Spektar broj 15

FTV: DIJETE ŠAMARA VLASTITOGA OCA

Broj 15

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 19. 09. 2014.

TAJNA GENETSKOG “SMEĆA”

RAĐA SE NOVI ČOVJEK! PRIVREDNA KATASTROFA: FABRIKE U MULJU

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

TAJNA GENETSKOG “SMEĆA”

RA\A SE NOVI ^OVJEK!

Medicina je zvanično priznala prvi slučaj čovjeka sa tri niza DNK, a genetičari iz cijelog svijeta poručuju: Već 20 godina se događaju evolucione promjene, postepeno će se razviti svih 12 DNK spirala, pa ćemo dobiti novog, drugačijeg čovjeka od ovog današnjeg Str. 20

ZLATKOVA TV JADIKOVKA

TEŠKO JE KAD DIJETE ŠAMARA VLASTITOGA OCA Lagumdžija je u pravu kad kaže da je Federalna televizija politički uzurpirana, da ne služi javnosti nego pojedinim strankama, ali je upravo on posljednji čovjek Str. 6 u BiH koji ima pravo da o tome govori

PRIRODNA I PRIVREDNA KATASTROFA

FABRIKE U MULJU

Majske poplave su privredi BiH nanijele štetu od milijardu i po maraka. Vlasnici stradalih preduzeća sami pokušavaju da obnove fabrike, gutaju tablete za smirenje i ogorčeno shvataju da je to, za neke, kraj Str. 23 biznisa

SRPSKA BOGOMOLJA U SREBRENICI

CRKVA OD INATA ILI STVARNA POTREBA VJERNIKA?

Hoće li u nedjelju otvorena crkva na Budaku, kako kaže općinski načelnik Ćamil Duraković, u Srebrenici biti drugi Jerusalem i problem “dok je svijeta i vijeka” Str. 10

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO! Prvog petka upravo pokrenute predizborne kampanje, pred najznačajniju sedmičnu vjersku molitvu, džumu, muslimanima su ispred vjerskih objekata opet dijeljeni predizborni materijali SDA. Javnost nije bila iznenađena, jer se to uvijek radilo, ali je bila iznenađena sa koliko otvorenosti je to učinjeno. Pred tri sarajevske džamije, na mjestima na kojim se ostavljaju prilozi za vjersku zajednicu, dijeljeni su predizborni leci SDA. Odmah prozvan od onih kojim je ovakva politizacija zasmetala, reisu-l-ulema Husein ef.

Kavazović je brzo reagovao. Iz njegovog kabineta stiglo je saopćenje u kojem se navodi da Islamska zajednica u BiH traži od svih političkih stranaka i njihovih aktivista da ne skrnave džamije i prostore islamske zajednice svojim stranačkim i izbornim aktivnostima.

U poruci je takođe naglašeno da su džamije “zajednički izvanstranački i izvanpolitički prostor”, koji jednako pripada svim muslimanima koji u njih dolaze, bez obzira kojim strankama pripadaju.

Jedan ružan čin se ipak dogodio.

No, muslimansko vjersko vođstvo adekvatno je na to reagovalo.

Odmah su stigla i izvješća o pojedinim vjerskim službenicima koji su pred džamijama spriječili propagandne parade SDA i još nekih stranaka i pojedinaca.

To je za svaku pohvalu, iako ne treba biti lakovjeran i pomisliti da je došao kraj upotrebi vjere i njenih objekata u političke svrhe. No, jednom je moralo početi, pa se sa strpljenjem treba i čekati da izuzeci prerastu u pravilo i u jednu praksu doličniju od one koju smo dosad imali.

4 Spektar, broj 15 19. septembar 2014.

GANI]EV MODEL

Albansko ministarstvo obrazovanja donijelo je odluku o zatvaranju 17 privatnih univerziteta radi osnovane sumnje o zloupotrebi rada i neprovođenja legalnih i zakonom propisanih metoda i pravila sticanja diploma visokog stepena obrazovanja. Među prvima je zatvoren privatni univerzitet Kristal u Tirani, poznat kao tzv. "tvornica diploma", u kojem je taj papir koštao koliko „čitava jedna krava i par ovaca“.

Ovaj primjer obračuna sa nekorektnim načinom sticanja visokog stepena obrazovanja i zvanja trebalo bi provesti i u BiH, ukoliko se želi dobro budućim naraštajima, napisao je na Facebooku jedan bosanski inžinjer sa njemačkom adresom.

Dokaz ovim tvrdnjama je činjenica da evropske zemlje ne priznaju niti jedan stepen zvanja kao i diplome NITI JEDNOG JEDINOG privatnog univerziteta iz BiH, osim dokumenata izdatih od strane državnog Univerziteta u Sarajevu.

A ovdje je čitava bulumenta privatnih fakulteta i univerziteta, na čelu sa čuvenim profiterskim „patriotom“ Ejupom Ganićem. Umjesto da mu, kao u Albaniji, prorešetaju sve silne fakultete koje je pokrenuo, uz Sarajevsku filmsku akademiju (SFF), koju je formirao ilegalno i prevario dvije generacije studenata, isti organ koji je utvrdio tu nepravilnost dopustio mu je da pokrene i privatni medicinski fakultet.

Kad već država gleda kroz prste

ovakvim „obrazovnim“ tajkunima, bar bi mladi trebali biti opreznijiji.

Preporučujemo im da malo izuče prošlost Ganićevih univerzitetskih hokus-pokusa. Bolje i ne biti ljekar, nego se za to predstavljati sa diplomom dokazanog hohštaplera.

DRŽAVA.BA

U Sarajevu je održano je zvanično predstavljanje kampanje pod nazivom Država.ba u kojoj su Centri civilnih inicijativa prikazali rezultate višemjesečne analize izbora, imenovanja i zapošljavanja u institucijama vlasti i javnoj upravi.

Program menadžer Adis Arapović rekao je da u BiH ima blizu 20.000 funkcija u javnoj upravi, na rukovodećim i upravljačkim mjestima. Ti ljudi nisu političari.

Njima bi odgovornost prema službi, javni interes i opšte dobro građana trebao biti jedini prioritet. Trebali bi biti nezavisni od stranačkog uticaja.

Ali nisu, oni su obična „stranačka vojska“, uhljebljeni stubovi tih stranaka.

Kampanja Drzava.ba želi doprinijeti depolitizaciji i departizaciji javne uprave. Želi se jasno odvojiti političke funkcije od profesionalnh pozicija unutar javne uprave i javnog sektora generalno. Lične sposobnosti, znanje, iskustvo i integirtet kandidata moraju biti presudni faktor prilikom imenovanja i zapošljavanja u javnom sektoru, a ne stranačka ili porodična veza.

Parola je: Država sposobnim, a ne podobnim! Dodajemo - Dabogda!

REDOVI GLADI

U BiH, od 550.000 nezaposlenih osoba, barem petina bukvalno nema šta da jede. Kada se uzme u obzir da 60 posto penzionera prima najnižu penziju, nedovoljnu i za jedan pristojan obrok dnevno, onda je jasno da je Bosna i Hercegovina zemlja siromašnih ljudi. Svakodnevni su prizori ljudi koji rove po kontejnerima ili prose na ulicama.

Stoga tzv. narodne kuhinje imaju svakim danom sve više korisnika.

Redovi ispred tih kuhinja u mnogim gradovima najbolje pokazuje da mnogi građani žive ispod granice ljudskog dostojanstva.

Direktorica sarajevske Narodne kuhinje „Stari Grad“, Zilha Šeta, poznata kao Tetka Zilha, koja dnevno zna spremiti i po 5.000 obroka, kaže da novca u BiH ima, ali je nepravilno raspoređen.

Uz malo više solidarnosti među ljudima, ova zemlja bila puno ljepše mjesto za život, kaže popularna Tetka.

ŽIVJELA REPUBLIKA BIH!

Sefer Halilović smatra da je referendum u Škotskoj, po pitanju nezavisnosti od Velike Britanije, putokaz bh. narodima kako će vratiti svoju, nelegalno i antiustavno ukinutu Republiku Bosnu i Hercegovinu u njenom punom kapacitetu.

"To automatski znači ukidanje entiteta u BiH, kao i kantona, jer građani naše zemlje više ne žele da žive u podijeljenoj državi u kojoj cvjeta kriminal i nepravda", stav je Seferove stranke.

"Također, kao državotvorna i društveno odgovorna stranka, želimo poručiti da su svi oni koji poštuju i koji će poštovati državni i teritorijalni suverenitet Republike Bosne i Hercegovine, dobro došli ostati u našoj zemlji te smo, isto tako, spremni dati amnestiju onima koji su govorili protiv naše države ukoliko sa danom vraćanja institucije Republike BiH prestanu sa antirepubličkim agitacijama", saopćeno je iz ove stranke.

Za Republiku smo, nema dvojbe. Ali, dragi Sefere, Vi kao da ste pali s kruške!

DODIKOV BARJAK

U Evropskoj komisiji kažu da se neće povlačiti paralele između referenduma o nezavisnosti Škotske i secesionističkih tendencija u Republici Srpskoj. „Kada govorimo o Zapadnom Balkanu, tačnije o Republici Srpskoj, EU je tu vrlo jasna. Više puta smo ponovili da u potpunosti podržavamo teritorijalni integritet BiH kao suverene i jedinstvene zemlje“, kaže portparol Evropske komisije Peter Stano i zaključuje: „Za nas postoji samo jedna BiH, a sve ideje i retorika o secesiji i podjeli te zemlje jasno su odbačeni od strane EU.“ Evropski zvaničnici upozoravaju da eventualno otcjepljenje entiteta nema ni zakonsko uporište i da bi predstavljalo kršenje međunarodnog prava. To, ipak, Milorada Dodika ne priječi da maše svojim „škotskim“ barjakom. Ne zna čovjek drugačije, šta se može. Pa makar mu se svi smijali!

FUJ!!!

Vatrometom i presijecanjem vrpce, svečano je otvorena moderna autocesta, dionica Koridora 5C od Međugorja do graničnog prijelaza Bijača. Od ove srijede će putovanje Hercegovinom trajati dvostruko kraće.

Kako rekoše na otvaranju, riječ je o ključnom infrastrukturnom preduslovu za puno ostvarenje privrede, a posebno turističkog potencijala južne Hercegovine.

Ovih deset kilometara južnog dijela Koridora 5C je, naime, preko Republike Hrvatske spojeno s evropskom mrežom puteva. To će imati višestruki značaj za građane Bosne i Hercegovine. Projekat je koštao oko 70 miliona eura.

Sva sila političara se, naravno, sjatila na ovu svečanost, upriličenu, nimalo slučajno, u predvečerje izbora. Misle oni da im je ovo malo ceste njihov ponos i dika, da im svjetla toliko ukaljani obraz.

Ali se u tome varaju. Upravo ovakve prigode najviše pokazuju koliko je ova zemlja propala, koliko lošu vlast ima, koliko zaostajemo za drugima i kako nas vlast navodi da njene sitnice tretiramo kao “ogromne iskorake”.

U cestogradnji smo u ogromnim zakašnjenjima, u asfaltu se, do koljena, gaca kroz korupciju, a sve to malo što postižemo ne uspijevamo ni zbog kakve sposobnosti vlasti nego zbog ogromnih izdvajanja svih građana, u čije ime se država i zadužuje za izgradnju auto cesta.

Ova srijeda nije bila dan za veselje.

Nije, doduše, ni za plakanje. Bio je to jedan obični dan u kojem nam je vlast, kao bezbroj puta do sada, pokušala da uradi ono što narod odvajkada naziva „podvaljivanjem muda pod bubrege“.

19. septembar 2014. Spektar, broj 15 5

ZLATKOVA TV JADIKOVKA

TEŠKO JE KAD DIJETE ŠAMARA VLASTITOGA OCA Lagumdžija je u pravu kad kaže da je Federalna televizija politički uzurpirana, da ne služi javnosti nego pojedinim strankama, ali je upravo on posljednji čovjek u BiH koji ima pravo da o tome govori

B

umerang je čudna sprava.

Smislili su ga još stari Aboridžani, pleme u Australiji, kao lovačko oružje.

Procjenjuje se da je prva vrsta bumeranga konstruisana čak pet hiljada godina prije nove ere.

Ta sprava, inače, ima neobično svojstvo da se vraća onome iz čijih je ruku izbačena. To se zove “Bumerang efekat”.

Umjesto da naškodi protivniku, “bacač bumeranga” je onaj koji trpi posljedice.

Cinični apeli: Predsjedniku SDPa Zlatku Lagumdžiji sad je kasno da se žali na udarce medijskog bumeranga. Riječ je, naravno, o njegovoj prošlosedmičnoj ljutitoj

6 Spektar, broj 15 19. septembar 2014.

ocjeni “da je Federalna televizija očigledno postala društvo dva lica. Ta dva lica u zgradi FTV-a su dva lica iz

Desetak godina FTV je bila u posjedu “jednog privatnog lica”, tako da ne treba biti puno ironičan pa kazati da je ovo što se sada dešava, kad je FTV pod uticajem dvije osobe i dvije stranke, u stvari - napredak... zgrade Predsjedništva BiH”.

