Spektar broj 16 by magazin Spektar

DUHAN: STVARNI ILI IZMIŠLJENI NEPRIJATELJ

Broj 16

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 26. 09. 2014.

ZA KOGA NAVIJAJU STRANCI?

IZBOR JE IPAK - NAŠ! GENERAL JOVAN DIVJAK: BUDIMO FER-BORCI

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

UČESTANE KATASTROFE I NEPOGODE

U SVOM TOM LUDILU IMA NEKOG SISTEMA!

Katastrofe nisu nasumične. Ali mi posjedujemo mogućnost njihovog zaustavljanja, i to je jedna od temeljnih postavki kojim nas uči nova znanost o kojoj u svojim popularnim knjigama piše David Wilcock Str. 28

ZA KOGA NAVIJAJU STRANCI?

IZBOR JE IPAK - NAŠ! Tačno je da stranci ne vole vladajuće stranke i da nam, iz potaje, sugerišu da izaberemo neke druge. Jesu li građani raspoloženi da poslušaju savjete međunarodnih zvaničnika u koje su, takođe, debelo Str. 6 razočarani?

STVARNI ILI IZMIŠLJENI NEPRIJATELJ

KOME SMETA DUHAN?

Crna pušačka pluća su dobro smišljena laž za zastrašivanje pušača i obmanjivanje javnosti. Ni s mikroskopom se, kako kažu neki ugledni liječnici, ne može otkriti je li neko za života bio pušač ili ne Str. 35

NELEGALNO PRISLUŠKIVANJE U BIH

“NEMOJ PREKO TELEFONA, ZNAŠ DA IMA DUŠMANA...”

Ako ovo jednom državnom službeniku poručuje jedan tužilac, jasno je da prisluškivanje cvjeta, bez naloga i bez kontrole, kao što je otkriveno u Graničnoj policiji Str. 10 BiH

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO! Osnovnoj školi “Abdulvehab Ilhamija” iz Željeznog Polja kod Žepča u četvrtak su predati na upotrebu renovirani objekti škole, koji su bili oštećeni tokom majskih poplava i klizišta. Oko 450 učenika sada ima na raspolaganju uvjete za normalno praćenje nastave. Renoviranje škole izvršeno je zahvaljujući donaciji Federalnog crvenog križa, koji je osigurao sredstva od 53.000 KM. Nakon svečane primopredaje objekta, predstavnici Crvenog križa FBiH su poklonili i po paket školskog pribora za svakog učenika ove škole. Malo dalje, u Maglaju, bilježimo istog dana i lijepu gestu umjetničkog udruženja Ars Aevi. Ono je Prvoj osnovnoj školi u Maglaju, teško oštećenoj u nedavnim poplavama, uručilo uredsku i školsku opremu. Donacija je financirana sredstvima sakupljenim dobrotvornom prodajom Ars Aevijevih šalica "Illycaffe", organiziranom tokom proslave Dana Republike Italije u junu. Vlada Italije inače je, po hitnom postupku, pomogla stanovništvu pogođenom poplavama u BiH, osiguravajući pomoć u vrijednosti od 300.000 eura. Ona je distribuirana putem Međunarodnog crvenog križa i Svjetske zdravstvene organizacije, uz asistenciju 70 volontera italijanske Civilne zaštite. Još niz sličnih humanih gesti na poplavljenim područjima može se svakodnevno zabilježiti. Nažalost, najrjeđe su u pitanju potezi, geste i projekti državnih organa. Prvo, jer država nema para. Drugo, jer i kad ih ima, vlast je preča sama sebi. I treće, što milosrdni stranci, poučeni gramzivošću naše vlasti, eure više ne šalju tim nepouzdanim putem. 4 Spektar, broj 16 26. septembar 2014.

INAT-KRST

Prođe čitavih pet dana, a bandera u obliku inat-krsta još se uzdiže na brdu kraj Sarajeva. Građani glavnog grada nad tim se zgražavaju, Dodik u tome ne vidi ništa loše, a „sudija“ iz džepa ne vadi kartone. OHR je ovu gaduriju prigodno nazvao „neprihvatljivom“, a taj čin su osudili i iz diplomatskih predstavništava SAD i EU. I nikom ništa! Ne treba se začuditi da sve okonča kao sa mostarskim inat-križem, na mjestu s kojeg je tučen Stari most, koji i danas „ponosno“ visi nad gradom na Neretvi. S tim što sarajevski riziko-faktori, u ovom predizbornom košmaru, još nisu potpuno izbjegnuti. Srpska policija za to vrijeme kobajagi brižljivo čuva improvizovani inat-krst iznad Sarajeva, a ustvari moli Boga da ga neko „odozdo“ sruši i tako njegovim postavljačima pruži alibi za drugi, još ružniji čin ove opasne igrarije. Da ga čuvaju, ne bi dopustili da dva puta u pet dana momci iz Sarajeva noću dolaze i te cijevi nekako pokušavaju da uklone, a potom i javno obznanjuju ko su i šta su, s prijetnjom da će taj posao jednom dovršiti. Teško se oteti utisku da se s tim inat-krstom po svaku cijenu želi napraviti veliki skandal, sve do golemog belaja. Stoga i pitanje: zašto općina Istočni Stari Grad, čiji načelnik je rekao da je krst nelegalno postavljen, začas ne obavi posao i taj bespravni

„objekat“ ukloni? I drugo: zašto OHR, koji je davno prije „uskrsnuća“ zabranio da se nešto tako čini, ništa ne preduzima na provođenju svoje odluke? Priznajemo da su pitanja koja postavljamo – glupa! Ni od koga se ovdje odavno ne može očekivati da uradi išta ljudski i pošteno, pa tako ni u ovoj „krstaškoj aferi“.

MILOŠEVI]EVE MILIJARDE

Velika pljačka Srbije koja se odigrala u 90-im godinama, kada su saradnici Slobodana Miloševića raznim bankarskim i drugim mahinacijama izvukli novac od građana, a zatim ga iznijeli iz zemlje, najprije na Kipar, a onda ko zna gdje, dobija svoj epilog odmrzavanjem privatnih računa bivšeg predsjednika Srbije, njegove porodice i nekoliko bliskih saradnika. Iako su beogradski mediji još prošle nedjelje pisali da je EU odmrznula imovinu Slobodana Miloševića, njegove porodice i nekoliko najbližih saradnika, odluka je donijeta tek u ponedeljak, pa će proći još vremena dok ona postane izvršna. U Srbiji se, inače, pletu razne priče kako su se pare nosile u džakovima, da je Miloševićeva Mirjana odnijela u Rusiju četiri, a neki tvrde čak i 14 milijardi dolara. Čuveni TV serijal Insajder, nagrađivane autorke Brankice Stanković, posvetio je nekoliko epizoda ovoj velikoj pljački čija je prva destinacija bila Kipar. Da li se ušlo u trag tom novcu i eventualnim tajnim računima porodice Miloševića i da li ima dokaza da je Srbija ozbiljno

pokušavala da dobije sakriveni novac? „Uspeli smo, recimo, da utvrdimo da je sa jednog od računa jedne od off shor kompanija kupljena tim državnim novcem jahta kakvu je poslije imao Marko Milošević, čime smo dokazali da je to otišlo njemu. Dokazali smo da je Borislav Milošević preko svoje off shor kompanije kupio dva helikoptera za državu Srbiju i pri tome uzeo proviziju od minimum 700 hiljada dolara. Uspjeli smo da dokažemo i da su razni biznismeni imali svoje račune, a zaključak je da je to bio državni novac iznijet iz Srbije“, kaže Brankica Stanković. Ona dodaje da srbijanska država nikad nije ni pokušala da ozbiljno uđe u trag tom novcu. Hoće li to uspjeti istražiteljima EU?

ULI^NI NADZOR

Projekt javnog videonadzora u Mostaru je zvanično krenuo sa eksperimentalnom fazom, u kojoj će biti postavljeno nekoliko kamera na najfrekventnijim mjestima u gradu. Na kraju projekta, ulice bi trebale biti pokrivene sa 76 nadzornih kamera. Projekt je izazvao pozitivne komentare građana. Oni su svjesni da se time znatno pojačava opšti sistem bezbjednosti, od huliganstva do uličnih pljački. Mentalitet Bosanaca i Hercegovaca je takav da nerado svjedoče, da bježe od te vrste obaveze i doprinosa suzbijanju nasilja ili kriminala. No, kamere nemaju tu vrstu “mentaliteta”. One nepristrasno snimaju i rođaka i komšiju. I kad laže riječ, slika je tu kao neoborivi dokaz.

No, tehnologija ipak nije ta koja će BiH spasiti od ugrožavanja javne bezbjednosti. Educiranje građana i njihovo ohrabrivanje da organima reda pomažu u suzbijanju nečasnih radnji, nezamjenjiva je metoda. Na žalost, u BiH su slični projekti nekoliko puta bezuspješno pokretani.

PR]IJA VLASTI

Oko trećine budžetskih rashoda i izdataka u Bosni i Hercegovini odlazi na plaće državnih službenika i funkcionera, dok druga trećina odlazi na suštinske namjene. Oko 20% ukupne potrošnje odlazi na otplatu različitih dugova, a tek 5% na kapitalne izdatke. Ovo su podaci organizacije Transparency International (TI) BiH do kojih su došli analizom budžeta u zemlji. Dobijajući poziciju u vlasti, funkcioneri dobijaju i mogućnost raspolaganja ogromnim budžetom. Kao primjer se navodi slučaj federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Jerka Ivankovića Lijanovića koji raspolaže godišnjim budžetom od oko 70 miliona maraka. Prema istraživanju CIN-a, ovaj ministar je u toku mandata dijelio poljoprivredne poticaje ljudima koji nemaju poljoprivredna dobra, ali su glasali za ministra u toku izborne kampanje. Također, dio novca iz budžetske rezerve, koji je trebao biti utrošen za hitne i nepredviđene aktivnosti, dijelio je kao socijalnu pomoć kolegama iz stranke. Istraživanje koje je sproveo TI BiH pokazalo je da više od 80% ispitanih građana BiH smatra da se budžetski novac ne troši na pravi način. Skoro isto toliko ih smatra da vlast ne ulaže dovoljno napora na suzbijanju korupcije. Ispitivanje je rađeno na uzorku od 1.551 punoljetnog ispitanika.

FUJ!!! Sirotinjo, i Bogu si teška, a kamoli državi i njenoj Elektrodistribuciji. Spoznala je to u svom ubogom životu i samohrana maja Nizaheta Imamović iz Sarajeva, kojoj je na leđima sedmoro djece. A u kuću uđe sića od 264 KM dječijeg dodatka i 384 KM invalidnine za nepokretnu kćerku. Ova porodica sigurno u svemu oskudijeva, nema ni za hranu, a kamoli za komunalne režije. E, vrag onda dođe po svoje, u vidu policije koja je Nizahetu privela zbog neizmirenog duga prema Elektrodistribuciji od 2.325 KM. Već ovlašna računica pokazuje da Nizaheta struju nije plaćala najmanje četiri godine, što će reći da su u Elektroprivredi BiH imali za nju puno razumijevanja. Pogotovo zato što je Imamovićeva vjerovatno imala i subvenciju za struju, ukoliko je tačno da država pruža tu vrstu olakšice najtežim socijalnim slučajevima. A kud ćeš težeg od ove osmočlane familije, u koju, po glavi, u kuću ne uđe ni 100 KM mjesečno! I koliko je još takvih nesrećnika u ovoj nesrećnoj zemlji? Za Nizahetu se saznalo jer je javno zatražila pomoć, da taj svoj jad nekako ublaži i da te račune konačno izmiri. Siromašna zemlja puna je sirotinje. Nekima se sigurno pomaže, premda nikome dovoljno. Jednostavno, budžeti su prazni. Tom činjenicom država se i pravda kad joj jedan ovakav slučaj udari na obraz. Ali, kad znamo koliko se novca harči nizašta, kad je ekonomija za našu vlast zadnja rupa na svirali, onda takva opravdanja niko ne može da uvaži. Od sramote, takva država se ni pred pomenutom porodicom ni pred javnošću ničim ne može oprati. 26. septembar 2014. Spektar, broj 16 5

ZA KOGA NAVIJAJU STRANCI?

IZBOR JE IPAK – NAŠ! Tačno je da stranci ne vole vladajuće stranke i da nam, iz potaje, sugerišu da izaberemo neke druge. Jesu li građani raspoloženi da poslušaju savjete međunarodnih zvaničnika u koje su, takođe, debelo razočarani?

ma tome već dvije godine kako iz diplomatskih misija u Sarajevu domaćim vlastima upućuju grube političke ćuške. Počelo je sa Valentinom Inckom i američkim ambasadorom Patrikom Munom, da bi potom kritike postale horske. Političkim štetočinama i lijenštinama, doduše uvijenim riječnikom, ali više nego jasnim, naše lidere su ocjenjivali i njemački, francuski i britanski ambasador. Posebno oštri oni su postali u vrijeme februarskih građanskih protesta, kada su u potpunosti podržali narodni bunt. Samo je još falilo da sa demonstantima učestvuju u paljevini zgrade Predsjedništva, toliko su vrištali na neodgovornu vlast BiH.

Japanski šamar: Međunarodno gađenje nad ovdašnjim vlastima kulminiralo je nakon katastrofalnih poplava, kroz krajnje grube ocjene japanskog ambasadora u Bosni i Hercegovini. Svašta je Japanac nagovorio ovdašnjim dahijama, sve do primjedbe da uživaju veće privilegije u ovoj siromašnoj zemlji nego najviši funkcioneri u prebogatom Japanu. I Incko i Mun pobrale su simpatije naše javnosti, ali Japanac je naprečac postao obožavana ličnost. Domaći vlastodršci, koje je Japanac grubo ošamario, samo su ćutke protrljali obraz. Tad su još izbori bili 6 Spektar, broj 16 26. septembar 2014.

na dugom štapu. No, u času kad su nam već pod nosom, za par nedjelja, domaći lideri postali su znatno osjetljiviji i ratoborniji prema međunarodnim kritičarima.

U času kad su nam izbori pod nosom, za par nedjelja, domaći lideri postali su znatno osjetljiviji i ratoborniji prema međunarodnim kritičarima... Jer, stranci nisu stali sa žaokama. Oni su se, štaviše, razmahali. Ogroman odjek dobio je prošlonedjeljni zajednički kritički osvrt direktora USAID-a u BiH i vojnog atašea Američke ambasade u Sarajevu, koji su na internetblogu žestoko naružili ovdašnje vlasti zbog njihovog nehaja u obnovi poplavljenih područja.

„Ugodno“ ćaskanje Lagumdžije i Hila

Piše: Vlastimir Mijović Prozvani su se odmah prepoznali, u prvom redu SDP i SDA. I Zlatko Lagumdžija ima svoj blog, a ima i mišljenje o tim “lažljivim” Amerikancima. Optužio ih je da krivotvore činjenice, da nemaju argumenata, da nisu dobronamjerni... da su, zapravo, oni za sve krivi! “Imamo najsloženiji politički sistem sa trinaest nesinhroniziranih nivoa vlasti i sa velikim problemom preklapanja nadležnosti. Bilo bi fer da su podsjetili javnost i na to kako je taj sistem u Dejtonu napravljen”, poručio je šef SDP-a svojim američkim kritičarima Bartu i Mileru.

