Spektar broj 24

POLITIČKA TRGOVINA: KOLIKO KOŠTA POSLANIK?

Broj 24

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 21. 11. 2014.

JOŠ JEDAN 25. NOVEMBAR

ISTORIJA I BUDUĆNOST NA NAŠOJ SU STRANI

TAJNE: ENERGETSKO POLJE NAŠE STVARNOSTI

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

TAJNE SILE ČOVJEKA I SVEMIRA

ENERGETSKO POLJE JE NAŠA JEDINA STVARNOST

Naša misao iz sebe i oko sebe ispreda svijet kao što dudov svilac iz sebe ispreda svilenu nit ili pauk mrežu, kreirajući svijet novih kvaliteta i oblika. Svi mi neprestano kreiramo život sa svim patnjama, tugama, Str. 28 bolestima, a i ponekim sretnim trenutkom

PODSJEĆANJA: 25. NOVEMBAR 1943.

ISTORIJA I BUDU]NOST NA NAŠOJ SU STRANI

Zamolili smo velikog čovjeka, državnika, humanistu i političara, Bogića Bogićevića, da specijalno za “Spektar” komentariše značaj odluka donešenih na Str. 6 zasjedanju ZAVNOBiH-a

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

^EGA GOD SE DOTAKAO, POSTAJALO JE UMJETNOST

Rođen u Konjicu, odrastao u Beogradu i Sarajevu, Zuko Džumhur bio je čovjek u kojem se sretno susreo istok, zapad sjever i jug: Afrika, Azija i Evropa Str. 38

INTERVJU: VLASTIMIR MIJOVIĆ

SRPSKI SAVEZ ZA PROMJENE OSTAJE NA DODIKOVOM KURSU

Od stranačke grupacije okupljene oko SDS-a i PDP-a ne može se očekivati nikakav zdraviji odnos prema BiH, kaže glavni urednik našeg magazina u intervjuu za internet portal Vijesti.ba, koji prenosimo u cjelini Str. 10

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO! Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva u BiH Account u četvrtak se, na godišnjoj skupštini, zahvalila posebnim priznanjima medijima, među kojima je i sarajevski biro Radija Slobodna Evropa, zbog pomoći u osvješćivanju važnosti borbe protiv korupcije u javnosti.

U prethodnom periodu, mreža Account uočila je brojne nepravilnosti tokom dodjele humanitarne pomoći osobama pogođenima poplavama u maju i avgustu ove godine. No, iznenadio ih je podatak da je malo ljudi spremno prijaviti korupciju. Istraživanje koje su proveli na poplavljenim područijima pokazalo ja da je 60 posto ljudi bilo svjedokom neregularnosti tokom dodjele humanitarne pomoći, ali nisu željeli o tome javno da govore.

Zato u Accountu nude besplatne pravne savjete.

Napravilnosti su uočene u zapošljavanju u javnim institucijama Bosne i Hercegovine, ali u primjeni Zakona o javnim nabavkama, ističe Eldin Karić, direktor antikorupcijske mreže.

“U narednom periodu ćemo napraviti tri monitoring tima.

Jedan će pratiti javne nabavke i sve institucije u BiH ćemo kontrolisati.

Pratit ćemo na koji način se primjenjuje Zakon o javnim nabavkama, jer imamo loš Zakon, ali to je jedina mogućnost da prijavimo sve neregularnosti i kriminal koji uočimo. Isto tako ćemo raditi kad je riječ o zapošljavanju u javnim institucijama BiH. Sve institucije će biti pod našom kontrolom. Već smo zaustavili nekoliko slučajeva korupcije pri zapošljavanju”, objašnjava Eldin Karić.

Bravo i za “Account” i za RSE i za sve medije koji su objavili rat korupciji.

4 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

RODNI LIST

donesu zakon o državnim praznicima i ujednače kriterije o svemu što nas čini integralnim društvom. Do tada, ko slavi, slavi.

Sretan praznik želi vam redakcija “Spektra”.

RATNA IGRICA Ovih dana obilježićemo Dan državnosti BiH, o čemu u ovom našem broju piše Bogić Bogićević.

Naš rodni list datira od 25. novembra 1943. godine.

Praznik je povod za niz prigodnih događaja, među kojim izdvajamo onaj koji je organizovalo Udruženje bosansko-turskog prijateljstva "Bosfor" iz Sarajeva. Oni su upriličili panel diskusiju o temi "70 godina Deklaracije o pravima građana Bosne i Hercegovine" na kojoj su učestvovali bh. akademici.

Njihova želja bila je podsjećanje na jedan od najvećih datuma iz novije historije BiH i na jedan od značajnih dokumenata koje su usvojili vijećnici Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a 1944. godine, u Sanskom Mostu, te na taj način afirmisali i unaprijedili ustavno-pravni položaj građana, naroda i nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine.

U uvodnom izlaganju Rizvan Halilović, predsjednik Udruženja bosansko-turskog prijateljstva "Bosfor", naglasio je da je Deklaracija o pravima građana “izuzetno značajna za poštivanje multikulturalnosti, ljudskih prava i sloboda u BiH, jer promoviše, štiti i unapređuje do tada nepojmljiva ljudska prava, kao što su lična sloboda, ravnopravnost spolova, pravo na žalbu, pritužbu i pravo da niko ne bude optužen dok se ne provede kompletan sudski proces."

Podsjetio je i na činjenicu da se Dan državnosti obilježava samo u jednom dijelu BiH, te je uputio apel vladinim institucijama da

Postoji mnogo igara u kojima igrači mogu imati ulogu elitnog vojnika ili kriminalca. Igra "This War od Mine" je drugačija, budući da je fokusirana na civilno stanovništvo koje preživljava u opkoljenom gradu.

Tako igrači u ovoj igri preživljavaju strahote okruženi nasilnim sukobima. Igra je smještena u izmišljenom gradu po imenu Pogoren, a zasnovana je na proteklom ratu u našoj zemlji, koji je nadaleko poznat po užasnim zločinima, mučenjima i etničkom čišćenju. Kasnije su kreatori igre iz Poljske u nju uključili i detalje iz aktuelnih sukoba u Siriji i Ukrajini, piše Washington Post.

Autor ističe kako je igra napravljena da bi igrači uvidjeli besmislenost rata.

Programeri su kreiranju igre pristupili ozbiljno, te su razgovarali sa svjedocima, čitali određene tekstove i konsultovali se sa stručnjacima. Tako u ovoj igri ima različitih borbi, od borbe protiv bolesti, preko PTSP-a do nestašice hrane.

Grafički je urađena tako da su određeni objekti veoma slični stvarnima, poput zgrade Skupštine u Sarajevu koja je teško oštećena 1992. Programeri, međutim, ističu da igra ne mora depresivno utjecati na igrače.

"U ratovima je bilo i solidarnosti

među ljudima, a sve to smo uključili u sadržaj igre. Zlo i razaranja, ali i upornost i ljubaznost, tako da od igrača zavisi kojim putem će poći", naveli su programeri.

HALILHODŽI] ILI OSIM

Vahid Halilhodžić je definitivno kandidat za nasljednika Safeta Sušića na klupi nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine. U Nogometnom savezu ga očekuju u utorak, kada će se i konkretno razgovarati o angažmanu nekadašnjeg centarfora.

Pregovori će vjerovatno biti teški, pa i mučni, sudeći po izjavama popularnog Vahe. On je već u nekoliko izjava “nabijao” svoju cijenu, koja je, kako saznajemo, veća i od one Sušićeve od 50.000 KM mjesečno.

U svijetu fudbala to nije preveliki novac, iako je za naše uslove basnoslovan. No, to ne bi trebalo da bude prepreka, jer Nogometni savez ne oskudijeva u finansijama.

Ali – vrijedi li Halilhodžić toliko, to je pitanje.

U suštini, on je ptica selica koja nigdje nije svijala trajnije gnijezdo niti za sobom ostavljala neke rezultate za divljenje.

Stoga bi, bar po našem ukusu, bilo dobro da NS BiH proširi krug kandidata, uključujući i Amara Osima. Njegove velike ambicije možda su ono što nam sada najviše treba, a nije bez značaja i činjenica da bi imao najboljeg savjetnika na svijetu, svog oca Ivicu Osima.

OTIMANJE ISLAMA

Kraljica Jordana, Rania al-Abdulah, uputila je na Abu Dhabi Media Summitu snažan apel arapskom svijetu zbog djelovanja takozvane Islamske države. IS vraća arapski svijet u srednji vijek, poručila je kraljica.

- Naša šutnja je najveći poklon militantima Islamske države. Mi smo saučesnici njihovog uspjeha. U toku je napad na naše vrijednosti i moramo se tome suprotstaviti.

Islam nam je otet na jedan brutalan način i vrijeme je da ga vratimo upozorila je kraljica Jordana Rania al-Abdulah.

Džihadisti putem društvenih medija šire okrutnu propagandu putem stravičnih videa i fotografija ubistava, regrutiraju nove borce da se pridruže njihovom kalifatu.

Kraljica Jordana upozorava da se na to mora puno žešće reagirati.

"Ekstremisti koriste društvene mreže za preoblikovanje prirode naše vjere i religije. Otimaju nam identitet. To rade svim Arapima, ali i ostatku svijeta", upozorila je.

Kraljica je naglasila važnost obrazovanja poručivši: "Ne čudi li vas zašto su Boko Haram, talibani i IS tako preplašeni žena s knjigom u rukama?! Kad tražim kvalitetno obrazovanje za sve, tada mislim baš na sve - i na muškarce i na žene. Obrazovane djevojke jačaju ekonomiju svojih država te više i bolje skrbe o zdravlju i odgoju djece. Znam da reforma obrazovnog sistema nije jeftina, ali znajmo da je cijena ignoriranja istog puno, puno viša", rekla je, između ostalog, kraljica Rania.

Rania nije samo kraljica, majka i supruga, već i jedna od najljepših svjetskih “prvih dama”.

FUJ!!!

Nema postojećeg načina koji naše vlasti dosad nisu koristile da potkradaju državnu kasu i novac poreskih obveznika. Koliko su u tome bezobzirni i bezobrazni, pokazuje i to što se često i ne trude da sakrivaju tragove svojih malverzacija, čak i u najvišim organima kao što je Vijeće ministara BiH. Oni se ne plaše ni zakona ni državnih organa koji su zaduženi da kontrolišu tokove budžetskog novca.

Jedna od tih institucija je i Revizorska služba BiH, koja svake godine pregleda dokumentaciju o poslovanju državnih organa. Potom je uvijek slijedio dug spisak uočenih nezakonitosti.

Na žalost, uvijek je ostajalo samo na običnom konstatiranju da su nezakonitosti počinjene, ali niko zbog toga nije predat istražiteljima ili sudijama.

Sve se ponavlja ovih dana. Državni revizori objavili su izvještaj sa mnoštvom zamjerki. Saopšteno je da su u 2012. i 2013. godini državne institucije potrošile 10 miliona KM budžetskih sredstava iz takozvane “tekuće rezerve”. Od toga je tri miliona KM otišlo neprofitnim, nevladinim organizacijama.

No, državni revizori su u svom izvještaju naveli da ova sredstva nisu raspoređivana transparentno, na osnovu unaprijed određenih i javno dostupnih kriterija.

Malverzacije i neodgovorno trošenje novca očito se nastavljaju. Uporni su i revizori: oni pošteno konstatiraju šta je rađeno mimo propisa i koliko novca je progutao “mrak”. No, sudeći po dosadašnjim iskustvima, ništa se neće promijeniti ni u domenu odgovornosti za uočene malverzacije: za njih niko neće odgovarati!

21. novembar 2014. Spektar, broj 24 5

PODSJEĆANJA: 25. NOVEMBAR 1943.

ISTORIJA I BUDUĆNOST NA NAŠOJ SU STRANI Zamolili smo velikog čovjeka, državnika, humanistu i političara, Bogića Bogićevića, da specijalno za “Spektar” komentariše značaj odluka donešenih na zasjedanju ZAVNOBiH-a te bespuća u koja nas nastoje zavesti oni koji žive na politici mržnje, podjela, naci-fašizama...

25. novembar 1943. godine za Bosnu i Hercegovinu je mnogo više od datuma za sjećanje. To je jedan od najznačajnijih momenata u istoriji Bosne i Hercegovine, koji je označio njeno vraćanje svom autentičnom biću.

Prvi put u istoriji Bosne i Hercegovine tada su se sastali predstavnici svih njenih naroda u Mrkonjić Gradu da donesu političke odluke koje će odgovarati njihovoj volji i njihovim interesima.

Velika vizija: Tako je označena istorijska prekretnica, vraćanje Bosne i Hercegovine njenim narodima koji, samo ravnopravni, mogu odlučivati o svojoj sudbini.