Aluzija na Bakira Izetbegovića i Željka Komšića je očigledna i svi su je prepoznali. Kao što je svima jasno i zašto

Piše: Vlastimir Mijović je izrečena u ovom nervoznom predizbornom vremenu, kad političarima mediji znače više no ikad.

Zbog te prljave uzurpacije jednog javnog resursa, Lagumdžija je, kako kaže, “već obavijestio čelnike međunarodne zajednice i ambasadore relevantnih zemalja” kojim je ukazao “na nedopustivu manipulaciju, privatizaciju i politikantstvo direktno usmjereno protiv istine i obavještavanja građana, kojim treba da služi javni RTV servis”.

Lider SDP-a je, da cinizam bude kompletan, pozvao i Regulatornu agenciju za komunikacije (RAK), OSCE i predstavnike Vijeća za implementaciju mira (PIC) da naprave monitoring javnih servisa.

Naravno, da utvrde kako se FTV koristi kao privatna i stranačka prćija, zbog čega nekome, eto, treba malo i glavu “recnuti”. Ako ništa, barem ga malo po prstima udariti.

Lagumdžija želi, kako je rekao, da stranci i domaća regulatorna agencija “obavežu javne emitere da se ponašaju u skladu s principima koji važe u uređenim evropskim zemljama, jer način na koji se pojedini javni servisi ponašaju je nešto što je direktno zadiranje ne samo u demokratska prava i slobode nego i direktni uticaj na politička zbivanja u ovoj zemlji za račun dva privatna lica”.

Lažne suze: Javnost se nasmijala na ove Lagumdžijine riječi. Jer, ne treba imati posebno dobro pamćenje da bi se ljudi prisjetili ko je kreator ove vrste uzurpacije i manipulacije. To su upravo Zlatko Lagumdžija i njegov SDP, skupa sa njihovim “privatnim” novinarom Bakirom Hadžiomerovićem, nekada čelnikom FTV-a, a sada kandidatom SDP-a za Predsjedništvo BiH. Da slika bude potpuno, upravo taj Bakir stajao je Zlatku iza leđa dok je, u kamere, recitovao pomenutu jadikovku.

Desetak godina FTV je bila u posjedu “jednog privatnog lica”, već Bojkot programa FTV i plaćanja RTV takse jedini je način na koji se ova medijska kuća može disciplinovati da služi svojoj društvenoj namjeni.

Sve ostalo su prazne priče i zaludne jadikovke... pomenutog, tako da ne treba biti puno ironičan pa kazati da je ovo što se sada dešava, kad je FTV pod uticajem dvije osobe i dvije stranke, u stvari - napredak! A Zlatko nad tom činjenicom “plače” samo zato što on nije jedna od tih osoba, što je FTV

sada privatni posjed dva rivalska politička tabora. Može govoriti šta hoće, ali Lagumdžiji iskreno nije stalo ni do kakve javnosti i principa, ni do kakvih evropskih kriterija i zaštite onih koji, plaćanjem RTV

komanduje. Bitno je da FTV, od svog osnivanja 2002. godine, nikad nije bila ono što bi, po zakonu, trebala da bude.

Stoga su građani, jer drugi to ne žele da rade, snaga koja mora da preduzme poteze kojim će se taj

FTV se okrenula protiv nekadašnjeg političkog “gazde”

takse, izdržavaju tu televiziju. Da je njegova, ćutao bi, kao što je ćutao dok je FTV bila “produžena ruka” SDP-a, njegova privatna televizija koja se financira novcem svih građana.

Politički teror: Međunarodna zajednica posljednjih godina ne miješa se u niz manipulacija i loših političkih, ekonomskih, kulturnih, obrazovnih, ali i medijskih praksi u Bosni i Hercegovini. Ona sigurno neće poslušati ni Lagumdžiju i nekim svojim specijalnim mjerama uvesti red u Federalnoj televiziji. Nije to činila ni kad su Lagumdžijini rivali, dok je on “uređivao” program FTV, takođe tražili od međunarodne zajednice da javne RTV servise “vrate u vlasništvo građana” i obezbijede da oni budu neovisni i objektivni.

Iako sad mnogi uživaju u Zlatkovim mukama, javnost od toga nema nikakvu korist. Jedan resurs javnosti, informativni, zaista je od nje otuđen i pretvoren u oružje političkih stranaka.

Potpuno je svejedno koja od njih

resurs, koji im je politika ukrala, vratiti u svoje vlasništvo. Time će pomoći i sebi i ogromnoj većini uposlenika FTV, koji bi radije bili profesionalci nego sluge, ono na šta ih godinama prinuđavaju političkim terorom.

Mjera koja jedina može uroditi plodom ugrožava život FTV-a, ali bojkot gledanja njenog programa i bojkot plaćanja RTV takse jedini su način na koji se ova medijska kuća može disciplinovati da služi svojoj društvenoj namjeni. Sve ostalo su prazne priče i isprane jadikovke.

Neplaćanje pomenute takse je kažnjivo. Nažalost, i tu vrstu žrtve građani bi trebali da podnesu ukoliko žele da zaustave jednu mnogo veću devijaciju: stranačko uzurpiranje javnih RTV servisa. I nije u pitanju samo FTV nego i RTRS, televizija koju godinama “uređuje” isključivo Milorad Dodik.

Zaista, zašto se Zlatko nije i na to požalio. Nije valjda da je Dodiku “halalio” ono što tako oštro zamjera Izetbegoviću i Komšiću?

19. septembar 2014. Spektar, broj 15 7

NACIONALIZAM I VANDALIZAM

MRŽNJA SE OPET GURA U PRVI POLITIČKI PLAN Napadi na vjerske objekte najčešće se dešavaju oko velikih vjerskih praznika, sportskih manifestacija te političkih okupljanja, a ni političari se, u predizbornoj kampanji, ne libe da šire nacionalnu i vjersku netrpeljivost

A

nalitičari upozoravaju na porast međunacionalne netrpeljivosti pred opšte izbore u BiH, što se vidi i po povećanju napada na vjerske objekte u odnosu na prošlu godinu. Naročito zabrinjava to što u incidentima učestvuju uglavnom mladi, te što se i dalje takvi slučajevi adekvatno ne kažnjavaju.

Prisutna je i velika tolerancija prema govorima političara koji raspiruju mržnju.

Negativne poruke: U ovoj godini povećan je broj napada na vjerske objekte u Bosni i Hercegovini. Do sada ih se dogodilo 28 ili za pet više nego protekle godine u istom periodu, pokazuju to podaci Međureligijskog vijeća Bosne i 8 Spektar, broj 15 19. septembar 2014.

Hercegovine. Posljednja dva napada dogodila su se prije nekoliko dana kada su u napadima vandala, nakon polufinala i finala Svjetskog prvenstva u košarci, oštećene Čaršijska džamija u Prijedoru i džamija Ferhadija u Banjaluci. Stručni saradnik u Međureligijskom Vijeću Bosne i Hercegovine, ispred Islamske zajednice, Emir Kovačević, ističe da te napade treba posmatrati sa

Nije sva šteta u šteti, što je razbijen prozor, nego je šteta u tom nekom osjećaju straha koji prožima Bošnjake koji žive ovdje, jer to se ponavlja svaki put kad ima neka pravoslavna fešta ili Srbija igra u nekom sportu...

posebnom pažnjom. „Možemo reći da je to primjer napada za koji smo mi najviše zabrinuti. Imate više vrsta napada – to može biti koristoljublje, ili kao što su ova dva slučaja kada se želi poslati jedna negativna poruka određenoj populaciji, određenoj sredini da nije dobrodošla.“ Imam Čaršijske džamije u Prijedoru Omer ef. Redžić kaže da su verbalne uvrede i napadi na objekte Islamske zajednice u tom gradu nešto što ozbiljno ugrožava sigurnost među povratnicima. Tvrdi da se čak ni on više ne osjeća sigurnim nakon posljednjih napada. „Nije sva šteta u šteti, što je razbijen prozor, nego je šteta u tom nekom osjećaju straha koji prožima Bošnjake koji žive ovdje, jer to se ponavlja svaki put kad ima neka

pravoslavna fešta ili Srbija igra u nekom sportu. To se vraća tako što se skrnave vjerski objekti.“

Blage kazne: Predstavnik Jevrejske zajednice u BiH Igor Kožemjakin mišljenja je da glavni problem predstavlja to što se počinioci napada ne kažnjavaju na adekvatan način. „Kazne su veoma blage, uglavnom se radi o uslovnim ili novčanim kaznama. Još niko nije otišao u zatvor zato što je napravio vandalski čin kao što su raznorazne porušene crkve, zapaljene džamije itd. Uglavnom su, nažalost, manjinske zajednice te koje su na meti vandala.“ Analize pokazuju, takođe, da se napadi na vjerske objekte dešavaju najčešće oko velikih vjerskih praznika, sportskih manifestacija te političkih okupljanja. Posebnu težinu situaciji daje predizborna kampanja u kojoj se ni političari ne libe da, na konto svoje popularnosti, na određen način šire nacionalnu i vjersku netrpeljivost.

Vjerski razdor: Urednik Magazina Buka Aleksandar Trifunović mišljenja je da se pogotovo stranke na vlasti toga pridržavaju, jer druge teme javnosti gotovo ni ne nude. „Na taj način, tumačeći politiku, javnost smatra da je potpuno normalno vrlo često mržnju i netrpeljivost iz političkih govora prenijeti na dnevno djelovanje na taj način što ćete se ponašati vandalski prema vjerskim objektima druge nacije. Moramo voditi računa da to nisu jednokratni incidenti, nego nešto što je produkt vrlo česte tolerancije govora mržnje u govorima političara koji obavljaju vrlo, vrlo visoke funkcije.“ Pitanje je i koliko se vjerski prvaci odvajaju od politike, te koliko oni svojim postupcima podstiču razvoj

Blage kazne podstiču izgrede

tolerancije ili netrpeljivosti. Posljednji primjer je razdor oko novoizgrađene pravoslavne crkve u Dugom Polju nedaleko od mezarja Potočari kod Srebrenice. Za jedne - to je potreba vjernika i sloboda ispovijedanja vjere, za druge toliko viđeni inat i uvreda za srebreničke žrtve.

Porast nasilja: Svijetli primjer distanciranja od politike jeste potez muftije mostarskog Salem ef.

Dedovića, koji je prije nekoliko dana zabranio predizborno predNešto se pod hitno mora mijenjati, jer je posljednjih godina prisutan porast nasilja, ne samo prema vjerskim objektima, već i prema drugačijim stavovima u svakom pogledu... stavljanje kandidata SDA ispred Koski Mehmed-pašine džamije u Mostaru. „Novi čovjek na čelu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, uvaženi reisu-l-ulema Kavazović, unio je zaista čitav niz novina glede

ne samo ovih izbora, nego i u politički život Bosne i Hercegovine, distancirajući se od direktnog miješanja ili podupiranja određenih političkih opcija. Bilo bi dobro kada bi se, na njegovom primjeru, slično ponašale i druge vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini", kaže profesor mostarskog Sveučilišta Mile Lasić.

Nešto se pod hitno mora mijenjati, jer je posljednjih godina prisutan porast nasilja, ne samo prema vjerskim objektima, već i prema drugačijim stavovima u svakom pogledu, mišljenja je Aleksandar Trifunović. Posebno otežava to što se netolerancija vidi naročito među mladim ljudima, iako oni nisu bili ni rođeni u vrijeme ratnih strahota. „Ja otvoreno mogu reći, i to garantujem, da su se ljudi osjećali sigurnije par godina poslije rata nego što se osjećaju danas u pojedinim sredinama. Veliki broj ljudi odlučuje se i da napušta Bosnu i Hercegovinu, potpuno strahujući od mogućih ishoda“, kaže Trifunović.

Milorad Milojević/RSE 19. septembar 2014. Spektar, broj 15 9

OTVORENA SRPSKA BOGOMOLJA U SREBRENICI

CRKVA OD INATA ILI STVARNA POTREBA VJERNIKA? Hoće li u nedjelju otvorena crkva na Budaku, kako kaže općinski načelnik Ćamil Duraković, u Srebrenici biti drugi Jerusalem i problem “dok je svijeta i vijeka”

G

radnja pravoslavne crkve u blizini mezarja žrtava genocida već tri godine kamen je međunacionalnog spoticanja u Srebrenici. Za jedne, to je potreba vjernika i sloboda ispovijedanja vjere, za druge bosanski inat.

Crkva u Dugom polju ili na Budaku, u neposrednoj blizini Memorijalnog centra Potočari u Srebrenici, gradi se više od tri godine. Od početka gradnje ona je politički problem oko kojeg se spore tamošnji Bošnjaci i Srbi. Međutim, više se spore funkcioneri vlasti i predstavnici nekih udruženja i institucija, nego običan narod.

