Spektar broj 23 by magazin Spektar

EVROPSKI IZAZOVI: BOSNA U FOKUSU

Broj 23

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 14. 11. 2014.

SVE NAŠE “REZERVNE” DOMOVINE

TUĐINCI NA SVOM PRAGU NOVI SVIJET: DRUŠTVO USAMLJENIH LJUDI

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

BOSANSKI MUSLIMANI U NJEMAČKOJ

MANJINA ZAPADA U EKSCESE I RADIKALNE VJERSKE GRUPE

Nakon nereda u Kelnu i sukoba huligana sa policijom, nedavno je više hiljada muslimana u Njemačkoj demonstriralo protiv mržnje i nasilja, među njima i Str. 24 muslimani iz BiH

SVE NAŠE “REZERVNE” DOMOVINE

TU\INCI NA SVOM PRAGU Nastavimo li se raskućivati onako kako smo krenuli, Bosna i Hercegovina neće biti nikakva država nego dječiji vrtić u kojem jednu djecu pazi Zagreb, drugu Str. 6 Beograd, a treću Istanbul

U KANDŽAMA NOVOG SVIJETA

DRUŠTVO USAMLJENIH LJUDI

Istraživanja pokazuju da društvena izolacija može dovesti do prerane smrti koliko i pušenje 15 cigareta dnevno, te da je usamljenost dva puta smrtonosnija od gojaznosti. Brojni poremećaji u ljudskom organizmu sve su učestaliji kada se prekine komunikacija među Str. 32 ljudima. Jednostavno - ne možemo sami

EVROPSKI IZAZOVI NA BALKANU

BOSNA U FOKUSU

Stabilnost Zapadnog Balkana još nije zatvoreno poglavlje evropske istorije. Pored očiglednog napretka regiona, očigledna su i otvorena pitanja u kojim Str. 12 prednjači naša zemlja

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO! S ciljem pomoći lokalnim zajednicama pogođenim majskim poplavama, Europska unija osigurala je dodatna sredstva u iznosu od 767.000 eura iz Fonda Instrumenta za stabilnost za projekat EXPLODE. Sredstva će se koristiti za podršku Deminerskom bataljonu Ministarstvu odbrane BiH, kao ključnom partneru projekta sanacije klizišta na području vojnog objekta TROM, Doboj, te uklanjanju eksplozivnih ubojitih sredstava i zaostataka rata s minski sumnjivih područja pogođenih poplavama. Jedna od značajnijih sigurnosnih prijetnji povezana je s činjenicom da je više od 70 posto područja pogođenih poplavama kontaminirano minama. Njihovo pomjeranje uzrokovano je poplavama i klizištima, pored uništenih obilježja za opasnost od mina i ograda, saopćeno je iz UNDP-a. Procjena potreba za oporavkom nakon poplava u dijelu posvećenom protuminskom djelovanju naglašava važnost šireg uključivanja nacionalnih aktera u protuminsko djelovanje kako bi se unaprijedila sposobnost zemlje da odgovori na krizne situacije. Stoga će buduća nastojanja okupiti predstavnike Ministarstva odbrane BiH, BHMAC-a i Civilne zaštite kako bi se osiguralo koherentno djelovanje u odgovoru na krizne situacije. Međutim, to je tek početak, te je najavljeno da će Delegacija EU-a u BiH i UNDP nastaviti s naporima u pružanju pomoći pogođenim zajednicama u ponovnom uspostavljanju izvora prihoda, te otvarati put za budući razvoj zemlje bez mina i eksplozivnih ubojitih sredstava. Šta reći nego – Hvala! Da je do naše vlasti, ovakva vrsta pomoći na dnevni red bi došla tek kad padnu mrtve glave. 4 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

IVANI]EVIH OSAM MJESECI

Konture nove vlasti u BiH počinju se stvarati inauguracijom novog šefa države. Konstituirajuća sjednica Predsjedništva BiH, koje će činiti osobe izabrane na oktobarskom glasanju, bit će održana u ponedjeljak 17. novembra, a prvi predsjedavajući u novom sazivu će biti Mladen Ivanić. Prema Ustavu BiH, članovi Predsjedništva rotiraju se na funkciji predsjedavajućeg svakih osam mjeseci do kraja mandata koji traje četiri godine. Prvih osam mjeseci ništa ne treba očekivati. No, ako znamo da je Ivanić, dok još glasovi na izborima nisu bili ni prebrojani, izjavio da ”neće u mom mandatu biti nikakvih ustavnih promjena”, samo naivčine mogu očekivati neke ugodnije vjetrove sve do kraja mandata novog “troglavog” šefa BiH države, u kojem je jedna glava Mladenova.

BIRO NIKOGA NE ZAPOŠLJAVA

Forum o zapošljavanju mladih pod nazivom "Koga je zaposlio biro?" održan je u Sarajevu, a organiziran je u okviru Projekta zapošljavanja mladih (YEP) koji se provodi uz podršku vlade Švicarske. Ovaj forum je bio šesti po redu, a kao i u prethodnim akcent je stavljen na probleme u bosanskohercegovačkom društvu. Razgovarano je prvenstveno o ulozi biroa za zapošljavanje, sa

zaključkom da nezaposlenost nije najveći problem u BiH, nego da je to neaktivnost. Jer, od radno sposobnih 2,5 miliona, trećina je zaposlena, dvije trećine nezaposlene ili neaktivne. Samo 1,1 milion je aktivan, od kojih je 800.000 zaposleno, a 300.000 nezaposleno, istaknuto je na forumu. To uzrokuje novi paradoks bh. ekonomije. Visoka je nezaposlenost, a poslodavci imaju problem da nađu radnike, jer su nezaposleni nedovoljno obučeni ili nisu motivirani da traže posao. Zbog toga je neophodna efikasna savjetodavna funkcija koja će izdvojiti osobe koje zaista traže posao i pomoći im da ga i pronađu, od onih koji ga zapravo i ne traže.

ŠEŠELJEVA OSVETA

Vojislav Šešelj stigao je u Beograd i odmah poručio da mu je osnovni cilj rušenje „izdajničke vlasti Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića“. Stoga su se mnogi upitali može li haški optuženik da ugrozi vlast u Srbiji, odnosno dvojac koji je sam politički odgojio, a koji je u međuvremenu krenuo drugim stazama. Nekoliko stotina pristalica Srpske radikalne stranke (SRS) dočekalo je svog lidera na beogradskom aerodromu, uz prepoznatljiv folklor iz devedesetih godina, nacionalističke parole i uvrede na račun sadašnje vlasti. Vojislav Šešelj se prisutnima obratio iz sjedišta stranke u Zemunu i tom prilikom najavio da mu je osnovni cilj da „obori s vlasti izdajničke naprednjake“, i tako

samo potvrdio ono što je i rekao nakon odluke o privremenom puštanju na slobodu da ga najprije zanima politička osveta, a tek nakon toga liječenje. Vlasti, sa svoje strane, tvrde da se ne boje povratka Šešelja, navodeći da je on „politička prošlost“ i da neće moći da ugrozi srpsku vladu. Najdalje je u upozorenjima izgleda otišao ministar rada Aleksandar Vulin, koji smatra da je puštanje Šešelja „diktirala Amerika“, i da na taj način SAD pokušavaju preko Šešelja da sruše srpsku vladu; ministar Vulin je čak zbog toga preporučio premijeru Vučiću da bi trebalo da preispita srpske spoljnopolitičke prioritete. Premijer Srbije je povodom Šešeljevog povratka samo ponovio već poznat stav, poželio mu je dobro zdravlje i da se što prije oporavi. „Nakon skoro dvanaest godina mislim da su skoro svi zaboravili zašto je Šešelj otišao u Hag i to ostavlja gorak ukus u ustima", kazao je Filip Švarm, odgovorni urednik nedjeljnika „Vreme“. „Niko zapravo više ne govori šta mu se stavlja na teret. On se vraća bez presude, tako da je čitav taj proces trajao previše dugo i na kraju se obesmislio. Ono što se sada očekuje jeste kakav će biti njegov odnos prema nekadašnjim saborcima, prije svega prema predsjedniku Nikoliću i premijeru Vučiću. Zbog toga će Šešelj u narednima danima biti u fokusu. A mi znamo kakav je Šešeljev vokabular i kakvi su njegovi javni istupi“.

NOVA RACIJA

Nakon što je početkom septembra uhapšeno 16 osoba, osumnjičenih za finansiranje i podsticanje na terorističke aktivnosti, te vrbovanje i organizovanje terorističke grupe, za isti prestup u četvrtak je uhapšeno još njih 11. Policijska akcija provedena je na isto toliko lokacija na području Sarajeva,

Kaknja, Maglaja, Zenice i Živinica. “Osumnjičene osobe dovode se u vezu sa finansiranjem, organiziranjem i vrbovanjem bh. državljana za odlazak u Siriju i Irak, te učestvovanjem u oružanim sukobima u Siriji i Iraku, boreći se na strani radikalnih terorističkih grupa i organizacija. Od početka izbijanja oružanih sukoba u

Siriji i Iraku, Državna agencija za istrage i zaštitu kontinuirano prikuplja informacije i saznanja koja se odnose na odlazak bh. državljana na sirijsko i druga strana ratišta”, izjavila je za RSE portparolka SIPE Kristina Jozić. I nastavak policijske akcije je izveden po nalogu bh tužilaštva, a izvršeno je i oduzimanje dokaznog materijala, kaže portparol te pravosudne institucije Boris Grubešić. “Tužiteljstvo je u temeljitoj i opsežnoj istrazi koju provodi, a u suradnji sa policijskim i sigurnosnim strukturama u BiH i drugim zemljama, prikupilo dokaze da je veći broj navedenih osumnjičenih, tijekom 2013. godine, boravio na području Sirije, te sudjelovao u oružanim sukobima. Za određen broj osumnjičenih, prikupljeni su dokazi da posjeduju naoružanje i minsko-eskplozivna sredstva, čije držanje i nabavljanje nikako nije dozvoljeno građanima BiH, te će u okviru pretresa biti izvršeno oduzimanje dokaznog materijala koji bude pronađen”, kaže Grubešić. Iako je cilj policijske akcije razbijanje terorističke mreže u Bosni i Hercegovini koja vrbuje ili organizuje odlazak na ratišta u Siriju i Irak, bosanskohercegovačka javnost sumnja da će to spriječiti ljude da ne odlaze na tuđa ratišta u narednom periodu.

FUJ!!! Doktor Faris Gavrankapetanović, bivši direktor Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), poklonio je supruzi Almi početkom ove i krajem prošle godine nekretnine vrijedne 600.000 KM. Radi se o dva stana i pet garažnih mjesta koje je Gavrankapetanović ranije dobio na poklon od svoje majke Fikrete. Ova imovina je prepisana nakon što je Tužilaštvo u Sarajevu otvorilo istragu protiv doktora Gavrankapetanovića zbog zloupotrebe službenog položaja. No, to nije sve. Gavrankapetanovićeva kćerka Iman, studentica bez stalnog zaposlenja, posjeduje stan i garaže plaćene 382.000 KM, bivša supruga Amela vlasnica je stana i garaže od 575.000 KM, majka Fikreta posjeduje kuću kupljene za 94.000 KM, a Gavrankapetanović ima i kuće i zemljišta u Počitelju vrijedne skoro 200.000 KM. Krajem prošle godine Kantonalno tužilaštvo iz Sarajeva je pokrenulo istragu protiv Gavrankapetanovića zbog sumnji da je zloupotrijebio položaj šefa KCUS-a. Tužilaštvo sumnja da je od 2004. do 2010. nesavjesnim poslovanjem oštetio KCUS za 23,5 miliona maraka, jer je, između ostalog, sklapao štetne ugovore u postupcima javnih nabavki. Tužilaštvo ga još tereti da je u Klinički centar nezakonito zaposlio 260 osoba, te da je sa pojedinim uposlenicima zaključivao menadžerske ugovore, koji omogućuju dodatne prihode, te da je prikrivao gubitke u poslovanju klinike. Gavrankapetanovića sumnjiče da je takvim postupcima ostvario značajnu imovinsku korist, koja sada, ovakvim postupcima, nastoji da sačuva od oduzimanja do kojeg će vjerovatno jednom doći. 14. novembar 2014. Spektar, broj 23 5

SVE NAŠE “REZERVNE” DOMOVINE

TUĐINCI NA SVOM PRAGU Nastavimo li se raskućivati onako kako smo krenuli, Bosna i Hercegovina neće biti nikakva država nego dječiji vrtić u kojem jednu djecu pazi Zagreb, drugu Beograd, a treću Istanbul

ve do početka paklene čistke Bosne i Hercegovine, koja je udarnički i zajednički smišljena u Beogradu i Zagrebu, u Bosni su živjeli Bosanci, a u Hercegovini Hercegovci. Jesu Srbi pomalo naginjali prijeko, ali su djecu najčešće, ipak, školovali kod svoje kuće, u svojoj domovini – u BiH. Jer su bosansko-hercegovački Srbi rodoslovno odavde, tu su uvijek bili svoji na svome. I Hrvati su ponekad djecu slali na studije u Zagreb, poneko je tamo išao i tražio svoju životnu sreću, ali je znao ko je i odakle je – što iz Bosne što iz Hercegovine. Hrvatska je bila nešto “tamo”, ni majčica ni matica, tek neka dalja rodbina. Bošnjaci su još manje svojatali neku veliku, susjednu ili udaljeniju “veliku” otadžbinu. Jednom je, doduše, Alija Izetbegović rekao “da mnogi Bošnjaci smatraju Tursku svojom drugom domovinom”, ali njegovi sunarodnici nisu se na to ni osvrnuli. Njihova je Bosna i Hercegovina, rezervnu domovinu niti imaju niti im treba.

to odavde. Bilo je tako, ali više nije. Na dan zaključivanja ovog broja našeg magazina, hrvatski predsjednik Ivo Josipović primio je u svom zagrebačkom uredu Dragana

Dok je “bog” hodao po zemlji, nikome u Beogradu ili Zagrebu nije padalo na pamet da svojata nekakvu obavezu da “brine” o Srbima ili Hrvatima u BiH... Čovića, novoizabranog člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Naglasio je tom prilikom Josipović “da će Hrvatska i dalje izvršavati ustavnu obavezu o brizi o Hrvatima izvan Hrvatske, posebno u odnosu na one koji kao konstitutivni narod žive u BiH”. Kad tako govori jedan umiveni i gospodski začešljan političar, poput

6 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

zavjet bosanskim Srbima i pravoslavcima da će ih za vijeke vijekova pod svoj jorgan uvlačiti i grijati. No, nije se čuditi ni političkom (pa ni rođenom) potomstvu Alije Izetbegovića, koji na silu hoće da našim Bošnjacima objasne kako su oni, u stvari, još malo pa Turci. Ali su u svakom slučaju s njima rodbina da ne mogu biti bliža. I što Hrvati i Srbi više bacaju oko ka Hrvatskoj i Srbiji, a nije im nimalo mrsko, to se i Bošnjaci nekako unezgođeno pokušavaju podvući pod nečiji kišobran. Ako već moraju ili žele da ga traže, turski je svakako najzgodniji. A nekako mi se čini da to posljednjih godina čine puno više nego prije. Vide da se drugi s drugima rođakaju, pa valjda kontaju da se tako mora, da se nije naodmet držati neke nazovi babine, jače ruke.