Do tada su o sudbini Bosne i Hercegovine odlučivali evropski centri moći u Berlinu 1878; u Versaju 1918., a nakon toga u Dejtonu 1995.

Godine, a da pri tome nikada nisu htjeli čuti glas Bosne i Hercegovine.

Bosansko-hercegovački antifašisti su izborili i današnje, međunarodno priznate granice Bosne i Hercegovine, upravo na zasjedanjima ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. To je činjenica koju ne moraju svi voljeti, ali je trebaju poštovati.

Ovo je prilika da odamo veliku zahvalnost svim učesnicima zas6 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

jedanja i delegatima, koji su donijeli tako velike i vizionarske odluke i na taj način se izborili za jednopravan

Naši antifašisti su izborili i današnje, međunarodno priznate granice Bosne i Hercegovine, upravo na zasjedanjima ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. To je činjenica koju ne moraju svi voljeti, ali je trebaju poštovati... status Bosne i Hercegovine u jugoslovenskoj federaciji, sa svim drugim republikama.

Bosnu i Hercegovinu nikada nisu ostavljali na miru ni njeni susjedi Srbija i Hrvatska, svojatajući je čas jedni čas drugi. Uprkos svemu, Bosna i Hercegovina je opstajala i preživljavala sva iskušenja, sad kao međunarodno priznata država i članica Ujedinjenih nacija. No, probudili su se nacionalizmi, oživ-

Datum koji obavezuje sva potomstva BiH

Piše: Bogić Bogićević jele velikosrpske i velikohrvatske ideje za podjelom BiH, dogodili se stravični zločini, nasilja, masovni progoni i logori za ljude. A vjerovali smo da za takve scenariste i režisere nema više mjesta u Evropi.

Izazovi savjesti: Nažalost, srce Evrope danas je njeno strano tijelo.

Kolijevka civilizacije iznjihala je nakaze kojima je sve civilizacijsko tuđe. Kult vođe, sile, rata, traženje uzora u feudalnoj i srednjovjekovnoj prošlosti, pozivanje na “istorijske granice”, sve su to atributi fašističke ideologije za koje smo mislili da pripadaju prošlosti.

Snagom oružja trijumfovale su nacionalne mržnje i zahtjevi za definitivnom podjelom Bosne i Hercegovine i uništenjem njenog multietničkog bića. Ruši se sve ono što se vijekovima slagalo u mozaik zajedničkog života na svim prostorima gdje žive ljudi različitih vjera, nacija i religija.

Podižu se zidovi među ljudima i narodima kako bi se dokazalo da ovdje zajednički život nije moguć.

Iako tolerancija i zajednički život u Bosni i Hercegovini vladaju vijekovima, nije se moglo i nije se smjelo tolerisati nasilje koje ugrožava živote ljudi, već ga je trebalo spriječiti i zaustaviti. To je

ono obavezuje. Zbog toga se okupacija tuđih teritorija i osvajački ratovi ne mogu zvati građanskim ratom, prema agresoru i žrtvama se ne može biti moralno neutralan i govoriti o stranama u sukobu, o podijeljenoj odgovornosti. Počinjeni zločini i zločini genocida ne mogu se nazivati samo etničkim čišćenjem. Mir se ne može uspostaviti na osnovu rezultata sile i nasilja; uslovi mira se ne mogu dogovarati sa pokretačima rata.

Velika vizija partizanskih antifašista

zahtjev elementarne humanosti.

Međutim, neodlučnost svijeta prema bosanskohercegovačkoj tragediji je nepodnošljivo sramotna.

Humanizam Zapada se pretvorio u puku humanitarnost za smirivanje savjesti. I sada, nakon uspostave mira, Bosna i Hercegovina je još uvijek najveći izazov za savjest Evrope i njene diplomatije.

Opšta jednakost: Nakon svega, nama mora biti jasno da niko izvana, niko osim nas samih, neće stvoriti Bosnu i Hercegovinu kao normalnu demokratsku državu.

Nijedno rješenje ne može biti trajno ako legalizuje ono što je silom osvojeno, ako onemogućava povratak izbjeglica svojim kućama, ako dopušta ugrožavanje nacionalnih, vjerskih i uopšte ljudskih prava i sloboda, ako ne otklanja uzroke za nastavak rata.

Svaka nagodba o podjeli Bosne i Hercegovine osuđena je na propast i učinit će rat našom dugoročnom perspektivom. Svaka granica koja bi da dijeli ljude u Bosni i Hercegovini neprirodna je i nepravedna. Nema demokratije u ovom našem prostoru ako u svakom dijelu Bosne i Hercegovine čovjek nije slobodan i ravnopravan i kao građanin i kao čovjek i kao pripadnik nacije.

Tek to isključuje mogućnost podjele na građane prvog reda i na građane

drugog reda, na građane u punom smislu te riječi - na podanike, na navodno državotvorne i nedržavotvorne nacije. U Bosni i Hercegovini nijedan narod ne može vladati nad drugim i ne mogu se dijeliti na većinske i manjinske.

Jednakopravnost svih naroda i svih građana mora biti zagarantovana.

Titova veličina: Svaki rat je jedno bolno iskustvo koje nosi brojne lične i porodične tragedije, psihičke lomove, mržnju i sukobe. Međutim, politički treba precizirati da su Drugi svjetski rat dobili i bosanskohercegovački antifašisti – partizani sa Josipom Brozom Titom na čelu. To ne trebamo niti smijemo zaboraviti. Josip Broz Tito je antifašista, antistaljinista, osnivač Pokreta nesvrstanih, tvorac miroljubive koegzistencije, državnik čiji su se državljani ponosili svojim pasošom, koji su bez viza putovali čitavim svijetom, čovjek poštovan širom svijeta, čovjek koji je obilježio 20. vijek.

Iako tolerancija i zajednički život u BiH vladaju vijekovima, nije se moglo i nije se smjelo tolerisati nasilje koje ugrožava živote ljudi, već ga je trebalo spriječiti i zaustaviti...

Istorijsko iskustvo iz pobjede nad fašizmom nije samo učiteljica života,

Oživljene aveti: Fašizam obično počinje mitinzima, zahtjevima za rješavanje problema silom. “Dajte nam oružje”, tražio je Hitler u “Mein Kampfu”. Otvoreno je zagovarao neminovnost teritorijalne ekspanzije. U svojoj programskoj knjizi Hitler najavljuje osvajanje: “Njemačka će biti svjetska sila ili je neće biti”!

Rezultati takve politike su poznati: masovni zločini, masovna ubijanja, genocid, holokaust, uništavanje ljudskih života i materijalnih dobara ogromnih razmjera. Sa Aušvicom je mržnja prema Jevreijima dostigla vrhunac. Planirano je njihovo potpuno fizičko uništenje, razaranje njihovog duhovnog i religijskog naslijeđa i konfiskacija njihovog materijalnog posjeda.

Njemačka i njeni saveznici pobili su šest miliona Jevreja, razorili sve jevrejske zajednice, pokrali sva umjetnička blaga i nenadoknadivi duhovni posjed, opljačkali ukupnu, dostižnu im, jevrejsku javnu i privatnu imovinu. Tim masovnim ubistvima, i ljudskoj patnji i istrebljenju nema ravnih u istoriji čovječanstva.

Danas postfašizam koristi leksiku sličnu klasičnom fašizmu, sličan program i slične metode. Pivnice su zamijenile tzv. antibirokratske revolucije s masovnim mitinzima na kojima su se isto tako najavljivali ratovi i tražilo oružje.

Ako je program sličan, ni rezultati ne mogu biti bitno različiti. Zato mar21. novembar 2014. Spektar, broj 24 7

ginalizacija antifašizma ne može biti ništa drugo nego osporavanje slobodnog i demokratskog razvoja.

Povijesne opomene: Danas je antifašizam u svijetu opšteprihvaćen kao demokratska legitimacija političkog poretka. Antifašizam je danas bitna karakteristika bilo koje politike koja ima pretenzije da bude demokratska. Demokratija, ljudska prava i socijalna pravda su antipodi fašizma. Zato pravo pozivanja na antifašističku tradiciju imaju samo oni koji ta demokratska načela podržavaju i primjenjuju u svakodnevnoj političkoj praksi.

Govor o fašizmu danas ne treba da nas vraća u prošlost, već ima za cilj opomenu, da se takav užas ne ponovi, ali i da pomogne da se okrenemo prema ciljevima budućnosti.

Naš problem nije kojim putem i na koji način izaći iz sadašnje situacije, već da li možemo relativno brzo prevladati ovo fatalno stanje stagnacije. Vremenski je faktor presudan. Vrijeme radi protiv Bosne i Hercegovine. Što duže ovo potraje, to više jačaju snage zaostalosti i mnogima se čine prihvatljiva rješenja koja vuku natrag, koja nas žele stabilizirati na platformama prošlosti i na rezultatima nasilja, straha i mržnje.

Međutim, ovdje se u ime Evrope i demokratije predlaže sasvim nešto drugo. Ovdje se sa političke pozornice uklanja građanin i postavlja etnički određen čovjek.

Građanske potrebe: Umjesto političkog pluralizma mi imamo nacionalni pluralizam. Nacija je primarna politička kategorija.

Nacionalni programi diktiraju političke procese. Cjelokupna sfera političke slobode redukovana je na nacionalnu slobodu. BiH entiteti se jedan prema drugom odnose kao konkurenti. Socijalne potrebe i interes se ponajprije predstavljaju 8 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

Ličnost ogromnog formata: Josip Broz Tito

kao nacionalne potrebe, pa tek onda kao potrebe građana.

Sve to sužava perspektivu realnom optimizmu i mogućnost da se BiH razvija kao demokratska država.

Nacionalšovinisti se međusobno pomažu i privlače, da bi se potom uništavali do istrebljenja, šireći mržnju, strah i nasilje. Vlast opstaje na neprijatelju koji je snaži i jača bolje od podanika.

“Dobar neprijatelj je ujedinitelj svih ekstrema što ih vlast sadrži”.

Samozvani zaštitnici svoje nacije, po mjeri svoje pameti, terorišu čitave narode i sve ljude. Mali lideri i lokalni diktatori zavode red, prave

Nijedno rješenje ne može biti trajno ako legalizuje ono što je silom osvojeno... spiskove za istrebljenje, šire mržnju i plaše ljude, čak i tamo gdje se više nema ko zastrašiti, gdje vlada tišina groblja. Tako su uspjeli zagospodariti ne samo životom organizacija već i životom pojedinaca.

Naci-rezervati: Zbog toga je neophodno podići svoj glas u odbranu dostojanstva čovjeka na kojeg se nemilosrdno nasrće, jer ništa ne činimo iz koristoljublja, već iz uvjerenja.

A za nacionalšoviniste su uvjerenja

smrtonosna.

Njima nije toliko važna ljubav prema svojoj naciji, koliko mržnja prema drugoj. To su ljudi koji nisu u stanju da uspostave vlastitu individualnost.

Oni su gospodari naših života i naših sudbina. I dalje zagovaraju konačnu podjelu i konačno razgraničenje, da bi, navodno, svako u miru živio u svom rezervatu.

Ako bi se sve ovo nastavilo, postoji realna opasnost da postanemo država bez saveznika, narod bez prijatelja, društvo bez budućnosti.

Pitanje je da li je moguća drugačija Bosna i Hercegovina? Moguća je zato što ova i ovakva BiH više nije moguća. Moguća je zato što narod koji je tako skupo platio cijenu svojih iluzija i obmana, nema drugog izbora već da se okrene sebi i svojim životnim problemima, otvarajući se prema Evropi i svijetu.

Moguća je zato što još uvijek stotine hiljada izbjeglica po čitavom svijetu i izbjeglice u svojoj zemlji čekaju povratak na svoja ognjišta. A ljudi i dalje odlaze. Kada ljudi izgube stalna boravišta, kada dođe do masovnog lutanja i opšte nesigurnosti, do osjećanja da je sve privremeno, sve postaje drugačije u životu koji neminovno teče dalje.

Nemogući zaborav: O bolnim pitanjima pomirenja neophodno je što prije povesti dijalog i tako krčiti

put ka zajedničkoj budućnosti. To neći ići lako, ali nije nemoguće.

Ipak smo svi “mi” i svi “drugi” samo ljudi i u dobru i u zlu. Bez obzira na to koliko se trudili da jedni drugima poreknemo ljudskost, bez uvažavanja drugog i drugačijeg ne može opstati nikakav oblik Bosne i Hercegovine. Ovdje, jednostavno, jednih bez drugih nema i ne može biti.

