Spektar broj 21 by magazin Spektar

UMIHANA ČUVIDINA: MAHALA ČUVA PJESME BOLA

Broj 21

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 31. 10. 2014.

ŽELJKO (NE)UČI NA GREŠKAMA

I VLAST BOLI, ZAR NE? PSIHOLOGIJA MASE: SILA BOGA NE MOLI

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 643 magazinspektar@gmail.com

PSIHOLOGIJA MASOVNE KONTROLE

SILA BOGA NE MOLI

Vladajuće vrhuške stalno nas drže u strahu, dok im mi, zauzvrat, na raspolaganje ustupamo vlastitu slobodu. Glavni “krivac” za naše podaničko ponašanje leži u dijelu ljudskog mozga kojeg znanstvenici nazivaju “RStr. 32 kompleksom” ili “reptilskim mozgom”

ŽELJKO (NE)UČI NA GREŠKAMA

I VLAST BOLI, ZAR NE? Hoće li Komšić, politički izdanak SDP-a, ponoviti greške koje je, tokom svog pobjedničkog mandata, Lagumdžijina stranka počinila učešćem u nakaradnim Str. 6 vladajućim koalicijama

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

MAHALA ^UVA PJESME NJENOGA LJUBAVNOG BOLA

Poezija prve bosanske pjesnikinje Umihane Čuvidine izgubila se u vremenu i postepeno se pretopila u naroStr. 28 dnu, da tako nastavi svoj život

ASHDOWN ZVONI NA UZBUNU

OVO SU OPASNA VREMENA, ZAISTA SU JAKO OPASNA!

Paddy Ashdown, Visoki predstavnik u BiH od 2002. do 2006. godine, vodio je prošle sedmice debatu u Gornjem domu britanskog parlamenta o postizbornoj situaciji u BiH. Prenosimo glavni dio njegove analize Str. 14

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO! Nekoliko stotina zeničkih studenata okupilo se u srijedu pred rektoratom Univerziteta kako bi izrazili nezadovoljstvo uvjetima studiranja i tražili ispunjenje devet osnovnih i tri dodatna zahtjeva za koje smatraju da je neophodno usvojiti kako bi uvjeti studiranja postali bolji. Nuraga Galamić, potpredsjednik Unije studenata Univerziteta u Zenici, izjavio je kako su anomalije prisutne na svakom koraku. “Konkretnim zahtjevima ćemo krenuti u njihovo rješavanje. Danas upoznajemo Senat sa zahtjevima, a od sljedeće sjednice ćemo Senat upoznati, delegirati svaku tačku s konkretnim rješenjima i izmjenama Statuta gdje je to potrebno“, rekao je Galamić. Studenti, uz ostalo, traže da se poštuje 51 posto znanja dovoljnog za prolaznu ocjenu na ispitima, unificiranje dokumenata, poštovanje dijela Statuta Univerziteta koji govori o prelasku studenata na više godine. Protesti su trajali 15-ak minuta, a studenti očekuju da vođstvo Univerziteta reaguje na njihove zahtjeve. U suprotnom... Kod nas se stalno govori o građanskom nezadovoljstvu i načinima na koje ono može efikasno da se izrazi. Jedan od recepata svakako je i ovaj: umjesto objedinjenih protesta protiv svega što u BiH ne valja, svako treba da brine svoju brigu. Studenti neka se bore za svoja, radnici za svoja prava, penzioneri takođe. Možda je ovaj recept i bolji od svih prethodnih, jer je, ako ništa drugo, u Zenici u protestu objedinio više ljudi nego svi ostali protesti skupa, koji su održavani nakon vatrenog februara 2014. 4 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

^EKA NAS JOŠ DUBLJE DNO

Prema Godišnjem izvještaju o poslovnim perspektivama za narednu, 2015. godinu, koji su uradili eksperti grupe Svjetske banke, od zemalja našeg regiona najbolje uslove za poslovanje ima Makedonija. Slijedi je Crna Gora, koja je rangirana na 36. mjestu, Slovenija 51, Hrvatska 65, Albanija 68. i Kosovo 75. Srbija je po uslovima poslovanja na evropskom dnu, na 91. mjestu. No, mi smo još lošiji: po prognozi uslova poslovanja za 2015. godinu BiH se nalazi na 107. mjestu! Bosna i Hercegovina je najlošija zemlja za poslovanje u Evropi, a slijedi je Ukrajina koja je na 96. poziciji. Izvještaj Svjetske banke o poslovanju za 2015. godinu, pod nazivom "Više od efikasnosti", vrednuje propise za unapređenje poslovne aktivnosti, ali i one koji je ograničavaju. Na prvom mjestu liste nalazi se Singapur, slijede Novi Zeland, Hong Kong, Danska, Južna Koreja, Norveška, SAD, Britanija, Finska i Australija.

IMA LI KECA U RUKAVU?

činiti. SNSD i stranke okupljene u koaliciju s njima tvrde da imaju većinu, kao i Savez za promjene s druge strane. Milorad Dodik tvrdi da je već poznato ime mandatara, dok u Savezu za promjene tvrde da dosadašnja vlast nema većinu i da će tri zastupnika iz aktuelne vlasti preći u Savez za promjene. Predsjednik SNSD-a i RS-a kaže da će sa DNS-om Marka Pavića i SP-om Petra Đokića formirati Vladu RS-a. Osim toga, Dodik je siguran u to da će SNSD činiti vlast i na nivou BiH te da im je partner na kojeg najviše računaju HDZ. S druge strane, u Savezu za promjene tvrde da će sa svojim koalicionim partnerima imati skupštinsku većinu i formirati vlast u RS-u. Ovo je novinarima ustvrdio Vojin Mitrović iz Narodnog demokratskog pokreta. On je istakao da su u toku pregovori o prelasku dva ili tri izabrana zastupnika u Narodnoj skupštini RS-a u redove Saveza za promjene, koji bi trebali da budu “kec iz rukava” koji će donijeti prevagu. Dodikova tvrdnja da ima 42 zastupnika u Narodnoj skupštini nije tačna, kaže Mitrović. Dodaje da je sad već izvjesno da će Savez za promjene imati skupštinsku većinu. "Mi smo došli do broja 43 ili 44 zastupnika. SDS ima 24, NDP ima pet, PDP sedam i Domovina pet. U završnoj fazi su pregovori sa dva plus jedan zastupnika koji će preći iz aktuelne vlasti i to je cifra između 43 i 44 zastupnika", precizirao je Mitrović.

ODMRZNUTI RA^UNI

Kako sada stvari stoje, čini se da će u Republici Srpskoj vlast biti formirana vrlo brzo, ali je pitanje ko će je

Odluka EU da se odmrznu bankovni računi članovima porodice Slobodana Miloševića, supruzi Mirjani Marković i sinu Marku,

propraćena je u javnosti sa velikim interesovanjem, ali i dodatnim pitanjima - da li je to prvi znak za njihov mogući povratak u Srbiju, a potom i njihovu potpunu aboliciju. Prema diplomatskim izvorima, vjerovatno nema ni dinara na tim davno zamrznutim računima. Vjeruje se da je novac sa kiparskih računa davno sklonjen na sigurnije mjesto. Na pitanje da li bi se oni vratili u zemlju, ako bi se ukinula potjernica, porodični prijatelj Dragan Hadži Antić je odgovorio: "Ja samo znam da Mira želi da se vrati. Sin Marko i kćerka Marija, ne.“ Devedesetih godina, podsjetimo, novac je iznošen iz Srbije. Govori se o sumi od 4 do 14 milijardi eura, ali nikada nije utvrđeno, ili barem nije javnost obavještena da je utvrđeno, šta posjeduje u inostranstvu porodica Slobodana Miloševića. Dok jedni svjedoče da Mirjana Marković živi u luksuznoj moskovskoj četvrti, njeni prijatelji tvrde da životari od srpske penzije od nekoliko stotina eura. Od 2006. Mirjana Marković i njen sin uživaju u Rusiji status političkih izbjeglica. Miloševićeva kćerka Marija živi u Crnoj Gori.

ŠVEDSKO PRIZNANJE

Švedska je u četvrtak priznala Palestinu kao nezavisnu državu i tako postala prva zemlja članica Evropske unije koja je to zvanično učinila. Novoizabrani premijer ove zemlje Stefan Lofven najavio je potez nove vlade još 3. oktobra, tokom polaganja

zakletve, no niko nije očekivao da će se to tako brzo desiti. Ministrica vanjskih poslova Švedske Margot Wallstrom kazala je da je ovo važan korak koji potvrđuje samoopredjeljenje Palestinaca. "Neki će reći da ova odluka dolazi prerano, no plašim se da je ustvari kasno", prokomentarisala je ministrica vanjskih poslova Švedske Margot Wallstrom. Ona je podsjetila da je svijet ove godine ponovo svjedočio opstrukcijama palestinske države, kao i nasilju u Gazi. "Ovo priznanje ima za cilj da podrži umjerene snage u Palestini, da učini državu ravnopravnom u budućim pregovorima i da mladima pruži nadu u mirno rješenje konflikta", smatra Wallstrom. Priznanje Palestine najavile su i druge evropske zemlje poput Velike Britanije, Francuske i Hrvatske.

AMERIKANCI KUPUJU HYPO

Investicijski fond sa sjedištem u SAD-u Advent International će kupiti poslovanje Hypo banke na tržištima BiH, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore i Srbije. Advent je dao ponudu zajedno sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD), a ona iznosi 100 miliona eura, piše slovenački poslovni list Finance. "Hypo Alpe-Adria-Bank International AG (HBInt.) donijela je, u načelu, odluku o prodaji svih dionica u Hypo SEE Holdingu AG (mreža iz jugoistočne Evrope u kojoj posluje) Advent Internationalu u koju se uključila i Evropska banka za obnovu i razvoj", potvrdili su i iz Hypo banke. "Sporazum ugovornih strana stupit će na snagu nakon što Republika Austrija, kao vlasnik, pregleda dokumentaciju i odobri uvjete za sklapanje transakcije", ističu iz Banke.

FUJ!!! Da para nema vjeru potvrđuju ovih dana Haris Pleho i Rasim Smajić, kandidati BOSS-a koji su na nedavnim izborima ušli u sastav novog saziva Skupštine Kantona Sarajevo. Preko noći je pomenuti dvojac promijenio svoju nacionalnost. Izjasnili su se kao - Srbi! Nikakve drame tu nema. Po srijedi je najobičniji ljudski i politički poganluk, bijedna igra u koju su oni i njihova stranka ušli zarad finansijskog ćara koji im se zbog toga smiješi. U federalni Dom naroda, naime, biće iz sarajevskog kantona izabrana trojica članova srpske nacionalnosti. Osim tih visokih funkcija, oni će steći i pravo na mjesečnu platu u iznosu od oko 5.000 KM! Zbog nje su, i ni zbog čega drugoga, Pleho i Smajić preko noći postali Srbi. Za ono što su BOSS-ovci učinili nema nikakvih zakonskih zapreka. Sloboda nacionalnog izjašnjavanja apsolutno je zagarantovana i u to niko ne smije da zabada nos. Ipak, javnost na ovo burno reaguje. Svi mirišu sunovrat ljudskog morala, čiji akteri su za šaku maraka, očito, na sve spremni. Blago se Srbima, kakvi će ih ljudi predstavljati na federalnom nivou! Kuku se Bošnjacima: izgubiše dvojicu! U našem političkom životu ničemu se ne treba čuditi. To je jedan prljavi biznis u kojem nema nikakvih principa, a kamoli moralnih svetinja. Pri tome su BOSSovci, još od ranije poznati po skandalima i prljavštinama, možda nemoralniji od drugih. No, da su jedini - to sigurno nisu, samo su njihove prevare i poganluci najočigledniji. 31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 5

ŽELJKO (NE)UČI NA GREŠKAMA

I VLAST BOLI, ZAR NE? Hoće li Komšić, politički izdanak SDP-a, ponoviti greške koje je, tokom svog pobjedničkog mandata, Lagumdžijina stranka počinila učešćem u nakaradnim vladajućim koalicijama

aj čovjeku vlast da ga bolje upoznaš, stara je izreka koja ne važi samo za pojedinca. Ona se može primjenjivati i na stranke koje u određenom trenutku dobijaju u ruke poluge vlasti. Tek tada je moguće pouzdano procjenjivati njihov kvalitet i snagu. Na ovom ispitu, u mandatu koji upravo ističe, u Federaciji su pale gotovo sve stranke koje su bile u vrhovima vlasti. Samo se jedna spasila loše sudbine - SDA. Ona je čak dobila najviše glasova, ali samo zahvaljujući političkom lukavstvu kojim je u javnosti upjela da stvori dojam da ona, u stvari, ne vlada: da je samo privjesak vlasti u kojoj glavnu riječ vodi SDP. Lagumdžiji je odgovarala ovakva situacija. Gladan vlasti, on je neoprezno srljao u totalnu propast, nesvjestan da ga SDA, svojim poniznim ponašanjem, samo još više gura u ambis.

Stranački košmar: No, vratimo se osnovnoj tezi da opoziciono djelovanje u politici ne odaje pravu sliku sposobnosti određene stranke nego da se njena istinska snaga raspoznaje tek kad ona postaje dio vladajuće garniture. Od tog trenutka o njoj se više ne donose ocjene na osnovu sposobnosti kritikovanja vladajućih struktura i njihove politike. Mrerilo za ocjenjivanje postaju samo - rezultati. A ako oni 6 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

izostanu, čak i pobjedničke stranke iz prethodnog izbornog ciklusa mogu da se obruše u ponor već pri narednom glasanju. Ovu sudbinu u Federaciji BiH doživjele su i SDP i HSP i stranka

Komšić može dobiti samo ulogu kusura u puno većem političkom računu, u vlasti u kojoj će dominirati oni koji žele sve osim promjena... porodice Lijanović. Osim što su pobrali katastrofalne rezultate na izborima, oni su zapali i u ogromne unutarstranačke probleme. U SDP je košmarno stanje. Zakazan je vanredni kongres, stranka se pocijepila na nekoliko

Piše: Vlastimir Mijović frakcija, a predsjednik Lagumdžija primoran je da pristane na silazak sa čelne funkcije. Najbolji izborni rezultat u svojoj povijesti, postignut 2010. godine, Jurišićev HSP platio je totalnim ovogodišnjim krahom. Stranka se pocijepala još prije tri godine, kad je iz nje istupio Živko Budimir, tako da danas jedva da postoji. Neslavno je skončao i sam Budimir, koji će još nekoliko mjeseci primati platu predsjednika Federacije BiH. Ubjedljivo je poražen na izborima za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, a stranka koju je formirao, nakon izlaska iz HSP-a, nije se razvila više od političkog patuljka. Fijaskom su četiri godine učešća u vlasti platila i braća Lijanović.