(Ne)moguća seoba: Nije lako

Daleka rodbina: Tako je bilo prije samo četvrt stoljeća. Dok je “bog” hodao po zemlji, nikome u Beogradu ili Zagrebu nije padalo na pamet da svojata nekakvu obavezu da “brine” o Srbima ili Hrvatima u BiH. Da je to samo pokušao, brzo bi ga stigao šamar – i

Piše: Vlastimir Mijović

Josipovića, drugima se onda ničemu nije čuditi. Posebno beogradskim političkim knezovima koji svako malo ponavljaju svoj

o Bosni razmišljati, pogotovu njenu sadašnjost objašnjavati i budućnost osmišljavati. Najlakše je neku ružnu riječ baciti prema Josipoviću i Vučiću, pogotovo Tuđmanu i Miloševiću, što nas nasilu usvojiše i ne daju da im, neki od nas, iz krila nikako izađu. Kao da je samo do njih. A nije. I do nas je. Nekako je milo postalo većini Hrvata i Srba da se osjećaju podvojeno: malo tamo,

ni u snovima. A onda čitav projekat pada u vodu: ili ćemo se svi smjestiti kod neke velike mame ili niko neće.

malo ovamo. I da svoje zemljake pritom tužakaju i opominju da će, ako bude drž-ne-daj, u pomoć pozvati svoju stariju braću iz susjedstva. Stiče se dojam, čak, da bi oni rado tamo i preselili, ali nikako ne mogu sa sobom da ponesu kuće i okućnice, stanove i druge imetke koji su za ovu zemlju prikovani. Preseliti ih se može jedino da se premjeste kompletne teritorije, odnosno da se povuku nove granice. Pa da oni iz Zagreba više ne brinu za svoje u BiH, nego da im budu u njihovoj kući. Baš kao i Srbi u srbijanskoj. S Bošnjacima bi tu išlo mnogo

teže. Ako se neke granice ubuduće i mogu mijenjati, sumnjam da iko vjeruje kako bi Turska mogla olovkom precrtati i Grčku i Albaniju i Makedoniju, pa da do

U krajnjem zbiru velikog računa velikih sila, moglo bi i ostati onako kako sada jeste. Zar nam jaki stalno ne govore: nema ništa od podjele BiH... nas stigne i da dio nas stavi pod svoje skute. To što, zbog blizine, teoretski može biti sa Srbima iHrvatima, s Bošnjacima ne može

Svoj dom: To zamajavanje sa rezervnim domovinama traje već dugo, osobito u srpskom i hrvatskom slučaju. Opsjednuti tobožnjom naciobliskošću jako sumnjive vrste i stalnim podgrijavanjem moguće seobe, sad ili uskoro, ljudi izgleda i ne vide da im, za to vrijeme, vlastita kuća neumitno propada. Pogledujući u tuđe pragove, svoj zapuštamo, zapinje nam, na njemu zapravo tuđini postajemo. Neko više, neko manje, ali se u svakoj glavi nešto svakako mrsi. Pravili su nas budalama i još će nas praviti. U tome im teško možemo ravnopravno parirati, jači su. No, u svijetu kakav jeste, u krajnjem zbiru velikog računa velikih sila, moglo bi i ostati onako kako sada jeste. Zar nam jaki stalno ne govore: nema ništa od podjele BiH! Zar je moguće da to doživljavamo samo kao šalu, kao nešto što će se zbilja i dogoditi. A može se dogoditi. Nije Bosna baš do kosti oglodana. Ali će postati ako se nastavimo ponašati ovako djetinjasto, ako stalno budemo vukli za ručicu nekakve vele-zaštitnike iz Srbije, Hrvatske ili Turske, svejedno. Nastavimo li se tako dalje raskućivati, Bosna i Hercegovina neće biti nikakva država nego dječiji vrtić u kojem jednu djecu pazi Zagreb, drugu Beograd, a treću Istanbul. U toj varijanti, zapravo, nikad nećemo ni odrasti, ostaćemo vječiti mališani. Zato čisto sumnjam da bi iko ovdje, i Srbin i Bošnjak i Hrvat, na to pristao kad bi se fino sabrao i shvatio da svi oni tamo imaju svoje rođeno potomstvo, da im mi možemo biti samo usvojena djeca. A njih se obično ne tretira kao rođenu, inače ih se ne bi ni nazivalo usvojenom. 14. novembar 2014. Spektar, broj 23 7

ŠIŠANJE GRA\ANA I OVACA

MLJEKARI SU, ZASAD, SAMI... Kad jednom krene pravi otpor građana, on će krenuti upravo od jedne kapi “mlijeka”, za kojom će se izliti čitave cisterne žuči koju ovaj narod u sebi nakuplja već dvije preteške decenije

redinom sedmice počela je blokada carinskih terminala u Bosanskoj Gradišci. Nezadovoljni mljekari nisu dozvolili carinjenje dva kamiona sa mliječnim prerađevinama. Oni ističu da odlično sarađuju sa carinskim službenicima, te da se na ovim terminalima nesmetano odvija protok svake druge robe, osim mlijeka i mliječnih prerađevina. Protestno blokiranje puteva u BiH postalo je gotovo svakodnevna pojava. U Tuzli se posljednjih mjeseci svaki protestni skup na ovaj način započinje ili završava. Nezadovoljni ljudi pokušavaju da ovom drasatičnom metodom, koja ometa i život njihovih sugrađana, ali i funkcioniranje svakodnevnih privrednih i saobraćajnih aktivnosti, skrenu pažnju na svoj problem. Nezadovoljnici pokušavaju da, na ovaj način, ono što njih žulja pretvore u šire društveno pitanje. Ono što se dešava njima, neka nepravda ili nezakonitost, sutra može da se dogodi svakome u državi koja najmanje misli o svojim građanima. U stvari, većini građana sve to se stalno dešava. Svi su žrtve loše organizovane države, u kojoj je malo i zakonitosti i odgovornosti. No, ne reaguju svi na to jednako. Neki se bune, neki 8 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

su u tome i žustri, no većina pognute glave podnosi svoje poniženje. Mnogi društveni procesi teku sporo. Jedan od najsporijih je upravo proces osvještavanja građana u borbi za poštivanje njihovih osnovnih prava. Potrebno je

Potrebno je da građani shvate da neki problemi, naizgled usmjereni na jednu kategoriju stanovništva, proizvode lančanu reakciju, da nepravda širokom rukom kosi i one koji misle da su u zavjetrini... puno znanja i vještine da se nezadovoljstvo ispolji na civiliziran, ali i efikasan način, da “pobuna” donese neke plodove. Potrebno je, također, da građani shvate da neki problemi, naizgled usmjereni na jednu kategoriju stanovništva, proizvode lančanu reakciju, da nepravda širokom rukom kosi i one koji misle da su u zavjetrini.

Potrebno je puno znanja i vještine da se nezadovoljstvo ispolji na civiliziran, ali i efikasan način, da “pobuna” donese neke plodove...

Piše: Amra Zimić Dobar primjer su upravo naši proizvođači mlijeka. U vlastitoj državi su poniženi i opterećeni raznim obavezama, svim onim čega su oslobođene njihove kolege iz drugih država, pogotovo susjednih. Dio te cijene, međutim, plaćaju svi građani, potrošači mlijeka. Ono je skuplje, manje se izdvaja doprinosa u našu državnu kasu, neki mljekarski pogoni prisiljeni su na nesigurni ritam proizvodnje, a neki razmišljaju i da od svega dignu ruke. Umjesto da ih štiti, država im siše posljednje kapi krvi. Sve to trebalo bi da razumije kompletno javno mnjenje. U tom “mlijeku” svi smo do koljena, u nemaru ili lopovluku vlastite vlasti. Kad to građani shvate pa se pridruže nezadovoljnim mljekarima, blokade saobraćajnica ili carinskih terminala postaće rjeđe, ali zato efikasnije. U stvari, kad god da dođe do masovnijeg otpora nemarnoj vlasti – a jednom će taj čas sigurno da kucne – povod će biti nešto slično onome što se ovih dana dešavalo kod Bosanske Gradiške. Sve će krenuti upravo od jedne kapi “mlijeka”, za kojom će se izliti čitave cisterne žuči koju ovaj narod u sebi nakuplja već dvije preteške decenije.

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO! 063 991 643 magazinspektar@gmail.com

RUSIJA OPET ZATEŽE KONOPAC

DA JE RAZBITI BOSNU... U tom slučaju bi Moskva dobila zeleno svjetlo da krene sa prekrajanjem granica bivših republika Sovjetskog Saveza i ostvarivanja svojih teritorijalnih apetita u Ukrajini, Moldaviji, Gruziji...

ijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija u utorak uveče je produžilo mandat za još godinu dana mirovnim snagama – EUFOR, u Bosni i Hercegovini. Rusija je bila jedina zemlja od 15 članica Vijeća koja nije podržala ostanak ovih trupa, odbijajući da glasa za Rezoluciju UN-a o Bosni i Hercegovini. Usvajanju Rezolucije prethodio je Izvještaj o situaciji u BiH, koji redovno - svakih 6 mjeseci - podnosi visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Incko.

Prazan prostor: Rusija je odbila da podrži Rezoluciju UN o BiH, koja bi, prema stavu zvanične Moskve, BiH “gurnula prema integraciji u EU i NATO“. Tokom debate u Njujorku, na osnovu polugodišnjeg Izvještaja o situaciji u BiH, ruski ambasador pri 10 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

UN-u Vitalij Čurkin je izjavio: „Ruska Federacija je bila prinuđena da se suzdrži od glasanja s obzirom da nisu uzete u obzir primjedbe koje smo iznijeli tokom procesa usaglašavanja. Saglasni smo da je prisustvo

BiH je ostavljena na ledini i sasvim je očekivano da će u slobodni prostor, koji je ostavila EU, ulaziti oni koji imaju druge ciljeve, strategiju, pamet... međunarodnih snaga u BiH bitno u kontekstu provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali smo u isto vrijeme odlučno protiv toga da se ove snage koriste kao instrument za integraciju zemlje u EU i NATO“, rekao je Čurkin u Njujorku. Diplomata i novinar Zlatko Dizdarević smatra da se situacija

razvija u skladu sa okolnostima, jer je Evropska unija Bosnu i Hercegovinu ostavila kao prazan prostor, u koji sada ulaze Turska i Rusija. “Rusija, naravno, u sklopu svoje ukupne situacije, geopolitičke i geostrateške, u kojoj se nalazi, procijenila je da ima mogućnosti da od Bosne i Hercegovine, odnosno dijela Bosne i Hercegovine, pravi 'meki stomak' u Evropi i u NATO-u, i igra igru koja se odigrava, prema njihovoj procjeni, u Ukrajini. U pitanju je potpuno očekivana stvar, i Rusija će, naravno, gdje god bude mogla, kako god bude mogla, pokazivati svoje lice te vrste, kao odgovor na ukupnu situaciju. BiH je ostavljena na ledini, u međunarodnom kontekstu, i sasvim je očekivano da će u slobodni prostor koji je ostavila EU, ulaziti oni koji imaju ciljeve, strategiju, pamet, ili

oni koji samo žele da odigraju svoju igru prema nekom trećem“, naglašava Dizdarević.

Protestna nota: Stalni ruski predstavnik u UN-u Čurkin je takođe pozvao na što brže zatvaranje ureda visokog predstavnika i „prestanak spoljnjeg miješanja u unutrašnje poslove BiH“. Ovi stavovi su kontinuitet politike Rusije prema BiH, navodi generalni sekretra Centra za sigurnosne studije Denis Hadžović. “Takvu politiku Rusije viđamo već dugi niz godina u Vijeću za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini, kada se protivi odlukama ostalih članica ili ostaje suzdržana, tako da je loptica prebačena i na najveći međunarodni nivo, odnosno Vijeće sigurnosti UNa. Svakako to nije dobro, ja čak očekujem da naši političari upute zvaničan diplomatski demarš ili neku sličnu notu prema stavovima Ruske Federacije, koji jasno kažu da je neprihvatljivo da se Bosna i Hercegovina približava euroatlantskim integracijama. A znamo da je to jedan od vanjskopolitičkih ciljeva Bosne i Hercegovine. Stoga smatram da bi naši političari trebali iskazati nezadovoljstvo ovakvim stavovima Ruske Federacije”, navodi Hadžović. I za dugogodišnjeg novinara, te nekadašnjeg dopisnika iz Moskve Vlastimira Mijovića, nije iznenađenje to što je Rusija na jednoj, a ostale članice Vijeća sigurnosti na drugoj. Potrebni nadzor: Jasno je da Rusija ima svoj poseban cilj u BiH, kaže Mijović. “Rusija bi voljela da se Bosna i Hercegovina što prije raspadne. Zato i zagovaraju princip da unutrašnjim, odnosno domaćim političkim snagama Bosna i Hercegovina treba da dođe do stabilizacije, jer dobro znaju da je to nemoguće. Zašto to njima

Vitalij Čurkin, ruska ruka protiv Bosne

treba? Ne toliko zbog toga što smo mi neka mnogo važna sfera njihovog interesa. Ali, raspad Bosne i Hercegovine otvorio bi vrata prekrajanju granica i u drugim dijelovima Evrope, što bi Rusiji jako dobro došlo – u slučaju Ukrajine, Moldavije, Gruzije itd. Ono što je važno jeste da su ostale velike sile ostale pri

Rusija zagovara princip da unutrašnjim, odnosno domaćim političkim snagama Bosna i Hercegovina treba da dođe do stabilizacije, jer dobro znaju da je to nemoguće... stanovištu da nam je potrebno i vojno i političko prisustvo. Oni se naizgled po stavovima ne razlikuju od Rusije. I oni kažu da BiH domaćim snagama treba da postigne stabilnost. No, to mora da bude nadzirano, uz vojno i političko prisustvo Zapada”, naglašava Mijović.

Dodikov rezultat: Aleksandar Trifunović, urednik portala“ Buka“ iz Banjaluke, naglašava da se „odgovor“ Rusije na Rezoluciju UN o BiH mogao očekivati, što je najavio i predsjednik RS Milorad Dodik, nakon povratka iz posjete

Rusiji, gdje je razgovarao s predsjednikom Putinom. „Milorad Dodik je bio sasvim jasan jer je izjavio da će Rusija biti ambasador Republike Srpske u svijetu po pitanju svih odluka koje bi mogle ugroziti integritet ili uopšte interese RS i to je logična posljedica te vrste dogovora. Samo se postavlja pitanje šta je obećano zauzvrat, jer je poznato da u međunarodnoj diplomatiji nema besplatnog ručka. Ali ono što je zanimljivo je da je ovo najdirektnije miješanje Rusije u balkanske političke prilike, dugo nije bilo takvog direktnog miješanja. Razlog bi mogao biti i to što je očigledna diplomatska izolovanost Rusije zbog krize u Ukrajini i sve je manje mjesta gdje može uticati na prilike u Evropi. Rusija je na ovaj način poručila da ona još uvijek može uticati na razvoj situacije u BiH, koja je veoma kritična u ovom trenutku“, ističe Trifunović. Recimo i to da je Valentin Incko izjavio je u utorak u Vijeću sigurnosti kako je potrebno da se u BiH promijeni "začarani silazni ciklus milo-za-drago politike" i upozorio one koji razmišljaju o otcjepljenju da se granice BiH neće mijenjati. Gordana SandićHadžihasanović/RSE 14. novembar 2014. Spektar, broj 23 11

EVROPSKI IZAZOVI NA BALKANU

BOSNA JE U FOKUSU Stabilnost Zapadnog Balkana još nije zatvoreno poglavlje evropske istorije. Pored očiglednog napretka regiona, očigledna su i otvorena pitanja u kojim prednjači naša zemlja

anas, kada se u Briselu govori o Zapadnom Balkan, ovom regionu se kao prioriteti za napredak postavljaju usklađivanje sa evropskim standardima u oblasti demokratije, primjena zakona, osnovnih sloboda, kao i bolje ekonomsko upravljanje. Sama činjenica da se fokus sa uspostavljanja mira i bezbjednosti u regionu prebacio na polje političkih i ekonomskih standarda govori o napretku postignutom u posljednje dvije decenije. Međutim, „ali“ je i dalje jedan od najčešće korišćenih nastavaka evropskih izvještaja koji ocjenjuju stanje kako u šest zemalja regiona pojedinačno, tako i uzevši Zapadni Balkan kao cjelinu. Tako se i danas u Briselu podsjeća na krhkost regionalne stabilnosti i postojanje elemenata koji lako mogu preokrenuti situaciju u negativnom pravcu.