Međutim, put ka pomirenju u Bosni i Hercegovini ne može biti zaborav. Nije moguće zaboraviti hiljade i hiljade ubijenih, prognanih, obespravljenih i poniženih ljudi, hiljade doživotnih invalida i onih koji pate za svojim poginulim i nestalim, hiljade djece koja su ostala bez roditelja i svoga djetinjstva i ogromne materijalne štete.

U ime svih njih i svih drugih ljudi kojima je nanesena bol i ugroženo ljudsko dostojanstvo, niko nema pravo da sugeriše zaborav kao način za obnovu povjerenja u Bosni i Hercegovini.

Zaboraviti sve to i okrenuti se budućnosti, kao da se ništa nije dogodilo, jednostavno nije moguće.

Opšti nemir: Ono što je moguće sugerisati to je oproštaj. Oprostiti ne znači zaboraviti. Oprostiti ne znači predati se pred nepravdom i tako ohrabriti zločince već pobijediti nepravdu. Svi zločinci moraju odgovarati za svoja nedjela.

Zbog toga se ne smije praviti kompromis koji žrtvuje pravdu i istinu, jer ne može dugoročno donijeti ništa dobro Bosni i Hercegovini.

Etničko čišćenje, masovna ubijanja, koncentracioni logori i rušenja, bio je projektovani cilj proteklog rata. Za sve one koji su to činili, postoji samo jedno ime – fašisti.

Za one koji kažu da su djeca iz mješovitih brakova u BiH “kopilad”, postoji samo jedna riječ – fašisti.

Kada danas samo pomenete riječi fašizam i nacizam, iako neimenovani, burno reaguju svi oni koji se

Nezaboravan doprinos svojoj zemlji: Bogićević

osjećaju pogođenim. Zbog toga u Parlamentu godinama ne prolazi prijedlog SABNOR-a o zabrani fašističkog organizovanja, okupljanja i djelovanja, o zabrani njihovih simbola i naziva.

Toliko godina nakon Dejtona ljudi se plaše, nisu sigurni, postoji opšti nemir. Oni koji razmišljaju, gledaju na političko stanje sa zabrinutošću. Kuda mi to srljamo?

Kako nad nama vladaju i ko nad nama vlada?

Moguća i poželjna: Mi ne smijemo biti puki posmatrači koji pitaju šta se dešava. Moramo tražiti odgovor na pitanje šta treba da se dogodi i šta hoćemo da učinimo. A hoćemo da BiH bude jedinstvena, a Treba nam BiH u kojoj ne može vladati jedan narod nad drugim, ili dva protiv trećeg, BiH sa svim svojim različitostima koje za nas predstavljaju bogatstvo... ne unitarna država, decentralizovana, ali ne dezintegrisana, BiH u kojoj nema većine i manjine, bez obzira na broj pripadnika jednog naroda.

Treba nam BiH u kojoj ne može vladati jedan narod nad drugim, ili dva protiv trećeg, BiH sa svim svojim različitostima koje za nas

predstavljaju bogatstvo, a jednoobraznost znači smrt. Želimo BiH u kojoj će svako od nas biti, prije svega, čovjek, a potom Bošnjak, Srbin, Hrvat, Jevrej, Rom...

BiH sa jedinstvenim privrednim prostorom koji traži Evropa, BiH članica Evroatlanskih integracija.

Takva država Bosna i Hercegovina je moguća i poželjna.

Ovo je ujedno i prilika da se zahvalimo svim antifašistima iz proteklog rata, koji su dali svoje živote za mir i slobodu.

Životni uzori: Dozvolite da posebno istaknem samo jedno ime, simbol antifašizma, između mnogobrojnih.

To je Srđan Aleksić iz Trebinja koji je dao svoj život da bi spasio život svog druga, Bošnjaka. Ovo je prilika da odamo priznanje svim uspješnim poslovnim ljudima, koji svojim radom stvaraju novu vrijednost u BiH. Svim naučnicima, studentima, profesorima, zdravstvenim radnicima, radnicima i rudarima, koji su također uspješni.

Radujemo se uspjesima Bosanaca i Hercegovaca širom svijeta, koji su direktori i ljekari prestižnih bolnica, veoma priznati naučnici, sportisti, direktori evropskih telekoma, atomskih centrala, pozorišta... hvala im.

Kažu da je domovina tamo gdje se iz dubine duše voli i gdje je čovjek voljen. Učinimo svi takvom i našu državu, Bosnu i Hercegovinu.

21. novembar 2014. Spektar, broj 24 9

INTERVJU: VLASTIMIR MIJOVIĆ

SRPSKI SAVEZ ZA PROMJENE OSTAJE NA DODIKOVOM KURSU Od stranačke grupacije okupljene oko SDS-a i PDP-a ne može se očekivati nikakav zdraviji odnos prema BiH, kaže glavni urednik našeg magazina u intervjuu za internet portal Vijesti.ba, koji prenosimo u cjelini

Onima koji mogu biti dio nove vlasti jasno je da je stanje užasno i ne žuri im se da preuzmu stolice, a time i odgovornost. Značajnije pozitivne promjene ostaju na dugom štapu, ali mislim da će efikasnost i osjetljivost vlasti prema sudbini građana ipak postati veći.

Oni nisu slijepi da ne vide kako su ljudi sve nervozniji, a nisu ni toliko glupi da malo ne smanje svoje apetite i povećaju porciju koju dobijaju građani, ističe u intervjuu za internet portal Vijesti.ba Vlastimir Mijović, politički analitičar i glavni

Lagumdžija platio cijenu bahatosti 10 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

urednik nedjeljnog magazina “Spektar”.

internet

Bijeg sa tonućeg broda Kako generalno ocjenjujete rezultate oktobarskih izbora? Jesu li očekivani i mogu li građani očekivati promjene u odnosu na protekle četiri godine?

Neki politički subjekti na izborima su prošlo bolje nego što zaslužuju, prije svih Komšićeva stranka...

- Neki politički subjekti na izborima su prošlo bolje nego što zaslužuju, prije svih Komšićeva stranka. U nju su se prelili glasovi razočarenja u SDP, Željkovu matičnu stranku. On je mudro pobjegao sa broda koji tone i sad ga mnogi vide kao političku zvjezdicu. A on je, u biti, skupa sa Lagumdžijom, Nikšićem i sličnima, godinama jalovio i brukao SDP. Mislim da su to “lijevi” glasači trebali prepoznati pa ga ignorisati, kao što u ignorisali Zlatkovu stranku.

S obzirom na očajne rezultate vladavine u četiri posljednje godine, SDA nije zaslužila tako visok procenat glasova. No, ona je, vještom taktikom, kod birača uspjela da stvori dojam da su oni bili samo nevažni kotačić u vlasti, da je

sve vodio i sve upropastio sam Lagumdžija.

Iskreno, više sam očekivao od birača u RS, koji su morali prepoznati da ih Dodik guli do gole kože i da je vrijeme da ga pošalju da uživa u svom haramblagu i nekretninama. Dodika je od potpunog kraha vjerovatno spasilo to što među protivnicima nije imao “pravog muškarca”. Bosić i Ivanić nisu htjeli da forsiraju Čavića, a on je, po meni, tamo jedini potkovan i nadaren političar.

Značajnije pozitivne promjene ostaju na dugom štapu, ali mislim da će efikasnost i osjetljivost vlasti prema sudbini građana ipak postati veći. Oni nisu slijepi da ne vide kako su ljudi sve nervozniji, a nisu ni toliko glupi da malo ne smanje svoje apetite i povećaju porciju koju dobijaju građani.

Bio bih zadovoljan da u naredne četiri godine trenutno stanje barem zaledimo, da dalje ne padamo - jer nam je 10 godina trend užasno negativan. Moguće je očekivati samo blage pomake, koji neće biti toliko potaknuti iz vlasti, koliko će biti rezultat većeg ekonomskog, ali i političkog aktivizma građana, koji su potpuno svjesni sljepila i nemoći svojih vođa, ali i praznine svojih džepova.

Sprega Čović - Dodik Pregovori o formiranju vlasti na svim nivoima u BiH su u toku.

Kakva su vaša očekivanja? Može li vlast biti formirana u zakonskim rokovima ili nas očekuje kriza slična periodu nakon prošlih općih izbora?

- Plašim se da se, ovako kako se krenulo, taj proces prilično zavuče, možda i kao prethodni. Onima koji mogu biti dio nove vlasti jasno je da je stanje užasno i ne žuri im se da preuzmu stolice, a time i odgovornost.

Čović će pokušavati da spasi Dodika

SDA je, za sebe, postupila vrlo probitačno i mudro: pokupila je simpatije kod svoje publike brzo odbacujući Dodika. No, u krajnjem ishodu teško će se bez njega moći, jer ne vjerujem da će ga Čović ostaviti na cjedilu.

Uostalom, duga je to i jaka veza: još od 1939., od Cvetkovića i Mačeka, potom Miloševića i Tuđmana, da se politički prvaci Srba i Hrvata drže za ruke, a sve kako bi trećemu popili što više krvi.

U svakom slučaju, vidi se da Čović taktizira i čeka šta će se dogoditi u

Značajnije pozitivne promjene ostaju na dugom štapu, ali mislim da će efikasnost i osjetljivost vlasti prema sudbini građana ipak postati veći...

RS. Ako Dodik tamo napravi vladajući tim, onda će sigurno ući i u državne strukture. Ako to ne uspije, mislim da će HDZ preći na određene opstrukcije čiji je cilj da se, na koncu, zeleno svjetlo ipak da Dodiku.

Imam i jednu rezervu: ako Zagreb i Beograd odluče drukčije, i Čović

bi mogao ostaviti starog pajtaša. Jer, tu nema ničeg ličnog: on i Dodik su samo “manekeni” velikih i dugoročnih srpskih i hrvatskih politika u ovom regionu.

Jalovi srpski savez Mnogo prašine na bh. političkom nebu podiglo je potpisivanje programskih principa SDA, DF-a i Saveza za promjene (SDS, PDP i NDP). Smatrate li da ove stranke eventualnim zajedničkim djelovanjem mogu stvari u državi pomjeriti s mrtve tačke?

- Ne vjerujem ni u kakav pozitivni potencijal Saveza za promjene, kad je u pitanju njihov odnos prema BiH. Oni će biti samo umiveniji, kulturniji od Dodika, ali će gurati istu strategiju: slabljenje države BiH, sve do raspada ili otcjepljenja.

Općenito, ne vidim nijedan politički subjekt u RS koji ima zdrav odnos spram BiH. Uotalom, Ivanić je, i prije nego što su prebrojani glasovi za Predsjedništvo, rekao da u njegovom mandatu neće biti ustavnih promjena. Ni njega BiH, a pogotovo reformisana i ojačana, nimalo ne zanima.

21. novembar 2014. Spektar, broj 24 11

Ako postoje takve razlike u gledanju na samu državu, teško da se u takvoj koaliciji može postići išta i na drugim područjima, osim stalnih svađa, podozrenja i međusobnog podvaljivanja.

Očekuje se i rasplet situacije kada je u pitanju formiranje vlasti u RS. Mnogi su stava da će Milorad Dodik, što milom što silom, okupiti tanku većinu u NSRS. Kakav vi ishod očekujete?

- Raspored glasova je takav da će prevagu sigurno odnijeti deblji novčanik, odnosno tzv. crni fondovi. Poslaničke ruke odavno su na prodaju. Mislim da Dodik u tome ima više da ponudi, osam godina je punio i tu vrstu kase, a ima i nematerijalnih aduta. On bi mogao učiniti određene ustupke koji bi rezultirali time da se uz njega, u posljednjem momentu, prislone i poslanici izabrani bošnjačkim glasovima. Ako tako nešto obeća, jedini validan žirant za ispunjenje obećanoga može biti Dragan Čović.

Šarenilo sa manama Kako gledate na audio snimak koji je procurio u medijima, a na kojem, navodno, premijerka RS Željka Cvijanović govori o "kupovini" nekih poslanika u NSRS kako bi SNSD osigurao skupštinsku većinu?

- Mislim da je ovo još jedan od prljavih postupaka obavještajne “zajednice”, koja medijie koristi za podmukle diskreditacije. Ne volim kad novinari uzimaju od obavještajaca bilo šta. Pogotovo što, i bez toga, znamo da se ovdje kupuju i glasovi i poslanička pripadnost, naročito ako o par ljudi ovisi koja garnitura će na poziciju, a koja u opoziciju.

