Spektar broj 22 by magazin Spektar

ZDRAVLJE: ŽIVOT BEZ OVJERENE KNJIŽICE

Broj 22

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 7. 11. 2014.

U GROTLU DVOSTRUKE KRIZE

TRI MOGUĆA RJEŠENJA LABIRINTI DUHOVNOSTI: AKO NEĆEŠ MILOM...

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

INTERVJU: PROFESOR VLADO AZINOVIĆ

ISLAMISTE TREBA SLOMITI I NA VOJNOM I NA IDEJNOM PLANU

Islamska država je utopijski projekt koji se nikada neće ostvariti, ali koji ljudima koji u nekim dijelovima svijeta pate daje privid da se bave ispravljanjem velikih Str. 24 nepravdi

U GROTLU DVOSTRUKE KRIZE

TRI MOGU]A RJEŠENJA Politika i ekonomija mogu se liječiti zajedno, mogu i odvojeno, ali se, što nas vjerovatno opet čeka, njihovo liječenje uvijek može i odlagati za neka druga vremena Str. 6

LABIRINTI LJUDSKE DUHOVNOSTI

AKO SE NE MIJENJAŠ MILOM, ONDA ]EŠ TO U^INITI SILOM!

U kakvom je stanju naša civilizacija, kako nastaje bolest, šta je naša sudbina, šta trebamo uraditi da bi preživjeli u narednim godinama? Na ova i brojna druga pitanja odgovore pruža Sergej Lazarev, autor 16 Str. 32 knjiga “Dijagnostike karme”

ZDRAVLJE BEZ ZAŠTITE

POLA MILIONA GRA\ANA NEMA OVJERENU KNJIŽICU!

Uz poljoprivrednike i nezaposlene, za devet mjeseci ove godine ni oko 34.000 radnika nije moglo da ovjeri zdravstvenu knjižicu zbog neredovne uplate Str. 16 propisanih doprinosa

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO! Vapaji ljudi koji su ostali bez ičega u proljećnim poplavama, pola godine kasnije, tek kao slab eho odjekuju u BiH. A novembar je i zima na pragu. Oko 90 hiljada ljudi dočekaće je van svojih domova – sretniji kod rodbine, a oni manje sretni u kolektivnim centrima. Vlast se u ovoj golemoj nevolji loše snalazi, ili neće ili ne zna da pomogne, ali mali bosanski čovjek tu je da osvjetla obraz. Ramiz Hurem iz Hadžića, kraj Sarajeva, ima veliku kuću, još veću okućnicu, štalu, stoku. I sve je to putem oglasa ponudio na besplatno korištenje onim porodicama koje su ostale bez ičega. „Imaju tu dva stana i u njih se mogu smjestiti dvije porodice nastradale u poplavama. Mogu koristiti i štale i ovce“, kaže Hurem. Uz to, svi koji su ponuđeni imaju Huremovu dozvolu da, bez naknade, mogu obrađivati 100 duluma zemlje, kositi za stoku i uzgajati povrće za svoje potrebe. U vremenu kada se sve prodaje, pa i humanitarna pomoć, ovaj gest zvuči gotovo nadrealno, a na pitanje zašto to radi Hurem ima jednostavan i posve ljudski odgovor – treba pomoći ljudima: „Kada vidite kako se pate djeca na ulici, ne mogu ni da zarade, ni da se ogriju, a kod mene prazna kuća, zemlju niko ne obrađuje... što ne bih dao?“ Već su se javili i potencijalni stanari – dvije porodice iz mjesta Smajići kraj Željeznog polja – jedna sa četvero, a druga sa petero djece. „Ako su vrijedni ljudi, mogu se i zaposliti kod mene u firmi”, dodaje plemeniti Hurem. Njemu ne trebaju nikakve zahvalnice, ali bar ova novinska crtica nije naodmet. 4 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

SILAZNA PUTANJA Valentin Inzko podnio je redovni izvještaj Ban Ki-moonu, generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, u kojem je prezentirao stanje u vezi s provedbom Mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini za period od 21. aprila do 21. oktobra 2014. godine. Visoki predstavnik je upozorio kako je silazna putanja kojom se kreće Bosna i Hercegovina, nažalost, nastavljena. Najveći problemi uzrokovani su opstrukcijom i neefikasnošću na različitim nivoima vlasti. Socijalne i ekonomske teškoće, koje su posljedica takve situacije, dodatno su usložnjene zbog katastrofalnih posljedica proljetnih poplava koje su rezultirale štetama u iznosu većem od dvije milijarde eura. Visoki predstavnik je naglasio da je za rješavanje ove situacije potrebno odlučno prestati s dosadašnjom praksom i početi s novim načinom vođenja politike. - Neuspjeh vlasti da uspješno reagiraju na poplave, neprekidna osporavanja Dejtonskog sporazuma i antidemokratska izborna retorika predstavljaju ozbiljne probleme - rekao je visoki predstavnik u svom izvještaju. Visoki predstavnik će se obratiti Vijeću sigurnosti UN-a 11. novembra kako bi direktno informirao članove ovog organa o situaciji u Bosni i Hercegovini.

NISKE GRANE

Pored Nijaza Durakovića, 2002. na kongresu SDP-a pola dotadašnjeg rukovodstva je napustilo ovu partiju. Svi do jednog su ostali vjerni socijaldemokratskoj ideji i, kako kaže Nijaz Skenderagić, uopšte mu nije drago

što je stranka, u čijem je osnivanju učestvovao, spala na grane na kojima je sada. „Moje kolege i ja smo još prije dvanaest godina ukazivali kuda vodi takva jedna, po nama, pogrešna i autoritarna politika. Nažalost, sada smo u situaciji da treba razmišljati kako i na koji način uopće spašavati ideju socijaldemokratije i same stranke“, kaže Skenderagić. On naglašava da su jake snage koje žele nestanak socijaldemokratije, jer je onda lakše raditi na uništavanju, destrukciji i nestanku države Bosne i Hercegovine. “Bez jedne jake multietničke partije, kakav je bio SDP, teško će biti sačuvati državu Bosnu i Hercegovinu. Zato ja mislim da otud i potiče interes javnosti za aktuelne rasprave o tome kuda, kako i na koji način će ići dalje socijaldemokratija u našoj zemlji”, ocjenjuje Skenderagić.

DOBOJSKA BRUKA

Iako je grijna sezona u Doboju počela 15. oktobra, izbjeglice i raseljene osobe koje žive u kolektivnom centru u Doboju još nemaju tople radijatore u svojim sobama. K tome, iz Ministarstva za izbjeglica i raseljena lica RS stiglo im je upozorenje da u alternativnom smještaju ne smiju koristiti grijalice. U Gradskoj toplani kažu da će ovaj centar dobiti grijanje nakon što nadležni iz Ministarstva osiguraju struju na podstanici. Milojka Pašalić ima 81 godinu, sama stanuje u ovom kolektivnom centru i kaže da je ogorčena na

predstavnike Ministarstva. „To nije red. To nije nikakvo ljudstvo. Čija su to posla? Prije tri noći bio je mraz, noćas je bilo toplije, sva sam se bila ukočila. Ja sam sva mrtva. Nismo mi sa ulice. Ja nisam sa ulice. Ja sam lijepo živjela“, govori uplakana starica. U kolektivnom centru u Doboju alternativni smještaj koristi oko 150 porodica. Oni ističu da im ujutro i tokom noći nije prijatno u hladnim sobama, te da je apsurdna zabrana korištenja grijalica zbog potrošnje struje koju plaća nadležno ministarstvo. „Zima je, jašta je, evo smrzle mi se i noge, ruke, svukuda, nisam ja mlada. 86. godina mi je već nastala“, žali se Jovanka Milićević.

MOSTARSKA “^ISTKA”

Pred brojnim, znatiželjnim prolaznicima, u Mostaru je u srijedu, u Ulici kralja Zvonimira, vršeno rušenje bespravnih objekata, koji su proteklih decenija sagrađeni i služili kao butici i prodavnice. Rušenje objekata, među Mostarcima poznatijih kao "kućeberi", izvedeno je po nalogu inspektora mostarske Gradske uprave. Riječ je o novom "talasu" rušenja bespravno sagrađenih objekata u strogom centru grada, nakon što su prije godinu dana nadležne gradske inspekcijske službe postavile na navedene objekte obavještenja vlasnicima, s nalozima o dostavi dokumentacije, radi legalizacije ili uklanjanja.

Iz Gradske uprave Mostara nezvanično se saznaje da se niko od vlasnika nekih desetak radnji nije javio. Stoga je donesena odluka o rušenju ovih objekata, pa se u srijedu pristupilo njihovom fizičkom uništavanju. Ranije je najavljeno da se na ovoj lokaciji neće graditi drugi objekti, nego će biti uređene zelene površine.

PUŠA^KA NACIJA

U BiH puši skoro svaki drugi muškarac i više od trećine žena, podaci su Svjetskog atlasa duhana. Jedan pušač u našoj zemlji tokom godine u prosjeku potroši 2.278 cigareta. Pasivnom pušenju izloženo je 77,3 posto mladih u dobi između 13 i 15 godina. Također, cigarete konzumira 14,3 posto dječaka i 9,4 posto djevojčica iste dobi. BiH godišnje proizvede 5,68 milijardi komada cigareta. Procjenjuje se da je 2011. godine u svijetu umrlo oko 600.000 pasivnih pušača, a od ovog broja 75 posto su bili žene i djeca. Skoro 20 posto svjetske populacije konzumira cigarete, uključujući oko 800 miliona muškaraca i 200 miliona žena. Duhan se danas uzgaja u 124 svjetske zemlje, na površini većoj od 3,8 miliona hektara. Godišnji prihodi od duhanske industrije dostižu skoro pola triliona dolara. Proizvodnja je od 2000. do 2010. godine porasla za 12 posto. U svijetu se godišnje proizvodi blizu šest triliona komada cigareta.

FUJ!!! Prije desetak dana dogodilo se razbojništvo u strogom centru Sarajeva. Nepoznata osoba ušla je u prostorije jedne kladionice i, uz prijetnju oružjem, prinudila službenicu da joj iz kase preda sav novac. Već sutradan, na drugom kraju grada, opet je na meti naoružanog napadača bila kladionica. Nekoliko dana ranije isto se dogodilo u Trebinju, samo što na meti nije bila kladionica nego jedna trgovačka radnja. Nakon toga su na udaru bile još dvije kladionice, a onda i banka u strogom centru Sarajeva. Slični događaji u BiH više ne predstavljaju nikakvo iznenađenje. Nasilje, kriminal i pljačka postali su svakodnevna pojava. Blindirana vata, umjesto drvenih, na stanovima i kućama nisu postavili samo oni koji nemaju novca. Ljudi su i u BiH, nakon nekoliko godina čuđenja, dok je kriminal tek hvatao zalet, konačno shvatili da je došlo vrijeme u kojem se mora pomno voditi računa o ličnoj bezbjednosti i imovini. Nema nijedne postojeće zaštitne metode koju, na primjer, ne koriste vlasnici automobila, ali se svakog dana dogodi bar nekoliko slučajeva njihove krađe. Mnogo je faktora koji pogoduju ovoj vrsti devijantnog ponašanja. Prvi i najvažniji među njima ipak je - siromaštvo, odnosno nizak životni standard. Za mnoge građane kriminal je postao sredstvo za preživljavanje. Jeste rizično, ali neki naprosto nemaju izbora, posebno mladi ljudi. Ostavljeni od države i društva, oni postaju generator novih nevolja. Bezakonje im ne možemo oprostiti, no ni boljem se, u ovim okolnostima, ne možemo nadati. 7. novembar 2014. Spektar, broj 22 5

U GROTLU DVOSTRUKE KRIZE

TRI MOGUĆA RJEŠENJA Politika i ekonomija mogu se liječiti zajedno, mogu i odvojeno, ali se, što nas vjerovatno opet čeka, njihovo liječenje uvijek može i odlagati za neka druga vremena

olitička i ekonomska kriza nisu blizanci. Mnogo je zemalja koje su drmali politički zemljotresi, a da ekonomija zbog toga nije pokleknula. O tome svjedoče, na primjer, Španjolska i Belgija, možda i Velika Britanija, države u kojim je sloga ugrožena separatističkom politikom u nekim dijelovima tih zemalja. Nije nepoznata ni politička stabilnost u zemljama sa nerazvijenom ili uzdrmanom ekonomijom. Prednjače u tome Kuba i Sjeverna Koreja, u kojim decenijama vlada siromaštvo, ali se politički mir postiže najgrubljom metodom - diktaturom. No, ima i zemalja u kojim se vlast ponaša demokratski, bez obzira što loša ekonomija uzrokuje nizak životni standard, visoku stopu

nezaposlenosti i stanje socijalne ugroženosti velikog broja građana.

Dvostruka ofanziva: Bosna i Hercegovina živi sa najgorom varijantom, istovremenom političkom i ekonomskom krizom. Trendovi su u oba područja negativni. Ni u politici ni u ekonomiji ne vide se nikakve naznake Energično usmjerenje ka integraciji u Evropsku uniju i NATO automatski bi unijelo i pozitivne impulse u ekonomski sektor... ozdravljenja. BiH je učvrstila svoju poziciju na ekonomskom dnu Evrope, a samo zbog žestoke eskalacije krize u Ukrajini nismo lideri i u političkoj nestabilnosti.

Političari još ne osjećaju dovoljan pritisak javnosti 6 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

Piše: Vlastimir Mijović U traženju lijeka za našu bolesnu državu predlažu se tri vrste terapije. Prva je paralelno rješavanje oba problema. Druga varijanta lijek vidi u prioritetnoj političkoj stabilizaciji, dok po trećoj prvo treba gasiti ekonomski požar. Prva varijanta je najambicioznija istovremeni udar na oba fronta, i političkom i ekonomskom. Lidersku ulogu u tome bi trebala da ima vlast, koja bi sa više razuma i međusobnih kompromisa otupila oštricu nacionalne nesloge. Istovremeno bi nastojala da uklanja barijere snažnijem ekonomskom rastu, da mu daje poticaje, bilo novčane bilo programske, kroz osmišljavanje projekata koji bi ljude više upošljavali, koji bi im donosili veće i redovnije prihode.

Za ovu varijantu moglo bi se reći da uživa i međunarodnu podršku. Odavno se našim vlastima sugeriše da otkoče zastoj na takozvanom evropskom putu i da BiH energično usmjere ka integraciji u Evropsku uniju i NATO. Procjenjuje se da bi to automatski unijelo i pozitivne impulse u ekonomski sektor, prvenstveno kroz ujedinjavanje domaćeg tržišta, proizvodnih i uslužnih potencijala te ujednačavanje uslova poslovanja na kompletnoj teritoriji BiH. Za ovu vrstu terapije iz Brisela se maše i svežnjevima novčanica, kojim bi se potakli nimalo jednostavni i laki procesi.

Poticajni faktori: Druga varijanta je liječenje ekonomije politikom. Drugim riječima, vlast bi se trebala potpuno fokusirati na uzroke nefukcionalnosti države, unutrašnje političke nesloge i različita gledanja na samu strukturu države. Brzom i odlučnom kampanjom, sa potpunom posvećenošću, iskrenošću i dobronamjernošću svih njenih aktera, BiH bi počela da liči na ozbiljnu, pravnu državu u kojoj se zna ko šta radi i čija bi vlast, umjesto grubog i neodgovornog tiranina, postala servis građana. Sa političkim mirom, ekonomija bi dobila i vanjski i unutrašnji zamah. Strani investitori, koji od nas skreću pogled čim vide kakav ambijent kod nas trenutno vlada, vjerovatno bi lakše u BiH ulagali svoje eure ili dolare. Također, u mirnijoj političkoj atmosferi i domaći biznis dobio bi krila. Umjesto stalnih svađa i sjednica zakonodavnih organa koje se stalno prekidaju (i nikad ne dovršavaju), na red bi brže stizali zakoni koji uređuju ekonomsku oblast. Bili bi to poticaji koji teško mogu da ostanu bez rezultata. I za ovu opciju već je ponuđena strana finansijska pomoć, na način gotovo istovjetan prvoj varijanti.