Presječeni otpor: Vlasti se ne mogu dogovoriti čak ni oko imena

lokacije gdje se ona nalazi. Prema mišljenju jednih, to je dio Budaka, bošnjačkog naselja koje se prostire padinom brijega iznad Memorijalnog centra. Drugi smatraju da je to dio Dugog polja, ravnice oko puta prema Bratuncu, jer sama lokacija pripada familiji Ilić, čije kuće se nalaze tu.

Lokalna izvršna vlast u Srebrenici, gdje je načelnik opštine Bošnjak, nije htjela izdati građevinsku dozvolu i bila je zabranila gradnju crkve. Bezuspješno su pokušavali gradnju crkve zaustaviti ili je izmjestiti visoki predstavnik u BiH Valentin Incko i zvaničnici iz ambasade SAD u BiH. Nadležno ministarstvo Vlade Republike Srpske je tu odluku poništilo,

Crkva velikog međunacionalnog sporenja 10 Spektar, broj 15 19. septembar 2014.

izdalo građevinsku dozvolu, a u nedjelju 14. septembra 2014. godine obavljeno je i otvaranje, odnosno svečano osveštenje temelja i zvona već izgrađene crkve.

Ceremoniju osveštenja crkve, sa grupom sveštenika iz Podrinja, predvodio je episkop zvorničkotuzlanski Hrizostem, koji se nakon toga obratio prisutnima, kazavši da nijedno veliko djelo ne biva bez otpora, osporavanja i protivljenja.

Bez kompromisa: Zapitan za komentar te vjerske ceremonije, načelnik opštine Srebrenica, Ćamil Duraković, kaže: „Mnogo problema smo imali sa tom crkvom. Satisfakcija nam je da smo mi kao lokalna zajednica sve pokušali da sa onima koji žele upražnjavati svoje vjerske potrebe sarađujemo i zajedno iznađemo lokaciju koja bi odgovarala svima.

Međutim, očigledno je da se tu radi o jednoj apsolutnoj inat crkvi koja se nalazi na mjestu gdje neće služiti svojoj svrsi. To je odraz neljudskosti nekolicine pojedinaca iz jednog naroda koji nisu željeli o tome ni razgovarati. U ovom slučaju je lokalni sveštenik bio veoma grub i krut po tom pitanju iako smo mu upućivali razne faktore da probamo to pitanje riješiti.

Nažalost, na kraju je nadležno ministarstvo RS-a, koje je svakako pristrasno, dalo građevinsku dozvolu i mi tu sad više ništa ne možemo učiniti, jer zemljište je u

Ispod srpske bogomolje gradi se Bošnjački centar

privatnom vlasništvu Srbina koji je to poklonio Srpskoj pravoslavnoj crkvi.“ Na pitanje kako će se postojanje te crkve odraziti na odnose ovdašnjih Bošnjaka i Srba u budućnosti, Ćamil Duraković kaže da je razočaran jer se nadao nekom kompromisu, dogovoru kojim bi bile zadovoljne obje strane i dodaje:

Golema šteta: „Ta crkva će u Srebrenici biti drugi Jerusalem i biće problem dok je svijeta i vijeka.

Neko je to ciljano i htio, ta crkva ima svoju simboliku. Na kraju i treba da se vidi da Srpska pravoslavna crkva, u svemu što se dešavalo u Srebrenici, pa i u genocidu, ima svoju ulogu koju pokušava negirati tim prkosom i gradnjom kojom će možda sebi nanijeti više štete“, uvjeren je Duraković.

Srebrenički načelnik dodaje da ako tu crkvu budu posjećivali vjernici, u što sumnjam, možda će to biti i dobro. “Neka se ti vjernici mole i za one nevine žrtve koje su ubijene u genocidu '95. godine. Ako to tako ljudi prepoznaju, onda će to jednog dana i biti. Ovo nije jedini način

pritiska na Bošnjake, ali nosit ćemo se mi sa tim i to nas neće otjerati iz Srebrenice. Vidite šta se dešava oko bosanskog jezika. Udara se u sve temelje ljudskosti i ljudskih prava da je to više nepodnošljivo, ali svakako da će se sve to jednog dana nekome obiti o glavu. Koliko će sve ovo trajati i koliko će narod htjeti

To ne može biti bogomolja ako se zna da je na nekoliko metara odatle bila masovna grobnica, a postoje i neke sumnje da se još jedna nalazi ispod samih temelja crkve... da trpi? Vidjet ćemo, vrijeme će pokazati. Ali, hajde da mi budemo oni koji su normalniji u ovom slučaju.“

Turski “ceh”: Hatidža Mehmedović, predsjednica udruženja "Srebreničke majke", takođe navodi da jedna „bogomolja treba da služi svojoj namjeni, a ne da izaziva nacionalnu netrpeljivost i mržnju. Još Patrijarh Pavle blagoslovio je ono što se dešavalo na prostorima Bosne i Hercegovine, pa i u samoj Srebrenici, to znači da je stao na stranu zločinaca i

zločina kao i to da su zločinci i Crkva bili uvijek rame uz rame. To je bogohuljenje. To ne može biti bogomolja ako se zna da je na nekoliko metara odatle bila masovna grobnica, a postoje i neke sumnje da se još jedna nalazi ispod samih temelja crkve.

To je nešto što će ostati, na čemu će nekad i neko raščišćavati račune.

Ne daj Bože da do toga dođe, ali to žele i hoće da dođe do toga. I mi smo platili ceh Turaka koji su ovdje vladali prije 500 godina. Sjećate se da je 'Balkanski kasapin' (Ratko Mladić, op. autora) po ulasku u Srebrenicu rekao: 'Došlo je vrijeme da se osvetimo turskim dahijama', pa se osvetiše nedužnoj djeci. To u budućnosti mogu platiti drugi neki, koji nisu krivi ni dužni.”

Problema nema: Sasvim suprotno govori Momčilo Cvjetinović, predsjednik opštinskog odbora SDS-a Srebrenica i odbornik u Skupštini Opštine Srebrenica: “Hvala Bogu da smo dočekali da imamo još jednu duhovnu bogomolju u kojoj možemo da zadovoljimo svoja duhovna prava i potrebe.

To posebno važi za područje Dugog

19. septembar 2014. Spektar, broj 15 11

polja i okolnih naselja, čiji stanovnici do sada nisu imali gdje da zadovoljavaju svoje duhovne potrebe. Žao mi je zbog tih negativnih reakcija od strane nekih, jer smatram da oni tako podrivaju međunacionalne odnose i tako se svrstavaju među one koji jednostrano i jednonacionalno gledaju na ovakve stvari. A niko od nas Srba ne gleda negativno, niti tako reaguje u javnosti, na izgradnju Islamskog centra (Bošnjački kulturni centar kojeg gradi muftija sandžački Muamer Zukorlić, op. a.) koji se gradi na nekoliko metara od glavnog pravoslavnog hrama u centru Srebrenice. Mi Srbi smatramo da je to potreba muslimana koji žive na ovom području i da toj i takvoj potrebi ne treba da se suprotstavljamo.”

Na primjedbu da, u suštini, nije problem u gradnji crkve, već što je ona u blizini Memorijalnog centra, Cvjetinović reaguje narodnom izrekom: “'Gluvom ne vrijedi šaptati, a ćoravom pokazivati. Ona je blizu onoliko koliko treba da je blizu i daleko je ono-

Hatidža Mehmedović

Ćamil Duraković

Onima kojima crkva smeta, smetala bi i na bilo kojem drugom mjestu ili bi oni htjeli da određuju mjesto i prostor gdje će se druge konfesije moliti Bogu... liko koliko treba da je daleko.

Onima kojima ona smeta, smetala bi i na bilo kojem drugom mjestu ili bi oni htjeli da određuju mjesto i prostor gdje će se druge konfesije moliti Bogu.

To zapravo i jeste razlog stoljetnih sukoba u BiH.” Momčilo Cvjetinović kaže još da crkva među ljudima koji žele suživot, uvažavanje i poštovanje različitosti drugog i drugačijeg, ne može biti predmet netrpeljivosti i

mržnje. To može biti samo među nacionalistima i ekstremistima.

Pravoslavni sveštenik iz Srebrenice Aleksandar Mlađenović kaže da nije upoznat sa novim protivljenjima gradnji crkve, ali da zna za stara o kojima je, prema njegovom mišljenju, priča završena. Marković samo kratko poručuje: “Ništa posebno. Crkva kao i svaka druga crkva - hram Božiji, bogomolja.

Radujemo se što osveštavamo temelje i zvona.”

Hljeb i bogomolje: Građani Srebrenice – ljudi bez funkcija i titula - najradije ne bi da govore javno, posebno ne za medije. U ovo predizborno vrijeme, kažu, teška riječ lako upropasti čovjeka.

12 Spektar, broj 15 19. septembar 2014.

A, kažu, navikli su da Srebrenica bude političarima moneta za potkusurivanje, pa i ovo smatraju još jednom podvalom politike.

Ipak, u pola glasa uglavnom velika većina Bošnjaka, ali i Srba, kaže da nema ništa protiv da se bogomolje grade gdje god za to ima potrebe i novaca onih koji bi željeli da grade. Isto tako, gotovo svi bi radije taj novac htjeli vidjeti uložen u nova radna mjesta te kažu: “Ako ja imam posao i zaradim platu, pa mogu podmiriti porodične i lične tjelesne potrebe za hranom i ostalim, onda ću tek početi da razmišljam o zadovoljavanju i duhovnih potreba.”

Marinko Sekulić/DW

SA STRANE SE BOLJE VIDI

ZEMLJA U BEZDANU Stranci neće riješiti naše probleme, ali ocjene koje izgovaraju, objektivno gledajući šta se kod nas zbiva, pokazuju nam šta ne valja i šta sami treba da mijenjamo

I

nat-crkva u Srebrenici ipak je otvorila svoja vrata. Srbi govore jedno, Bošnjaci drugo. Svoje stavove ne mijenjaju ni diplomatske misije u BiH, koje su, u ogromnoj većini, od početka sugerisale graditeljima i njihovim političkim pokroviteljima da se okanu te svađalačke rabote.

Tako je Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu, kad se već ništa ne može promijeniti, ipak još jednom osudila taj čin.

Naglasili su “da su razočarani što su vlasti entiteta RS propustile da u ovom slučaju pronađu rješenje u duhu tolerancije”.

- Naš stav nije se promijenio. I dalje smo izuzetno zabrinuti zbog crkve na Budaku. Svrha izgradnje crkve, u čijoj blizini nema mjesta značajnije naseljenog srpskom populacijom i koja je tako blizu bivše masovne grobnice i Memorijalnog centra srebreničkog genocida, je provokacija i ne služi legitimnim potrebama vjernika - navode iz Ureda za odnose s javnošću Ambasade SAD u Sarajevu Vlasti u RS nisu na ovo reagovale niti će to učiniti. No, hoće li građani ovog entiteta, uglavnom Srbi, drukčije da protumaču poruku Amerikanaca? Da li je barem do njih doprla suština ocjene izrečene “sa strane”, koja se bazira na objektivnoj, hladnoj analizi okolnosti i pobuda koje su dovele do gradnje ove inat-crkve?

Iskustvo nas uči da građani obično

rezonuju kao i njihova vlast. I kad misle drugačije, plaše se da to iskažu, ne žele da budu izloženi pritiscima kojim vlast redovito pribjegava kad se građani ili istaknuti pojedinci pokušavaju suprotstaviti “ludilu”

Naši građani još uvijek žive u oblacima, misleći da će neko drugi riješiti naše probleme.

Eto pametnih i moćnih stranaca, Amerikanaca i drugih. Sve vide i sve znaju, pa neka to i praktično pokažu čisteći BiH od političkog i nacionalističkog šljama.

To je, nažalost, jedna od naših brojnih iluzija... vladajućih struktura, njihovim nerazumnim, svađalačkim i nepoštenim potezima.

Još jedna slična poruka, ali na drugu temu - izbornu - stigla je dan kasnije, opet od Amerikanca, ali onoga koji ne sjedi u ambasadi nego vodi Misiju OSCE u BiH. Riječ je o Džonatanu Muru, koji nas odavno poznaje, možda i bolje od bilo kog stranog diplomate na službi u BiH. Donedavno je bio drugi čovjek Ambasade SAD u Sarajevu, a potom je u Vašingtonu službovao u odjelu koji se bavi ovim regionom i našom zemljom.

Ima li se šta dodati ili oduzeti njegovoj izjavi izgovorenoj u Mostaru?

Piše: Amra Zimić “Bosna i Hercegovina je, nažalost, zemlja koja ne ide naprijed. Ona je još uvijek u poznatom bezdanu”, kazao je Mur. Tokom susreta sa novinarima, on je ocijenio “da je narod BiH frustriran i apatičan” i da “od političkih lidera ne očekuje retoriku, jer je ona jeftina, nego da od njih očekuje rezultate”. Izrazio je nadu kako će nakon ovih izbora biti više rezultata, a manje retorike.

Osim onih koji profitiraju od jadnog stanja u kojem se nalazi BiH, teško je pronaći čovjeka koji se ne bi složio sa ovim ocjenama.