Luđačka košulja: Osim Amerikanaca, Lagumdžija je ovu poruku uputio i javnosti BiH. Neka se zna ko je stvarno kriv! Nije to vlast BiH, kako nam poručuje šef naše diplomatije, nego oni koji su nam skrojili

dejtonsku luđačku košulju. Amerikanci, a ko bi drugi. Amerikanci su se vjerovatno samo nasmijali na ove Lagumdžijine riječi. Nimalo bolji odjek one nisu dobile ni u javnosti. Građani su se naslušali svakakvih opravdanja svojih političara, ali je malo bilo ovako otrcanih. Ljudi ga fino pitaju što ne ispunjava što je obećao, a obećao je da će svi poplavljeni dobiti NOVE KUĆE, a on njih zavlači na šestu stranu. Svojim poplavljenim zemljacima pri tome nije održao ni slovo iz mora govora u kojim je obećavao da će ih zbrinuti kao najrođenije. Ni SDA nije ostavila jezik za zubima, ali je žaoke na račun stranih diplomata naručila od svojih nižerangiranih funkcionera, kako se baš ne bi puno zavadili sa nimalo bezveznim strancima. Svejedno, prvi čovjek Američke ambasade u BiH, Nikolas Hil, nije ih poštedio. Odmah je u jednom intervjuu kazao da je „razočaran plakatima jedne stranke koja govori: U jedinstvu je snaga". To je, dabome, predizborni slogan SDA, koji Amerikanac vidi kao „plemenski“ poklič neprikladan ovim vremenima. Istovremeno je ponovio lošu ocjenu koju su njegove kolege ranije dale ovoj vlasti, bez obzira na pokušaj razjašnjenja na koji ga je u međuvremenu pozvao Zlatko Lagumdžija.

Ko će profitirati: Čitava ova priča važna je iz samo jednog razloga. Ona nedvosmisleno govori da bi ključne svjetske sile željele da ovoj vlasti u BiH 12. oktobra vide leđa. Ma koliko se trudili da se ograde kojekakvim diplomatskim frazama, oni ipak, već dvije godine, sugerišu građanima BiH da kazne vlast i da joj uskrate izbornu podršku. Pri tome, oni nikad nisu, ni

„Plemenski“ slogan SDA

Amerikanci ni Japanac, pokazivali narodu u koju kutiju da ubacuje svoje listiće. No, SDP i SDA sve to shvataju kao međunarodno favorizovanje Radončićevog SBB-a i Komšićevog DF-a. Lagumdžijin „predsjednik“ Bakir Hadžiomerović to je na jednom predizbornom

Ako ova vlast ne valja, kao što je pokazala da ne valja, novi ljudi trebali bi da zauzmu njena mjesta, bez obzira šta stranci o tome misle... skupu otvoreno i rekao. Neke dvojbe tu uistinu nema. Ako stranci odbacuju SDA i SDP, logično je da bi to izbornim glasovima trebali da naplate drugi, među njima i dvije pomenute stranke. Ako ova vlast ne valja, kao što je pokazala da ne valja, logično bi bilo da neki novi ljudi zauzmu njihova mjesta. Sve je to tačno. Tačno je da stranci ne vole vladajuće stranke i da nam,

iz potaje, sugerišu da izaberemo neke druge. No, jesu li građani raspoloženi da poslušaju savjete međunarodnih zvaničnika? Imaju li SDA i SDP razloga da se plaše da će im stranci, svojim kritikama, pokvariti posao? E, tu se već stvari komplikuju. Mnogi naši građani kažu da stranci govore ono što ljudi misle. No, zar ovi ovdje građani nisu i u strance debelo razočarani, nisu li nas i oni za sve ove godine nemilosrdno ostavljali na cjedilu? Jesu, nema dileme. Utoliko i njihovi savjeti danas nemaju moć prevage. Na izborima glasamo mi, a ne oni. Izbor je ipak – naš! Stoga mislim da se SDP i SDA bespotrebno glože sa strancima. Građani će ih kazniti, ne zbog stranaca, nego zbog sebe, ako misle da to treba raditi. No, znamo mi sebe i svoj običaj da tvrdoglavo ostajemo pri onima koji nam decenijama ne daju ništa osim stalnog propadanja u bezdan. 26. septembar 2014. Spektar, broj 16 7

KAKO STRANKE MAME GLASAČE

STARE OFUCANE FRAZE Većina partija je kao magnet za birače izabrala riječi "promjene, zajedno, narod i budućnost", ali se čini da od njih nemaju pravog efekta

okom protekle dvije sedmice kampanje za opšte izbore, koji će u Bosni i Hercegovini biti održani 12. oktobra, ulice i trgove, sva moguća i nemoguća mjesta, preplavili su stranački plakati na kojim su nasmiješeni i uljepšani uglavnom poznati likovi političara. Oni se bore za nakolonost građana pod sloganima za koje analitičari kažu da su istrošeni, "recikilirani" i bez snage da privuku, prije svega, neodlučne birače. Većina partija je kao magnet za birače izabrala riječi - "promjene, zajedno, narod i budućnost", ali bez pravog efekta.

Istrošene ideje: "Moram reći da sam veoma razočaran izborom slogana praktično svih stranaka, pogotovo najvećih i najvažnijih stranaka u ovoj izbornoj kampanji. Mislim da su ti slogani veoma neinventivni i da u suštini nisu pamtljivi

ni za koga i ne ukazuju ni na što. Ne vidim osobu koja se može identifikovati sa tim sloganima", smatra Mladen Mirosavljević, profesor na Banjaluka Koledžu.

Izgleda kao da je izborni štab SDA iscrpio sve svoje kreativne resurse, jer iz godine u godinu koriste ovu riječ 'snaga'... Slogan "Za pobjedu Srpske", izabrao je izborni štab Saveza nezavisnih socijaldemokrata, o kojim psiholog Srđan Puhalo kaže: "Ja mislim da su oni prosto koncentrisani na ono što oni potenciraju, a to je njihovo uvjerenje da su oni jedini pravi zaštitnici Republike Srpske. Mislim da je došlo vrijeme kada bilboardi i poruke ne znače mnogo, da se sada na malo drugačiji način promišlja u politici, da su oni postali sastavni dio bh. pejzaža i da smo se navikli na njih, da ne

Stručnjaci SDP-ov slogan ocjenjuju neprikladnim 8 Spektar, broj 16 26. septembar 2014.

obraćamo neku veliku pažnju." Slogan SDA glasi "U jedinstvu je snaga", a SDP-a "Ujedinjeni", što Semina Ajvaz, direktorica Agencije za političko komuniciranje POLIS i šefica katedre za komunikacije na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru, komentraiše ovako: "Kao da su pravljeni u istom izbornom štabu, kao da su sjeli i dogovorili se da će jedni biti 'ujedinjeni', a drugi da će imati slogan 'U jedinstvu je snaga'. I ovaj slogan 'U jedinstvu je snaga' ne nudi nam ništa novo. Izgleda kao da je izborni štab SDA iscrpio sve svoje kreativne resurse, jer iz godine u godinu koriste ovu riječ 'snaga'. 'Ujedinjeni' SDP - ovaj slogan bi možda imao težinu u drugoj dekadi devedesetih godina, ali u ovom vremenu je monoton i neuvjerljiv, jer se riječ 'ujedinjen' iskorištava mnogo puta u političkom vokabularu, ali nikako se ne razlikuje od ostalih."

Glupo uljepšavanje: Savez za bolju

budućnost

bori

HDZ 1990 ima najzanimljiviju poruku za birače

naklonost birača pod sloganom “Cunami pravednosti i snažnog razvoja BiH”. Cunami je u politički riječnik uveo lider stranke Fahrudin Radončić, koji je, kao ministar sigurnosti, najavio “antikorupcijski cunami”. Kao predizborna poruka, to kod građana izaziva negativne konotacije. "Savez za bolju budućnost mislim da je pretjerao. Mnogo ljudi smatra da im slogan nije baš u skladu s onim što bi trebalo da bude. Cunami asocira na katastrofu, pogotovo sada, u vrijeme poplava. Mislim da se ljudi boje toga", navodi Nihad Omerbegović s internacionalnog Univerziteta BURCH u Sarajevu. Omerbegovića smo pitali i za propagandni materijal stranke Željka Komšića i njegove Demokratske fronte. "Njihova poruka “Odlučno u promjene” je sasvim solidna i očekivana, s obzirom na to da su oni nova partija i naravno da će željeti da dođu do određenih promjena i da na taj način osvoje što više glasova. Međutim, mislim da su malo pretjerali u smislu obrade slika, fotografija itd. Previše su koristili fotošop, po mom mišljenju. Mogli su neki malo moderniji pristup obradi fotografija da urade", smatra Omerbegović.

Hrvatski iskorak: Najviše stranaka je izabralo magičnu

riječ - promjene. SDS traži “Promjene odmah - da živimo normalno”, Narodni demokratski pokret nudi rješenje u formuli “Pokret za preokret”, dok Partija demokratskog progresa poziva “Pridruži se promjenama”. Naša stranka sa bilboarda poručuje “Nemamo slogan - imamo rješenja”. Prema ocjeni stručnjaka, među kojim je i Semina Ajvaz, najbolju političku propagandu su pripremila dva HDZ-a. HDZ 1990 za naklonost birača bori se pod sloganom “Ovo je naša zemlja podvucimo crtu”. "Ovaj prvi slogan poručuje da je Bosna i Hercegovina domovina svih Hrvata koji žive u njoj, a 'podvucimo crtu' je, zapravo, ono što je Martin Raguž pričao proteklu godinu dana: podvucimo crtu pod sukobe, pod konfrontacije, zalagaćemo se za

SBB-ov cunami asocira na katastrofu, pogotovo sada, u vrijeme poplava. Ljudi se vjerovatno plaše te poruke... integracije, suživot, zajedništvo. Kompletan propagandni materijal je odlično urađen, moderan je, efektan. Zatim, slogan 'Hrvatski izbor' Dragana Čovića, također je odličan. Mi

znamo da su Hr vati nezadovoljni generalno zbog toga što im Bošnjaci biraju člana Predsjedništva BiH. 'Hr vatski odgovor' - isto dobar, originalan, nesvakidašnji. To nisu istrošene fraze koje imamo priliku da čujemo od ovih drugih političkih partija", tvrdi Ajvaz. HDZ 1990. ima i predizbornu pjesmu i spot “Ovo je naša zemlja”.

Velike riječi: Samo nekoliko partija se odlučilo za muzičke spotove. SDP, koji se odrekao novca za bilboarde, ima video poruku svog kandidata za Predsjedništvo BiH, Bakira Hadžiomerovića. SDA je napravila spot koji propagira prirodne ljepote BiH. Stranka za BiH sa plakata poručuje "Odlučno, s narodom", a Koalicija "Zajedno za promjene" smatra da "Zajedno možemo sve". Narodna stranka Radom za boljitak ovu kampanju započela je sloganom "Slušaj srce, reci DA". Za učešće na oktobarskim opštim izborima ovjereno je 65 političkih stranaka, 24 nezavisna kandidata i 24 koalicije. 12, oktobra će se, među ostalim, vidjeti i to koliko su na glasače utjecali propaganda i navedene reklamne političke poruke. Gordana SandićHadžihasanović/RSE 26. septembar 2014. Spektar, broj 16 9

NELEGALNO PRISLUŠKIVANJE U BIH

“NEMOJ PREKO TELEFONA, ZNAŠ DA IMA DUŠMANA...” Ako ovo jednom državnom službeniku poručuje jedan tužilac, jasno je da prisluškivanje cvjeta, bez naloga i bez kontrole, kao što je otkriveno u Graničnoj policiji BiH

Graničnoj policiji BiH otkriveni su nelegalno postavljeni uređaji za prisluškivanje posuđeni od Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, za koje se nije znalo da su tu, niti su njima rukovale za to ovlaštene osobe. Ne zna se ni zašto ni koga su prisluškivali. Javnost s pravom postavlja pitanje kome služe sigurnosne službe u BiH. U međuvremenu, 39 policijskih službenika GP je smijenjeno. Niti se zna koga, zašto, ni po čijem nalogu su policijski službenici GP BiH presretali razgovore i prisluškivali sa tri uređaja koja su bila nelegalno postavljena i prem-

ještana po potrebi unutar kancelarija ove institucije.

“Posuđeni”

uređaji: Ove

navode potvrdio je i direktor Granične policije BiH Zoran Galić. Postoji sumnja da je riječ o nelegalnom prisluškivanju.

10 Spektar, broj 16 26. septembar 2014.

Jedan broj policijskih službenika Centralnog istražnog ureda Granične policije zatečen je na uništavanju određene dokumentacije za koju će se tek utvrditi o čemu je riječ...

„Imamo određene osnovane sumnje. Ne da baratamo s informacijom da neko protuzakonito sluša, ali nam je nejasno da neko donese tri uređaja u policijsku agenciju i stavi ih u prostorije gdje nema stalnog nadzora nad tim uređajima. Ko se i kako sluša i jesu li korištene potpuno zakonom predviđene procedure za ove mjere i radnje, pokazat će daljnji tijek istrage“, kaže Galić. Zna se tek da su uređaji „posuđeni“ od OSA-e BiH, a ko i zašto ih je unio ne zna se, bar tako tvrdi zamjenik ministra sigurnosti BiH Mladen Ćavar.

