škole pod jednim krovom", ali danas imamo i druge anomalije, pre svega da deca nemaju pravo da izučavaju svoju nacionalnu grupu predmeta ne samo u Republici Srpskoj, gde je problem trenutno najaktuelniji.

Obrazovanje je totalno podeljeno, ne samo na entitete i kantone.

U svetu, ako je knjigu matematike napisao Kinez i ako je kvalitetna, onda je priznata svugde. Kod nas, ako je autor udžbenika Bošnjak, onda ona ne vredi u krajevima sa većinskim hrvatskim i srpskim stanovništvom - i obrnuto. Bosna i Hercegovina ne gradi ništa što je u njenu korist, jer i dalje politikom vladaju oni koji su direktno ili indirektno učestvovali u ratu.

Poznato je da BiH ima tri

Divjak: Sami sebe unazađujemo

ekstremne politike - unitarizacija, separacija i federalizacija. Vizija vladajućih nisu ni savremena BiH ni Evropa. Često kažem, posebno strancima, ako Parlament Bosne i Hercegovine nije usvojio

“Činjenica je da je u BiH prihvaćena segregacija u principu dve škole pod jednim krovom, ali danas imamo i druge anomalije, pre svega da deca nemaju pravo da izučavaju svoju nacionalnu grupu predmeta...

Deklaraciju o osudi genocida u Srebrenici, a Evropa jeste, gde je onda perspektiva ove zemlje, samim tim i obrazovanja?

Ostvarena misija Duboke su podele, evo, i u našoj blizini, nastavlja Divjak. Za mene je Sarajevo više podeljeno od Mostara, bar kada se gleda broj stanovnika.

Kad govorimo o tome, 300 do 500 metara odavde, u "otcepljenom" Sarajevu živi oko 70.000 Srba koji

ne žele da dođu u Sarajevo, dok predsednik RS-a Milorad Dodik kaže da Sarajevo nije njegov glavni grad. I sve je to obrazovanje mladih generacija, sve to utiče na njihov stav, razmišljanje i ponašanje. A sličnih primera je mnogo. Ali, ostavimo politiku po strani.

Na osnovu rezultata postignutih u dvije decenije rada može se reći da je "Obrazovanje gradi BiH" u potpunosti ostvarilo osnovni cilj misije - moralnu i materijalnu podršku deci i njihovim roditeljima, posebno deci žrtvama rata, deci sa ratnim povredama i traumama, deci iz manjinskih zajednica, a posebno malim Romima.

Od školske 2005/2006. godine stipendirano je oko 1.000 učenika i studenata romske manjine u Bosni i Hercegovini. A svečana pesma Udruženja, uprkos svemu što se dešava, kaže: "Svoju budućnost, radom svojim, za bolje sutra znanjem se bori. Što se posije, to se i žanje, domovinu gradi obrazovanje..."

Gordana SandićHadžihasanović

12. septembar 2014. Spektar, broj 14 25

TAJNA BALKANSKIH DOBROVOLJACA

NEKE VUKU IDEALI, DRUGI ŽELE UZBUĐENJE

Zagrebački profesor Žarko Puhovski navodi razloge zbog kojih je, po njemu, dobrovoljce za ratne avanture u svijetu, kad već kod nas ratova više nema, lakše naći na Balkanu nego u drugim zemljama

Ž

arko Puhovski, zagrebački profesor političke filozofije, govorio je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa o tome šta motiviše dobrovoljce sa Balkana da odlaze na strana ratišta i zašto je Balkan povoljno tle za vrbovanje dobrovoljaca na strana ratišta?

Prvo, Balkan ima staru tradiciju borbe za neke vrste ciljeva, kaže Puhovski. I dodaje: Drugo, Balkan ima staru tradiciju plaćenika. Plaćenici također idu dragovoljno raditi, samo, naravno, za novac, a ne za neku vrstu ideje ili ideala.