U tom smislu, 24 časa bismo mogli neprekidno slušati takve trake na 12 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

Ništa ne očekujem od međunarodnih inicijativa

kojim glavnu ulogu imaju gotovo svi poznatiji političari u BiH. Je li, prema vašem mišljenju, za BiH bolje da bude formirana vlast od istih stranaka na svim nivoima ili je poželjnija opcija da SDS bude dio državne vlasti, a da SNSD sa partnerima formira vlast u entitetu RS? - Po mom ukusu je više princip koncentriranja vlasti, pa samim tim i odgovornosti: da se niko ne može “vaditi” na nekoga drugoga. A

Mi smo zarobljenici enigme zvane Srbija: kud ona, tu i mi, kad ona - tad i mi... upravo to, da izbjegnu koncentraciju odgovornosti, može svim jačim strankama biti snažan motiv da namjerno naprave šarenilo, da na raznim nivoima vladaju različite koalicije, koje jedna drugoj služe kao izlika za loše rezultate.

Uostalom, vidjeli smo kako to izgleda na federalnom nivou u četiri posljednje godine, kad su svi negdje bili u vlasti, a negdje u opoziciji. Lagumdžija je jedini bio dovoljno glup da se busa u prsa i da stvara dojam da se ništa bez njega nigdje ne može. Ljudi su mu

povjerovali, pa je zbog toga od većine, čak i partijskih članova, dobio crveni karton.

Kuda će Srbija?

Ponovo se priča o novoj inicijativi EU, predvođene Njemačkom i Velikom Britanijom. Možemo li u naredne četiri godine napraviti pomak na putu integracija ka EU, ali i ispuniti uvjete za aktiviranje MAP-a?

- Ne vjerujem ni u kakve međunarodne inicijative prije nego što se riješi problem zvani Srbija, dok ne doznamo odgovor na pitanje kud će ona i sa kim. Mi smo njen talac, pa je sve ovo sa raznim inicijativama, poput one koju pominjete, samo šarena laža, da se nešto kobajagi radi. A ne radi se niti će se raditi prije nego što Beograd s obje noge negdje snažno ne zakorači, u EU i NATO, ili u ruski avanturistički projekat.

Drina neće biti granica ni EU ni NATO-a. Stoga i kažem da smo mi zarobljenici enigme zvane Srbija: kud ona, tu i mi, kad ona - tad i mi.

Veliki tako hoće, a mi im se ne možemo suprotstaviti.

Tako je uštiman današnji svijet.

BALKANSKI KLIMAVI STUBOVI

OD ĐAVOLA – SVETAC Iza Vučićeve izjave „kako je Srbija stub stabilnosti regije i da će to i ostati” zasad ne stoji nijedan rezultat koji bi potvrđivao njenu tako važnu i pozitivnu ulogu

U politici je sve moguće, pa i to da se u kratkom roku od đavola postaje svetac. Primjer tome je Srbija, glavni uzročnik, pokretač i izvođač najvećeg pokolja u poslijeratnoj Evropi. Zbog te svoje uloge Beograd je u dva navrata bio pod teškim međunarodnim sankcijama.

U međuvremenu je Srbija mijenjala politike i lidere, iz godine u godinu popravljajući svoj međunarodni rejting. No, da li se u tome otišlo tako daleko da predsjednik Vlade ove zemlje Aleksandar Vučić može da izjavi, kako je to učinio ove sedmice, „kako je Srbija stub stabilnosti regije i da će to i ostati“.

Vučić ne govori bez argumenata.

No, ti argumenti više potiču od uloge koju je međunarodna zajednica dala toj zemlji nego od onoga što Srbija konkretno čini. Kad bi se ozbiljno i rigorozno sabiralo, na političkom kontu Srbije teško da bi se našlo dovoljno njenih poteza kojim je utjecala na stabilnost područja bivše Jugoslavije. U zam-

jenu za to, stalno se nude gole riječi. A čak i one su vrlo škrte, poput najnovijih Vučićevih, kada je rekao da Srbija podržava teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Ta fraza izrečena je do sada bezbroj puta od Vučićevih prethodnika, čak i onih koje se nazivalo „jastrebovima“.

I Slobodan Milošević je, u posljednjim godinama svoje vladavine,

Međunarodna zajednica stalno ističe da od Beograda mnogo očekuje.

Ali, kad će doći vrijeme za ocjenjivanje, da ona jasno kaže da li je zadovoljna kako Srbija obavlja te svoje zadatke... također podržavao teritorijalnu cjelovitost naše zemlje. No, u praksi, nizom sitnih poteza i pokroviteljskim odnosom prema Banja Luci doprinosio je tome da BiH iz godine u godinu postaje sve klimavija.

Međunarodna zajednica stalno ističe da od Beograda mnogo

Piše: Amra Zimić očekuje. Ali, kad će doći vrijeme za ocjenjivanje, da ona jasno kaže da li je zadovoljna kako Srbija obavlja te svoje zadatke? Koliko dug rok je Beograd dobio da konkretnim potezima potvrdi da može biti stvarni, a ne samo verbalni faktor stabilnosti u ovoj regiji? Jer, bez rokova nema ni rezultata.

Nažalost, po svemu se čini da je taj rok suviše dug, te da Beograd ovako dobru poziciju ima zbog stvari koje nemaju nikakve veze sa ovim regionom. Srbija je uteg na vagi odnosa Rusije sa Zapadom, gdje se od nje očekuje da kaže svoje NE agresivnoj politici predsjednika Putina i da svoju budućnost veže za NATO, odnosno Vašington i Brisel.

Zato nas treba biti strah da, kad se to jednom i dogodi, mi i naša zemlja možda postanemo dio nagrade koju će Beograd dobiti za “izdaju” svog tradicionalnog moskovskog saveznika. Ne mora se to izraziti u teritorijama koje Srbija priželjkuje s našeg prostora. Još je niz načina na koje ona može dobiti ulogu, tad više ne “stabilizirajućeg faktora”, nego čak i svojevrsnog stražara, pa i vladara iz sjene.

Teško je živjeti kad nisi gospodar svoje sudbine. A još je gore kad znaš da je tako, ali i da to nikako ne možeš promijeniti. Čini mi se, nažalost, da je to naš usud, da i dalje budemo kusur u velikim svjetskim političkim računima.

21. novembar 2014. Spektar, broj 24 13

DODIK IZBACUJE SUSTANARE

JEDNA PALATA - JEDAN ČOVJEK U predsjedničkim dvorima u Banjaluci Dodik će ubuduće sjediti sam, jer ne želi kraj sebe da gleda svoje potpredsjednike, a pogotovo Mladena Ivanića

N

ovi potpredsjednici RS Ramiz Salkić i Josip Jerković, ali i srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, nakon preuzimanja dužnosti dobiće i nove lokacije u Banjaluci. Umjesto u Palatu predsjednika, gdje su bili njihovi prethodnici, oni sele na nove lokacije.

Dok opozicija u RS smatra da je ova odluka predsjednika RS Milorada Dodika osveta zbog izbornih rezultata, to u kabinetu predsjednika odlučno demantuju.

Izborna osveta: Ovo su potvrdili i u kabinetu entitetskog predsjednika. U saopštenju za javnost kaže se da je u tom smislu Služba predsjednika obezbjedila 14 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

adekvatne prostore u staroj zgradi Vlade u Banjaluci za rad potpredsjednika Republike Srpske.

Novoizabrani potpresjednik RS Ramiz Salkić, inače funkcioner Stranke demokratske akcije, mišljenja je da ovo neće umanjiti njihov značaj.

Niti će Dodik biti veći predsjednik što sjedi sam u palati niti će potpredsjednici biti manji zato što sjede u nekoj drugoj zgradi...

"Niti će Dodik biti veći predsjednik što sjedi sam u palati niti će potpredsjednici biti manji zato što sjede u nekoj drugoj zgradi. Stvar je

u tome šta ljudi rade", kaže Salkić.

Palata predsjednika neće biti dostupna ni novoizbaranom srpskom članu Predsjedništva BiH Mladenu Ivaniću. U objašnjenju Dodikovog kabineta ističe se da je Palata isključivo predviđena za rad Predsjednika RS. Nijedan interni akt Službe formalno pravno ne reguliše da i kancalarije člana Predsjedništva trebaju biti u njoj, kaže se u saopštenju kabineta.

Generalni sekretar Ivanićeve Partije demokratskog progresa Igor Crndak ipak smatra da je “preseljenje” iz Palate predsjednika čin Dodikove frustracije zbog loših rezultata na izborima.

"Radi se o privatizaciji institucija u

RS od strane gospodina Dodika i njegove stranke, a pored toga još jednom dokazuje nedostatak elementarne pristojnosti i kulture kod gospodina predsjednika. Nažalost, to je još jedna ružna slika koja iz Banjaluke odlazi u svijet", kaže Crnadak.

Ponižavanje RS: Poslije činjenice da je poražena na oktobarskim izborima za člana Predsjedništva BiH njegova stranačka kolegica Željka Cvijanović, "stvarno je jadno" od predsjednika Dodika da izbacuje kancelarije člana Predsjedništva iz Palate predsjednika, kaže lider Narodnog demokratskog pokreta Dragan Čavić. "Šta on time čini? Neće on poniziti Mladena Ivanića, on time ponižava Republiku Srpsku. Mladen Ivanić u funkciji srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine ovdje treba da razgovara sa partnerima iz diplomatskog kora koji će dolaziti i ovdje u Banjaluku da razgovaraju o pitanjima koja se tiču rada Predsjedništva i uloge srpske politike u funkcionisanju Bosne i Hercegovine", istakao je Čavić.

Navode opozicije i medija o izbacivanju potpredsjednika i novoizabranog člana Predsjedništva BiH iz RS iz Palate u kabinetu predsjednika odbacuju kao neistinite.

Naglašavaju da je Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sastavu kabineta člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske propisano da se poslovi iz djelokruga rada obavljaju u Sarajevu i Banjaluci, iz čega proizilazi da je budžetom Predsjedništva BiH predviđeno finansiranje rada kancelarije članova Predsjedništva van Sarajeva.

S druge strane, aktuealna opozicija u RS-u ističe da Dodiku ranije propisi nisu smetali dok je funkciju člana Predsjedništva BiH obavljao

Sam u carstvu iluzija: Milorad Dodik

njegov stranački kolega Nebojša Radmanović.

Pravo lice: Član predsjedništva BiH iz RS u odlasku Nebojša Radmanović ocijenio je da se u javnosti pravi nepotrebna drama. "Član Predsjedništva iz RS nađe sebi prostor u Banjoj Luci, ako procijeni da mu treba. Ja sam procjenjivao da mi treba. Nisam uvijek bio Dodiku sustanari nisu smetali dok je funkciju člana Predsjedništva BiH obavljao njegov stranački kolega Nebojša Radmanović... ovdje, u ovoj zgradi,i nalazio sam ga na razne načine. Tačno je ono što je rečeno u saopštenju da Palata predsjednika nije predviđena za člana Predsjedništva, što ne znači da on tamo ne može sjediti. Ali nije predviđeno, osim za službe predsjednika Republike", rekao je Radmanović.

Posljednji potezi nisu nikakvo iznenađenje, smatra Čavić, podsjećajući da je i ranije kao predsjednik RS-a Milorad Dodik ulazak u Palatu predsjednika zabranjivao i nepoželjnim novinarima, ali i

nekim drugim izabranim funkcionerima RS, kada nije ni bilo Palate, već je predsjednik bio smješten u KC Banski dvor.

"Sjećam se kako je zabranio ulazak poslije smjene Nikoli Poplašenu u Kabinet predsjednika RS i kako je spriječavao ulazak u kancelarije izabranom potpredsjedniku Mirku Šaroviću te 1998 godine. Kada je stavio policiju pred vrata. Milorad Dodik treba da zna da na političkoj sceni RS ima i aktera koji se jednako dugo u cijelom ovom političkom procesu i mogu da otkriju njegovo pravo lice. Ne treba da se čudimo on sam otkriva svoje pravo lice", ocjenio je Čavić.

Politička nekultura: Ovakve odluke su samo dio našeg političkog miljea i političke kulture koji se često svodi na lični odnos jednog političara prema dugom, kaže profesor javnog mnjenja u Banjaluci Mladen Mirosavljević.

"Kod nas pozicija prema opoziciji se ponaša ne kao prema nekome ko je danas opozicija, a sutra će biti pozicija, i obratno, nego kao prema neprijatelju koga trebate poraziti bukvalno i eliminisati sa političke scene", kaže Mirosavljević.

Erduan Katana/RSE 21. novembar 2014. Spektar, broj 24 15

ŽELJKINI TAJNI RAZGOVORI

KOLIKO KOŠTA POSLANIK?

Prelazak izabranih poslanika u jedan ili drugi tabor vrijedi najmanje 150 hiljada KM. Da li je Željka Cvijanović “trgovala” sa zastupnicima iz koalicije Domovina?

P

relasci poslanika iz jedne stranke u drugu nakon izbora u Bosni i Hercegovini odavno su postali uobičajena "demokratska" praksa. Takozvani “stranački preleti” do sada nisu izazivali previše pažnje javnosti.