„Više detalja o ovim uređajima, karakteru, odakle potiču, itd, imaćete kad objedinimo sve informacije“, poručio je Ćavar. Pod sumnjom je 39 službenika GP, a po čijem su nalogu djelovali pokazaće istraga. Direktor Galić iznio je niz zabrinjavajućih detalja: „Osobe koje se slušaju ili im se presretala komunikacija, uopće nisu vođene u evidenciji. Mi utvrđujemo i još smo u fazi istrage, i gdje će nas odvesti ta istraga izvjestit ćemo vas u budućnosti. Ali, ono što je najbitnije, jeste da imamo određene nezakonite radnje. Jedan broj policijskih službenika Centralnog istražnog ureda zatečen je na uništavanju određene dokumentacije, za koju ćemo utvrditi o čemu je riječ.“

Prljave igre: Ono na šta što se već godinama u Bosni i Hercegovini ukazuje - da nema kontrole nad sistemom presretanja razgovora, da se ne zna šta je s materijalom i da nema statistike o prisluškivanju, polako dolazi na naplatu. Na to su još davno su upozoravali u Agenciji za zaštitu ličnih podataka BiH. Direktor Agencije Petar Kovačević kaže da ga raduje što se klupko počelo odmotavati, te da se u Bosni i Hercegovini ne radi po evropskim standardima. „Mislim da nisu dobra rješenja. Moraju biti jasna pravila, jasne procedure, odgovornost, kontrola, revizijsko postupanje, da se zna ko je kada i zbog čega obrađivao. Ono što zakon predviđa – šta je s tim transkriptima, tim materijalima koji nastanu prilikom tih prisluškivanja, tako da je to veoma zahtjevno, suptilno pitanje“, konstatuje Kovačević. Navodeći primjer istrage koju je državno Tužilaštvo protiv njega pokrenulo za zloupotrebu položaja prilikom kontrole zaštite ličnih

Nelegalni snimci razgovora cure i u medije

podataka, Kovačević kaže: „Kada je tužilac sa mnom razgovarao telefonom, ovako kao ja i Vi, on kaže: 'Nemojte preko telefona, ima dušmana'. Kakvih dušmana, i kakva je to poruka meni, i kao direktoru, ali i kao običnom građaninu, kad tužilac ima problem sa time, da nas neko prisluškuje?“

Politički razračuni: Kemal Ademović, nekadašnji direktor bivše federalne Agencije za istrage i dokumentaciju, kaže da se, ako se želi, kontrola može uspostaviti. „Razvoj tehnologija koje su sada na sceni, prevazilazi sve moguće dosad poznate granice. Ne može se gotovo niko osjećati sigurno, kad se usmjeri neka ozbiljna služba na određeni subjekt, da ga ne može Kad se usmjeri neka ozbiljna služba na određeni subjekt, ona ga apsolutno uvijek može prisluškivati. Jednostavno, ti sistemi su danas takvi da bukvalo može svako svakog prisluškivati...

prisluškivati. Jednostavno, ti sistemi su danas takvi da bukvalo može svako svakog prisluškivati“, ocjenjuje Ademović. O mogućim motivima nelegalnog presretanja, Ademović kaže: „Vjerovatno se radi na diskreditaciji, na političkim prepucavanjima. Vidite s vremena na vrijeme da se pojave određeni audio snimci, jedni kažu da su autentični, drugi kažu da su to montaže, itd. Bez nekih ozbiljnih ekspertiza ne može se ustanoviti šta je istina. Sasvim je sigurno da se to može koristiti u ovim političkim razračunima i obračunima, u medijima kod nas.“ Da bi Ademović mogao biti na dobrom tragu govori i niz ranijih afera. Posljednja je u slučaju prisluškivanja predsjednika Federacije BiH Živka Budimira tokom razgovora sa urednikom na FTV Avdom Avdićem i snimka koji je potom dospio u javnost. Također treba imati na umu da se radi o predizbornom periodu, te da nam afere s ciljem diskreditacije političkih oponenata u Bosni i Hercegovini ni ranije nisu bile strane. Dženana Halimović/RSE

26. septembar 2014. Spektar, broj 16 11

GLEDAJ OD ČEGA ŽIVIŠ

NA POTEZU JE POLITIKA Možemo li se nadati boljoj saradnji među entitetima i unapređenju njihovih odnosa s državnim institucijama, u čemu međunarodna agencija Standard and Poor's vidi našu šansu za značajan ekonomski iskorak

ledaj od čega živiš, čuvena je formula koja ljudima sugeriše da prvenstveno brinu o svojoj egzistenciji. Koriste je i biznismeni kad žele da kažu da je ekonomija važnija od bilo čega drugog, čak i od politike. Ne sporeći važnost ekonomije, mnogi misle da je politika ipak glavna, da ona komanduje čak i biznisu. Takvi vole reći da je politika, u stvari, glavni biznis. I nije se s njima odveć teško složiti. Loša politika može da uništi i omete i najbolji biznis, da ugrozi kompletnu ekonomiju jedne zemlje. Nužne reforme: S druge strane, teško je naći primjere kako je uspješan biznis proizveo krupne pozitivne promjene u politici. Potvrdu ovakvog rezonovanja nalazimo i u novom izvještaju

Piše: Amra Zimić

međunarodne agencije Standard and Poor's, koja je potvrdila stari kreditni rejting BiH (B sa stabilnim izgedima). U obrazloženju se navodi da su najbitniji indikatori, kojim ova ugledna kuća mjeri ekonomske trendove i stanje u pojedinim zemljama, ostali nepromijenjeni. Agencija Standard&Poor's ocjenjuje, doduše, da su poplave koje su se desile u ovoj godini moguća crna rupa i naša velika rizična tačka. Njene posljedice mogle bi voditi ka smanjenju ekonomskog rasta i pogoršavanju fiskalne pozicije i stanja vanjskog duga. Međutim, očekuje se da će BiH nastaviti dobijati značajnu međunarodnu podršku kako bi finansirala svoj deficit, ocjenjuje S&P. No, ono što je posebno zanimljivo, to je

procjena pomenute agencije da bi, u jednoj varijanti, moglo biti razmatrano čak i povećanje kreditnog rejtinga BiH. To bi se, kako navode u svom novom izvještaju, moglo desiti “u slučaju bolje saradnje među entitetima i unapređenja njihovih odnosa s državnim institucijama”. To bi postepeno omogućilo implementaciju reformi koje se ne bi oslanjale na međunarodni pritisak i političku uslovljenost i, kako ističe Standard&Poor's, vodilo bi jačanju poslovnog okruženja i održivom rastu.

Zaludna nada: Ključeve ekonomskog boljitka, dakle, u svojim rukama drži politika, odnosno vlast koja je, svojom neslogom i nesposobnošću, sve u BiH spustila na niske grane, pa i ekonomiju. Drugim riječima, poslovni ljudi i kompanije ne mogu sami okrenuti loše ekonomske trendove u našoj zemlji. Bez drugačije politike, koja će ujediniti sada raspolućeno tržište i koja će ujednačiti zakone, ekonomske mjere, ali i poticati međuentitetsku saradnju, za BiH nema napretka. Znali smo to i bez stručnjaka Standard&Poor's-a. Znaju to i naši političari. No, oni očigledno ne slušaju ni svoje građane ni pomenutu agenciju ni elementarne ekonomske zakonitosti. Stoga nam se, u dogledno vrijeme, nije nadati boljoj poziciji na tabeli svjetske ekonomske uspješnosti.

26. septembar 2014. Spektar, broj 16 13

JOVAN DIVJAK, JUNAK ODBRANE SARAJEVA

BUDIMO FER-BORCI Povodom postavljanja improvizovanog krsta iznad Sarajeva, general Divjak smatra da je, nakon što je Hag osudio dvojicu generala srpske vojske na po 25 godina zatvora, ta činjenica temelj o kome treba razgovarati radi budućnosti Sarajeva i BiH

odizanje spomen-krsta na Zlatištu iznad Sarajeva je provokacija onih koji ne žele da priznaju šta se stvarno tokom rata događalo. U tom smislu, general Jovan Divjak, u razgovoru za portal Klix kaže da treba da se vratimo dva mjeseca unazad. "Oni su tada postavili spomenploču generalu Ratku Mladiću, koji

se nalazi u Hagu zbog ratnih zločina i to na mjestu, Vracama, gdje je on formirao jedinicu koja je napadala Sarajevo. Dva generala Sarajevsko-romanijskog korpusa srpske vojske su osuđeni zbog ubijanja mladosti i građana Sarajeva", istakao je Divjak. Za zločine počinjene nad civilima Sarajeva u opsadi pravomoćno su

osuđeni generali VRS Stanislav Galić i Dragomir Milošević. Matematika smrti: Spomenkrst, naglašava general Divjak, postavljen je na 21. septembar, Međunarodni dan slobode i mira. "Ovo ne samo da je provokacija, jer je Branislav Dukić, predsjednik logoraša RS-a, rekao da je u Sarajevu ubijeno 6.500 Srba. Tu informaciju i brojku ljudi koji su odgovorni za odbranu Sarajeva ne trebaju demantovati nego argumentovati onoliko koliko je i Hag utvrdio, a to je da ta brojka nikada ne prelazi više od 1.000. Znamo da se jedan dio poginulih Srba nalazi u Kravici, gdje je napravljen spomenik sa 3.000 imena. Veliki dio tih ljudi je poginuo oko Sarajeva, napadajući glavni grad

Treba naše greške priznati, ali im ne dozvoliti da se na ovaj način provociraju građani koji su četiri godine preživjeli ono što nije niti jedan grad na kraju 20. stoljeća...

Divjak: Poštujmo naše žrtve 14 Spektar, broj 16 26. septembar 2014.

Bosne i Hercegovine", istakao je general Divjak. Reakcije ljudi u Sarajevu i u Federaciji BiH on ovako komentariše: "Treba naše greške priznati, naše pogreške, ali im ne dozvoliti da se na ovaj način provociraju građani koji su četiri godine preživjeli ono što nije niti jedan grad na kraju 20. stoljeća". Najbolji odgovor iz Sarajeva general Divjak vidi u nužnosti da svi sjednu i razgovaraju. "Nije održan bilo koji sastanak sa jedne i druge strane, onih koji vode udružen-

ja logoraša u RS-u i u Sarajevu, i predstavnika građana, pa da sjednu za sto i da se matematički sagledaju činjenice. Ne treba utvrđivati ništa, jer Hag je optužio i osudio i jednog i drugog generala srpske vojske na po 25 godina. To je osnovni temelj o kome treba razgovarati radi budućnosti Sarajeva i Bosne i Hercegovine", smatra general Divjak. Reakcije načelnika Istočnog Starog Grada Boje Gašanovića ocjenjuje kao veoma korektne, kao i građana Istočnog Sarajeva, koji kažu da je to uvreda za njih. "Ima onih koji žele za stolom da dođu do onih podataka i rješenja koja neće biti omalovažena, niti će žrtva biti omalovažena, ali se istovremeno mora reći ko je uradio i napravio zločine i u Sarajevu i BiH", cijeni general Divjak.

Nedopustivi šamari: Treba iskoristiti, po mišljenju Divjaka,

Treba iskoristiti pozitivnu atmosferu stvorenu oko onog što se dešavalo prilikom obilježavanja stote godišnjice od početka Prvog svjetskog rata, zajedničke akcije između Sarajeva i Istočnog Sarajeva, zatim događanja oko poplava, gdje su građani u Maglaju i Doboju, koji nisu opterećeni, iako su bili žrtve i u ratu i poslije, poručili da ne žele revanš nego druženje... pozitivnu atmosferu stvorenu oko onog što se dešavalo prilikom obilježavanja stote godišnjice od početka Prvog svjetskog rata, zajedničke akcije između Sarajeva i Istočnog Sarajeva, zatim događanja oko poplava, gdje su stanovnici i građani u Maglaju i

Doboju, koji nisu opterećeni, iako su bili žrtve i u ratu i poslije, poručili da ne žele revanš nego druženje. "I Ceca koja, naravno, nije dobrodošla zbog činjenice šta je radio njen suprug Željko Ražnatović, poznatiji kao Arkan, i ona je rekla: Dobro veče Sarajevo. Nije rekla ni srpsko, ni bošnjačko nego Sarajevo koje je bilo svetionik mira i kulture i međureligijskih dobrih odnosa", potcrtao je Divjak. General navodi da su pojedinci iz FBiH veoma ratoborno reagovali. "To nisu poruke dobronamjernih. Ljudima je dosta žrtava i Prvog i Drugog i ovog našeg rata, jer drugačije odnose zaslužuje preko 11.500 ljudi i preko 1.000 ubijene djece u Sarajevu. Poštujmo naše žrtve, ali ne dozvolimo šamare sa druge strane. Budimo mi fer borci", poručio je general Divjak.

26. septembar 2014. Spektar, broj 16 15

ZLATIŠTE PODIJELILO SRBE

DUKIĆ ŽELI JEDNO, BORCI TRAŽE DRUGO

Logoraši kažu da su čekali 11 godina i da je podudarnost sa izbornom kampanjom slučajnost, dok iz srpske boračke organizacije poručuju da taj “krst” izaziva podsmjeh i da je u pitanju čisto politička rabota

ostavljanje krsta na Zlatištu podijelilo je logoraše i boračku organizaciju u RS. Borci smatraju da se radi o ponižavanju porodica žrtava. S druge strane, logoraši navode da se radi o simbolu stradanja srpskog naroda. Krst na Zlatištu za logoraše u RS je neupitan i predstavlja simbol stradanja srpskog naroda u Sarajevu tokom proteklog rata, kažu u Savezu logoraša RS, koji su potvrdili da su njihovi članovi postavili krst.

članova sarajevskih udruženja proisteklih iz rata tako i od boračke organizacije u RS koja je osudila ovaj čin. Potpredsjednik Saveza logoraša Boro Medić rekao je da su logoraši čekali 11 godina i da je podudarnost sa izbornom kampanjom slučajnost: „Mi smo se odlučili na ovaj potez jer

(Ne)politički čin: Reakcije se ne stišavaju od kada je krst postavljen prije nekoliko dana, kako od 16 Spektar, broj 16 26. septembar 2014.

“Mi smo žrtve koje su htjele to da naprave. Nemojte nam određivati vrijeme kada ćemo to uraditi. I vidite šta se dešava, na kraju ispada da je to političko djelo...”

smo htjeli da isprovociramo prvo srpsku javnost da vidimo ko je `za` a ko `protiv`. Jer, mi kada pokrenemo nešto uglavnom nam se stavlja na teret da opstruišemo nešto“. Postavljanje krsta desilo se u jeku predizborne kampanje pa mnogi pitaju zbog čega se nije čekalo još 15 dana ako se moglo čekati 11 godina, da se pronađe neko rješenje. Ono što je diskutabilno je da se priča o krstu na Zlatištu otvara uvijek oko izbora, svake dvije godine. Branislav Dukić, prvi čovjek logoraša RS, tvrdi da politika u ovo nije umiješana. „Vi mediji pokušavate da opstruišete kao što mnogi to rade ovih dana. Nemojte nas u to uvlačiti. Ne

interesuje me Milorad Dodik, Mladen Bosić, Dragan Čavić, Ognjen Tadić... Mi smo žrtve koje su htjele to da naprave. Nemojte nam određivati vrijeme kada ćemo to uraditi. I vidite šta se dešava, na kraju ispada da je to političko djelo. Mi ga moramo staviti u kontekst politike jer mi ga ne možemo riješiti“, kategoričan je Dukić.

Borci protiv: Postavljanje krsta osudila je i boračka organizacija sarajevsko– romanijske regije, u kojoj smaraju da se radi o ubiranju poena u predizborne svrhe. Željko Lalić, prvi čovjek ove organizacije, pozvao je političare da ne koriste porodice žrtava u izbornoj kampanji: „Jer ovo što su napravili (postavljanje krsta op.a) je vrijeđanje svih žrtava, izaziva podsmjeh, mislimo da je u cilju nekih političkih konotacija. Ako ne uklone krst u skorom periodu, mi ćemo na sjednici odlučiti kako da se ponašamo“. Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko je 2012. godine zatražio preispitivanje odluke Komisije Parlamenta BiH o dodjeli zemljišta Republici Srpskoj za izgradnju krsta na Zlatištu, nakon čega na odluku nikada nije stavljen potpis. Upravo zbog toga logoraši traže od visokog predstavnika da povuče svoju odluku i tako omogući da zemljište, koje je u državnom vlasništvu, bude dodjeljeno lokalnoj zajednici. „Tražimo da visoki predstavnik odblokira dodjelu parcele koju je Komisija za raspodjelu državne imovine stavila na raspolaganje RS-u i da na miru i dostojanstveno podignemo spomenAko ne uklone krst u skorom periodu, mi ćemo na sjednici odlučiti kako da se ponašamo, poručuju iz boračke organizacije sarajevsko– romanijske regije...