Evropa ima vremena, mi nemamo

Brisel i Vašington stalno govore da su spremni pružiti svoje “dobre posredničke usluge”. Oni navode i koja politička pitanja treba riješiti pa da BiH dobije status iole uređene države, koja bi potom postala atraktivna za strana ulaganja i poticajna za domaći biznis.

Zamrznuti problemi: Treća varijanta, koja takođe ima puno pobornika, je uspostavljanje svojedobnog političkog primirja, neke vrste moratorijuma na generalna nacionalna i konstitucionalna pitanDa li je domaća politika uopšte zrela da, umjesto komplikacija i stalnog vraćanja na teme koje dominiraju još od 1990. godine, donese jedan aktivan plan borbe s krizom... ja. Te zadjevice bi, u sadašnjem stanju, bile zamrznute, a svi potencijali usmjereni na zarađivanje hljeba. A kad ga na stolu bude dovoljno, vjeruje se da bi, sa sitim stomakom i puno više ljudi sa stalnim radnim anažmanom, lakše bilo doći i do odgovara na pitanje: kako urediti državu Bosnu i Hercegovinu? Šta na ovo kaže međunarodna zajednica? Opet bi se moglo zaključiti da bi i ova varijanta imala njenu pomoć i podršku. U

posljednjih nekoliko mjeseci, uključujući i posljednju izjavu odlazećeg Specijalnog predstavnika Evropske unije, Sorensena, stranci poručuju našoj vlast da njen prioritet treba da bude upravo ekonomija. Međutim, ne pominju se pri tome nikakvi strani poticaji, finansijske injekcije i slično. Stranci vjeruju da imamo dovoljno domaćih resursa da, s boljom organizacijom i većom posvećenošću tim zadacima, sami možemo da iskoračimo u stabilnije ekonomsko stanje. Četvrti scenarij: Šta iz tri moguće varijante odabrati? I da li je domaća politika uopšte zrela da, umjesto komplikacija i stalnog vraćanja na teme koje dominiraju još od 1990. godine, donese jedan aktivan “biznis plan”, da odabere metodu kojom će pokušati da ozdravi svoju oboljelu državu? Ovo je, u stvari, četvrti mogući scenarij naše bliske budućnosti. Komentatori se plaše pogrešnih procjena, pa rijetko izlaze u javnost sa kategorični zaključcima. No, spreman sam da podnesem tu vrstu rizika. Mislim da će se Bosni i Hercegovini dogoditi - prošlost! Izostaće sve tri pomenute aktivne varijante. Vlast će nas, u starom stilu, voditi i u narednom periodu, učvršćujući nas i na političkom i na ekonomskom dnu Evrope. 7. novembar 2014. Spektar, broj 22 7

STVORENA OKOSNICA NOVE VLASTI

TRAŽI SE PRIVJESAK Posao sa formiranjem nove vlasti nije se približio lakoj realizaciji, kako se misli nakon udruživanja SDA, HDZ i SNSD. Biće tu još napete političke trgovine u potrazi za četvrtim pajtašem

DA, HDZ i SNSD ekspresnom brzinom su ugovorile međusobnu saradnju. "Siguran sam da ćemo se dogovoriti da napravimo i brzu proceduru uspostave vlasti i naše snažno partnerstvo na svim nivoima u BiH”, rekao je predsjednik HDZ BiH Dragan Čović, nakon susreta sa liderom SDA Bakirom Izetbegovićem. Na nivou države, pomenuti stranački trojac može doći do novog sastava Vijeća ministara BiH bez ičije pomoći. Njihov savez ima dovoljno ruku u Parlamentu da nametne svoju volju, a pogoduje im i personalni sastav novog Predsjedništva BiH, u kojem su za većinu dovoljni upravo Čović i Izetbegović. Njihovim glasovima lako se može doći do imena mandatara, bez obzira na ponašanje Dodikovog protivnika Ivanića, koji će vjerovatno pokušavati da iznudi neko drugo rješenje, makar samo zato da gnjavi svog političkog rivala. No, ovim sve još nije ni izbliza riješeno, iako je očigledno uspostavljena kičma nove vlasti. Ali, treba tu još “mišića” da bi se uspostavio potpuni primat. Ostaje otvoreno pitanje, na primjer, kako će SDA i HDZ ostvariti “snažno partnerstvo na svim nivoima”, o kojem govori Čović. Za to će na nivou Federacije i u nekoliko kantona biti potrebno 8 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

koaliciono uključivanje barem još jedne stranke dominantno podržane bošnjačkim glasovima. A to se neće ostvariti baš lako. Tri stranke su potencijalni partneri sa SDA i HDZ, a potom i sa

Piše: Amra Zimić uhvatila ovaj pojas za spasavanje, da se ipak nekako, milošću SDA, opet nađe u vlasti. No, u SDA ne mogu biti sigurni kako će se dalje odvijati velika kriza u Lagumdžijinoj stranci, iako se pretpostavlja da će Zlatko sa

Stara lica za staru praksu

SNSD, na državnom nivou. To su SBB, DF i SDP. Koliko je poznato, ni Dodik ni Čović nemaju ništa protiv nijedne od tih stranaka. Oni će podržati odluku koju donese SDA. Odluka je na njoj. Rukovodstvu SDA ta odluka neće

SDP bi, nakon ozbiljnih izbornih rana, rado uhvatio pojas za spasavanje, da se ipak nekako, milošću SDA, opet nađe u vlasti... biti nimalo laka. Oni neće sa Radončićem, iako je Izetbegović čak i tu mogućnost izrazio u jednoj izjavi. Komšić, sa svoje strane, nije siguran da želi ući u takvu koaliciju. Što se tiče SDP-a, ta bi stranka, nakon ozbiljnih izbornih rana, rado

prevarom zvanom “vanredni kongres” pokušati da zadrži uzde u svojim rukama. A da potom kaže: Eto, nije sve baš tako grozno, zar nismo opet u vlasti! U svakom slučaju, posao sa formiranjem novih vladajućih garnitura nije se približio lakoj realizaciji, kako se misli zbog udruživanja SDA, HDZ i SNSD. Biće tu još velike i napete političke trgovine u potrazi za četvrtim članom nove vladajuće koalicije. Ono ključno, pak, šta i kako će taj stranački bućkuriš raditi kad se domogne novih mandata, puno je manje neizvjesno. Stvarno treba biti teška naivčina pa vjerovati da takve kvariše (SDA, HDZ, SNSD, SDP...) najednom mogu da se pretvore u političke - radiše!

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO! 063 991 643 magazinspektar@gmail.com

POLITIČKO NATEZANJE U RS-u

DODIK JE BOSIĆU VUK Kako je politika umijeće mogućeg, a opozicija očigledno to umijeće nije pokazala, ostaje da sadašnja Dodikova koalicija napabirči još tri glasa i da stekne skupštinsku većinu u RS

ogu i definitivno da potvrdim da SNSD, DNS i SP imaju 42 poslanika i više, da apsolutno imaju većinu u Narodnoj skupštini i mogu da formiraju novu vladu, rekao je Dodik u utorak u Brčkom i definitivno završio pitanje oko toga ko će s kim i kako vladati u naredne četiri godine u Republici Srpskoj. Dakle, nema dileme: SNSD, DNS i SP će formirati vlast u Srpskoj. Ima par drugih dilema, no hajmo redom.

Komične zvjerke: Kako je politika umijeće mogućeg, a opozicija očigledno to umijeće nije pokazala, ostaje da sadašnja vladajuća koalicija napabirči još tri glasa i da stekne skupštinsku većinu u Republici Srpskoj. Dakle, da se razumijemo, ove tri partije

NEMAJU većinu, kao što to mediji prenose. Trebaju im ta tri glasa, ali oni imaju umijeće i Milorada Dodika te ne treba sumnjati da će ovaj laktaški pragmatičar ući u savez sa crnim đavolom. Iz vizure prosječnog Srbina, tako bismo mogli etiketirati npr. Emira Suljagića, sa kojim bi Dodik even-

SNSD je papirnati i matematički najveći gubitnik ovih izbora. Prosta računica kaže da su izgubili najviše glasova i najviše mandata u odnosu na prošle opšte izbore... tualno oformio vlast. I šta nije jasno? Sve je jasno. Jedino se valja osvrnuti na postizborni snijeg. Koji, pretpostavljate, nije padao ubudale da prekriva brijeg. Kombinatorika i tzv.

Vođa bez političke muškosti, Mladen Bosić 10 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

Piše: Dragan Bursać mogućnost dogovora, od 12. oktobra do danas, podignuti su na nadrealni i u isto vrijeme komični nivo. Tu se jedino nije prostituisao... pa, da se ne lažemo, svi su pomalo nudili. SNSD je papirnati i matematički najveći gubitnik ovih izbora. Prosta računica kaže da su izgubili najviše glasova i najviše mandata u odnosu na prošle opšte izbore. Što, opet, samo po sebi nije bilo dovoljno da nokautira ovu veliku administrativno-državnu organizaciju.

Navrat - nanos: Uprkos svemu ili baš zbog svega toga, SNSD je sa svojim partnerima, dobrano nervozan, tražio navrat - nanos formiranje koalicije na entitetskom nivou sa bilo kim, odmah. Od “mrske” im Domovine, do minornih stranaka/pojedinaca. Znao je Milorad Dodik da se ne može pouzdati u papirnata obećanja Pavića i \okića. Jer, kao što rekoh, matematika, podaci, potpisi i papiri su jedno, a politika u nas nešto posve drugo. Pa ipak, koliko god SNSD-u, kao predominanto konvertitskoj partiji, nikad ništa nije bilo mrsko zarad vlasti, uspjeli su, bar prema posljednjim informacijama, da održe koaliciju i da se javnosti, kroz režimske medije, predstave “jači nego ikada”. Čak se u najnovijem dogovoru oko vlasti u entitetu na jednom mjestu

Stari-novi lideri: Pavić, \okić, Dodik

spominje, nasmijaćete se, da su na “sporazumu dugo radile grupe stručnjaka iz sve tri stranke”. Dakako da su ti “stručnjaci” Milorad Dodik, Marko Pavić i Petar \okić. Pa opet, što je važnije, nisu se takvi “eksperti” dodatno zgadili narodu. Sad, dal’ je to ta vještina mogućeg ili se oni više i ne mogu zgaditi ljudima, do naroda je, nije do njih. Ne kažem da Milorad Dodik nije imao fantastičnih autogolova u svojoj karijeri, naprotiv, rekorder je u istim. No, taj i takav Milorad Dodik, nakon zabijenog autogola, po pravilu je političkim protivnicima nakamarao mreže, tako da nisu mjesecima znali gdje su, ko su i šta su.

Nevidljivi Bosić: Sa druge strane, Mladen Bosić, samozatajni čovjek, kome je harizma Vojislava Koštunice misaona imenica, rijetko zabija i pogađa bilo šta. Zapravo, rijetko radi išta, rijetko griješi, poentira, pojavljuje se, utiče, odlučuje... Bosić, čovjek koga nema.

Mladen ima tu osobinu da dela rijetko, a kad dela, najčešće to radi pogrešno i jako loše. Pa se tako prije par dana dosjetio da ispuca i on svoju mršavu dozu pragmatizma i ponudi Petru \okiću premijersko mjesto, ukoliko bude koalirao sa SDS-om.

Mladen Bosić rijetko zabija i pogađa bilo šta. Zapravo, rijetko radi išta, rijetko griješi, poentira, pojavljuje se, utiče, odlučuje... Bosić, čovjek koga nema... Koliko je to bio pametan potez? Miljama daleko od pameti. Ta pogledajte prvo pragmatičnu matricu. \okić je poput lažnog cara Šćepana, na otvorenom ušetao u maštu, misli i ideje SDS-a, saslušao njihovu ponudu, vidio koliko su očajni i koliko žele smijeniti Dodika, bez bilo kakve jasne vizure - šta dalje... Velim, saslušao i uvalio kajlu Bosiću. A sad, ideološko-hipotetički diskurs. Zamislite da je, kojim ludim slučajem, Petar \okić prih-

vatio premijersku fotelju, pa zamislite nekako da je predsjednik Dodik aminovao Petra kao novog mandatara, pa opet zamislite da je SDS sa Socijalistima i svojim saveznicima došao na vlast... Ufff, puno je tu zamišljanja.. Nego, zaista, sve i da je tako bilo, prosječan birač koji očima ne može vidjeti Dodika, \okić & comp. bi se zapitao – ČEKAJ, MAJKU MU, A ŠTO JA IZA\OH NA IZBORE?!

(Ne)moguća politika: Poslije ove Bosićeve budalaštine i pljuvanja po samom sebi, svojim predizbornim obećanjima, odlukama i nakanama, glasači u budućnosti teško da će povjeriti ovoliki broj glasova prije svega Bosiću, pa i SDS-u. Na stranu što su za SDS, Dodik i \okić bili levijatanski predstavnici korupcije, organizovanog kriminala, nepotizma, nesposobnosti i alavosti... Na stranu što je isti taj \okić jedno od spominjanijih imena kojima je SDS, pun jeda, ispirao usta... Velim, na stranu sve, no kako objasniti, u toj politici mogućeg, 7. novembar 2014. Spektar, broj 22 11

ono nemoguće. Kako biraču i pristalici SDS-a pojasniti grotesknu sliku u kojoj politički puzajući Bosić povjerava mandat Petru \okiću??? Da mu \okić bude šef vlade namjesto njega, samo da bi Dodiku vidio leđa? I ne, ne radi se ovdje o potezu nekog žrtvovanja. Ovo je čisti fatalistički pokušaj dolaska na vlast poradi vlasti same. Bosićeva odluka da ponudi najskuplju fotelju baš Petru \okiću, vidjeli smo, nije se nešto pretjerano zgadila niti opozicionim partnerima. Nije na ovakvu bljuvotinu podigao glas niti Ivanić, niti Čavić... Objektivno, od Ivanića se to nije niti očekivalo. Još objektivnije, od Ivanića se NIŠTA više niti ne očekuje. Čavić, je izgleda, zauzet kombinatorikom na unutarstranačkom nivou i potpuno mu je svejedno ko se i kako bori za vlast. A sindrom vječnog opozicionara je najopasniji u ozbiljnoj politici.

Puko uhljebljenje: Sve u svemu, ista meta, malo manje odstojanje. Što za opoziciju i ne bi bilo toliko loše, da nije činjenice kako je ona projekat, stvoren sa ciljem dolaska na vlast i ni uncu više od toga. Poplave, privatizacijske pljačke, devastiranje ono malo privrede, najbijedniji dio najbijednije evropske države, kriminal, korupcija... to niti poziciji, niti opoziciji, čak ni u predizborno vrijeme, nije stajalo u agendama. Postizborno je samo potvrdilo čvrst pragmatizam i nepokolebljiv stav glede uhljebljenja sopstvene stražnjice. Paradoksalno, ovako je možda i bolje. Možda je bolje živjeti u situaciji izrazito polarizovanih političkih trvenja na relaciji pozicija - opozicija. To stvara zdrav habitus, ako ništa, za nešto drugo, 12 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

Od Ivanića se niko ničemu ne nada

Dodik je oslabljen, ali opet ima parlamentarnu većinu

bilo šta. Međutim, ovaj Bosićev potez i to potencijalno koaliranje svih sa svima, može i te kako da otupi i umrtvi glasačko tijelo. Jer, koja je poenta glasanja, ako ne promjena ili potvrda vlasti? U nas je, kako vidimo, proces glasanja bio tek punjač za političke potencijale na osnovu kojih su naši trgovci/političari radili pijacu zadnjih mjesec dana. A, pijace će biti još. Kamo Vijeće ministara, kamo Parlament BiH, kamo vlade

Možda je bolje živjeti u situaciji izrazito polarizovanih političkih trvenja na relaciji pozicija - opozicija. To stvara zdrav habitus, ako ništa, za nešto drugo, bilo šta...

na svim nivoima... biće tu još trgovine i trgovine.