Međutim, nakon ovogodišnjih opštih izbora i još neizvjesne situacije u entitetu Republika Srpska oko formiranja vlasti, sve više se postavlja pitanje da li je u pitanju politička korupcija.

(Ne)sporni snimak: Izborni zakon Bosne i Hercegovine prema kojem mandat osvojen na izborima pripada pojedincu, a ne stranci, otvorio je mogućnost brojnih malverzacija. Iako se sumnjalo da iza prelazaka pojedinih poslanika u parlamentima iz stranke u stranku nakon izbora stoji i mito, o ovome 16 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

se nije mnogo govorilo.

Posljednji audio snimak razgovora na kojem aktuelna premijerka RS-a Željka Cvijanović govori o kupovini poslanika radi formiranja većine, objavljen na web portalu klix.ba, pokrenuo je raspravu na ovu temu.

Na početku snimka Cvijanović drugoj osobi govori da se ne sekira, a ova joj uzvraća da su to "sigurno ona dva papka".

"Pa jeste, iz Šukalove stranke

Cvijanovićeva i njene kolege iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata tvrde da se radi o podmetanju i montiranom audio materijalu...

(Adam Šukalo, predsjednik stranke Napredna Srpska), ali zato smo mi kupili drugu dvojicu, pa ću vidjeti jesmo li ih kvalitetno kupili, ako

oni izdaju da imamo drugu dvojicu. Eto, hajd sad...", čuje se Cvijanović kako govori na snimku.

Hitna istraga: Premijerka RS-a i njene kolege iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) tvrde da se radi o podmetanju i montiranom audio materijalu.

Traže i istragu kontrolnih organa.

Predsjednik izvršnog odbora SNSD-a Nebojša Radmanović ipak ne negira da su u politici u BiH prisutne razne podvale.

“Ovo je podvala kakvu je vrlo teško zamisliti. Opozicija se odmah zakačila za tu priču i pokazuje odakle otprilike mogu da idu te podvale. Stvar nije tačna, razgovarao sam sa gospođom Cvijanović, potpuno joj vjerujem.

Nema ni govora o nečemu takvom", rekao je Radmanović.

U strankama koje čine Savez za promjene - Srpskoj demokratskoj stranci (SDS), Partiji demokratskog progresa (PDP) i Narodnom demokratskom pokretu (NDP) vjeruju da se rade o autentičnom snimku i traže od nadležnih institucija da istraže da li se radi o političkoj korupciji.

“Od policije i tužilaštva, čiji je posao da štite zakon i da se bore protiv korupcije, očekujemo hitnu istragu koju su oni dužni sprovesti po službenoj dužnosti”, rekla je funkcionerka SDS-a Aleksandra Pandurević.

Burna trgovina: Treba podsjetiti da je neke moguće stranačke prelaske nedavno najavio i lider SNSD-a Milorad Dodik. Iako kalicija koju čine njegova partija, Socijalistička partija i Demokratski narodni savez, te njihovi koalicioni partneri prema izbornim rezultatim ima 42 mjesta, Dodik smatra da mogu napraviti “stabilnu Vladu”.

“U ovom trenutku podršku za vladu imamo u rukama ili glasu 45 poslanika u Narodnoj skupštini”, objasnio je on.

U javnosti se šuška da bi do prebjega moglo doći iz koalicije Domovina, koju predvodi Stranka demokratske akcije, a koja je osvojila pet mjesta u entitetskom parlamentu.

Vlasnik i glavni i odgovorni urednik banjalučkog nedjeljnika Respekt i portala Istinito, Željko Raljić, smatra da je politička korupcija konstanta u Bosni i Hercegovini već decenijama. Kaže i da su njenom porastu ove godine doprinijeli izborni rezultati koji nisu dali ubjedljivog pobjednika u Republici Srpskoj.

“Sama činjenica da nijedna od dvije političke grupacije u RS nema validnu skupštinsku većinu

Premijerka uhvaćena na (ne)djelu

pospješuje trgovinu. Ovdje veliki kupuju male tako da će pojedinci i partije sa malim brojem poslanika koje će da se prodaju kao privjesci velikih najbolje profitirati”, navodi Raljić.

Javna tajna: On dodaje da je teško govoriti o kojim je iznosima riječ ukoliko se postigne dogovor.

Ne trebamo zaboraviti slučaj od prije desetak godina, kada je Drago Kalabić javno govorio da mu je nuđeno 100 hiljada maraka da glasa za nešto...

“Ako se zna da političku partiju jedan poslanik košta oko 150 hiljada maraka, to su okvirne cifre na osnovu informacije iz samih političkih partija koje snose troškove njihove političke kandidature i marketinga i ostalog. Onda možemo zamisliti kolika je to cifra u konačnici koju neko kao pojedinac, ukoliko promijeni političku stranu, može da dobije",

dodaje Raljić.

Bivši član Centralne izborne komisije BiH i predsjednik Foruma građana Tuzle Vehid Šehić smatra da u Bosni i Hercegovini postoji politička korupcija i dodaje daje to do sada bila javna tajna.

“Svoje zaključke baziram na određenim činjenicama , a ne na onome rekla kazala. Ne trebamo zaboraviti slučaj od prije desetak godina, kada je Drago Kalabić javno govorio da mu je nuđeno 100 hiljada maraka da glasa za nešto.

Korupcija politička postoji i ona će u BiH postojati dok politika isključivo bude zanimanje zbog ločnog materijanog interesa”, smatra Šehić.

Analitičari podsjećaju da je politika u Bosni i Hercegovini biznis i da je u ovoj zemlji daleko od zapadnoevropske demokratije.

“Tako će biti sve dok institucije države koje su nadležne da se bave ovakvim problemima ne počnu raditi svoj posao i sankcionisati ovakve pojave”, upozorava Šehić.

Erduan Katana/RSE 21. novembar 2014. Spektar, broj 24 17

NA VRH JEZIKA

POBJEGOŠE NAM I SVEMIRCI

Ni oni nisu mogli podnijeti razne emocionalne izlive i svakodnevne uobičajene stresove i šokove koji su ih kod nas zatekli, niti su u Bosni bili spremni živjeti samo od ljubavi

I

z udaljene galaksije Azkentaure, sazvježđa ZIMA, sletjeli na Zemlju Lulanci, Danjanci i Zozulanci. Birali državu koju će naseliti.

Jednoglasno izabrali Bosnu, a bogami i Hercegovinu PH vrijednost zemljišta im odgovara, ugodna klima, izuzetno zgodne ženke, sluđena nacija idealna za infiltriranje.

Nevidljivim letjelicama aterirali su na sve ključne strateške tačke u državi. Rasporedili se po entitetima, poslali grupacije po kantonima i pripremili strategiju za potpuno osvajanje Bosne.

Lulanci naselili Federaciju, Danjanci Republiku Srpsku, a Zozulanci Distrikt Brčko. Male Lulance, Danjance i Zozulance ubacili u vodu za piće i oni ubrzo

18 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

preuzeli tijela domaćih stanovnika.

Ubacili se u njihove umove i pretvorili u prave ljude. Ali počeli su se osjećati čudno u ljudskom obliku. Nešto neobično se dešavalo u njima, stalno su bili izloženi raznim promjenama raspoloženja.

Naizmjenično se miješao osjećaj tuge, sreće, bijesa, ljutnje, euforije, ravnodušnosti...

Počela se stvarati ona uništavajaćuja energija, od koje mali Lulanci, Danjanci i Zozulanci nisu mogli rasti, a oni odrasli počeli su umirati od nespokoja i sluđenosti...

I oni sami, odrasli u totalnoj harmoniji i miru, najednom u Bosni postadoše sluđeni. Neki su se i

Piše: Sanja Ljubičić razboljeli, te njihovo Vrhovno Vijeće ZIMA pod hitno odluči sazvati Azkentaurski kongres na kojem će se dogovoriti kako da se iznova „harmonišu“.

Nisu očekivali da je virus sluđenosti u Bosni toliko jak da nadjača i njihova harmonično strukturirana bića.

Faktor iznenađenja njima je bio potpuno nepoznat. Oni su rođeni sa mogućnošću predviđanja svake situacije, a ovdje im je ta moć potpuno oduzeta. Bez nje oni nisu mogli egzistirati. očeli su i umirati od silnih, naročito političkih iznenađenja.

Nisu bili spremni podnijeti razne emocionalne izlive i svakodnevne uobičajene stresove, šokove, niti su bili spremni živjeti samo od ljubavi, kako su neki od njih na tom kongresu izjavili.

Neobično je bilo slušati ih. U jednom su svi bili jedinstveni, a to je da ono što su pronašli u Bosni i što se zove bosanska politika radikalno uništava svaki osjećaj harmonije i mira. Da ta bosanska politika nosi toliko iznenađenja, laži i prevara u sebi, da se od toga polako umire.

Svi Zimanci, bez izuzetka da li su Lulanci, Danjanci ili Zozulanci nisu mogli podnijeti da ne znaju šta će biti sutra. Stalno su slušali razna obećanja i nadali se da će biti onako kako je obećano, a to se uopće nije događalo. Posumnjali su da u Bosni

P

političari nisu ljudi, nego njihovi ljuti neprijatelji Agresiovanci sa planete Pohlepije? orali su otkriti da li su se Agresiovanci sa Pohlepancima prije njih infiltrirali u Bosnu. Odlučili su da nekolicinu od njih teleportiraju na jedan sunčani otok u sred Jadranskog mora, iz bliže povijesti poznat pod imenom Nagi otok sreće. Izdvojili su njih desetak, onih za koje su „ Azkentaurskom detekcijom“ instrumenti pokazali da najviše utiču na razbijanje njihove harmonije i neobjašnjiv rast sveopće sluđenosti. Svi su imali neke funkcije i bili vođe nekih čudnih grupacija u Bosni, koje su tamo nazivali strankama ili partijama, a njih političarima.

Dali su im pilulice harmonije, mira i sveopćeg dobra od kojih su oni, kao jedini primjerci u cijeloj povijesti galaksije ikada, pri teleportaciji počeli, svi odreda, povraćati. Na Nagom otoku sreće, natjerali su ih da se svi skupa teleportiraju i da to vježbaju. To im nije bilo teško jer su imali isto pogonsko teleportirsko

M

gorivo, kamenje u džepovima.

Sve je bilo OK dok su imali kamenja, ali kada je kamenja nestalo morali su po otoku skupljati nova, a za njih to niko drugi nije mogao raditi. Tad su nastali problemi. Neko kamenje je imalo veću teleportirajuću mogućnost u odnosu na druga kamenja, te su svi htjeli imati ta bolja. Najednom su se počeli izdvajati, dvojke, trojke , četvorke...

Počela se stvarati ona uništavajaćuja

U jednom su svi bili jedinstveni, a to je da ono što su pronašli u Bosni i što se zove bosanska politika radikalno uništava svaki osjećaj harmonije i mira... energija, od koje mali Lulanci, Danjanci i Zozulanci nisu mogli rasti, a oni odrasli počeli su umirati od nespokoja i sluđenosti.

Na Nagom otoku je vladala laž, prevara, pohlepa, jedni druge su međusobno optuživali, a nakon par trenutaka kao da se ništa nije desilo? Postajali su partneri koje je

spajao zajednički interes, isti onaj koji ih je prethodno razdvajao. idjevši šta se zbiva, Vrhovno Vijeće Azkentaurejaca je zaustavilo vrijeme u Bosni, a na otoku sreće bosanskim vođama je odredilo desetogodišnju radnu terapiju tucanja kamenja uz redovne pilulice harmonije mira i sveopćeg dobra, sa namjerom da dugotrajno spriječe virus sluđenosti naroda.

Pomnim promatranjem i bilježenjem svih nepredvidivih zbivanja, od kojih su neka imala obilježja prastare igre koja se nazivala „Rat“, među tucačima kamenja, Vrhovno Vijeće je zaključilo: U njih se nisu infiltrirali Agresiovanci i Pohlepanci, nego je to neka posebna vrsta, koja treba doživotno ostati na Nagom otoku sreće da svoj virus ne bi širili dalje u galaksiju.

Za svaki slučaj, odlučili su napustiti Bosnu jer se svaki dan ponegdje rađao novi političar sa istim virusom koji je poguban za Lulance, Danjance i Zozulance. Oni nestadoše. Ja osjetih u dahu da me napustio moj Lulanac i shvatih da i svemirci zaobilaze ovu moju Bosnu, a bogami i Hercegovinu.