Šta je Evropa: „Zapadni Balkan ostaje jedan od glavnih evropskih izazova“, smatraju u Evropskom parlamentu. „Moramo biti vrlo pažljivi kada je riječ i o političkoj i ekonomskoj , ali i o regionalnoj stabilnosti na Zapadnom Balkanu“, ocjenjuje evropski parlamentarac, nekadašnji premijer Slovenije, Alojz Peterle. Činjenicu da je Balkan danas potpuno drugačije mjesto nego što je to bio prije samo 12 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

10 ili 15 godina, i da se regionalni sastanci na visokom nivou održavaju gotovo na nedjeljnom nivou (na sastanku u Berlinu konstatovano je

Evropski analitičari ukazuju da će bh. političarima očigledno biti data „možda i posljednja evropska šansa“... da je u pitanju sedmo viđanje šefova diplomatija zemalja Zapadnog Balkana u 45 dana) brzo mogu da zamijene slike incidenata tokom utakmice fudbalskih reprezentacija Srbije i Albanije. “Zapadni Balkan jeste najbolje podsjećanje za građane EU o tome šta je zapravo Evropa“, kaže ministar spoljnih poslova Makedonije, Nikola Poposki. Objašanjavajući da su mnogi zaboravili da je ideja o

Alojz Peterle i Andrej Plenković

Evropi, koja je danas „vjerovatno najbogatiji dio svijeta i najbolje mjesto za život na svijetu“, nastala zapravo kao mirovni projekat koji je trebalo da osigura najbolje šanse za evropske zemlje da žive bezbjedno i prosperitetno. Poposki dodaje: “Na Balkanu ne morate da idete tako daleko u prošlost da biste shvatili koliko je projekat mira i prosperiteta važan za sve nas.“

Nužnost reformi: „Evropski plan“ za Zapadni Balkan u narednih pet godina jeste rad na reformama i priprema za mogući ulazak u evropsku porodicu po isteku tog termina. U Briselu kažu da nisu „zatvorili vrata“ već „otvorili prostor“ za napredovanje zemalja tog regiona. I dok u Evropskoj komisiji ponavljaju da je to vrijeme neophodno ne samo za balkanske „planove na papiru“, već i „dokaze u praksi“, mnogi postavljaju pitanje uslovljenosti dinamike i rezultata u procesu proširenja: “Svaka zemlja regiona je test za

Konferencija o regionalnoj stabilnosti Zapadnog Balkana u Briselu

EU. Neka manji neka veći, a u pitanju je privlačna moć EU. Ukoliko se proces otegne, ne znam da li će transformativna moć evrointegracija biti dovoljno jaka“, pita se Andrej Plenković, član Evropskog parlamenta iz redova hrvatskih parlamentaraca. On naglašava da su posljedice „otezanja“ evrointegracionog procesa već vidljive u Albaniji i Makedoniji. Istovremeno u Evropskom parlamentu tvrde da su i postojeće „asimetrične situacije“ zemalja regiona na njihovom evropskom putu, dodatni problem kada je riječ o regionalnoj stabilnosti Zapadnog Balkana. A u odnosu na mnoge evropske parametre, od svih “različitih situacija” u regionu, najteža je ona u BiH: ”BIH je glavni izazov u regionu”, naglašava Peterle: “Želio bih da budem optimističan i mislim da ako je posredovanje EU bilo uspješno u razgovorima između dvije strane Srbije i Kosova, vrijeme je da se pokuša sa tri strane u BiH. U pitanju je prvenstveno evropska odgovornost i želio bih da nova evropska struktura nađe dovoljno političke volje i uradi više nego što je to bio slučaj u prethodnim godinama.“

Posljednja šansa: Šta na Balkanu znači „imati svoju sudbinu u svojim rukama“?

Ta nova ili obnovljena evropska struktura, na čelu sa novom šeficom evropske diplomatije i novim komesarom za pregovore o proširenju, već su najavili da je postojeći zastoj u BiH neprihvatljiv. Ministarski savjet EU već na svom sljedećem zasjedanju razmatra novi evropski pristup BiH. Njemačka i Velika Britanja predlažu pokretanje BiH kroz obavezivanje novih lidera na širok spektar reformi uz privremeno

Na Balkanu ne morate da idete tako daleko u prošlost da biste shvatili koliko je projekat mira i prosperiteta važan za sve nas... uklanjanje Sejdić-Finci uslova kao kamena spoticanja u prethodnim godinama. „U Evropskoj komisiji smatramo da je taj prijedlog u skladu sa nastavkom ispunjavanja uslova koji su potrebni da bi BiH pokrenula Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju“, kaže Aleksandra Kas Granje iz Direktorijata za proširenje. I dok evropski analitičari ukazuju da će bh. političarima očigledno biti data „možda i posljednja evropska šansa“, hrvatski poslanici u Evropskom parlamentu naglašavaju da će upravo brži evropski put BiH biti njihov prior-

itet u narednom periodu: “Izbori u BiH su stvorili slično, ali ipak novo okruženje među tamošnjim političkim partijama. Naša poruka je sastvim jasna: učinite sve da forimarate stabilnu koaliciju i nove institucije na svim nivoima, što će vam omogućiti nastavak evropskog puta“, poručuje Andrej Plenković. I dok su za zemlje Zapadnog Balkana bilateralni problemi često i najteže rješivo pitanje evrointegracionog procesa, ali i regionalne stabilnosti, BiH dokazuje da ništa lakše ne izgleda imati „ svoju sudbinu u svojim rukama“.

Susretanje sudbine: Vođen iskustvima sopstvene zemlje, ministar spoljnih poslova Makedonije, Nikola Poposki, ipak poručuje kolegama u BiH: “Kada sami odlučujete o svojoj sudbini u pogledu evropskih i evroatlantskih integracija to je uvijek bolja pozicija od one gdje vam drugi upravljajuju integracionim procesima, kao što je to slučaj sa Makedonijom.“ Upravo se rješavanje imena Makedonije, odnosa Srba i Albanaca, ali i entiteta u BiH najčešeće pominju kao tri istorijska neriješena pitanja Zapadnog Balkana i njegove regionalne stabilnosti. Marina Maksimović/DW 14. novembar 2014. Spektar, broj 23 13

POLITIČKE I MORALNE ANOMALIJE

ILI SI KONSTITUTIVAN ILI SI NEZAPOSLEN

Nije važno koliko ste stručni za neki posao, nije važno koliko iskustvo imate. U BiH je važno samo da li ste Bošnjak, Hrvat ili Srbin, što nam najbolje pokazuju naši političari sumnjivog morala koji se izjašnjavaju čas ovako čas onako, samo da uberu što veću platu iz državnog budžeta Da li si Bošnjak, Srbin ili Hrvat, jedno je od najvažnijih, ako ne i najvažnije izborno, kadrovsko i svako drugo pitanje u Bosni i Hercegovini. Upravo pripadnost vjeri i naciji, a ne profesionalnost i stručnost, najbitnija su karika pri zaposlenju. I niko ne bi sporio opredijeljenost svakog građanina da se o svojoj vjeri i naciji izjasni onako kako njemu paše, da u tome nema zloupotreba.

Plehini razlozi: Tako je nedavno u medije procurila vijest kako su se poslanici Bosanske stranke Rasim Smajić i Haris Pleho izjasnili kao Srbi da bi bili među 14 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

pet onih koji će biti imenovani u Dom naroda Federalnog parlamen-

U prošlom sazivu bosansko-hercegovačkih skupština najviše je bilo tzv. ostalih, odnosno onih koji su se tako izjasnili, a da nisu stvarni pripadnici nacionalnih manjina... ta. Haris Pleho za Radio Slobodna Evropa ovu vijest ne želi ni potvrditi, ni demantovati, navodeći kako će se sve znati kada skupština bude konstituisana. “Za mene nije ključno pitanje koji su motivi i razlozi takvog izjašnjavanja. Ono što ja za sebe mogu

kazati jeste da se nikada nisam vodio motivima ličnog interesa, niti nečega drugog, već samo da ukažem ljudima kakav je naš Izborni zakon koji hitno mora pretrpjeti reforme. Kako sam se ja izjasnio, to je odgovor na Vaše pitanje i svakako će se saznati kada bude konstituisan Dom naroda”, kaže Pleho.

Fazlijin inat: Pleho nije jedini koji se, možda, izjasnio kao Srbin da bi pokazao, kako kaže, apsurdnost ovdašnjih zakona koji to omogućavaju. Isto je na prošlim izborima uradio i Mirvet Beganović, izjašnjavajući se kao Hrvat u Skupštini Unsko-sanskog

kantona. To će, opet, uraditi i u ovom sazivu, a navodi i zbog čega. “Ja sam dugo godina živio u Hrvatskoj. Ne želeći biti nacionalna manjina, jer muslimani nisu konstitutivan narod, u svojoj državi sam se izjasnio kao Hrvat da bih bio konstitutivan”, ističe Beganović. Apsurd predstavlja i činjenica kako je u prošlom sazivu bosanskohercegovačkih skupština najviše bilo tzv. ostalih, odnosno onih koji su se tako izjasnili, a da nisu stvarni pripadnici nacionalnih manjina. Među njima je bio i SDP-ovac Nedžad Fazlija. On kaže da se izjasnio ne zbog toga kako se osjeća, već zbog inata.

Nebitni “ostali”: “Ja se uvijek izjašnjavam kao ostali zbog toga što dokle god se mi u Bosni i Hercegovini ne budemo mogli izjašnjavati kako želimo i ne budemo konstitutivni na svakom dijelu teritorije, ja ću se tako izjašnjavati. Kada se svi budemo mogli izjašnjavati kako hoćemo i ne budemo građani drugog reda, onda ću se izjasniti onako kako se osjećam. Do tada sam iz inata drugima Bosanac i Hercegovac”, navodi Fazlija. Prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine kandidati se tokom jednog izbornog ciklusa mogu izjasniti kao pripadnici jednog, a već u narednom izbornom ciklusu kao pripadnici drugog naroda. Istovremeno, dešava se da u državnim institucijama i bez konsultacije zaposlene svrstaju u naciju koja im nedostaje u datom trenutku. To potvrđuje i profesorica na sarajevskom univerzitetu Lamija Tanović, koja je svojevremeno bila na funkcijama u Ministarstvu vanjskih poslova BiH. “Ja imam još jedno nedavno iskustvo koje je još drastičnije. Čak tamo gdje postoje ostali, oni se

Prof. Fočo: Debljanje novčanika

Fazlija: Sumnjiva motivacija

obično ne broje u kvorum. Recimo, upravni odbori su donijeli odluku da imate tri člana iz svakog konstitutivnog naroda i jednog iz ostalih, tek toliko da se formalno kaže kako su uključeni i ostali. Ali, kada se glasa, glas ostalog nije bitan. Tako funkcionira, recimo, Upravni odbor Agencije za obezbjeđenje kvaliteta

morala u politici uvijek manjkalo, ali u našim uvjetima vidimo da ti ljudi idu za nekim drugim ciljevima, a ti ciljevi nisu u interesu naroda ili interesu građana - smatra Fočo. “Kod nas su najprije pripadnici naroda, pa tek onda ljudi. Onda je to fašizam, čim je kolektivizam nacionalni važniji od čovjeka pojedinca. Ponavljam, to je fašizam, to je abeceda političke filozofije”, ocjenjuje fra Mile Babić. Podsjećanja radi, Izborni zakon BiH je vrlo rigidan, u smislu da ne poznaje građanina, već isključivo jednu od tri nacionalnosti. Kao takav je omogućio da se biraju samo politički i nacionalno podobni, jer tu profesionalizam i stručnost nisu bitni. Svako onaj ko se uklopi u takvu bosanskohercegovačku ukrštenicu dobro prolazi. Svi drugi su marginalizovani. “To su čiste manipulacije koje na neki način vrijeđaju nas građane i profesionalce Bosne i Hercegovine. Kao da uopšte ništa drugo nije važno, nego ta naša etnička pripadnost. Dakle, nije važno koliko ste stručni za neki posao, nije važno koliko iskustvo imate. Važno je samo da li ste B, H ili S”, zaključuje profesorica Lamija Tanović. Dženana Karabegović/RSE

Pitanje morala u politici uvijek manjkalo, ali u našim uvjetima vidimo da ti ljudi idu za nekim drugim ciljevima, a ti ciljevi nisu u interesu naroda ili interesu građana... u visokom obrazovanju BiH”, kaže Tanović. Brojni su i drugi primjeri nametanja ljudima, po svaku cijenu, nacionalne pripadnosti zarad stranačkih ili političkih razloga. No, kako objasniti brojne zloupotrebe zakona zarad “debljeg novčanika”, pojašnjava sociolog Salih Fočo.

Fašistička abeceda: Sa aspekta moralnosti, to izjašnjavanje govori da su naši ljudi koji se bave politikom potpuno nemoralni ljudi. Inače, poznato je da je pitanje

14. novembar 2014. Spektar, broj 23 15

BOLJI DANI ZA "FRANZ JOSEFSFELD"

OBEĆANO NOVO “LICE” Novo Selo pored Bijeljine proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Učinjen je presudan korak u zaštiti nekadašnjeg Franz Josefsfelda, ali svi sljedeći koraci zavise od dobre volje ključnih institucija

Novom Selu, od nekadašnjih tri stotine, ostalo je svega tridesetak kuća i oronula evangelistička crkva izgrađena 1913. godine u gotičkom stilu. Prijedlog Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH svojevremeno je uputio Medžlis islamske zajednice Bijeljina. U ovom gradu odluka je dočekana sa odobravanjem i nevjericom, ali se čini da bi mogla biti uspješno sprovedena.

Dragocjeno zdanje: “Na 63. sjednici, održanoj od 4. do 6. novembra ove godine, donijete su odluke o proglašenju nacionalnim spomenikom za osam dobara, među kojima je i Novo Selo, Franz Josefsfeld, kao rijetka dragocjenost na prostoru BiH,“ kazao je za Deutsche Welle bosanskohercegovački povjesničar, profesor dr Dubravko Lovrenović, predsjedavajući Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. On dodaje da odluka obuhvata graditeljsku cjelinu, odnosno glavnu ulicu, pet kuća i evangelističku crkvu. Odluka precizira i sve potrebne tehničke i restauratorske zahvate, a za sprovođenje je nadležna Vlada RS. „Naravno, u ovom slučaju i općina bi mogla preduzeti određene korake, ukoliko za to ima mogućnosti, a zakonima je jasno preciziran status nacionalnog 16 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

spomenika,“ podsjeća profesor Lovrenović. U proteklih dvanaest godina, Komisija je donijela 926 odluka, od

Njemačka vlast 1942. godine preselila je 400 porodica iz Novog Sela u Poljsku. Selo je opustjelo, crkva je nakon rata pretvorena u magacin, a imanja su nestajala u reformama i nacionalizaciji... toga 779 pozitivnih i 147 negativnih odluka. Sada se na “zaštitnoj”listi nalazi 78 dobara, među kojima je i most Mehmedpaše Sokolovića u Višegradu. „Vjerujem da je ova odluka važna za

Staro zdanje čeka “ušminkavanje”

Novo Selo, ali to je papir, to su riječi koje tek treba provesti u djelo. Na žalost, mnogo toga iz prošlosti je uništeno, nije sačuvano pa ne znam kako će sad biti. Volio bih da se sačuvaju tragovi ovog sela koje je toliko toga dalo gradu,“ kaže Ivan Vazmer (Wasmer), u čijem posjedu je Luterova Biblija štampana 1765. u Nirnbergu. On podsjeća da je ta dragocjenost zaostavština od Margarete Devald, njegove bake po ocu.