Mrljava opozicija: Pa ipak, na kraju, svi smo mi odlično znali za koga i zbog čega glasamo. Nemojmo se lagati. Neki likuju, dok se drugi ljute, što je sve legitimno i u areni političkog života posve prirodno. Izbore u Republici Srpskoj očekivano su prelomili apstinenti i mrljava opozicija. No, oni koji su glasali, jednom za svagda treba da shvate da to nisu uzalud uradili. Neka motre svaki potez, svaku odluku, svaki plan, obećanje, dogovor... Izlazak na izbore im je dao pravo da SVIM sredstvima kontrolišu, motre i koriguju svoje reprezente. Jer, oni su tu zbog vas, a ne zbog sebe. To ste im vi omogućili izlaskom na izbore. Pa, svi zajedno, na posao! (buka.ba)

BISKUPSKA KONFERENCIJA U BIH

SVE MANJE KATOLIKA

Katolički biskupi izrazili su zabrinutost zbog sve manjeg broja katolika, Hrvata, koji su u Republici Srpskoj već praktično nestali

iskupska konferencija BiH na zasjedanju održanom u Sarajevu podstakla je što brže formiranje vlasti na svim nivoima, u skladu sa iskazanom voljom birača. Biskupi su izrazili zabrinutost zbog sve manjeg broja katolika, Hrvata, koji su u Republici Srpskoj praktično nestali. U Bosni i Hercegovini ne vodi se politika opšteg dobra, ocjena je predsjednika Biskupske konferencije BiH Franje Komarice, iskazana povodom aktuelne situacije u zemlji.

Bez povratka: Banjalučki biskup kaže da je više nego očigledno da bh. političare vode uskostranački ili osobni interesi. „Što pokazuje onda prema vani,

prema drugim zemljama i cijeloj Evropi određenu imbecilnost naših političara, našeg društva. To nisu političari kakvi mogu adekvatno razgovarati sa drugim političarima drugih zemalja, pogotovo kakvi trebaju ovoj zemlji koja je izlazila i još uvijek izlazi mukotrpno iz strahota nedavnog rata“, kaže Komarica i dodaje: „Zapravo je nestao u pola zemlje. Koliko je katolika danas momentalno u Republici Srpskoj, na području banjalučke biskupije, koliko u Federaciji? 52.711, koliko smo imali 31. 12. 1999., a 31. 12. 2013. imamo 35.590. Dakle, stariji ljudi izumiru, a protjerani, koji se uporno žele vratiti, a željeli su se u daleko većem broju vratiti onih poratnih godina, njima se

zabranjuje na raznorazne načine, pogotovo na administrativne.“

Nepoznata abeceda: Za predsjednika Biskupske konferencije BiH stoga nije nikakvo čudo želja brojnih ljudi, pogotovo mladih, da napuste Bosnu i Hercegovinu. „Ja sam molio međunarodne predstavnike nebrojeno puta: pomozite, poučite naše političare, pomozite ih, pobogu, da nauče abecedu kako treba voditi državu. A oni su odgovorili: 'Biskupe, mi smo ovdje po principu što gore to bolje. Nama nije stalo da kod vas bude bolje'. Pa ne trebam očekivati od stranca da on meni pomogne više nego što se ja trebam potruditi da pomognem sam sebi“, zaključuje Komarica. Milad Obradović/RSE 7. novembar 2014. Spektar, broj 22 13

U ČEKAONICI EVROPSKE UNIJE

ŠEST “KRATKIH” GODINA

Ministri spoljnih poslova Njemačke i Velike Britanije, na konferenciji o Zapadnom Balkanu, predočili su ovdašnjim ministrima vanjskih poslova svoju inicijativu za davanje novih impulsa procesu integracije u EU

Berlinu su boravili ministri spoljnih poslova Albanije, Bosne i Hercegovini, Crne Gore, Kosova, Hrvatske, Makedonije i Srbije. Učesnici su tražili mogućnost da prevaziđu zastoj u evrointegracijama. Glavna poruka konferencije bila je jasna: ovaj region ima perspektivu priključivanja EU. „Zapadni Balkan je u srcu Evrope i to ne samo po kulturi već i politički“, rekao je njemački ministar Frank-Valter Štajnmajer na početku konferencije.

Reformski motor: Učesnicima je isto tako bilo jasno da proširivanja EU neće biti prije 2020. godine. Najveće prepreke su neriješeni problemi, specifični za svaku od zemalja. Prema mišljenju Štajnmajera i njegovog britanskog 14 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

kolege Filipa Hemonda, to bi trebalo da se brzo promijeni, prije svega bi trebalo naći novi pristup problemima u BiH nakon izbora. I jedan i drugi ministar spoljnih poslova zahtijevali su od političkih lidera BiH da se nedvosmisleno obavežu na reforme u svim oblastima. Krajnje je vrijeme da se realizuju pravna država, uspješno upravljanje zemljom i privredne i socijalnopolitičke reforme, nezavisno od etničkih interesa, naglasili su min-

U Berlinu je naglašeno da proširivanja Evropske unije neće biti prije 2020. godine... istri. Štajnmajer i Hemond se nadaju širokoj podršci unutar EU i SAD za svoju inicijativu. Učesnici konferencije su bili jedin-

stveni u ocjeni da je perspektiva učlanjenja – motor reformi u regionu. Poslije godina rata i stagnacije, ljudi u tim zemljama morali bi ponovo da žive u miru, sigurnosti i blagostanju. Međutim, bez jačeg angažovanja EU i SAD, te zemlje će imati dosta teškoća u sprovođenju reformi.

Opipljivi rezultati: I predstavnici privrede, koji su prisustvovali konferenciji, pozdravili su nove impulse. Oni, ipak, upozoravaju da nije važno samo pokretati nove inicijative, već da se moraju postići i opipljivi rezultati. Važno je da se zajednička pravila EU i usvoje i sprovedu. Samo tako je, prema predstavnicima privrede, moguće vratiti povjerenje privrednika u politiku, kao i uzajamno povjerenje na Zapadnom Balkanu. Uprkos miru

Konferencija je održana u Ambasadi Velike Britanije u Berlinu

u regiji, još uvijek su prisutne iste prepreke kao i 2000. godine: korupcija, organizovani kriminal, neizgrađena pravna država, birokratija i manjkava infrastruktura. Predstavnici privrede su istovremeno naglasili da u skupu pravila EU postoje i ona koja nisu u saglasnosti sa različitim načinima razvoja pojedinih zemalja. Potrebno je više realizma u primjeni kriterijuma . Zapadnobalkanskim državama neophodne su jasne garancije da će im se reformski napori isplatiti. Ukrajinska kriza, prije svega, pokazuje da je neophodno ubrzanje integracionih procesa. Ako bi se proces dalje usporavao, mogao bi da poraste uticaj Rusije u regionu. Kao i obično, upravo su privrednici bili ti

koji su „stavili prst u ranu“. I procjena stanja u pojedinim zemljama, dosta je otrježnjavajuća. Hrvatska je, doduše, već godinu

Uprkos miru u regiji, još uvijek su prisutne iste prepreke kao što su korupcija, organizovani kriminal, neizgrađena pravna država, birokratija i manjkava infrastruktura... dana članica EU, ali poslije pristupa Uniji u zemlji se nije mnogo toga pokrenulo. U BiH i Makedoniji su reformski procesi zapeli. Albanija je, doduše, ostvarila određen napredak u suzbijanju korupcije, ali ostale

PORUKA GRAĐANIMA BIH

Vi, kao građani ove zemlje, takođe imate ulogu u njenoj političkoj i ekonomskoj budućnosti. Vi ste ti koji ste vašim političarima dali mandat i vi ste ti koji ih trebaju usmjeriti i smatrati ih odgovornim. Bosni i Hercegovini treba više radnih mjesta i pravde, manje korupcije i kriminala, bolje zdravstvo i obrazovanje – i funkcionalan politički sistem koji može dovesti do ostvarenja ovih ciljeva.

Još ima vremena da se BiH preobrazi i da postane integralan dio Evrope, da svojim građanima, bez obzira na njihovu etničku pripadnost, ponudi dobro upravljanje, pravdu, sigurnost i prospetitet. Vrijeme je da se počne raditi, navodi se, među ostalim, u poruci koju su nakon konferencije našim građanima uputili šefovi britanske i njemačke diplomatije, Fil Hemond i Frank-Valter Štajnmajer.

reforme se moraju ubrzano sprovesti. Isto važi i za Crnu Goru. Pozdravljeno je političko približavanje Srbije i Kosova. To je prvi korak ka normalizovanju odnosa, ali naredni koraci moraju uslijediti.

Tržišne spone: Privreda i politika su, izgleda, jedinstvene u ocjeni da je zapadnobalkanski region u cjelini, bezbjednosno-politički i privredno, od velikog značaja za Evropu. Zbog toga bi trebalo da EU još jasnije artikuliše pristupnu perspektivu, a onda bi te zemlje morale brzo da ispune pristupne uslove. Ti uslovi su poznati: pravna država, opsežna reforma državne uprave i nedvosmisleno izjašnjavanje za zajedničku bezbjednosnu politiku. Regionalno tržište moralo bi da se povezuje kako bi se povećala zainteresovanost investitora. Privredna ofanziva u regiji ljudima bi hitno donijela neophodna radna mjesta i blagostanje. Ljudi u jugoistočnoj Evropi ne mogu dugo da izdrže u čekaonici Evropske unije. Oni pripadaju Evropi. Ta poruka konferencije će sigurno biti dobro primljena u regionu. Naredna konferencija sa učešćem šefova država ili vlada zapadnobalkanskih zemalja zakazana je za 2015. godinu u Beču. Robert Schwarz/DW 7. novembar 2014. Spektar, broj 22 15

ZDRAVLJE BEZ ZAŠTITE

POLA MILIONA GRAĐANA NEMA OVJERENU KNJIŽICU!

Uz poljoprivrednike i nezaposlene, za devet mjeseci ove godine ni oko 34.000 radnika nije moglo da ovjeri zdravstvenu knjižicu zbog neredovne uplate propisanih doprinosa

lizu pola miliona građana BiH nema zdravstveno osiguranje, pokazuju podaci entitetskih Fondova zdravstvene zaštite. Najveći broj neosiguranih lica čine poljoprivrednici te nezaposleni. Iako u BiH postoje zakoni koji regulišu ovu oblast, iz civilnog sektora ističu da je neophodna njihova reforma, jer ovaj broj ljudi bez zdravstvene zaštite pokazuje da sistem ne funkcioniše.

Kobno kašnjenje: Milkica Blagojević i njen suprug poljoprivrednici su iz mjesta Čardačani u okolini Banjaluke. Oni nemaju zdravstveno osiguranje, jer kao poljoprivrednici ne mogu biti na birou za zapošljavanje, već se moraju registrovati kao komercijalno ili nekomercijalno gazdinstvo, kako bi ostvarili pravo na pod16 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

sticaj, a potom bili i zdravstveno osigurani. Međutim, to još nisu učinili jer, kako kaže Milkica, nemaju dovoljno sredstava kako bi se uplaćivali svi doprinosi. „Tako radimo, moramo to jednostavno riješiti, nikad se ne zna. Dosad smo bili zdravi, nije nam ni trebalo nešto posebno.“ Biroi za zapošljavanje uglavnom su adrese na kojima nezaposleni u BiH ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje. To je učinio i Miloš Matavulj iz

Najveći broj neosiguranih lica čine osobe koje se bave poljoprivredom ili nekom drugom samostalnom djelatnošću, ali nisu prijavljene niti uplaćuju doprinos za zdravstveno osiguranje...

Banjaluke, student šeste godine stomatologije. Međutim, zbog kašnjenja od nekoliko dana na rok za ponovnu prijavu, skinut je sa spiska biroa za zapošljavanje, pa narednih šest mjeseci neće imati zdravstveno osiguranje. „Nakon što sam napunio 26 godina¸ izgubio sam pravo na zdravstveno osiguranje preko roditelja. S obzirom da sam student, prijavio sam se na biro i ostvario ponovo pravo na zdravstveno osiguranje. Nakon šest mjeseci trebao sam se prijaviti, međutim, nisam stigao. Zbog toga su me skinuli s liste, tako da sad trenutno nemam zdravstveno osiguranje.“

Neprecizni podaci: U Federaciji BiH, u 2013. godini bilo je 316.000 neosiguranih lica. Iako nema podataka za ovu godinu,

uporedni podaci pokazuju porast ovog broja iz godine u godinu. U dopisu koji su nam dostavili iz Federalnog fonda zdravstva stoji da ne raspolažu preciznim podacima koje kategorije stanovništva nisu obuhvaćene zdravstvenom zaštitom, ali imaju svoje pretpostavke. „Možemo pretpostaviti da najveći broj neosiguranih lica čine osobe koje se bave poljoprivredom ili nekom drugom samostalnom djelatnošću, ali nisu prijavljene niti uplaćuju doprinos za zdravstveno osiguranje. Potom, lica koja su ostala bez posla, a nisu blagovremeno prijavljena na biro za zapošljavanje te lica iz kategorije socijalno ugroženih, koji nisu primaoci naknada po nekom osnovu iz oblasti socijalne zaštite“, stoji u dopisu.

Dug za doprinose: Iz Fonda zdravstvenog osiguranja RS kažu da se broj osiguranika bazira na broju registrovanih stanovnika u timove porodične medicine, čiju je registraciju potvrdio Fond, pa tako podaci koje su nam dostavili pokazuju da skoro 130.000 građana ovog entiteta nema zdravstveno osiguranje. „U ovoj godini u timove porodične medicine registrovano je 1,193.228 stanovnika, a od tog broja je 1,065.431 prijavljeno na zdravstveno osiguranje, odnosno oko 90 odsto stanovnika“, kaže portparolka Fonda, Darija Filipović. Prema podacima poreskih uprava u BiH, dugovanja za poreze i doprinose iznose blizu tri milijarde konvertibilnih maraka, od čega čak 80 odsto otpada na doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje, a blizu 10 odsto na zdravstveno. „Za devet mjeseci ove godine, oko 57.000 stanovnika nije moglo da ovjeri zdravstvenu knjižicu zbog neredovne uplate doprinosa, što čini šest odsto od ukupno prijavl-

Nakaradni zdravstveni sistem

jenih na zdravstveno osiguranje. Više od polovine od ovog broja čine radnici, oko 34.000, koji zbog neredovne uplate doprinosa u ovom periodu nisu bili u mogućnosti da ovjeri zdravstvenu knjižicu.“

Dežurna skepsa: Ipak, najveći broj onih koji nemaju zdravstveno čine poljoprivrednici. Iako je u Republici Srpskoj u toku projekat registracije poljoprivrednih gazdinstava na komercijalna i nekomercijalna, gdje se očekivalo da se registruje oko 30.000 poljoprivrednika, kako bi ušli u sistem uplate doprinosa i na taj način ostvarili subvencije, to je učinilo tek nešto više Zdravstveno osiguranje veže se za status (ne)zaposlenosti, pa tako biroi za zapošljavanje, mimo svake pameti, postaju servisi zdravstvenog osiguranja... od 7.000. Stojan Marinković, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS, kaže da kod poljoprivrednika postoji određeni skepticizam. „Kod nas je inače tipično da vlada skepticizam. Kada su te novotarije u pitanju, s obzirom da administracija prvo traži da joj se da, a tek

onda će ona dati seljaku - a seljak već izvaran na milion načina, onda on u svakom projektu prvo vidi nekakvu opasnost, pa tek onda pravu stvar.“ Drago Knežević, predsjednik Unije poljoprivrednika BiH, kaže da skoro 80 odsto poljoprivrednika u BiH ne uplaćuje zdravstveno osiguranje, jer nemaju redovna primanja, a to potvrđuje i primjerom Zeničkodobojskog kantona. „Mi u ZDK imamo 5.170 registrovanih gazdinstava, a od tog samo 170 koji su socijalno osigurani.“ Iz Centra civilnih inicijativa (CCI) ističu da je način ostvarivanja zdravstvenog osiguranja u BiH jedinstven u svijetu, jer se zdravstveno osiguranje veže za status zaposlenosti, odnosno nezaposlenosti, pa tako i biroi za zapošljavanje postaju servisi zdravstvenog osiguranja. CCI je stoga pokrenuo inicijativu za izmjenu zakona u entitetima i Distriktu Brčko, kako bi administriranje zdravstvenog osiguranja nezaposlenih bilo prebačeno na fondove zdravstvenog osiguranja. No, upitno je kad će ona dobiti, i hoće li, konkretan odgovor kroz konkretne, nove propise. Gojko Veselinović/RSE 7. novembar 2014. Spektar, broj 22 17