No, naši građani još uvijek žive u oblacima, misleći da će neko drugi riješiti naše probleme. Eto pametnih i moćnih stranaca, Amerikanaca i drugih. Sve vide i sve znaju, pa neka to i praktično pokažu čisteći BiH od političkog i nacionalističkog šljama.

Tu je, nažalost, jedna od naših brojnih iluzija i grešaka. Stranci su nam davno poručili da ne misle za nas obavljati te “prljave” i opasne poslove. To moramo učiniti mi sami. Od njih je dovoljno već to što, u suštini, govore ono što svaki pošten čovjek u ovoj zemlji misli.

Mislim da to treba biti podsticaj i ohrabrenje za građane, i što se tiče “primitivnih provokacija”, poput one inat-crkve, i kad su u pitanju izbori na kojim, svojom savješću, sami biramo one koji treba da nas vode.

19. septembar 2014. Spektar, broj 15 13

NA VRH JEZIKA

NAPOLEON NA BANDERI

Najednom u Bosni sve dođe na svoje mjesto, vrati se spokoj i mir, duhovi nestadoše sa plakata, a narod se pokloni jednom jedinom caru. No, kasnije javiše da je Napoleon vladao samo nekoliko sati i da je prognan i iz Bosne...

P

rognali velikog vojskovođu, cara Francuske, Napoleona Bonapartu. Dobio čir na stomaku, nervirao se mnogo, pa nije mogao dugo vladati. Dobio je da bira izgnanstvo između otoka Elbe ili Bosne.

Bilo mu dosta mora, pa on izabrao Bosnu. Javili mu da u Bosni ima mnogo stranaka i različitih političkih opcija i da je upravo počela izborna kampanja.

Rekoše Napoleonu da ima mnogo sljedbenika i simpatizera u Bosni.

Većina stanovištva dobiva, poput njega, čir na želucu, svake četvrte godine, jer ne mogu iznova svariti sva umilna obećanja političara i kandidata za sve nivoe vlasti...

konjima, te se rasporediše po bosanskim gradovima i selima. Sve iskusni generali i špijuni, kao da rade za međunarodnu zajednicu u BiH. Nakon nekoliko dana jave oni svom Bonaparti da je situacija veoma povoljna za njega i da bi mogao iznova da bude car, ali u Bosni. Samo se mora kandidirati za člana predsjedništva BiH. Ako želi može i za člana parlamenta, imaće više love, a neće morati sam donositi nikakve odluke. Rekli su mu da samo ponekad mora dići ruku u parlamentu i to samo kad mu se kaže da to uradi. Ne mora misliti, čitati, pratiti „situaciju“, može se facebookovati do mile volje kad su sjednice, biti seksualno aktivan na nekom čatu, kopati nos, pričati, itd.

Može, jednostavno, raditi što god hoće, i to sve bez ikakvih posljedica

Kako ga je to zainteresiralo, pošalje Napoleon svoje glasnike kao izvidnicu da malo „snime“ situaciju i da mu kažu šta se zbiva. Zanimalo ga imamo li i neku lijepu ženu za njega? Trebalo bi da zna kuhati, spremati i razvlačiti pitu, da se „razumije“ u djecu i ostalo, a da nije plaho stara kao ona njegova starohanka Marija Lujza od 19 godina. Razočarao se u nju i u ljubav. Kad je ostao bez love i titule, ona ga ostavila.

Glasnici odjahaše, svi na bijelim 14 Spektar, broj 15 19. septembar 2014.

Piše: Sanja Ljubičić za njega i njegovo narušeno zdravlje. A ako baš žarko želi biti „car u ekipi“, neophodno je da se utvrdi ispred kojeg nacionalnog korpusa će se Napoleon kandidirati? Da li je on „ostali“ ili će, preko štele, postati Bošnjak, Hrvat ili Srbin, kad već ne može ostati Francuz. Ali se može praviti „Francuzom“ u Bosni koliko god hoće i možda jednom, kada mu istekne mandat tj. progonstvo, biciklom se može umjesto konjem, vratiti doma u Francusku. ekoše mu da on ima mnogo sljedbenika i simpatizera u Bosni. Većina stanovištva dobiva, poput njega, čir na želucu, svake četvrte godine, jer ne mogu iznova svariti sva umilna obećanja političara i kandidata za sve nivoe vlasti. Ljudima se jednostavno povraća od istih obećanja s kojima

R

tonu u rupe bez dna. Rekoše mu da svi kandidati isto misle, da su prilično savladali brdsko ratovanje, sa brda raznih su se i dokotrljali, a veoma dobro plivaju i rone i u mulju. Ima tu i vjerskih poglavara, nezaposlenih, vladinih dužnosnika (to su oni koji su dužni vladi razne usluge, samo dugo razmišljaju kako da joj ih vrate). eki su se vrlo emotivno vezali za svoje fotelje te ne mogu da se odvoje od njih, ali ima i onih koji su ipak u trendu i koji ih često mijenjaju. Svi kolektivno, uglas, govore da je „u jedinstvu snaga, da se ujedinjeni pokrenemo, ako treba i hrvatski, srpski i bošnjački odgovorimo i podvučemo crtu u veličanstvenom cunamiju pravednosti i snažnijeg razvoja BiH“.

Ostali se slažu i takođe uglas prodaju šarenu lažu.

Ono što je najvažnije za Napoleonovu kandidaturu je da ima dobru fotku i da u prirodnoj veličini visi po cijeloj državi na plakatima, od vrata štala, javnih wc-a, zgrada, automobila, granapa, kafana, drveća, bandera, po mogućnosti i oblaka, ako može. A

N

on može, jer je Napoleon.

Treba da se pokažu na tim fotkama svi njegovi intelektualni i estetski izričaji, malo našminkani i osjenčeni da se običan puk ipak ne prestravljuje, bar po danu, ako već umire od straha po noći, prolazeći pored tih poznatih i nepoznatih, odjednom odnekud iznjedrenih umilnih lica, koja nam se u svoj svojoj nevinosti i čednosti predstavljaju vapeći da glasamo za njih.

Napoleon se duboko zamisli pri samoj pomisli da bi visio na svakoj bosanskoj banderi i da bi ga svako odozdo mogao vidjeti i rektalno politički spoznati. Prvi put mu se

Neki su se vrlo emotivno vezali za svoje fotelje te ne mogu da se odvoje od njih, ali ima i onih koji su ipak u trendu i koji ih često mijenjaju... otok Elba i more učiniše boljom opcijom, bez obzira na moguće carovanje. Zamisli se i nad jedinstvom i snagom i svim tim iznova datim obećanjima, te skonta da on ne može ništa učiniti čak i da reciklira sav papir predizbornih fotki i plakata. Opet bi i iz tog

recikliranog materijala, kao lijepo obučeni i našmikani duhovi iz filma strave i užasa, izbijala „predizborna“ lica i šaptala odnekud: Glasajte za mene, za nas, u nama je spas, dajte nam svoj glas, a poslije plačite na sav glas. pozva Napoleon svoje generale i reče: Ovdje ne možemo sprovesti adekvatnu izbornu kampanju. Vrlo čudna teritorija, mnogo ljudi koji žele da vise na banderama i smiješe se sa njih i plakata, ubjeđujući nas da ih trebamo gledati odozdo bar naredne četiri godine. Ja moram biti gore i vladati sam, i biti CAR! Jednom sam izgubio bitku na Waterlou. U Bosni neću! Moraju se poštivati moja carska prava!

Stoga, bez kampanje, osvojite Bosnu! Zabranjujem izbore.

I gle čuda, najednom u Bosni sve dođe na svoje mjesto, vrati se spokoj i mir, duhovi nestadoše sa plakata, a narod se pokloni jednom jedinom caru. No, kasnije javiše da je Napoleon vladao samo nekoliko sati i da je prognan i iz Bosne.

Na izborima tako odlučeno, voljom naroda!

O

19. septembar 2014. Spektar, broj 15 15

RE^ENO

ZAŠTITA OD ŠPIJUNIRANJA

UPAM]ENO

Ludilo je rijetko u pojedinaca; ali u skupinama, strankama, narodima i vremenima – ono je pravilo. n Friedrich Nietzsche U znanosti sve počinje nečijim mrmljanjem “hm… baš čudno”. n Isaac Asimov Plemenit čovjek privlači plemenite ljude i on zna kako ih zadržati. n Wolfgang von Goethe Upravljaj svojim poslom ili će on upravljati tobom. n Benjamin Franklin Rekoše mi jednom da, ako možeš nasmijati djevojku, ili bar izmamiti njen osmijeh, možeš osvojiti njeno srce. n \orđe Balašević Izgubljeno vrijeme ne može se nadoknaditi. n Geoffrey Chaucher

Postoji veliki broj načina da se neko špijunira, a ako vas to čini nervoznim možda je ovaj proizvod stvoren za vas. Riječ je o vrsti rutera koji detektuje uređaje za posmatranje i snimanje te im zabranjuje pristup Wi-Fi mreži. Vlasnici uređaja koji se zove Cyborg Unplug također mogu isključiti sve uređaje koji su povezani na mrežu koja je od značaja za vlasnika.

"Proizvod detektuje te potpise i gasi one koje je vlasnik odredio da budu ugašeni. Ukoliko se jedan takav uređaj pronađe, aktivira se alarm", objašnjava Julian Oliver, jedan od kreatora Unpluga Pretpostavlja se da će uređaj koštati između 50 i 100 dolara.

Ljudima je lakše plakati nego promijeniti se. n James Baldwin

UGROŽENI LAV

Čovjek je mali, uređeni svijet. n Antoine de Saint-Exupéry Gotovo je uvijek jednostavnije pošteno zaraditi 100 hiljada dolara, nego ih mudro potrošiti. n Julius Lessing Rosenwald Uzvišene ljude ne čini snaga visokih osjećaja nego njihovo trajanje. n Friedrich Nietzsche Književnik je čovjek kojemu pisanje ide teže nego drugim ljudima. n Thomas Mann

Nacionalni šumski park Gir u indijskoj državi Gujarat je dom azijskih lavova i u njemu je u posljednjih pet godina umrlo 256 lavova.

Stručnjaci kažu da je njihova populacija u opasnosti, jer svoje nove domove pronalaze u ljudskim naseljima.

U prošlom vijeku populacija lavova počela se širiti, tako da je površina od 1.400 kvadratnih kilometara u parku Gir bila premala za životinje.

16 Spektar, broj 15 19. septembar 2014.

Danas se lavovi mogu pronaći na površini većoj od 20.000 kvadratnih kilometara regije Saurashtra - što uključuje Junagadh i 10 drugih oblasti - a mogu se uočiti i na porodičnim poljoprivrednim imanjima i u blizini domova.

Stručnjak za pitanja čovjekove sredine Takhubhai Sansur kaže da je samo u posljednja tri mjeseca oko 20 lavova pregaženo zbog prebrze vožnje kamiona i vozova. Inače, Međunarodni savez za očuvanje prirode (IUCN) dodao je 2000. godine azijskog lava na popis kritično ugroženih vrsta.

PSI HEROJI

Ako spomenete njeno ime, bilo kojem Rusu oči će zasvijetliti patriotskim žarom. Njeno ime bilo je Laika. Naravno, svi znamo da je Laika bila pas. Zapravo, prvi pas koji je poslan u Zemljinu orbitu.

"Postojala je čitava propagandna mašinerija izgrađena za Laiku i oko Laike", rekao je Damon Murray, uređivač nove knjige o ulozi sovjetskih pasa u svemirskoj utrci.

"Slike pasa pojavljivale su se na dječijim knjigama, igračkama, poštanskim markicama, razglednicama…To je zapravo bio kult", objašnjava Murray.

Amerikanci su za svemirske probne letove koristili majmune. Rusi su se odlučili za pse, jer su ih smatrali jednostavnijima.

Kada je spašeni pas-lutalica Laika lansirana u svemir 3. novembra 1957. godine naučnici nisu previše

razmišljali o njenom povratku na Zemlju. No, kako bi ispravili tako nehuman odnos, sve su pse učesnike svemirskog programa Rusi kasnije proglasili herojima!

RASPAD SVEMIRA!?

Svjetski renomirani fizičar Stephen Hawking zabrinuo je javnost izjavom kako bi Higgsov bozon mogao da prouzrokuje kataklizmu velikih razmjera. Čestica koja je otkrivena 2012. godine, a koja ima ulogu u kreiranju mase elementarnih čestica, "mogla bi da izazove uništenje prostor-vremena, a ljudi ne bi bili ni svjesni da se to događa", rekao je Hawking.

Vjerovatnoća za jedan takav događaj je vrlo mala, jer naša vrsta još uvijek nije stvorila dovoljno brz akcelerator čestica u kojem bi naučnici mogli da Higgsov bozon podvrgnu opasnim uslovima. Taj akcelerator bi morao biti veći od naše planete.

"Naš svemir mogao bi da pretrpi raspad vakuuma, dok bi se mjehur pravog vakuuma počeo širiti brzinom svjetlosti", kazao je Hawking.

NEOBI^NI PAR

U engleskom gradu Leicesteru arheolozi su pronašli oko 700 godina stare kosture muškarca i žene.