V

21. novembar 2014. Spektar, broj 24 19

RE^ENO

UPAM]ENO

Onog ko uči samo s time da objavlja staro, možemo smatrati učiteljem. n Konfucije

SVE JA^I GROMOVI

Neću se ubiti. Mrtvi se tako brzo zaboravljaju. n Marguerite Yourcenar Ako u životu nemate puno poraza, onda ne riskirate dovoljno. n Jackson Brown Sreća je poput mirne vode na rubu brane. n George Arliss Tajna života je poštenje i pravednost.

Ako to možete odglumiti, uspjeli ste! n Groucho Mar x Promjena se najviše boje najnesretniji ljudi. n Mignon McLaughlin Uvrede su razlozi onih koji nisu u pravu. n Jean Jacques Rousseau Ne želim da žene imaju vlast nad muškarcima, već nad sobom. n Simone de Beauvoir Tajna životnoga uspjeha leži u spremnosti prihvatiti prigodu odmah kada se pojavi. n Benjamin Disraeli Koji znaju govoriti, govore kratko. n Fjodor Dostojevski Mašta će nas često odvesti u svijetove koji nikada nisu postojali. Ali bez njih ne idemo nikamo. n Karl Sagan Nada je jedino dobro zajedničko svim ljudima. n Tales 20 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

Globalno zagrijavanje će znatno povećati frekvenciju udara gromova, navodi se u američkom istraživanju. Istraživanje objavljeno u časopisu Science je obavljeno uz pomoć podataka koje je prikupila mreža detektora gromova. Tim naučnika je izračunao koliko će povećanje temperature povećati frekvenciju gromova.

"Na svaka dva groma u 2000. godini će biti tri 2100. godine", rekao je David Romps sa Univerziteta California.

Osim toga što će gromovi uzrokovati više požara, oni će izmijeniti i hemijski sastav atmosfere.

Naučnici su otkrili novu metodu koja im pomaže da bolje razumiju vezu između temperature i gromova. To čine procjenjivanjem toplotne energije koja predstavlja "gorivo" za olujne oblake.

"Kako se planeta zagrijava, tako će biti više i 'goriva', pa će i gromovi biti snažniji", kazao je Romps. On i njegove kolege su izračunali da će svaki stepen povećanja globalne temperature rezultirati povećanjem frekvencije gromova za 12 posto.

Gromovi uzrokuju čak 50 posto požara u SAD-u, a svaki grom dovodi do hemijske reakcije koja stvara stakleničke plinove poznate kao azotni oksidi.

"Gromovi su izvor azotnih oksida u srednjoj i gornjoj troposferi", dodao je Romps. Kontrolitanjem ovog gasa se regulišu i ostali staklenički plinovi uključujući ozon i metan.

SOLARNA BICIKLA

Amsterdam je ispred svih: Biciklističke staze pretvorene u elektrane Holandske ceste i putevi postat će površine preko kojih će se sakupljati solarna energija. Riječ je o projektu SolaRoad na kojem će prvi put biti isprobana nova tehnologija na biciklističkoj stazi nedaleko od Amsterdama.

Stazu će prekrivati veliki moduli solarnih panela prekriveni otpornim staklom koje će ih štititi od atmosferskih utjecaja. Također, na staklo će biti postavljen dodatni sloj koji će osigurati dodatno trenje za gume bicikala.

Svaki kvadratni metar panela proizvodit će od 50 do 70 kilovat-sati energije godišnje. Testna solarna staza od 70 metara bi shodno tome trebala uspješno napajati jednu kuću.

Projekat koji će trajati tri godine koštat će tri miliona eura, a investitori se nadaju da će pojeftinjenje solarnih ploča dovesti do rasprostranjenije primjene njihove ideje.

TAJNOVITI KRATERI

Naučnici su blizu otkrića toga šta je uzrokovalo tri ogromne rupe u sjevernom Sibiru u julu prošle godine.

Prošle sedmice ekipa ruskih naučnika zaputila se u kratere duboke 34 metra, ali nije pronašla dokaze o tome da su ih izazvala "vanzemaljska bića" ili meteoriti, što su neki ponudili kao moguće objašnjenje nastanka ovih rupa.

Vladimir Puškarev, direktor ruskog Centra za istraživanje Arktika i vođa

tima, je rekao za The Siberian Times da se ekipa uspješno spustila u kratere.

"Poduzeli smo sve što smo planirali i obavili mjerenja. Sada naučnicima treba vremena da obrade sve podatke, a tek onda treba izvlačiti zaključke", rekao je Pushkatev.

Prema njegovom mišljenju, vodeća teorija je da su rupe stvorene usljed eksplozije plina pod zemljom. "Za sada nema ničega opasnog u vezi sa pojavom takvih rupa", rekao je. On dodaje da je ipak potrebno izvršiti istraživanja kako bi se "razumjela priroda".

SLIKA SA KOMETA

Sonda koja je uspješno sletjela na komet poslala je prvu fotografiju, koju je objavila Europska svemirska agencija. Europska svemirska agencija (ESA) objavila je prvu fotografiju koju je snimila sonda Philae sa svemirske letjelice Rosetta, koja je u srijedu sletjela na komet 67P Čurjumov - Gerasimenko.

Na fotografiji se vidi dio podnožja sonde.

Znanstvenici se vesele podacima koje će dobiti ovim podvigom, koji predstavlja prvo slijetanje na jedan komet u povijesti ljudskog istraživanja svemira. ESA je naknadno saopštila da se sonda Phelae nalazi na nepogodnom mjestu na kometi, koje može uticati na njeno napajanje sunčevom svjetlošću i da će pokušati da je spasu.

Sonda se doslovno zaglavila u debeloj sijenci u blizini litice koja onemogućava dodatno napajanje.

Jedna noga Philae nije dotakla tlo, a u blizini se nalazi velika stijena

iza koje je vjerovatno manji krater.

Stručnjaci će pokušati da je "pomjere" dok još ima vremena, a predviđa se da će baterija sonde trajati oko 30 sati. Mogući izlaz iz teške situacije naučnici vide u privremenom gašenju sonde kako bi sačekali približavanje komete suncu.

Podsjećamo, sonda Philae je spuštena na kometu 67P, a u cilju da istraži prirodu njenog sastava i da pokuša baciti svjetlo na nepoznanice nastanka našeg sunčevog sistema. Nakon što je kontakt sa kometom potvrđen, naučnici su ubrzo spoznali da se sonda dva puta odbila od površinu komete prije nego što je napokon završila na tlu.

MORSKI REPTIL

Naučnici su došli do revolucionarnog otkrića u razvoju ranih oblika izumrlog morskog reptila ichtiosaura. U pradavna vremena, dok su Zemljom vladali dinosauri, mora su nastanjivali morski reptili ichtiosauri. Ichtiosaur je izgledao kao tuna velikog nosa i harao je svjetskim morima prije 250 miliona godina.

Dugo vremena se smatralo kako je tom obliku života prethodio međuoblik, koji je dijelom boravio na tlu, a dijelom u moru. No, nikako se nije moglo ustanoviti o kojem vodozemnom organizmu je riječ.

U prošlu srijedu su američki i kineski paleontolozi objavili kako su pronašli fosil koji daje odgovor na to pitanje.

Fosil je otkriven u kineskoj pokrajini Anhui. Dug je 40 cm, imao je puno kraću njušku i fleksibilne, hrskavične peraje, zbog čega je i dobio latinski naziv Cartorhynchus lenticarpus.

Imao je i jače kosti nego ichtiosaur.

Stvor je vjerojatno plivao uz obalu i hranio se crvima i manjim životinjama s morskog dna. Ovo je dokaz zagovornicima kreacionizma, koji su ichtiosaura koristili kao primjer životinje kojoj se ne može naći evolucijski predak, poručuju znanstvenici.

RE^ENO

UPAM]ENO

Čuvaj se pljuvanja protiv vjere. n Friedrich Nietzsche Ako ti slijede korake, ti poleti. n Vesna Parun Kad se jedna vrata sreći zatvore, druga se otvore, ali ponekad tako dugo gledamo u zatvorena vrata da ne vidimo ona koja su se otvorila za nas. n Helen Keller Ko prestane biti prijatelj, prijatelj nikada nije ni bio. n Albert Camus Pravi se prijatelji poznaju u nevolji. n Ezop Ono na što slobodan čovjek najmanje misli jest smrt. n Baruch Spinoza Čovjek je utoliko manji patriota ukoliko je slab kao pobornik ljudskih prava. n Mahatma Gandhi Nikad ne idite doktoru kojemu su uredske biljke umrle. n Erma Bombeck Sve što je potrebno za trijumf zla jest da dobri ljudi ne čine ništa. n Edmund Burke Obožavam rad. Mogu satima gledati kako drugi rade. n Mark Twain Potrebno je svaki dan previjati dušu, stavljati na nju lijek dok ne ozdravi. n Tomislav Ivančić Isključivi je smisao života služiti čovječanstvu. n Lav Nikolajević Tolstoj 21. novembar 2014. Spektar, broj 24 21

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

UPALIMO NAŠE SVIJEĆE

Najteži od svih strahova, strah i podozrenje jednih od drugih, nikada nismo eliminisali! On i dalje vlada našim životima i ubija mogućnost svakog napretka u Bosni i Hercegovini

I

za tajnih vrata duše šta li se sve dešava? Ništa što sretne naše tijelo u životu ne prolazi da ne ostavi traga. Stotine hiljada slika, zvukova i osjećaja, koji sve događaje prate, bilježe se negdje u nama. Karakter čovjeka je samoučeći stroj, naša duša, sintetizujući sve što živi, same nas proizvodi, stvaraju se reakcije-ponašanja koja nama upravljaju.

Kada su dešavanja teška i predstavljaju prijetnju za život, tada su i zapisi i upozorenja alarmantniji; naše reakcije se otkinu od naše volje i vuku nas u spas i bijeg, nekada i na našu štetu.

U posljednjim godinama se mnogo više priča o postraumatskim sindromima i njihovom obaveznu liječenju nakon preživljenog šoka.

Američki vojnici koji su prošli strahote ubijanja u Iraku obuhvaćeni su posebnim programom vraćanja u normalan život. A ko je nama pomagao i kako smo se mi vraćali u zajednički život

22 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

u našoj Bosni i Hercegovini?

Mnogo nas koji smo preživjeli rat u Bosni još i danas se trza čak i na zvuk petarde ili pucanj iz dječijeg pištolja.

Nešto od toga neki su i otklonili, ali najteži od svih strahova, strah i

Grupisanje po vjerskim zajednicama je produbilo jaz među nama, jer u skutu vjere svi imaju isto pravo na utočište: i žrtva i zločinac... podozrenje jednih od drugih, nikada nismo eliminisali! On ubija svaki napredak u Bosni. On i dalje vlada našim životima i našom stvarnošću. zašli iz rata, uvezani Dejtonskim ugovorom i stranim stražarima našeg mira, svi smo mi na neki način bili bolesni (osim onih kojima je bio posao praviti rat, organizovati ubijanja, rušenja i pljačke). Ali ko i kako nas je liječio od postraumatskih ratnih sindroma?

Mnogi su u strahu utekli Bogu,

I

Piše: Nermana Begagić našli utočište u vjerskim zajednicama koje su svima ponudile Božiju brigu, zaklon, milost i oprost za svakog. Ali grupisanje po vjerskim zajednicama je produbilo jaz među nama, jer u skutu vjere svi imaju isto pravo na utočište: i žrtva i zločinac. a razliku od perioda u Jugi nakon Drugog svjetskog rata kada je ideja vodilja: izgradnja zajedničke države po mjeri čovjeka, dala impuls svima i otvorila horizonte, na kraju rata 1995. svi smo ostavljeni sami sebi, besciljni, dezorijentisani i strahom potrošeni.

U pozitivnoj društvenoj klimi Tito je uspio u pet godina popraviti sve srušeno u ratu i nahraniti stanovništvo; u opštoj dezorijentaciji i traljavoj tranziciji, mi i 20 godina nakon mira imamo čak i više gladnih nego na kraju ratnih godina. Često korištena fraza slabe utjehe („Samo da se ne puca“) ukazuje da strah i dalje traje i da ništa nije suštinski rješeno.

Sjeme straha je zasijano u dušu svakog od nas, mnogo toga teškog nam se desilo i mi smo ostali zakočenih duša u tim godinama.

Djeca su nastavila da rastu, počeli smo promjećivati da se teško odvajaju od roditelja, da nastoje po svaku cijenu ostati uz nas, neka su opet pobjegla od svega odričući se i zemlje i jezika i otadžbine; rastro-

Z

jstva, bolesti stresa, nervoze i neuroze. Beznađe i očaj; svako se na svoj način zaboravom ili stalnim oprezom nastavio braniti od straha i kataklizme. rve godine izbjeglištva u Zenici iznenađeni, u nevjerici i preplašeni, svi smo se u porodici angažovali u otporu. Sve što smo imali dijelili smo sa svima. Sinovi su učili borilačke vještine, muž i ja, kao dobrovoljci Centra za prikupljanje podataka o zločinima nad stanovništvom, obilazili smo i anketirali izbjeglice. Bilježili smo priče o strahotama i izgonu, zapisivali imena zločinaca i govorili ljudima da je to da bi im se sudilo sutra.