Razne namjene: Margareta je rođena u Franz Josefsfeldu pored Bijeljine, koje je bilo napredna kolonija dunavskih Nijemaca evangelista. Oni su se iz susjedne Vojvodine u Semberiju doselili nakon 1878. godine. Porijeklom su bili iz južne Njemačke, a izuzetno su doprinijeli razvoju poljoprivrede, zanatstva i industrije u ovom dijelu BiH. Pored ostaloga, selo je imalo električnu centralu i telefonske govornice.

Evangelistička crkva ima impresivne razmjere

Njemačka vlast 1942. godine preselila je 400 porodica iz Novog Sela u Poljsku. Selo je opustjelo, crkva je nakon rata pretvorena u magacin, a imanja su nestajala u reformama i nacionalizaciji. Preostale kuće dobile su nove korisnike, a u selu je od Drugog svjetskog rata do danas Poljoprivredno dobro „Semberija“. „Izuzetno mi je drago da je odluka upravo ovakva. Potomci stanovnika Novog Sela i danas žive ovdje, među nama. Kovač Fric (Friedrich Schumacher, preminuo 2007. godine, op.a.) bio je moj veliki prijatelj, ali i prijatelj cijelog grada, cijele Semberije. To se pamti i lijepo će biti ako se crkva renovira i napravi muzej u nekoj od preostalih kuća. Mislim da se to može i treba uraditi jer su Bijeljina i njemački Langenhagen gradovi pobratimi,“ kaže Samir-ef. Camić, glavni bijeljinski imam.

Solidno stanje: Igor Ostojić, načelnik Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Bijeljine, još uvijek nije dobio odluku Komisije iz Sarajeva, ali

je obradovan ovom viješću. „Kontaktirat ću Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa u Banjaluci i vidjeti kakvi su naredni koraci. U svakom slučaju, odluka je dobra i

Krov je oštećen i odavno nedostaje vrh zvonika, ali rekonstrukcija ne bi trebala da bude veliki problem... mislim da možemo uraditi sve što je potrebno da Semberija sačuva i ovu vrijednost iz svoje prošlosti i da dobije još jednu turističku destinaciju,“ rekao je Ostojić. U banjalučkom Zavodu potvrđeno je da je sprovođenje odluke u njihovoj nadležnosti te da svi prijedlozi i projekti moraju dobiti stručno mišljenje i odobrenje ovog Zavoda. Muzej Semberije dao je veliki doprinos afimiranju preostale kulturne i graditeljske tradicije semberskih Nijemaca. Kustos Zoran Midanović podsjeća na uspješno realiziranu izložbu „Nijemci u Semberiji“ i brošure

koje o tome govore. „Katedrala impresivnih razmjera izgrađena je 1913. godine, navjerovatnije od cigala jedne od dvije bijeljinske ciglane koje je držala familija Devald. U prilično dobrom je stanju. Krov je oštećen i odavno nedostaje vrh zvonika, ali mislim da rekonstrukcija ne bi bila veliki problem,“ kaže Midanović i dodaje da će problem možda biti pitanje nadležnosti. „Najbitnije je da je odluka donijeta. Kao i sve u ovoj zemlji, sada su na redu preplitanje nadležnosti i skromne finansijske mogućnosti svih ustanova kulture. Možda je jedna mogućnost u kontaktu sa ambasadom Njemačke jer znam da su pojedini ambasadori i ranije iskazivali interes za Novo Selo. Stari Novoselci i njihovi potomci dolaze ovdje i kontaktiraju nas. Mi smo tu da pomognemo svojom arhivskom građom, možda za jedan muzej istorijata Novog Sela. Pretpostavljam da nakon odluke, mnogo toga postaje logično i moguće,“ zaključuje Midanović. Emir Musli/DW 14. novembar 2014. Spektar, broj 23 17

NA VRH JEZIKA

NI KRIMINAL NIJE ONO ŠTO JE NEKAD BIO

Takvo je vrijeme došlo da po dijete moraš ići u školu iako to dijete već ima brkove i bradu. Moraš strahovati hoćeš li naći vlastiti namještaj u stanu kad se vratiš sa posla i ko će te posjetiti noću dok sa obitelji sanjaš i mirno spavaš. Ni u auto više ne smiješ sjesti sjesti k’o čovjek... U ovoj državi nekad su postojali profesionalni kriminalci. Žestoki momci koji su imali svoje ekipe, svoja pravila ponašanja, samo njima znani kodeks časti, u kome je tačno bilo propisano šta je „lopovski“ dozvoljeno, a šta ne? Imali su svoje „teritorije“, svoje poslove. Vladala je neka čudna hijerarhija i još čudnija etika odgovornosti među njima. Usljed razvoja demokratske kulture i olako shvaćene demokratske „slobode“, zahvaljujući dobrom poznavanju ljudskih prava, oni su dosta vremena provodili „vani“. Vremenom su postajali „ugledni poslovni ljudi“,

18 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

vlasnici sportskih klubova, tvrtki, fabrika, hotela, restorana, bavili su se raznim uvozom i izvozom. Neki su poželjeli da učine nešto

Nakit ne smiješ više nikada nositi, jer rizikuješ da ti neko odgrize uho skupa sa naušnicom i otkine ruku sa satom... dobro za ovu zemlju i narod te su obavljali i razne poslove koji su im bili ponuđeni i iz samog državnog vrha te su ih revnosno, uz određenu naknadu, i izvršavali. Nekad su dobivali i po nosu zbog toga, ali

Piše: Sanja Ljubičić uglavnom je na kraju sve završavalo u nosu, uz opću euforiju zbog dobro obavljenog posla. Ali slavilo se tiho, odmjereno, bez buke, gotovo neprimjetno. Postojao je neki paraleni svijet koji nije imao dodira sa ovim našim, svijetom običnih ljudi, građana. U zemlji je sve bilo OK, svi su bili „zadovoljni“ i vladao je mir na ulicama gradova. Svaki grad je imao svog lokalnog šerifa i oni skloni emocionalno-kriminalističkim ispadima i biznisu su bili podređeni njemu. Morali su ga pitati za dozvolu šta se smije „ukrasti“, a šta ne. Koga uz odobrenje možeš malo pomjeriti sa jednog mjesta na drugo, kome smiješ pomjeriti kosti ako je bezobrazan. Nisi pošteno nikoga mogao izbosti nožem u tramvaju i ubiti, zgaziti na ulici autom na sred pješačkog prelaza dok je zeleno svjetlo za pješake upaljeno na semaforu. Nisi mogao pucati iz čista mira samo zbog toga što te neko ružno pogledao. Za svaki taj pokušaj morao si dobiti klimoglav koji je značio DA, od glavnog „šefa“, a on ih za takve sitnice nije ni davao. E, takav „mir“ nije nikome odgovarao pa su šerifi polako nestajali sa ulica naših gradova. Neke od njih su, nakon višegodišnjeg međusobnog

druženja, „odgovorni“ preselili u institucije u inozemnim državama koje se bave vaspitnim radom sa djecom, omladinom i odraslim. Sve sa namjerom da ih zaštite od nepotrebnih nerviranja kod nas i stresa, jer se prijatelji moraju dobro „čuvati“, a poslovne tajne držati daleko od mase i znatiželjne svjetine. Neke šerife su namjerno preopterećivali poslom, a neki su se i sami preopteretili, pa su od stresa i silne odgovornosti postajali pomalo frustrirani i depresivni, neki čak i suicidalni, te su na taj način odlazili u lokalne legende i nestajali sa ovih prostora. Neki su voljeli istu ženu, pa je mjesta moglo biti samo za „jednoga“. Nakon njih, najednom se u gradu pojavilo mnoštvo sitnih kriminalčića, lopovčića, frustriranih klinaca i ponekih staraca, željnih ko zna čega, a, izgleda, najviše uskraćene roditeljske ljubavi. Nisi mogao ući u tramvaj da ne misliš hoće li te neki nadrogirani klinac izbosti nožem, nisi smio hodati trotoarom od straha hoće li te neko zgaziti automobilom. Ne smiješ dobro i zdravo izgledati jer će ti neko u mraku maznuti koji

organ i prodati ga ko zna kome. Po dijete moraš ići u školu iako to dijete već ima brkove i bradu. Moraš strahovati hoćeš li naći vlastiti namještaj u stanu kad se vratiš sa posla i ko će te posjetiti noću dok sa obitelji sanjaš i mirno spavaš. U auto ne smiješ sjesti jer moraš strahovati koji će tatin sin bez dozvole juriti ulicama 180 km na sat i napraviti te, u najboljem slučaju, doživotnim invalidom, ako imaš dovoljno sreće da ne padneš u komu i ne pogineš zato što se on zakucao u tebe. Razmislićeš svaki put kad odeš u samoposlugu hoće li doći neki

Ne smiješ dobro i zdravo izgledati jer će ti neko u mraku maznuti koji organ i prodati ga ko zna kome... maskirani lik i tražiti lovu od tebe i blagajnice. Nećeš nositi cekere sa pijace jer će ti ih neko iznenada oteti ako budu suviše puni. Nakit ne smiješ više nikada nositi, jer rizikuješ da ti neko odgrize uho skupa sa naušnicom i otkine ruku sa satom. Na mobitel smiješ pričati samo ako si u kući i dobro skriven i zaključan u wc da niko ne vidi da ga imaš.

Bankomatima na ulici se smiješ približiti samo u snovima i u njima i podizati i trošiti novac. Ako jedeš, moraš pomalo i male zalogaje, da se ne vide, sitno žvakati, da ti neko gladan ne izvadi hranu iz usta i istuče te što jedeš, a on ne. Novine ne smiješ kupovati ako nećeš da dobiješ fobiju da ćeš svaki tren umrijeti i da će se nešto najstrašnije desiti. Ako budeš dovoljno hrabar i čitaš ih do kraja, rizikuješ da oboliš od depresije od svakodnevnih predivnih vijesti u njima. Pred svaki tv dnevnik moraš piti tablete veselice ako si mazohist i želiš gledati vijesti. Odlučih da u spas pozovem frenda iz djetinjstva Ćelu, staru gardu krim-biznisa, da on zovne drugog Ćelu, pa da skupa, iz inozemnih ustanova, dovedu frendove koji su se valjda tamo naodmarali dovoljno dugo da srede ovu situaciju. Ali, javi mi se Ćelo i reče da je toliko zgrožen kriminalom i stanjem u državi da će radije i dalje ostati u „legendi“. Kaže da se oni sigurnije osjećaju tamo. A ja samo poželjela sa Amrom, bez straha, prošetati svog psa gradom. Koga sad da zovnem? 14. novembar 2014. Spektar, broj 23 19

RE^ENO

UPAM]ENO

Svi mi koji želimo mir, trijumf razuma i pravdu moramo biti svjesni koliko mali utjecaj razum i poštenje imaju na političke događaje. n Albert Einstein Čovjek može umrijeti, države se mogu uzdizati i padati, ali ideje žive vječno. n John Kennedy Ako život može biti umjetničko djelo, čemu onda služe umjetnička djela? n Milan Kundera Prvo čovjek uživa u alkoholu, poslije alkohol uživa u njemu. n Miroslav Dolenec Dravski Duša je radost u samome činu. n William Shakespeare Nije lako živjeti poslije smrti. Nekad treba na to potratiti cijeli život. n Stanislav Jerzy Lec Možeš reći koliko su ljudi pametni prema onome čemu se smiju. n Tina Fey Šutnja je najbolji nadomjestak za pamet. n Henr y Askurst Ko hoće upravljati ljudima, ne smije ih tjerati ispred sebe, već treba ići za njima. n Louis de Montesquieu Ne činite nikada ništa što se protivi vašoj savjesti, čak ako to od vas i država traži. n Albert Einstein Savjet uvijek nedostaje kad je najpotrebniji. n Publilius Syrus Publilije 20 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

PARALELNI SVEMIRI

Paralelni svemiri dugo su se nalazili u sekciji naučne fantastike, ali ako je suditi prema teoriji kvantne mehanike koja posljednjih godina dobija na snazi, oni su zapravo svuda oko nas. Posljednji zamah učinio je naučni rad Howarda Wisemana koji je objavljen 23. oktobra, a koji sugeriše da je broj paralelnih svemira izuzetno velik i da se među njima dešava svojevrsna interakcija, što se do sada smatralo nemogućim čak i među naučnicima koji podržavaju hipotezu više svemira (multiverzum). "Standardna teorija kvantne mehanike zapravo ne nudi nikakva objašnjenja o našoj stvarnosti već samo predviđanja u laboratorijskim eksperimentima. Naše novo objašnjenje jeste da oko nas postoje obični paralelni svjetovi koji međusobno vrše određeni tip interakcije", rekao je Wiseman, profesor fizičar sa Univerziteta Griffith u Australiji. Njegovo objašnjenje predstavlja dodatak jednoj od interpretacija kvantne mehanike – Interpretacija mnogo svjetova ili MWI koju je '50ih godina prošlog vijeka predložio fizičar Hugh Everett. "U poznatoj MWI, svaki svemir se dijeli u nekoliko novih svjetova svaki put kada se obavi mjerenje kvantnog događaja. Time je svaka mogućnost ishoda zapravo realizovana – u jednom svemiru kometa koja je ubila dinosaure nije pala na

Zemlju, a u drugom Australiju su kolonizirali Portugalci. Kritičari sa pravom preipsituju postojanje ovakvih svjetova jer oni uopće ne utiču na naš univerzum. Upravo je ovdje naš pristup MWI-u potpuno drugačiji", objašnjava Wiseman. Ukratko, Wisemanova teorija predviđa da se među svemirima dešava interakcija u obliku fizičke sile, kao što je interakcija između Zemlje i Mjeseca u obliku gravitacione privlačnosti. Dr. Lawrence Krauss, fizičar sa Univerziteta u Arizoni, rekao je kako je skeptičan u vezi Wisemanove teorije, a jedan poznati češki naučnik na svom blogu je napisao da je njegov rad „još jedan primjer beznadežnih pokušaja koji samo oduzimaju vrijeme“.

MAJMUNI SU KAO DJECA

U novoj studiji, naučnici iz Njemačke, Španije i Italije pronašli su dokaze da odrasli majmuni tri vrste (bonobo, čimpanze i kapucini) i ljudsko dijete od tri godine imaju identično bazno znanje o fizičkim objektima. Sve se svodi na test koji uključuje konopac i nagradu. "Test smo osmislili kako bi shvatili na koji način majmuni shvataju svijet oko sebe. Da li oni imaju ideju o apstraktnim osobinama kao što su gustina ili težina ili se oslanjaju samo na ono što vide, što rade i što zauzvrat dobiju?", rekla je Amanda Seed sa Univerziteta u St. Andrewu. Test je urađen nad dvije vrste primata, a zadatak je uključivao kutiju sa dva komada konopca, prekinutim i

netaknutim, koji su bili povezani za nagradu. Samo povlačenje netaknutog konopca zauzvrat bi donijelo nagradu u obliku hrane. U jednoj varijanti kutija je bila pokrivena (sa slikovnim objašnjenjem pravila) dok je u drugoj kutija bila otvorena kako bi bića mogla da imaju direktan uvid u pravila. Obje verzije sa sobom su nosile isti zadatak – izbjeći prekinuti konopac i izabrati netaknuti konopac. U pokrivenoj verziji subjekti testa morali su se osloniti na "objašnjenje" bez mogućnosti da vide šta se u kutiji zapravo dešava. Svi testirani majmuni i djeca pokazali su bolje snalaženje kada je pred njih bila postavljena otvorena kutija. Istraživači stoga tvrde da test dokazuje kako majmuni i mala djeca na isti način doživljavaju slične probleme i da je brzina učenja jednaka kod obje grupe.