Posebno su se iznenadili, jer su se kosturi držali za ruke, a i pokopani su izvan groblja, ne neobičnom mjestu.

RE^ENO

UPAM]ENO

Neprijatelja ćeš se osloboditi ako ga učiniš prijateljem. n Henrik IV

- Parove koji su skupa pokopani vidjeli smo i prije, no glavno pitanje je zašto su oni pokopani baš ovdje. U Hallatonu je bila lokalna crkva pa se pitamo je li ovo bilo neko posebno mjesto - rekla je Vicki Score sa sveučilišta. Možda su ih kod crkve odbili pokopati jer su bili kriminalci, stranci ili zaraženi bolesnici. A možda je to jednostavno bilo mjesto za pokopavanje hodočasnika, dodaju mediji.

Procjenjuje se da su kosturi jednake starosti, no dodatne analize će pokazati detalje.

OTOK U OBLIKU SRCA

Kako je strašno da je čovjek našao riječ za to – “smrt”. Zar je to moguće ikako nazvati? Zar ono ima ime? n Osip Mandeljštam Vrlo pobožni ljudi u velikoj su mjeri sigurni od određenih neurotičnih bolesti – zbog svog prihvaćanja univerzalne, oni ne moraju graditi osobnu neurozu. n Sigmund Freud Ne vidiš osobe i stvari onakvim kakve jesu, već takvima kakav si ti. n Anthony de Mello Sreća je dobro zdravlje i loše pamćenje. n Ingrid Bergman Premda sve naše znanje počinje s iskustvom, iz toga ne slijedi da sve ono i protječe iz iskustva. n Immanuel Kant

Poznat kao "Otok zaljubljenih", Galešnjak, biser Jadrana, koji se smjestio između Pašmana i Zadra, najsrcolikiji je otok u Evropi, slikovito ga je pohvalio čuveni televizijski lanac CNN u jednoj svojoj reportaži.

Izdvojen je kao jedno od najdražih odredišta zaljubljenih ili bračnih parova na medenom mjesecu. Hitom je postao kada se internetom proširila njegova fotografija "iz zraka" gdje je osobito naglašen njegov srcolik oblik.

Oblik je to koji osvaja srca. No, oni koji su bili tamo, kažu da mu je, nažalost, samo oblik veliki kvalitet.

Sve ostalo je vrlo skromno.

Čovjek je nerazuman, nelogičan, sebičan. Nije važno, voli ga! n Majka Tereza Dvojba nije ugodna. Izvjesnost je opasna. n Voltaire S ciljem pred očima i najsporiji napreduju brže nego oni najbrži bez cilja. n Wolfgang von Goethe Nezadovoljstvo je prvi korak ka napretku jednoga čovjeka ili jednoga naroda. n Oscar Wilde

19. septembar 2014. Spektar, broj 15 17

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

U POTRAZI ZA UBLEHOM

Hodam Bosnom ovih dana, izbori su blizu, u njima se pokazuje demokratija na sva vrata i na sva usta. Nude budućnost, nude zaposlenja, nude brigu za narod... I svi lažu

R

asla sam u zemlji u kojoj, kažu, nije bilo demokratije, ali me puno nije smetalo.

Valjda su me naučili od malena da mislim kao ostali pa se nije bilo teško ni složiti. Posebno kada je otac imao redovno platu i nije se bojao izgubiti radno mjesto, a ja se, uz stipendiju Željezare, zaposlila za samo sedam dana nakon diplome.

Onda nam umrije Tito, sve manje plate, nestašice, nestade blagostanja, dođe dan da nas informišu na osnivačkim skupovima HDZ, SDS, SDA kako nemamo demokratiju i da se za nju sada treba boriti, da smo odvajkada tri posebna naroda pa da treba da se borimo odvojeno, između sebe, za svoja prava.

Ja sam samo blejila, ništa ne shvata-

la. Nisam se mogla pridružiti onim što su u političke programe, pored demokratije za svoj narod, uključili brigu o grobljima i vjersku nastavu, ali sam rado trošila sate i sate na traženje ideja za privatnu inicijativu

Glasa se za svoga, orilo gorilo, ne pije vodu što su dvadeset i kusur godina slabo šta napravili. „Naši su“, to je jedino sigurno ostalo... i bogaćenje. Vrlo nepromišljeno, danas znam, pustila sam da potonu moja politička ubjeđenja o gradnji države po mjeri čovjeka. Klasnu borbu sam samo teoretski poznavala pa me nije ni žuljala.

Ne obogatih se, ne nađoh

18 Spektar, broj 15 19. septembar 2014.

Piše: Nermana Begagić poduzetničkog dara, ali stigoh u zbjegu, bježeći od rata, u razvijenu demokratsku sredinu i počeh tražiti da vidim kakva je to demokratija tamo gdje je ima.

Trajalo je to moje traženje godinama, čak sam izlazila i na izbore i glasala, upoznala vrlo bogate ljude, onako odoka, i vrlo siromašne, srcem. Ono što sam primijetila je da oni sa najmanje para, začudo, najviše daju drugima i imaju srca, i da oni koji imaju najviše nemaju vremena za druge, da se slomiše da profit uvećaju dok im sve ne eksplodira. rvo su u Francuskoj bili socijalisti na vlasti, pa desnica, pa opet pobijedila ljevica i socijalisti. Ali, kako ko dođe na vlast, vozi uvijek na desnoj strani, pa i ovi najnoviji.

Sve mi je to bilo čudno i nekako nejasno kao sloboda, jer malo ko se bavio dobrom drugog. I o svojim političkim ubjeđenjima niko ne priča kao što niko nikome ne zna platu... Čudila sam se i vjerovala da je to demokratija sve dok ne odoh na proteste u Pariz, zbog otpuštanja radnika. Stigli smo autobusima sa svih strana zemlje, policija nas uputila na trg u centru grada, izredali se govornici, čuvali nas okolo dobro naoružani specijalci i ispratili do autobusa da se vratimo odakle smo došli.

Otpuštanje, ipak, nastavljeno, i

P

pored miliona ljudi na protestima.

Ja prestala da tražim da razumijem šta je njihova demokratija, jer što sam više tražila sve više mi je to postajala ubleha.

Umjesto jalovog razmišljanja, počeh prizivati učenja iz Titovoga vremena i razmišljati o značenju fraze „klasna borba“, pitati se sve češće nije li, ipak, demokratija kada se, kako god bilo, gradi država za čovjeka umjesto za profit. ekako u sami kraj mojih razmišljanja o demokratiji na djelu, desilo se da su zatvarali preduzeće u kojem sam radila: Gubitak se nije mogao pokriti, da ne znamo registrovali su novo preduzeće na nekog povjerljivog (tetka ili ujakovu ženu), počeli tajno prenositi skupu opremu i planirali se zatvaranjem riješiti dugova prema dobavljačima i radnicima za koje osiguranje plaća otpremnine.

Jedan od vlasnika, koji je pogrešnom

N

Kad bih morala sjediniti sva iskustva, definicija bi bila da je demokratija sloboda izražavanja i kretanja sopstvenim interesima. U krajnjem zbiru, zakon većine, izražen u parama... procjenom spucao osam miliona eura u kampanju koja nas je ubila, stiže svježe obrijan u jedno jutro da kaže da za deset dana niko više neće imati posla. Neki su padali u nesvjest, drugi stisnuli zube, blijedi, ali niko mu ništa ne reče.

Tada sam već bila osvješćeno svjesna da mi jedino klasna borba preostaje i da onaj ko me otpušta nije demokrata nego da gleda samo svoj interes.

Fotografisala sam svu opremu preduzeća, sa registarskim brojevima opreme, i direktoru, uz ljubazan osmijeh, primijetila da mi je žao što nas neće biti pa sam slike, da se sjetim, pokupila.

Ugovaranje o mome otpuštanju je poprimilo drugi tok, ja na kolege zaboravila kao i oni na mene. To što je direktor bio gluplji od mene, nije važno u demokratskoj hijerarhiji: ko ima pare, on uslovljava i pamet. Ja sam naučila da svoj višak sive moždane mase, u odnosu na njega, treba sakriti ili upotrijebiti, zavisi koja je korist od toga.

U klasnoj borbi i sukobu interesa, nas dvoje nikad ne možemo biti na istoj strani, pitanje je ko će koga i kako uspjeti više da iskoristi: On mene za rad, ja njega za svoju platu. A to je kao biti stalno u hladnom ratu.

Hodam Bosnom ovih dana, izbori su blizu, u njima se pokazuje demokratija na sva vrata i na sva usta. Nude budućnost, nude zaposlenja, nude brigu za narod... I svi lažu, jer je zemlja u vrlo teškom stanju i jer politička Dayton struktura ne dozvoljava primjenu ekonomskih zakona i napredak... A svi redom u strankama na vlasti sebe, djecu rođake i prijatelje već zbrinuli i veliki broj njih, u stvari, sa jedinom idejom da budu na vlasti, odavno dobro udomljeni.

Hoćemo li opet „demokratski“ i za koga glasati?

Čitam kako nam je u selima 48 % žena i 25 % muškaraca nepismeno, u gradovima 7,8 % muškaraca i 22 % žena. Svi su oni dio glasačkog tijela, kao i oni koje vlast ne interesuje, a ima ih najmanje koliko i nepismenih... Ima ih osviještenih koji ne žele da se uopšte petljaju sa izborima. stalo je biračko minimalno potanko tijelo, dovoljno da pola izađe na izbore i glasa.

A glasa se za svoga, orilo gorilo, ne pije vodu što su dvadeset i kusur godina slabo šta napravili. „Naši su“, to je jedino sigurno ostalo, pa to i prolazi.

U suštini, svi znamo da se velika sirotinja liječi još većom sirotinjom, jer sa vlasti niko ne siđe milom ili, ne daj bože, kada ne znaju drugačije - šalju se ljudi u rat. Da nam novi rat ne natovare na glave...

U demokratiji tržišne ekonomije, ovoj koju znam i vidim, vrijedi jedino aksiom „ja ratujem sam“. Nekako, kad bih morala sjediniti sva iskustva, definicija bi bila da je demokratija sloboda izražavanja i kretanja sopstvenim interesima. U krajnjem zbiru, zakon većine, izražen u parama!

O novim revolucijama i presijecanju Gordijeva čvora, za sada ne može ni da se sanja.

O

19. septembar 2014. Spektar, broj 15 19

TAJNA GENETSKOG “SMEĆE”

RAĐA SE NOVI ČOVJEK! Medicina je zvanično priznala prvi slučaj čovjeka sa tri niza DNK, a genetičari iz cijelog svijeta poručuju: Već 20 godina se događaju evolucione promjene, postepeno će se razviti svih 12 DNK spirala, pa ćemo dobiti novog, drugačijeg čovjeka od ovog današnjeg!

P

rije dvije godine moderna medicina je i zvanično “priznala” da je rođen prvi čovjek sa tri (umjesto uobičajene dvije) zavojnice deoksiribonukleinske kiseline, tj.

DNK. Slučaj malog Britanca Alfiea Clampa je, dakako, samo prvi koji je zvanično priznat od strane medicinske zajednice, no nesumnjivo nije i jedini.

Nakon ovog senzacionalnog događaja mnogi su postavili pitanje: da li je Alfie samo jedna slučajna prirodna „anomalija“ ili se iza toga krije nešto više? U odgovoru na ovo pitanje sve glasniji su oni koji tvrde: “Ako se naizgled nasumična dešavanja u prirodi spoje poput puzli u jednu širu sliku, moguće je da već imamo čvrste dokaze da je evolucija na našoj planeti krenula u svoju sljedeću fazu!?”

drugih poteškoća zbog kojih su ga ljekari podvrgnuli temeljitom testiranju. Tokom ovog procesa oni su

Tokom medicinskih ispitivanja malog Alfija Clampa, naučnici su otkrili da njegov sedmi hromozom ima “dodatnu ruku” koja se nikad prije nije uočila ni kod jedne druge osobe na svijetu... otkrili da njegov sedmi hromozom ima “dodatnu ruku” koja se nikad prije nije uočila ni kod jedne druge osobe na svijetu.

Alfie, koji u krugu obitelji danas živi u britanskom mjestu

“Dodatna ruka”: Zvanično, pomenuti dječak je zasad prva osoba na svijetu kod koje DNK sadrži jednu dodatnu zavojnicu, pa je zbog ove uočene abnormalnosti patio od niza poremećaja, uključujući i dugotrajno sljepilo, slabost mišića, prestanak disanja te ke vrste Alfie Clamp: Vjesnik nove ljuds drugih, po život opasnih problema. Mali Alfie Clamp je bio slijep Nuneaton, zbog abnormalnosti prva tri mjeseca života, a imao je i niz nije vidio sve do trećeg mjeseca 20 Spektar, broj 15 19. septembar 2014.