“Apolitični” Branislav Dukić

Nedosljedni Incko i OHR

crkvu. Mi sa svoje strane obećavamo da ćemo u tom slučaju odustati od podizanja spomenkrsta ako nam se dozvoli da idemo u ovaj projekat. Znači, sve je do visokog predstavnika“.

Nepoznati uslovi: Međutim ako je suditi po stavovima međunarodne zajednice, logoraši u RS će izvući deblji kraj. Iz Kancelarije visokog predstavnika (OHR) je već saopšteno da je posljednji čin, postavljanje krsta, neprihvatjivo, i upozorili da se ne dižu međunacionalne tenzije. „Očekujemo od nadležnih vlasti da osiguraju sprovođenje svih relevantnih zakonskih propisa kako ne

bi došlo do daljeg porasta tenzija. Ono što se desilo na Zlatištu je neprihvatljivo jer ne ispunjava ni minimalne uslove“, kaže Ljiljana Radetić iz OHR-a. Nije poznato, doduše, o kakvim uslovima se radi, ali kada je riječ o samom krstu, logoraši tvrde da on predstavlja simboliku i da nije bitno od čega je napravljen. Logoraši su, takođe, javno pozvali i boračku organizaciju da se odrede po ovom pitanju. Ili će se, kažu, priključiti logorašima u izgradnji spomen obilježja, ili će od logoraša preuzeti cijelu organizaciju ovog posla ili će, ukoliko to smatraju neophodnim, srušiti krst. Dragan Maksimović/DW

26. septembar 2014. Spektar, broj 16 17

NA VRH JEZIKA

GUMA ZA MILOVANJE

Kada treba ocjenjivati žensku ljepotu, tada ne postoji RS niti Federacija, nego cjelovita i neovisna BiH, sa cjelovitim i neovisnim ženskim stražnjicama i grudima...

osna i Hercegovina napokon ima „jedinstveni državni projekat“, kako je to lijepo najavila voditeljica manifestacije „Izbor za Mis BiH 2014“. Napokon je nešto u državi jedinstveno pa bilo to i šetanje polugolih stražnjica kandidatkinja za prestižnu, jedinstvenu krunu ljepotice, krasotice BiH. Kada treba ocjenjivati žensku ljepotu, tačnije onu ljepoticu sa etiketom iznad vrata na kojoj piše misica, onu nesretnicu koju bi, oso-

Malodobne djevojačke žudnje su, tokom čitave seanse za izbor najljepše u našoj zemlji, plazale i širile svoje batake, dižući brade visoko ka reflektorima, uz obećavajuće poglede prema voljenoj gumi, točku naše nacije...

joj pri tome svu moguću autentičnost navodno erotiziranog izričaja. Malodobne djevojačke žudnje su, svo vrijeme manifestacije, plazale i širile svoje batake, dižući brade visoko ka reflektorima, uz obećavajuće poglede ka voljenoj gumi. Niti jedna kamionska guma nije doživjela toliko milovanja, čak ni od kamiondžija i vulkanizera, koliko ta na sceni. Ona je bila simbol, naš točak nacije, koji je na tako krajnje estetizirani kondomični način, pokazao da nas svako može jeb... i kad god hoće i s koje god strane to želi. ogu nas nadrapavati, čak vrlo perverzno, i u živom prenosu pred tv ekranima, s prednje, zadnje, sa svih mogućih i nemogućih strana. Nesretne moguće muze nacije, po nečijoj stupidnoj zamisli, koje nema čak ni u najtvrđim pornićima, nabijajući se

bito muškarci koji su viši što im je novčanik deblji, najradije privili uz svoje međunožje, muška falusna solidarnost je bezgranična. Tada ne postoji RS niti Federacija, nego cjelovita i neovisna BiH, sa cjelovitim i neovisnim ženskim stražnjicama i grudima bez nacionalnog identiteta. Moram priznati da su iznimno falusni organizatori ove manifestacije razmišljali upravo falusno postavljajući veliku kamionsku gumu obloženu i umotanu nečim vrlo kondomičnim na sred scene, dajući 18 Spektar, broj 16 26. septembar 2014.

Piše: Sanja Ljubičić svaka na svoj, dodijeljen im koreografski način, na gumu, pozivale su kompletnu naciju na jedinstvenu žudnju cjelovitosti i erotičnog nadahnuća i sveopćeg taslačenja. rhunac tog nadahnuća, orgazmička katarza se zbila kada su kroz krug točka, personifikaciju krajnje tačke osvajanja i spajanja sa apsolutnom božanskom kreacijom, provirile stražnjice kandidatkinja sa raskebečenim nogama, postavljujući se kao moguća meta svim topnicima, čak i onim ispred tv ekrana. Da perverzija bude veća, a i da se poštuju ženska ljudska prava i neotuđivo pravo za žensko širenje nogu bez prisile, samo po sopstvenom nahođenju, što je ušlo kao preambula i postalo novim članom Ustava BiH, (za taj sveti član su se gender heroine BiH godi-

nama borile i na parlamentu noge dizale, umjesto ruku, sve u cilju izjednačavanja istih prava), bilo je i ženskih članica žirija. Jedna je bila nepoznatog porijekla, samo je sjedila, niko je nije predstavio i nije klimala glavom značajno buljeći u kameru pri pominjanju tako teške i nezahvalne funkcije koja odlučuje o sudbini jednog mladog bića. a li će ona, misica, ubuduće biti plaćena 4, 5 ili 6 maraka za šetanje i fotografiranje po bosanskohercegovačkim kafanama i restoranima, dok je vode kao cuku za pokazivanje, a možda se, ako bude imala sreće, svidi i nekom dobrom, poštenom platiši, da snimi i reklamu na ruševinama propalih fabrika i da bude zaštitno lice poput nekadašnjeg rudara Alije Sirotanovića te da završi kao heroina nacije (jer i ona za to mora lopatati) na novčanici od 10 KM? E, ta samozatajna gospođa u žiriju je sve odlučila. Ko će pobijediti, ko se najljepše nabijao na gumu od svih djevojaka? Ona je, zapravo, bila preobučeni u ženu Hugh Hefner, osnivač najpoznatijeg muškog erotskog magazina na svijetu, Playboya. Ta “hefnerica” se

odlučila za kandidatkinju sa Pala, jer ona jedina nije padala po gumi, nego je otmjeno, sa strane lagano, i nježno rukama milkila što Hju neizmjerno voli. Nije pri tome uopće imala tremu kao druge kandidatkinje, jer joj je naša poznata novinarka Arijana Saračević Helač još prije same manifestacije davno i prijateljski šapnula i objavila na facebooku da je Hju baš nju izabrao i da se ništa ne brine. To su prenijeli svi svjetski mediji kako i dolikuje našem jedinstvenom projektu od državnog značaja. A ako misica bude dobra

Ako se svidi nekom dobrom, poštenom platiši, naša Miss će da snimi i reklamu na ruševinama propalih fabrika ili da, poput nekadašnjeg rudara Alije Sirotanovića, završi kao heroina nacije na novčanici od 10 KM... prema njemu, povešće je sa sobom čak u Ameriku, nedaleko od Pala. Biće joj kao roza zečici u kavezu i neće više nikada morati milkiti kamionsku gumu, bar ne javno,

pred tv ekranima. Osmjehnuće joj se i međunarodna karijera, što je sredio vlasnik licence u BiH kome je Hefner idol pa ga često imitira, samo što on više voli telad od zečica. isiće ona na posteru u svim kamionskim kabinama širom svijeta, a možda je čeka i međunarodna diplomatska karijera. Hefneru se kod nje naročito dopalo što govori Esperanto, a ne, kao druge kandidatkinje, sve svjetske jezike, uključujući i starogrčki i latinski, što se ne mariše poput ostalih kandidatkinja, što je majstorica borilačkih i ostalih sportskih vještina te nema ambicije da završi fakultet i master studij. Arijana je javila da je misica pristala da bude misica BiH 2014. godine te da je sa Hefnerom nedugo nakon emisije odletjela u nepoznatom pravcu. Od tog momenta, BiH više nije bila jedinstvena. I kamionska guma je nestala. Sise i stražnjice su iznova dobile svoj nacionalni identitet, a zečevi su pasli travu koja je na nekim mjestima bila zelena, a na nekim je imala drugu boju. Ostalo je sve ostalo isto!

26. septembar 2014. Spektar, broj 16 19

RE^ENO

LETJELICA BLIZU MARSA

UPAM]ENO

Što je vlast veća, to je veća opasnost od njezine zloupotrebe. n Edmond Burke Ljubav, ljubav, to je duša genija. n Wolfgang Amadeus Mozart Za ljubav se doista isplati boriti, isplati se biti hrabar, isplati se riskirati. Problem je u tome što ako uopće ne riskirate, riskirate puno više. n Erica Jong S koje se god strane promatrala povijest svijeta vidjet će se da je to tkanje zločina, ludila i nesreća. n Oliver Goldsmith Ako ti se trud posvećen knjigama ponekad čini napornim, ne zaboravi da je napor neizbježan teret na prijeko potrebnom putu. n Lord Chesterfield Pamet je ukras u blagostanju i utočište u nevolji. n Aristotel Treba otići u raj zbog klime, a u pakao zbog ekipe. n Mark Twain Ako vjerujete da će vas težak i marljiv rad dovesti do bogatstva, odbacite takve misli, jer to nije istina. n Napoleon Hill Država, to sam ja. n Louis

XIV

Ako ljude uvjeriš kako oni misle, oni će te voljeti; ako ih nagnaš misliti, oni će te mrziti. n Don Marquis Ambicija je zapravo pohlepa za moći. n Charles Caleb Colton

Nakon posljednjih 30 minuta manevrisanja iznad planete, letjelica MAVEN napokon je ove sedmice počela kružiti u orbiti Marsa. Putovala je deset mjeseci, prešla preko 440 miliona kilometara, a sada joj slijedi izučavanje atmosfere Marsa koje će trajati oko 12 zemaljskih mjeseci. Da bi se našla na željenoj visini MAVEN je koristila šest motora. Dok je nadlijetala Marsov sjeverni pol brzinom od 16.000 kilometara na sat, njeni motori su počeli 30minutni rad koji joj je usporio kretanje. To je bilo potrebno kako bi Marsova gravitacija "uhvatila" letjelicu u eliptičnu orbitu. Ona će u narednih šest sedmica ubrzavati po istoj toj orbiti kako bi jedan ciklus oko Crvene planete smanjila sa trenutnih 35 sati na samo 4,5 sati. MAVEN će ulaziti u atmosferu do oko 150 kilometara od tla, a najviša tačka "penjanja" bit će 6.200 kilometara.

IZLET NA MJESEC

Američka turistička kompanija Space Adventures nudi svemirske letove oko Mjeseca bogatim turistima, a oni koji se odluče za ovu avanturu neće morati dugo čekati na polijetanje. Kompanija će za let do Zemljinog satelita koristiti provjereni

20 Spektar, broj 16 19. septembar 2014.

ruski brod Soyuz, a ponude je objavila na svojoj zvaničnoj web stranici. "Koristeći Soyuz profesionalni astronaut će na kružno putovanje povesti dvoje bogatih turista, a letjelica će se približiti na oko 100 kilometara od površine Mjeseca", kažu iz firme Space Adventures. Tačna cijena leta nije navedena. "Cijena će zavisiti od vozila koje izaberete, vremena polijetanja i tačnog profila željene misije", stoji na stranici. Space Adventures smatra da će prvi let biti izveden za četiri godine, a kao posebnu poslasticu kompanija izdvaja iskustvo razgledanja osvijetljene strane Mjeseca koja se ne vidi sa Zemlje te pogled na Zemljin izlazak iznad mjesečevog horizonta.

MOZAK NIKAD NE SPAVA

Izgleda da naš mozak radi puno više dok spavamo nego što se mislilo, a novo istraživanje pokazalo je da fascinantni organ identificira i kategorizira riječi dok sanjamo. "Otkrili smo da mozak može biti puno aktivniji", rekao je Sid Kouider, kognitivni neuronaučnik iz pariskog visokoškolskog društva Ecole Normale Supérieure dodavši da dok spavamo dijelovi našeg mozga nastavljaju skupljati informacije iz okoline i pripremati ga za šablonizirani odgovor. Naučnici su za istraživanje koristili elektroencefalograme kako bi snimili moždanu aktivnost 18 muškaraca i žena dok su rješavali zadatak klasificiranja riječi.

Zadatak je uključivao pritisak dugmeta koristeći desnu ili lijevu ruku, u zavisnosti da li se riječ odnosi na životinju ili objekat. Nakon rješavanja testa u budnom stanju, osobe su premještene u tamnu sobu kako bi nastavili zadatak dok "padaju" u san. Zaključeno je da se iste moždane aktivnosti koje se javljaju pri pritisku desnog ili lijevog dugmeta, u zavisnosti od klase riječi, pojavljuju i dok spavamo.

EVROPSKI PRECI

Prema rezultatima novog istraživanja ljudskog genoma, prije sedam hiljada godina spojile su se tri potpuno različite populacije i stvorile moderne Evropljane. "Iznenađujuće otkriće je da moderni Evropljani imaju tri, a ne samo dvije skupine predaka, kako se mislilo ranije", rekao je jedan od autora istraživanja Alan Cooper, direktor Australskog centra za drevnu DNK. Većina Evropljana potekla je od poljoprivrednika s Bliskog istoka koji su doselili u Evropu prije 7.500 godina te se tamo pomiješali s lokalnim lovcima i skupljačima plodova. U članku koji je objavljen u časopisu Nature, drevni ljudski genom potekao je od tri različite grupe predaka. Jedna od grupa, koja je već obitavala u Evropi, imala je tamnu kožu i plave oči, što je kombinacija koja se više ne nalazi. No, što je s trećom skupinom koja je formirala moderne Evropljane? Misteriozna grupa sa sjeverozapada Euroazije došla je u Evropu također

prije 7.000 godina. Tragovi njihove DNK pronađeni su prošle godine u tijelu djeteta pokopanog u istočnom Sibiru prije 24.000 godina. Njihov je DNK vrlo sličan indijanskom jer su zapravo pripadnici istog plemena koje je prije više od 15.000 godina preko ledenog pokrivača prešla u Ameriku.