Vjerovali smo da radimo u borbi protiv zločina koji će, eto, biti jednom kažnjen. I svijet je naša stradanja gledao, običan čovjek, stanovnik Evrope nas je žalio i, kako je znao, pokušavao pomoći: u hrani, lijekovima, odjeći, smještaju...

U to vrijeme, umjesto da zaustave sukobe (pravda koju smo očekivali) Evropa i UN su za nas osnovali privremeni Međunarodni sud za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava u Hagu, kooptirali neke od naših ljudi i počeli skupljati dokaze i materijal za presude. Danas, kada malo bolje poznajem diplomatski nemušti jezik ovoga svijeta, znam da su nam tada poručili da možemo

P

ratovati koliko hoćemo, ali da poštujemo ratne norme.

Od te 1993. do danas od ukupnog silnog broja zločina nad stanovništvom procesuirana je u Hagu 161 optužnica, u toku su još četiri postupka nad samim vrhom G. Hadžićem, R. Karadžićem, R. Mladićem, V. Šešeljom...

Procesi suđenja su spori, prolongirani u beskraj, zločinci

Hag je nastavio da sudi, poziva svjedoke, slaže arhivu i presuđuje. Ali mi smo ostali isti... skoro privilegovani. Poruka, opet nemuštog jezika diplomatije, je da oni sude, ali da prava osuda treba da stigne od nas. toj 1993. godini, kada je ovaj sud osnovan, ja sam sa sinovima stigla u inostranstvo i bila pozvana u posjetu bivšem biciklističkom asu Francuske, koji je negdje u Haut Savoie kupio staru opatiju i preuredio je u mjesto meditacija i molitvi. U bivšim ćelijama monaha u suterenu opatije je postavio molitvenike i svijeće za mir u Bosni... Svijeće, njih stotine su stalno gorile za sve nas na Balkanu.

Prošle su mnoge godine. Oni koji su rat vodili i on im bio posao nisu ga se odrekli, nastavili su, umjesto da ratuju, da vode državu i da je dijele među sobom i onim iz

U

podzemlja, koji ih drže.

Nepovratno su uništili bratstvo i borbu za čovjeka, osnovne ciljeva SFRJ, trajno su nas podijelili, razdvojili strahom i podozrenjem i ostvarili tako ratne ciljeve. Ni u čemu se nismo ponovo objedinili i niti jedan strah razbili! ag je nastavio da sudi, poziva svjedoke, slaže arhivu i presuđuje. Ali mi smo ostali isti, i kada su zločini na međunarodnom sudu dokazani u zemlji to odjeka nije imalo. Mi, unutar zemlje, nikada sa zlom nismo raščistili niti mu pravi otpor pružili.

Nije li puštanje na uslovnu slobodu bolesnog Šešelja znak da je međunarodnoj zajednici dosta, da je umorna radeći za nas?

Nacionalni sudovi su od ukupnog broja optužnica preuzeli optužnice za 13 osoba. Malo, skoro nikako se ratni zločinci ne procesuiraju. Neki nam sjede u skupštinama, neki su razvili sopstvene djelatnosti i obogatili se, pravosuđe se nije uspjelo odvojiti od politike i postati zaštita svima. Ukupan društveni moral i dalje propada.

Umoran od nas, Hag je počeo da nam vraća zločince da se sami razračunamo sa zlom. Vjerujem da je i naš prijatelj u Haute-Savoie davno ugasio svijeće za mir u Bosni. Vrijeme je da ih mi sami upalimo, svi zajedno.

H

21. oktobar 2014. Spektar, broj 24 23

MUČNI ISTORIJAT PREDSJEDNIŠTVA BiH

POČELO JE U - POZORIŠTU!

O

Prvo poratno Predsjedništvo BiH sastajalo se svuda osim u zgradi koja mu je namijenjena, a u narednim sazivima bilo je i hapšenja i odstranjivanja izabranih članova, od Čovića do Šarovića

d ponedjeljka je počeo da djeluje sedmi saziv tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Kroz ovo tijelo prelamali su se brojni problemi, ali je i unutar tog saziva bilo dosta problema. Nekoliko njih je smijenio visoki predstavnik u BiH, jedan je osuđen za ratne zločine, dvojica su preminula, a jedan je u bjekstvu pred pravosudnim institucijama.

razgraničenja, a sve sjednice nakon toga su se održavale u Zemaljskom muzeju BiH i predgrađu Sarajeva Lukavici, koja je pripala Republici Srpskoj. Razlog je što Krajišnik nije priznavao ovu državnu instituciju,

Mukotrpni početak: Prvi poslijeratni saziv kolektivnog šefa države činili su Alija Izetbegović, Momčilo Krajišnik i Krešimir Zubak. Njihov prvi susret desio se u hotelu „Saraj“ na međuentitetskoj liniji

prisjeća se Mirza Hajrić, tadašnji savjetnik Alije Izetbegovića. „Alija Izetbegović je dobio najviše glasova, drugi po broju glasova je bio Krajišnik, a treći Krešimir Zubak, ali su se odmah na prvoj

24 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

Sjednice su održavane i u Zemaljskom muzeju BiH koji ni tada, kao i danas, nije imao grijanje...

sjednici dogovorili da uvijek Zubak sjedi između njih“, kaže Hajrić.

Prva inauguracija Predsjedništva BiH desila se, ne u Titovoj 16, gdje se oduvijek nalazi zgrada te institucije, već u sarajevskom Narodnom pozorištu. Buketi bijelih ruža, koji su bili na pozornici, trebali su, simbolično, označiti početak nekog boljeg života. Dokaz da to baš neće biti tako pokazalo je odsustvo Momčila Krajišnika.

Nakon toga, sjednice su održavane u Zemaljskom muzeju BiH, danas zatvorenoj kulturnoj instituciji, koja ni tada, kao i danas, nije imala grijanje. Novinari su satima čekali

u jednoj sobi, odvojeni botaničkom baštom od sale u kojoj su sjednice bile održavane.

Rasuti sistem: Senka Kurt, u to vrijeme je bila novinarka „Oslobođenja“. Evo kako danas gleda na taj period. „Danas se, zapravo, pitamo šta smo čekali. Međutim, u to doba, kada je bilo kakav znak zajedništva, neke zajedničke institucije, nekog zajedničkog rada, bio važan, smatrali smo i da je čekanje isplativo“, navodi Kurt.

Novinari iz Pala, entiteta Republika Srpska, su u Sarajevo na sjednice kolektivnog šefa države dolazili u SFOR-ovim transporterima. „Nismo imali potpunu slobodu kretanja, ni u Zemaljskom muzeju, ni oko njega. Svi novinari su bili prinuđeni da se bore i traže informaciju više“, kaže Vedran Škoro, novinar tadašnje Srpske radio-televizije.

Dvije godine trajale su opstrukcije, da bi konačno 1998. novi saziv Predsjedništva BiH zauzeo kabinete u zgradi koja je za to i namijenjena. Doneseni su pravilnici, formirani kabineti. Osim što je broj zaposlenih ljudi sa tri narastao na 70, u funkcionisanju se ništa bitnije nije mijenjalo. I dalje kabineti djeluju svaki za sebe, ponaosob članovi imaju po četiri, a neki i šest savjetnika, svoj vozni park i sve ostalo što uz to ide.

Zbog toga se, kao svijetli primjer, u dosadašnjoj istoriji ove državne institucije izdvaja saziv u kojem su bili Živko Radišić, Jozo Križanović i Beriz Belkić. Radili su kao jedan, a da niko nikoga nije ugrožavao.

Evo kako to objašnjava za naš radio Živko Radišić: “Mi smo shvatili da nismo predstavnici stranaka, da predstavljamo svoje narode. No, prije svega shvatili smo da sudbina svakog od

Prvi poratni saziv: Krajišnik, Izetbegović i Zubak

naroda u Bosni i Hercegovini je vezana za sudbinu i ostala dva naroda, i da nema prosperiteta ni jedan od naroda ako nema ukupnog prosperiteta u Bosni i Hercegovini”, ističe Radišić.

Kaznene smjene: Da li će po ovom principu funkcionisati sadašnji saziv teško je predvidjeti.

Dvojica od trojice su već bili na toj Kao svijetli primjer, u dosadašnjoj istoriji ove državne institucije izdvaja se saziv u kojem su bili Živko Radišić, Jozo Križanović i Beriz Belkić... funkciji. Bakiru Izetbegoviću i Draganu Čoviću je ovo drugi mandat, s tim da je ovog drugog 2005. smijenio visoki predstavnik zbog optužnice za zloupotrebu položaja i drugih kaznenih djela u vrijeme dok je bio potpredsjednik Federalne vlade.

Osim Čovića, visoki predstavnik smijenio je i njegovog prethodnika Antu Jelavića, sa obrazloženjem da je ugrozio ustavni poredak Federacije i BiH. Istovremeno, Mirko Šarović je dao ostavku na poziciju člana Predsjedništva nakon što je optužen

za organizovanje ilegalnog izvoza oružja u Irak. Prisjećajući se svih dosadašnjih saziva, Ranko Mavrak, novinar Hine kaže: „Od tog duha totalnog nepovjerenja, nesuradnje, do onoga što se danas zbilo, prijeđen je, doista, veliki put. I ono što smo čuli na prvoj sjednici novog Predsjedništva u prvu ruku ohrabruje. Riječ je o činjenici da su se na jednom mjestu okupila trojica ljudi koji kažu da žele surađivati, da svojoj zemlji žele sve najbolje. No, od lijepih riječi do konkretnih dijela treba prijeći veliki put, pa sam ja, poučen iskustvom svih proteklih godina, pomalo sumnjičav kada je to u pitanju“, zaključuje Mavrak.

Ni sloge ni žena: Ono što je karakteristično za svaki dosadašnji saziv bh. Predsjedništva je to da su se kroz tu instituciju prelamali zategnuti odnosi Banje Luke i Sarajeva, međustranački, ali i unutarpartijski sukobi. Nije postojalo jedinstvo u vođenju vanjske politike, osnovnoj nadležnosti Predsjedništva BiH. Recimo, na kraju, da poslije rata u ovom organu nikad nije bila nijedna žena.

Dženana Karabegović/RSE 21. novembar 2014. Spektar, broj 24 25

AMBASADORICA LJEKOVITOG BILJA

MELIHINA HIT-PASTA Meliha Klopić je za njenu šećernu pastu za depilaciju nagrađivana već nekoliko puta. Kao i svi drugi proizvodi mlade inovatorke iz Cazina, i pasta sadrži isključivo prirodne sastojke

E

kstrakt nevena i pčelinjeg voska, ulje čajevca i kakao maslaca – ovo su sastojci kreme za njegu kože nakon depilacije. Popularna i nagrađivana pasta za depilaciju radi se na bazi šećera, a baš kao ni sapuni od čurekota, lavande ili mente, ni ona ne sadrži nikakve kemikalije, ljepila ili umjetne boje i mirise. „Sve su to domaći i potpuno prirodni proizvodi, rađeni po vlastitom receptu, testirani i na vlastitom tijelu i u raznim laboratorijima širom svijeta. Ja sam još kao curica, igrajući se, pravila kreme i sapune, a sada je to, evo, preraslo u ozbiljan poduhvat“, smije se Cazinjanka Meliha Klopić, dok objašnjava sadržaj i način upotrebe proizvoda iz njene kolekcije „Magic Touch“.

Čarobna kuhinja: To su pilinzi, sapuni, kreme, maslaci, balzami i melemi – i prije svega ljekovita šećerna pasta za depilaciju. Za ovaj proizvod Meliha Klopić je nagrađivana na sajmovima mladih inovatora u Sarajevu, Banjaluci, Skoplju i Zagrebu, ali i u Francuskoj i Iranu - na što je posebno ponosna, jer je zlatnu medalju u Iranu dobila u konkurenciji od preko 200 izlagača iz cijelog svijeta.

A ono što je tamo zadivilo članove stručnog žirija, nastalo je, manjeviše, u Melihinoj kuhinji u Cazinu.

26 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

„Sve proizvodim sama i u relativno malim količinama. To čim se bavim registrovano je kao tradicionalni obrt, imam nekih 500 mušterija

Imam nekih 500 mušterija koji proizvode kupuju direktno kod mene, a odnedavno se prodaju i u dvije apoteke i jednom frizerskom salonu... koji proizvode kupuju direktno kod mene, a odnedavno se prodaju i u dvije apoteke u Cazinu i Velikoj Kladuši, te u jednom frizerskom salonu. Ono što me najviše raduje su reakcije kupaca. Svi su jako zadovoljni i to mi je velika motivacija za dalji rad“, priča Meliha.