Željko je na vrijeme uočio da Zlatkov brod tone

Lagumdžijino mrtvorođenče: Rogovi u vreći Federalne vlade

Jedan od njih izbore je čak dočekao u zatvoru, a brojanje izbornih glasova označilo je njihov totalni stranački potop.

Pogrešne

računice:

Sve pomenute stranke, u mandatu koji će uskoro biti okončan, pokazale su totalnu nesposobnost vladanja, krajnju neodgovornost i nedostatak kvaliteta potrebnih za vođenje nimalo lakih državnih poslova. Nijedna od njih nije pokazala ni programske ni kadrovske sposobnosti potrebne za postizanje dobrih rezultata. Naprotiv, obrukali su se i stranački i pojedinačno, kao ličnosti. Najbolji primjer tome su SDP i njegovi čelnici. Stranka je dobila gotovo trostruko manje glasova nego prije četiri godine, a totalni pad rejtinga doživjeli su i Lagumdžija i Nikšić i Hadžić. Donedavno omiljeni kao grlati kritičari vlasti, postali su omraženi u javnosti nakon što su dobili priliku da na važnim rukovodećim funkcijama pokažu šta znaju i koliko politički vrijede. Iz niza mogućih objašnjenja izdvojiću samo jedno, po mom mišljenju ključno. Svi oni su, jednostavno, na samom početku ušli u društvo u kojem nije bilo

nikakvog principa, nikakvog programa i istinske političke bliskosti, pa se ništa drugo osim kraha nije ni moglo dogoditi. Ne mislim tu samo na SDP, koja je katastrofalno pogriješila kad je za saveznika u “bici za promjene” uzela Stranku demokratske akcije, staro oličenje lošeg vladanja i propadanja.

SDP je na samom početku ušla u društvo u kojem nije bilo nikakvog principa, nikakvog programa i istinske političke bliskosti, pa se ništa drugo osim kraha nije ni moglo dogoditi... Pogrešnu računicu imao je i Jurišićev HSP, koji je, zarad nekoliko funkcija za svoje vodeće ličnosti, pristao, kao i stranka porodice Lijanović, da glumi hrvatskog partnera dvjema bošnjačkim strankama (SDP i SDA).

Koalicioni kusur: Iz ove neslavne priče pomenute stranke mogu da izvuku gorke pouke. No, na njihovoj političkoj sudbini može da se uči, dok još ima vremena, i Demokratska fronta Željka Komšića. Iako nije osvojila ono-

liko glasova koliko se mislilo da će dobiti (samo je otela dio SDP-ove publike), ona je postala jako važna za proces formiranja nove vlasti, posebno u federalnom dijelu zemlje. SDA i HDZ s njom mogu sve, bez nje je krajnje neizvjesno. Naizgled ključna u ovom procesu, DF u stvari može dobiti samo ulogu kusura u puno većem političkom računu, u vlasti u kojoj će dominirati oni koji žele sve osim promjena. A promjene, i to ODMAH, bile su ključni predizborni slogan Komšićeve stranke. Ovoj stranci i njenom vođi nije nimalo lako. Vlast je uvijek primamljiva, zbog nje se i ulazi u političke utakmice. Stoga ne bi bilo nikakvo iznenađenje da i Komšić, poput mnogih prije njega, potrči za ovim “slatkišima” i uđe u društvo u kojem nema nijednog prijatelja. No, ako je jednom već bio pametan kad je, na vrijeme, uvidio da Lagumdžijin brod tone (i s njega otišao), možda i održi tu vrstu pronicljivosti. Iz prošlosti i istorije mnogo se može naučiti. Ali se pri tome mora imati u vidu i bezbroj puta potvrđena istina po kojoj je, kako kaže Aldous Huxley - najvažnija pouka povijesti upravo ta da ljudi iz povijesnih poruka ne uče ništa! 31. oktobar 2014. Spektar, broj 31 7

POSTIZBORNA KOMBINATORIKA

ŠTA SE VALJA IZA BRDA? Iako su sigurno razočarani što građani nisu poslušali njihove predizborne sugestije, moćni stranci možda još nisu odustali od želje da oktobarski izbori označe početak neke nove političke ere

vropska unija je svojom politikom prema Bosni i Hercegovini doprinijela da ona, od 2007. do danas, politički nazaduje. Ovo je prošle sedmice, u Gornjem domu britanskog parlamenta, ocijenio Paddy Ashdown, nekadašnji Visoki predstavnik u našoj zemlji. Tom prilikom on je izrekao još niz ocjena koje se svode na to da se EU olako povukla u drugi plan u razvoju događaja u BiH. Nekoliko dana kasnije, ovoj svojevrsnoj kritici politike Bruxellessa pridružio se Carl Gershman, predsjednik National Endowment for Democracy, čija se centrala nalazi u Washingtonu. On je za Radio Slobodna Evropa izjavio da je Balkan „regija iz koje se SAD ne mogu povući i prepustiti je Evropi“. Na takvu izjavu vjerovatno je bio potaknut činjenicom da SAD posljednjih godina nisu politički aktivne na Balkanu i u Bosni i Hercegovini onoliko koliko su to bile do prije desetak godina. U svakom slučaju, analitičari odavno primjećuju da je (1) međunarodna zajednica smanjila svoj angažman u našoj zemlji i (2) da je, onoliko koliko velike sile uopšte rade na rješavanju krize u BiH, naglasak na aktivnostima Evropske unije. Domaći analitičari znatno su oštriji kada o ovome govore i pišu. Oni procjenjuju da je međunarodna 8 Spektar, broj 20 24. oktobar 2014.

zajednica olako prepustila domaćim političkim snagama prioritetnu ulogu, za koju one nisu ni (1) sposobne ni (2) zainteresovane. Nisu rijetki ni oni koji kažu da su na ovaj način velike sile odustale od

Ovih dana pominju se i mogućnosti stvaranja senzacionalnih koalicija u kojim bi se sve stranke udružile protiv onih koje su u svom narodu dobile najviše glasova: HDZ, SDA i SNSD. “Kumovi” ovih kombinacija su, navodno, stranci... svoje posredničke uloge u stabilizaciji BiH, koju su uspješno otpočele aranžiranjem Daytonskog sporazuma i obavljale tokom desetak prvih poratnih godina. Isto to, sudeći po njihovim izjavama, misle i Ashdown i Gershman. Oni priželjkuju veći politički angažman Evrope i Amerike u BiH. Da li je to samo slučajnost i njihovo lično viđenje ili možda uvod u pojačavanje tog angažmana, koji ne mora biti dramatično veći, ali ipak aktivniji od ovog koji imamo danas? Velike sile su nepredvidive. Nikad se ne može tvrditi da je ono što govore ujedno i ono što misle, pa ni ono što rade. A obično to radite skrovito, posredno, tako da ih to ni

Piše: Amra Zimić na šta ne obavezuje, ali ih stalno drži u igri. Uostalom, i SAD i Evropska unija pokazali su u posljednjoj godini da im nije nimalo svejedno ko i kako vodi BiH. U više navrata su njihovi visoki funkcioneri i diplomate, prije izbora, namigivali našim glasačima da se odreknu usluga stare političke garde te da povjerenje ukažu novim licima. U više navrata u tom nagovaranju su bili krajnje jasni. No, domaća publika okrenula je glavu od ove vrste sugestija. To je vjerovatno utjecalo i na Ameriku i na Evropu da se ozbiljnije zamisle. Na koncu, ovim se pokazalo da oni, osim političkih lidera, nemaju nekog naročitog utjecaja ni na javno mnjenje u BiH. Ipak, ne mora na tome ostati. Ovih dana, kad počinje krojenje nove vlasti, pominju se i mogućnosti stvaranja senzacionalnih koalicija u kojim bi se sve stranke udružile protiv onih koje su u svom narodu dobile najviše glasova: HDZ, SDA i SNSD. “Kumovi” ovih kombinacija su, navodno, stranci, koji nisu odustali od želje da oktobarski izbori označe početak neke nove političke ere. Tvrditi se ne može, ali - nisu li u toj funkciji možda i citirane ocjene i sugestije dvojice dobrih poznavalaca naših prilika, Ashdowna i Gershmana?

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

NAZIRE SE NOVA VLAST

AKO SAD NE BUDE PROMJENA NIKAD IH NEĆE NI BITI Kako će Predsjedništvo BiH i drugi najviši organi vlasti funkcionirati u novom sazivu? Hoće li oslabljeni Dodik biti skloniji mirnijoj politici i saradnji?

rema utvrđenim rezultatima općih izbora, Dragan Čović, Mladen Ivanić, Bakir Izetbegović i Milorad Dodik bit će političari koji će u narednom mandatu imati najodgovornije funkcije u sistemu vlasti. Politički analitičar iz Sarajeva Adnan Huskić tvrdi da su članovi Predsjedništva iskusni političari koji se dobro poznaju i da u njihovoj međusobnoj saradnji ne bi trebalo biti većih problema.

Faktor Ivanić: Problemi su mogući ukoliko BiH bude direktno uvučena u sukob Evropska unija (EU) - Ruska Federacija, zbog kojeg bi moglo doći do razilaženja u mišljenjima članova Predsjedništva. Neriješeno je i 10 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

pitanje nastavka razgovora oko približavanja NATO-u, kaže Huskić za Deutsche Welle. Huskić smatra da je za efikasno vođenje vanjske politike, za šta je nadležno Predsjedništvo, neophodno uspostaviti snažniji mehanizam institucionalne saradnje na relaciji Vijeće Ministara - Parlament BiH Predsjedništvo BiH.

Problemi su mogući ukoliko BiH bude direktno uvučena u sukob Evropske unije i Ruske Federacije... „Naravno, to podrazumjeva postojanje dogovora oko toga šta su interesi države, što je tema oko koje je rijetko kada bilo konsenzusa. Kako će se u Predsjedništvu BiH

ponašati Mladen Ivanić zavisi od konfiguracije vlasti na nivou Republike Srpske i državnom nivou. U procjenu njegovog mogućeg smjera djelovanja treba uključiti i lične i profesionalne ambicije“, kaže Huskić. U Predsjedništvu je i protekle četiri godine bilo preglasavanja, a vanjska politika je, prema ocjeni analitičara, povremeno bila konfuzna i nedorečena. Da li izbor Ivanića nagovještava promjene koje bi mogle mogle uticati na društvenopolitičke prilike u ovoj zemlji?

Zdravija

klima: Banjalučki

profesor \orđe Vuković nije pristalica stajališta prema kojima personalna rješenja podrazumijevaju radikalne promjene političkih koncepata,

pogotovo ne u nacionalno opterećenim društvima. On, međutim, ostavlja mogućnost da lična obilježja, iskustva i temperamenti mogu imati određenu ulogu, barem na simboličkom nivou. Članovima Predsjedništva BiH trebat će „šira podrška“ „U tom slučaju sva trojica novoizabranih članova Predsjedništva ličnosti su koje mogu izabrati novi, drugačiji diskurs i poslužiti kao pozitivan primjer svim subjektima političkog života u BiH. Izetbegović je u prethodnom mandatu djelovao i kao zatočenik starog, etnonacionalističkog, konfliktnog okrilja koje opterećuje ovu državu, ali je u određenim slučajevima pokazivao i iskrenu opredijeljenost ka stvaranju zdravije društvene klime, davanju šanse politici sporazumijevanja i kulturi dijaloga. Čović kao mudar političar i toliko priželjkivan legitiman predstavnik hrvatskog naroda svakako može unijeti novi duh u Predsjedništvo, dok Ivanić takođe spada u red odmjerenih i iskusnih političara koji, ako bude postojala zajednička volja, neće propustiti šansu da aktivno učestvuje u oblikovanju vedrije i odgovornije politike na državnom nivou“, kaže Vuković za Deutsche Welle. Vuković tvrdi da će članovima Predsjedništva biti potreba šira podrška, kako ona koja dolazi iz koalicijskog potencijala, tako i od strane međunarodnih zvaničnika, intelektualnih elita i medija.

Suženi prostor: Prema utvrđenim izbornim rezultatima, Milorad Dodik će i naredne četiri godine biti predsjednik RS-a. Adnan Huskić tvrdi da je izmijenjeno okruženje unutar kojeg će Dodik djelovati u narednom mandatnom periodu. „Ukoliko mu pođe za rukom da formira vlast, Dodik ovaj put mora računati, ne samo sa uvećanim

Novo Predsjedništvo - stara nesloga!?

apetitima bivših koalicijskih partnera, već i sa mogućim uključenjem koalicije Domovina u vladajuću većinu. Stoga je njegov manevarski prostor za djelovanje značajno sužen. Ukoliko opozicija formira vlast u RS-u, moguće je otvaranje pitanja ustavnih ovlasti entitetskog predsjednika, a u RS-u bi moglo doći i do krize vlasti“, kaže Huskić. \orđe Vuković smatra da bi Dodik mogao biti spreman za aktivno učešće u okretanju nove stranice

Ukoliko jačanje BiH ne znači istovremeno slabljenje entiteta, i Dodik bi se mogao drugačije ponašati... političke sudbine BiH, odnosno da bi, bez obzira na prepoznatljivu retoriku i ideološke orijentacije koje je promovirao prethodnih godina, mogao pristati da značajno doprinese popravljanju situacije u BiH. „Međutim, za to su potrebna dva uslova. Prvi je da osjeti da je bitan, uključen, dakle da ne bude ponižen njegov lični ego, a drugi je da jačanje BiH ne znači istovremeno slabljenje entiteta. Uvjeren sam da isti uslovi važe i za Ivanića, odnosno da ni on neće pristati na razvlašćivanje RS-a i političko

samoubistvo. Zato je važno da nova politika u BiH ne bude bazirana na osporavanju, negaciji, dekonstrukciji, već većem povezivanju i afirmaciji povjerenja“, ističe Vuković.