ZELENA DJECA

Povijest je puna ljudi enigmi. Ovo je pet ljudi koji su navodno postojali, ali o kojima se jako malo zna. Bili su čudni, misteriozni i nisu bili poput ostalih. Fulcanelli je pseudonim alkemista iz kasnog 19. stoljeća čiji identitet do danas nije otkriven. Oko njegovog života i rada pravi je veo tajne, i to ga je učinilo pravim fenomenom. Katherine Fitzgerald, grofica od Desmonda. Bila je tajnovita starica koja je živjela u dvorcu u blizini Youghala u Irskoj. Udala se za vrijeme kralja Edwarda IV., dakle između 1461. i 1483. godina. Navodno je poginula kad se jednog dana vraćala kući, popela na drvo i pala. Imala je 135 godina. "Čovjek sa željeznom maskom". Za vrijeme francuske revolucije i napada na Bastillu, ljudi su otkrili u zatvoru zapise o maskiranom zatvoreniku. Identitet ovog čovjeka ostao je nepoznanica. Neki su nagađali kako se radi o bratu blizancu Luja XIV. "Zelena djeca Woolpita". Početkom 12. stoljeća tamo se navodno odigrao čudnovat događaj. U blizini mjesta pronašli su dječaka i djevojčicu zelene kože. Kad su naučili govoriti, navodno su stalno spominjali "zemlju bez sunca". Rasputin. Rođen 1869. godine, postao je poznat nakon brojnih svjedočenja ljudi o njegovoj moći iscjeljivanja i viđenja budućnosti. Smatran je mračnom silom koja je vodila "Majku Rusiju". 1916. godine je otrovan, upucan nekoliko puta i na kraju utopljen.

RE^ENO

UPAM]ENO

Svrha ekonomije nisu robe i usluge, nego ljudski izbor. n Ludwig von Mises Život bez načela je brod bez kormila. n Mahatma Gandhi Jedan je princip propadanja i nastajanja, jer propadanje nije ništa drugo nego nastajanje, a nastajanje propadanje. n Giordano Bruno Najnesretniji je čovjek koji ne može oprostiti samome sebi. n Publilius Syrus Publilije Današnja znanost je sutrašnja tehnologija. n Edward Teller Kad slušam pravnu raspravu ja sam kao i svi drugi, no stvari je potrebno urediti tako da uopće ne dolazi do parničenja. n Konfucije Čovjek je siromah onda kada više ništa ne želi. n Erich Maria Remarque Ne nastojte ostvariti uspjeh, nego steći vrijednost. n Albert Einstein Treba njegovati bogatstvo misli, a ne bogatstvo znanja. n Demokrit Čovjek je mjerilo svih stvari, onih koji jesu zbog onoga što jesu i onih koji nisu zbog onoga što nisu. n Protagora Jao meni koji sam se odvažio misliti. n Albert Camus

19. septembar 2014. Spektar, broj 16 21

DRAGAN BURSAĆ, NOVINARČINA

KAD ĆE SRĐAN DOBITI ULICU U BANJALUCI? U Republici Srpskoj postoji jedna tiha zavjera ćutanja u stilu: On je uradio zaista herojski čin i zaista ljudski čin, ali hajde da ne pričamo o tome. Tako to licemjerje opisuje dobitnik novinarske nagrade koja nosi Srđanovo ime

ovinar i kolumnista banjalučkoh portala BUKA, Dragan Bursać, ovogodišnji je dobitnik novinarske nagrade "Srđan Aleksić", koju je osvojio u konkurenciji devet prijedloga organizacija civilnog društva. U intervjuu za Radio Slobodna Evropa, Bursać je pozvao nadležne iz manjeg bh entiteta da jednoj ulici u Banjaluci daju ime po Srđanu Aleksiću.

Časno ime RSE: Dobitnik ste ovogodišnje nagrade “Srđan Aleksić”. Kakve su

Nagrada za pravog nezavisnog novinara 22 Spektar, broj 16 26. septembar 2014.

bile prve impresije? Bursać: Prvo sam bio zabezeknut, pa onda počašćen i ponosan, naravno, kao i svako iz naše branše ko bi dobio ovu, po meni, možda i najprestižniju novinarsku nagradu u Bosni i Hercegovini. Srđan Aleksić je čovjek koji je dao svoj život tako što je izvršio ljudsku dužnost. Naša dužnost, kao novinara, ili dužnost nas svih koji radimo bilo kakav posao, je da taj posao radimo kako dolikuje, kako treba. Mnogi su me pitali da li je to neka novinarska hrabrost. Ja uopšte nisam hrabar čovjek niti se osjećam

hrabrim čovjekom. Ja samo radim svoj posao, ali znate, ako ste u novinarstvu, mislim da vam je osnovna etička dužnost da ljude obavještavate, informišete i komentarišete stvari onakve kakve jesu. RSE: Na svom Facebook profilu napisali ste kako bi voljeli nagradu primiti u Srđanovoj ulici u Banjaluci. Zašto? Bursać: Sramota je da Banjaluka, koja je drugi grad po veličini u Bosni i Hercegovini, nema ulicu Srđana Aleksića, a predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik,

Ako zaboravimo Srđana Aleksića i ostale Srđane, mi smo zaista niko i ništa, onda smo osuđeni na neko idolopoklonstvo, epopejičnost, na izmaštane istorije... ovih dana je davao neke silne izjave gdje je govorio da će zaslužni ljudi dobiti ulice, u Banjaluci i drugim mjestima Republike Srpske, pa ja koristim i ovu priliku, i gdje god se pojavim koristim priliku da pozovem predsjednika RS Milorada Dodika, ili kasnije njega ili nekog budućeg predsjednika, da iskoristi svoj uticaj – a oni imaju taj uticaj, da jednu ulicu u Banjaluci nazovu ulicom Srđana Aleksića i da na taj način otklone sumnju, da ih ja ne prozivam da su licemjerni. Volio bih da me demantuju i da kažu: Znate, Dragan Bursać je

licemjer, mi nismo, i evo ulice Srđana Aleksića.

Zavjera ćutanja RSE: Da li bh. društvo baštini naslijeđe koje je ostalo u liku i djelu Srđana Aleksića? Bursać: Kad govorimo, recimo, o Republici Srpskoj, tu postoji jedna tiha zavjera ćutanja. To vam je, otprilike, opcija: Srđan Aleksić je uradio zaista herojski čin i zaista ljudski čin, ali, hajde nekako da ne pričamo o tome, hajde nekako da to neko drugi priča i možda bi najbolje bilo da se zaboravi. To je ta perfidnost protiv koje se ja borim, to je ta dvoličnost protiv koje se ja borim, to je taj osjećaj inferiornosti, gubljenja bitnijih i najbitnijih ljudi u novijoj istoriji, koji su mogli da budu naši savremenici, koji su mogli da žive sa nama, međutim, koji su zaista dali život, što i jeste činjenica, obavljajući svoju ljudsku dužnost. Mi, ako zaboravimo Srđana i ostale Srđane, mi smo zaista niko i ništa, onda smo osuđeni na neko idolopoklonstvo, epopejičnost, na izmaštane istorije. Na kraju krajeva, to će nam se razbiti o glavu kroz generacije koje dolaze, koje su apsolutno neobrazovane, needukovane, koje žive neki život u paraistoriji, koja je u najmanju ruku negativna. RSE: Jedan ste od rijetkih novinara iz Republike Srpske, ali slobodno mogu reći i iz Federacije, koji otvara za bh. društvo tabu teme. Košta li vas to, jeste li imali problema ili pritisaka? Bursać: To ste dobro primijetili – i Federacije i Republike Srpske – pošto ja doživljavam sebe kao državljanina, što i jesam, Bosne i Hercegovine, nešto se entitetski ne odvajam i ne razdvajam. Negdje sam već rekao da možda živim poprilično nesvjesan nekih

Najuglednija nagrada nazvana po časnom Trebinjcu

prijetnji, pa zaista ne osjećam bilo kakav strah. Pritisaka ima tu i tamo, prijetnji ima, ali znate kako to ide, to su verbalne prijetnje. Imam neku svoju teoriju – osoba koja vam želi nauditi i koja vam želi zlo, neće to baš tako javno, po portalima ili po sajtovima, da iznosi. U pitanju su frustracije ljudi.

Srozani mediji RSE: Koliko se u bh. medijima poštuju profesionalni i etički standardi? Bursać: Ako postoje niski novinarski standardi, ako su oni srozani, a činjenica je da jesu, prvo i osnovno pitanje je pitanje autocenzure. Znači, postavlja se pitanje: zbog

Osoba koja vam želi nauditi, koja novinaru prijeti i koja vam želi zlo, neće to baš tako javno da iznosi. U pitanju su frustracije ljudi... čega su ljudi, novinari u ovom slučaju, skloni autocenzuri? Kako to da su se novinari utopili u sivilo ovoga društva i postali mediokriteti, namjesto da budu

kritičari mediokriteta? To je srž. Mi moramo promijeniti, kao novinari, način razmišljanja, način gledanja na svijet, a tek onda da pogledamo urednike, tek onda da pogledamo medije, tek onda da pogledamo društvo. Moramo zaista krenuti od sebe. RSE: Kako se riješiti autocenzure? Bursać: To je permanentan rad na sebi i rad na sagledavanju realnosti. Ako radite na sebi, ako čitate, ako se bavite bilo kakvim oblikom duhovnosti, vi možete objektivno da sagledate realnost, vas ne može da ponese stihija, ne može da vas ponese neko mainstream mišljenje koje je pomodarstvo. RSE: Koliko su novinari podložni političkim uticajima? Bursać: Novinari i politika – znate, to je neki zaista i uvijek brak iz interesa. Po meni, čovjek koji je u isto vrijeme novinar i političar, ili novinar blizak politici, odnosno određenoj političkoj opciji, on i nije novinar. On je više PR ili glasnogovornik, što je u redu, i ja s tim nemam problema. Međutim, imam problema da se takvi ljudi nazivaju novinari, a pogotovo da se takvi ljudi nazivaju nezavisni novinari. Selma Boračić

26. septembar 2014. Spektar, broj 16 23

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

KOMŠIJA JE NAJPREČI

Po tom sistemu, moj rahmetli otac birao je one koje će bodriti dok gleda neku fudbalsku utakmicu. A dok je gledao, svi smo u kući morali da se pritajimo, jasno prepoznajući po njegovim uzvicima kako ide timu za koji on navija

ada god gledam neki fudbalski meč rahmetli otac je uz mene. Fudbal je bio njegova najveća ljubav i strast. Volio je tajo i boks, znao je gledati i atletske igre i košarku, ali fudbal je uvijek bio na pijedastalu. Kada bi igrao Čelo (zenički Čelik), tata bi se svježe obrijao, namirisao, promijenio veliku mušku, platnenu maramicu u džepu, dotjerao se kao da ide u kino, pa se sa utakmice vraćao raspoložen i raspjevan od radosti, ako bi pobijedili, ili pijan, u žalosti, ako bi izgubili. A ta žalost je značila da se ne smije riječ kazati, ni prigovarati, da će otići spavati i onda bolovati dva tri dana. I što je prepio i što je Čelik izgubio. Moj otac je pulsirao onako kako je Čelik igrao.

Ljubav za fudbal je tati donijela invalidnost za cijeli život, ali nije umanjila ljubav za loptu i zeleni travnati teren. Igrajući u mladosti, pred Drugi svjetski rat, centarhalfa

Bliži po kilometraži su kod moga rahmetli oca uvijek imali prvenstvo i u njegovom fudbalskom srcu, nekako kao komšiluk... u zeničkom timu, zadobio je povredu kuka, zbog koje je odležao tri godine u gipsu u Kraljevici. Ostala mu ukočena desna noga, za 4 cm kraća od druge. Nikada nisam čula da je zbog toga i uzdahnuo. Radost koju mu je donosio fudbal nije se mogla ni sa čim porediti.

Utakmice jugoslovenske reprezentacije bile su poseban događaj 24 Spektar, broj 16 26. septembar 2014.

Piše: Nermana Begagić Kada smo dobili televizor u kuću, mislim da je to bilo oko 1964., i tajo mogao gledati utakmice izvaljen na kauč, mi smo nedjeljom poslije podne, za vrijeme prenosa (sportsko popodne), na prstima prelazile sobu da ne smetamo i stalno sanjale kraj fudbalske sezone. Kako je utakmica napredovala i, ako su tajini gubili, zvukovi koje bi napravile dok hodamo sobom sve više su smetali. Na kraju smo sjedile u kuhinji i čekale kraj, jer se čula psovka iz sobe, tata se ljutio i nije ga trebalo dirati. ilo ko da igra tajo je strasno navijao, nervirao se ili radosno uzvikivao. Imao je on svoj sistem navijanja: prvo Čelik, onda klub iz Bosne, pa klub iz Hercegovine, pa iz Hrvatske, Srbije, pa Slovenije, Makedonije, Crne Gore, odnosno Jugoslavije, Italija, Austrija, Mađarska, Evropa... sve redoslijedom po principu blizine. Bliži po kilometraži su kod moga rahmetli oca uvijek imali prvenstvo i u njegovom fudbalskom srcu, nekako kao komšiluk. Tatinu ljubav za fudbal su svi u porodici poznavali pa bi dolazili da gledaju s njim važne mečeve, da malo pijuckaju, meze i komentarišu. Ako je igrala jugoslovenska reprezentacija, tada smo se svi nalazili kod nas u kući. Dolazile su tetke, tetci i njihova djeca, nekada i komšije, prijatelji, posjedali bi po

Za svaku Čelikovu utakmicu otac se dotjerivao kao da ide u kino

kaučima i podu, napunili dupke sobu, pa glasno navijali. Tetke Rasema i Remza, mamine najstarije sestre, uvijek bi se smjestile bliže ekranu pa bi učile i puhale u ekran da naši lakše daju gol. Sjećam se, jednom tetka Rasema uči Rabijesir i puše da bude gol, kad ono ona puše na protivničke igrače, a ja zavičem: „Tetka, stani, to nisu naši!“ Tetka stane, okrene ljutito glavu i frkne: Čafiri! ada bi naši dali gol, svi smo skakali, ljubili se, pjevali, mi djeca igrali! A imali smo i zašto! Jugoslovenski igrači i reprezentacija su bili među najboljim u Evropi! U proljeće 1984. otac je bio u bolnici u Zenici već dvije sedmice, javili mi da je svaki dan sve slabiji. Bio je kraj maja, mlada jagnjetina ko duša u prodavnicama, a tajo voli meso, pa je ja fino upihtijam i ispržim mlade krompiriće. Sve to sa salatom i sutlijom stavim u šerpe i odem na autobus za Zenicu, da taju obiđem. U bolničkoj sobi, na gvozdenu krevetu, leži moj otac, dobro je ublijedio. Dan je posjeta, bolničarka

ga izbrijala, čak se i namirisao. Oko tate se skupili amidža, strina, tu je i tatina sestra Zehra, koju rijetko viđamo... Ja mu spustila hranu na stolić kraj kreveta. On me pogleda pa kaže da ne može jesti, prožvaće jedva jedan zalogaj. Da tajo ne može meso mora biti mnogo bolestan. Znala sam da je ozbiljno to sa njegovim zdravljem.