Treće, Balkan je relativno nedavno, sa manjim odmakom vremena nego drugi dijelovi Evrope, imao ratno iskustvo i ima tisuće ljudi koji se nakon rata osjećaju izgubljeno, ne samo zbog toga što nemaju od čega živjeti, to je prob-

lem za manji broj njih, koliko zato što su izgubili osjećaj da imaju neki smisao u životu i osjećaj uzbuđenja i na neki način osjećaj da oni u ratu doista čine nešto što inače u svom civilnom životu nisu mogli, dakle da su važni.

Balkan je relativno nedavno imao ratno iskustvo, pa se nakon toga osjećaju izgubljeno mnogi koji nemaju smisao u svom životu, osjećaj uzbuđenja i vlastite važnosti...

To očito funkcionira veoma uspješno i upravo zbog toga se te ljude može lakše nego iz drugih dijelova svijeta dobiti da sudjeluju u ratovima, kada već, srećom po nas, lokalnih ratova više nema, kaže profesor Puhovski.

26 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.

Na pitanje da li su oni koji odlaze na razna ratišta širom svijeta, u stvari, ljudi sa socijalnog dna, koji su u egzistencionalnom beznađu, Puhovski kaže:

Ekstremisti i red: Sasvim sigurno ima značajan broj ljudi na koje se odnosi ta kvalifikacija, ali meni se čini nevjerojatnim da bi baš svi bili takvi. Dapače, ljudi koji se ponekad pojavljuju na televiziji ili u nekim drugim medijima, ne djeluju uvijek kao ljudi koji ne znaju što govore, kao ljudi koji se ne znaju izražavati, koji ne znaju gdje se nalaze, iako sasvim sigurno ima i takvih.

Takvi ljudi, ljudi sa margina su iz generacije najmlađih, u starosti od 17 do 20 godina, odrasli u malim mjestima i na periferijama velikih gradova, koji ne znaju sasvim sigurno, ali imaju osjećaj da se

događa nešto strašno. To se može sažeti u jednoj rečenici - da oni iz te generacije nikada u životu neće imati stalni posao, da su oni za društvo izgubljeni. Može izgledati zgodno ako se ljenčari, ali ako se ima od čega živjeti. Ti mladi ljudi, zbog takvih motiva, ne samo u dijelovima EX YU, već, na primer, i u Velikoj Britaniji, idu u rat.

Puhovski ne misli da opšta idejna i vrijednosna zbrka, koja postoji već decenijama na ovim prostorima, pogoduje najrazličitijim ekstremističkim ideologijama. Po njegovom mišljenju, ekstremističkim ideologijama pogoduje red.

“Najviše ekstremista dolazi iz dijelova svijeta u kojima vlada privid potpunog reda, gdje se misli da se zna što je ispravno, a što pogrešno, što je dopušteno, a što nije dopušteno., kako se ponašati u društvu. To jedan broj ljudi ne podnosi, kao što nisu podnosili u tridesetim godinama prošlog stoljeća, smatrajući to recimo malograđanskim ili terorom svakidašnjice nad stvaralačkim potencijalima, kako je to svojevremeno rekao Džordž Orvel.

Meni se čini da nered u vrijednostima manje motivira ljude na takvo ponašanje, nego onaj prinudni red, kakav u uređenim društvima postoji.”

Poticaj izvana: Za hapšenje grupe vehabija u BiH on kaže: “Ono što se ovih dana događa, kao i ono što se događalo prije godinu dana, u jednoj sličnoj velikoj akciji, koja je završila bez ijedne presude, a vidjet ćemo kako će ovo završiti, zapravo su akcije koje se čine na pritisak izvana, da bi se smirilo vanjske centre moći i da bi se pokazalo da BiH ipak nekako funkcionira i da valjda ipak jednog dana može biti kandidatkinja za EU. Svijet funkcionira tako da ubijanje 2.000 civila u Palestini vrijedi otprilike koliko jedan mrtav Amerikanac u

Puhovski: Hapšenje vehabija u BiH provedeno zbog “dokazivanja” pred strancima

Iraku ili Siriji. To je realnost sa kojom se živi. Budući da se sada radi o mrtvim Amerikancima, čitav svijet se, naravno, pojavio u poziciji borca za pravdu.”