ŠTETNE SMJENE

Prema novom istraživanju provedenom na 3.000 ljudi, rad u rotirajućim smjenama ubrzano smanjuje funkcije mozga i uzrokuje zdravstvene probleme. Rad u smjenama koje nisu rutinski usklađene nego mijenjaju vrijeme kad odlazite na posao, na spavanje i poduzimate ostale dnevne aktivnosti uzrokuje dugoročnu štetu memoriji i mentalnim sposobnostima, pokazuje novo istraživanje francuskih znanstvenika. Remeti se unutarnji sat tijela na sličan način kao što to čini jet lag, a može uzrokovati srčane probleme pa i neke oblike raka. U studiji koja je provedena na 3.000 ljudi, francuski

znanstvenici pronašli su povezanost između promjene vremena rada i smanjenja funkcije mozga. Ispitanici koji su radili u rotirajućim smjenama značajno lošije su riješili testove memorije i brzine zaključivanja. Studija je provedena u tri faze, a prva faza istraživanja počela je 1996. Razina opadanja funkcija mozga kod ljudi koji su deset godina radili u promjenjivim smjenama bio je jednak onome što prirodno starenje uzrokuje u šest i pol godina. Dakle, mozak tih ljudi, umjesto deset, ostario je 16,5 godina. Znanstvenici su ustanovili i pomanjkanje vitamina D kod osoba koje rade noćne smjene.

PUTOVANJE KROZ VRIJEME

Putovanje kroz vrijeme bit će moguće do 2100. godine, a nevidljivost i svjetski turizam već za 15 godina, tvrde znanstvenici koji predviđaju kako će teleportacija postati svakodnevna aktivnost do 2080. Godine. Star Trek, Star Wars, Povratak u budućnost i Harry Potter do kraja stoljeća postat će stvarnost, tvrde britanski znanstvenici. Putovanje kroz vrijeme postat će moguće do 2100. godine, a nevidljivost i svemirski turizam već za 15 godina, tvrde vrhunski fizičari, koji predviđaju da će teleportacija zaživjeti kao svakodnevna aktivnost do 2080. godine. Nema fizičkih zakona koji bi se tome usprotivili, kaže Mary Jacquiline Romero iz Škole za fiziku i astronoji Univerziteta u Glasgowu. Poznati britanski astronom i pisac Colin Stuart tvrdi kako će ljudi moći putovati u budućnost za 85 godina te otkriva kako su manji eksperimenti na tom području već uspješno izvedeni. To je već uspjelo astronautu Sergeiju Krikalevu, koji je otputovao 0,02 sekunde u budućnost.

RE^ENO

UPAM]ENO

Suditi o tuđem karakteru na temelju jednog ponašanja je isto kao da donosite sud o okeanu na temelju jednog vrča morske vode. n Paul Eldridge Neka konačno svakome bude na čelu napisano što misli o našoj državi. n Ciceron Ljepota će se naći tamo gdje je potražite. n Madonna Bolje je pripadati prognanima nego progoniteljima. n Danilo Kiš Ima pobjeda koje su sramotne. n Karel Čapek Mudar će čovjek stvoriti više prilika nego što ih je u stanju pronaći. n Francis Bacon Čovjek ne poznaje pravu sreću jer uvijek želi ono što nema. n Bakhilid Ljubav nikad ništa ne zahtijeva, već samo daje. Ljubav samo pati, nikad se ne kaje i nikad se ne sveti. n Mahatma Gandhi Ne traži izvan sebe. Raj je unutra. n Mar y Lou Cook Sve što vidimo i sve što nam se pričinjava samo je san unutar sna. n Edgar Allan Poe Obilje ne umanjuje ljudske brige i ne tješi ljudsko srce. n Albius Tibullus Tibul Hodam polako, ali nikad unatrag. n Abraham Lincoln 14. novembar 2014. Spektar, broj 23 21

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

NAŠE ŠEME I MUŠEME

Mi ništa ne treba da radimo do da smo poslušni i sklonjeni ispod mušeme, dok se Oni angažuju oko svega što im osigurava slobodan protok novca i njihovih roba. Obuzeti sopstvenim plasmanom, skoro da nas i ne primijete

acionalnost se kod nas nosi kao oznaka porijekla robe: "Made in Bošnjak", "Made in Srbin", "Made in Hrvat"... "Made in" izdignuto na nivo obavezne kulture govora i javnog i privatnog saobraćanja! I to ide k'o obavezan tok odozgo, od jednog od tri predsjednika države pa do onoga našega sjebanog seljaka za tezgom na pijaci! K'o da nas odozgo svaki od one trojice svojom mušemom pokriva! Istina da njih "najGore" puno ko i ne zarezuje, imamo mi mnogo jaču prvu liniju napada u Federaciji i Republici Srpskoj. Na vlasti su nam već dvadest i kusur godina sami

22 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

predatori, a iza svakog od njih stoji privatna vojska direktnih korisnika i izvršitelja: dajdže, amidže, prijatelji, stričevići, tetići, kumovi, odani članovi stranke.... Vrebaju nas hoće li ko izletiti ispod mušeme pa nas

Svi redom su ušli u devedesete godine prošloga vijeka k'o sav drugi dunjaluk, ni siromašni ni bogati, a evo ih u dvadeset prvom stoljeću, mašala, svi vlasnici nečega... vraćaju, odbacuju ili packe dijele! Tranzicija u kapitalizam i slobodno tržište je počela od tih naših mušema-nacionalnih velikana,

Piše: Nermana Begagić demokrata-političara. Svi redom su ušli u devedesete godine prošloga vijeka k'o sav drugi dunjaluk, ni siromašni ni bogati, a evo ih u dvadeset prvom stoljeću, mašala, svi vlasnici nečega, svi uznapredovali i postali Prvi Kapitalisti zemlje NemaLiJe: Od univerziteta do banki, od hotela do nafnih polja! ni nam prodaju i grade zemlju, postavljaju sva preduzeća, banke, čak i trotoare tamo gdje se kod njih u kuću ulazi! U zemlji se drže načela trinaroda (ko tri putića), u međunarodnim odnosima su visoko humani, nadnacionalni, napredni i intelektualni: imaju za velike prijatelje šeike i milijardere sa svih kontinenata, dovode nam ih onako, za viđenje i za plasmane našega u njihove ruke, a preko svojih računa. Mi ništa ne treba da radimo do da smo poslušni i sklonjeni ispod mušeme, dok se Oni angažuju oko svega što im osigurava slobodan protok novca i njihovih roba. Obuzeti sopstvenim plasmanom, skoro da nas i ne primijete. Sve ostalo je igra. Odabrali su Fatihu i "Oče naš" za kodove pa i nas uputili na osnove komunikacije između mušema, međusobnu netoleranciju i demonstrativokratiju uz Selam, Dobar dan i Bog (s tobom). Zadovoljavajuće stanje u zemlji je kada se optužujemo, pamtimo,

ubijamo, prebijamo i svađamo, odnosno ponašamo se kao djeca koja u kući boj vode dok su tata i mama u pozorištu. ve bi išlo dobro da nema toliko gladnih usta; za potpunu sreću ovdje samo narod smeta! Briga o budućnosti je zato i orijentisana na smanjenje broja stanovnika, na čemu se radi intenzivno. Za sve stanovnike bez kapitala osigurani su problemi u liječenju pa se, uz tanku ishranu, nemoćno zdravstvo i nemogućnost plaćanja lijekova i tretmana, smrtnost konstantno povećava. Kako pola mladih koji završe škole nigdje ne radi, ne mogu se ni ženiti ni porodice osnivati. Tako država strateški održava lijep pad nataliteta! Odgoj mladih za odlazak iz zemlje počinje u mladom godištu: obrazovanje je uzdignuto čak i u selima na međunarodni nivo. U privatnim nivo-školama se uče engleski, turski i još neki kao maternji jezici (zanemarena mušema i onaj "Made in..." ), štancaju se međunarodne diplome pa bogme, kada se škola završi, neka se mladi otiskuju u svijet. Sa ili bez ove «međunarodne diplome», svakako većini ne gilta do fizički rad kod tuđina ili tuđa socijala. stali, koji tu ostaju, svaki dan su sve stariji, odnosno bezopasniji. Taj nezamjetljivi ostatak stanovništva se drogira nemanjem. U onome što malo ima, dobitna kombinacija je cigara i turska serija. Dobro je to za pouku, jer u njima BH građani mogu da vide i potvrde kako je čovjek listak na grani, svaki čas može neko da te upuca, što i jeste glavni motor trpnje ovoga podneblja. Samo je meditacija o Božijim zakonima i pravdi svima jednako dostupna, i svima su vrata svih novosagrađenih i onih od prije, crkvi i džamija, otvorena. Nigdje ko

tamo, u kafanu i na groblja pristup nije tako slobodan! U isto vrijeme svijet se ujedinjuje, milioni ljudi na internet mrežama ćakulaju, adrese razmjenjuju, kulture se miješaju, čak i revolucije ugovaraju. Nije da nas u globalizaciji nema. U svim smo mi ovim tokovima, i kod nas cijela sela idu kod fotografa da se slikaju i na facebook slike stavljaju! I kod nas počeli komšije preko Skypa da

Za sve stanovnike bez kapitala osigurani su problemi u liječenju pa se, uz tanku ishranu, nemoćno zdravstvo i nemogućnost plaćanja lijekova i tretmana, smrtnost konstantno povećava... pričaju! Ali, mušemu na glavi i tamo čuvaju jer se ne zna ko će ti provaliti u profil i skontati da simuliraš veliko "Madi in". Integrišemo se mi i sa Evropom: Primamo sve što nam daju zadžaba, za sve smo otvoreni k'o da nema mušema. Na desnoj strani igrališta imamo braću Ruse, "burlaci sa Volge ", sarađujemo, ne znam ko kome podiže moral, važno je da se diže. Iz cijelog svijeta sve prihvata-

mo i u sve se, gdje se štagod para može dobiti jal’posuditi, učlanjujemo, ali na sigurnom ostajemo i sve bi da se po mušemama podijelimo! A po nauci zna se, što je manji lonac sve je manje i u kašici! Naše su mušeme i nacionalističko ludilo, non-sensi današnjeg življenja čovjeka na planeti, ublehe, kolektivne psihoze, nacionalne paranoje, strah od popuštanja, strah od neviđenog, strah od svega ili tek lakši modus življenja? Doduše, bez mušema, šta bi i gdje bi onda bila ova naša u fotelje zasjela i ne-miče-se vlastela?! stina, razmišljamo i o pobuni, muda u ovoj zemlji ima, ali nisu sva da pesnici služe, mnogi su se na letargičnu poeziju dali. Volimo mi to, volimo kada nas tuga preplavi i jad srce zacvrlji, tada najbolje pjevamo. Ma šta pjevamo, slavujimo, tad smo, asli, najbolji. Ima nešto mazohističko u našem biću što nas tjera prema piću! Naš čovjek radi kad mora, a živi (zatreperi) samo kad jako osjeća. On prazni naboje u malim psovkama i sitnim pobunama, u duhanskom dimu, flaši rakije, dobroj svađi, dobrom seksu! Čuva leđa i čeka bolja vremena. A ako i ne dođu, i tako može, nema problema! Nas patnja, očigledno, stimuliše na još veću patnju, a dugoročna angažovanja nas zamaraju. Zato, valjda, ovu nepotrebnu patnju u koju su nas ugurali od devedesetih naovamo i prihvatamo, riječima se gađamo i ostajemo ispod mušeme! Dok naša prva Liga dalje ljendohani, pljačka i uživa, nama je dragi Bog na pomoći da izdržimo. Pa kako ko zna i može, svakako nam je mrijeti! Sva današnja životna filozofija svela se na onu: crkni magarče dok trava naraste… Ako je i bude bilo!

14. oktobar 2014. Spektar, broj 23 23

BOSANSKI MUSLIMANI U NJEMAČKOJ

MANJINA ZAPADA U EKSCESE I RADIKALNE VJERSKE GRUPE

Nakon nereda u Kelnu i sukoba huligana sa policijom, nedavno je više hiljada muslimana u Njemačkoj demonstriralo protiv mržnje i nasilja, među njima i muslimani iz BiH

uslimani u Njemačkoj su se ogradili od onih koji u ime Allaha ubijaju i vrše nasilje. Muslimani iz BiH, koji žive u Njemačkoj, također su se uključili u akciju. Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj (IZBNJ), prvenstveno kroz vjersko obrazovanje djece i omladine, ali i kroz mjere obrazovanja odraslih osoba, prenosi islamsko učenje i podučava suštinskim islamskim principima kao i ispravnom razumijevanju vjere“, kaže Edin Atlagić, predsjednik Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj.

Klasične haridžije: Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka 24 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

procjenjuje da se više od 6.300, prije svega mlađih osoba, u posljednje vrijeme priključilo selefijskoj sceni u Njemačkoj. „Mišljenja sam da današnji militantni neoselefisti nisu selefije, niti vehabije, oni potpadaju pod klasični islamski pojam haridžije (doslovno oni koji su se izdvojili)“,

Izvori islama ni na jednoj stranici i ni u jednom retku ne pozivaju na zlo, nasilje i teror, naprotiv... kaže prof. Mustafa Hadžić, imam u džematu Bonn i drugi potpredsjednik u Centralnom vijeću muslimana Njemačke. Hadžić objašnjava da su se oni izd-

vojili iz muslimanske Zajednice Ummeta i izašli iz okvira klasičnog i opšteprihvatljivog islamskog učenja. „Nekorektno je i vrlo površno islam povezivati sa nasiljem, terorizmom i ekstremizmom. Izvori islama ni na jednoj stranici i ni u jednom retku ne pozivaju na zlo, nasilje i teror, naprotiv. Mi u islamskoj zajednici, ali i muslimani općenito, pomalo smo umorni pravdati se za tuđe grijehe i tuđa zla“, kaže Atlagić.

Uzorni vjernici: Od terorističkih napada izvršenih 11. septembra 2001. godine u New Yorku i Washingtonu, mnogi u zapadnim zemljama islam povezuju sa ekstremizom i nasiljem. Muslimani

u Njemačkoj i Evropi bi od bosanskohercegovačkih muslimana mogli naučiti mnogo, izjavio je prof. dr. Bülent Ucar, šef katedre za islamsku religijsku pedagogiju na Sveučilištu Osnabrück u jednom od intervjuua za Deutsche Welle i pojasnio: „Autentična islamska teologija, koja se primjenjuje u BiH, najbolji je primjer onog što trebamo u Njemačkoj. Mislim da su u BiH autentični muslimani i islamska teologija koji poštuju tradiciju i demokraciju. Na taj način se mora razvijati i islamska teologija u Njemačkoj“.

Integrisani muslimani: „Bošnja ci kao autohtoni evropski muslimani, na osnovu svog 600 godišnjeg iskustva multikulturalnog i multireligioznog suživota, više svojim djelima u bazi negoli teoretskim političkim nastupima u medijima i različitim forumima, dokazuju da je islam vjera mira i suživota. Neosporno je da ima muslimana koji su skloni ekstremizmu i nasilju, kao i kod pripadnika svih drugih religija i ideoloških pravaca, ali da su oni manjina. Smatram da ta većina muslimana

razne načine daje veliki doprinos široj društvenoj zajednici.