Stratište nade: I Adnan Huskić smatra da je za stabilnu vlast u BiH nužno spriječiti politički antagonizam između države i entiteta, te ponavljanje scenarija nestabilnih koalicija iz prošlog mandata. Vuković, međutim, vjeruje da je pred BiH „teško vrijeme“ jer su građani ove zemlje „socijalno iscrpljeni, politički zasićeni i kulturno dezorijentirani“. „Čekaju nas bolna suočavanja sa cehom propuštenih godina. Nastavi li se politika konflikata, međusobnog poricanja i javašluka, ova zemlja će postati neizlječivi bolesnik, rezervoar depresije, stratište nade”, kaže Vuković i zaključuje: Društvo će nepovratno utonuti u socijalnu razvalinu, a politika će izgubiti svaki smisao i utemeljenje. Ko se opredijeli za nastavak političkih i etničkih konflikata dokazaće da mu nije stalo ni do države, ni do entiteta, ni do naroda. Za rušilaštvo i mržnju palo je previše žrtava, izgubljeno previše vremena. Ako sada ne krenemo sa promjenama, više nikada nećemo. Samir Huseinović 31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 11

DRUGI O NAMA: MARIELUISE BECK

GRAĐANI SU MORALI ISKORISTITI SVOJU PRILIKU Ako polovina birača sa pravom glasa ne izađe na izbore i ne iskoristi mogućnost da onima koji dijele građane na etničke grupe ne pokažu crveni karton, onda su, naravno, i građani suodgovorni za trenutno stanje

arieluise Beck, zastupnica u njemačkom parlamentu i predsjedavajuća Parlamentarne grupe prijateljstva SR Njemačke i BiH, ovih dana je boravila u posjeti našoj zemlji. Za Deutsche Welle ona govori svojim utiscima, o proteklim izborima i jačanju nacionalističkih stranaka.

Crna slika Gospođo Beck, kakvi su vaši utisci nakon posjete Bosni i Hercegovini? U zemlji vlada zabrinutost i razočaranost. Čudno je što se širom zemlje mogu sresti ljudi koji kažu “ovako više ne ide”. Tu su i 12 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

nacionalističke i etnički orijentisane stranke, koje zemlju drže pod kontrolom. Kada govorimo o proteklim izborima za članove Predsjedništva, onda je predstavnik Srba jedna vrsta iznenađenja pošto nije Dodikov predstavnik. Sada se postavlja pitanje kako će izgledati novi sastav vlade? Etnička grupacija će i dalje upravl-

Stagnacija sa tendencijom pada, kako na socijalnom tako i na privrednom planu, i dalje će biti prisutna u zemlji koju će građani sve više napuštati...

jati zemljom i ako se napokon ne pronađu snage koje su spremne učiniti neophodne korake, koji su potrebni na putu u EU, tada će stagnacija sa tendencijom pada, kako na socijalnom tako i na privrednom planu, i dalje biti prisutna u zemlji koju će građani sve više napuštati. Šta to znači za Bosnu i Hercegovinu i njen put ka EU? Političke snage trenutno ne šalju ozbiljne signale o spremnosti za reformskim koracima koji daju šansu da zemlja ide u pravcu statusa za članstvo. Nadam se da će to imati i odlučujuću ulogu prilikom formiranja nove vlade. Sastala sam se sa gospodinom

Izbori su donijeli razočaravajući rezultat

Željkom Komšićem koji mi je rekao da je za njega lakmus test pitanje da li su SDA i HDZ spremne slijediti reformske korake koje predlaže i koje očekuje EU.

Čuvanje moći Da li bi uskoro mogao biti riješen slučaj „Sejdić i Finci“? Ne vidim mogućnosti da bi ovaj problem uskoro mogao biti riješen. Naravno da se taj problem može riješiti. Međutim, to bi značilo oduzimanje vlasti nacionalsitičkim partijama. Ali te snage trenutno nisu spremne prerezati granu na kojoj sjede, one su prije spremne ostaviti zemlju u privrednoj i socijalnoj stagnaciji i na taj način zadržati moć. Postoji veliki strah od izbijanja novih nemira, vjerovatno već u proljeće. U tom smislu će jedna od glavnih tema biti: hoće li etničke grupe i dalje biti te koje će zemlju držati pod svojom kontrolom, pri čemu samo one od toga imaju koristi, a ne cijela zemlja, ili će konačno biti prisiljene da se okrenu prema Evropi. Da li je potrebno povećati međunarodni pritisak kako bi

zemlja pronašla put iz političke stagnacije ili će možda Bosna i Hercegovina uspjeti sama? Svima je poznato da mogućnosti povećanja međunarodnog pritiska, 20 godina nakon Dejtonskog sporazuma, više nisu tako velike. Kod međunarodne zajednice više ne postoji osjećaj da se BiH i dalje mora prisiljava spolja. I dalje se ostaje pri tome da bosanskohercegovački političari napokon sami, ili prisiljeni od strane građana, preuzmu odgovornost za

Niko spolja neće izvršiti reviziju Dejtonskog sporazuma nego snage za tako nešto moraju doći iz same zemlje... zemlju, umjesto da gledaju vlastite interese. Mislim da je realno reći da niko spolja neće izvršiti reviziju Dejtonskog sporazuma nego da snage za tako nešto moraju doći iz same zemlje.

Urušavanje zemlje Krajem maja ste posjetili poplavljena područja u BiH i izrazili nadu da će međunarodna zajednica pružiti

aktivnu podršku kako bi se ublažile najgore nedaće. Da li je podrška pružena i kako se bh. vlasti odnose prema tom problemu? Na međunarodnoj donatorskoj konferenciji za pomoć BiH je prikupljeno više sredstava nego što očekivalo. Međutim, zbog nesposobnosti bh. institucija i nedostatka transparentnosti ta sredstva se još ne isplaćuju. Žalosno je što ljudi moraju čekati obnovu kuća i fabrika jer ne funkcionišu državne institucije. Želim da BiH napokon krene bolje i da građani te zemlje ne govore u stilu “ovdje sam samo jer mi je majka bolesna, inače bih odavno otišao”. Dramatično je i žalosno što nacionalistima i 20 godina nakon rata polazi za rukom da urušavaju zemlju. No, ako polovina birača sa pravom glasa ne izađe na izbore i ne iskoristi mogućnost da onima koji dijele građane na etničke grupe ne pokažu crveni karton, onda su, naravno, i građani suodgovorni za trenutno stanje. Građani svoju sudbinu moraju više uzeti u vlastite ruke. Mehmed Smajić 31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 13

ASHDOWN ZVONI NA UZBUNU

OVO SU OPASNA VREMENA, ZAISTA SU JAKO OPASNA!

posljednjim mjesecima 2009. godine, moj prijatelj William Hague i ja smo napisali zajednički članak za britanske i strane medije o Bosni i Hercegovini. Sa goričinom smo se žalili da Bosna tapka u mjestu, da je napredak koji smo ostvarili prethodnih deset godina krenuo unazad, da se nacionalistička retorika pojačala, da je to opasno i da je Bosna zaglavljena u nefunkcionalnosti i korupciji. Taj smo članak završili ovim riječima: 14 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

„Danas je Radovan Karadžić konačno na suđenju u Hagu, optužen za genocid i ratne zločine u Bosni. Kako su on i drugi pozvani na odgovornost zbog svoje

Napredak koji smo ostvarivali nakon rata krenuo je unazad; nacionalistička retorika se pojačala, a Bosna je zaglavljena u nefunkcionalnosti i korupciji...

uloge u strašnim događajima iz devedesetih godina, bilo bi zaista ironično kada bi njihovi planovi za podjelu Bosne i Hercegovine bili ostvareni jednostavno zbog nebrige međunarodne zajednice.“

Očiti nazadak: Tako je bilo tada, a moram reći da je i sada, jer se Bosna nije pomakla ni dva centimetra naprijed – zaista je nazadovala. To se desilo uprkos činjenici da je ovo bio ključni član u koalicionom dogovoru, jednom od rijetkih u dijelu ugovora koji se

odnosio na vanjske poslove i koji je odabrao prioritete Vlade; uprkos činjenici da smo u gospodinu Hagueu imali ministra vanjskih poslova, dok nije sišao sa te dužnosti, koji je bio iskreno zainteresovan za Bosnu i Hercegovinu. Uprkos činjenici da je znao šta mora biti urađeno; uprkos činjenici da je imao nekoliko politika koje je gurao u procesu pravljenja funkcionalne države u Bosni i Hercegovini. Uprkos svemu tome, mi smo i danas tačno tamo gdje smo bili 2009. godine. Ne, mi smo čak u goroj poziciji nego smo bili 2009. godine, jer Bosna nije išla naprijed već nazad na najopasniji mogući način, uprkos činjenici da u Bosni i Hercegovini danas imamo više instrumenata utjecaja i moći nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu. Trošimo stotine miliona eura svake godine u Bosni i Hercegovini. Imamo policijsku misiju Evropske unije; imamo EUFOR pod Evropskom unijom; imamo najveću misiju Evropske unije; ali uprkos svemu, zbog apatije u drugim Evropskim centrima i zbog neuspješne politike Brisela posljednjih sedam dugih godina, Bosna je nazadovala.

Početni uspjesi: Nije mi drago što moram reći ove stvari. Ovo je sada tragedija, a situacija postaje sve opasnija. Prvo ću govoriti o tragediji. Prvih deset godina napretka Bosne, država je bila primjer postratne rekonstrukcije. Napredovala je više od bilo koje druge zemlje. Imali smo milion izbjeglica koje su se vraćale čak i u golgotu Srebrenice – muslimani su se vraćali u Srebrenicu. Imali smo istinsko građenje institucija funkcionalne vlade. Imali smo slobodne izbore koje su sproveli sami Bosanci u skladu sa najvišim mogućim stan-

Ashdown i premijer Terzić pokrenuli su akciju Buldožer

dardima. U moje vrijeme u Bosni smo, od dvije vojske, napravili jedinstvene oružane snage pod kontrolom Predsjedništva. Uzeli smo tri obavještajne službe i sklopili ih u jednu pod nadzorom Parlamenta. Uspostavili smo istinski PDV sistem brže nego bilo gdje drugdje umjesto slomljenog i korumpiranog sistema poreza na promet. Ujedinili smo carinske službe; počeli smo polagati temelja za ujedinjenje grada Mostara. Ne

U goroj smo poziciji nego smo bili 2009. godine, jer Bosna nije išla naprijed već nazad, na najopasniji mogući način, uprkos činjenici da tu danas imamo više instrumenata utjecaja i moći nego u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta... tvrdim da su ovo bili uspjesi onih koji su radili kao visoki predstavnici u Bosni i Hercegovini, jer je naša uloga bila dosta mala. Ali, toliko toga je nestalo. Stajali smo i dozvolili da se to desi. Jer smo

dozvolili Miloradu Dodiku da se počne koristiti starom retorikom podjele, pa imamo jednaku i reakciju Bosanaca na drugoj strani.

Evropsko povlačenje: Ništa od ovoga nije urađeno, kako sada postoji legenda, upotrebom Bonskih ovlaštenja ili prisilom; sve je napravljeno ubjeđivanjem. Sve je napravljeno tako što smo imali koordiniranu politiku Evropske unije i Washingtona u sprovođenju procesa za funkcionalniju državu. Sve to nisam uradio ja, već hrabri bosanski političari kao što su Adnan Terzić i Dragan Čović, koji su bili moji partneri u danima kada sam bio tamo i koji su dosta sami rizikovali jer su vjerovali u bosansku državu. To su bila postignuća bosanskih političara; usvojena su u bosanskim državnim demokratskim institucijama; nije ih nametnuo neko izvana. I onda 2007. godine, nažalost, Evropska unija je usvojila politiku prema kojoj će se držati po strani i neće sprovoditi daljnje aktivnosti. Prepustila je sve politici vlasništva. Sedam dugih godina Bosna ide 31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 15

unazad. Sedam dugih godina, baronica, moja dobra prijateljica, Cathy Ashton, predsjedavala je Evropskim servisom vanjskih poslova i njihovim aktivnostima u Bosni. I vidjeli smo, bez poduzimanja koraka prevencije, kako napredak tih deset dugih godina polako nestaje, počevši u Republici Srpskoj sa Miloradom Dodikom. Ako je ikada postojao primjer kako Bosna nije uspjela da ide naprijed, na izborima održanim 12. oktobra, Bosna je dobila istu grupu političara koji su vladali prethodnih godina: to su isti ljudi koji su vodili rat, isti oni opstrukcionisti.

Sramni sastanak: Želim da se malo prisjetimo prošlosti. Naredne godine će biti 20 godina od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, ali u tih 20 godina, uprkos prednostima, uprkos utjecaju, nismo uspjeli uspostaviti funkcionalnu državu koja bi mogla pružiti budućnost građanima Bosne i Hercegovine, jedinu budućnost koja im pruža prosperitet i sigurnost kao dijelu Evropske unije. Plemenitu baronesu, lady Ashton, njeni savjetnici su čak uvjerili da posjeti Milorada Dodika kao da je šef države, ne šef entiteta, i sjedne sa njim za njegovim stolom na kojem su se nalazile karta i zastava Republike Srpske i zastava Evropske unije, ali ne i zastava Bosne i Hercegovine. Ne treba vam jasniji primjer da Evropska unija nije bila zainteresovana za državu. Naravno, tvrdi da jeste, ali nije tako ispalo. Svaki je Bosanac znao da od tada naglasak neće biti na funkcionisanju države, već entiteta. Sva politička aktivnost u Bosni je sada fokusirana ne na izgradnju funkcionalne države sposobne da se pridruži Evropskoj uniji, već na 16 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

Traži veći angažman britanske Vlade

stare institucije podjele: entitet i federaciju. To su glavni sastojci koji su doveli do rata. To je tragedija.

Duboko razočaranje: Današnje raspoloženje u Bosni potvrđuje staru balkansku poslovicu: „Da

2007. godine, nažalost, Evropska unija je usvojila politiku prema kojoj će se držati po strani i neće sprovoditi daljnje aktivnosti u BiH... komšiji crkne krava“, što znači „čini me sretnim što je mom komšiji krava uginula“. Takvo je raspoloženje u Bosni danas: ne jedinstvo, već dezintegracija; ne gradnja funkcionalne države, već investiranje političke moći u entitete. Šta nam je raditi? Ne možete imati gori primjer dugoročne propasti javne politike od našeg neuspjeha da gradimo na temeljima Bosne i Hercegovine i izgradimo funkcionalnu državu neophodnu za pristupanje Evropskoj uniji. Tu situacija postaje opasna. Sada imamo nestabilnost u Bosni.