Na pitanje Branke Mihajlović, koja je vodila razgovor, da li se ovo sadašnje može i kako porediti sa nekadašnjim dobrovoljcima, naprimjer u španskom građanskom ratu 1936. godine, kada su tamo krenuli komunisti iz mnogih zemalja svijeta, Puhovski odgovara potvrdno?

Borba za promjene: Meni se čini da je paralela potpuno očita, kaže zagrebački profesor, i nastavlja: I tada i sada se radilo kod jednog broja ljudi o dvostrukoj motivaciji.

Sa jedne strane o vjeri u neke Svijet funkcionira tako da ubijanje 2.000 civila u Palestini vrijedi otprilike koliko jedan mrtav Amerikanac u Iraku ili Siriji. To je realnost sa kojom se živi...

ideale, koje ne mogu kod kuće realizirati pa mogu pokušati negdje drugdje, i istovremeno o dubokoj razočaranosti stanjem u društvu u kojem su živjeli, recimo engleskom, francuskom ili tadašnjem jugoslavenskom.

Uvjerenje da se borba za promjene kod kuće, počinje voditi na primjer u Španjolskoj, kao što i ovi iz BiH, oni koji su zaista idealisti, vjeruju da borba sa islamskom državom u Iraku i Siriji jednog dana treba dovesti do toga da se i Bosna i Hercegovina, a onda valjda i susjedne države, promijene.

Ali oni ne počinju kod kuće, nego počinju tamo gdje se borba već vodi, dakle na zadanim mjestima i zadanim okolnostima. To je nekada bila Španjolska, jer su tako izabrali pučisti monar hističke orijentacije i Nijemci i Talijani koji su ih podržavali i, sa druge strane, komunisti i ostali na ljevici.

Sada je to, po mišljenju profesora Puhovskog, Irak, odnosno Sirija.

12. septembar 2014. Spektar, broj 14 27

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

Kulin ban moderne biH Njemu se može zahvaliti na opstanku Bosne i Hercegovine, na priznavanju Muslimana kao naroda u današnjem obliku, a u rodnom Cazinu, kao ni u BiH, nema ni ulice s imenom Hamdije Pozderca

Č

ovjeka koji se suprotstavio narastajućem nacionalizmu, vođen mišlju da je nacionalizam uvijek agresivan i jedinstven po zakonu spojenih posuda i da se ne može govoriti o manje opasnom nacionalizmu i onom agresivnom, najjačeg političara kojeg je Bosna i Hercegovina imala za vrijeme komunizma, najčešće se sjetimo na godišnjicu njegove smrti ili rođenja. Tada se podsjetimo da je on čovjek kojem se možemo zahvaliti za modernu fizionomiju BiH. A u rodnom Cazinu, i nigdje u BiH, danas nema ni ulice s njegovim imenom – ulice Hamdije Pozderca. Ove 2014. devedeset je godina od njegovog rođenja.

Čuvena formula: Pozderac je bio posebno zaslužan za priznavanje Muslimana kao naroda, danas jednog od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Njegovo uklanjanje sa političke scene bivše Jugoslavije povezuje se isključivo s njegovim istrajavanjem, kao predsjednika Ustavne komisije Skupštine Jugoslavije, da se ne mijenjaju osnovna načela Ustava iz 1974. godine. Nije dozvoljavao mijenjanje načela koji su dali Muslimanima status naroda unutar SFRJ. "I Muslimani i Srbi i Hrvati, kao i pripadnici drugih naroda i narodnosti koji žive u BiH, obezbjeđuju i ostvaruju u njoj svoj

nacionalni identitet i punu afirmaciju nacionalnih vrijednosti.

Upravo iz tih razloga, iako se BiH ne definiše kao nacionalna država

“Bosna i Hercegovina je uistinu i nacionalna država i za Srbe, i za Hrvate, i za Muslimane...” u klasičnom smislu, ona je uistinu i nacionalna država i za Srbe, i za Hrvate, i za Muslimane, i za pripadnike drugih naroda i narodnosti koji žive na njenom tlu", čuvena je Hamdijina politička formula.