NA VRH JEZIKA

MANIFEST S ONOG SVIJETA

Moramo otvoriti fabriku proleterskih žvaka, od kojih dobijaš halucinacije da rad ima smisla. Treba ih dati svim ugroženim radnicima da osjete slast života u BiH, da zaborave doživotno na učinke privatizacije

Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu stigla nova tužba protiv N. N. počinitelja zbog genocida nad radničkom klasom u BiH. U skupljanju dokaza da je genocid počinjen sudjeluje preko hiljadu obespravljenih preživjelih svjedoka, građana i radnika u BiH. Tužitelji u Hagu imaju problem da lociraju i uhite na području države N. N. zločince jer stalno mijenjaju identitet i imaju mnogo raznih „lica“. Vrlo su vješti u prikrivanju, ali su razne inozemne „tajne službe“ otkrile da su im slabost lijepe žene, skupi automobili i „privatizacije“, ako treba i zraka koji udišemo. sljed dugogodišnje neuspjele potrage za N. N. osobom odlučeno je da se na teritoriju BiH pošalje specijalni istražitelj, koji dobro govori jezik BiH naroda i koji ima iskustva u radu kao pripadnik radničke klase, koji se može uvući u sve pore društva i razumjeti zbivanja u njemu te biti posebno osjetljiv na razne nacionalne interese. Poželjno je da je imao i dugogodišnje iskustvo kao politički radnik te da zna napamet Marksov „ Kapital“ i Engelsov uradak „Položaj radničke klase u Engleskoj“. I „izronio“ je opet Stari. Došao je drug, mašinbravar, Josip Broz Tito! On jedini ima kvalifikacije da spozna ko je uništio radničku klasu, zašto ona nestaje, zašto se proleteri

18 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

svih zemalja BiH ne ujedine u borbi protiv kapitala?! On je jedini preostali prijatelj radničke klase i takav, duboko povrijeđen i nesretan, žali za prošlim vremenima Sa suzama u očima on se sjeća sjednica radničkih savjeta, u kojima je

Omladinke na ulicama više ne igraju kolo svih naroda i narodnosti kao u Titovo vrijeme, nego se u kolu očajnički drže za ruke i traže ono malo ljudskog dostojanstva, bar da budu saslušane... svako imao pravo glasa, gdje su radnici bili vlasnici sredstava za proizvodnju u akumuliranju kapitala. Prije nego je došao javljeno mu je da posebnu pažnju obrati na štrajkove, proteste obespravljenih radika širom BiH. Dođe Tito i reče: „Narod koji ima ovakvu omladinu ne treba da se plaši za svoju

Piše: Sanja Ljubičić budućnost!“ A omladina, uredno raspoređena u dijaspori, namah odgovori: „Živjelo bratstvo i nejedinstvo, ne-živio drug Tito! Novac našu dušu hrani, mi nikad više ne želimo da, kao u Bosni, budemo gladni! Proleteri svih BiH zemalja ubijte se!“ šuti Tito i priđe radnicama preduzeća „Dita“ iz Tuzle koje već danima gladuju i štrajkuju ispred suda i leže na cesti. Omladinke na ulicama više ne igraju kolo svih naroda i narodnosti kao u njegovo vrijeme, nego se u kolu očajnički drže za ruke i traže ono malo ljudskog dostojanstva, bar da budu saslušane. Na drugoj strani, rukovodioci piju u kafani i slušaju najnoviji glazbeni hit „Tako mi je dobro bez tebe, bez tebe, tako mi se je..be za tebe, za tebe! Hoću sve pare za sebe, za sebe! Ne želim znati za tuđe potrebe!“ Ode Tito malo do preduzeća

dobrom životu u kojem radnici imaju svoja zagarantirana prava i dobivaju novac za svoj rad. Zamislio se Tito i misli kako moramo otvoriti fabriku ovih proleterskih žvaka, od kojih dobiješ halucinacije da rad ima smisla. Treba ih dati svim ugroženim radnicima da osjete slast života u BiH, da zaborave doživotno na učinke privatizacije. Zabaviti ih žvakanjem u prazno dok čekaju da im se neko smiluje i odgovori na njihove „nemoralne radničke“ zahtjeve. Pojede i Tito žvaku, zašećeri se i njemu u glavi. Ugleda da štrajkuju i poljoprivrednici, taksisti, penzioneri, vojnici, policajci, željezničari, građani, studenti, profesori, rudari... Neki mjesecima, neki godinama, neki danima. Htjede da im podijeli Marksov „Kapital“ da čitaju. Knjiga ima mnogo strana da im u tom besmislu od štrajka brže prođe vrijeme. pak pomisli, iako je komunista, da vjerske knjige koje govore o boljem životu nakon smrti, imaju više smisla u njihovoj situaciji. Shvati Tito da im jedino Bog može napisati radnički manifest, ali na „onom“ svijetu. Pomisli da oni kao radnička klasa odumiru, da ti N. N.vrše sustavni genocid nad njom i da će ona prestati postojati. Biće „otpuštena“ kao višak! Postojaće neka nova klasa, klasa bijednih, potlačenih, obespravljenih, siromašnih ljudi, a zbog genocida radničke klase niko neće odgovarati. Sud u Hagu će se ukinuti, a N.N. će ostati N.N. Vrati se Tito u Kuću cvijeća na Dedinju i shvati da je preumoran za specijalnog istražitelja, posebno Haškog suda. Učini mu se da bi Nirnbeški sud za ratne zločine, osnovan nakon Drugog svjetskog rata, ipak bio bolji? Možda bi oni pronašli N. N-a i napisali novi manifest radničke klase. Ali na ovom svijetu!

Feroelektro. Zamalo ne upade u rupu u zemlji koja je iskopana da se iz nje tajno noću mogu izvlačiti sirovine, materijal i kapital preduzeća. U posljednji čas ga spasi radnik koji nije jeo 27 mjeseci i otišao kod doktora. Ne smije da umre od gladi jer ga ne bi imali čime sahraniti. ito mu dade žvaku da se malo zasladi u znak zahvalnosti što nije slomio nogu. Onu socijalističku, pravu proletersku žvaku koja ti zašećeri mozak pa ti se pričini da dobijaš redovnu platu za svoj rad, da možeš hraniti djecu, čak i na more otići u neko radničko odmaralište, imati stan, moći plaćati rate kredita svaki mjesec itd..Osjećati se kao ljudsko biće koje ima

zadovoljena osnovna ljudska prava. Uđe Tito kroz tu rupu u zemlji i dođe do rudnika boksita u Milićima. I tamo sve opuhano, nikoga nema, čak se i rude sakrile.

Usljed dugogodišnje neuspjele potrage za N. N. osobom odlučeno je da se na teritoriju BiH pošalje specijalni istražitelj, koji dobro govori jezik BiH naroda i koji ima iskustva u radu kao pripadnik radničke klase... Radnici štrajkuju već godinama. I njima Tito dade čarobne socijalističke, proleterske žvake. I oni po prvi put nešto slatko pojedoše i spucaše ih iste halucinacije o

7. novembar 2014. Spektar, broj 22 19

RE^ENO

UPAM]ENO

Srce puno ljubavi je najviša mudrost. n Charles Dickens

TESTIRANJE GA\ENJEM!

Najvažnija je pouka povijesti da ljudi ništa ne uče iz povijesnih poruka. n Aldous Huxley Čovjek ne živi samo od hljeba. Mnogi više od hrane vole samopoštovanje. n Mahatma Gandhi Štuke u evropskom ribnjaku priječe nas da budemo šarani. n Otto von Bismarck Ono što smo učinili za sebe umire s nama, a ono što smo učinili za druge i svijet je besmrtno. n Albert Pike Ne zaboravi da je ono što sada imaš nekada bilo samo ono čemu si se nadao. n Epikur Svijet se neće složiti oko vjere i nade, no darežljivost nam svima mora biti zajednička. n Aleksandar Veliki Samo pametan čovjek može shvatiti da je napravio glupost. n John Kennedy Nastavljam ondje gdje je posljednji prije mene stao. n Thomas Alva Edison Nema goreg neprijatelja od lošeg savjeta. n Sofoklo Ljubav je svijest o mojem jedinstvu s nekim drugim, tako da za sebe nisam izoliran, već svoju samosvijest stičem jedino napuštanjem svoga postojanja za sebe. n Hegel 20 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

Već se od malih nogu može tvrditi hoće li neko kad odraste biti ljevičar ili desničar, tvrde znanstvenici i opravdavaju to primjerima iz 2006. godine. Pokazuje li dječak u trećoj ili četvrtoj godini života veću sklonost kontroli, osjećat će se neudobno u suočavanju s neizvjesnošću i pokazivat će rigidnost u suočavanju s nasiljem te će, kada odraste, vjerojatno biti konzervativac. Konzervativne djevojčice u ranoj će dobiti biti tihe, poslušne i plahe. Djeca koja će kasnije biti liberali u ranom će djetinjstvu biti neovisni, izražajni, energični i nesputani. Djevojčice će biti samouvjerene, pričljive, pokazivat će znatiželjne porive i jasno će izražavati kada im se što ne svidi. Prema najnovijem istraživanju ove zanimljive teme, znanstvenici tvrde da je već na temelju jedne slike moguće utvrditi je li netko ljevičar ili desničar. Istraživanje je objavljeno u časopisu Current Biology. Na osnovi reakcija mozga na jednu jedinu sliku 95 posto sigurno se može odrediti kojemu dijelu političkoga odraza pripada čovjek. Fotografija pomoću koje se testiranje provodi prikazuje nešto što izaziva - gađenje! U uvodu rada stoji da političke ideologije sažimaju dimenzije života koje određuju kako će neka osoba organizirati svoje privatno ponašanje, stavove prema seksu, obitelji, obrazovanju ili osobnoj neovisnosti.

Već je ranije znanstveno utvrđeno da su temelji političke ideologije povezani s temeljnim biološkim mehanizmima koji bi mogli imati ulogu reakcije na izazove u okolišu poput kontaminirane hrane ili fizičke prijetnje.

KAZNA ZA GOOGLE

Zbog fotografije koju je na svojem servisu objavio "Street View", Google je zaradio kaznu. Naime, Mariji Pia Grillo moraju platiti 2.250 dolara, javlja cnet. Na Street Viewu je osvanula fotografija žene koja sjedi na stepenicama ispred svoje kuće. Zbog otvorene majice, Googleov je automobil snimio i njezin dekolte čime joj je, kako sama kaže, počinio štetu. Mariju je povrijedilo i to što se, osim dekoltea, na fotografiji vidi i njezina adresa te registarske oznake automobila. "Ostavljena sam sa svojom obitelji na milost i nemilost potencijalnih manijaka", rekla je povrijeđena Marija koja je bitku ipak dobila. Dvije godine nakon što je fotografija objavljena tužila je Google, a sud je presudio u njezinu korist objasnivši presudu kao rezultat pretrpljene patnje i boli te izrugivanja na poslu.

OŽIVLJENI VIRUS

Naučnici su uspjeli oživjeti 700 godina star virus. Tim stručnjaka navodi da će, zahvaljujući ovom uspjehu, možda uspjeti oživjeti i druge

viruse, kako bi bolje proučili njihovu biologiju i naučili kako da se bore protiv njih, prenosi ScienceMag. Otkriveni virus je vjerojatno napadao biljke kojima su se jeleni hranili. Otkriće pokazuje da virusi mogu preživjeti vrlo dugo u hladnom okruženju, kaže Eric Delwart, istraživač Instituta za proučavanje krvotoka u San Franciscu. Njegov tim analizirao je genetički materijal virusa iz uzorka prikupljenog iz slojeva akumuliranog izmeta jelena u Kanadi od kojih su neki dijelovi stari i do 4.000 godina. Jeleni su se okupljali na zaleđenim dijelovima tla, kako bi pobegli od insekata, a u nataloženim fekalijama mogu se i danas pronaći dijelovi biljaka. Naučnici su izvadili kompletan genom virusa iz 700 godina starog sloja i razvili novi virus, kojem su zatim izložili jednu biljku (Nicotiana benthamiana). Virus je uspješno zarazio njene listove. "Znanje o drevnim virusima ograničeno je zbog njihove niske koncentracije i slabe očuvanosti uzoraka. Međutim, u konstantnoj hladnoći nukleinske kiseline mogu biti očuvane vjekovima", kažu istraživači. Tim upozorava da je ovo otkriće važno i u slučaju da zbog klimatskih promjena i topljenja leda na polovima dođe do oživljavanja drevnih virusa, od kojih bi neki i dalje mogli predstavljati prijetnju živim bićima.

MLIJE^NI ZAOSTATAK

Nova DNK analiza, provedena na 13 lubanja pronađenih na području Mađarske, koje datiraju između 5.700. do 800. godine prije nove ere, pokazala je kako ljudi nisu stvorili toleranciju na laktozu čak

5.000 godina nakon razvitka poljoprivrede i pripitomljavanja životinja te čak 4.000 godina nakon što je tehnika pripreme sira stigla na područje centralne Evrope. Kako su se pridošli zemljoradnici počeli miješati s lokalnim lovcima, koža Evropljana postaje sve svjetlija, no nije bilo nikakve razlike u razini tolerancije laktoze, ustvrdio je Ron Pinhasi, profesor areheologije na Sveučilištu u Dublinu. "Ovo znači da su prastari Evropljani uzgajali životinje kao što su krave, koze i ovce, ali genetski još nisu razvili toleranciju na mlijeko sisavaca", rekao je Pinhasi. Zbog toga su mlijeko većinom prerađivali u jogurt i sir, koji i današnjim ljudima ne padaju tako teško na želudac.

LJEKOVITI ODMOR

Najbolji lijek protiv prehlade i povišene tjelesne temperature je odmor, savjetuje njemački naučni časopis Naturartz. Budući da uzimanje lijekova za snižavanje temperature može subjektivno poboljšati stanje, pacijenti često, osjećajući se bolje, ustaju iz kreveta i obavljaju svoje svakodnevne aktivnosti te se dovoljno ne odmaraju. Visoka temperatura važna je u borbi protiv infekcije, naglašava list. Časopis također preporučuje puno tekućine kako bi se sluznice održale vlažnima tokom bolesti. Kako bi tijelo dobilo što više vitamina i sekundarnih proizvoda biljaka - zaštitnih hemikalija koje proizvode biljke, a imaju ljekovita svojstva za ljude - časopis preporučuje puno voća i povrća. Dvije čarobne biljke za odvraćanje virusa i bakterija i jačanje imunosnog sustava su hren i češnjak.