Imamo secesionizam u Republici Srpskoj i duboko, duboko razočaranje među muslimanskom zajednicom – najvećom muslimanskom zajednicom u bilo kojoj evropskoj zemlji; staroj muslimanskoj zajednici staroj 400 godina koja shvata da islamske i evropske vrijednosti nisu kontradiktorne. Osjeća se zapostavljenom, baš kao što se osjećala i 1992. godine. Prijatelj mi je rekao prije nekoliko dana: Nije li dobro da se dva najveća vanjskopolitička izazova našeg vremena – kriza u Ukrajini i kriza fundamentalističkog džihadizma – nikada nisu spojila?. O da, jesu; spajaju se u Bosni i Hercegovini. Rusija se sada igra sa Srbima u Republici Srpskoj. Nudi im lažne zajmove da bi osigurala njihov izlazak iz aranžmana sa MMF-om. Igra se sa ukrajinskom krizom i gađa pravo u srce Evrope. Mi samo mirno stojimo i posmatramo.

Država i ekonomija: Istovremeno, hvala Bogu, bosanske muslimane je nevjerovatno teško radikalizirati – žene nastavljaju nositi svoje kratke suknje na Ferhadiji u Sarajevu kao što bi ih

Ashdown je posebno isticao važnost Mostara

nosile u bilo kojem drugom gradu u petak navečer. Ove ljude nije lako radikalizirati, ali sada postoji značajan broj, ne samo iz Bosne, već iz Sandžaka, Crne Gore i Albanije, onih koji se pridružuju ISIL-u, jer ne vide nadu u zemlji kojoj se mi ne posvećujemo dovoljno politički da bismo stvorili funkcionalnu državu. Znam da će mi moj poštovani prijatelj kazati da je britanska Vlada podržavala nastavak misije EUFOR-a. Drago mi je zbog toga, to je dobar potez; ali EUFOR sprječava da neuspjeh postane nešto još gore; to nije plan koji će voditi Bosnu naprijed. Znam da britanska Vlada govori da postoji približavanje stavova između nas i Njemačke koje će dovesti do nekog plana za ekonomski i socijalni napredak, ali to nije bit. Ne možete stvoriti jaku ekonomiju ako ne

stvorite funkcionalnu državu. Ako ne to ne riješimo i ne predstavimo

Ne znam šta će se desiti ako granata bude bačena na džamiju u Doboju u petak navečer... više koordiniranih planova i procedura da bismo to ostvarili, Bosna će ostati gdje je i sada.

Politički alarm: Ovo su opasna vremena; zaista su opasna. Ne vjerujem da postoji prijetnja da će se Bosna i Hercegovina okrenuti konfliktu. Hvala Bogu, niko nije raspoložen za to u Bosni i Hercegovini, ali po prvi put tu opciju ne mogu u potpunosti isključiti. Ne znam šta će se desiti ako granata bude bačena na džamiju u Doboju u petak navečer. Najveća prijetnja Bosni i

Hercegovini jeste da će, dok ostatak Balkana napreduje, zemlja upasti u crnu rupu korupcije i nefunkcionalnosti iz koje mi nećemo imati volje da je izvučemo i koju možda nikada neće napustiti zbog svog destabilizatorskog utjecaja na čitav region. Tu ćemo se naći ako ne promijenimo brzinu. Žao mi je što sam u našem Domu, gdje tradicija zahtijeva usklađenije govore od mog današnjeg, morao govoriti ovako otvoreno, ali sam nezadovoljan i uplašen onim što se događa u Bosni. Zaprepašten sam neuspjehom politike koja nas je dovela do toga. Naša Vlada mora ponijeti veći teret; uradili su mnogo, ali ne dovoljno u ovom procesu. Žao mi je ako sam bio oštriji u svom govoru nego je običaj, ali jednostavno ne znam drugi način da pošaljem poziv na uzbunu. 31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 17

NA VRH JEZIKA

ETO ZLATANA I MURINJA

Valjda će oni pomoći Sušiću da malo prodrma učmalu reprezentaciju i razigra Džeku od kojeg se, izgleda, nadamo onome za šta on više nije sposoban

avršeni izbori u BiH. CIK objavio izborne rezultate nakon brojanja, prebrojavanja i dogovaranja. Nema nikakve radikalne promjene. Isti, stari igrači u reprezentaciji parlamenta, skupštini i raznim vijećima. Premije odgovarajuće, kako i dolikuje našim velikim zvijezdama koje imaju u stražnjicama kilometre pretrčanog praznog hoda na terenu, bez postignutog ijednog gola. Vidim da se isplati baviti ovim sportom i da je veoma popularan u cijeloj BiH. Preko 7.000 kandidata je poželjelo da zdravo živi i bavi se, doduše vrlo amaterski, njime. Ali oni koji uđu i dobiju mjesto u timu, naglo poprave krvnu sliku, proljepšaju se od zdravijeg života i spokoja koji dolazi skupa sa premijama. zgleda da je to neka posebna vrsta nogometa, jer trebaju kostobrani od silnih udara, padova, lomljenja i podmetanja nogu i ruku, zavrtanja čak i vratova? A nogometno-parlamentarni amaterizam je u pitanju, i to totalni! Kako li je tek našim nogometašima, profesionalcima i selektoru Safetu Sušiću? Izgleda da je i njega zahvatila sveopća epidemija amaterizma. Amaterski je izgubio od Cipra na svom terenu, pa uz više sreće nego pameti izvukao neriješen rezultat sa Belgijom. Ako izgubi od Izraela, to će već biti dokaz da je on u duši

18 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

samo napaćeni Palestinac, kojem međunarodne sudije nikada ne pomažu. Kako sam ja uvijek na strani onog „slabijeg“, odlučih Safetu malo pomoći, da se čovjek nekad i nas-

Bolje da Begović neku loptu i propusti, kao protiv Belgije, nego da povrijedi svoju lijepu glavu. Ionako nam to izjednačenje ništa nije značilo... miješi uz onu aut liniju. Uvijek je neraspoložen, kao da nema dobrih igrača. Gleda negdje u daljinu, zamišljeno, iznad prečki gola. Izgleda kao da mantra i ponavlja: Lopto uđi u go, uđi u go! Možda on najviše voli našeg golmana Begovića. Doduše, jeste najljepši od svih nogometaša, a naročito kad se baca za loptom i leti visoko. Mene uvijek bude strah da ne lupi glavom o stativu. Bolje da neku loptu i propusti, kao protiv

Piše: Sanja Ljubičić Belgije, nego da povrijedi svoju lijepu glavu. Ionako nam to izjednačenje ništa nije značilo. Ne bi imalo smisla da smo pobijedili Belgiju. Svi bi mislili da sa nama nešto nije u redu. A i Pape bi se obradovao i time pokvario svoj imidž trenera mirnog lica. Zovnuh ja našeg Zlatana Ibrahimovića da odmah doleti i javim mu da to nije zbog bolesnog dječaka nego da nam treba zbog drugih stvari. Povrijedio se Vedo Ibišević i sad Sušić nema napadača protiv Izraela. Ostaviće kao na svjetskom prvenstvu Džeku samog u napadu. A Džeko ne voli samoću, on voli društvo, da mu lijepo nabacuju lopte. kapa on mašući na terenu, ali ga naši vezni i krila ne vide u posljednje vrijeme. Nema lopti za njega ni da ih durbinom tražiš. Mora je on sam pronaći i ukrasti od nekog našeg igrača. Kad je uspije ukrasti, brzo mora trčati

prema protivničkom golu da ga ovi našu ne sustignu i raspaliti je koliko ima snage. Jedna lopta mu je napokon, tako pomamljena od straha i ušla u go Belgijanaca. Zlatan se sjetio da se rodio u BiH, pa dođe, ali povede sa sobom i Murinja, najvećeg trenera na svijetu. Dođe Murinjo u Hrasnicu na teren, dočeka ga povratnik u reprezentaciju Emir Spahić i požali mu se na povredu leđa. Murinjo mu posla Ibrahimovića da ga poljubi u nos, a Spaha skonta da mu uz Ibru leđa i ne trebaju. Neće biti potrebe uopće igrati odbranu s njim u ekipi. ade Murinjo našim reprezentativcima da igraju nogometa na dva gola. Skontao da rijetko kad igraju u svojim klubovima i da su poželjeli loptu. Pape odmah nazva svog brata i reče mu da ima strašnog novog igrača, Zlatana iz Švedske, i da bi ga trebao „preuzeti“ kao menadžer i skaut. Da će sigurno biti stalni član reprezentacije BiH i igrati svih 90 minuta. Pozva Pape i svog bratića Tina

Svena Sušića da se fotografira sa Ibrahimovićem i Murinjom. To će mu podići kasnije cijenu, na čemu mu se brat zahvalio. Pozva i ostale reprezentativce koje zastupa njegov brat, takođe da se fotografišu sa njima dvojicom. Murinjo upita Safeta šta je sa onim Štilićem u Poljskoj, koji daje golove, što ga nema, pa šta je sa Zukanovićem, Zecom? Pape kaže,

Murinjo upita Safeta šta je sa onim Štilićem u Poljskoj, koji daje golove, što ga nema, pa šta je sa Zukanovićem, Zecom? Pape kaže, ništa ne pitaj, sad je Zlatan tu, šta će nam... ništa ne pitaj, sad je Zlatan tu, šta će nam, možemo sada i Džeku vratiti. I on nam ne treba, jer ja volim igrati sa jednim napadačem u napadu. A napadače mogu izigravati i Hajrović, Višća, a Lulića ću približiti golu da zapričava protivnike? Pita Sušića Murinjo je li on nekad

igrao nogomet? Pape odgovori: Ja sam davao golove. Pravom napadaču niko ne treba, ni trener! Tu se Zlatan Ibrahimović složi s njim, uze Džeku da mu dodaje loptu, Sušića postavi da izigrava golmana i odigra simultanku protiv naše reprezentacije. aši stali, po navici, u Sušićevu formaciju 4-2-3-1 i primiše četiri gola. Dva od Džeke, dva od Ibrahimovića. Murinjo nakon toga reče, vanredni kongres se treba održati pod hitno. Treba smijeniti predsjednika! Sušić se ipak snađe i sam hitno zakaza vanrednu sjednicu Predsjedništva Nogometnog saveza BiH. Nakon dvanaest sati zasjedanja odlučiše da se održi vanredni kongres, odrediše da Sušić opet napiše statut sa najbližim suradnicima. U statutu pod tačkom 1. odrediše da Murinjo može izigravati formalno trenera, ali da će Sušić u svojstvu lica iz sjene i dalje predsjedavati reprezentacijom, bez obzira na njene rezultate... O utakmici sa Izraelom nije bilo ni riječi.

31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 19

RE^ENO

UPAM]ENO

Bog ne plaća dugove u novcu. n Muhammed al Fayed

ZLATNA SREDINA

Kako neprikladno; naš planet zovemo zemlja, a prekriven je okeanima. n Arthur Charles Clarke Onaj ko nema dobro pamćenje, ne treba se upuštati u laži. n Michel Montaigne Ako niste pažljivi, novine će vas navesti da mrzite ljude koji su potlačeni i volite one koji ih ugnjetavaju. n Malcolm X Danas više niko ne umire zbog kobnih istina, jer postoji previše lijekova protiv njih. n Friedrich Nietzsche Iza svakog velikog muškarca je žena koje okreće očima. n Jim Carrey Ljude mogu u slozi držati tri stvari: ljubav, strah i misao. n Antun R adić Postati čovjek, to je umjetnost. n Friedrich Freiherr Bože, spasi me od čovjeka koji nikada ne griješi, kao i od onoga koji dva puta ponavlja istu grešku. n William James Mayo

BiH se nalazi na 90. mjestu (u zlatnoj sredini) od 198 država po broju aktivnih internet korisnika, objavljeno je na stranici koja se bavi statistikom upotrebe interneta. BiH ima 2.582.502 aktivnih internet korisnika, što je za 54.197 više nego prethodne godine, odnosno dva odsto više, podaci su sa stranice Internetlivestats.com. Od država u okruženju, ispred BiH se nalaze Rumunija na 41. mjestu sa 11.178.477 korisnika, Mađarska na 50. mjestu sa 7.388.776 korisnika, a Srbija na 70. mjestu sa 4.705.488 korisnika. Veći broj internet korisnika od BiH imaju i Bugarska, koja je na 76. mjestu sa 4.083.950 korisnika, i Hrvatska na 86. mjestu sa 2.780.534 korisnika, dok Crna Gora se nalazi na 132. mjestu liste sa 364.978 korisnika. Ubjedljivo prva zemlja na ovoj listi je Kina sa 641 milionom korisnika, a slijede SAD sa 279 miliona.

OHRABRUJU]I TRETMAN

Postoji vrijeme za posao. I vrijeme za ljubav. Drugog vremena nema. n Coco Chanel Ljudi zahtijevaju slobodu govora koju rijetko koriste; ja tražim kompenzaciju za slobodu misli. n Soren Kierkegaard Naravno da ćemo oprostiti svojim neprijateljima, ali tek nakon što ih objesimo. n Heinrich Heine 20 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

izjednači ili sruši rekord za najtopliju zabilježenu godinu, navode američki meteorolozi. Svoj zaključak oni temelje na padu temperaturnih rekorda u ovoj godini, s septembrom kao posljednjim primjerom. Prosječna globalna temperatura u septembru je bila 15,72 stupnjeva, što je najtoplije u 135 godina praćenja temperatura, a septembar je četvrti mjesec koji je srušio rekord, uz maj, juni i avgust. Ovo su podaci američkog Ureda za proučavanje oceana i atmosfere (NOAA), dok NASA, koja drugačije bilježi temperature, također navodi da je septembar srušio rekord. Prvih devet mjeseci ove godine imaju globalnu temperaturu od 14,78 stupnjeva, što je jednako rekordnoj 1998. godini, a klimatologinja Jessica Blunden navodi kako je "vrlo vjerojatno" da će 2014. godina taj rekord i srušiti. "Ovo je još jedan od mnogih indikatora da klimatske promjene nisu stale i da je to jedan od najvećih problema za čovječanstvo", kaže Donald Wuebbles sa Univerziteta Illinois. Jessica Blunden dodaje kako je septembar i peti mjesec u nizu da su okeani srušili temperaturne rekorde. Premašen je prosjek 20. stoljeća za 0,66 stepeni, što je najveće odstupanje dosad.