Edin Atlagić

mora češće i snažnije podići svoj glas protiv nasilja, genocida i barbarstava u ime islama i muslimana“, kaže prof. Hadžić, asistent i doktorant na Centru za islamsku teologiju na Univer zitetu u Münsteru.

U BiH žive autentični muslimani i islamska teologija koji poštuju tradiciju i demokraciju. Na taj način se mora razvijati i islamska teologija u Njemačkoj... Prema riječima Edina Atlagića, predsjednika Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj (IZBNJ), apsolutna većina muslimana na

Nejak korijen: „Nekoliko miliona muslimana živi u ovoj državi. Oni su prije svega lojalni i vrijedni građani, uposlenici, porezni obaveznici, privrednici, studenti, učenici. Zatim brižni roditelji koji vode brigu o odgoju i obrazovanju svoje djece. Na taj način oni svojoj djeci osiguravaju perspektivu i doprinose prosperitetu ovog društva. Ta činjenica se, nažalost, često potiskuje“, kaže Atlagić. I on i Hadžić, koji je desetak godina bio imam u Kelnu, navode da, kada se govori o selefijama, treba imati na umu da se govori o nekoliko hiljada ljudi, dok tzv. tvrdi korijen čini svega nekoliko stotina. „Svjedoci smo, nažalost, da ta zaista pregledna grupa i njihovo destruktivno djelovanje dominira u javnom mijenju. Zabrinjavajuća je činjenica za sve nas da te grupacije bilježe porast“, kaže Atlagić. Porodična pozadina: „Ukoliko oblikujemo profil selefija vidjeti ćemo da se u 99 odsto slučajeva radi o osobama koje nisu prošle proces islamske edukacije kroz zvanične

Nijemci poštuju bosanske muslimane 14. novembar 2014. Spektar, broj 23 25

Mustafa Hadžić

Neopravdano povezivanje sa nasiljem i terorizmom

institucije Islamske zajednice, bez obzira da li se to radilo o matičnim muslimanskim zamljama ili našoj dijaspori“, navodi Hadžić. Poznato je da je manjak obrazovanja najveći problem koji se javlja prilikom radikalizacije muslimana, posebno mlađih osoba. Stručnjaci upozoravaju da iz toga proizlazi težak socijalnoekonomski položaj i manjak perspektive. Često se radi o ličnostima sa nezdravom i nestabilnom porodičnom pozadinom, koje u ranim godinama dolaze u sukob za zakonom. Takve ličnosti predstavljaju veoma lak plijen za ekstremističke grupacije, razne mešetare i sumnjive misionare, koji iste uvode iz jednog ekstrema u drugi. U suštini bi takvi omladinci mogli završiti i u bilo kakvim drugim radikalnim grupama koje nude površna i jednostavna rješenja i poglede na život. „IZBNJ kao i sve ostale muslimanske zajednice, svijesna je blagostanja za svoje pripadnike po pitanju vjerskih sloboda, bezbjednosti kao i ostalih univerzalnih prava i vrijednosti. Stoga smo vrlo svjesni svoje odgovornosti i odlučni da se blagovremeno i jasno distanciramo od svakog vida djelovanja koje je izvan zakonskih i moralnih zakona i vrijednosti, što smo u nekoliko navrata i učinili. Svako djelovanje koje narušava pravni poredak ove zemlje, doživljavamo kao ugrožavanje nas samih“,

kaže Atlagić i navodi da ni džemati IZBNJ nisu imuni na pokušaje raznih radikalnih grupa da puste svoje korijene.

26 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

Prigodni broš: „Sa tim pojavama uspješno smo se suočili. U toku su procesi daljnjeg jačanja organizacijskog ustrojstva i bolje integracije naše zajednice u Manjak obrazovanja je najveći problem koji se javlja prilikom radikalizacije muslimana, posebno mlađih osoba. Stručnjaci upozoravaju da iz toga proizlazi težak socijalno-ekonomski položaj i manjak perspektive... Njemačkoj, koji će sasvim sigurno ponuditi još kvalitetnije preventivne mehanizme po tim i drugim pitanjima“, kaže Atlagić. Prof. Hadžić podsjeća da su imami snagom argumenata na civiliziran način uspjeli osujetiti takve pokušaje. „Moram biti iskren i istaći da je saradnja samo formalnog karaktera i da nema dovoljno iskrenih namjera,volje i spremnosti da se muslimani i Islamska zajednica prihvate kao partneri u pronalaženju rješenja za aktuelne izazove i probleme. Muslimani i muslimanske institucije

se često koriste kao „broš“ koji se samo po potrebi stavi na odjeću“, riječi su drugog potpredsjednika u Ventralnom vijeću muslimana Njemačke koji navodi primjer islamske vjeronauke u školama saveznoj zemlji Nordrhein-Westfalen (NRW) i projekta deradikalizacija muslimanske omladine. “Muslimani Bošnjaci su, u odnosu na muslimane iz Turske i arapskih zemalja, nažalost, ograničenih resursa, prije svega ljudskih i materijalnih. Mi imamo problem asimilacije naših mladih, a ne problem integracije. Naša uloga bi trebala biti mnogo veća nego do sada i nadam se da će nova generacija mnogo hrabrije i profesionalnije uključiti se u razne projekte integracije u njemačkom društvu“, kaže prof. Hadžić.

Istinske vrijednosti: Nova generacija je nada i odgovornih u IZBNJ. „Nadam se da ćemo uspjeti kroz pokrenute procese unutar naše organizacije postaviti našu zajednicu još bolje i kvalitetnije u kadrovskom i organizacionom smislu. Posebno je potrebno uvezati veći broj mladih i svestrano obrazovanih ljudi na svim razinama. Samo na taj način bit ćemo u stanju djelovati prodornije i učinkovitije u afirmisanju istinskih vrijednosti naše vjere”, kaže Atlagić. Mehmed Smajić/DW

INTERVJU: PROF. DR. LJUBINKA TRGOVČEVIĆ

NISU ZAMRLI PROJEKTI VELIKE ALBANIJE I SRBIJE Sa današnjeg stanovišta, tu ideju takozvane velike Srbije, ili svi Srbi na okupu, ne možemo da razumemo kao nešto što je nemoderno. Tako su radili Nemci, tako su radili Italijani, tako su radili svi narodi...

storičarka Ljubinka Trgovčević govorila je za Radio Slobodna Evropa, uoči posete premijera Albanije Edija Rame Beogradu, o istoriji sprsko albanskih odnosa za koje kaže da nije bila samo istorija neprijateljstava, već i prijateljstava. Problemi nastaju kada počinju da se stvaraju nacionalne države na Balkanu čije se mape megadržava preklapaju i prekriljuju albanski prostor. Albanska država se stvarala najkasnije, u XX veku, kada su već postojale formirane nacionalne države koje su svojatale albanski prostor.

Koristan dijalog RSE: Ovaj razgovor vodimo uoči prve posete jednog visokog zvaničnika iz Albanije posle 70 godina. Verujete li da će to ostati kao neki važan datum u istoriji albansko – srpskih odnosa? Trgovčević: Nisam sklona velikim rečima, da kažem da je to neka istorijska prekretnica, ali u svakom slučaju je veoma važan događaj. Naime, već decenijama odnosi između Jugoslavije, a kasnije i Srbije i Albanije su poremećeni, a istovremeno se radi o državama koje su veoma blizu. One se sada direktno ne graniče, ali postoje i postojaće narodi koji su tu živeli 28 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

vekovima. Svaki dijalog je jako koristan. Sa te strane mislim da će ovo biti neki novi početak i želela bih da bude na dobro, oba naroda i obe države.

Već decenijama odnosi između Jugoslavije, a kasnije i Srbije i Albanije su poremećeni, a istovremeno se radi o državama koje su veoma blizu... RSE: Nakon poznatog incidenta na stadionu sa mapom velike Albanije, čak su i dva premijera na društvenim mrežama polemisali oko koncepta velike Albanije i velike Srbije. Da li su ta dva koncepta bili u pozadini albansko – srpskih sukoba u XX veku? Trgovčević: Može se govoriti da su ti

Prof. Trgovčević u studiju RSE

sukobi počeli još od XIX veka jer ne možemo da prenebregnemo činjenicu da je XIX vek doba stvaranja nacija. Moderne nacije su nastajale u XIX veku. Tada je nastala i moderna srpska država i konstituisala se srpska nacija. Poput svih drugih naroda, ona je želela da okupi sve pripadnike svoga naroda u jednu nacionalnu državu. To je tada bila moderna ideja. Sa današnjeg stanovišta, tu ideju, takozvane velike Srbije, ili svi Srbi na okupu, ne možemo da razumemo kao nešto što je nemoderno. Tako su radili Nemci, tako su radili Italijani, tako su radili svi narodi. Sa druge strane, u to doba nastaju balkanski narodi. Konstituisali su se Hrvati, Rumuni, Bugari i Grci, a albanski nacionalni pokret je kasnio. Prvi izrazi želje Albanaca da, poput ostalih balkanskih naroda, žive u jednoj državi, gde će okupiti sve svoje sunarodnike, počeli su 1878. godine sa Prizrenskom ligom. Oni tada konstituišu svoj nacionalni program i izlaze po prvi put sa

idejom da žive u jedinstvenoj etničkoj državi Albanaca.

Puno “velikih” Dakle, konstituisanje albanske nacije je kasnilo i zato je ono došlo u sukob sa tada već postojećim programima svih drugih balkanskih država. Imamo Grčku megal ideju, koja naravno okuplja i deo na kom su živeli Albanci, imamo takozvanu veliku Bugarsku ili San Stefansku Bugarsku, imamo to što bi zvali velika Srbija, ili velika Jugoslavija. Ono što je karakteristično, da oni koji su zakasneli sa svojim nacionalnim programima, izazivaju mržnju i otpor svih drugih naroda. Kada se konstituisala albanska nacionalna ideja, koju mi zovemo projekt velike Albanije ili etničke Albanije, naišla je na otpor svih balkanskih naroda. To je u stvari jedinstven primer da su svi balkanski narodi imali negativan otpor prema stvaranju te države jer su već pre toga bili sami nacrtali velike karte i taj prostor na neki način gledali kao svoj i delili albanski prostor.

Sukobi počeli još u 19. vijeku

stituišu moderne države, više etnički koncept ne može da postoji. Bez obzira što ne postoje u zvaničnim partijskim programima projekti velikih država, očigledno je da te ideje još uvek traju. Ne postoje projekti ni velike Albanije, kao

Vječito žive ideje

Mi ne možemo da prenebregnemo činjenicu da se karta etničke Albanije vrlo često pojavljuje. Pogledajte samo internet sajtove ili emigrantsku štampu...

RSE: Da li vi danas vidite da su žive te ideje i da su živi ti politički programi? Pitam vas, na primer, za Albaniju posebno, obzirom da je jedna veoma marginalna i mala partija izašla sa programom „ prirodne Albanije“ i da je to izazvalo velike osude, pogotovo u crnogorskoj javnosti? Trgovčević: Ideje nacionalnih država su bile moderne u XIX veku i to treba razlikovati od XX veka jer tada je to bio izlaz iz multinacionalnih država, gdje su većina naroda, koji su ovde živeli, bili potlačeni ili su bili građani drugog reda. U XX veku, kada se kon-

što ne postoji danas ni jedna relevantna politička partija koja će u svoj program staviti projekat velike Srbije. Mi ne možemo da prenebregnemo činjenicu da se karta etničke Albanije vrlo često pojavljuje. Pogledajte samo internet sajtove, ili emigrantsku štampu ili potisnute listove. Ta ideja u određenom trenutku traje i to se vidi u ključnim događajima. Kada su normalne situacije, mi nemamo taj sukob i ne vidimo u mirnim situacijama koliko su te ideje žive i koliko još uvek traju. To važi i za projekat velike Srbije jer projekat velike Srbije, koji danas nije aktuelan u političkim

dokumentima i ni jedan političar, osim bivših radikala, neće se više zalagati za to. Mada, u svakoj situaciji koja postaje krizna, taj projekat se ponovo javlja. On se javlja kada se govori o odnosima u BiH i kada se govori o odnosima sa Albanijom, on se javlja kada se određeni pripadnici naroda osećaju frustrirani. RSE: Da li je istorija srpsko - albanskih odnosa, zapravo istorija neprijateljstava? Trgovčević: Ne može se reći da je to istorija neprijateljstava. Naprotiv, mi imamo tokom istorije periode odlične saradnje, periode suživota i periode kada je dolazilo do sukoba. Od kada su Sloveni došli na Balkan, oni žive zajedno sa Albancima na tom prostoru i bili su zajedno delovi nekoliko velikih multinacionalnih država, od Vizantije, pa kasnije do Otomanskog carstva. Tokom prošlih vekova, sve do kraja XIX veka, nemamo periode velikih sukoba, narodnih sukoba, s obzirom da ni jedan ni drugi narod nije tada imao planove velike države. Ti odnosi u stvari počinju da se zaoštravaju kada balkanski narodi Tursku vide kao elementarnog neprijatelja, odnosno islam vide 14. novembar 2014. Spektar, broj 23 29

kao nešto što treba proterati sa Balkana. Tu se naravno Albanci javljaju kao „drugi“. Oni jesu „drugi“ u odnosu na balkanske narode. Govore drugim jezikom, oni su njima strani, oni su muslimani. Radi toga se taj koncept balkanskih država, kao hrišćanskih država, sukobljava sa Albancima.

Sporni etnički prostor RSE: Da li je zabluda da Srbija nikada nije vodila osvajačke ratove? Šta je sa Balkanskim ratovima, kada je u pitanju Albanija? Trgovčević: Balkanski ratovi se mogu tumačiti i kao oslobodilački i kao osvajački. U tom trenutku se smatralo da jaka država može da opstane jedino ako ima more. Srpska vojska je izašla na takozvano „srpsko primorje“. Došla je do Drača, postoje razglednice i fotografije o tome i ona je tu bila skoro godinu dana. Čitav prostor severne Albanije, otprilike do reke Škube, bio je tada u srpskom posedu jer su se tada sve balkanske države dogovarale kako da podele taj etnički prostor. Isto je postupala i Grčka i Crna Gora. Dakle, nema tu neke razlike. Nije Srbija bila jedina sa idejom da se Albancima ne dopusti da stvore sopstvenu državu. Ta ideja da Srbija, ako već ne može da izađe na Egejsko more, pored Soluna, s obzirom da je bila sa Grčkom u prijateljskim odnosima, mora da izađe na Jadransko more preko severne Albanije, trajala je čitavo vreme Prvog svetskog rata. Srbi su još jedanput pokušali, na konferenciji mira u Parizu su generali tražili da se okupira čitava severna Albanija. RSE: Da li je Albanija sve vreme pretendovala na Kosovo, kao deo svoje teritorije? Trgovčević: Jeste, jer ona je mlada država koja želi svoj etnički prostor.

Dugo potiskivanje albanske samobitnosti

Albanska država je smatrala da je to etnički prostor Albanaca, tako da je u većini albanskih programa i Kosovo bilo sastavni deo njihovog etničkog prostora. Zato postoje mape te velike Albanije, koje se formiraju još od stvaranja država. U trenutku kada se

Albanci su zaista razumeli da su oni bili podređeni u Jugoslaviji. Ne znam koliko i kako, ali u svakom slučaju mislim da je bilo suviše kasno za popravke... stvara albanska država, 1912. godine, Kosovo postaje deo srpske države, kao i Makedonija.