U političku orbitu on je lansiran u vrijeme kada Josip Broz Tito, nakon Drugog svjetskog rata, oko sebe okuplja bošnjačke i probosanske

Piše: Arnisa Gagula intelektualce čiji je zadatak da objasne razvoj bošnjačke nacije.

Rezultat je nastanak nekoliko značajnih knjiga koje su, kao prve knjige tog tipa, doprinijele razjašnjenju nacionalnog pitanja Bošnjaka pred, za njih povijesni događaj, popis stanovništa u aprilu 1971.

Uvjereni komunista: Te godine su oni prvi put dobili mogućnost da se izjasne kao Muslimani, a ne kao Srbi, Hrvati ili neopredijeljeni, kakav je do tada bio slučaj.

"Zašto Muslimani nisu prije priznati kao nacija isto je kao da si me pitao zašto Kulin ban nije uveo samoupravljanje. Oni moćniji od nas nisu nam dali ime Bosanac,

Politički vojnik komunizma i Titove Jugoslavije

28 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.

nama je bilo važno da nas priznaju pod bilo kojim imenom i da nas stave u Ustav. Eto vas mlađih, nastavite sa istraživanjima i dokazivanjima, moja generacija nije mogla više", zabilježio je Pozderčeve riječi njegov prijatelj Alaga Dervišević.

Višu partijsku školu Pozderac je završio u Moskvi, a Filozofski fakultet u Beogradu. Inače, potiče iz čuvene partizanske porodice.

Od 1971. do 1974. bio je predsjednik Predsjedništva BiH, a od 1974. do 1978. predsjednik Skupštine BiH. Nalazio se i na čelu najvišeg organa Saveza komunista BiH. Istodobno je bio predavač na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća on je, zajedno sa Brankom Mikulićem i Bracom Kosovcem, doprinio snažnom ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine. U tom periodu asfaltirano je hiljadu kilometara cesta, završena akcija "Hiljadu škola u Bosni i Hercegovini". Izborili su se za poboljšanje položaja BiH u jugoslavenskoj federaciji i umjesto sirovinske industrije pokrenuli razvoj prerađivačkih kapaciteta. Jedan od njih je bio i Agrokomerc iz Velike Kladuše.

Kobna afera: Upravo je Agrokomerc bio povod za uništenje Pozderca. Nacionalisti su znali ukoliko on dođe na čelo Predsjedništva SFRJ, kao zakleti protivnik svega što je nacionalno, da nemaju šanse. Iskonstruirali su i iskoristili aferu sa mjenicama u Agrokomercu da politički eliminiraju Hamdiju Pozderca.

Prema oprobanom receptu iz tog vremena, atakovalo se na ličnost i izmišljane su bizarnosti kako bi od Partije i naroda bila dobivena podršku za uklanjanje onih koji ometaju samoupravni socijalistički razvoj.

Nakon sjednice Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista BiH odbačen je svaki

Hamdijine zasluge danas se skrivaju

pokušaj povezivanja Hamdije sa ilegalnim radnjama u Agrokomercu, ali rezultat podmetanja je bila njegova iznuđena ostavka na funkciju pot-

“Kada je izašao iz kabineta Milana Uzelca, Hamdija je bio blijed kao krpa i jedva je došao do govornice da bi rekao kako podnosi ostavku...” predsjednika Predsjedništva SFRJ. Pozderac je kazao da je njegova ostavka uslijedila iz principijelnih razloga. Salu u kojoj se održala ta sjednica napustio je vidno potresen.

Inače, na pauzi sjednice CK SKBiH, na kojoj je Pozderac prvobitno odbijao dati ostavku, tvrdeći da nije kriv, pozvan je u kabinet predsjedavajućeg Milana Uzelca.

Tajnoviti slom: Nijaz Duraković je svojevremeno kobni dijalog opisao riječima: "Kada je izašao iz njegovog kabineta, Hamdija je bio blijed kao krpa i jedva je došao do govornice da bi rekao kako podnosi ostavku. Ne

znam na koji je način Pozderac slomljen. Znam da je policija u to vrijeme prisluškivala većinu funkcionera. Uvjeren sam da su prisluškivali i Hamdiju. Tada sam se jedini put u životu stvarno prepao: ko stvarno vlada državom, ako se ne vjeruje prvom čovjeku te države?!"