REKORDNA TEMPERATURA

Iako se to ne bi moglo reći po prilično kišnom ljetu koje smo imali, Zemlja je na putu da

Darek Fidyka je 2010. godine teško ranjen u napadu nožem i ostao je paralizovan od prsa prema dole zbog presječene moždine. Nakon napada nožem Fidyka je podvrgnut velikom broju intenzivnih vježbi i fizikalnih terapija, ali bez rezultata. Nakon dvije godine odabran je kao subjekat probne transplantacije koju su sproveli ljekari iz Londona

i Wroclawa u Poljskoj. Pawel Tabakow je predvodio tim neurohirurga koji su izveli revolucionarnu operaciju. Ćelije iz jedne od njegovih olfaktornih bulbi uzgajane su dvije sedmice prije nego što su transplantirane putem stotinu mikro-injekcija u oštećeni dio kičme. Pet sedmica nakon operacije Fidyka nije davao znakove oporavka, čak i pored intenzivnih vježbi. Ipak, nakon tri mjeseca pacijent je primijetio da se mišić na njegovoj desnoj nozi polako steže. Nakon šest mjeseci uspio je da napravi prve korake uz pomoć šina. Fidyka je ubrzo počeo da hoda uz pomoć metalnih držača, a neke funkcije kontrole mjehura i penisa također su počele da se vraćaju. "Ovo je impresivnije nego čovjekov hod po Mjesecu", rekao je Geoff Raisman, jedan od pionira ove vrste tretmana.

je u martu 2015. godine. Statua je oblikovana korištenjem kamenog alata, a pretpostavlja se da je 4 ili 5 hiljada godina starija od poznatog spomenika Stonehenge. Visoka je 2,8 metara, ali se smatra da je originalna visina iznosila oko 5,3 metra. Više od dva metra artefakta nestalo je za vrijeme ruskih političkih previranja u ranom 20. stoljeću. Na sreću, arheolog Vladimir Tolmachev nacrtao je sve dijelove statue. Interpretacije šifri su mnogobrojne, a jedna sugeriše da je riječ o mitu o nastanku čovjeka. Statua je pronađena 1890. godine u blizini grada Jekaterinburga (Sverdlovska) na ruskom Uralu.

^OVJEKOLIKI KENGURI

URALSKA “STARICA”

Njemački naučnici svakim su danom bliži konačnom određenju datuma nastanka drvene statue koja na sebi čuva misteriozne poruke napisane prije 9.500 godina. Vjerovatno najstarija statua na planeti, pod nazivom Shigir Idol, duplo je starija od egipatskih piramida i dugo je čuvana kao "poruka iz davnina" u sibirskom muzeju. Ruski eksperti sada tvrde da statua na sebi sadrži "informaciju o nastanku svijeta" – poruku modernom čovjeku od ljudi iz srednjeg kamenog doba ili mezolitika. Njemački naučnici su blizu datiranja spomenika sa mogućom greškom od tek pet decenija, a rezultati će biti objavljeni najkasni-

RE^ENO

UPAM]ENO

Ludost je, ponekad, jedino oko koje može netremice gledati u sunce. n Rita Mazzini Dok budeš sretan imat ćeš puno prijatelja, ako nastanu zla vremena, ostat ćeš sam. n Publius Ovidius Bog je prisutan u liku smrti. n Friedrich Hörderlin U opsegu kruga, početak i kraj su isto. n Heraklit Moć je primitivaca u tome što se uvijek drže u skupini. n Niccolo Berac Razumno je učiti od onih koji mogu poučavati. n Sofoklo Postoji samo jedna apsolutna istina, da nema apsolutne istine. n Nikola Kuzanski

Džinovski kenguri koji su tumarali Australijom prije više od 100.000 godina najvjerovatnije su hodali, a ne skakali, zaključak je grupe istraživača. Ogromna životinja je bila tri puta veća od današnjeg kengura i hodala je na dvije noge, baš kao i čovjek. Naučnici su analizirali fosilizovane kosti vrste kengura procoptodon goliah, koji su živjeli u pleistocenskoj eri, i uporedili ih sa skeletima savremenih životinja. Ustanovili su da su nekadašnji kenguri imali drugačije donje ekstremitete i kičmu od današnjih crvenih i sivih kengura, te da su, s obzirom na težinu - oko 240 kilograma, teško mogli da skaču.

Ako se ne smjestiš u trajanje, ne možeš ništa razumjeti. n Louise Lambrichs Čak da Boga i nema, čovjeku nije sve dopušteno. Čuvar je brata svojega i nema pravo brata svojega žalostiti pripovijestima kako Boga nema. n Czeslaw Milosz Ne uzdajte se u vrijeme, ono nosi sa sobom i zlo i dobro. n Niccolo Machiavelli Ne mogu promijeniti smjer vjetra, ali mogu namjestiti svoja jedra tako da uvijek dođem do željenog odredišta. n Jimmy Dean Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu. n R adjard Kipling 31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 21

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

UBJEĐENJA I ZABLUDE

Ponovo sam nakratko bila u Amsterdamu i čvrsto odlučila da po ulasku u grad prvo potražim ulicu sa kurvama te da potom uđem u radnju i kupim marihuanu. Hoću da tako izmjerim otpore u sebi

ada sam prije dvije godine prvi puta putovala u Amsterdam sinovi su me zadirkivali što nisam kupila marihuanu i pitali na koliko sam kilometara zaobišla četvrt sa kurvama. Znali su da sam konzervativna i po jednom i drugom pitanju i da će na mene djelovati boravak u gradu ljudskih sloboda. U Amsterdam sam taj dan ušla sa zebnjom i sa iščekivanjem da je sve drugačije, i ljudi i ulice, i da ću sve to «pretjerivanje» u slobodama osjetiti i vidjeti na ljudima kraj kojih prolazim. Ali ništa od svega toga: i kuće, i gradska vreva, i kafane i moda i ljudi su kao i svugdje drugo.

22 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

Kratko vrijeme moga prvog boravka u Amsterdamu obilazim njegove kanale, razgledam trgovačka stovarišta i luke za mornare koji su odavde odlazili i vraćali se obilazeći planetu. Šetam gradom nastojeći da ne hodam biciklističkim stazama,

Većina njih je zgodna, obučene su seksi, neke sa dosta ukusa, mirnih su lica, nema ni patnje ni bijede u očima... probam prijesnu ribu i izvrstan kolač od jabuka. Stižem čak pronaći i vidjeti kuću sa skrovištem Ane Frank čiji mi je dnevnik upisan u srce još od ranog djetinjstva.

Piše: Nermana Begagić Kraj mosta, preko kanala kojim se ide iz centra grada do Anine kuće, je spomenik homoseksualcima maltretiranim od ljudi. Puno je cvijeća položeno oko spomenika. Pitam se taj dan nije li Anina sudbina jednako posljedica predrasuda kojima u zdravoj pameti nema mjesta i nije li naš zadatak da se svjesno preispitujemo i korigujemo sve moralne zakone, ubjeđenja i pravila kojima ocjenjujemo i svrstavamo druge i koji nas vode u ćorsokake i stranputice civilizacije. Eto, na takve misli me je inspirisao moj prvi boravak u Amsterdamu. vog ljeta idem ponovo nakratko tamo zbog neke izložbe i čvrsto odlučujem da po ulasku u grad prvo potražim ulicu sa kurvama te da potom uđem u radnju i kupim marihuanu. Hoću da tako izmjerim otpore u sebi, suvremenim gledanjima na ljudsku slobodu i korigujem se na licu mjesta. Odlučeno, učinjeno! Po dolasku u grad zaputim se pravo u četvrt kurvi koja je, prema planu grada, nedaleko od željezničke stanice. Na moju žalost moram spremiti kameru, jer je zabranjeno fotografisanje. Šetam pored izloga sa ženama koje sjede ili stoje i puše i čekaju, razgledam ih kao da ću taj čas ući i zatražiti uslugu. Većina njih je zgodna, obučene su seksi, neke sa dosta ukusa, mirnih su lica,

nema ni patnje ni bijede u očima. Okolnosti koje nisu ponižavajuće ni za jednu od tih žena, zakonitost njihova rada, samouvjerenost lišena patosa i stida od očiju koje ih nipodaštavaju su učinile da se već do kraja te ulice oslobodim nesigurna stava. To jeste poziv, a njegova zabrana je atak na ljudsku slobodu. Na moj klimav stav po tom pitanju definitivno je stavljena tačka. staje mi težak zadatak, kupovina droge. Nelagodnost je tim veća što je u Francuskoj, u koju ću se naveče vratiti, zabranjena njena prodaja. Nedaleko od četvrti sa kurvama je ulica u kojoj je veliki broj Coffi-shop radnji, kafana i prodavnica sa izlozima punih raznobojnih prezervativa, poslastica sa ukusom kanabisa. Ulazim u dugu Coffi-shop radnju u kojoj u samom prozorskom oknu, na velikim šiltetima, sjede dvojica zgodnih momaka i poluzatvorenih očiju puše. Idem do tezge u dnu prostorije gdje se u polumraku naziru dva reda staklenki punih malenih plastičnih kesica sa grumenčićima raznih boja, ko nekada staklenke za šećerlame. Pitam lijepog crnomanajstog mlađeg čovjeka koji stoji iza tezge: Marihuana? i pokazujem prstom, a on klima glavom. Ne zna francuski, pa uz dosta muke uspijevam da objasnim, mješavinom engleskog i njemačkog, šta hoću, ali kako je cijena različita za grumenčiće, po čistoći trave i mirisu, ja sam u nedoumici šta kupiti. Izvinjavam se i telefoniram sinu u Francuskoj da mi kaže koju sada vrećicu da kupim, a da je poslije može pokloniti prijateljima. Emo se prvo uvali od smijeha pa kaže, šta ti je stara, zajebavaš se, a onda preporučuje: Kupi najjeftiniju ili, bolje, nemoj ništa. Ma kakvi, ja odlučila pa neka bude šta bude, okrenem se tipu za tezgom i taman

izustila "Sorry...", a on mi na našem lijepom jeziku kaže: Možemo sada bosanski! Smijeh, srdačno rukovanje. Pitam odakle je iz Bosne, a on odgovara: Iz Zenice! Iz moje Zenice, ponavljam radosno. Saznajem da dobro živi, stigao ovamo poslije rata trbuhom za kruhom, polako se uključio u posao, kupio tu kraj grada i kuću, u nju smjestio ženu

U šetnji gradom nosim malenu kesicu u novčaniku, a u meni i dalje krivnja i gađenje, nema para za koje bih tu travurinu zapalila i dim u sebe uvukla... Bosanku i troje djece. Moj Zeničanin iz okoline Zenice me uvjerava da je pušiti marihuanu s vremena na vrijeme manje opasno od alkohola i da obavezno probam... A ja odgovaram da bih je rađe uzgajala za prodaju po zapuštenim baščama oko Zenice, pa da fini Zeničani, kao on, ne idu po bijelu svijetu da rade. Za moju takvu, ciljanu finoću, dobivam na poklon dodatni mrk grumenčić, paket listova za umotavanje cigara i upaljač na kome je slika lista kanabisa!

Rastajemo se ko svi naši kada se sretnu u svijetu, rod rođeni! Osjećam se čudno. U šetnji gradom nosim malenu kesicu u novčaniku, a u meni i dalje krivnja i gađenje, nema para za koje bih tu travurinu zapalila i dim u sebe uvukla! Džaba razgovor sa samom sobom, otpor ostaje, jednostavno to sa marihuanom ne ide! ako odlučim da opet odem do moga Zeničanina i zamolim ga da vratim travu. Kad tamo kod svoga Shopa on izvaljen na jastuke, dobro ućejfio, oko njega posjedale ženske, grle ga, jedna mu glavu drži na ramenu i spava, druga sjedi na zemlji pod njegovim nogama. Svi su odšetali iz stvarnosti i sa nekakvim blentavim osmjesima na licima. Tako, htjela ne htjela, prokrijumčarim drogu do stana, kod kuće vadim travu iz kesice, pomirišem, ne znam šta ću sa njom. Pregledam da možda nije i sjeme unutra da bih zasadila u saksiju i imala radioaktivnu biljku u kući, ali ništa: samo neki grumenčići: niti baciti niti držati. Ni pametnija ni slobodnija poslije ovoga iskustva nisam bila i nemam pojma šta mi je sve to trebalo. Mogla sam znati.

31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 23

"SARAJEVSKA PRINCEZA" U BEOGRADU

DJEVOJČICA KOJA NIJE MORALA DA UMRE Nedavno objavljeno u Sarajevu, na Beogradskom sajmu knjige predstavljeno je i potresno djelo hirurga Ediba Jaganjca, inspirisano tragičnom ratnom sudbinom Sarajke Irme Hadžimuratović

njiga „Sarajevska princeza“ (Knjižarska kuća Šahinpašić, Sarajevo, 2014.), Ediba Ede Jaganjca, hirurga koji je tokom rata u opkoljenom Sarajevu spasavao živote svojih sugrađana, predstavljena je u ponedeljak na Beogradskom sajmu knjiga. Kroz istinitu priču o petogodišnjoj devojčici Irmi Hadžimuratović koja je, teško ranjena, morala hitno da bude prebačena u inostranstvo na liječenje, autor govori o požrtvovanju ljekara koji se bore za dječiji život, ali i o tromoj i nezainteresovanoj međunarodnoj zajednici.

Čudni smiješak: Tokom tri i po godine, koliko su srpske jedinice držale Sarajevo pod opsadom, razaranja nisu bile pošteđene ni zdravstvene ustanove. Edo Jaganjac u to vrijeme radio je kao hirurg u tadašnjoj Vojnoj bolnici. O uslovima pod kojim su on i njegove kolege radili dok su na grad padale granate, Jaganjac kaže: “Mislim da niko ne može da predstavi kako je to raditi u bolnici u kojoj nema struje, vode… Vode. Struja, hajde, ali voda, lijekovi i tako dalje. To su uslovi u kojima se stalno nekako snalazite.” U bolnicu u kojoj vladaju takvi uslovi, krajem jula ’93. dovezena je 24 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

Irma Hadžimuratović. Petogodišnju devojčicu je tokom granatiranja Alipašinog polja ranio geler. Isti

Gledam je zabezeknuto. Leži golo djetence na nosilima, onako mala, sva se izgubila u nosilima, i smješka se... taj geler prethodno je prostrelio njenu majku i ubio je. Svoj prvi susret sa Irmom, Edo Jaganjac je ovako opisao u knjizi “Sarajevska princeza”, iz koje je odlomak na promociji pročitao glumac Svetozar Cvetković: “Na kolicima uz vrata leži malena

djevojčica. Leži mirno, bistrim očima gleda oko sebe. Vidim da pod njom nema krvi. Ona uhvati moj pogled i usta joj se raširiše u osmjeh. Gledam je zabezeknuto. Leži golo djetence na nosilima, onako mala, sva se izgubila u nosilima, i smješka se.”