Mom ocu, “ovi novi” ne bi, niko i nikako, mogli pokvariti odanost i pravedan osjećaj prema važnosti komšije i blizine. Rekao bi tek: Magarci! I nastavio dalje navijati. Tako, eto, i ja... Tada uđe u bolničku sobu najmlađi polubrat Sejo, a tati se razvedri lice. Sjede Sejo kraj oca, donio Sportske novine, igrao Čelik prijateljsku utakmicu s nekim. Sejo priča, a oca sve interesuje. Živnuo, čak i komentariše. Ja sjedim na praznom krevetu do prozora, gledam i slušam, bojim se za taju, tako ga volim, ali on prema meni ne okreće glavu. Ljubomorna sam što sa mnom kao sa Sejom ne

govori. Kada Sejo ode, tajo se okrene prema meni i savjetuje da idem do majke da nije sama. Ustala sam, poljubila ga, pokupila suđe i krenula. U grlu mi knedla, jedva se suzdržim da pred njim ne plačem, tako žalim što nisam muško da mi tajo o sportu govori. rošlo je toliko godina, a ostalo je sjećanje na taj posljednji susret sa ocem i zavist što priča sa polubratom, moja žalost što nisam sin da mu donesem radost na taj posljednji dan, kada sam ga gledala i slušala kako posljednji puta kako govori... I kad god gledam kakav meč, opet je otac sa mnom i poslije toliko godina. Ja bih da mu govorim o fudbalu i da ga radujem. A on bi, sigurna sam, i pored toga što nema Juge, nastavio da navija za svoga Čelu, pa za one bliže, sve do Beograda, Zagreba i dalje... Mom ocu, “ovi novi” ne bi, niko i nikako, mogli pokvariti odanost i pravedan osjećaj prema važnosti komšije i blizine. Rekao bi tek: Magarci! I nastavio dalje navijati. Tako, eto, i ja...

26. septembar 2014. Spektar, broj 16 25

SVJETSKA POLITIČKA ENIGMA

“ISLAMSKA DRŽAVA” RAZBIJA SLOGU TURSKE I ZAPADA!? Razlike između Turske i njenih partnera po pitanju IS-a su očite. Na nedavnom sastanku američkog ministra vanjskih poslova Johna Kerrya sa predstavnicima islamskih zemalja u saudijskom gradu Džeda, Turska je bila jedina zemlja koja nije potpisala završno saopštenje kojim su se ostali obavezali da sudjeluju u borbi protiv IS-a

akon oslobađanja turskih talaca iz ruku terorističke grupe "Islamska država", Ankara se suzdržava da aktivno sudjeluje u planiranoj međunarodnoj alijansi protiv ekstremista. Redžep Tayyip Erdogan govorio je o trijumfu svoje zemlje. Tokom susreta sa oslobođenim taocima u Ankari, on je proteklog vikenda rekao da je Turska ostvarila "veliku diplomatsku pobjedu." "Politički i diplomatski" pregovori između turske tajne

“Sveti” ratnici se ne predaju 26 Spektar, broj 16 26. septembar 2014.

službe MIT i "Islamske države" (IS) su, prema njegovim riječima, doveli do uspjeha.

Teške optužbe: Iz Erdoganove izjave se moglo naslutiti da je došlo do "razmjene". Život talaca mu je bio vrijedan toga, rekao je. List blizak vladi Yeni Safak je izvijestio da su neki od u Turskoj uhapšenih IS boraca predati ekstremistima, a da su zuzvrat oslobođeni turski taoci.

Ova vrsta pregovora između Turske i IS-a pojačava sumnju kritičara u zemlji i inostranstvu da Ankara podržava sunitske džihadiste. Ankara odbacuje te teške optužbe. "Kada se kaže da Ankara sarađuje sa IS-om to je isto kao kada bi se reklo da američka vlada sarađuje sa narko-kartelima na granici sa Meksikom", rekao je jedan predstavnik turske vlade. Ipak, razlike između Turske i njenih partnera po pitanju IS-a su očite. Na nedavnom sastanku američkog ministra vanjskih poslova Johna Kerrya sa predstavnicima islamskih zemalja u saudijskom gradu Džeda, Turska je bila jedina zemlja učesnica koja nije potpisala završno saopštenje kojim su se ostali obavezali da sudjeluju u borbi protiv IS-a.

U Džedi nije bilo jasno o čemu se zapravo debatiralo, rekao je predstavnik turske vlade i upitao: "Koalicija - zbog čega?"

No - partner: Turski predsjednik Erdogan ne dijeli mišljenje Zapada kada je u pitanju borba protiv IS-a. Turska svoj pogled prije svega želi usmjeriti na vrijeme nakon vojnog udara na ekstremiste IS-a. Šta će se kasnije dešavati u Siriji? Kako će situacija izgledati u Iraku gdje je zapostavljanje sunitske manjine pod bivšim premijerom Nurijem alMalikijem bar djelimično stvorilo plodno tlo za nastanak IS-a? Turcima je važno da se otklone temeljni razlozi za uspjeh ekstremista u svijetu, saopštio je predstavnik turske vlade. Iza ovog stava leži temeljna razlika između Turske i Zapada kada je riječ o IS-u. "I dok se SAD i Evropa trenutno u potpunosti koncentriraju na džihadiste i IS vide kao najveću prijetnju, Turska smatra da je najveći problem sirijski predsjednik Bašar al Asad," napisao je politolog Sedat Laciner u jednom tekstu za internet portal Internethaber. "Lako je spoznati da će Turska ostati po strani, ako SAD i Evropa - zajedno sa savezom koji će činiti Iran, Sirija i irački šiiti - uđe u borbu protiv IS-a." Jedan zapadni diplomata u Ankari je za Deutsche Welle rekao da je za Tursku, pored toga, dugo vremena bila važna "povezanost muslimana" i da se nadala da će grupe kao što je IS uspjeti svrgnuti Asadov režim. Neki predstavnici američke vlade smatraju da je Turska postala "nepouzdan vojni partner". List "Wall Street Journal" je Tursku nazvao "No - partner". Dva kolosijeka: Predsjednik Erdogan želi, tokom predstojeće Generalne skupštine UN-a u New Yorku, da u narednim danima

Sve žešći vazdušni napadi na “Islamsku državu”

razgovara sa američkim predsjednikom Barackom Obamom kao i nekim drugim političarima, ekspertima i novinarima. Pri tome ti razgovori za Erdogana neće biti laki, prognozira Asli Aydintasbas, kolumnistica turskog lista Milliyet. Predsjednik će u New

"Ova zemlja je jedini akter koji na Bliskom istoku može nešto pokrenuti", kaže politolog Serdar Erdurmaz sa Univerziteta HasanKalyoncu. No, približavanje zapadnih i turskih stavova nije na vidiku. Kao dobar poznavalac

Šta je, je li neko šehidio? Na YouTubeu je objavljen video na kojem se vide borbe militanata “Islamske države” kako napreduju prema kurdskom gradu Kobani, prisiljavajući 130.000 Kurda u bijeg. U jednom dijelu videa čuje kako pripadnici islamskih jedinica razgovaraju na bosanskom jeziku, odnosno na nekom od jezika sa naših prostora. Na snimku, počevši od 4:20 minuta, u pozadini se čuju glasovi Yorku naglasiti da Turska neće sudjelovati u borbi protiv IS-a što će još više naškoditi imidžu Ankare. Pri tome je Turska za Zapad vrlo važna.

Dok se SAD i Evropa trenutno u potpunosti koncentriraju na džihadiste i IS vide kao najveću prijetnju, Turska smatra da je najveći problem sirijski predsjednik Bašar al Asad...

i pomenuti razgovor. Nešto kasnije se čuje kako dvojica muškaraca razgovaraju o ranjenicima. "Je li puno ranjen, ima deka", govori jedan od muškaraca. Nedugu nakon toga, drugi muškarac pita: "Šta je, je li neko šehidio? Pitaj šta je, reci, slobodno reci". Pred kraj snimka se vide dvojica mrtvih muškaraca kako leže na betonu u krvi. regiona, Turska je svoje partnere još prije nekoliko godina upozoravala na opasnost od ekstremizma, rekao je nedavno ministar vanjskih poslova Mevlüt Cavusoglu: "Bez smjene Asadovog režima, kaos i nemiri u regionu ne mogu se okončati", zaključio je šef turske diplomatije. Zapadu je, međutim, prioritet drugačiji. Ostaje pitanje kako će se ta dva kolosijeka usaglasiti ili će uvijek jedan drugome smetati. Thomas Seibert/DW

26. septembar 2014. Spektar, broj 16 27

UČESTANE KATASTROFE I NEPOGODE

U SVOM TOM LUDILU IPAK IMA NEKOG SISTEMA!

Katastrofe kojima u posljednje vrijeme često svjedočimo nisu nasumične. Ali mi posjedujemo mogućnost njihovog zaustavljanja, i to je jedna od temeljnih postavki kojim nas uči nova znanost o kojoj u svojim popularnim knjigama piše David Wilcock

ovjek nije samo tjelesno biće. Stoga se postavlja suštinsko pitanje: šta mi, zapravo, o sebi i o svijetu uopće znamo? Svaka faza našeg razvoja kao društva uključivala je neizbježan osjećaj da “znamo sve”. Kada je Zemlja bila ravna, bila je ravna. Kada je Sunce kružilo oko Zemlje, Galileo je, zbog neslaganja, osuđen na doživotni kućni pritvor. Prije nego što je čovjek saznao za mikroorganizme, hiljadama godina smo vjerovali da nam se zdravstveni problemi mogu tretirati puštanjem “loše krvi”. Do prije stotinjak godina, predsjednik Engleskog kraljevskog društva lord Kalvin je smatrao da je let nemoguć za materiju težu od zraka. Čak je i nakon braće Wright i demonstracije prvih letjelica, uz fotografske dokaze i očevice, mag-

28 Spektar, broj 16 26. septembar 2014.

azin “Scientific American”, daleke 1905. Godine, objavio kritički članak prožet skepsom.

Šira slika: Brojne tvrdnje o vrlo nesigurnim temeljima “krhkog znanja” ljudske civilizacije David Wilcock, autor svjetskih bestselera “Potraga za izvornim poljem” i “Ključ sinkroniciteta”, potcrtao je vrlo ubjedljivom konstatacijom da svaka generacija ima svoje “svez-

Svemir je živ, svjestan i ima plan za razvoj duše kojeg trebamo slijediti. Ukoliko taj plan odbacimo, slijediće sve teži i stresniji događaji...

Piše: Šefik Avdagić nalice”. A da bi to dokazao, on je izdvojio neke povijesne tvrdnje prije znanstvenih otkrića i razvoja koncepata koji su unaprijedili svijet, kao naprimjer ove: “Telefon ima previše nedostataka da bi bio ozbiljno razmatran za komunikaciju. Uređaj nema nikakve vrijednosti” - Western Union (1876.). “Sve što je moglo biti izumljeno već je izumljeno” - Charles H. Duell, Ured za patente SAD-a, (1899.). “Mislim da je za svjetsko tržište dovoljno oko pet računara” Thomas Watson, predsjednik IBM-a, (1943.). Prema Davidu Wilcocku, brojni su uvjerljivi dokazi da je naš pogled na znanost nepotpun. Kada popunimo upražnjena mjesta, kako on u svojoj knjizi “Ključ sinkroniciteta” ističe, uvidjet ćemo da je svemir itekako živ. Skeptici samouvjereno kažu da

Kataklizmični događaji u Japanu

“dokazi ne postoje”, ali čak 1.730 akademskih referenci, unutar NY Timesovih bestsellera, upućuju na ogromno bogatstvo podataka, preopširnih i umreženih da bi se zanemarili, a da svi oni otkrivaju da osnovni zakoni kvantne fizike generiraju DNK i biološki život. “Umjesto mišljenja kako život postoji samo na Zemlji i na još par izoliranih mjesta, život se pojavljuje širom svemira, od mikrobiološkog oblika do svjesnih bića poput nas. Kao što sam otkrio u svojoj knjizi, svemir ima širu sliku. On je živ, svjestan i ima plan za razvoj duše kojeg trebamo slijediti. Ukoliko taj plan odbacimo u 'fizičkoj iluziji', sve teži i stresniji događaji slijede dok ne postanemo poravnani sa stvarnom svrhom. Možda zvuči suludo, no u jednom trenutku više smisla ima prepoznavanje i prihvaćanje onoga što se događa od borbe protiv toga”, tvrdi Wilcock.

Suočenje s bolom: On ističe da katastrofe i kataklizme, kojima u posljednje vrijeme često svjedočimo, nisu nasumične! Po njemu, mi posjedujemo mogućnost njihovog zaustavljanja, i to je jedna od temeljnih

postavki kojima nas uči nova znanost o kojoj on piše u svojim knjigama. No, sve dok ne spoznamo kako je Zemlja živa, i to kao dio živućeg svemira, nikada nećemo shvatiti da smo i mi temelj nastajućih katastrofa. Prirodne katastrofe, odnosno “božija djela”, kako tvrdi ovaj autor, samo su još jedan način globalne prezentacije sinkroniciteta. Uvjeti na Zemlji nisu izolirani sistemi koji nemaju poveznice s nama kao svjesnim i živim

Bez obzira shvaćali to ili ne, katastrofe se događaju i one su poput ogledala u simboličkom smislu i služe kao prikaz našeg emocionalnog stanja... bićima. Istina je upravo suprotna. Ako prevelik broj ljudi u nekom polju postane “disbalansiran”, dakle - izvan prirodne ravnoteže i prirodnih zakonitosti koje vladaju svemirom, Zemlja to reflektira nazad?! Kako su “prirodne” pojave na našoj planeti, kojima svakodnevno svjedočimo, usko povezane sa onim kako kao društvo/zajednica na manjem ili

većem prostoru živimo (šta mislimo i osjećamo), David Wilcock pojašnjava riječima: “Bez obzira shvaćali to ili ne, katastrofe se događaju i one su poput ogledala u simboličkom smislu i služe kao prikaz našeg emocionalnog stanja. Katastrofe nam također govore i priču kroz simboliku. Svaki od četiri astrološka elementa (voda, vatra, zemlja, zrak) ima priču za ispričati kroz takve mjere. Voda reflektira emocije, ponajprije kajanje i tugu. Veliki izljevi vode poput poplave ili cunamija odvijaju se kao odraz snažne i suspregnute tuge u većini lokalnog stanovništva. Paralelno, suše indiciraju nemogućnost ili nevoljkost suočavanja s našim bolom. Požari i vulkanske erupcije događaju se tokom izljeva bijesa, potresi kao dokaz nedostatka uzemljenja i stabilnosti emocionalnog stanja, a uragani i tornada predstavljaju zračne eksplozije zbog napuštanja mentalnog fokusiranja i iskazivanja stresa i anksioznosti.”