Piše: Šefik Avdagić života, a zbog slabosti mišića sam se nije uspio preokrenuti sve dok nije imao 18 meseci. Njegovi roditelji Gemma i Richard Clamp su ga već tri dana nakon povratka iz porodilišta morali hitno voziti u bolnicu jer je prestao da diše, a usta su mu poplavila. Osim toga, bez pomoći lijekova, njegov probavni sistem ne bi upijao hranjive materije, pa su ga roditelji često morali voziti u hitnu (dva puta su bili gotovo sigurni da će umrijeti). Inače, njegova desetogodišnja sestra Georgia je savršeno zdrava, a njen DNK ne sadrži tzv. genetske greške.

Deoksiribonukleinska kiselina (skraćeno DNK, eng.

Deoxyribonucleic acid, DNA) je nukleinska kiselina u obliku dvostruke spiralne zavojnice i ona (stručnim riječnikom govoreći) sadrži genetske upute za specifični biološki razvoj staničnih oblika života i većine virusa. DNK je dugačak polimer nukleotida i kodira redoslijed aminokiselina u proteinima koristeći genetski kod, tj. trostruki kod nukleotida. Ona je odgovorna za prenošenje nasljednog materijala i osobina, u ljudi te osobine mogu ići od boje kose do sklonosti prema nekim bolestima, a za vri-

Uskoro ćemo svi biti drugačiji, ali kakvi?

jeme diobe stanice DNK se repliciraju i prenosi se potomcima reprodukcijom.

Novi nizovi: DNK svake osobe, njihov genom, naslijeđen je od oba roditelja, a istraživanja porijekla mogu se bazirati i na mitohondrijskoj DNK koju dobivamo samo od majke i na muškom Y kromosomu kojeg dobivamo samo od oca…

Nakon što se duže vrijeme mislilo da apsolutna većina ljudske DNK predstavlja “otpadnu DNK” (eng. junk DNA) koja, zamislite, nema nikakvu funkciju(!?), znanstvenici koji su radili na ENCODE projektu su 2012. objavili kako otprilike 80 odsto DNK ima neku biomehaničku funkciju. Znanstvenici s Oxforda su u julu ove godine objavili istraživanje koje pokazuje da je tek 8,2 odsto DNK funkcionalno, gdje oko 1% kodira proteine, a oko 7% vrši regulatornu funkciju.

Postavlja se pitanje, čemu služi ostatak DNK? Ako je 90 odsto naše DNK „smeće“, zašto ga još uvek

imamo? Da li je priroda u svemu pametna osim u slučaju naših gena?

Kako se sa ljudskom DNK dešava zaista nešto neuobičajeno, u brojim istupima za medije potvrdila je dr.

Berrenda Fox, holistički praktičar „Avalon Vellness“ centra u Mt.

Evolucione promjene još nisu predstavljene široj javnosti jer nauka smatra da će ovom objavom zastrašiti stanovništvo.

Ovo je pozitivna mutacija, iako fizički, mentalno i emocionalno ona može izgledati zastrašujuće...

Shastau (California) koja nudi dokaze o promjeni DNK i ćelija u ljudskom organizmu. Ona je, naime, dokazala kroz krvne testove da su neki ljudi zapravo razvili nove nizove DNK. Na novinarsko pitanje - koje se promjene trenutno događaju na planeti i kako su naša tijela pogođena time, dr. Fox je odgovorila

da su evidentne velike promjene, mutacije koje se nisu dogodile, prema mišljenju brojnih genetičara, još od kada smo izašli iz vode!

“Mi smo u toku evolucione promjene, ali ne znamo u šta se mijenjamo”, kaže dr. Fox, te pojašnjava ovu svoju smjelu tvrdnju sljedećim riječima: “Svako ljudsko biće ima dvije spirale DNK, a ono što smo otkrili je da se kod sve većeg broja ljudi formiraju nove spirale. Prema mom shvatanju počinjemo razvijati 12 spirala DNK. Tokom ovog vremena, koje je izgleda počelo prije 20 godina, počeli smo da mutiramo. To je zaključak nauke!

Riječ je o mutaciji naše vrste u nešto čiji krajnji rezultat nije poznat. Ove promjene još nisu predstavljene široj javnosti jer nauka smatra da će ovom objavom zastrašiti stanovništvo. Mi znamo da je ovo pozitivna mutacija, iako fizički, mentalno i emocionalno ona može izgledati zastrašujuće”, kaže dr. Fox.

Tjelesne promjene: Ova djeca mogu pomjerati predmete po sobi,

19. septembar 2014. Spektar, broj 15 21

Čovjek još nije završio svoj evolucioni razvoj

samo ako se na njih koncentrišu.

Ukratko - oni su telepati. Gotovo da pomislite da su ti mališani nadljudi, ali nisu. Oni su to u što će se razviti svi ljudi, kroz nekoliko decenija!

“Neke odrasle osobe, koje sam testirala, zapravo imaju još jednu spiralu DNK, koja se počela formirati, a nekima se čak i do kraja formirala. Ovi ljudi prolaze kroz velike promjene u njihovoj svijesti i tijelu, jer to je povezano. Po mom mišljenju, Zemlja i sve na njoj podiže svoju vibraciju, mnoga djeca imaju magnetno lakša tijela, a mi stariji, ako se odlučimo na promjenu, morat ćemo proći kroz mnoge fizičke transformacije”, kaže dr. Berrenda Fox. Koje su nuspojave ovih promjena?

Sa staničnim promjenama, kako ističe dr. Fox, osjećaćete se kao da nekada niste “prisutni”, nekima će se činiti da su stalno iscrpljeni, jer u ljudskom organizmu doslovno se mijenjaju naše ćelije i postajemo nova bića. Kao novorođenoj bebi, treba nam mnogo odmora.

Kod nekih ljudi može se pojaviti mentalna zbunjenost i nemogućnost koncentracije na svakodnevne rutinske zadatke jer započinjemo s programiranjem na

nešto veće. Jedni mogu osjetiti bol po cijelome tijelu, za koju ne postoji specifičan uzrok, dok se drugima može činiti kao da su poludjeli?!

Prema riječima dr. Fox, ako odu kod ljekara, zbog ovakvih i sličnih tegoba, najverovatnije će završiti na

Ne borite se s evolucijom već je prihvatite, zagrlite je. Mi se upravo pretvaramo u novu ljudsku vrstu...

“Prozacu” ili nekom sličnom lijeku, jer modrena medicina ne može utvrditi šta im je.

“To je teško shvatljivo za medicinu, jer se ona nije navikla baviti energetskim tijelom. Zbog toga što su čakre povezane sa našim endokrinim sistemom, žene će proći kroz niz hormonskih promjena. Postoji mogućnost da će plakati, a da ne znaju zašto plaču, jer plač otpušta hormone. Mnoge žene će proći kroz menopauzu ranije jer nam se čitav sistem ubrzava”, kaže Fox.

Buđenje svijesti: Ako povodom ove teme još revnosnije i dublje prosurfate internetom, sigurni smo da ćete nabasati na brojne druge

22 Spektar, broj 15 19. septembar 2014.

izvore koji se slažu u jednom: “Naša DNK mutira, u to nema sumnje...”

Tvrdnje kako stara ljudska vrsta evoluira jako velikom brzinom, jer se trenutnim žiteljima planete Zemlje vraća izgubljena DNK, te da se sa našom sviješću spajamo ponovo na Izvor, samo su neke od konstatacija koje nas uvode u svijet na granici mogućeg. U cijeloj ovoj nestvarnoj priči, čiji smo svjedoci, čini se da je naša misija da se cijelom procesu puno ne opiremo, već da prihvatimo nove energije koje nam se šalju za pomoć izgradnje i izmjene našeg fizičkog tijela.

Kao u nekom dobrom SF filmu, savjetuje nam se: “Ne borite se s evolucijom već je prihvatite, zagrlite je. Mi se upravo pretvaramo u novu ljudsku vrstu!”

A ako je zaista riječ o aktiviranju punih 12 zavojnica DNK to znači da će se vremenom (sa ovom evolucijom) stvoriti veza između našeg ljudskog genetskog kodiranja i dati nam pristup svom znanju i mudrosti. Riječ je o svijesti i razumijevanju vječno skrivene tajne omotane sa samo dvije spirale DNK, zbog kojih nismo nikada saznali cijelu istinu - ko smo mi, ustvari?

PRIRODNA I PRIVREDNA KATASTROFA

Fabrike u mulju Majske poplave su privredi BiH nanijele štetu od milijardu i po maraka. Vlasnici stradalih preduzeća sami pokušavaju da obnove fabrike, gutaju tablete za smirenje i ogorčeno shvataju da je to, za neke, kraj biznisa

r

adnici firme „RPC Superfos“ iz Gračanice u maju i augustu imali su prečeg posla od proizvodnje plastične ambalaže. Valjalo je izbaciti ogromnu količinu mulja koju su im rijeka Spreča i nabujali potoci nanijeli u firmu.

Danonoćno su čistili skupe mašine i opremu kako bi što prije nastavili praviti kutije za proizvođače sladoleda i mljekare u Europskoj uniji i regiji.

Prestanak rada fabrike značio je i moguće otpuštanje radnika.

Prema podacima Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, ovo je jedna od 32 fabrike i trgovačke firme u Gračanici koje su poplavljene u maju. U njima je pričinjena direktna šteta od preko pet miliona maraka.

Bolne cifre: Prema izvještaju koji su objavili Evropska komisija, Ujedinjene nacije, Svjetska banka i domaće institucije u junu, poplava

Prema izvještaju koji su objavili Evropska komisija, Ujedinjene nacije, Svjetska banka i domaće institucije u junu, poplava je privredi Bosne i Hercegovine nanijela štetu u iznosu od 1,5 milijardi maraka...

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo, Sarajevo

je privredi Bosne i Hercegovine nanijela štetu u iznosu od 1,5 milijardi maraka. U to je uračunata direktna šteta za privredu u iznosu od 678 miliona maraka, kao i dodatni gubici zbog povećanja

početkom septembra tu pomoć još nisu osjetili.

Firma „RPC Superfos“ u Gračanici dva puta je bila pod vodom – u maju i augustu ove godine. U firmi procjenjuju štetu na više od milion maraka. U sanaciji te štete pomogla

Pojedine firme već dva puta su čistile svoje poplavljene pogone

troškova poslovanja, te prekida proizvodnje roba i prometa u iznosu od 873 miliona maraka.

U ovom izvještaju se navodi da je i 3.000 osoba ostalo bez posla te da je ugroženo 13.500 radnih mjesta.

Vlade entiteta su donijele određene mjere kao što su zakoni i odluke koje bi trebale omogućiti lakše plaćanje poreskog duga, davanje povoljnih ili reprogramiranje postojećih kredita ili direktnu novčanu pomoć. Međutim, vlasnici firmi s kojima su novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) razgovarali u toku augusta i

im je istoimena britanska grupacija u čijem se vlasništvu nalaze. Prema riječima direktora Suada Helića, oni nisu računali na pomoć vlade, ali ni na ono što su doživjeli nakon poplave u maju.

Sramna kontrola: Helić je novinarima rekao da su ih u vrijeme kada su pokušavali da uspostave proizvodnju posjetili inspektori za devizno poslovanje. On kaže da su zamolili inspektora da odgodi kontrolu za sedam dana, a da im je on odgovorio da hoće da radi na taj dan.

19. septembar 2014. Spektar, broj 15 23

Slika za uspomenu na ljepše dane “Isowooda”

„Toliko nam država pomaže“, kaže Helić.

U tuzlanskom odjelu Financijske policije potvrdili su novinarima da su njihovi inspektori bili u rutinskoj kontroli 27. maja, odnosno dvanaest dana od početka poplava.

Kažu da su odgađali kontrolu u firmama koje su bile pod vodom, ali da je poslovna zgrada „RPC Superfosa“ bila očišćena i izgledala je „kao hotel A kategorije“.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva posjetili su ovo preduzeće u augustu, dan nakon što su poplavljeni po drugi put ove godine. Tvornička hala je bila suha, ali se duž zida ocrtavao smećkasto-žuti trag koji je pokazivao da je voda bila na gotovo metar visine. „RPC Superfos“ je sačuvao 117 zaposlenih, unatoč velikim gubicima, ali zahvaljujući britanskim vlasnicima, a ne pomoći nadležnih institucija u BiH.

Dotučeni Bego: Kada je voda po drugi put u 2014. godini provalila u drvnu industriju „Isowood“ iz Gračanice, direktor i većinski vlasnik Bego Ahmetašević je gutao tablete za smirenje. Nakon prvih poplava u maju, firma je pretrpila materijalnu štetu od 1,28 miliona KM. U bujici

vode i mulja uništeni su elektromotori na mašinama i drvna građa koja se koristila u proizvodnji.

Zahvaljujući pomoći suvlasnika iz Holandije, „Isowood“ je uspio sačuvati kupce u zapadnoj Europi.