Zakašnjeli lijek: Zbog težine povreda i očajnih uslova u sarajevskoj bolnici, Irma je hitno morala da bude prebačena u London. No, između Irme i njenog liječenja ispriječila se glomazna birokratija Ujedinjenih nacija. Osam dana Jaganjac pokušava na sve načine da izvuče djevojčicu iz ratnog obruča. Čak su se i strani mediji zainteresovali za taj slučaj, ali stvari su išle sporo. “Jer ona je prvih dana, kada sam ja njih zvao, izgledala zdrava, ona je

Edo Jaganjac na promociji knjige u Beogradu

Knjiga je sada dostupna i srbijanskoj publici

laiku izgledala zdrava. Zbog toga oni nisu vjerovali. Čak i novinar koji je napisao reportažu ju je vidio dan ranije i nije je objavio, jer je Irma s njim pričala, veselila se i njemu je izgledalo kao da neko hoće da ga prevari”, rekao je Edo Jaganjac predstavljajući “Sarajevsku princezu” na Beogradskom sajmu knjiga. Irma je na koncu otputovala u London. Za njen dolazak založio se i tadašnji premijer Velike Britanije Džon Mejdžor, ali je, čini se, bilo prekasno. Irma je preminula poslije godinu i po dana.

suosjećanje. Taj portparol UN, kad se to prebacivanje djeteta u Englesku napokon desilo, on je to doživio kao poraz svoje institucije”, kaže Bazdulj. Iako Edo Jaganjac nije profesionalni pisac, zadivljujuće je njegovo vladanje naracijom, istakao je čuveni hrvatski reditelj Lordan Zafranović. “Tu sam knjigu pročitao, što se kaže, preko noći, jer je bila strahovito emocionalna; tjerala me je iz stranice u stranicu da vidim do koje mjere se taj čovjek bori za život, a do koje mjere ti takozvani heroji sa

Bezdušne UN: Pisac Muharem Bazdulj rekao je na beogradskoj promociji knjige da je “Sarajevska princeza” i sada, dvije decenije nakon rata u BiH, aktuelna. Irme, poput junakinje Jaganjčeve knjige, danas su, dodaje on, u Kobaneu, Alepu i mnogim drugim mjestima. “U tom smislu, to je jedna od najmoćnijih i najpotentnijih kritika Ujedinjenih nacija koju sam ja pročitao. A, da se razumijemo, pročitao sam ih mnogo. Ali, u ovoj knjizi, kad vidite na tom konkretnom primjeru način na koji ne postoji nikakvo elementarno

“Meni je baš stalo da ljudi u Srbiji to čitaju. Znate, neki ovdje kažu: To je priča s druge strane barikade. Nije istina. Mi smo na istoj strani barikade...” svih tih strana, od svojih političkih elita dobijaju medalje za ubijanja i razaranja. S druge strane, kao filmaš sam osjetio mogućnost da se napravi jedan zaista uzbudljivi film, jer filmovi koje sam do tada vidio – engleski, američki, španjolski – jednostavno nisu dosegli niti

jednu stranicu iz knjige Ede Jaganjca. Nisu bili iskreni”, smatra poznati reditelj.

Zli ljudi: Edo Jaganjac danas živi i radi u Pragu. “Sarajevsku princezu” napisao je još ‘94, ali je cijelih dvadeset godina čekao na njeno objavljivanje. Dugo se, kaže, premišljao da li da to učini. Ipak, danas mu je stalo da što više ljudi pročita ovu priču: “Meni je baš stalo da ljudi u Srbiji to čitaju. Znate, neki ovdje kažu: To je priča s druge strane barikade. Nije istina. Mi smo na istoj strani barikade. Ali, u našim narodima, u svakom, postoje zli ljudi koji su doveli do ovoga, da Irma pogine. Vjerujem da će onaj koji to pročita da shvati o čemu govorim”, kaže Jaganjac u razgovoru za RSE. Tokom granatiranja Sarajeva, koje je trajalo 1.425 dana, i smatra se najdužom opsadom u modernoj evropskoj istoriji, ubijeno je više od 11.500 ljudi. Među njima je bilo najmanje 643 djece, a sumnja se da je taj broj višestruko veći. Nakon Irmine smrti, mnoga ranjena djeca su dobila priliku da budu evakuisana iz Sarajeva. Dušan Komarčević 31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 25

TRAGOM OTPADA UVEZENOG IZ HRVATSKE

POSTAJEMO LI DEPONIJA ZA TUĐE OPASNO SMEĆE?

Umjesto plastike, iz susjedne Hrvatske uvežena je veća količina krvavih krpa, šprica, zaštitne odjeće i rukavica. Ova pošiljka je otkrivena, ali se sumnja da mnoge nisu

ako predstavlja kršenje zakona, u Bosnu i Hercegovinu je ipak moguće uvesti otpad koji se smatra opasnim, pokazao je slučaj sa poduzećem Pramat plast iz Dervente. Slučaj zasigurno nije jedinstven jer se ne pregleda sva roba koja se uvozi. Tako je u ovom slučaju, umjesto plastike, Bosna i Hercegovina iz susjedne Hrvatske primila veće količine krvavih krpa, šprica, zaštitne odjeće i rukavica.

Zarazni sadržaj: Veći dio medicinskog otpada koji je u Bosnu i Hercegovinu uvezlo poduzeće za preradu plastike iz Dervente Pramat plast vraćeno je pošiljatelju iz 26 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

Hrvatske, varaždinskom poduzeću Tipos Resurs. Ostatak potencijalno zaraznog otpada mora biti vraćen do kraja mjeseca, kaže glasnogovornica Inspektorata Republike Srpske Dušanka Makivić: „Inspektor je preduzeo mjere

Derventsko poduzeće je imalo dozvolu nadležnog ministarstva RS za uvoz plastičnih masa, ali je pod tom oznakom uvezen medicinski otpad, za čiji uvoz nisu imali dozvolu... predviđene zakonom na način da je preduzeću zabranio prijem sporne pošiljke i naložio da se u roku od 15 dana izvrši povrat te pošiljke otpada

preduzeću Tipos Resurs u Republiku Hrvatsku“, pojašnjava Dušanka Makivić. Prema važećim propisima u Republici Srpskoj, privrednici mogu uvesti samo bezopasan otpad koji je moguće preraditi. Derventsko poduzeće je imalo dozvolu nadležnog ministarstva Republike Srpske za uvoz plastičnih masa. Pod tom oznakom je uvezen medicinski otpad, za čiji uvoz nisu imali dozvolu. „Na dokumentaciji koja je došla iz Hrvatske, pod kojom je ušla roba, je jedna oznaka, a na dokumentaciji po kojoj smo mi dali dozvolu za uvoz je druga oznaka, a ustvari se radi o sasvim trećoj vrsti otpada koji je ušao u RS“, navodi pomoćnica

ministra za ekologiju Svjetlana Radosin.

RS-a

Carinska selekcija: Pitanje je što bi se desilo da mještani i prolaznici nisu uočili vreće s opasnim otpadom i da nisu alarmirali lokalnu komunalnu policiju i općinske inspektore. Ali, zašto se sadržaji kamiona koji uvoze bilo što u Bosnu i Hercegovinu ne pregledaju? Ratko Kovačević, iz Uprave za neizravno oprezivanje, kaže da je jednostavno nemoguće fizički pregledati sve što se uvozi: „Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje, mi na godišnjem nivou pregledamo u fizičkom smislu otprilike 50 posto pošiljki koje ulaze u našu zemlju. Da je to zaista značajno i da je to ogroman broj pregledanih pošiljki govori podatak da se u EU na godišnjem nivou u fizičkom smislu pregleda između dva ili tri posto svih pošiljki koje u toku jedne godine uđu u carinsko područke EU“, konstatuje Kovačević. Stoga carinski sustav Bosne i Hercegovine, koji obrađuje carinske deklaracije, prilikom uvoza daje tri trake selektiviteta - zelenu, žutu i crvenu. One određuju i što će se prilikom uvoza robe pregledati. „Crvena znači da se roba obavezno mora fizički pregledati i da se mora pregledati dokumentacija, žuta traka selektiviteta uvozno carinjenje završava na način da se roba ocarini samo na osnovu pregledane uredne dokumentacije, bez fizičkog pregleda robe, te najrjeđa je zelena traka selektiviteta gdje se carinjenje vrši bez pregleda i dokumentacije i robe“, kaže Ratko Kovačević. Lažni papiri: Kovačević objašnjava da je medicinski otpad koji je prevozio Pramat plast bio označen žutom trakom, što znači da su

carinici samo pregledali dokumentaciju, a ne sadržaj: „Imali su kompletno urednu dokumentaciju u smislu da su imali potvrdu od nadležnog ministarstva iz Republike Hrvatske da je riječ o toj vrsti robe, imali su fakturu u kojoj se potvrđivalo da je riječ o otpadu od plastičnih masa, imali su izvoznu deklaraciju EU, odnosno carine Republike Hrvatske, gdje je deklarisano da je riječ o istoj vrsti robe - i na taj način, s obzirom da kompanija nije nikada imala bilo kakve prekršaje kada je u pitanju uvozno carinjenje, ova pošiljka je

Medicinski otpad koji je prevozio Pramat plast bio je označen žutom trakom, što znači da su carinici samo pregledali dokumentaciju, a ne sadržaj... ocarinjena uvozno na žutoj traci selektiviteta“, pojašnjava Kovačević. Pomoćnica ministra za ekologiju Svjetlana Radosin kaže da carinski službenici trebaju pojačati kontrolu: „Kako je ušla ova pošiljka, pitanje je onda šta je u ranijem periodu još ulazilo i šta to uopšte može da uđe

bez pregleda. Naravno da mora da se posveti posebna pažnja tome šta ulazi na ovu teritoriju da ne postanemo poligon za tuđe smeće“, naglašava Svjetlana Radosin.

Infektivni otpad: Uprava za neizravno oporezivanje strožiju kontrolu vrši nad kompanijama sa kojima je imala loše iskustvo, kao što je u ovom posljednjem slučaju. Roba takvih kompanija će svaki put biti fizički pregledana, napominje Kovačević: „Kada Uprava dobije bilo koju informaciju dobije ili od nekih obveznika ili od nekih institucija u našoj zemlji, takve informacije defnitivno utiču na određivanje da li će određena pošiljka biti pregledana u fizičkom smislu ili neće.“ Prema zakonu, u medicinski otpad spadaju infektivni otpad, oštri predmeti, te farmaceutski i hemijski otpad. U većini zemalja se ova vrsta potencijalno opasnog otpada uništava ili reciklira. Bosna i Hercegovina, koja se inače i sama bori sa svojim otpadom koji ne može adekvatno riješiti, u ovom slučaju je susjednoj Hrvatskj trebala poslužiti kao deponija. Ivana Bilić/RSE 31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 27

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

MAHALA ČUVA PJESME NJENOGA LJUBAVNOG BOLA Poezija prve bosanske pjesnikinje Umihane Čuvidine izgubila se u vremenu i postepeno se pretopila u narodnu, da tako nastavi svoj život

eoma malo se zna o prvoj pjesnikinji koja je pisala stihove na našem jeziku. Umihana Čuvidina je rođena u Sarajevu oko 1794. godine, a umrla je u istom gradu oko 1870. Mezar joj je pod gajem na Hridu, sarajevskoj mahali u kojoj je i rođena. Rodna kuća joj je bila na uglu Mujezinova sokaka. Čuvide. Otud i dolazi i prezime Čuvidina, a ne Čujdina.

Sačuvani epos: Umihanina porodica se bavila aščijskim, a kasnije bostandžijskim obrtom. Umihana

Služila se čistim narodnim jezikom 28 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

je bila zaručena s Mujom Čamdžibajraktarom, Sarajlijom koji je 1813., za srpskog ustanka, poginuo pod Loznicom u vojsci Alipaše Derendelije. Od velike žalosti Umihana se nije htjela nikada udavati, pa je počela pjevati pjesme o svom junački poginulom zaručniku. Jedina njena u izvornom obliku sačuvana pjesma je epos od 79 stihova u osmercu i desetercu pod naslovom "Sarajlije iđu na vojsku protiv Srbije", što ju je pjesnikinja spjevala prije nego joj je poginuo zaručnik. Sve ovo navodi Muhamed Hadžijahić, 1936. godine.

Piše: Arnisa Gagula I u knjizi "Prilozi historiji Sarajeva", Murisa Idrizovića, postoji zapis o jedinstvenoj pjesnikinji: O Umihani Čuvidini ne znamo mnogo, o njenom životu sačuvani su oskudni podaci, dok se njena poezija izgubila u vremenu i postepeno se pretopila u narodnu, da tako nastavi život. Zbog toga neki historičari književnost pjesme Umihane Čuvidine svrstavaju u narodne. Postaju dvije verzije njene pjesme ‘Sarajlije iđu na vojsku protiv Srbije’, jedna sačuvana u Travniku, druga u Mostaru. Do zabune je došlo zato što je Halid Kreševljaković zabilježio na Vratniku jednu pjesmu u desetercu, za koju se gotovo može tvrditi da pripada Umihani.”

Lirski procvat: Jezik ove pjesme je čisti narodni, jedino na mjestima u kojima se opisuje janjičarska odjeća Umihana upotrebljava turcizme, jer ne nalazi adekvatne izraze u našem jeziku. Izvjesno je da su njene pjesme bile veoma popularne i da su se čak po mahalama pjevale. Po svojim unutarnjim i stilskim kvalitetima također se ni po čemu ne razlikuje od narodne epsko-lirske pjesme, ali predstavlja zanimljiv pokušaj poetskog stvaran-

ja po ugledu na nju. To ujedno svjedoči i o domenu i djelokrugu ove alhamijado literature moralističkog karaktera i pokazuje da je jednoj ženi pjesnikinji narodna poezija bila daleko poznatija i bliža kao pjesnički uzor negoli ozbiljno i usiljeno stihotvorstvo. Umihana je živjela u vrijeme punog procvata narodne lirske poezije. Nastavila je tradiciju dugog uspješnog pjevanja, lirskog i epskog, pa je razumljivo što je iznikla u sredini u kojoj je narodna pjesma bila cijenjena i njegovana. Okrenuta vlastitom doživljaju i izražavanju svijeta, u leksici, metrici i melodici narodne pjesme, stihovi Umihane Čuvidine nose oznake izvornog stvaranja.