Savremenici Pozderca dobro pamte scenu sa sjednice u Beogradu, održane nedugo nakon toga. Hamdija Pozderac, nesuđeni predsjednik SFRJ, sjedio je posve sam. U tom redu, u redu ispred i iza njega, nije bilo nikog. Posve sam na sjednici koja je označila kraj njegove političke karijere.

Ubrzo poslije toga se razbolio i završio u bolnici. Preminuo je 6. aprila 1988. godine, u 64. godini, u Kliničkom centru bolnice Koševo u Sarajevu. Nikada nisu razjašnjene okolnosti njegove smrti i nikada nisu demantovane priče da je ubijen. Uklonjen je sa političke scene Jugoslavije.

Naprasna smrt Hamdije Pozderca i danas je obavijena velom tajne.

12. septembar 2014. Spektar, broj 14 29

PRIČAM TI PRIČU

PLJAČKA CENTRALNE BANKE

Pužući kroz uzani hodničić iznosili su poluge do pred jutro, a izlaz je, gle' čuda, bio tačno u onoj ulici kraj Dalmatinske. Navukli su dovoljno zlata u kanalizacioni otvor tačno pored dva parkirana bicikla

B

io je prvi sumrak i, kao i obično, našli su se u pasažu ispred Damirove zgrade na sarajevskom Marindvoru. Obojica u crnom od glave do pete. Nino je zgurao ruke u džepove i nervozno poskakivao s noge na nogu. Šta ima – procijedio je kroz zube Damiru.

Jesi l' sve nabavio? Je l' Sve spremno – govorio mu je Damir dok je kolutao pogledom okolo, misleći da mu neko čita misli.

Spremno je – reče mu Nino, tapšući se po džepovima.

Još nije bilo vrijeme da krenu, trebalo je sačekati da noć zavlada,

da se ulice malo raščiste, da san savlada nadobudne... Sjeli su na bajkove i krenuli u vožnju kroz

Odavno su pripremili teren i ispitali sve mogućnosti.

Sve je spremno. Sad samo trebaju pokopčati sajle, utegnuti užad i krenuti u akciju...

Vilsonovo šetalište. Tri kruga, gore – dole. Ni pola sata nije prošlo.

Trema je uzimala danak. Nisu više mogli misliti ni na šta drugo.

Skockane djevojke prolazile su pored njih, zavodljivo ih gledale,

30 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.

Piše: Džana Zimić namigivale im, čak i dobacivale, ali ništa. Obojica su bili kao začarani.

Gledali su, ali ništa nisu vidjeli.

Misli su im bile u centru, na Čeki.

Dosta je bilo čekanja. Hajmo! – reče Nino. djurili su do Mejtaša i tu, u slijepoj ulici na pola Dalmatinske, ostavili bajkove, a onda sišli do zgrade iza leđa banke.

Na ulazu se osvrnuše – policijska kućica prekoputa, malo niže im je sjedište, ali je ulica, srećom, bila pusta.

Vadi taj ključ – prošaputa Damir, a Nino nije čekao i začas se nađoše u haustoru. U sekundi istrčaše 50 ste-

O

penika, na posljednji sprat.

Zapuhani i nervozni brzo otključaše i vrata, izlaz na krovnu terasu.

Bila je noć, ali se jasno vidjelo od ulične rasvjete. Prvo sjedoše uz betonsku ogradu i zapališe po cigaretu, tek toliko da malo dahnu, da naprave stanku pred onim što su planirali cijelog ljeta. krajnjem uglu terase stajala je betonska saksija, puna zemlje i smeća. Nino ode do nje i iščeprka platneni crni ceker, a iz njega izvadi kolut sajli, užadi i karabinera.

Odavno su pripremili teren i ispitali sve mogućnosti. Sve je spremno. Sad samo trebaju pokopčati sajle, utegnuti užad i krenuti u akciju.