RE^ENO

UPAM]ENO

Da sam znao koliko je velikih knjiga na svijetu, ne bih se upuštao u pisanje, radio bih nešto drugo. n Johann Goethe Kupac treba stotinu očiju, prodavač nijedno. n George Herbert Jedini način da se riješite iskušenja jest taj da mu pokleknete. n Oscar Wilde Ima ljudi koji od svog bogatstva nemaju ništa osim straha da će ga izgubiti. n Denis Diderot Ni vatra, ni junaštvo, ni snaga misli i osjećaja ne mogu sačuvati život pojedinca nakon smrti. n Bertrand Russell Ekonomija je umijeće da se ograničenim resursima podmire neograničene potrebe. n George Marshall Narodi mogu postići sve, samo ime ne, ako ga izgube. n Antun Gustav Matoš Vaša budućnost ovisi o mnogo stvari, ali uglavnom o vama. n Frank Tyger U tuđoj nevolji je slaba utjeha. n Marcus Tullius Ciceron Nikad ne stajemo u istu rijeku. U protjecanju vremena, izgubljena prilika, izgubljena je zauvijek. n Heraklit Tko nas naljuti, pokorio nas je! n Elizabeth Kenny Većina ljudi bi radije bili sigurni da su nesretni, nego riskirali pokušati postati sretni. n Robert Anthony 7. novembar 2014. Spektar, broj 22 21

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

JEDNA LJUDSKA TAJNA

Paulovo tijelo leži na krevetu; bezvremenski blijedo lice u miru onoga svijeta; stigli su Paulov brat i žena mu, čekamo da dođu iz pogrebnog preduzeća da Paula odnesu...

tefan mi je poslao poruku: Mama umrla u snu, ispraćaj je u nedjelju iz crkve Svete Tereze. Spriječena sam otići. Saznajem od poznanika da su na misi sinovi lijepo govorili o majci. Udruženje za pješačenje, u kojem sam upoznala i sprijateljila se sa bračnim parom G., Paulom i Hildom, poslalo je korpu cvijeća sa zahvalnicom. U govorima nad kovčegom je rečeno da je Hilda rođena i odrasla u Berlinu, studirala dramsku umjetnost, da je bila godinama u korespondenciji sa u svijetu poznatim orijentalistom, velikim tumačem Indije i hinduizma, Jean Herbertom. Sa Jeanom, za koga je svojevre-

meno nešto i prevodila, to znam, nastavila se dopisivati i poslije njegove smrti koristeći automatsko pisanje; pokazala mi je svojevremeno stranice i stranice ispisane drhtavim rukopisom.

“Sve je to bilo greška, godine nacizma, naša oduševljenja i ponos nacijom”, priznavala je Hilda kao činjenicu, bez patosa u glasu, bez traženja opravdanja... Dok sam sa Paulom uvijek razmjenjivala dosjetke i smijeh, sa Hildom, damom plemenite ljepote, koja je izgovarala francuski lošije od mene, vremenom sam razvila

Piše: Nermana Begagić tiho prijateljstvo, puno uzajamnog razumijevanja koje se osjeća, a ne izgovara. Pričale smo mnogo o literaturi, Bogu, životu u rodnoj zemlji. jemačka njene mladosti za nju je bila, prije svega, sjećanje na ljubljenog oca, visokog oficira njemačkog Wehrmachta, teškog invalida Drugog svjetskog rata. Prisjećala se, sa osmjehom, svoje sreće pri susretu sa Hitlerom, sa kojim se rukovala negdje pred sam rat. Povjerila mi je da su tih godina zanosa Hitlerom Nijemci, veliki broj njih, slutili, ali nisu htjeli znati za logore. Čak se sjećala i pjevuckala mi pjesme Hitlerjugenda. “Sve je to bilo greška, godine nacizma, naša oduševljenja i ponos nacijom”, priznavala je Hilda kao činjenicu, bez patosa u glasu, bez traženja opravdanja. Učila me tako, preko sebe, o svom narodu. Ja sam mislila kako bi i u mojoj zemlji jednog dana trebali, baš na isti način, pričati o našem paklu. ada su njih dvoje, zbog starosti, prestali dolaziti na pješačenje, obilazila sam ih povremeno, izvodila autom u šetnju ili u restoran i to je trajalo nekoliko godina. Onda me u jedan petak navečer Hilda nazvala i zamolila da dođem: Paul je vraćen iz bolnice, na samrti je, a ona je sama. Otvorila mi je vrata sasvim tiha, u

K 22 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

očima iskra zahvalnosti što me vidi. U dugom salonu, pod velikim prozorom prema vrtu, leži u visokom bolničkom krevetu Paul. Usta su mu poluotvorena, teško diše, na zjenice mu se spustila plavičasta magla, pogled odsutan… počeo je da odlazi. ilda mu glasno kaže: Evo došla tvoja Nela”. Nema reakcije. Onda mu ušuška deku oko tijela, ugasi svjetlo i ostavi poluotvorena vrata sobe, zatim me pozva da se popnemo na sprat da u miru razgovaramo. Sjedimo tako u Paulovoj radnoj sobici, gdje drži svoje najveće blago: arhivu i stvari Kluba pješačenja, čiji je on osnivač od prije 20 godina. Hilda je u fotelji naspram mene i priča. Šutim i slušam, uvjerena da joj je teško i da govorom bježi od misli. Vratila se u 1957-u kada je stigla iz Njemačke ovdje na sjever Francuske da bi usavršila svoj francuski. Počela je odrađivati staž u kabinetu jednog notara. Tu ju je susreo Paul, nesvršeni student žurnalistike, koju je napustio da bi radio u očevoj radnji za prodaju i popravke automobila; zaljubio se pri prvom susretu u nju. Počeo ju je sačekivati poslije posla, slati pisma, kupovati cvijeće… - Bio je suviše sirov za mene, kaže Hilda, bježala sam od njega. atim prekida govor, kao da se premišlja, a onda me pita: Znaš li ti Nela da ja mnogo više volim mog prvog sina Stefana od Sedrika? “Da, znam, potpuno je drugačiji i fizički i karakterom, Sedrik je isti otac, Stefan ne liči ni na koga“, potvrdim. Mala pauza, a onda ona ubaci u prostor rečenicu-bombu: U stvari, ja i nisam nikada sigurna da li je Stefan Paulov sin ili moga direktora iz onog vremena! Nelagoda me preplavi.

“Da, u to vrijeme sam se voljela sa mojim direktorom tajno, nastavlja, ali je on imao ženu i djecu, nije bilo govora da se rastavi. Krili smo se, a Paul me počeo opsjedati. Jedno veče Paul me praktično silovao. Ne znam ni danas od kojeg od njih dvojice sam ostala trudna i čiji je sin Stefan!”. Opet mala pauza, teško disanje Paula na samrtnoj postelji, kao da je utihnuo. Šutim i gledam je

Htjela sam da pospremim posteljinu na kojoj je Paul izdahnuo sat prije. Hilda me zaustavlja gestom ruke: Neka, nemoj Nela, jutros sam je promijenila, čista je, ja ću u njoj večeras da spavam… netremice, jedva ostajem u fotelji od silne želje da nisam tu i da to nisam čula. “Trudna i očajna vratila sam se u Njemačku roditeljima. Paul je neprestano zvao, otac je govorio sa njim i onda sve presjekao. Rekao je da je vrijeme da se udam i da treba da Bogu budem pokorna. Udala sam se za Paula i služila ga sve ove godine, imala sam milost za njega. On, onaj drugi, davno je umro”, reče i konačno zašuti.

Ne shvatam, užasnuta, da li me koristi za ispovjest Paulu ili se sveti, pa to glasno govori, jer je on nemoćan na odlasku? U subotu, dan nakon noći priznanja, nazvala me u pola dvanaest da bi mi saopštila da je Paul je upravo izdahnuo. Stigla sam kod njih petnaest minuta poslije. Paulovo tijelo leži na krevetu; bezvremenski blijedo lice u miru onoga svijeta; stigli su Paulov brat i žena mu, čekamo da dođu iz pogrebnog preduzeća da Paula odnesu. a Hildinu molbu, penjem se na sprat da odaberem odjeću za samrtnu postelju moga drugara. Kad snesoh torbu sa Paulovim kariranim sakoom za njegovo posljednje oblačenje, mrtvozornici su stigli, iznose tijelo iz kuće. Predam im torbu sa stvarima u koje će obući mrtvaca. Porodica je u dvorištu iza kuće, čekaju da službenici pogrebnog preduzeća odu, Hilda je sa ostalima. Nakon toga svi ponovo ulazimo u kuću, ja bih htjela da pospremim posteljinu na kojoj je Paul izdahnuo sat prije. Hilda me zaustavlja gestom ruke: Neka, nemoj Nela, jutros sam je promijenila, čista je, ja ću u njoj večeras da spavam…

7. oktobar 2014. Spektar, broj 22 23

INTERVJU: PROFESOR VLADO AZINOVIĆ

ISLAMISTE TREBA SLOMITI I NA VOJNOM I NA IDEJNOM PLANU Islamska država je utopijski projekt koji se nikada neće ostvariti, ali koji ljudima koji u nekim dijelovima svijeta pate daje privid da se bave ispravljanjem velikih nepravdi

ostoji li kontinuitet između Al Qaide i Islamske države i kakve su razlike među njima; da li je Islamska država postala ne samo regionalna već i globalna pretnja; da li je Zapad zbog borbi protiv nje iranski i Asadov sirijski režim prestao da smatra silama zla; šta su uzroci porasta dzihadizma i islamskog fanatizma; ko su njegovi inspiratori, a ko izvršioci i koje ideje ih pokreću; čime projekat dzihada privlači mlade muslimane na Zapadu, a čime na Zapadnom Balkanu; kako se finansira i ko su finansijeri Islamske države; može li Zapad samo vojnim sredstvima neutralisati islamizam. Na ova i druga pitanja Radio Slobodna Evropa (RSE) odgovore je potražila od Vlade Azinovića, profesora Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Logična posljedica RSE: Islamska država je u poslednjih nekoliko mjeseci naglo ojačala, iako se smatralo da je ubistvom lidera Al Qaide Osame Bin Ladena došlo do slabljenja fundamentalnih islamista. Šta se u tom interregnumu dogodilo? Kako to da se odjednom pojavila Islamska država? Prije svega, da li je to bilo 24 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

odjednom ili nije? Azinović: Nije bilo odjednom. Islamska država se pojavila u vezi sa onim što se protekle tri i po godine događa u Siriji. Dakle, posljedica je jedne neuspjele međunarodne intervencije u jednom unutrašnjem sukobu, koji se dalje nastavio i u kojem su se počele pojavljivati i nestajati različite frakcije na opozicionom bloku koji se trebao boriti protiv sirijskoj režima.

Islamska država se pojavila izazvana zbivanjima u Siriji, kao posljedica jedne neuspjele međunarodne intervencije u jednom unutrašnjem sukobu... Imali smo i značajan broj regionalnih i globalnih međunarodnih faktora, koji su također podržavali neke od tih frakcija, očekujući da će kroz njih steći bolji uvid i upravljati događajima u Siriji. Kada je Islamska država ojačala i poklopila ostale milicije koje su se borile na tom opozicionom frontu, ona se odjednom pojavila kao jedna respektabilna vojna, a ja bih rekao i ideološka snaga. Ono čime je skrenula pažnju na sebe ovog ljeta je brutalno nasilje koje je koristila

kao svoj modus operandi, ali to je jedna posebna priča.

Goropadno čudoviše RSE: Da li je Zapad propustio da prepozna na vrijeme tu frakciju ili frakcije iz kojih će kasnije izrasti Islamska država? Azinović: Ja bih rekao da ne samo da je zakasnio, nego je na određeni način i pomogao njen nastanak. RSE: Kako? Azinović: Jedan dio oružja i dobrovoljaca koji su prelazili preko teritorija Turske direktno je završavao u rukama onoga što je bila „Islamska država u Iraku i Šamu“, odnosno, u Iraku i Siriji, kako se ta formacija zvala do ovoga ljeta. Dakle, dogodilo se nešto što se dešava i inače: ne može se direktno intervenirati zbog cijelog spleta međunarodnih okolnosti i onda se pokušava „proxy“ snagama, dakle, snagama koje su neformalne, koje su nedržavne, uticati na tok sukoba u onom smjeru u kojem velike sile to žele. Međutim, kao što se dogodilo nakon rata u Avganistanu, kao što se dogodilo, ako hoćete, i nakon rata u Bosni i Hercegovini, stvori se jedno frankenštajnovsko čudovište koje počne da grize ruku koja ga je do tada hranila i koja mu je praktično pomagala da nastane. RSE: Zar lekcije iz Afganistana i BiH nisu bile dovoljne? Azinović: Očito da nisu. Naravno, mi sada stvari pojednostavljujemo

kako bismo ih bolje razumjeli, ali u suštini se dogodilo isto.

Al-Zarqawijev trag RSE: Ko su inspiratori Islamske države i šta ih pokreće? Azinović: Islamska država nije nastala tek tako. Ona je nastala na ideološkoj baštini nečega što se zvalo „Al Qaida u Iraku“, čiji je čelnik bio Abu Musab al-Zarqawi, jordanski kriminalac, alkoholičar i pedofil, koji je svoje, odnosno, aktivnosti svoje grupe iz Jordana prenio u Irak 2004. godine, da bi se suprotstavio američkoj invaziji. Abu Musab alZarqawi i „Al Qaida u Iraku“ su prvi počeli ritualna odrubljivanja glava zarobljenima, najčešće humanitarnim djelatnicima, sa Zapada. Abu Musab al-Zarqawi je, štaviše, sam pred kamerama odrubio nekoliko glava takvim ljudima. Počeli su vrlo brutalnim kampanjama napada na neistomišljenike i zapravo su pokrenuli rat protiv iračkih šiita u jednom trenutku. Abu Musab al-Zarqawi se u takvim aktivnostima, u jednom trenutku, toliko oteo kontroli tradicionalne Al Qaide da je ušao u ideološki sukob sa tada još uvijek živim Osamom Bin Ladenom i Aymanom al-Zawahirijem, koji su se na neki način od njega distancirali. Pitanje je kako bi se taj sukob završio da ga nisu prekinule SAD i istresle dvije bombe od četvrt tone na sklonište Zarkawija blizu Bakube 2006. godine. On je tada poginuo, ali je njegovo ideološko naslijeđe ugrađeno u ideološku matricu Islamske države.

Tajno finansiranje RSE: Ko su ti koji finansiraju Islamsku državu? Azinović: To je najteže pitanje u cijeloj ovoj priči. Nedavno je

Azinović je autor više knjiga i studija o terorizmu

njemački ministar finansija dao izjavu kojom je jednu zaljevsku državu apostrofirao kao mogućeg finansijera Islamske države, pa je onda tu izjavu povukao jer je očito bila malo ishitrena i neodmjerena. Države ne stoje, stoje bogati pojed-

Islamska država nastala je na ideološkoj baštini iračke Al Qaide, čiji je čelnik bio Abu Musab al-Zarqawi, jordanski kriminalac, alkoholičar i pedofil... inci koji za relativno malo novca, za koji vjeruju da ga daju u humane svrhe i za ostvarenje uzvišenih ciljeva, kupuju vojnu snagu koja onda ide i pokušava ostvariti tu ideologiju na licu mjesta. RSE: Šta zapravo Islamska država želi kao krajnji cilj i na koji način Zapad globalno može da se suprotstavi njenoj globalnoj ideologiji, a da to nije samo vojno suprotstavljanje? Azinović: Ako bismo pokušali uspostaviti neke paralele između onoga što je do sada predstavljala tradicionalna Al Qaida i ovoga što sada predstavlja Islamska država, možemo vidjeti da tu postoji suštinska razlika, na kojoj možemo

pokušati objasniti šta Islamska država na kraju zapravo želi. Al Qaida je bila fokusirana na dva vrlo konkretna cilja: postojao je takozvani bliži i takozvani dalji neprijatelj. Bliži neprijatelj su bili sekularni režimi u muslimanskim zemljama, koje je Al Qaida vidjela kao neprijateljske i koje treba smaknuti, a postojao je dalji neprijatelj, SAD, koje su pomagale te režime, jer su oni praktično za SAD odrađivali neke stvari u regiji. Međutim, Islamska država za cilj ima uspostavu teritorija i to je ono što je ključno razlikuje od Al Quaide. Islamska država je tokom ljeta, kada je proglašen kalifat, objavila jednu mapu priželjkivanog teritorija kalifata, koji uključuje ogromne prostore u sjevernoj i srednjoj Africi, velike dijelove Bliskog Istoka, Srednjeg istoka, današnje Rusije, Kavkaza, Balkana i zemlje EU, sve do Austrije i do Španjolske. Dakle, to je jedan utopijski projekt, koji se, naravno, nikada neće ostvariti, ali koji ljudima, koji u nekim dijelovima svijeta pate, koji se osjećaju ugroženim, obespravljenima, marginaliziranim, frustriranim, neprilagođenim, a razlog za takav 7. novembar 2014. Spektar, broj 22 25

osjećaj pripisuju svom identitetu, takva jedna moćna sila, koja nastaje ta tom teritoriju, njima daje privid da se oni zapravo bore i za njih i da se trebaju priključiti toj globalnoj sili koja ide za ispravljanjem svih nepravdi na svijetu.