Svi radnici su zapeli i očistili fabriku koja je za mjesec ponovo

„RPC Superfos“ je sačuvao 117 zaposlenih, unatoč velikim gubicima, ali zahvaljujući britanskim vlasnicima, a ne pomoći nadležnih institucija u BiH... počela praviti višeslojne drvene ploče za kuhinje, što je njihov glavni proizvod. Ahmetašević kaže da je uzeo i kredit u komercijalnoj banci kako bi pokrio gubitke. A onda se u augustu desila nova poplava koje je prouzročila štetu od oko pola miliona KM. „Te dvije štete kada se saberu, to je gotovo dva miliona. Firma ovog kapaciteta to neće moći podnijeti“, kaže Ahmatašević i najavljuje da će postepeno ići na zatvaranje „Isowooda“. Do sada je, kaže, morao otpustiti dva radnika, dok ostalih 55 radnika od maja primaju manje plate. „Deset godina ste nešto sticali, a

24 Spektar, broj 15 19. septembar 2014.

ono vam ode u dva mjeseca“, rekao je Ahmetašević.

Bruka od države: Ovoj i drugim firmama u BiH vlasti nisu obezbijedile potrebnu finansijsku pomoć. Na međunarodnoj donatorskoj konferenciji u julu, BiH je obećano 1,6 milijardi maraka kredita i bespovratne pomoći u novcu. Vlade Federacije BiH i Republike Srpske, koje rukovode fondovima za pomoć, do početka septembra nisu prikupile podatke o pojedinačnim štetama i podjela tog novca još nije počela. „Nema se kome jadikovati. Država je tu kada treba uzeti porez. Uzmu dva, dva i po miliona poreza godišnje od moje firme“, kaže Ahmetašević i dodaje da je u bivšoj Jugoslaviji bolje funkcionisao savez izviđača nego što funkcioniše sadašnja država.

Direktor kaže da su tokom prve poplave „Isowood“ posjetili pojedini funkcioneri. Bili su obučeni u uniforme civilne zaštite, ali pomoć nisu nudili. „Dolazili su se slikati. Ni litar vode nisu donijeli. Dolazili su iz svih nivoa vlasti“, kaže Ahmetašević. „Jesu, slikali su se, a kasnije niko nije nazvao da pita kako je.“

Poplava je paralizirala i jedinu tvornicu namještaja u Gračanici – „Jadrinu“. Podivljale rječice i potoci udružili su se u bujicu koja je 6. augusta potopila ovu firmu u kojoj radi 290 radnika.

Direktor firme Ramiz Rapkić kaže da je voda u tvorničkim halama i skladištima bila na minimalno metar visine, te da su neke mašine čak bile i prevrnute zbog siline vode.

Suze nemoći: Prvi dan sam samo plakao, objašnjava Rapkić i dodaje da je zajedno sa radnicima, koji su i suvlasnici firme, od predratne tapetarnice nakon rata uspio izgraditi tvornicu namještaja visoke kategorije.

Rapkić kaže da su početkom septembra u fabrici još nisu proizvodili namještaj, a u međuvremenu je izgubila i dva stalna kupca. Od nadležnih institucija nisu dobili nikakvu pomoć.

Vlada Tuzlanskog kantona, kaže direktor Rapkić, odobrila je program pomoći u iznosu od 10 miliona KM, ali njegova firma ne ispunjava uslove učešća. Vlada je,

uz ostalo, odobrila projekt subvencioniranja kamata na kredite i isplatu plata i doprinosa za radnike koje nisu isplaćene u roku. „Jadrina je sve plaćala u roku“, objašnjava Rapkić.

Dolazili su nam iz svih nivoa vlasti, kaže Bego Ahmetašević. Jesu, slikali su se, a kasnije niko nije nazvao da pita kako nam je...

Navodi i da je od vlasti tražio da u periodu od augusta do decembra preuzmu isplatu doprinosa za radnike Jadrine, dok bi firma isplaćivala njihove neto plaće. „Mi bi u međuvremenu stali na noge“, kaže Rapkić. Međutim, njegov prijedlog nije prihvaćen.

Izgubljene pozicije: Haris Čuljević iz federalnog Zavoda za zapošljavanje kaže da u ovoj instituciji nisu pravili analizu posljedica poplava na zapošljavanje i da nemaju podatke o otpuštanju radnika nakon poplava. Slična

situacija je i u Republici Srpskoj, potvrdili su iz Zavoda za zapošljavanje RS. Iz Zavoda za zapošljavanje Tuzlanskog kantona naveli su u dopisu CIN-u da je firma „FENBiH“ iz Lukavca zbog poplava otpustila veći broj radnika, njih 83.

U rudniku „Kreka“ iz Tuzle potvrdili su da je zbog poplava smanjena plaća za 20 posto zaposlenicima kojih ima 3.200.

Direktor Enver Omazić kaže da plaća u ovom rudarskom preduzeću sada iznosi u prosjeku oko 700 KM. Odluku o smanjenju plaća donijela je uprava preduzeća nakon što je potopljen njihov površinski kop Šikulje u Lukavcu.

Firma je u junu prijavila štetu od 80 miliona KM, što je bila najveća pojedinačna šteta u FBiH. Direktor Omazić danas kaže da će se konačna šteta znati kada se iz mulja debelog nekoliko metara izvade vrijedne mašine.

U svakom slučaju, u mulju su, mnogima, ostali i imetak i novac i radna mjesta...

19. septembar 2014. Spektar, broj 15 25

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

ČVORIĆ U VELIKOM TKANJU Svojataju ga svi, od Sarajlija, preko Osječana i Zagrepčana, do Švicaraca. Vladimir Prelog, dobitnik Nobelove nagrade za hemiju, bio je istinski div nauke

G

odine 1975., decembra dvanaestoga, jedan Sarajlija je za svoje radove iz oblasti stereoizomerije organskih molekula dobio Nobelovu nagradu iz hemije. O njemu svjedoči ulica Vladimira Preloga u jednom dijelu Sarajeva. Počasni građanin Zagreba postao je 1989., Sarajeva 1992. i Osijeka 1994. godine.

Vladimir Prelog rođen je u Sarajevu 23. jula 1906. godine. Pučku školu pohađao je u glavnom gradu BiH, a završio ju je u Zagrebu, gdje upisuje i gimnaziju. Jedno vrijeme živio je i u Osijeku. Na studij hemije otišao je u Prag, a nakon završetka školovanja vraća se u Hrvatsku, iz koje odlazi u Švicarsku.

Osječki preokret: Prelog se u gradu na Dravi, Osijeku, prvi put susreće s hemijom, znanošću koja će mu odrediti ostatak životnog puta. Zahvaljujući profesoru Ivanu

njegova naredna stanica je češka prijestolnica Prag i studij hemije.

Na Tehničkoj visokoj školi diplomirao je 1928. godine, a doktorirao godinu dana kasnije. U Pragu se Prelog usmjerio na istraživanje prirodnih spojeva, područja koje će mu gotovo pola stoljeća kasnije donijeti najveće priznanje.

Već kao 28-godišnjak, kada se vratio u Hrvatsku, u Zagrebu preuzima Zavod za organsku hemiju pri Tehničkom fakultetu. Zagrebačkim studentima predaje organsku hemiju, a paralelno organizira istraživački rad čiji rezultati ne prolaze nezapaženo na evropskoj razini. Surađuje i s tvornicom Kaštel, koja će kasnije prerasti u sadašnjeg giganta – Plivu.

Prelog je pridonio objašnjenju strukture stereoida, kinina, strihnina i drugih alkaloida, a sintetizirao je mnoge organske spojeve...

Kuriji, Prelog će zavoljeti hemiju, a u Osijeku će nastati i njegov prvi znanstveni istraživački rad.

Njegovo je djelo objavljeno u časopisu "Chemiker Zeitung".

Kratka osječka priča Prelogu predstavlja životnu prekretnicu –

Prelog pripada cijelom čovječanstvu

26 Spektar, broj 15 19. septembar 2014.

Piše: Arnisa Gagula Hrvatsku zauvijek napušta 1941., odlazi u Cirih, gdje se pridružuje slavnom Essekeru Ružički. Nakon osam godina rada, Prelog postaje redovni profesor na Saveznoj tehničkoj školi.

Kako njegov mentor Ružička 1957. godine odlazi u mirovinu, Prelog preuzima njegovu funkciju predstojnika Zavoda za organsku hemiju. Svoj doprinos, osim u znanstvenom dijelu, daje i u demokratizaciji švicarskog visokog školstva. Od 1966. godine u Zavodu uvodi praksu odabira novog predstojnika svake dvije godine. U mirovinu odlazi 1976. godine.

Brojna priznanja: Vladimir Prelog je uveo naziv hemijska topologija za područje stereohemi-

je koja se bavi geometrijskim svojstvima molekula. Pridonio je objašnjenju strukture stereoida, kinina, strihnina i drugih alkaloida, a sintetizirao je mnoge organske spojeve. Njegovi radovi su pridonijeli razumijevanju prirode enzimskih reakcija.

Umro je u Cirihu 7. januara 1998. Tri godine kasnije, urna s njegovim pepelom položena je na zagrebačkom Mirogoju, u grobnicu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Devet godina nakon smrti, Prelog dobiva zasluženo priznanje i u Osijeku. Bista na Rondelu svakodnevno podsjeća da je tu jednom živio istinski div, na čijim ramenima stoje mnogi današnji znanstvenici.

Počasni doktor brojnih evropskih sveučilišta bio je i počasni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Tokom 2006. i 2007. godine širom Hrvatske obilježena je Prelogova godina, 100. obljetnica rođenja ovog naučnika.

Prelog je sebe smatrao građaninom svijeta. Upravo to dovoljno govori o njegovoj veličini. Mada ga svojataju svi, od Sarajlija, preko Osječana i Zagrepčana, do Švicaraca, Prelog je odlučio pripadati svijetu. Dakle, svima nama.

Vladimira Preloga, s puno razloga, kraljem hemije nazvao američki hemičar Barry Sharpless...

"Koliki je moj doprinos znat će se najbolje za 100 godina. Ja sam svoj posao napravio. Pri tome se osjećam kao čvorić u velikom tkanju", riječi su jednog od najboljih hemičara 20. vijeka prilikom primanja Nobelove nagrade.

Kralj hemije: Njegovo ime nose mnoge ustanove, ulice, nagrade i manifestacije. Još za njegova života,

Bista u čast naučnog genijalca

Pliva i Hrvatsko hemijsko društvo utemeljili su nagradu "Vladimir Prelog" koja se dodjeljuje mladim znanstvenicima za rezultate u području organske hemije. Iste godine u Cirihu je osnovano švicarsko-hrvatsko društvo pod njegovim imenom.

Ime Vladimira Preloga nose ulice u Zagrebu i Sarajevu, gdje mu je podignuta i spomen-ploča na rodnoj kući.

U Zagrebu su mu poprsja postavljena na ulazu u Fakultet hemijskog inženjerstva i tehnologije i u Institutu Plive, a u Osijeku je poprsje postavljeno pored Gimnazije koju je pohađao.

Replika poprsja iz Zagreba postavljena je i u Pragu.

Hemijska i geološka tehnička škola u Zagrebu promijenila je ime u "Prirodoslovna škola Vladimira Preloga". Od 2004. u Zagrebu, u sklopu Društva diplomiranih inženjera i prijatelja hemijskotehnološkoga studija djeluje Akademski zbor "Vladimir Prelog".

U Sarajevu je Hrvatsko kulturno društvo Napredak utemeljilo fond za stipendiranje mladih i nazvalo ga u čast dvojice svojih nekadašnjih stipendista i nobelovaca, Vladimira Preloga i Ive Andrića. Poštanske marke s Prelogovim likom izdale su Hrvatska i Bosna i Hercegovina.

Vladimira Preloga je, s puno razloga, kraljem hemije nazvao američki hemičar Barry Sharpless.

19. septembar 2014. Spektar, broj 15 27

SARAJEVO POD OPSADOM PASA - LUTALICA

ŽIVOTINJE TREBA ŠTITITI, ALI I LJUDI ZASLUŽUJU BRIGU

N

Zbog naraslog problema sa psima - lutalicama, u Sarajevu se razmišlja i o bojkotu nastave u školama, kako bi se djeca zaštitila od opasnih i sve učestalijih napada napuštenih životinja

apadi pasa lutalica u Sarajevu su učestali, situacija je van kontrole i ako vlasti ništa ne urade, škole će biti zatvorene. To je najavio predstavnik Sindikata osnovnog obrazovanja Saudin Sivro.

“Ako treba zatvoriti škole zbog bezbjednosti djece, evo prilike, pa ćemo to uraditi.”

čuti izgovore nadležnih, kako nisu nadležni za ovaj problem.

Podsjećamo javnost, a posebno predstavnike svih organizacija koje se bave zaštitom životinja, da ljudi isto imaju pravo na život, pravo na slobodu i sigurnost “, istakao je Sivro.

Dvorišta vrtića i škola okupljališta su pasa lutalica, što vaspitačima otežava posao.

Ugrožena sigurnost: Agresivni psi

Ovaj problem se ne rješava već pet godina, od kada je donesen Zakon o zaštiti i dobrobiti životinje, kojim se ne dozvoljava eutanazija već metoda "uhvati, steriliši i pusti"...

svakodnevno napadaju djecu, učenike i prosvjetne radnike, zbog čega roditelji, učitelji i sindikat obrazovanja traži da vlasti konačno ozbiljno počnu rješavati ovaj problem, koji je postao gorući u Sarajevu.