“Prirodni” fenomeni: Ako je ovo tačno, kroz kakvo turbulentno (ne)vrijeme prolazi svijet možda

26. septembar 2014. Spektar, broj 16 29

ponajbolje ilustruju podaci Instituta Smithsonian. U njima se navodi kako se može smatrati normalnim do 20 dnevnih erupcija vulkana, a mi smo već na broju od 34 poprilično snažne erupcije, od kojih je jedna čak stvorila novi otok u Pacifiku! Baš kao i svjesno biće (čovjek), sudeći po onom kako Plava planeta u posljednje desetljeće reaguje, čini se kako je i naša planeta počela ozbiljno “razmišljati” o nekoj vrsti rekonstrukcije i transformacije tipa fraze: Ovako dalje ne može, jer se ispod nas sve aktiviralo - od klizišta, podrhtavanja tla do izljevanja užarene lave iz utrobe Zemlje. Svako malo čujemo vijesti o „prirodnim fenomenima” koji se događaju jednom u sto ili hiljadu godina, pa se nameće logično pitanje: možemo li uopće vjerovati naučnoj zajednici koja nas konstantno umiruje kako je sve u redu dok milenijske poplave pustoše svijet, dok snijeg i tuča padaju usred ljeta, a tlo pod našim nogama postaje sve nemirnije?

Zemlja po kojoj hodamo nalazi se na trusnom području u kojem se potresi manje i srednje jakosti događaju svakodnevno. Ipak, ako pogledamo nedavnu studiju koju je objavio USGS, krovna agencija za geofiziku SAD-a, postaje jasno

Kome je u interesu da se o nimalo nasumičnim katastrofama i čudnim zbivanjima u javnosti puno ne “talasa”. Šta se time, u stvari, od nas pokušava da sakrije...

30 Spektar, broj 16 26. septembar 2014.

da planeta prolazi kroz najintenzivniju geološku aktivnost s najvećim brojem jakih potresa i vulkanskih erupcija.

Šta se skriva: Tom Parsons, geofizičar iz Kalifornije, povodom te informacije nedavno je izjavio za CBS: „U samo nekoliko godina, stručnjaci sa svih strana svijeta su zabilježili rekordni broj jakih potresa, no mi još uvijek smatramo da je riječ o slučajnosti.” Da, sigurno je riječ o slučajnosti!?

I dok klimatolozi današnjice svakodnevno grakću na one koji upozoravaju (pored zdravih očiju) da nešto ipak nije u redu, oni javnost dovode u zabludu da je sve to “prirodni proces” koji se ponavlja u određenim (očigledno nepravilnim) vremenskim inter valima. Zaista je nejasno čemu uopće služe vojska naučnika, klimatologa i sva njihova tehnološka čuda kada ignoriraju pojave koje nisu svakodnevne, nazivajući ih “slučajnostima”, kao npr. vulkanske erupcije, potresi, pomor riba (ali i drugih živih bića) zbog određenih frekvencija, te sustavnih činjenica koje nam jasno govore da nije riječ o slučajnosti i kako se nešto, ipak, događa i sa ljudima i sa našom planetom. Šutnja i ignorancija naučne zajednice i klimatologa navode nas da se po ko zna koji put zapitamo: Kome je u interesu da se o nimalo nasumičnim katastrofama i čudnim zbivanjima u javnosti puno ne “talasa”. Šta se time, u stvari, od nas pokušava da sakrije?

SVJETSKI SKUP O KLIMATSKIM PROMJENAMA

OBEĆANJA BEZ OBAVEZA Ili ćemo pisati istoriju ili će nas ona obilježiti kao one koji treba da se stide, poručio je na UN-ovoj konferenciji popularni glumac Leonardo di Caprio

ora se djelovati - i to odmah. Barem u tome su se složili svjetski lideri okupljeni u Njujorku na UN-ovoj konferenciji o klimi. Ipak, nisu dali nikakva opipljiva obećanja. Generalni sekretar UN-a Ban Ki Moon je, otvarajući konferenciju, pozvao svjetske lidere da preuzmu odgovornost, odnosno vodeću ulogu u zaustavljanju klimatskih promjena na planeti. On ipak nije kao glavni cilj ove konferencije istakao sklapanje obavezujućeg međunarodnog sporazuma. To bi trebalo da se desi na velikom skupu koji je planiran za kraj naredne godine u Parizu. U Njujorku je mnogo važnija bila simbolika. Neki šefovi vlada i država nisu došli na ovu konferenciju. Među onima koji su izostali bili su

I Obama priznaje američki grijeh

kancelarka Angela Merkel, te predsjednici Indije i Kine. Zato je tu bio predsjednik SAD Barack Obama. U svom govoru je podsjetio da su Kina i SAD države koje proizvode najviše štetnog gasa ugljičnog dioksida. To ih obavezuje i na posebnu, vodeću ulogu u zaštiti okoline: "Ništa neće obilježiti tako snažno ovo stoljeće kao što su to klimatske promjene." Upravo to je izgovorio predsjednik, koji je samo malo ranije naredio napade iz vazduha na pripadnike IS-a u Siriji. Apeli govornika su se nizali jedan za drugim. "Ili ćemo pisati istoriju ili će nas ona obilježiti kao one koji treba da se stide", poručio je popularni glumac Leonardo di Caprio prisutnima. "Ja igram izmišljene likove, koji rješavaju izmišljene probleme.

Mislim da je čovječanstvo upravo na taj način do sada posmatralo klimatske promjene", dodao je novi izaslanik UN-a za mir. Slično su se izjasnili i glumac Morgan Freeman, bivši potpredsjednik SAD-a Al Gore, te nosilac Nobelove nagrade za mir i šef Svjetskog vijeća za klimu Rajendra Pachauri. Ova konferencija se tako pretvorila u seminar za motivaciju prisutnih da djeluju. Konkretna obećanja ipak nisu dali šefovi vlada, nego neke firme. Ban Ki Moon je tako najavio da neke velike svjetske kompanije poput McDonaldsa ili Kellogsa žele da oforme alijansu koja će raditi na ekološki orijentisanoj poljoprivredi. Gradonačelnici nekih milionskih metropola najavljuju smanjenje ispuštanja ugljendioksida. Gubitak površina pod šumom bi trebalo da se prepolovi, a do 2030. i potpuno zaustavi. Ovom posljednjem cilju ipak nedostaje pristanak Brazila, gdje se nalaze tropske šume u slivu Amazona, koje su važne za eko-sistem cijele planete. Njemačka je za takozvani "Klimatski fond" obećala milijardu dolara, isto obećanje stiglo je i od francuskog predsjednika Francoisa Hollandea. Više novca za zaštitu klime obećao je i predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso. Ipak, ostaje pitanje da li će sva ova obećanja biti dovoljna da se povećanje prosječne temperature na planeti zaustavi na dva stepena celzijusa, inače sudbina planete postaje krajnje upitna. Kai Clement/DW

26. septembar 2014. Spektar, broj 16 31

MAGNETI KOJI ČISTE KRV

Zanimljiv američki iZum (ni)je spasonosna formula Naučnici su napravili magnete koji iz krvi odstranjuju bakterije, viruse i otrove. Oni bi mogli pomoći u liječenju opasnih bolesti, trovanja krvi ili ebole, ali neki ljekari ne vjeruju u punu efikasnost tog uređaja

oji ljekar zna da se iz krvi pacijenata mogu odrstraniti sve bakterije i na taj način ga izliječiti? Američki naučnici su nedavno saopštili da su otkrili način kako da, s jednim uređajem na bazi magneta, čiste krv i tako iz nje odstranjuju bakterije, viruse i otrove. Nakon čišćenja se u tijelo pacijenta vraća čista krv. „Pokušali smo oponašati funkciju i mikrostrukturu slezene“, kaže biolog Joo H. Kang, koji je napravio uređaj na Wyss Institut der Harvard University u Bostonu. „To je organ koji iz krvi stalno

odstranjuje uzročnike bolesti“, kaže Kang.

Oponašanje prirode: Kang i njegove kolege su već izvršili testiranje na životinjama koje su bile

32 Spektar, broj 16 26. septembar 2014.

Krv se u kablu miješa sa veoma sitnim magnetnim kuglicama s nano česticama koje su premazane proteinima koji spajaju bakterije ili otrove. Krv se nakon čišćenja ponovo vraća u tijelo pacijenta...

zaražene bakterijom staphyloccocus aureus ili sscherichia coli. Obje ove bakterije kod ljudi mogu izazvati trovanje krvi koje je opasno po život. „Uređaj koji smo nazvali Biomilz je iz krvi odstranio više od 90 posto bakterija“, izjavio je H. Kang za stručni magazin „Nature Medicine“. Na taj način je povećana mogućnost da zaražene životinje prežive. „Biomilz“ ovako funkcioniše: krv pacijenta kroz jedan kabl prolazi brzinom i do 1,25 litara u sekundi. Krv se u kablu miješa sa veoma sitnim magnetnim kuglicama s nano česticama koje su premazane pro-

teinima koji spajaju bakterije ili otrove. Krv se nakon čišćenja ponovo vraća u tijelo pacijenta. Naučnici su prilikom testiranja uređaja koristili prirodni protein opsonin koji je dio ljudskog imunog sistema i koji se nalazi u šećeru na površini različitih vrsta bakterija, gljivica, čak i virusa. Prije ispitivanja su Kang i njegove kolege izvršili manje genetske promjene opsonina kako bi se on bolje lijepio s nano-metalnim česticama. „Vjerujemo da ovaj proces može imati ogroman učinak na liječenje pacijenata koji imaju zatrovanje krvi“, kaže Kang.

Zakašnjela pomoć: Trovanje krvi, koje izazivaju bakterije, opasno je po život. Prema navodima Global Sepsis Alliance, godišnje je u svijetu 18 miliona ljudi pogođeno ovom bolešću. Od tog broja, život izgubi šest miliona ljudi. Kada bolest dođe u poodmaklu fazu, svaka vrsta pomoći dolazi kasno. Naime, ostaje veoma malo vremena da se bolest dijagnosticira i da se pronađe odgovarajući antibiotik za njeno liječenje. U pravilu, detaljno dijagnosticiranje specifične bakterije traje najmanje 24 sata. „Pomoću Biomilza možemo liječiti pacijete i prije nego što bude poznat pravi razlog infekcije“, izjavio je za Deutsche Welle glavni autor studije Donald Ingber sa Wyss instituta. To znači da bi ljekari mogli početi liječiti pacijenta bez da moraju znati o kojem se uzročniku radi. Metode se još moraju provjeriti, ali Uzročnik bolesti kod većine inficiranih pacijenata ne nalazi samo u krvi nego i u drugim organima, kao što su pluća. A do pluća se može doći samo s antibiotikom...

Infekcije su najčešći uzrok smrti

Krv se “pere” u ovom uređaju

naučnici polaze od toga da se uređaj već može koristiti u liječenju osoba zaraženih virusom ebole. „Protein koji koristimo za povezivanje je u epruveti povezao i virus ebole i zbog toga predpostavljamo da se može koristiti i kod pacijenata zaražeih ebolom“, kaže Ingber.

Kako do pluća: Polly Roy, biolog sa School of Hygiene and Tropical Medicine, vjeruje da je to moguće, ne samo kod ebole, nego čak i kod malarije. Međutim, Frank Brunkhorst, stručnjak za infekcije sa univerzitetske klinike u njemačkom gradu Jena je skeptičan. On kaže da su metode,

bez dodatnih dijagnosticiranih sredstava, beskorisne. Brunkhorst dodaje da ljekari, prije liječenja pacijenta, moraju znati šta je uzročnik bolesti i da je liječenje sa velikim spektrom antibiotika, koji trenutno postoji, još uvijek najbolja alternativa. Brunkhorst također dodaje da se uzročnik bolesti kod većine inficiranih pacijenata ne nalazi samo u krvi nego i u drugim organima, kao što su pluća. „Do pluća se može doći samo s antibiotikom“, kaže Brunkhorst. On smatra da je Biomilz, kako se izrazio, zanimljiva, ali ne i čarobna formula. Fabian Schmidt/DW

26. septembar 2014. Spektar, broj 16 33

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 643 magazinspektar@gmail.com

STVARNI ILI IZMIŠLJENI NEPRIJATELJ

KOME SMETA DUHAN? Crna pušačka pluća su dobro smišljena laž za zastrašivanje pušača i obmanjivanje javnosti. Ni s mikroskopom se, kako kažu neki ugledni liječnici, ne može otkriti je li neko za života bio pušač ili ne

jeku anti-pušačke kampanje, brojni pušači su odustali od uživanja u duhanu, ponajviše zbog groznih prikaza propalih crnih pluća, koja su navodno pripadala preminulim dugogodišnjim pušačima. Do sada je raskrinkano mnogo laži vezanih za duhan, a naročito njegov učinak na um i tijelo. To je propaganda koja nam otvoreno servira laži i tjera strah u kosti. Nakon dobro uvježbane hajke protiv duhana, koja je čak iznjedrila Svjetski dan borbe protiv pušenja, koji se „slavi“ 31. maja, a koji potiče prestanak pušenja, mi se otvoreno pitamo tko stoji iza takve i slične inicijative?

Bučna kampanja: Pokretač ovog projekta je WHO ili Svjetska Zdravstvena Organizacija, koja je

Pušenje na udaru farmaceutske mafije

Piše: Ljubica Šaran

već 1987., godine krenula u ofanzivu protiv duhana. Naime, te godine WHO je izdejstvovala rezoluciju pri UN-u, oznake: WHA40.38, koja za primarni cilj ima stvaranje svijeta bez pušača. Uskoro je ova inicijativa počela dobivati potporu unutar znanstvene zajednice, zahvaljujući brojnim plaćeničkim poduhvatima koji su trebali pokazati kako je duhan otrovan, kancerogen i uzročnik svakojakih terminalnih bolesti. Javnost je sve više postajala zastrašena duhanskim proizvodima. Uskoro je WHO naručio i interdisciplinarnu studiju koja je trebala pokazati kako je i sekundarno pušenje pogubno i potencijalno smrtonosno. Bez obzira što WHO nikako nije uspjela dobiti agresivne dokaze koje prokazuju pušenje i opasnost

od duhana, smišljen je novi plan. Pokazat će se kako duhan sadrži brojne opasne spojeve koji nas ubijaju, no zapravo tih 600 spojeva nemaju veze s organskim duhanom bez aditiva. Vrhunac kampanje protiv pušenja se mogao osjetiti 1998., kada su proizvođači duhana morali štampati upozorenja poput: „Pušenje ubija“ ili „Pušenje uzrokuje impotenciju“, a od 2000., brojne zemlje su uvele rigorozna pravila o nereklamiranju duhanskih proizvoda i obavezu stavljanja groznih slika na pakovanja cigareta. Te slike su trebale pokazati što nam sve duhan radi, od raka pluća, prljanja pluća crnih pušačkih pluća, pa do izazivanja smrti i stvaranja defekata kod djece pušača.

Farmako-mafija: Za sve oni koji ne znaju tko lobira interese unutar WHO-a dovoljno je navesti da su najveće platiše, zapravo, najveće farmaceutske kompanije na svijetu, koje imaju direktne interese u ovakvoj raboti. Naime, farmaceuti zarađuju stotine milijardi dolara na proizvodima za prestanak pušenja, kao i na antidepresivima koje prodaju svima koji se bore s duhanskom apstinencijom. WHO je zaštitnik i moćnog energetskog i nuklearnog lobija, dok novac farmaceutske „mafije“ otvoreno diktira medicini kojoj nije

26. septembar 2014. Spektar, broj 16 35

između ova dva proizvoda je ogromna. Industrijske cigarete su prepune kancerogenih spojeva i otrova, dok organski duhan tako nešto ne sadržava.