Nijansirani motivi RSE: Šta je mlade ljude sa Zapada, pa i sa Balkana, moglo privući da ratuju za taj kalifat? Azinović: Pretpostavljam da se radi o spoju barem nekoliko faktora. Postoji kod jednog broja ljudi neko uvjerenje o globalnom stradavanju i patnji muslimana u proteklih nekoliko stoljeća - što zbog posljedica kolonijalizma, neokolonijalizma, nesposobnosti ili nemogućnosti za prilagođavanja modernitetu kakav im je nametnut. Pitanje je šta takvim ljudima na Zapadu, koji su se doselili iz nekih drugih dijelova svijeta, liberalni kapitalizam danas uopšte može ponuditi. Također, radi se i o tome da se ti ljudi vjerovatno nisu na odgovarajući način uspjeli do kraja uklopiti u društvo u kom sada žive, a obično se radi o drugoj ili trećoj generaciji useljenika. Sasvim je moguće da veliki broj mladih ljudi, potomaka useljenika iz različitih dijelova svijeta, u vremenu recesije i ekonomske krize svoje vlastite probleme ne tumače nekim općim okolnostima, nego ih personaliziraju i doživljavaju kao svoju otuđenost, svoju ekonomsku marginalizaciju, kao posljedicu vlastitog identiteta i njegove ugroženosti.

Ratno naslijeđe RSE: Šta su pokretači tog radikalnog islamizma među mladima na Zapadnom Balkanu, na primjer u Bosni i Hercegovini? 26 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

Krvoločne horde kriju se iza islama

Azinović: To što određeni broj građana BiH odlazi, odnosno, odlazio je, u rat u Siriji i Iraku, jeste zapravo neka vrsta ideološkog nasljeđa koje je ostavljeno ovdje tokom rata, kroz djelovanje vojne formacije El Mudžahid i ideološke matrice kojom je ona djelovala. Međutim, mi imamo drugu gen-

Ono što je razlikuje od Al Quaide, to je da Islamska država za cilj ima uspostavu teritorije koja se naziva novim kalifatom... eraciju dobrovoljaca koji odlaze u rat u Siriju, a to su mladići od 18 ili 19 godina, koji, ja vjerujem, istinski to doživljavaju kao neku vrstu svoje vjerske dužnosti i zbog toga odlaze. Međutim, mislim da negdje duboko u podsvijesti tu postoji cijeli niz drugih faktora. Gledao sam kako izgledaju kuće iz kojih ti mladići odlaze. Kada bi neko poginuo, naši bi novinari najčešće odlazili na ta mjesta i razgovarali sa roditeljima. To su najčešće neke kuće od cigle gdje imate samo drvenariju, prozore i vrata i gdje jedva da imate krov. Do nekih od tih kuća jedva da vodi bilo kakav zemljani put. Dakle, to su

kuće iz kojih bi čovjek, bilo kada i bilo gdje, nastojao što prije pobjeći u bilo šta drugo. Problem sa Bosnom i Hercegovinom je što se i ljudima koji žive na asfaltu i betonu nudi malo šta drugo. Mi smo ovdje potpuno izgubili sistem društvenih vrijednosti, pa i moralnih i etičkih. Mi živimo u jednom naizgled normiranom društvu, ali se niko ne pridržava normi kojima se uređuju odnosi u društvu. Mi nemamo više društvene uzore. Imamo jedno potpuno haotično društvo u kojem je sve sada postalo normalno i moguće. Sve što je ranije bilo za osudu ili za prijekor, sada se tolerira ili se čak ohrabruje. Također, kada se radi o mladićima tih godina, imamo tu i neke faktore koji se sasvim podrazumijevaju za taj uzrast. To su mladići koji žele da se iskažu kao muškarci, koji žele da se potvrde, da steknu poštovanje, da budu dio grupe, koji traže svoj identitet. Za veliki dio tih mladića to je jedna velika adrenalinska avantura. Do odlazaka u Siriju, mladići tih godina bježali su u francusku Legiju časti, zato što je to bio kanal kroz koji se moglo postići to samoostvarenje i afirmirati se kroz igranje sa oružjem i odlazak u ratove. Naš je problem što u ovoj državi, a

mislim da to vrijedi i za ostatak Zapadnog Balkana, postoji vrlo malo mogućnosti za samoostvarenje mladih na neki normalan način.

Štetne predrasude RSE: U jednom intervju ste rekli da vehabizam nije sinonim za islamski fanatizam i ekstremizam, da islam i islamizam nisu isto. Nemam utisak da svi to ovdje sasvim dobro razumiju. Azinović: Mi moramo ovdje, ne samo zbog elementarne političke korektnosti, nego zbog suštine stvari, pokušati objasniti ponešto. Prije svega, vrlo se često govori o islamskom terorizmu. To je po meni neprihvatljiv termin, zato što postoji ogromna razlika između islama i islamizma. Islam je religija, a islamizam je ideologija. To bi bilo kao da kažemo da su kršćanstvo i kršćanska demokracija jedna te ista stvar. Međutim - one to nisu. Što se tiče selafizma ili vehabizma, tu također postoji jedno stereotipno i predrasudno promišljanje i shvaćanje. Ne bih rekao da je ono nužno iz zle namjere, nego se naprosto radi o kompliciranim stvarima, koje ljudi iz judeokršćanske ili ateističke perspektive teže razumiju jer ne poznaju islam. Vehabizam i selefizam su pojave koje nisu nove. Riječ je o pokretu koji nije jedinstven, ne samo kod nas u regiji, nego nije jedinstven nigdje u svijetu. Radi se zapravo o ljudima koji vjeruju da je razlog zbog kog su muslimani počeli zaostajati za ostalim dijelom svijeta i postajati njegovom žrtvom to što su vremenom odstupili od temeljnih postulata islama i zbog toga im se oni vraćaju. Oni žele da žive kao prve tri generacije muslimana koji su naslijedili poslanika Muhameda. Najveći dio tih ljudi je vrlo

Dobrovoljci u potrazi za vlastitim identitetom

miroljubiv i nema nikakvih nasilničkih pretenzija, niti se tako ponaša. Jedan dio tih ljudi odobrava nasilje, jedan još manji se angažira u nasilju, ali bilo bi vrlo

Vehabije vjeruju da je razlog što muslimani zaostaju za ostalim svijetom i postaju njegove žrtve to što su odstupili od temeljnih postulata islama... pogrešno etiketirati cijele grupe kao potencijalno nasilničke ili terorističke samo zbog toga što mi ponekad nismo u stanju da razumijemo kompleksnost pitanja o kojima se ovdje radi.

Nužnost dijaloga RSE: S obzirom da ovaj pokret postaje globalni izazov, kakav bi trebalo da bude globalni odgovor Islamskoj državi? Azinović: Mislim da bi se morao naći neki način, ali ne mislim da može postojati neki široki i globalni pristup. Moraće se raditi na tome, individualno, svaka država za sebe. Mislim da dobrovoljaca u Iraku i Siriji ima iz više od 80 zemalja: 3.000 Evropljana, 12.000 sve skupa stranih boraca je u sastavu Islamske države. Dakle, dobar dio svijeta bi

mogao imati problema sa time. Znam da države poput Danske ili Saudijske Arabije, Austrije, Velike Britanije razvijaju programe, ne za deradikalizaciju, jer kad je neko već u toj priči radikaliziran, teško ga možete vratiti nazad. Treba se pokušati razviti neka vrsta kontra-naracije. Uključuje se islamska zajednica, socijalne službe, razgovaraju sa porodicama ljudi koji su otišli, razgovara se sa ljudima koji još uvijek nisu otišli. Pokušava se objasniti ljudima o čemu se tu radi. Morala bi se naći i rješenja za neke druge probleme koji su egzistencijalni, ekonomski, koji su i problemi drugih grupa, a ne samo ove zajednice iz koje se ljudi radikaliziraju i odlaze u Siriju. Nažalost, neretko je diskurs iz kog se to promatra da samo muslimani u svijetu pate, a način interpretacije te patnje je takav da daje krila ljudima koji pokušavaju sprovesti radikalizaciju. Dakle, morao bi se osmisliti neki koherentan, smislen, ciljan, razrađen, vjerovatno isto tako i skup, projekt ili program deradikalizacije. Prije svega, treba pokrenuti neki dijalog sa ljudima koji se osjećaju privučeni tom ideologijom i onim što se događa u Siriji i Iraku. Branka Trivić 7. novembar 2014. Spektar, broj 22 27

ISPOVIJEST BIVŠEG MONAHA

RAZVRAT U SRPSKOJ CRKVI U svojoj knjizi pod nazivom “Mafija u crkvi”, bivši monah Bojan Jovanović govori o pedofiliji i pojedincima koji zloupotrebljavaju Srpsku pravoslavnu crkvu, u kojoj se “neposlušnost” plaća i životom

njiga pod naslovom „Mafija u Crkvi“, nekadašnjeg monaha Bojana Jovanovića, koji tvrdi da je seksualno zlostavljan tokom službe u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, predstavljena je ove sedmice u Beogradu. U svojoj ispovijesti Jovanović govori o, kako kaže, pedofiliji i pojedincima koji zloupotrebljavaju Crkvu.

Ogromni otpori: Bojan Jovanović, četrdesetogodišnji Beograđanin, rekao je da njegova knjiga predstavlja dokument o seksualnim zlostavljačima iz crkvenih krugova. „Zapisao sam ono što sam lično doživeo. Pre petnaest godina ustao sam protiv ljudi koji svoju moć koriste da bi se seksualno iživljavali

nad nemoćnima. Bilo bi mi mnogo lakše da je ovo samo moja sudbina, a ne sudbina mnogih mladih ljudi, a naročito dece“, naglasio je Jovanović. Bojan Jovanović tvrdi kako je u više navrata svjedočio u medijima da je

Knjiga obiluje detaljnim opisima, potresnim svjedočenjima i uznemirujućim detaljima, pa govori čak i o samoubistvu jednog mladog bogoslova koji je bio žtrva seksualnog zlostavljanja... bio žrtva seksualnog napastvovanja vladike Vasilija Kačavende. Advokat Duško Tomić, koji zastupa Bojana Jovanovića, rekao je na promociji knjige u Beogradu da u Srpskoj

Autor svjedočanstva koje duboko potresa SPC 28 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

pravoslavnoj crkvi i drugim vjerskim zajednicama ima slučajeva pedofilije koji se, kako je naglasio, godinama kriju od javnosti. „Nikada u svom životu nisam imao veće otpore da se sazna istina nego u ovom slučaju. Svi koji su učestvovali u radu na ovoj knjizi bili su u smrtnoj opasnosti. Zato što pedofilija nije problem sama za sebe. Iza i ispred toga stoji strašan kriminal i mnogo morbidnih događaja koja se prikrivaju u religijskim zajednicama. U ovom slučaju, u Srpskoj pravoslavnoj crkvi“, naveo je Tomić.

Malodobne žrtve: Bojan Jovanović u svom djelu opisuje, kako je napisao, patnje kroz koje je prošao kao đakon i kada se 1998. u manastiru na Ozrenu zamonašio i dobio crkveno ime Serafim. Knjiga obiluje detaljnim opisima, potresnim svjedočenjima i uznemirujućim detaljima, pa govori čak i o samoubistvu jednog mladog bogoslova za kog autor u svojim spisima navodi da je bio žtrva seksualnog zlostavljanja i da je, kako tvrdi Bojan Jovanović, u stvari ubijen. Stojan Mandić, izdavač knjige „Mafija u Crkvi“, rekao je da ima saznanja da je sedam puta pokušano ubistvo Bojana Jovanovića, ali da on neće odustati od misije da se pred lice pravde izvedu nečasni pojedinci iz Crkve. „Svim srcem sam odlučio da podržim ovu knjigu jer znam da je, na žalost, sve ovo istina. Niko ne želi da se ovim zameri Crkvi. Mi se prvi za istinu borimo i zato ovo i radimo. Bojan Jovanović zaslužuje

Sa beogradske promocije Jovanovićeve knjige

pravdu i poštovanje. Gospod će pravedno suditi, ali mi na zemlji moramo da ga podržimo ako želimo dobro svojoj deci“, poručio je Mandić.

Zavjera ćutnje: Autor i njegovi saradnici obavijestili su SPC i nadležne organe o svojim iskustvima i saznanjima. Takođe su naveli da se predmet o tome

nalazi u tužilaštvu u Beogradu. Kako tvrde Tomić i Jovanović, često su bili izloženi pritiscima i prijetnjama, od kojih je jedna glasila: „Bićete iseckani na komade“, a naveli su i da su im pojedini ljudi iz crkvenih krugova nudili ogromne svote novca da o svemu ćute. Prema tvrdnjama autora, u istraživanje kriminalnih radnji u Crkvi,

UBIJENI DJEČAK “Pokušali su od mene da naprave poslušnika koji bi podvodio decu po školama i raznim ustanovama. Naglasili bi mi da pazim da deca ne budu starija od 11 godina, jer su poslije toga prljavi” – priča Bojan Jovanović. Kako kaže, zbog svih zlodjela čiji je svjedok, napustio je Crkvu i započeo borbu protiv ljudi u ime hrišćanstva, prije 15 godina, koji su zloupotrijebili svoju funkciju, i svoju moć koriste kako bi se iživljavali nad nemoćnima, prije svega nad djecom. Ovaj monah posjeduje i snimak koji je dokaz o kakvoj vrsti zlod-

jela govori knjiga i šta se sve u Patrijaršiji radi. – Tren kada sam odlučio da se borim protiv svega bio je kada su dijete koje je bilo pod mojom ingerencijom raznijeli bombom. Kačavenda me sklonio na dva dana, otišli smo negdje i kada sam se vratio saznao sam da se dječak Milić ubio. Kada sam zahtevao da mi objasne šta se desilo, rekli su mi da to nema veze sa njima i da je on ionako bio bolesnik. Delove tela dečaka sahranili smo u najvećoj tami i tišini – tvrdi Bojan Jovanović, čovjek koji je maltretiranje osjetio na svojoj koži.