Stihovi počasti: Prema njenom imenu danas se naziva jedna sarajevska osnovna škola. Njoj u čast Džemila Hanumica Zekić objavila je pjesmu "Umrloj pjesnikinji Bosne Umihani Čujdinoj", koja je objavljena u časopisu Novi Behar u Sarajevu, 1. avgusta 1935. godine: Kad prvi put čuh za ime tvoje/ Odmah mi neko čuvstvo meko/ Ispuni dušu i cijelo biće/ Ah, ja te ljubim, ljubim, mrtva seko/ Jer je poezije puno srce moje/ Prohujalo je dosta burnog vremena/ Kako tebe nesta, pjesnikinjo mila/ Ti umrla nisi, već sa vijencem slave/ Otišla u Vječnost, ti si prva bila/ Na Parnasu našem, pjesnikinja, žena/ Uspomena na te, znaj, svenuti neće/ Dok u Bosni ima djeva sličnih tebi/ Jer si bila ona što ljubiti znade/ Svog ašika Muju, sunce svoje sreće/ Pjevajuć’ mu pjesme, al’ ti suđen ne bi/ Za grob ti se ne zna, lijepa Umihano/ Zato ti se spomen podići ne može/ Da se znade da si pjesnikinja bila/ U doba staro, teško i ratno/ Kad i djeve znaše za krvave nože.

SARAJLIJE IĐU NA VOJSKU PROTIV SRBIJE Evo danas sedam godin dana Kako cvili bosanska fukara: Niti ima paše ni vezira, Dok ne dođe paša Ali-paša. A čim dođe paša Ali-paša, On popisa svu butum Krajinu, Svu Krajinu i Hercegovinu, Najotragu mlade Sarajlije, Sarajlije, mlade jeničare I pred njima gazi Memiš-agu. Kad to čuli jeničari: Zlatne poše razmotaše, Čiverice obukoše; Al-biniše poskidaše, Zagarije obukoše; Aga-šalvar iskidaše, Gazalice obukoše; Kajsarlije iskidaše, Kaišlije pritegoše. I pođoše jeničari I pred njima Memiš-aga. Kad su bili uz kovače, Govori him Memiš-aga: – Djeco moja, jeničari, De dva i dva zapjevajte, Domovinu rasplačite. Zapjevaše jeničari: Naše majke, ne plačite, Naše seke, ne zal'te nas, Naše drage ne čekajte, Naše ljube, udajte se. Mi ćemo se iženiti, Pod Loznicom u polju zelenu. I odoše jeničari. Iz Saraj'va rano podraniše, Na Glasincu konak učiniše, Kod Sokoca, vrela studenoga. A Glasinca rano podraniše, U Kasabi konac učiniše,

Iz Kasabe rano podraniše, Kod Zvornika konak učiniše, A otalen rano podraniše, Pod Loznicom konak učiniše. Tu su bili tri bijela dana, Dok im stiže paša Ali-paša. A čim dođe paša Ali-paša, On zametnu tunhazli ćupriju I premetnu mlade jeničare: Najnapreda Čamdži bajraktare, A za njime Pinjo bajraktare, A za njime Ahmet bajraktare, A za njime aga Memiš-aga, A za njima mladi jeničari. Čim priđoše kavgu zaturiše I nadbiše Srbadiju mladu, I siđoše stojnu Biogradu. Tu su bili preko mjesec dana. Skupiše se Sarajke djevojke, Knjigu pišu gazi Ali-paši: S Bogom babo, pašo Ali-pašo, Pusti nama sve naše ašike, Jer ostasmo mlade neudate. Ali-paša njima otpisuje: – Bogom kćerke, Sarajke djevojke, Iskup'te se na Ravne Bakije I uzmite turski abdest na se, Dovu čin'te, od Boga išćite, Da ja uzmem stojna Biograda, I Semendru niže Biograda, Pusti ću vam sve vaše ašike. Djevojke su pašu poslušale, I izišle na murad, na dovu, Tu su Bogu dovu učinile. Bog je dovu kabul učinio: I ne prođe ni petnaest dana Paša uze stolna Biograda I Semendru niže Biograda. Vratiše se mladi jeničari Svome domu, svome zavičaju. Umihana Čuvidina 31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 29

DJECA NAŠEG FILMA

E, MOJ MALIK, NA ŠTA SI MI NALIK Među brojnim dječacima i djevojčicama koji su u ranoj dobi igrali u domaćim filmovima, profesionalnu karijeru zasad uspješno gradi Luna Mijović, Sara iz Jasmiline “Grbavice”

brojnim bosanskohercegovačkim filmovima, koji su osvajali nagrade na svjetskim festivalima, zapažene uloge ostvarila su djeca – glumci. Većini njih, filmovi u kojima su prvi put glumili, bili su odskočna daska i za druge uloge. No, ima i onih koji danas nisu glumci, ali se sa ljubavlju sjećaju svojih glumačkih angažmana. U kultnom bosanskohercegovačkom filmu “Otac na službenom putu” Emira Kusturice, ulogu dječaka Malika odigrao je Moreno Debartoli. Na filmskom platnu pojavio se sa

Na filmskom platnu pojavio se sa samo sedam godina i to mu je bila jedina uloga. Danas Moreno Debartoli ima 39 godina, živi u Sarajevu i profesionalno se bavi kuharstvom i slastičarstvom samo sedam godina i to mu je bila jedina uloga. Danas Moreno ima 39 godina, živi u Sarajevu i profesionalno se bavi kuharstvom i slastičarstvom.

Nekad glumac, danas kuhar: Kusturicin Moreno 30 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

„Definitivno ne bih bio ono što sam danas da se nije desio taj film. Mislim da bih bio potpuno drugi čovjek. Sva iskustva, poznanstva i sve ostalo što me pratilo poslije kroz život, od slogana 'Malik, Malik, na govno si nalik', (smijeh) sve je to uticalo na ovo što sam danas.“

Morenov šarm: Za scenu Malika i djevojčice Maše iz pomenutog filma, poznati svjetski redatelj Francis Ford Copolla kazao je da je jedna od napotresnijih u povijesti svjetske kinematografije. „Prije svega, velika mi je čast da takva veličina kao što je Francis Ford Copolla izjavi tako nešto, da je uopšte primijetio. Izgleda da je i moja supruga 'pala' na taj šarm“, smije se Moreno. Krajem osamdesetih godina zapaženu ulogu djevojčice Amele u filmu “Kuduz” Ademira Kenovića ostvarila je Ivana Legin. Pored ove uloge, Ivana je poznata i po čuvenom duetu sa Zdravkom Čolićem. Ivana danas ima nešto više od 30 godina i već duže vrijeme živi u Australiji. Diplomirala je na Akademiji za film i umjetnost i najčešće radi iza kamere. Glumom se bavi amaterski. Prije nekoliko godina ostvarila je ulogu u kratkom filmu “Toll Free”, koji govori o životu bosanske porodice u Australiji. Godine 1995. u još jednom filmu Ademira Kenovića - “Savršeni krug” - ulogu dječaka Adisa odigrao je Elmedin Leleta. Danas Elmedin

ima 27 godina, živi u okolici Sarajeva i završava Pravni fakultet. „To mi je zasigurno i najveća uloga, i najvažnija, a znači mi puno. Prvo, što mi je ona bila kao odskočna daska i za neke druge filmove, drugo, što je to bila i najveća uloga i nekako sam se fino osjećao u toj ulozi, pošto sam imao dosta teksta, a ja inače volim dosta da pričam. Sigurno mi je od svih najznačajnija, mada su mi i druge značajne. Kao kad pitaju roditelje koje im je dijete draže. Ipak, prva uloga mi je lično najdraža, ali i ostale su mi drage.“

Odskočna daska: Godine 2006. u filmu “Grbavica” ulogu djevojčice Sare odigrala je Luna Zimić Mijović. Tada je imala samo 13 godina i film je za nju bio nepoznati svijet. Za samo osam narednih godina Luna je snimila još 12 filmova renomiranih europskih redatelja. Uz glumu studira Luna Zimić Mijović je, nakon “Grbavice”, snimila još 12 filmova renomiranih europskih redatelja. Uz glumu studira komparativnu književnost, dok je studij režije privremeno zaledila...

Ismir Gagula sa rediteljicom Aidom Begić

Luna Mijović u jednoj od svojih novih uloga

komparativnu književnost, dok je studij režije privremeno zaledila. „Imam agenticu u Londonu i treba da idem za par dana da se upoznamo, da krene neka suradnja za koju se nadam da će se izroditi prvo u neko prijateljstvo, a drugo – u poslove. Vjerujem da ovih dvanaest

filmova, kao što ste rekli, neće biti uopšte kraj. To je samo početak. Radila sam za njemačke koprodukcije, uglavnom. Radila sam pretprošle godine film 'Traumland', zatim švicarsku 'Zemlju snova', film koji se sada prikazuje po festivalima u svijetu“, kaže Luna.

Prvo iskustvo: U jednom od posljednjih ostvarenja bh. kinematografije, u filmu “Djeca” Aide Begić, ulogu dječaka Nedima ostvario je Ismir Gagula. Ismir pohađa srednju školu, nakon koje želi upisati Akademiju scenskih umjetnosti. „To je bilo moje prvo filmsko iskustvo, bio sam najmlađi na snimanju, pa su me svi pazili, govorili kako i šta raditi. Prvi put se upoznajem sa kamerom, sa filmom, sa tim novim iskustvom, ali bilo je lagano raditi. Pravo zanimljivo“, reče nam Ismir. Ivan Katavić/RSE 31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 31

PSIHOLOGIJA MASOVNE KONTROLE

SILA BOGA NE MOLI Vladajuće vrhuške stalno nas drže u strahu, manipulirajući našom percepcijom, dok im mi, zauzvrat, u ime održavanja kakvog-takvog mira u kući, na raspolaganje ustupamo vlastitu slobodu. Glavni “krivac” za naše podaničko ponašanje leži u dijelu ljudskog mozga kojeg znanstvenici nazivaju “R- kompleksom” ili “reptilskim mozgom”

ko se izuzme poplava “reality show” emisija, većinom natjecateljskog karaktera, u kojima obični smrtnici preko noći postaju medijske “zvijezde”, da li ste se ikada zapitali kakve nam to informacije po svom sadržaju i “obliku” nudi televizija? I letimičan, brzi pregled te-ve kanala u vrijeme emitovanja večernjih vijesti (od 18 do 23 sata) ostavit će vas pod istim dojmom koji vam sugeriše nesigurnu, “strašnu sliku

svijeta” u kojem živimo. Pregledi dnevnih događaja razlikuju se “u pet deka”. U pravilu su krcati sadržajima koji donose novosti o ratnim žarištima, stalnoj

Strah se definira kao “neugodna emocija uzrokovana uvjerenjem da je neko (ili nešto) opasan, da će nanijeti bol ili predstavljati prijetnju”...

Jesmo li uvijek pod prismotrom “velikog oka”? 32 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

Piše: Šefik Avdagić prijetećoj opasnosti od poplava i “zavrtanja” plina, strah od ebole, strah od islamske države, strah od Rusije, strah od klimatskih promjena, strah od zagađene hrane, strah za vlastitu djecu, strah jednih od drugih, strah od prošlosti, strah od budućnosti itd.

Borba ili bijeg: Nije daleko od zdrave pameti to da je u pozadini brojnih novosti kojima nas mediji svakodnevno “bombarduju” upleteno sitno tkanje suptilne emocije straha koji nas paralizira i nerijetko ljude čini letargičnim, depresivnim, pasivnim i neproduktivnim.

Masa je jako podložna manipulacijama

Strah se definira kao “neugodna emocija uzrokovana uvjerenjem da je neko (ili nešto) opasan, da će nanijeti bol ili predstavljati prijetnju” te “osjećaj strepnje i tjeskobe uzrokovan prisutnošću ili prijetećom blizinom opasnosti”. Po tim kriterijima, gotovo svako doživljava određenu razinu straha: hoću li izgubiti posao, hoću li uspjeti platiti režije, što će mu biti s djecom nakon završenog fakulteta, dolazi li kraj ljubavnoj vezi itd. Cijelu bismo pozamašnu listu mogli popuniti razlozima koje ljudi pronalaze kako bi strahovali i osjećali se uznemireno, tjeskobno i zabrinuto. Ali kada pogledate golemu većinu tih nebrojenih izvora straha, oni nisu potaknuti onim što se događa već onim što bi se moglo dogoditi, to je ono - šta bi bilo, kad bi se desilo?! Kada je situacija loša, ljudi se zabrinuto pitaju šta da glede toga poduzmu, a kada je situacija dobra, brinu se hoće li situacija postati lošija. I tako priči o opravdanim, ali i imaginarnim utvarama (uzročnicima) ljudskog straha nigdje kraja. Naravno da nam pod prijetećim (stvarnim) okolnostima koje alarmiraju strah u određenim trenucima, reakcija iz sfere “borbe ili bijega” može spasiti život (ako je

reakcija u skladu sa situacijom s kojom smo suočeni), ali većinu vremena emocionalna panika uistinu je pretjerana i nepotrebna. Ako se pitate zašto je to tako, psiholozi nas nastoje umiriti riječima da smo se toliko navikli na strah(ovanje) da većina stanovnika današnje civilizacije živi sa nečim što oni nazivaju “pozadinskom tjeskobom”. To je onaj neugodan osjećaj koji je prisutan uvijek u pozadini stalne “šumeće” aktivnosti mozga, ali je

Psiholozi kažu da smo se toliko navikli na strah(ovanje) da većina stanovnika današnje civilizacije živi sa nečim što oni nazivaju “pozadinskom tjeskobom”... uglavnom prekriven fokusiranošću na neki zadatak, čašicom alkohola ili bilo čime što može ispuniti tišinu i pomoći nam da se izbjegne samoća. Upravo iz tog razloga mnogi ljudi ne vole tišinu - kad uđu u sobu jednostavno moraju upaliti TV ili, pak, dok voze, moraju uključiti radio ili CD player.