Rudarska bolest: Rich White na

Zastrašujuće slike za kutije cigareta

u interesu da mi budemo zdravi već bolešljivi i ovisni. Nedavno se na Facebooku vodila žučna rasprava o tome kako je dovoljno pogledati u pluća bilo kojeg nesretnika koji je umro „od pušenja“ i vidjeti kako su njegova pluća crna i raspadnuta. Naime, javnost vjeruje kako je rak pluća uzrokovan duhanskim dimom prepun katrana i pepela od cigaretnog dima. No, to je zapravo LAŽ. Dr. Duane Carr, profesor kirurgije na Sveučilištu Tennessee, jedan je od poštenih znanstvenika, koja je izjavila slijedeće: „Pušenje ne uzrokuje promjenu boje tkiva pluća.“

Čestice ugljena: Dr. Victor Buhler, patolog iz bolnice St. Joseph u Kanzas Citiyu, je izjavio slijedeće: „Ispitao sam na tisuće tkiva pluća, čak i s mikroskopom. Uz pomoć takvog pregleda se uopće ne može otkriti je li netko za života bio pušač ili ne.“ Ista web stranica prenosi i izjavu dr. Sheldona Sommersa, upravitelja patološke laboratorije u bolnici Lenox Hill u New Yorku: „Nije moguće, na oko ili mikroskopom, ili na bilo koji drugi

poznati način, razlikovati pluća pušača od nepušača. Crna pluća nastaju zbog čestica ugljena, a pušenje cigareta ne donosi čestice ugljena u pluća.“ Na brojnim kutijama cigareta nalaze se zastrašujuće slike crnih pluća, koja navodno pripadaju preminulim pušačima. Na žalost, u pitanju je čista LAŽ, to nisu pluća pušača.

Brojne zemlje su uvele rigorozna pravila o nereklamiranju duhanskih proizvoda i obavezu stavljanja groznih slika na pakovanja cigareta. Te slike su trebale pokazati što nam duhan radi, sve do raka pluća... Za sve one koji razumiju njemački jezik preporučamo snimku intervjua ZDF-a, u kojoj forenzičar Michael Tsokos jasno i glasno kaže kako „katranska pušačka pluća“ ne postoje, evo prijevoda: Naravno, Tsokos nije išao u dubinu problematike i njemačkoj javnosti nije objasnio razliku između otrovnog smeća koje se prodaje u obliku industrijskih patentiranih brendova cigareta i organskog duhana bez aditiva. Razlika

36 Spektar, broj 16 26. septembar 2014.

web stranici Smoke Screen donosi još više činjenica. O nepostojanju crnih pušačkih pluća je govorio i dr. Jan Zeldenrust, nizozemski patolog, koji je za vladu svoje zemlje ispitivao učinak pušenja na ljude, od 1951-1984. U intervjuu koji je dao 80-tih godina XX vijeka, Zeldenrust kaže slijedeće: „Nikada nisam mogao na plućima vidjeti razlike između onih koja pripadaju pušačima i nepušačima; jedino što mogu razaznati je razlika između zdravih i bolesnih pluća. Jedina crna pluća sam vidio kod rudara iz ugljenokopa, nikada kod pušača.“ Bez obzira na sve te silne činjenice, nas se uvjerava kako pušačka pluća propadaju na takav način da postaju crna, gotovo pougljena, i takve slike se nalaze na brojnim paketićima cigareta i web stranicama koja zagovaraju prestanak pušenja, a slične fotografije smo mogli vidjeti i u brojnim tv emisijama. Nemojmo se zavaravati, crna pluća zaista postoje, no takav učinak stvara bolest koja se naziva pneumokonioza ili crna rudarska pluća. Svi slučajevi pneumokonioze dovode do nedostatka daha, i kašljanja uz ispljuvak crne boje. No, ne koristi se samo pneumokonioza za laganje i strašenje javnosti. U brojnim medicinskim, antipušačkim, biološkim i drugim predavanjima koriste se posebno preparirana i očuvana pluća svinje kako bi se navodno demonstrirao štetni utjecaj cigaretnog dima na tkiva pluća. U jednoj reklami proizvoda, kojeg

je patentirao, gle čuda, dr. Calvin R. Femling, stoji:

Svinjski test: „Dramatični pokazni set omogućava impresivnu, nezaboravnu i direktnu prezentaciju osjetljivosti pluća sisara. Svinjska pluća za napuhivanje su realistično očuvana s BioFlexom, netoksičnom bezmirisnom tehnologijom koja održava elastičnost i svježinu pluća. S ovim plućima se na dramatičan i nezaboravan način prikazuje efekt dugogodišnjeg pušenja. Opipljivi unutrašnji tumor i vidljivi vanjski tumor, omogućava studentima doživljaj teksture pluća, kako bi zapamtili da je pušenje uzročnik raka.“ Jednom riječju, strašno i neoprostivo, tako se uče eventualni biolozi i liječnici, s varanjem i simulacijama koje nemaju veze s prirodom. Ne samo to, na čitavoj laži ljudi stvaraju patente, koji su odobreni i zaštićeni, i što je još gore, zahvaljujući ovakvim edukativnim pomagalima medicina postaje šarlatanstvo zbog koje umiru milijuni ljudi, jer se pravi uzročnici raka kriju od nas ili su također patentirani i zaštićeni, poput 600 već spomenutih toksičnih kemikalija i spojeva koji se dodaju duhanu. No, vratimo se mi na pomenuta svinjska pluća. Pretpostavljamo da svi studenti bez riječi upijaju svaku dramatičnu, nezaboravnu i impresivnu sliku prezentacije. No nisu samo studenti zaneseni i osupnuti ovakvim poticajima. Naime, marketinški istraživači sa Sveučilišta Arkansas, Villanova i Marquette su ispitivali učinak prikazivanja grotesknih abnormalnosti na ljudima koji su preminuli, kako bi vidjeli koliko slike s patologije utječu na mišljenja pušača. Istraživači su tražili slike koje pušači mogu asocirati s negativnim

Jedno su industrijske cigarete, a drugo čisti duhan bez aditiva

utjecajem duhana na naša tijela. Najbolje su odgovarali (točnije, najviše su bili šokirani) prikazima crnih rudarskih pluća, tumora po ustima, propadanja desni, paradontozom, anomalnim rastom pluća, pocrnjenim tkivom tumora kako bi bilo što istaknutije – iako je tkivo tumora roze boje, jer je puno

Nikada nisam mogao na plućima vidjeti razlike između onih koja pripadaju pušačima i nepušačima; jedina crna pluća sam vidio kod rudara iz ugljenokopa, nikada kod pušača, kaže dr. Zeldenrust više prokrvljenije od okolnog tkiva. Ovi istraživači su shvatili da je strah najbolja motivacija za ostavljanje cigareta. Ko-autor spomenute studije, prof. Sam M. Walton, je priznao da se čini kako se ipak koriste prizemni načini kako bi se ljude nagnalo da prestanu pušiti uz pomoć eksplicitno negativnih grafičkih prikaza s patologije.

Pušači-donatori: Mi bismo se usudili reći kako je u pitanju puno više od prizemnog i zastrašujućeg

marketinga, jer je isti baziran na laži, dakle riječ je o bolesnoj i ambicioznoj propagandi koja laž propagira kao istinu i s kojom se obmanjuje javnost. Za sve one koji još uvijek ne vjeruju, od srca preporučamo malo istraživanja na internetu. Sigurni smo da sami možete pronaći jako puno podataka o tome tko i zašto stoji iza napada na duhan. Za kraj jedna mala informacija: vjerovali ili ne, pluća pušača se koriste za transplantacije! Da, dobro ste pročitali, pušači u Velikoj Britaniji sačinjavaju čak 40% od ukupnog broja plućnih donatora. Profesor Robert Bonser, iz sveučilišne bolnice kraljice Elizabete u Briminghamu, izjavio je slijedeće: „Naši podaci govore kako pacijenti koji čekaju transplantaciju pluća mogu preživjeti puno duže ako prihvate pluća od bilo kojeg odgovarajućeg donatora, bez obzira je li donator bio pušač ili ne.“ Strašenje i zastrašivanje javnosti nije nikakav novi način upravljanja ljudima. Primjera u povijesti je bezbroj. U učinak je uvijek bio više nego dobar za zastrašivače, a poguban i uznemirujući za zastrašene. (http://matrixworldhr.com)

26. septembar 2014. Spektar, broj 16 37

NAŠI (NE) ZABORAVLJENI VELIKANI

Boem jači od pjesnika Zbog društva i kafana Musa je stalno zapadao u neprilike. Kada mu je bilo najteže, ipak su nastajala njegova najbolja djela. Nažalost, pjesnički talenat odnio je u grob u 37. godini

jesnik Ćazim Ćatić više je poznat po svom nadimku Musa, nego po imenu. Sabrana djela Muse Ćazima Ćatića javnosti pružaju mogućnost da svestrano upozna stvaralački rad ove tragične ličnosti, čija je sudbina slična sudbini mnogih njegovih savremenika - fizički slomljenih nedaćama života, ali duhovno jakih da nadžive svoju smrt i svoje vrijeme i da ostave trajan spomenik svog bitisanja.

Studentsko posrtanje: Rođen je u Odžaku, u Posavini, 1878. godine. Nakon završetka osnovne škole seli se sa porodicom u Tešanj. Bio je izuzetno darovit učenik, pa je već u medresi dobro naučio arapski, turski i perzijski jezik. Nažalost, rano je postao boem, pa je izbačen iz internata u Zagrebu. Niti jedan ispit na Pravnom fakultetu nije položio, posao u jednoj banci je izgubio, kao i u nekoliko časopisa. Potpuni nemar za učenje, stalno pijančenje u kafanama i neoprezno trošenje skromnih sredstava stečenih književnim radom, donosili su mu stalne neprilike. Iz njegovih sačuvanih pisama može se vidjeti kakve je teške časove proživljavao i kako mu je bila veoma bliska ideja o samoubistvu. Ali, istovremeno je upravo začuđujuća njegova stvaralačka aktivnost i plodnost. Nikada ni prije

Poziv da živi u Tešnju uslijedio je na očajničko pismo Ćatićevo od 15. maja 1912. godine u kome nagovještava da bi mogao okončati u valovima Bosne ako mu se ne pomogne... ni poslije nije stvarao više ni bolje nego godine 1912.

Dno bijede: Kakve je teške časove proživljavao te godine svjedoči potresna priča njegovog mlađeg druga i pjesnika Nazifa Resulovića koji je 1912. godine bio učitelj u Odžaku: "Polovinom aprila 1912. godine, a jednog krasnog predvečerja, čobančad su vidjela nekakva

Od Odžaka, preko Zagreba, do Tešnja

28 Spektar, broj 16 26. septembar 2014.

Piše: Arnisa Gagula bradata, odrpana i bosonoga čudaka gdje leži pod šljivama. U tom zapuštenom čudaku panduri otkriše Musu Ćatića koji, bez zaposlenja i materijalnih sredstava, a praćen bijedom i nevoljom, bijaše krenuo u svoj rodni kraj, da se skloni kod svog stričevića i spasi napaćeno tijelo svoje i izmoreni duh svoj. Pred Odžakom je sačekao dok nije pao deblji mrak, jer ga je bilo stid da kroz rodno mjesto prođe onako otrcan i neugledan". Tu mu je stigla od prijatelja Ademage Mešića novčana pomoć i poziv da dođe u Tešanj. Pred kraj maja napustio je zauvijek svoje rodno mjesto. Ademagin poziv uslijedio je na očajničko pismo Ćatićevo od 15. maja 1912. godine u kome

nagovještava da bi mogao okončati u valovima Bosne ako mu se ne pomogne i ne nađe zaposlenje. U Tešanj je januara 1913. godine došao mostarski knjižar, kasnije vlasnik štamparije i časopisa "Biser", Muhamed Bekir Kalajdžić, koji ga je nagovorio da preuzme uredništvo "Bisera". Materijalno osiguran, ali i zarobljen radom, sa ograničenjima koja mu je Kalajdžić, uz kraće i dozvoljene ekskurzije radi relaksacije, čak i u njegovom privatnom životu, postavio, Ćatić je mnogo radio. Za godinu i po dana, pored pisanja i uređivanja "Bisera", za Kalajdžićevu Muslimansku biblioteku preveo je ili napisao 12 knjiga.

Kobno pijanstvo: Sarajevski atentat 28. juna 1914. godine i skora mobilizacija povukli su i Ćatića u vrtlog ratnih zbivanja. Najprije je mobilisan u Tuzlu, a ubrzo premješten u Oerkeny u Mađarskoj. Tu ga stega njegovog poslodavca nije mogla doseći i on se ponovo prepustio boemskom životu koji ga je vrlo brzo odveo u smrt. Kad se jedne noći, u zimu 1914. godine, u Oerkenyu vraćao u kasarnu sa jedne zabave, pijan, pao je u snijeg. Našli su ga polumrtva. Nahlada se brzo razvila u tuberkolozu, pa je polovicom marta 1915. godine otpušten kući kao neizlječiv. Upravo je tragično jedno njegovo pismo iz tih dana i povodom otpuštanja iz bolnice. Molio je da ga zadrže u bolnici, jer je bio beskućnik, a ustručavao se da ga siromašna sestra Hasnija izdržava. Ademaga Mešić stavio mu je u Tešnju na raspolaganje posebnog liječnika i sve što mu treba, ali lijeka nije bilo. Umro je 6. aprila 1915. Godine, navršivši tek 37 godina zivota. Ratne prilike vjerovatno su bile

Jedan od spomenika velikom književniku

uzrokom da niti jedan dnevni list ni časopis nije čak ni registrovao njegovu smrt. Tek godinu dana kasnije, u trobroju "Bisera", izašao je topao nekrolog od njegovog druga i prijatelja Šemsudina Sarajlića, a iste godine i kraća biografija i prikaz njegovog književnog rada u "Sarajevskom listu" Hamzalije Ajanovića.

Ćatić je u jednom periodu mnogo radio. Za godinu i po dana, pored pisanja i uređivanja "Bisera", za Muslimansku biblioteku preveo je ili napisao 12 knjiga...

I kao što to obično biva kad su djela jednoga književnika razasuta po već rijetkim i teško dostupnim časopisima i listovima, sačuvanim isključivo u većim bibliotekama ili kod starijih pasioniranih bibliofila, gubi se sjećanje na čovjeka koji je u kulturnom životu jednog naroda predstavljao značajnu veličinu. U posljednje vrijeme, nešto življe zanimanje za našu kulturnu baštinu izvuklo je i Ćatića iz zaborava. Grad Tešanj, kojeg je pjesnik osjećao kao svoje rodno mjesto, u kojem je rođena njegova majka i u kome je svaki put nalazio utjehu i utočište, pa i posljednje, svake godine dostojno obilježava obljetnice njegove smrti.

26. septembar 2014. Spektar, broj 16 39

Spektar