“Ovu knjigu nisam napisao da bih šokirao javnost. Ona treba da služi kao sredstvo vlastima da ustanu u borbu protiv tih ljudi. A to je trebalo još davno da se učini...“ pa i njegovih navoda o seksualnom zlostavljanju, svojevremeno je bila uključena i Bezbjednosno-informativna agencija (BIA). Godinama poslije svega, tvrdi ovaj bivši sveštenik, priča nije odmakla od početka. Neću dozvoliti da se ovo gurne pod tepih, zaključio je Bojan Jovanović, pogotovu što sam sve više puta prijavljivao policiji: I svi ćute... “Ovu knjigu nisam napisao da bih šokirao javnost. Ona treba da služi kao sredstvo vlastima da ustanu u borbu protiv tih ljudi. A to je trebalo još davno da se učini“, ističe Bojan. U knjizi „Mafija u Crkvi“ objavljeno je nekoliko kopija crkvenih dokumenata za koje autor tvrdi da mogu da ukažu na istinitost nekih od njegovih tvrdnji. Tu su i fotografije iz vremena monaškog života Bojana Jovanovića. Zoran Glavonjić/RSE 7. novembar 2014. Spektar, broj 22 29

(NE)ZAUSTAVLJIVI KLIMATSKI KOLAPS

SVE NAS JAKO SVRBI, ALI SE RIJETKO KO ČEŠE

Prosječna temperatura zraka na planeti je sve viša, okeani su sve "kiseliji" zbog prisustva ugljendioksida, a za sve je kriv čovjek. Eksperti UN-a zahtijevaju hitnu akciju kako bi se spriječilo najgore

oči početka UN-ove konferencije o zaštiti klime, u jednom izvještaju eksperata svjetske organizacije upozorava se kako planeti prijete klimatske promjene koje će biti nepovratne. Promjena klime tako može da ima "ozbiljne i dalekosežne posljedice po čovjeka i cijele ekosisteme". No, još ima vremena da se smanjenjem ispuštanja štetnih gasova, prvenstveno ugljendioksida, spriječi najgore. To je zaključak izvještaja kojeg su u 2. novembra

objavili eksperti Kopenhagenu.

UN-a

Štetni gasovi: Ovaj izvještaj nema nekih posebno novih informacija, ali način na koji je napisan ukazuje na hitnost djelovanja. On sažima i ujedinjuje zaključke iz ranije objavljenih izvještaja o dokazima o klimatskim promjenama, njihovim posljedicama i preporukama šta treba činiti. To je osnovica za pripreme svjetskih vlada za narednu Konferenciju o zaštiti klime koja će se održati u Peruu. Izvještaj ne ostavlja ni traga sumnji u dokaze da odista dolazi Ukoliko se ne smanji ispuštanje štetnih gasova, do kraja ovog stoljeća prosječna temperatura bi na planeti mogla da poraste i do četiri stepena celzijusa... do zagrijavanja planete koje je uzrokovano djelovanjem čovjeka, da sve to već sada ima opasne posljedice, ali ukazuje i na mogućnost da je trend povećanja

30 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

temperature već sada nezaustavljiv. Emisija štetnih gasova se mora brzo i bitno smanjiti da bi se povećanje temperature održalo u granicama ispod dva stepena celzijusa, tvrde stručnjaci. Samo tako bi se spriječile ekstremne posljedice promjene klime poput oluja, kiša, suša i porasta nivoa mora. Ovaj izvještaj ukazuje i na to da takve promjene vode i nasilnim konfliktima te povećanju broja izbjeglica. One ugrožavaju žetve i proizvodnju hrane. Ukazuje se na još jednu odlučujuću promjenu eko-sistema: okeani postaju sve "kiseliji" jer iz zraka akumuliraju sve više ugljendioksida. To ugrožava život vodenih bića. Prema nekim scenarijima, ukoliko se ne smanji ispuštanje štetnih gasova, do kraja ovog stoljeća prosječna temperatura bi na planeti mogla da poraste i do četiri stepena celzijusa.

Interesna bitka: Prije nego što je ovaj izvještaj objavljen, predstavnici pojedinih vlada su tražili da ga "pročešljaju". Vlade su pokušale da utiču na izbor riječi koje se koriste kako bi ojačale svoje pozicije u pregovorima. Uloženo je više od 2000

ALARMANTNI PODACI

l prosječna temepratura na planeti je od 1880. do 2012. godine porasla za 0,85 stepeni celzijusa l vjerovatnoća da je to posljedica djelovanja čovjeka iznosi od 95 do 100 odsto l okeani su do sada akumulirali oko 30 odsto ugljendioksida kojeg je u atmosferu izbacilo čovječanstvo i tako je njihov stepen "kiselosti" porastao za 26 odsto u odnosu na doba prije industrijske revolucije l skoro svi glečeri svijeta se tope l koncentracija ugljendioksida i metana je najveća u proteklih 800.000 godina l očekivati je da sve duže traju suše, te da pojedini regioni sve češće budu pogođeni katastrofalnim poplavama l da bi se ograničilo zagrijavanje atomosfere na dva stepena celzijusa potrebno je do 2050. smanjiti emisiju ugljendioksida za 40 do 70 odsto u odnosu na nivo iz 2010. godine. Promjena klime donosi katastrofalne suše

komentara na prvi nacrt izvještaja. EU je tražila da se u izvještaju preciznije navedu posljedice klimatskih pregovora kako bi to poslužilo kao osnova za pregovore onih koji donose odluke na političkom nivou. Zajedno sa SAD, Unija je zahtijevala da se u izvještaju naglasi kako će posljedice budućih klimatskih promjena jače pogoditi i bogate zemlje. SAD su tražile i da ovaj dokument bude jasan i onima koji se ne razumiju previše u klimatske promjene. Eksperti tvrde da je upravo za države gdje postoji velika sumnja u istinitost navoda o tim promjenama bitno da se kroz grafikone prikažu posljedice koje bi nastale ukoliko ne dođe do hitnog djelovanja. Saudijska Arabija je tražila da se u izvještaju spomene i da se rast prosječne temperature zraka u god-

inama nakon 1998. odvija nešto sporije nego ranije. Ova zemlja je poznata po tome što ublažava tvrdnje o mogućim katastrofalnim posljedicama klimatskih promjena. Najveći proizvođač nafte na svijetu je htio da se u nalaz eksperata uvrste i podaci o "negativnim" efektima mogućeg smanjenja utroška fosilnih goriva, poput finansijskih gubitaka za države poput nje.

Još šest godina: Nevladine organizacije poput Greenpeacea, WWF-a i Germanwatcha smatraju da izvještaj pokazuje kako još uvijek nije kasno da se zaustave opasne promjene. One također vjeruju da je rok da se to desi 2020. godina. Svijet do te godine mora "okrenuti sklopku" i početi u mnogo većoj mjeri da troši

obnovljive energije, moraju se ostvariti uštede u potrošnji i zaustaviti sječa šuma. "Ako nastavimo da se ponašamo kao do sada, onda u narednom desetljeću nećemo više ni imati mogućnost da zaustavimo porast temperature", upozorio je generalni sekretar UN-a Ban Ki Moon. Njegovo prisustvo prilikom objavljivanja izvještaja potcrtava koliku važnost tome pridaju UN. Predstojeća Konferencija o zaštiti klime, koja će se održati u Peruu, trebalo bi da bude osnova da se u Parizu 2015. potpiše novi sporazum koji će naslijediti Protokol iz Kyota. Rasprava oko toga koje će se rečenice pojaviti u ovom izvještaju pokazuje da put do novog sporazuma neće biti nimalo lak. Irene Quaile/DW 7. novembar 2014. Spektar, broj 22 31

LABIRINTI LJUDSKE DUHOVNOSTI

AKO SE NE MIJENJAŠ MILOM, ONDA ĆEŠ TO UČINITI SILOM! U kakvom je stanju naša civilizacija, kako nastaje bolest, šta je naša sudbina, šta trebamo uraditi da bi preživjeli u narednim godinama? Na ova i brojna druga pitanja odgovore pruža Sergej Lazarev, autor 16 knjiga “Dijagnostike karme”

a li vam je ikada dopala ruku neka od ukupno 16 knjiga iz serije „Dijagnostika karme“ ili barem jedna iz serijala od sedam knjiga pod nazivom „Čovjek budućnosti“, ruskog autora Sergeja Nikolajeviča Lazareva. Riječ je o “specijalnoj osobi” koja u isto vrijeme utjelovljuje i praktičara duhovnosti i filozofa i istraživača zakona duhovnog života čovjeka te njihovog utjacaja na naše zdravlje i karmu (sudbinu). Sadržaj njegovih knjiga i predavanja zaranjaju toliko duboko u individualne i društvene probleme ljudi da vas njegova dijagnoza uzroka i posljedica naših i tuđih dijela pokreće na akciju koja ne trpi odlaganje - iz korijena počnete mijenjati sebe. Jer, ono što ste odlagali godinama, iz nekog razloga koji vam otkriva Lazarev, počelo je dolaziti na naplatu kroz bolesti, nesreće, tragedije, katastrofe itd.

Bolne lekcije: Sav smisao pomnog istraživanja Lazareva sadržan je u njegovom nastojanju da pomogne čovjeku kako bi dobrovoljno uradio to što sudbina radi s njim - prinudno! Ukratko, ako nećeš milom (kroz postepeno mijenjanje i transformaciju duha i 32 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

tijela u skladu sa zakonima Univerzuma), onda ćeš silom, kroz učenje i polaganje životnih lekcija na grub i bolan način?!

Prvi put u istoriji čovječanstva vidimo stvarne dokaze kraja svijeta, koji se približava. U tom režimu, u kom živi današnja civilizacija, ona je osuđena na propast... Naravno, ovakve korjenite promjene koje od nas zahtjeva Lazarev, kroz naveđenje brojnih (konkretnih) primjera ljudskih sudbina u “Dijagnostici karme”, veoma su mučna stvar, pa se čitatelji “na prvu” mogu zapitati: U čemu se

Jedno od djela inspirativnog Rusa

Piše: Šefik Avdagić naše dobrovoljno pristajanje na ličnu transformaciju razlikuje od totalne destrukcije i katastrofa sa kojima nas priroda sve učestalije suočava? “Praktično ni u čemu”, odgovara Lazarev i pojašnjava da je razlika samo “u tome što mijenjanje koje je na fonu ljubavi, postaje naše razviće (u svjesno biće, op.aut.), a ne rušenje!” Lazarev je rođen 1952. u ruskom gradu Ejsku. Završio je Ruski državni pedagoški univerzitet A. I. Hercena. Istovremeno je prošao 11mjesečnu edukaciju u Sankt Petersburgu na državnom univerzitetu, stječući kvalifikaciju „praktičar psiholog“. Početkom 80-tih godina počeo se baviti istraživanjem informacionoenergetskih polja čovjeka, a od 1993. održava seminare i prezentacije u Moskvi, Sankt Petersburgu i drugim gradovima u Rusiji, Njemačkoj, Izraelu, Poljskoj, Češkoj i Ukrajini.

Urođeni instinkti: Lazarev istražuje vezu između unutarnjeg stanja duše čovjeka, njegove sudbine i zdravlja, povezanost religijskog i moralnog stanja čovjeka, te perspektive njegovog opstanka u savremenom svijetu. U toj oblasti je empirijskim putem otkrio niz zakona, što mu je

omogućilo da stvori cjelokupan filozofski sistem koji je jedinstven po tome što nam omogućava da se snađemo u svijetu koji nas okružuje, kao i da u konkretnim životnim situacijama dobijemo odgovore na pitanja: ko smo, odakle dolazimo i kuda idemo? Dijagnosticirajući unutarnje čovjekovo stanje ovaj autor tvrdi da za svakog ponaosob može reći šta će mu se desiti u budućnosti. I to ne važi samo za jednu osobu, već za grupe ljudi, narode, države, pa čak i za cijelo čovječanstvo. Po njemu, to nije povezano sa astrološkim predviđanjem, već sa njegovom metodom - karmičkom dijagnostikom! “Kraj svijeta su predviđali mnogo puta, ali prvi put u istoriji čovječanstva vidimo stvarne dokaze kraja svijeta, koji se približava. U tom režimu, u kom živi današnja civilizacija, ona je osuđena na propast”, tvrdi Lazarev. Po njemu svaki čovjek ima tri urođena instinkta. Prvi instinkt, koji je svojstven svemu živom i neživom u Univerzumu, je instinkt jedinstva, sjedinjenja s Bogom. To je prvi i glavni uslov za opstanak. Osim ovog, kroz život nas održavaju i dva “pomoćna” instinkta - instinkt samoodržanja i instinkt produženja vrste. Bez ova dva instinkta čovjek ne može da živi, ali, ako čovjek počne da zaboravlja glavni instinkt i klanja se ovim drugim, kako ističe Lazarev, tada duša gubi ljubav i počinje da boluje.

Religiozne zablude: Instinkti samoodržanja i produženja roda su bliži životinjskom nego čovjekovom načelu. Oni su nam potrebni, ali oni treba da slijede instinkt ljubavi prema Bogu. Što se čovjek više klanja životinjskim instinktima, to više zavisi od njih, veže se za ovaj svijet, a vezanost stvara agresiju. Njegova duša postaje agresivna, i to

Lazarev: Filozof, psiholog, istraživač ljudske duše

u dva pravca: kada je usmjerena prema drugima, počinju prestupi, ubistva, odnosno, kriminalno ponašanje, a ako agresiju potiskujemo ona odlazi u podsvijest, a potom se - kako tvrdi Lazarev - u tijelu rađa bolest! Kroz “Dijagnostiku karme”, baveći se uzrocima današnjeg bolesnog društva, Lazarev tvrdi sljedeće: “Čovjek koji je izgubio ljubav prema Bogu, počinje da se pretvara u životinju. Zašto? Zato što je

Čovjek koji je izgubio ljubav prema Bogu, počinje da se pretvara u životinju. Zašto? Zato što je čovjek životinja koja je povjerovala u Boga... čovjek životinja koja je povjerovala u Boga. A kada vjera u Boga slabi, čovjek se vraća u životinjsko stanje. U cijelom svijetu sada vidimo uništenje vjere. Najparadoksalnije je da najmoćniju antireligijsku propagandu sprovode predstavnici religije iz prostog razloga što religiozne zablude, mnogo jače od otvorenog ateizma, ruše vjeru. Kada sam vidio kako ljudi ozdrave, kako se kod njih mijenja sudbina, kada su samo oprostili onima koji su ih uvrijedili, bio sam

zaprepašćen. Postavio sam sebi pitanje - već dvije hiljade godina znamo da ne treba vrijeđati i osuđivati druge, Isus Hristos je o tome stalno govorio. Zašto smo svi mi prepunjeni uvredama? Zatim sam shvatio, odakle to dolazi, šta znači oprostiti drugom čovjeku? To znači prihvatiti situaciju, kao datu od Boga. Ako sa svim upravlja Stvoritelj, tada je čovjek oruđe u Njegovim rukama. Uvreda od druge osobe je skalpel u rukama hirurga koji me liječi. To jest, Bog me preko druge osobe opominje za nesavršenstvo. Umjesto da se vrijeđam, ja trebam da se mijenjam i razvijam, jer mi nešto nedostaje”.

Manjak ljubavi: Postavljajući sebi i drugima pitanje zašto ljudi još uvijek ne mogu da prihvate Božiju volju(?), Lazarev konstatuje da ih u tome ometa upravo religija, zapravo naivna religiozna predstava. Iako je Hristos rekao da “čak ni dlaka sa glave čovjekove neće pasti, bez volje Božije” i “da sve što se dešava dolazi od Boga”, Njegovi sljedbenici su, po Lazarevu, izabrali drugu poziciju koja je bliža paganskoj: “Sve dobro je od Boga, a sve loše je od đavola”. Ako je sve loše od đavola, mogu li onda ja da oprostim čovjeku koji mi 7. novembar 2014. Spektar, broj 22 33

Čovjek se sjedinjava sa Bogom

je učinio nešto loše? To je nemoguće! Znači spolja praštamo, a izunutra ne možemo da oprostimo čovjeku, jer smatramo da ga je na to ipak podstakao onaj crvenokožac sa rogovima i kopitama?! Na taj način, naivne religiozne predstave skrivaju od nas suštinu toga o čemu je govorio Isus Hristos. Elem, da bi preživjeli u narednim godinama, po Lazarevu, trebamo uraditi tri stvari. Kao prvo - naučiti opraštati, što će reći - prihvatati volju Božiju. Čovjek koji se bori s Bogom, nije životno sposoban, jer, ćelija se ne može boriti sa organizmom?! Zato treba jasno shvatiti da sve dolazi od Boga. Ako je nešto loše u našim životima, to je rezultat naše nesavršenosti, a ne utjecaj nekih zlih sila. “Kada sam posmatrao bolesti i nesreće koje se čovjeku dešavaju, vidio sam samo jedan uzrok nedostatak ljubavi u duši. Bolesti i nesreće ograničavaju naše životinjske instinkte i podstiču nas prema Bogu. Bolestan čovjek postaje bolji, on je bliži vjeri. Kada mu se dešava nesreća, čovjek postaje stvarni vjernik. Navodio sam stvarne činjenice… Od posade na brodu u prosjeku 34 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

Ljudi streme svojoj unutrašnjoj ravnoteži

40 posto su vjernici, 40 su ateisti i 20 posto su neopredijeljeni. Počinje jaka oluja, svi su – 100 posto vjernici, svi se mole i traže od Boga spasenje. Oluja se završava, opet je 40 posto vjernika, 40 ateista i 20 posto neopredijeljenih. Dakle, da bi oprostili treba osjećati prisustvo Božije volje u svemu i shvatiti da ako imamo neke bolesti, probleme i nesreće da je to rezultat naše nesavršenosti, manjka ljubavi u duši”, tvrdi Lazarev.