Damir je već visio poput majmuna na grani topole koja se naslanjala na krovnu terasu taman toliko da mu posluži kao most do sive betonske grdosije koju su ciljali te večeri. Videonadzor je pokrivao cijeli teren, ali su se oni hrabro uzdali u uljuljkanost osiguranja, koje se nikada ranije nije susrelo s ičim sličnim. Niko još nije bio dovoljno lud i blesav da pljačka Centralnu banku u centru grada.

Pst! – dozivao je Damir Ninu, signalizirajući mu da je zakačio sajlu na nosač pored prozora na prvom spratu banke, a onda se sam otisnuo i sklizao s topole, uskočivši nečujno kroz poluotvoren prozor u zgradu.

Plan je djelovao savršeno.

Sreća pa je ludo žensko spremno

U

Uz pomoć svog malog uređaja za dekodiranje, otključaše metalna vrata i nađoše se u samom srcu betonske zgrade.

Osmijeh im poškakilja uglove usana kada ugledaše brdo uredno složenih zlatnih poluga...

učiniti sve za par slatkih riječi – mislio je Nino na sekretaricu Sanelu koju je mjesecima proganjao samo radi ovog prozora. nutra im je sve već bilo poznato.

Odškrinuli su vrata, na hodniku nikoga nije bilo pa su sjurili na prizemlje. Pojavi se polusneni čuvar, ali ih nije vidio, otišao je na suprotnu stranu, a oni pinkparterovskim korakom nečujno sletiše još dva sprata niže, u podrum, do trezora.

Damir je bio genijalac kada je riječ o kompjuterima. Uživao je da razbija šifre pa mu ni ova nije predstavljala problem. Uz pomoć svog malog uređaja za dekodiranje, otključa metalna vrata i nađoše se u samom srcu betonske zgrade.

Osmijeh im poškakilja uglove usana kada ugledaše brdo uredno složenih zlatnih poluga.

Nisu dangubili. Vrata su zatvorili, činilo se da nema izlaza, ali...

Jedan od ventilacionih otvora na zidu s desne strane zapravo je bio tajni izlaz iz ove sobe panike.

Obojica su bila dovoljno sitne i žilave građe da se bez problema provuku kroz zakamuflirani hodnik dug blizu 200 metara. Gotovo niko nije znao za ovaj prolaz, ali oni su imali sreće da se zapiju u društvu jednog starog, prijeratnog portira. Čovjek se raspričao, on je

U

kriv i što im je ideju dao...

Bila je to duga noć, ali nisu ni očekivali da ovo bude baš toliko laka zarada. Pužući kroz uzani hodničić iznosili su poluge do pred jutro, a izlaz je, gle' čuda, bio tačno u onoj ulici kraj Dalmatinske. Navukli su dovoljno zlata u kanalizacioni otvor tačno pored dva parkirana bicikla.

Jedva su skuckali love da unajme garažu pored pa su lijepo složili svoj debitantski plijen, a onda pravac opet na bajk i Damirovoj kući. ali je grad. Stigli su na Marindvor za pet minuta.

Bilo je 5.05 sati.

Haj' kod mene na spavanac – zadovoljno se smješkao Damir, a Ninu nije trebalo dvaput zvati.

Damir je živio na drugom spratu.

Iznijeli su bajkove i šunjali se kroz hodnik, pazeći da ne probude ukućane kad se pred njima, poput aveti u bijeloj razvučenoj spavaćici, pojavi njegova majka: Gdje si do ove dobi – uzviknu na njega, a Damir se sledi od straha.

Dosta mi je više tvojih folova! Ulazi u svoju sobu i da te više nisam vidjela, jesi l' čuo?! Nema ti sedam dana izlaza!

Da, mama – procijedi Damir i obori pogled, a Nino se unezgodi i zbrisa preko vrata: Čujemo se sutra.

M

12. septembar 2014. Spektar, broj 14 31

Spektar

www.magazinspektar.blogspot.com SVAKOG PETKA NOVI BROJ