Česta istorijska praksa RSE: Da li posle I svetskog rata počinje prisilna kolonizacija i pokušaj promene etničkog sastava na Kosovu? Trgovčević: Tada dolazi do agrarne reforme. Ne treba zaboraviti da je reč o prostoru koji je bio deo Otomanskog carstva. Srpska država pokušava da reši, kao što će pokušati i posle II svetskog rata, agrarnom reformom podelu begovske zemlje i da tu naseli Srbe i Crnogorce. Isto je urađeno i u Vojvodini. Dakle tu ne postoji razlika. Rumuni su to isto uradili sa zemljom bivših austrougarskih

30 Spektar, broj 23 14. novembar 2014..

velikoposednika, urađeno je to isto i u Sloveniji. To je nešto što se radilo. Tu nije Srbija izuzetak. RSE: Posle II svetskog rata, na Kosovu je uvedena vojna uprava i iza toga ide jedan period koji se smatra dosta nepovoljnim u odnosu na tretman Albanaca na Kosovu. Da li bi se Albanci pre integrisali u Jugoslaviji, da su dobili status naroda? Trgovčević: Moguće je. Istoričarima je jako teško da govore šta bi bilo, kad bi bilo, dakle mi ne znamo šta bi sve drugo uticalo na postojanje te države i šta bi uticalo na njeno rušenje. Neki drugi narodi su imali status naroda, poput Makedonaca i Crnogoraca. Da su i Albanci dobili to pravo, s obzirom na njihov veliki broj, moguće je da bi upravo ta činjenica omogućila njihovu lakšu integraciju u tu zajedničku državu. RSE: Kada je Srbija konačno izgubila šansu za zajednički život sa Albancima? Trgovčević: Po mom utisku, to je bilo osamdesetih godina. Tada, kada je srpska politika počela da se okreće rešavanju svog nacionalnog pitanja. Mislim da je to bila poslednja šansa. Albanci na Kosovu su formalno imali sva prava. Obrazovanje na svom jeziku, bez obzira što su smatrani etničkom manjinom, formalno su imali sva prava, kao i drugi narodi. Problem je bio što se

ekonomija na Kosovu nije razvijala i što se privreda nije razvijala na Kosovu. Tamo je bila skoncentrisana teška industrija, a istovremeno smo imali prostor sa najvećim prirodnim priraštajem u okviru čitave Jugoslavije.

Neefikasna ekonomija Kod nas se stalno govori o tom velikom natalitetu albanskih žena i o tome da ih politika tera da samo rađaju. Osamdesetih godina sam bila vrlo često na Kosovu. Tada nisam upoznala ni jednu profesorku, radnicu u vrtićima, ili svejedno gde sam bila, koja je imala više od dvoje dece. Dakle, ekonomski, zaposlena žena, koja vodi i svoj profesionalni život, nie više samo majka. Bili su katastrofalni podaci u opštini Kosovska Vitina, pet sela koja sam obišla 1986. godine. Iz pet sela, iz svih osnovnih škola, samo je jedna devojčica otišla da se školuje u srednju školu. Na moje pitanje, zašto, odgovor je bio zato što nema posla. Deset godina pre toga, sedamdesetih, više od 60% devojčica je išlo u školu. Mnogi razlozi raspada i odvajanja dva naroda bili su u tome da ekonomija nije ponudila nikakvo rešenje. One priče, što smo slušali od 1971. godine, ko koga u Jugoslaviji eksploatiše, se mogu apsolutno primeniti i na primeru Kosova. RSE: Kada su počele parole, „Ubij, zakolji da Šiptar ne postoji“? Trgovčević: To je od osamdesetih godina. U stvari na neki način, taj etnički stereotip o Albancima, kao nižim bićima, postoji dugo u okviru srpskog društva, s obzirom da je reč o prostoru koji je bio jako siromašan i gde su ljudi bili dosta siromašni. Oni nisu bili drugi, samo zato što su bili muslimani, već su bili drugi i po svom ekonomskom položaju. Čuveni stereotip nam je dao Slobodan Selinić sa svojim prikazom Šiptara. Mi njih,

Politički duel na fudbalskom terenu

odnosno Albance smo videli kao nekoga ko je loše obrazovan i ko pripada onom sloju ljudi koji rade najteže poslove: testerišu drva, nose

Nije Srbija bila jedina sa idejom da se Albancima ne dopusti da stvore sopstvenu državu. Ta ideja da Srbija mora da izađe na Jadransko more, preko severne Albanije, trajala je čitavo vreme Prvog svetskog rata... ugalj i tako dalje. To je nešto što traje. Naravno, situacija koja je nastala osamdesetih godina, sa bujanjem srpskog nacionalizma, obnovila je sve te stereotipe. Ali, to je pre svega prouzrokovano politikom. Ako jedan narod ima autonomiju, a on je imao u okviru Jugoslavije, i vi njemu to ukinete, naravno da će da se buni.

Zakašnjelo osvještenje RSE: Da li je posle devedesetih godina, kada se dešavalo sve to što se događalo, bilo ikakavih šansi da se normalizuju odnosi i da Kosovo ostane deo Srbije? Trgovčević: Mislim da nije, jer su u međuvremenu Albanci zaista razumeli da su oni bili podređeni u

Jugoslaviji. O tome, koliko i kako, nemamo vremena da razgovaramo, ali u svakom slučaju mislim da je bilo suviše kasno. Mislim da je početak osamdesetih godina bio poslednji trenutak kada se još moglo nešto učiniti da oni ostanu u sastavu srpske države, odnosno Jugoslavije. RSE: Kako vi reagujete kada danas čujete „naša južna pokrajina“? Trgovčević: Naši političari kažu da je to još uvek deo Srbije. Mi znamo da to defakto nije tako, ali pošto ćemo jednog dana ipak doći u tu fazu, čekam taj trenutak kada ćemo ponovo biti samo dobri susedi, a mi i Albanci dobri prijatelji. RSE: Da li verujete da je blizu konačno rešenje i da će početi istorija albansko-srpskog prijateljstva? Trgovčević: Mislim da neće još uvek. Možda će se na nivou političkih dogovora politički problemi rešiti potpisivanjem još nekih sporazuma, ili de facto priznavanjem status quoa. Kosovo postoji, hteli mi to ili ne. RSE: To znači da ne verujete da će biti dekomponovanja Balkana u nekom doglednom vremenu? Trgovčević: Ne verujem u narednih nekoliko godina, ali mi u mnoge stvari nismo verovali, pa se događaju. Branka Mihajlović 14. novembar 2014. Spektar, broj 23 31

U KANDŽAMA NOVOG SVIJETA

DRUŠTVO USAMLJENIH LJUDI Istraživanja pokazuju da društvena izolacija može dovesti do prerane smrti koliko i pušenje 15 cigareta dnevno, te da je usamljenost dva puta smrtonosnija od gojaznosti. Brojni poremećaji u ljudskom organizmu sve su učestaliji kada se prekine komunikacija među ljudima. Jednostavno - ne možemo sami

stalo je zapisano svjedočenje da je Sokrat (469.-399.p.n.e.) kazao da, je prije nego što ispričamo neke stvari o drugome, dobro odvojiti malo vremena i prosijati ono što želimo reći. Taj postupak je grčki filozof i mudrac nazivao „test od tri sita”: prvo je sito Istine, drugo Dobrote, a treće je sito Koristi. “Ako ono što si mi htio ispričati nije ni istinito, ni dobro, niti je korisno, pa zašto bi mi pričao. Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš”, savjetovao je Sokrat.

Svi protiv svih: Puna dva i po milenija ništa se u odnosu na ono što bi trebao biti glavni kriterij kod

32 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

prenošenja informacija o nekome ili nečemu (istinito, dobro i korisno) nije promijenilo. Promijenili su

Nepromijenjene su ostale ljudske vrijednosti i vrline poput izgradnje karaktera, poštenja, etičnosti, ljubavi, mira i nenasilja, ali su se uveliko promijenili pojedinci koje čine društvenu zajednicu… se “samo” ljudi i njihove potrebe (prioriteti) u životu. Generalno, dakle, nepromijenjene su ostale ljudske vrijednosti i vrline poput izgradnje karaktera, poštenja, etičnosti, ljubavi, mira i nenasilja,

Piše: Šefik Avdagić ali su se uveliko promijenili pojedinci koje čine društvenu zajednicu jednog mjesta, grada, države ili možda čak cijelog svijeta. Engleski pisac i filozof George Monbiot nedavno je, u svojoj kolumni za britanski “Guardian”, kategorički ustvrdio da je osnovna karakteristika vremena u kome živimo – USAMLJENOST te da će to skupo koštati čovječanstvo. Antropocen, kako su naučnici nazvali epohu u kojoj živimo, doba je čovjekovog ogromnog utjecaja na biosferu, ali se po malo čemu razlikuje od ranijih doba. Ipak, jedna razlika, prema Monbiotu, je očigledna: ovo je doba usamljenosti! To on obrazlaže riječima: “Od starta smo društvena bića koja u potpunosti zavise jedna od drugih. Naši preci

sa istoka Afrike niti jednu noć nisu mogli da prežive jedni bez drugih. Mi smo oblikovani, i to u većoj mjeri od bilo koje druge vrste, kontaktom s drugima. Doba u koje ulazimo, u kom postojimo potpuno nezavisno jedni od drugih, drugačije je od svih ostalih… Ove strukturne promjene prati ideologija koja se protivi životu i koja podstiče i slavi našu izolovanost od društva. Rat svih protiv svih kompetitivnost i individualizam postao je religija modernog doba koju opravdava mitologija o usamljenim rendžerima, samoizgrađenim ljudima, samostalnim poduzetnicima itd. Za najdruštvenija od svih stvorenja, koja ne mogu preživjeti bez ljubavi, društvo više ne igra nikakvu ulogu samo herojski individualizam. Važno je samo pobijediti, a ostalo je kolateralna šteta”.

Takmičarski duh: Kako ovakvo jedno mišljenje nije puko nagađanje i neutemeljena procjena bez valjane analize, na to je ukazala proteklog ljeta objavljena vijest (opet u britanskim medijima) da je,

osim kod starijih osoba, usamljenost postala epidemija i među mladim ljudima. Ispada da ebola nikada neće ubiti toliko ljudi kao ova opaka “bolest”, jer stručne (psihološke i sociološke) analize ukazuju na alarmirajuće podatke:

Naši preci sa istoka Afrike niti jednu noć nisu mogli da prežive jedni bez drugih. Mi smo oblikovani, i to u većoj mjeri od bilo koje druge vrste, kontaktom s drugima... društvena izolacija može dovesti do prerane smrti koliko i pušenje 15 cigareta dnevno, a istraživanja pokazuju da je usamljenost dva puta smrtonosnija od gojaznosti. Istraživanja također pokazuju da brojni poremećaji u ljudskom organizmu (visok krvni pritisak, alkoholizam, izražena agresivnost, nesreće) postaju sve učestaliji kada se prekine komunikacija među ljudima. Zaključak je da, jednostavno, sami ne možemo?!

Jedan od tragičnih ishoda usamljenosti jeste to što je ljudima jedina “utjeha” i najbolji prijatelj postala magična kutija – televizija. Čak dvije petine starijih ljudi smatra TV svojim najčešćim društvom. Zašto je to tako? Istraživanje ekonomista Univerziteta u Milanu pokazalo je da televizija podstiče takmičarski duh i paradoks visokog dohotka (prema uvriježenom tumačenju medija, sa rastom famoznog nacionalnog dohotka raste i sreća stanovništva, a svi znamo da je ova tvrdnja – “malo sutra”). Naučnici su također otkrli da su osobe koje često gledaju TV manje zadovoljne svojim prihodima, od onih koji je gledaju rijetko, što će reći da TV ubrzava pokretnu traku hedonizma i primorava nas da još više radimo, kako bismo imali identičan nivo zadovoljstva. Također, nedavne britanske ankete su pokazale da engleska djeca više ne žele biti vozači autobusa ili medicinske sestre - više od petine je reklo da samo “žele biti bogati”. Bogatstvo i slava su jedine ambicije za čak 40 odsto ispitanih, a u skladu 14. novembar 2014. Spektar, broj 23 33

sa ovim promijenio se i jezik. Naime, najuvredljvija riječ postala je, pogađate - GUBITNIK.

Epidemija samoće: Čak i ako je “naš život Švicarska”, bogatsvo se nije pokazalo kao efikasan lijek protiv sve evidentnije epidemije usamljenosti. Naime, pokazalo se da ni jedan procenat svjetskog stanovništva (u čijem je vlasništvu 48 odsto svjetskog bogatstva) nije srećan! Jer, kako objasniti rezultate jednog publikovanog istraživanja Koledža u Bostonu koje je pokazalo da osobe sa prosječnim godišnjim primanjima od 78 miliona dolara(!) sebe ne smatraju zadovoljnim, nego paralisanim anksioznošću, nezadovoljstvom i usamljenošću. Kroz anketu, mnogi su kazali da se osjećaju finansijski nesigurnim – “da bi stali na čvrsto tlo, vjeruju oni, da im je potrebno (u prosjeku), oko 25 odsto više novca“. Nameće se logičan zaključak: da željeni novac kojim slučajem i dobiju, vjerovatno bi im opet “zafalilo” još 25 procenata da konačno budu zadovoljni sami sobom?! Nakon ovakvih šokantnih

34 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

podataka, koji nas suočavaju same sa sobom, logično, čovjek se zapita: kuda ide ovaj svijet, šta je svrha, šta je poanta svega? Čemu nas ovakav način života, koji je imperativ većine pripadnika sadašnje civilizacije, vodi i šta na kraju dobijamo kao rezultat ovog rata “svih protiv svih”?

Čemu nas ovakav način života, koji je imperativ većine pripadnika sadašnje civilizacije, vodi i šta na kraju dobijamo kao rezultat ovog rata “svih protiv svih... Konkurencija podstiče rast materijalnih dobara, ali, pravo je pitanje da li nas taj rast čini uistinu bogatijim i zadovoljnijim. Čak i ako je istina da konkurencija, profit i gomilanje materijalnih dobara donose blagostanje (što će reći – lagodniji život), veliko je pitanje da li bi nas sve to učinilo srećnijim!?

Urušavanje društva: U odgovoru na ova suštinska pitanja već citirani George Monbiot s pravom

konstatuje da smo u ime nekog boljeg i lagodnijeg života kome težimo (a koji nikako ne dolazi, op. aut.), “rastrgli prirodu koja nas okružuje, degradirali uslove življenja, predali svoju slobodu i zadovoljstvo kompulsivnom hedonizmu bez zadovoljstva… zbog toga smo uništili samu suštinu čovječanstva - našu povezanost”. Prema njegovim riječima, tačno je da su se fabrike zatvorile, da ljudi češće putuju automobilima nego autobusima, da više gledaju Youtube nego što odlaze u kina i pozorišta, ali te promjene ne uspijevaju objasniti brzinu urušavanja modernog društva. Očigledno je, više nego ikada ranije, ako želimo da prekinemo taj ciklus i ponovo se udružimo, moramo se suočiti sa sistemom koji nas žive jede, a koji smo sami napravili robujući mu kao svetoj kravi u pustinji.