Reptilski mozak: U priči o našim svjesnim i podsvjesnim strahovima, čija “masovna proizvodnja” (od

strane masovnih medija) predstavlja glavno sredstvo kontrole onih koji medijima upravljaju, ključno pitanje je zašto ljudi dobrovoljno pristaju na to da budu pod stalnim pritiskom njegovog veličanstva – straha? Kako je, naime, moguće da nas vladajući establišment konstantno drži u strahu i vrlo vješto manipulira našom percepcijom, dok im mi, zauzvrat, vrlo olako, u ime održavanja kakvog-takvog mira u kući, na raspolaganje ustupamo svoju slobodu? Odgovor se sastoji samo u jednoj čarobnoj riječi – SIGURNOST. Ali, ne biste vjerovali, kako nas opet psiholozi upozoravaju, problem nije u manjini koja otvoreno velikom većinom sustavno manipuliše, već u nama samima!? Glavni “krivac” za naše podaničko ponašanje (misli se na žrtvovanje slobode zarad vlastite sigurnosti ) je jedan dio ljudskog mozga kojeg znanstvenici nazivaju “R- kompleksom” ili “reptilskim mozgom”. Naime, riječ je dijelu mozga koji ima ogroman utjecaj na cjelokupno ljudsko ponašanje središtu naših “životinjskih” želja i reakcija, te je zbog svoje frapantne sličnosti sa mozgom guštera (i ostalih gmazova) dobio ovakav naziv. Ukratko, dio koji nazivamo 31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 33

Jedan dio mozga “misli” samo na strah

reptilski mozak ne misli, nego isključivo odmah reagira na određenu situaciju koja alarmira opasnost po život. Kada je riječ o ljudima koji postupaju bez promišljenosti, govori se da su njihove reakcije produkt R-kompleksa bez angažiranja područja poznatog kao neokorteks. Njemu je svojstveno prvotno promisliti, a tek onda djelovati. Stručnjaci upozoravaju da reptilski mozak neprestano skenira svoje okruženje zbog potencijalnih opasnosti i shodno tome reagira. Kada smatra da percipiranu prijetnju može pobijediti, on će se boriti. A ako ipak procijeni da ne može izaći kao pobjednik, on poput onog junaka iz crtanog filma (što kida na lijevo) - jednostavno bježi. Dakle, on funkcionira kroz dva stanja: kada se osjeća sigurnim i opuštenim, neokorteksu je osiguran mir i spokoj u kojem će imati prostora dobro promisliti, a kada se osjeća ugroženim i 34 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

nezaštićenim, panično i nepromišljeno se pokušava izvući iz trenutne nepovoljne/neugodne situacije.

Njemački pokus: Kako funkcioniranje R-kompleksa ima direktne veze sa strahom koji može postati izuzetno zarazan ako mu se podlegne, pokazalo je jedno istraživanje sa univerziteta u Düsseldorfu (Njemačka) tokom kojeg su istraživači stavili pamučne jastučiće ispod pazuha 49 studenata dobrovoljaca prije zakazanog ispita. U Dio koji nazivamo “reptilski mozak” ne misli, nego isključivo odmah reagira na određenu situaciju koja alarmira opasnost po život... istom istraživanju prikupljeni su i uzorci znoja istih studenata dok su okretali pedale na sobnim biciklima za vježbanje. Potom je drugoj skupini

studenata rečeno da pomirišu pamučne jastučiće, dok su njihovi mozgovi promatrani preko MRI skenera (uređaja za snimanje magnetnom rezonancom). Studenti su rekli da ne mogu razlučiti “znoj od panike” i “znoj od vježbanja”, ali to su njihovi mozgovi mogli - znoj od panike aktivirao je područja mozga zadužena za emocije i empatiju. Stoga nije daleko od istine ona tvrdnja da možete “nanjušiti strah”, a strah se također prenosi i vibracijski te potencijalno stvara masovnu paniku pod vođstvom reptilskog mozga. Prema nalazu psihologa, ne dolazi samo do reakcije kad je u pitanju fizički opstanak. Pitanje opstanka reptilski mozak također dekodira kao očuvanje moći, ugleda, statusa i nadmoći te intelektualne superiornosti. Kada znanstvenici, povjesničari i vjerski sljedbenici s netrpeljivošću i prezirom odbacuju nove informacije ili gledišta koja bi

Može li čovjek “nanjušiti” stvarnu opasnost?

mogla srušiti njihova kruta uvjerenja, oni isto tako aktiviraju ovaj stari “sistem za preživljavanje”. Tu dolazimo do logičnog objašnjenja zašto su sva nova saznanja o poimanju svijeta odlučno odbacivana, bez preispitivanja dokaza koji se vežu uz njih. Jer, kada se status quo poljulja, R-kompleks to percipira kao opasnost koju treba ukloniti i ignorirati.

Izazovi avanture: Kada sve ovo saberemo i oduzmemo, vidimo da živimo u globalnom društvu koje se ne razlikuje mnogo od kolektivnog izražaja reptilskog mozga čiji je slogan “sila Boga ne moli”. Ljudi bi mogli surađivati i ostvarivati uzajamnu korist, ali reptilski mozak i mentalitet krda/roja želi ostati na sigurnom, na terenu takmičenja (želi se natjecati, pobjeđivati, osvajati) što ga istovremeno vodi do sopstevnog tamničenja, tj. gubljenja vlastite slobode. Jer, kako ističe

jedan od velikih duhovnih majstora prošlog stoljeća Osho Rajneesh, ”kolektiv”, to je jako opasna riječ. U ime kolektiva uvijek je žrtvovana realno postojeća - individua. “Nacije su žrtvovale svoje pojedince u njeno ime, a nacija je zapravo samo riječ. Linije koje ste nacrtali na karti, ne postoje nigdje na Zemlji, one su samo vaša igra. Ali, zbog tih linija koje ste nacrtali na karti milioni ljudi su umrli. Stvarni ljudi umirali su zbog nestvarnih linija, a vi ste od njih napravili heroje, nacionalne heroje.

Hrabrost je sposobnost riskirati poznato zbog nepoznatog, ispitano - zbog novog, zbog nekog vam nepoznatog odredišta... Ako zaista želimo da stvorimo svijet slobode, tada moramo shvatiti da su se u ime kolektiva učinili toliki masakri, da je došlo vrijeme da se

to zaustavi”, u jednom od svojih brojnih predavanja kazao je Osho. U pojašnjenju kako da se nosimo sa vlastitim strahovima koji su postali sredstvom masovne kontrole, između ostalog je kazao i ovo: „Prihvatiti izazov nepoznatog - to je hrabrost, usprkos svim strahovima. Strahovi su uvijek prisutni, ali, ako budete nastavljali da prihvaćate izazov iznova, strahovi polako, polako nestaju. Jer, doživljaj radosti koju donosi nepoznato, velika je ekstaza, daje vam snage, daje vam određeni integritet, izoštrava vaš intelekt. Prvi put počinjete da osjećate da život nije samo dosada, život je i avantura. Zatim polako, polako, strahovi nestaju. I tada stalno tražite i žudite za avanturom. Hrabrost je sposobnost riskirati poznato zbog nepoznatog, ispitano - zbog novog, zbog nekog vam nepoznatog odredišta. Nikad ne znate, da li ćete uspjeti ili ne. To je kocka, a samo kockari znaju šta je život”. 31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 35

UVELO LIŠĆE ARAPSKOG PROLJEĆA

TUNIS KAO IZUZETAK Tunis je bio polazna tačka arapskog revolucionarnog talasa i danas je to jedina zemlja u cijeloj regiji koja jasno korača putem demokratije i pravne države

koro četiri godine nakon izbijanja tzv. "Arapskog proljeća" region pruža potresnu sliku: Veliki dijelovi Sirije i Iraka izloženi su teroru Islamske države. Diktator iz Damaska, Bašar el Asad, bez ustezanja i dalje bombarduje dijelove zemlje i ubija civilno stanovništvo koje tamo živi. Libija i Jemen tonu u haosu međusobno zaraćenih paravojski. Vojska u Egiptu je u svoje ruke vratila vlast koju su, nakon svrgavanja Hosnija Mubaraka, prigrabila Muslimanska braća. Istovremeno je građanima uskratila mnoga prava. U mnogim zemljama se namjerno šire tenzije među različitim etničkim i vjerskim grupama i sve se instrumentalizira s ciljem osiguravanja moći i vlasti. Zapravo je sve postalo još gore. "Arapsko proljeće" bi se skoro moglo kompletno otpisati, da ne postoji primjer Tunisa. On je bio polazna tačka arapskog revolucionarnog talasa i danas je to jedina zemlja u cijeloj regiji koja jasno i prepoznatljivo

36 Spektar, broj 20 24. oktobar 2014.

korača putem demokratije i pravne države. Pri tome je Tunis začuđujuće stabilan i pokazuje napredak. To se ogleda u mirnom održavanju parlamentarnih izbora i velikom odzivu građana, uprkos straha od terorističkih napada. Pri tome se Tunis suočava sa velikom nezaposlenošću i sa nedostatkom ekonomske perspektive. Zemlja ima problema i sa starim režimskim kadrom, islamistima različitog kolorita, čiji dijapazon seže do terorista. Ali političkoj klasi je do sada uspijevalo da mnogobrojne konflikte riješi mirnim putem, trudeći se da postigne što je moguće veći konsenzus. Za razliku od Egipta, gdje su Islamska braća željela prigrabiti svu vlast za sebe, a potom brutalno svrgnuta sa vlasti, u Tunisu su se umjereni islamisti i sekularne snage zajednički i uzorno pobrinuli da borbe za vlast ne razjedine zemlju i da je ne bace desetine godina unazad.

Piše: R ainer Sollich/DW Prvi, preliminarni rezultati izbora kao i reakcije na njih daju nadu da će Tunis nastaviti da ide dosadašnjim, osviještenim putem. Pobjednik izbora je politički blok "Nidaa Tounes", u kojem predstavnici prethodnog režima sarađuju sa sekularnim političkim snagama. Islamska partija "Ennahda", koja je na ideološki potpuno drugoj strani, je po broju osvojenih glasova tek druga politička snaga u Tunisu. Tuniski ogranak Muslimanske braće odmah je priznao izborni poraz i uputio čestitke pobjednicima. I ovdje se na djelu pokazao stepen političke kulture i razuma, koji se uzalud traži u drugim zemljama. Za budućnost postoji nekoliko scenarija. Predsjednički izbori narednog mjeseca mogli bi dovesti do dodatnih pomjeranja u odnosima između političkih snaga. Izvjesno je da je pobjednički blok "Nidaa Tounes" primoran na formiranje koalicije - ili sa umjerenim islamistima "Ennahde" ili sa drugim malim, sekularnim partijama. Socijalni i ekonomski izazovi, pred kojima stoji buduća vlada, su ogromni. Za budućnost Tunisa će, u najmanju ruku, isto tako biti važno da poraženi islamisti i dalje budu uvezani u politički proces i da ne dobiju priliku da se izdvoje i radikalizuju.

Kranjčevićeva 16, Sarajevo

Širok izbor originalnih kineskih jela

Rezervacije i kućna dostava: Tel. 221 492 GSM: 061 960 300

HOĆE LI EBOLA NA BALKAN?

ODBRANA JE, NAVODNO, SPREMNA Na tradicionalnom podgoričkom maratonu ove godine neće biti takmičara iz Afrike. Vlasti Crne Gore nisu im izdale vize

otovo svakodnevno, svjedoci smo zastrašujućih vijesti broj umrlih od ebole u svijetu raste. Epidemija koja je zahvatila Zapadnu Afriku odnijela je više od 4.900 života. Preko 10.000 je zaraženih. Virus i bolest dobili su naziv po rijeci Eboli u Demokratskoj Republici Kongo, gdje je bolest prvi puta prepoznata 1976. godine. Posljednja dva slučaja zabilježena su u Maliju i SAD. U šestoj afričkoj zemlji, gdje je potvrđeno postojanje ebole, inficirana je dvogodišnja djevojčica, a u New Yorku jedan liječnik, koji se vratio iz Gvineje, gdje je liječio oboljele. Svjetska zdravstvena organizacija priznala je da je potcijenila epidemi-

ju i da nije pravodobno reagirala. Vakcina bi se mogla očekivati tek u aprilu iduće godine. U Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskoj uniji, nakon prvih smrtnih slučajeva, imenovani su posebni koordinatori koji trebaju rukovoditi akcijama u sprečavanju širenja ove bolesti. Kakva je situacija u državama naše regije? Da li su se zdravstvene institucije pripremile za eventualnu zarazu i što uopće građani znaju o eboli, analizira Radio Slobodna Evropa. Oboljelih od ebole u Bosni i Hercegovini nema. Nema ni karantina, ali epidemiolozi upozoravaju da treba osigurati poseban izolacijski punkt. Takvo mjesto trebalo bi biti na Psihijatrijskom

odjelu Kliničkog bolničkog centra u Sarajevu. Za sada je tek u planovima. Građani kažu da ebola ne prijeti Bosni i Hercegovini i nisu previše ni zabrinuti. U Srbiji do sada nije zabilježen nijedan slučaj ebole, a nadležne službe poduzimaju preventivne mjere zaštite i prate epidemiološku situaciju u Zapadnoj Africi. Pojačana je kontrola putnika iz inozemstva na beogradskom aerodromu, a predviđena je i karantena za smještaj potencijalno oboljelih. Reakcije građana kreću se u rasponu od povjerenja do sumnji da se država može nositi s mogućom zarazom od ebole. U Crnoj Gori je ekstremno mali rizik od ebole, a i on se može izbjeći, smatraju stručnjaci. Mjere predostrožnosti su uvedene. Tako, na tradicionalnom podgoričkom maratonu ove godine neće biti takmičara iz Afrike. Vlasti Crne Gore nisu im izdale vize. Makedonija je nedavno bila u strahu da je jedan pacijent, koji je umro u skopskoj bolnici, bio zaražen ebolom. Pokazalo se da, na sreću, to nije bio slučaj. Ipak, građani su i dalje na oprezu. Sve su službe u Hrvatskoj spremne za slučaj pojave ebole. Do sada je obavljeno preko 120 zdravstvenih nadzora nad osobama koje su stizale iz afričkih zemalja. Medicinsko osoblje se dodatno educira i priprema. Ministar zdravlja podsjeća da svako kašljucanje ne znači i zarazu od ovog opasnog virusa. Ipak građani sumnjaju u to da je država spremna u slučaju epidemije. 31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 39

Spektar