Otkup grijeha: Trebamo, također, naučiti mijenjati sebe. Ako se naša duša ne mijenja, ni naša sudbina se neće promijeniti. Ali, na tom putu postoji jedna ozbiljna prepreka koja je zatvorila put promjenama, a to je - naivna religiozna predsta-

Ako je sve loše od đavola, mogu li onda ja da oprostim čovjeku koji mi je učinio nešto loše? To je nemoguće! Znači spolja praštamo, a izunutra ne možemo to da učinimo... va. Naime, kada se prije 600 godina pojavila ideja da se za novac mogu otkupiti grijesi, da se može darovati novac i grijesi će se

ukloniti, tada je počela umirati ideja mijenjanja čovjeka koji se zapitao: “Zašto da se mijenjam, kad mogu dati novac, i grijesi se uklanjaju”. Treći neophodan uslov da se preživi u narednim godinama, po Lazarevu je - naučiti voljeti. I ovdje ozbiljna barijera, ogromna prepreka koja je zatvorila čovjeku (mogućnost neprekidne ljubavi) dolazi od naivnih religijskih predstava. To Lazarev pojašnjava ovako: “Bog je Ljubav. Ako želimo da neprekidno volimo, moramo imati neprekidan kontakt s Bogom. Slično privlači slično! Ako moja priroda nije božanska, ja se ne mogu sjediniti sa Bogom. Ako sam ja iskonski griješnik, moje stremljenje Bogu ne može biti postojano. Zato ja mogu plakati, kajati se, ali ne mogu osjetiti potpuno jedinstvo sa Bogom. Zato, da bih zadržao ljubav, moram permanentno osjećati da sam ja Božija tvorevina. Moram osjećati da sam sin Božiji, čuvajući neprekidno jedinstvo, povezanost i ljubav sa Stvoriteljem. Samo u tom slučaju ja ću sačuvati ljubav kada se počne rušiti sve ostalo.”

DA LI JE MLIJEKO ŠTETNO?

SUMNJE SU OPRAVDANE, ALI IH JOŠ TREBA DOKAZIVATI

Čaša mlijeka dnevno jača kosti. Mlijeko podstiče dobro raspoloženje – sve su to fraze koje svako zna. Rezultati jednog švedskog istraživanja bacaju sumnju na takve tvrdnje

jevojčica sa brkovima od mlijeka se smije pred kamerama, u ruci čaša mlijeka, odmah pored puna flaša. Omiljeni reklamni motiv. Isto kao i blještavo bijelo mlijeko koje se kao nekom čarolijom miješa sa zdravim muslijem. Takve slike svakog dana se mogu vidjeti na ekranima. Asocijacija: sve dok je mlijeko tu, zdravi smo.

Švedsko istraživanje: Čak i da je ta poruka preuveličana, rezultati jednog švedskog istraživanja bacaju sumnju na to koliko je mlijeko zdravo – i to u njegovoj čistoj formi, ne kao dodatku slatkim voćnim pahuljicama ili tome sličnom. U vremenskom periodu od dvadeset godina, naučnici univerziteta Upsala posmatrali su 36 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

61.000 žena i preko devet godina 45.000 muškaraca, kako bi dokumentovali povezanost između konzumacije mlijeka, visoke

Švedski stručnjaci identifikovali su potencijalnog “krivca”. Oni sumnjaju na D-galaktozu, šećer koji se uglavnom javlja kod kravljeg mlijeka. Miševi i pacovi, kojima je davana ta supstanca, brže su starili i ranije umirali... smrtnosti i čestih lomova kostiju. Rezultat: smrtnost kod ispitanika koji su dnevno pili tri čaše mlijeka ili više bila je iznad prosjeka. Broj lomova kostiju sa druge strane, bio

je povećan samo kod žena koje su mnogo konzumirale mlijeko, ne i kod muškaraca. Ekard Hojser, iz Saveza mliječne industrije iz Berlina, kritikuje pristup švedskih istraživača i smatra da se istraživanja, kao što je ovo, koriste kako bi se sumnje ugrubo ispitale. Iz tog istraživanja izvučeni su pogrešni zaključci.

Dio slagalice: Čak i Karl Mihelson, jedan od koautora studije, upozorava na preuranjene zaključke: „Ne možemo da kažemo da je te posljedice izazvalo isključivo konzumiranje mlijeka. Mlijeko je samo dio slagalice.“ Moguće je, međutim, da su švedski stručnjaci identifikovali potencijalnog krivca u toj slagalici. Oni

Blještavo bijelo: jedna čaša mlijeka i nije toliko sporna

sumnjaju na D-galaktozu – šećer koji se uglavnom javlja kod kravljeg mlijeka. Miševi i pacovi, kojima je davana ta supstanca, brže su starili i ranije umirali. Količina koju su dobili je otprilike dvije čaše mlijeka. Drugačije je sa mliječnim proizvodima, poput sira ili jogurta. „U poređenju sa normalnim, kravljim

mlijekom, mliječni proizvodi, koji su fermentirali, imaju znatno niži udio D-galaktoze“, kaže Mihelson. Hojser sumnja u prenosivost eksperimenta sa životinjama. „Naravno da će životinja ranije uginuti, ukoliko dobija prekomjerne količine šećera.“

“Ne možemo da damo savjet za konzumiranje mlijeka, koji se zasniva samo na jednoj studiji. Rezultate moramo veoma pažljivo da analiziramo...”

ljudima koji dnevno popiju tri čaše mlijeka – iako ta količina kod odraslih ne može da se smatra normalnom. „Ukoliko su sumnje sa Dgalaktozom tačne, žene više ne bi smjele da doje jer su količine šećera u

Otvorena pitanja: Nije isto sa

Jogurt sadrži manje D-galaktoze i manje ugrožava zdravlje

majčinom mlijeku još veće nego u kravljem“, objašnjava Hojser. Neophodna su dalja istraživanja, smatraju i švedski istraživači. Uostalom, potrebno je ispitati i uticaj štetnih faktora, kao što su hrana, piće, sport ili pušenje. Osobe koje su praćene, bile su različite starosti. Rezultat istraživanja Mihelson vidi kao povod za dalji rad: „Ne možemo da damo savjet za konzumiranje mlijeka, koji se zasniva samo na jednoj studiji. Rezultate moramo veoma pažljivo da analiziramo. Naša studija pojašnjava jedno: potrebna su nam istraživanja većih razmjera.“ Za mliječnu industriju rezultati istraživanja su fatalni, smatra Hauser: „Potrebne će nam biti godine dok ne popravimo loš utisak.“ Ipak, on vidi i pozitivne strane istraživanja: „Društvo se veoma interesuje za ishranu i dobro je da se govori o mlijeku.“ Dakle, kada sljedeći put, sa čašom mlijeka u ruci, sjedite pred televizorom na kome se pojavi reklama sa djetetom, sa bijelim, mliječnim brkovima, i dalje možete da – nazdravite. Brigitte Osterath/DW 7. novembar 2014. Spektar, broj 22 37

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

BISER MEĐU SEVDALIJAMA Majstor u izvedbi sevdalinki, Himzo Polovina napoznatiji je po izvedbi Šantićeve “Emine”, mada je pjevao i o lijepom Višegradu, o postanku Banja Luke, o Sarajevu divnom mjestu, o Tuzli koju je guja opasala, o sultanu što na prijestolu sjedi...

o sve nije pokušao opisati, naslikati, objasniti ljepotu žene? Zbog te ljepote su se vodili ratovi, glave gubile, išlo se u hapsanu otkad je svijeta i vijeka. Stari ljudi su često govorili da je muško glava kuće, a da je žena vrat. Jedan pjesnik davno napisa da je žena jednostavno ŽENA. I kraj.

Tajna ljepote: Jednu od najljepših, ako ne i najljepšu pjesmu o ženi i njenoj ljepoti, napisao je Aleksa Šantić. Njegova „Emina“ tiho je

došla u svjetsku književnost i, ostala. Jedina pjesma kojoj se pjevačima bilo teško „prišunjati“ zbog Himze Polovine. Tajanstvenost njene ljepote jedino je riješio rahmetli Himzo. Ostali ili nisu znali ili nisu smjeli.

Volio je Himzo pjesmu, ali je i pjesma voljela njega. Uživao je popeti se na stolicu ili sto i bez mikrofona „odraditi svoje“...

Udbi se nije dopadala Himzina muslimanska nošnja 38 Spektar, broj 22 7. novembar 2014.

Piše: Admir - Fole Beganović Zbog Himzine interpretacije i kvalitete ove pjesme mnoga ženska djeca dobiše ime Emina. Pjesma „Emina“ uvijek će biti Šantićeva i Himzina. Pjevao je Himzo o gradovima i ljudima, pjevao o lijepom Višegradu, o postanku Banja Luke, o Sarajevu divnom mjestu, o Tuzli koju je guja opasala, o hairima koje je po Bosni gradio Mehmed paša Sokolović, o sultanu što na prijestolu sjedi, o Komadini Muji, poručivao djevojci da otvori vrata od hamama, pjevao o Hajdar gaziji, pjevao o djevojci što majku tjera da je šalje na vodu, o svom Mostaru, o Suljaginoj Fati kojoj hrsuz Mujo zamandali vrata… ali je „Emina“ ostala, kako sam reče popularni pjevač „behar među pjesmama“.

Brzi voz: Himzo Polovina rođen je 1927. godine u Mostaru. Otac Mušan je svirao šargiju i često je znao poredati djecu i „tjerao ih da pjevaju“. Prve lekcije o muslimanskoj kulturi, tradiciji, historiji i načinu života begova i aga Himzo nje naučio kroz pjesmu. Babo ga je upisao u „Muslimansko društvo ITIHAD“. Zanimljivo je to da tada dolaze do izražaja Himzine recitatorske sposobnosti. Pred sam rat učio je Himzo svirati violinu kod jednog Čeha. Kao student medicine Polovina u Sarajevu postaje član kulturnoumjetničkog društva „Slobodan

Princip Seljo“, ali često nastupa i sa drugim sarajevskim društvima RKUD „Proleter“ i „Vaso Miskon Crni“. Na nagovor kolega, Himzo se prijavljuje na audiciju Radio Sarajeva 1953. Tako zabilježiše biografi. Tada se pjevalo uživo i Himzo prolazi audiciju kao „brzi voz“. Dobija pohvale od Joze Penave i Ismeta Alajbegovića Šerbe. I pored govorne mane koju je imao prilikom izgovora slova „r“, Himzo je zadivio komisiju. A pjevao je pjesmu „Mehmeda je stara majka karala“, koja ima samo dva „r“ u čitavoj pjesmi. Pričalo se da mu je tada Šerbo rekao da se „dobro snašao“. Ubrzo Himzo završava fakultet i postaje cijenjeni neuropsihijatar. Kao specijalist, radio je sve do smrti u bolnici za mentalnu rahabilitaciju „Jagomir“ u Sarajevu.

Prljava

spletka: Radio je

Himzo, ali pjesma nikada nije odlazila od njega baš kao i on od nje. Pjevao je Himzaga, kako ga je narod zvao od milja, ali i nailazio na probleme koje su mu stavarali čelni ljudi Radio Sarajeva. Sa talasa ovog radija pet godina je Himzo bio skinut sa programa uz obrazloženje da Himzin način pjevanja „ne odgovara stilu koji njeguju“, mada se još tada pričalo, a danas se zna sigurno, da je to(zlo)djelo bilo urađeno po nalogu tadašnje Udbe. Ne znajući za spletke u Sarajevu, savezni žiri Himzi odaje priznanje za izvedbu pjesme „Nevjera je tuga golema u srcu“. Ali Udba ne posustaje i pored brojnih žalbi slušateljstva koje su dolazile u radio Sarajevo da se Himzi skine embargo. Okarakterisan je kao pripadnik pokreta „Mladi Muslimani“ i kao takav, po pričama njegovih prijatelja, mnogo puta saslušavan, ali zbog nedostatka dokaza i oslobađan.

Šantićevim stihovima “Emine” dodao i svoju strofu

Jedna zanimljivost vezana je za jedno od mnogobrojnih suđenja. Optužen je da oblačenjem muslimanske tradicionalne nošnje ruši bratstvo i jednistvo. Himzo je tada sudiji pokazao omote ploča na kojima su srbijanski pjevači i pitao sudiju: „Da li vidite razliku između mene sa fesom i mojih kolega iz Srbije sa jelekom i šajkačom?“ Sud je odbacio tužbu kao neosnovanu. Njegova interpretacija „Emine“ opravdano se smatra neponovljivom. Kada je umrla Emina Sefić, žena čiju je ljepotu Šantić opjevao, Himzo je o

Kao specijalist neuropsihijatrije, radio je sve do smrti u sarajevskoj bolnici za mentalnu rahabilitaciju „Jagomir“... njenoj smrti obavijestio Sevdu Katicu. Od Sevde je Himzo mnoga toga naučio i smatrao je prijateljem. Kada je ušao u avliju u Donjoj mahali, zatekao je Sevdu sa tespihom u ruci. Bila je već starica i kada je čula vijest sa tugom je izrekla danas legendarne stihove koje je Himzo dodao u pjesmi. „Umro stari pjesnik, umrla Emina ostala je pusta bašća od jasmina, salomljen je ibrik, uvehlo je cvijeće pjesma o Emini, nikad umrijet neće”

Volio je Himzo pjesmu, ali je i pjesma voljela njega. Uživao je popeti se na stolicu ili sto i bez mikrofona „odraditi svoje“. Pričao je da su mu sve pjesme koje pjeva drage ali je, ipak, izdvajao „Voljelo se dvoje mladih“ i, naravno „Eminu“.

Srčani udar: Osvanuo je 5. avgust 1986.godine. lutajući sa pjesmom po selima i gradovima stigao je i do Plava, malog crnogorskog gradića. Oduševljeni gledaoci pet puta su ga vraćali na bis, a zadnju je pjevao „Eminu“. Samo nekoliko minuta prije nego što će dušu pustiti nazvao je svoju suprugu i rekao joj: “Fikreta, ja ti se jako loše osjećam i mislim da neću dugo. Poljubi djecu i čuvaj ih“. Ubrzo je i umro od posljedica srčanog udara. Život je živio srcem, pjevao je srcem. Od čega živio, od toga i umro. Život je proveo u htijenju i zalaganju da muslimanska kultura u šarolikoj zajednici nađe svoje mjesto i da je svaki čovjek doživljava kao svoju. Ukopan je na Gradskom groblju Bare, a jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime. Mostarsku, Aleksinu i Sevdinu „Eminu“, svako pjeva i voli, ali niko kao Himzo Polovina. Nikada mu slavu niko pomutio nije. I neće. 7. novembar 2014. Spektar, broj 22 39

Spektar