"Mi ne dozvoljavamo i ne želimo

28 Spektar, broj 15 19. septembar 2014.

“Obraćali smo se i nadležnim općinskim službama, obraćali smo se i Veterinarskoj stanici u Kantonu Sarajevo. Pokušavali smo objasniti da smo nemoćni da pomognemo, ali i da dovodimo u pitanje boravak djece u vrtićima.

Odgajatelji ne mogu voditi djecu u dvorište koje je puno pasa lutalica”, objašnjava direktorica Javne ustanove “Djeca Sarajeva “ Mirjana Jovanović Halilović.

Ni direktori osnovnih škola ne mogu garantovati sigurnost učenicima.

“Kada se pojavi čopor pasa u jednom školskom dvorištu, gdje je petsto ili šesto učenika, niko ne zna šta uraditi. Pitanje je da li će psi samo proći ili će napasti neko-

ga”, kaže Muamer Tinjak iz Udruženja direktora sarajevskih osnovnih škola.

Opasni čopori: Sindikat sred-

njeg obrazovananja Kantona Sarajevo poziva udruženja za zaštitu životinja da se uključe u rješavanje ovog problema.

“Neka otvore svoje fondove i ulože novac, kako bi se problem riješio”, istakao je predsjednik Sindikata Faruk Bešlić.

Ukoliko nadležni nastave s ignorisanjem problema poručeno je da će se organizovati sve zakonom dozvoljene aktivnosti, pa i one najradikalnije, poput građanske neposlušnosti, bojkota, protesta.

Ovaj problem se ne rješava već pet godina, od kada je donesen Zakon o zaštiti i dobrobiti životinje, kojim se ne dozvoljava eutanazija već metoda "uhvati, steriliši i pusti". Zakon se nije nije primjenjivao kako treba pa je zbog toga na ulicama Sarajeva, prema nekim procjenama, više od 10.000 nezbrinutih pasa.

Nove kafilerije: Gotovo svakodnevno, zbog ujeda pasa, građani traže medicinsku pomoć. U prvih osam mjeseci zabilježeno je oko 670 ujeda pasa lutalica, podaci su Zavoda hitne medicinske pomoći Kantona Sarajevo.

Vlada Kantona Sarajevo je odlučila ponovo otvoriti kafilerije. „Nama samo treba veterinarska služba da bude s ekipom na licu mjesta, dojava policije, građana da se nešto dešava, idu na lice mjesta, hvataju tu opasnu životinju, i ide u proceduru koju odredi veterinar," objašnjava ministar prostornog uređenja Zlatko Petrović.

Kafilerija bi trebala početi raditi za nekoliko dana, kaže Ahmed Đipa, portparol KJKP "Rad". „U 'Radu' se odvijaju intenzivne pripreme. Vjerovatno će biti spremna tri vozila, tri ekipe, ali, kažem, radiće se sukladno postojećim zakonskim propisima.“

Sve više ljudi doživljava napade na sarajevskim ulicama

Ukoliko kantonalna Vlada i krene sa najavljenim mjerama, opštine će morati graditi nova prihvatilišta. S obzirom na broj lutalica, takvih prihvatilišta trebalo bi biti najmanje sedamdeset, a sada ih ima samo dva.

Nužna sterilizacija: I građani su jako zabrinuti. Iako je ranije voljela pse, Aida Cakić sada zazire od tih životinja, jer su je psi bez ikakvog razloga napali. „Ja sam prošla pored grupe pasa. Kad sam ih već prošla, onda su oni, iz ne znam kog razloga, počeli lajati, meni s leđa skočili na mene, jedan me ugrizao. Pošto sam instinktivno reagovala dosta burno, oni su se povukli. U Hitnoj su mi rekli da sam dobro prošla. I jesam, jer te rane budu Opštine će morati graditi nova prihvatilišta.

S obzirom na broj lutalica, takvih prihvatilišta trebalo bi biti najmanje sedamdeset, a sada ih ima samo dva... i otvorene. Od tada imam strah.“ Sreća u nesreći je što nema bijesnih pasa na ulicama Sarajeva, kaže glavni kantonalni veterinarski inspektor Joka Hlubna. „Bijesnih pasa nemamo, ali imamo opasnih, agresivnih i bolesnih pasa koje

treba skloniti sa ulice.“ U organizaciji “Dogs Trust”, koja se bavi besplatnom sterilizacijom, podsjećaju kako je nastao ovaj problem „Nekada davno, psi su bili u vlasništvu, onda ih neko nije želio, nije mogao ili nije htio da se brine, ili iz bilo kojeg drugog razloga ih je napustio, pa psi nisu bili sterilizirani, i zbog toga su se toliko razmnožili, jer nije postojala nikakva kontrola. Zbog toga je sterilizacija jedna od važnih faktora koje treba uključiti u cjelovito rješenje“, kaže Sanja Bianculi, portparolka ove organizacije.

Predlažu i osnivanje javnog preduzeća kako bi se brinulo o psima lutalicama. „Mi smatramo da bi se uspostavom kantonalnog preduzeća koje može biti osnovano, idealno, pri jednom od javnih preduzeća, najbrže došlo do stabilizacije populacije pasa.

Oni bi trebali, kao što piše u Zakonu za zaštitu životinja, da imaju higijenski servis, da imaju veterinare stručnjake koji će određivati i procjenjivati da li su neki psi agresivni, da li ih treba eutanazirati.“ Kad se ov o zna, apsurdno je što u azilu u Prači, nadomak Sarajeva, kapaciteti nisu popunjeni. U ovom azilu ima mjesta za još 220 pasa!

Aida \ugum/RSE

19. septembar 2014. Spektar, broj 15 29

OBRAZOVANJE NA ELITNI NAČIN

/NE/SPORNE RANG-LISTE Reputacija, broj citiranih radova i odnos broja predavača u odnosu na broj studenata, glavni su kriteriji po kojim se danas prave rang-liste najuglednijih i najpoželjnijih univerzitetskih ustanova u svijetu

V

eć treću godinu zaredom Masačusets Institut za tehnologiju (MIT), američki univerzitet čuven u svetu po naučnim i tehnološkim istraživanjima, našao se na vrhu jedne od najpoznatijih svjetskih rang-lista „Kju-es“ (QS).

Drugi univerzitet, koji je fokusiran prije svega na nauku – Imperijal Koledž London, dijeli drugo mjesto sa Kembridžom.

Iza njih je na četvrtom mestu Harvard, najbogatiji svjetski univerzitet, a nakon toga ponovo slijede dvije visokoškolske ustanove iz Velike Britanije – Univerzitet Koledž London i Oksford.

Važnost imidža: Zajedno sa Kraljevskim koledžom iz Londona, koji se nalazi na šesnaestom mestu, glavni grad Velike Britanije ima čak tri institucije među 20 najboljih univerziteta na svetu.

Mada čelnici svih ovih ustanova mogu da budu sumnjičavi oko ovakvih rangiranja, i oni sami su svesni njihovog uticaja. Šef Odjeljenja za prijem pri Oksfordskom univerzitetu Majkl Nikolson kaže da je pošteno da se prizna kako bi bilo „blesavo da univerziteti ne obraćaju pažnju na to kako se prave ove tabele“.

Tako su rangiranja postala sastavni dio stvaranja ugleda i imidža univerziteta, pomažući im da

privuku studente, predavače i istraživačke fondove, tako da nema web sajta neke od ovih ustanova na kojima se neće naći tvrdnje da su na vrhu od 100 ‘ovog’ ili ‘onog’.

Ono što možda najviše iznenađuje,

Rangiranja su postala sastavni dio stvaranja ugleda i imidža univerziteta, pomažući im da privuku studente, predavače i istraživačke fondove... jeste to da su rangiranja tek nedavno postala dio pejzaža visokog školstva.

Ovo je, na primjer, tek deseta godina kako „Kju-es“ pravi svoju listu, dok je prvo Akademsko rangiranje svjetskih univerziteta (ARWU) objavio

šangajski univerzitet „Can Tun“ 2003. godine.

Liste su se umnožavale zajedno sa globalizacijom obrazovanja i sve bržim širenjem informacija preko interneta.

Ali, kako se univerziteti penju na tim listama i zašto izgleda da se samo mali broj institucija čvrsto ukopao na njihovom vrhu?

Tri faktora: Najznačajniji pojedinačni faktor „Kju-es“ rangiranja je akademska reputacija. Do nje se dolazi ispitivanjem 60.000 akademaca širom svijeta o kvalitetu određene institucija u odnosu na ostale. Jedan od menadžera „Kjuesa“ Ben Souter kaže da to znači da univerziteti koji su čuveni po imenu i imaju jak brend, verovatno bolje prolaze na listama.

Sljedeći faktor je – „citiranje“, gdje se gleda koliko je puta neki rad navođen u istraživanjima na drugim univerzitetima.

Najugledniji: Masačusets Institut za tehnologiju (MIT)

30 Spektar, broj 15 19. septembar 2014.

Broj predavača u odnosu na studente je naredni element koji utiče na odluku o rangiranju.

Ova tri elementa – reputacija, broj citata u radovima i odnos broja predavača u odnosu na studente, donose gotovo četiri petine ukupnog rejtinga. Osim toga, postoje prednosti ako je neka ustanova „internacionalnija“ kako u pogledu nastavnog osoblja, tako i samih studenata.

Ključ uspjeha je da su institucije koje su na samom vrhu, morali da budu veliki, prestižni univerziteti sa izuzetno jakim naučnim odjeljenjima i velikim brojem saradnika iz čitavog svijeta.

Sporni kriteriji: Da li je to zaista pravedan način za rangiranje univerziteta, s obzirom da nema ni riječi o kvalitetu nastave ili sposobnostima koje stiču studenti? „Mi, zaista, ne možemo da dobijemo sasvim zaokruženu sliku o tome šta univerziteti rade“, objašnjava Souter. „Uvek će ostati nekih nedoumica“, kaže on, dodajući da takve liste imaju pozitivne i negativne strane.

Ukupan efekat tih rangiranja tokom protekle decenije, tvrdi Souter, ipak je donio brojne koristi, jer je omogućio univerzitetima da bolje sagledaju sebe u odnosu na konkurenciju.

Da li je pravedno rangiranje univerziteta u kojem nema ni riječi o kvalitetu nastave ili sposobnostima koje stiču studenti...

Naravno, ne mogu se izbjeći „rangliste koje se zasnivaju na stereotipima“, objašnjava on, što otvara prostor za mnoge diskusije. Ipak, takva rangiranja imaju svoju unutrašnju dinamiku, tako da i Souter prizna-

Neke diplome odmah donose unosna zaposlenja

je da može da bude nekih neželjenih posljedica, jer postizanje boljih pozicija na ovim listima, „postaje jedan od ključnih ciljeva pojedinih univerziteta“.

To istovremeno dobija i neku vrstu kvazi-oficijelnog oreola tako da, na primjer, imigracione vlasti u Danskoj daju dodatne poene diplomcima u zavisnosti kako je njihov univerzitet rangiran.

Ozbiljan novac: Pritisak da se neko popne što više na ljestvici dovodi pojedine univerzitete u situaciju da izvrdavaju pravila, podnoseći netačne podatke. „Tajmsova“ lista rejtinga svjetskih univerziteta, uoči objavljivanja rezultata rangiranja sljedećeg mjeseca, bila je mnogo konkretnija o tome šta znači biti među 200 najboljih institucija.

Na njoj se mogu naći univerziteti koji zarađuju više od 750.000; da na jednom zaposlenog ne dolazi više od 12 studenata; da je petina studenata i zaposlenih iz inostranstva, a da prihod od istraživanja iznosi oko 230.000 dolara. „Za sve je potreban ozbiljan novac,

ključno je da se obezbijede zarade koje mogu da privuku i zadrže vodeće predavače te da se omoguće odgovarajući uslovi za studiranje“, kaže urednik „Tajmsove“ liste Fil Bati.

Studentski odbir: Bez obzira kako se prave rang liste, u njima se povremeno otkriva zavodljivost pojednostavljivanja. „Rangiranja za ‘bolje’ ili ‘gore’ imaju veliki uticaj“, kaže Filip Altbak, direktor Centra za međunarodno visoko obrazovanje pri Bostonskom koledžu, upozoravajući da moramo da budemo oprezni oko toga šta zaista mjerimo.

Mogu li, na primjer, fakulteti društvenih nauka da se porede sa ustanovama koja se prvenstveno bave istraživanjima? Stoga je, u nastojanju da omogući jedan drugačiji način rangiranja univerziteta, sama Evropska unija pokrenula svoj U-Multirank projekat. On će mnogo manje stavljati akcenat na pomenutu reputaciju, jer će omogućiti samim studentima da izaberu svoje kriterijume na osnovu kojih će porediti pojedine univerzitete.

Slobodan Kostić/BBC

19. septembar 2014. Spektar, broj 15 31

Spektar

www.magazinspektar.blogspot.com SVAKOG PETKA NOVI BROJ