Izlaz iz osame: Na jedan od mogućih izlaza iz začaranog kruga duboko bolesne civilizacije, koju iznutra truje sveprisutni virus usamljenosti, možda ukazuju sljedeće riječi kao upute za našu

dušu. Život nas “melje”, ali nas i tjera da povremeno uronimo u sebe kroz jednostavan proces mirne meditacije. Nakon svih obaveza tokom dana, dobra je navika da se barem na 1520 minuta osiguramo od spoljnje buke i ometajućih izvora zvuka (glasovi, zvono telefona itd.) te da pronađemo miran kutak u stanu. Pošto se umirite nekoliko minuta, postavite sebi pitanja poput ovih: Ko sam ja? Šta želim? Kakve vrijednosti pridajem svemu? Kamo idem i gdje ću završiti ako nastavim sa sadašnjim načinom života? Jesam li sretan? Ako ne, zašto? Kako mogu naći istinsku i trajnu sreću? Poniranje u sebe izraz je koji

označava udaljavanje čovjekova uma od tijela, a koji mu pomaže da gleda u nešto drugo, nešto mnogo

Unutarnje traganje je mentalni proces, vježba u kojoj možemo uvježbati um da se koncentrira samo na jednu stvar, na disanje, dušu, istinsko ja, na Boga u sebi... finije, nešto što je, zapravo, na drugoj razini duha ili razini svijesti koja označava ono što jedni nazivaju duša, drugi Jastvo, treći Sebstvo itd. Unutarnje traganje je mentalni proces, vježba u kojoj možemo uvježbati um da se koncentrira

samo na jednu stvar, na disanje, dušu, istinsko ja, na Boga u sebi.

Pogrešno mjerilo: Problem sa čovjekom je što njegove oči gledaju samo materijalne stvari, ali on zaista može da vidi i kada su mu oči zatvorene. Tada vidi pravim okom, duhovnim okom koje gleda unutra, a to stanje može se postići u meditaciji - stanje potpunog jedinstva, sklada i mira, u kome dolazi preplavljujući osjećaj mira, ljubavi, radosti i blaženstva, osjećaj jedinstva sa svim stvorenim oko nas. Neo, junak fantastične filmske trilogije “Matrix”, bio je “iniciran” u meditaciju kada je sa dlana svog Učitelja odabrao i progutao crvenu pilulu. Tada je prvi put napustio “matricu” i spoznao kakva se igra vodi iza vidljive fasade i to mu se nije dopalo (sve do razine teške mučnine i povraćanja), ali je istovremeno shvatio da više nema povratka nazad u neznanje i besmisao života koji nas vodi do masovne usamljenosti. Upravo je onako kako je jednom prilikom kazao veliki indijski filozof i mudrac Jiddu Krishnamurti: “Biti prilagođen u duboko bolesnom društvu, ni nije mjerilo zdravlja”?! 14. novembar 2014. Spektar, broj 23 35

SVIJET LOPOVA I VARALICA

KaKo je Kip slobode rasKrinKao gramzivog artura Među najveće prevarante u istoriji spada i škotski glumac Artur Fargason koji je američkim turistima svojevremeno „prodao“ najveće znamenitosti Londona, da bi bio raskrinkan tek prodajom spomenika u njujorškoj luci

oracio Batomli je imao dar za ubjeđivanje ljudi. Mogao je da zavede ljude uzimajući im novac - i često nalazio izlaz iz nevolja poslije toga. Batomli je rođen u londonskom Ist Endu 1860. godine. Uspio da postane član parlamenta i varalica bez premca. Još od malena je znao šta želi: novac, slavu, žene i uspješnu političku karijeru. Najprije je radio kao advokat, a zatim je svoju pažnju usmjerio na zgrtanje novca - i to velikih para prevarama.

Naduvane cijene: Uz pomoć prijatelja osnovao je izdavačku kompaniju. Preko jednog od njih kupio je nešto nekretnina, uključujući i štampariju u Devonu, za više od 200.000 funti. Onda je to sve prodao izdavačkoj kompaniji za 325.000 funti. Problem je bio u tome što je sva ta imovina bila bezvrijedna. Batomli je to znao, ali je prevario direktora te izdavačke kompanije. Optužen je za prevaru i izveden pred sud gdje se branio retoričkim darom koji je posjedovao. Toliko je oduševio sudije da su mu oni predložili da razmisli o tome da postane advokat! Sljedeći korak Batomlija bila je australijska zlatna groznica. Do 36 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

1897. je stekao malo bogatstvo otvarajući rudnike zlata. Uprkos svojim uspjesima, njegove firme su redovno propadale i stalno su mu uručivani nalozi za likvidaciju. Ljudi su ipak i dalje ulagali novac u njegove poslove. Batomlijev metod bio je jednostavan. Osnovao bi kompaniju, odredio visoke dividende i kao rezultat svega toga skakale su cijene akcija. Onda bi on i njegovi tajni prijatelji prodavali akcije po naduvanoj cijeni. Kad bi kompanija počela da propada, kao što se stalno dešavalo, Batomli bi se pojavio sa novom

firmom, nudeći da preuzme staru, naravno, podržavan sa još više uloga naivnih akcionara.

Buran život: Batomli je učestvovao u osnivanju lista "Fajnenšnel Tajms" i šovinističkog magazina "Džon Bul"; izabran je u parlament kao predstavnik izborne jedinice iz londonskog južnog Haknija. Mada je bio oženjen, imao je čitav niz ljubavnica u ljubavnim gnijezdima širom svijeta. U svojoj kući u Gornjem Dajkeru, pored Istborna, Saseks, živio je životom lokalnog plemića. Ali, već 1912. godine doživio je veliki neuspjeh kada je morao da istupi iz parlamenta zbog slučaja bankrotstva. Neometan, nastavio je svoje uobičajene poslove, a kada su izbili sukobi 1914. on je iskoristio demagošku moć u magazinu

Kobna prevara sa prodajom američkog kipa

"Džon Bul" da podrži vojnike na frontu. Takođe, širom zemlje je držao uzbudljive govore vrbujući ljude - i to naplaćivao! Poslije završetka rata 1918. godine ponovo je izabran u parlament u svojoj staroj izbornoj jedinici...

Neslavni kraj: Onda je došao za Batomlija kobni posao sa obveznicama, koje je britanska vlada izdala sa nominalnom vrijednošću od pet funti, mada su se mogle nabaviti i po nižoj cijeni od četiri funte i 15 šilinga. Za obične ljude i ovo je bilo mnogo novca; tako je Batomli osnovao svoju agenciju za kupovinu obveznica. Ljudi bi ulagali koliko su mogli, a agencija bi im kupovala obveznice. Batomli je važio za prijatelja malih ljudi - tu sliku je volio da njeguje. Ulagači nisu znali da je njihov heroj prisvojio oko 150.000 funti od ukupno pola miliona funti, koliko je uplaćeno agenciji u posljednjih šest mjeseci. Početak kraja desio se kada je Batomli započeo, a onda odustao od optužbe protiv jednog od svojih bivših ortaka, Rubena Biglenda, koji ga je optuživao za prevaru. U to vrijeme je Ministarstvo pravosuđa ispitivalo njegovo bogatstvo i on je 1922. godine osuđen u Old Bejliju za nezakonito prisvajanje fondova agencije. Ovoga puta Batomlijev slatkorječivi jezik nije zaveo porotu. Kada su saslušani dokazi da je koristio novac iz agencije za plaćanje svojih dugova od 10.000 funti, kao i 15.000 funti za svoju vatrenu strast prema konjskim trkama, uz novih 15.000 funti za kupovinu njemačke podmornice, osuđen je za svega 30 minuta. Poslat je na izdržavanje kazne zatvora od sedam godina, ali je pušten na slobodu 1926. Nakon toga, uzalud je pokušavao da obnovi svoj nekadašnji život.

Čuvenu londonsku sahat-kulu mnogi prevaranti su prodavali bogatim naivčinama

Horacio Batomli, bivši milioner, umro je u bijedi 1933. godine.

Lakovjerni turisti: U toku 1925. godine, u roku od nekoliko nedjelja, provjereni škotski lopov po imenu Artur Fargason, prodao je tri najpoznatije londonske znamenitosti lakovjernim američkim turistima. Bakingemska

Početak Batomlijevog kraja desio se kada je započeo, a onda odustao od optužbe protiv jednog od svojih bivših ortaka, Rubena Biglenda, koji ga je optuživao za prevaru... palata je otišla za 2.000 funti, Big Ben mu je donio 1.000 funti, a Nelzonov stub je prodat za 6.000 funti. Svako ko bi pao na tako očigledne prevarantske trikove, izgleda da je bio na rubu pameti. Ali, Fargason je bio majstor u umjetnosti finog ubjeđivanja zahvaljujući svom glumačkom iskustvu. Nastupao je u melodramama po pozorištima širom Škotske i sjeverne Engleske, a jednom prilikom je glumio Amerikanca koga je nasamario varalica. Možda ga je baš taj komad inspirisao da ode u London i opro-

ba svoju vještinu u prevarama. Bivši glumac bi stajao u blizini nekog engleskog spomenika, proučavajući ga duboko zadivljen. Ubrzo bi se turisti raspitivali o istoriji spomenika i Fargason bi započeo razgovor. Jednom, dok je šetao Trafalgar skverom, prišao mu je jedan američki turista iz Ajove. "Da", rekao je Fargason, "obelisk na sredini trga je Nelzonov stub, podignut u čast velikog admirala. Ali, na žalost", nastavio je, "neće još dugo tu ostati. Biće prodat i rastavljen u komade sa još nekoliko drugih spomenika za otplatu engleskog ratnog duga SAD. A njemu, Fargasonu, ministarstvo je povjerilo zadatak da organizuje prodaju." Naravno, obavijestio je Fargason gospodina iz Ajove, on je protiv svoje volje ovlašćen da prima ponude za stub. Pošto je turista očigledno bio ljubitelj umjetnosti, on je mogao da sredi uplatu preko reda. Ček na 6.000 funti brzo je promijenio vlasnika i Amerikanac je ostao sa potvrdom i adresom jedne kompanije za rušenje starih objekata. Tek kada je ova kompanija odbila da prihvati posao rušenja najveće istorijske atrakcije Londona, 14. novembar 2014. Spektar, broj 23 37

Amerikanac je najzad počeo da sumnja da je prevaren. Fargason je iskoristio istu smicalicu da proda sahat-kulu Big Ben i Bakingemsku palatu - kraljevsku rezidenciju. Onda je, ohrabren svojim uspjehom u izvlačenju gotovine naivnim Amerikancima, emigrirao krajem 1925. i uživao u svom lako stečenom novcu.

Kip slobode: Poslije nekoliko nedjelja se vratio na "posao". U Vašingtonu je upoznao teksaškog farmera koji je obožavao predsjedničku Bijelu kuću. Predstavljajući se kao vladin zastupnik, Fargason je ispleo tanane niti priče o tome kako administracija traži načina da snizi troškove. Ako bi Teksašanin razmislio o najamnini za Bijelu kuću po sniženoj cijeni od 100.000 dolara godišnje, posao bi se mogao zaključiti. Fargason je ponovo bio u svom elementu. Kada se odselio u Njujork, prepredeni Škotlanđanin je objašn-

javao jednom australijskom posjetiocu da će zbog predloženog projekta proširenja njujorške luke, Kip slobode morati da se rasturi i proda. Veliki gubitak za SAD, ali zar neće izgledati grandiozno u sidnejskoj luci...? Australijanac je

Bakingemska palata je otišla za 2.000 funti, Big Ben je Faragasonu donio 1.000 funti, a Nelzonov stub je prodat za 6.000 funti... odmah ponudio 100.000 dolara, koliko je varalica tražio za čuveni kip. Bankari su mu ipak savjetovali da se još malo raspita, a obavještena je i policija. Ovog puta Fargason je stvarno dolijao. Dozvolio je Australijancu da ga za uspomenu snimi sa Kipom slobode u pozadini. Policajci su ga odmah prepoznali kao čoveka koga traže. Fargason je uhapšen i sud ga je osudio na pet godina zatvora. Kada je izašao, majstor prevarant je napustio posao sa monumentalnim

Horacio Batomli “proslavio” se u australijskoj zlatnoj groznici 38 Spektar, broj 23 14. novembar 2014.

spomenicima i sve do svoje smrti 1938. godine živio je u Kaliforniji "venući" u svom na lak način stečenom bogatstvu.

Grudva snijega: Žabez Balfur počeo je ni od čega i završio ni sa čim. U međuvremenu je zgrnuo milione - uspijevajući da ubijedi ljude da ulažu novac u nepostojeće kompanije. Balfur je bio jedan od najuvaženijih ljudi pozne viktorijanske ere. Bio je mirovni sudija, gradonačelnik londonskog predgrađa Krajdon i član parlamenta za Barnuli, Lankašir. I baš kada se nalazio pred postavljanjem na visoki položaj u Vladi, srušilo se njegovo carstvo, zbog čega je bio prinuđen da napusti zemlju. Kažu da je Balfur izmislio tehniku "grudve snijega" (pri čemu se novac jedne kompanije preliva u drugu), kada je 1868. osnovao građevinsku kompaniju Liberator. U nekoliko narednih godina uslijedilo je osnivanje čitavog niza kompanija. Osnovao je 1882. Londonsku opštu

Lopovluci i prevare oduvijek su privlačili avanturiste i gramzivce

banku sa glavnim ciljem da izdaje gomile sumnjivih čekova koji su prenošeni iz jedne u drugu kompaniju. Dok su kompanije kupovale i prodavale zemlju i imovinu jedna drugoj - uvijek uz velike zarade za Balfura i njegove prijatelje - pare od novokupljenih akcija su nastavile da pritiču od naivnih građana. Mali akcionari su vjerovali Balfuru. Svake godine, tačno u sat, oni su dobijali svojih osam procenata na svoj ulog. I uvijek bi Balfur osnivao novu firmu koja je prihvatala prevelik broj uloga. Balfur je bio uspješan i svi su željeli da ulože novac u njegove kompanije. Ono što nisu znali, bilo je da su njihove dividende isplaćivane iz novih uplata, a ne iz neke stvarne dobiti kompanije. Kako su godine prolazile, lavina je rasla i Balfurove poslovne transakcije su se sve više komplikovale, a njegovi planovi su bivali sve smjeliji. On nije očarao samo svoje stalne ulagače, već je gospodario i svojim poslovnim prijateljima i službenicima, od kojih

su neki bili zaista pošteni ljudi, a drugi okorjeli prevaranti. Za razliku od drugih varalica, oko Balfura nije nikada bilo skandala. Imao je čvrsto konformističko vaspitanje i takvu sliku povjerenja i poštovanja održavao je i u svom poslu i u političkom životu.

Šokantni bankrot: Velikoj grudvi snijega treba vremena da se istopi - ali se istopi svakako. Iznenada, 1892. godine jedna od

Žabez Balfur počeo je ni od čega i završio ni sa čim. U međuvremenu je zgrnuo milione - uspijevajući da ubijedi ljude da ulažu novac u nepostojeće kompanije... kompanija je propala sa osam miliona funti duga. To je zaprepastilo finansijski svijet, tako naviknut na Balfurove uspjehe. Ulagači, kao i čitava nacija, bili su šokirani ovom viješću. Jedini koji se nije iznenadio bio je Žabez Balfur. On je bio

dobro pripremljen. Dok je Engleska preračunavala vrijednost njegovih 20-godišnjih krađa, on je već bio na putu za Južnu Ameriku, gdje se skrivao tri godine. Onda ga je, na njegovu nesreću, prepoznao jedan turista u malom čileanskom gradu Salta. On je to odmah javio engleskom konzulu, koji je poslije duge borbe uspio da izruči Balfura nazad u Englesku, gdje mu je suđeno u Old Bejliju. Najveći pravnički umovi toga doba stajali su protiv Balfura. Gomile papira i zakonskih dokumenata su se redale na sudskom stolu dok su pokušavali da dokažu kako je prevarama "pravio" milione. Poroti nije trebalo mnogo da ga proglasi krivim. Poslat je na izdržavanje kazne zatvora od 14 godina, uz riječi sudije Brusa koje su mu odzvanjale u ušima: "Nikada nećeš moći da ublažiš bol udovica i siročadi koje si uništio." Balfur je izdržao kaznu i planirao da ponovo krene u novi biznis, ali ga je prekinula smrt od srčanog udara. 14. novembar 2014. Spektar, broj 23 39

Spektar