Mlada Cazinjanka po zvanju je, kako objašnjava, bachelor zdravstva

Meliha Klopić se oslonila na svoju ideju

i ekološko-sanitarni inžinjer.

Nakon završenog fakulteta nije mogla naći posao za koji se školovala, te je neko vrijeme radila van struke. A kad i taj ugovor nije bio produžen, odlučila se osamostaliti.

Pri tome je imala podršku uže familije, a od Federalnog ministarstva poduzetništva i obrta dobila je nepovratna početna sredstva u visini od 4.950 maraka. „Potvrdu o ispravnosti prozvoda izdao je Zavod za javno zdravstvo Unsko-Sanskog kantona, što je takođe pomoglo pri etabliranju proizvoda. Ali su i ta finansijska sredstva na početku bila presudna, bez njih teško da bih mogla pokrenuti poslovanje. Vidjećemo kako će to ići dalje, ja sam imala ponude i za proizvodnju većih količina paste za depilaciju, ali to neće zavisiti samo od mene, već i od naše birokratije“, šmješka se mlada inovatorka.

Strane narudžbe: Jedan veliki trgovac iz Velike Britanije od

Melihine nagrade sa domaćih i stranih sajmova

Melihe je, nakon sajma u Iranu, poručio 300 kilograma paste za depilaciju, no taj nalog za sada je na čekanju. „Najprije zbog toga jer kao tradicionalni obrtnik ne smijem ništa izvoziti. Da bi smjela izvoziti, morala bi se drugačije registrovati, za šta opet generalno nemam dovoljan obim posla. Trenutno mi je lakše i što se tiče dadžbina. Kao tradicionalni obrtnik sam slobođena poreza na dodatnu vrijednost, jer mi je godišnji promet ispod 50.000 maraka. Ali, osim raznih kompanija u inostranstvu, za proizvode se interesuju i naši ljudi u dijaspori. Međutim, ja ni njima kao fizičko lice ne smijem ništa slati, jer se sastojci od kojih se prave kreme, pilinzi i pasta ne smiju izvoziti iz BiH“, objašnjava Meliha.

Generalno je, kaže Meliha, potrebno dosta upornosti i dosta rada, želi li se u BiH pokrenuti neki obrt.

Prije svega zbog birokratije, jer je često komplikovana i nepregledna,

a i zbog slabe platežne moći. No, u poduzetnom Cazinu već traže mogućnosti kako bi proizvode manjih obrtnika poput Melihe mogli izvoziti.

Poslovna hrabrost: Meliha Klopić odnedavno je postala i ambasadorica prvog Međunarodnog poslovnog centra u Cazinu, koji promoviše mlade, perspektivne i uspješne ljude - koji imaju dobre

Jedan veliki trgovac iz Velike Britanije od Melihe je, nakon sajma u Iranu, poručio 300 kilograma paste za depilaciju... poslovne ideje i hrabrost da se sami upuste u realizaciju vlastitog poslovnog plana. „U tom centru rade jako sposobni ljudi, koji su bili vani i koji su se vratili sa željom da promijene nešto u našoj zemlji i da ovdje primijene znanja i iskustva koja su stekli vani.

Trenutno razgovaramo o tome da oni preuzmu sve oko plasiranja mojih

proizvoda na tržište i svu birokratiju, a da se ja posvetim isključivo proizvodnji“, objašnjava Meliha.

Bosansko ulje: Proizvodnja u njenom slučaju znači preradu i upotrebu isključivo prirodnih sastojaka. Ekstrakta nevena na primjer, za kog se kaže da nema kožne bolesti kojoj ne može pomoći, ulja čajevca, koje je djelotvorno u borbi protiv bakterija i gljivica i koji jača imuni sistem ili pčelinjeg voska, koji koži daje gladak i nježan izgled. „Imam dojam da ljudi osjete štetnost i toksičnost mnogih proizvoda koji se danas koriste u njezi kože i da se rado vraćaju prirodnim sastojcima. Vidim da su svi jako zadovoljni i da, kad jednom kupe neki proizvod, uvijek dolaze ponovo. S obzirom na netaknuta prirodna bogatstva u BiH, mislim da je ovo ogranak proizvodnje koji u našoj zemlji itekako ima perspektivu“, kaže Meliha Klopić, mlada i već višestruko nagrađivana inovatorka iz Cazina.

Emir Numanović/DW 21. novembar 2014. Spektar, broj 24 27

TAJNE SILE ČOVJEKA I SVEMIRA

ENERGETSKO POLJE JE NAŠA JEDINA STVARNOST Naša misao iz sebe i oko sebe ispreda svijet kao što dudov svilac iz sebe ispreda svilenu nit ili pauk mrežu, kreirajući svijet novih kvaliteta i oblika. Svi mi neprestano kreiramo život sa svim patnjama, tugama, bolestima, a i ponekim sretnim trenutkom

N

a našoj najosnovnijoj, temeljnoj razini postojanja, ljudski um i tijelo nisu zasebni i odijeljeni od svoje okoline nego su paket pulsirajuće energije koji je u neposrednom međudjelovanju s golemim morem energije u svemiru.

Naše tijelo, u odnosu prema svemiru, ne poznaje dvojnosti – ja i ne ja, jer ih povezuje jedno bazično energetsko polje. Ono utječe na najviše funkcije našeg uma i izvor je informacija koje određuju rast naših tijela. Ono je naš mozak, naše srce i naše pamćenje, ono je nacrt svijeta za sva vremena.

Kvantni pioniri: Ovom konstatacijom bi se, u najkraćem, mogla sažeti bit brojnih istraživačkih poth-

vata koje je u svojoj knjizi „Polje – potraga za tajnim silama svemira“ objedinila njena autorica, novinarka Lynne McTaggart. Napominjući da ona ne pripada naučnim krugovima te da je njena namjera bila upoznati

Energetsko polje je naš mozak, naše srce i naše pamćenje, ono je nacrt svijeta za sva vremena... svijet sa ogromnim zaslugama vojske anonimnih žena i muškaraca u laboratorijama, koji su postali „tražitelji u fizici nemogućeg“, u uvodu knjige ova autorica iznosi novu nučnu paradigmu: „Polje, a ne mikrobi ili geni, sila je o kojoj naposljetku ovisi da li smo

Piše: Šefik Avdagić zdravi ili bolesni, i s kojom moramo raditi da bismo ozdravili.

Pričvršćeni smo i vezani za naš svijet i nedjeljivi od njega, naša jedina temeljna istina jeste naš odnos s njim. Polje je, kao što je Einstein to jezgrovito sročio, jedina stvarnost.“ Početkom prošlog stoljeća, nakon otkrića kvantne fizike, u temeljima je uzdrmana teorija po kojoj je stvoren svijet odvojenosti. Kada su pioniri kvantne fizike (Ervin Schrodinger, Werner Heisenberg, Neils Bohr i Wolfgang Pauli) stekli uvid u samo srce materije, bili su zapanjeni onim što su vidjeli.

Najsitniji djelići materije uopće nisu bili materija kakvu poznajemo, te nisu bili nešto određeno, nego ponekad jedna stvar, a ponekad sasvim druga!?

Životna sila: Najznačajnije

Centar svemira je u nama 28 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

otkriće je da te subatomske čestice nemaju značenja same za sebe (u izolaciji) nego isključivo u odnosu sa svim ostalim, te da materiju na njenoj najosnovnijoj razini nije moguće rascijepiti na samostalne sićušne jedinice, nego je ona potpuno nedjeljiva.

Eksperimentalno, oni su pokazali da cijeli svemir prožima životna sila koju neki nazivaju kolektivna svijest, a teolozi Sveti Duh. U

Intrigantni zaključci Lynne McTaggart

određenom smislu, mogli bismo reći da su pokrenuli „nauku o religiji“. Njihova objašnjenja su ljudskom životu vratila vrijednost. Čovjek više nije tek slučajan proizvod prirode. Naš svijet je osmišljen i temelji se na jedinstvu, a svako u njemu ima svoje mjesto i važnu ulogu.

Kvantni pioniri su utvrdili da je čovjekova uključenost u tom „kreativnom haosu“ od ključnog značaja. Naime, subatomske čestice postoje u svim mogućim stanjima sve dok ih mi sa svojim posmatranjem ili mjerenjem ne ometemo. Tek tada, one se napokon smire i materijaliziraju u nešto stvarno.

Ustanovljeno je, dakle, da iz tog subatomskog strujanja naše posmatranje, tj. ljudska svijest ima ključnu ulogu u procesu nastajanja nečeg određenog, materijalnog.

Pa ipak, sa stajališta nauke, čovjek je još uvijek bio odvojen od svijeta i posmatrao ga je izvana prema unutra. Sve te nepovezane niti kvantne fizike nisu bile nikada objedinjene u koherentnu teoriju, a kvantna fizika je reducirana na iznimno uspješno tehnološko oruđe

nužno za proizvodnju bombi i moderne elektronike.

Nemoguća misija: Tako je bilo sve do pojave Indijca Maharishi Mahesh Yogija, koji je sa svojim dolaskom, šezdesetih godina prošlog stoljeća u Ameriku, uzrokovao pravu buru među kvantnim fizičarima u svijetu. Pošto Eksperimentalno je pokazano da cijeli svemir prožima životna sila koju neki nazivaju kolektivna svijest, a teolozi Sveti Duh... je i sam završio studij fizike i hemije, naučnicima se obraćao njima razumljivim jezikom koji je bio „začinjen“ otkrićima istočnjačke mudrosti, tačnije vedske kulture.

Njegov pristup kvantnoj fizici, osim teoretskog dijela, sastojao se u praktičnoj primjeni jedinstvenog polja prirodnih zakona (što objedinuje četiri osnovne sile u prirodi - elektromagnetizam, gravitaciju, slabu i jaku silu) u čije postojanje se možemo osvjedočiti

kroz subjektivno meditativno iskustvo stanja čiste svijesti.

Po prvi put, zahvaljujući Maharishiju, svjetski priznati kvantni fizičari više nisu bili puki posmatrači prirodnih pojava i zakonitosti koje se dešavaju na nivou jedinstvenog polja, nego aktivni učesnici u „nemogućoj misiji“ dokazivanju nove naučne paradigme.

Naime, prema Maharishijevim uputama, stotine hiljada Zapadnjaka, među kojima i članovi popularne liverpulske četvorke „Beatles“, uvedeni su u tehniku Transcendentalne meditacije (TM) koja čovjeku pruža iskustvo viših stanja svijesti.

Čista svijest: Suština je u sljedećem - sa redovitim prakticiranjem ove jednostavne, prirodne i nenaporne tehnike, ljudima je omogućeno da dožive sve finije i finije nivoe misli i materijalnog postojanja, sve do momenta kada transcendiraju (prekorače) nivo materijalnog postojanja i dožive stanje čiste svijesti bez misli i ega.

Riječ je o neopisivom iskustvu koje nam omugućava uvid u postojanje i izvor kreacije, gdje između onog što se istražuje (izvana) i onog što je u 21. novembar 2014. Spektar, broj 24 29

Čudesna moć i učinci meditacije

nama (iznutra) - nema razlike!

I zaista, kao dokaz da Maharishijeve upute djeluju i da se sa redovitom praksom TM-a dešavaju upravo očekivani rezultati (korištenje većeg potencijala kojeg inače nismo svjesni), to najbolje ilustruje efekat grupne prakse naprednog TM-sidhi programa kada meditanti uviđaju da mogu izvršavati i prividno nemoguće stvari, kao što je npr. levitacija (lebdenje u zraku).

Joginsko letenje: Tokom prekticiranja takozvanog „joginskog letenja“, u položaju „lotosa“, dešava se spolja vidljiv fenomen da se tijelo praktikanata odvaja od spužvaste podloge pukom namjerom. Dakle, ovaj efekat se ne postiže fizičkom snagom, nego snagom duha!

Pojednostavljeno objašnjenje ove pojave glasi: kada pomoću meditacije duh „obojimo“ poljem čiste svijesti, onda u aktivnosti djelujemo sa tog nivoa – fizičko tijelo postupa prema onom što na tom nivou (izvoru misli) pomislimo.

30 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

Komentarišući ove efekte, Maharishi tvrdi da se tu ne radi o suprostavljanju zakonu gravitacije već o većem korištenju ljudskih potencijala (sidhi u prevodu sa sanskrita označava moći) koje su nam urođene, ali ih nismo osvi-

Kvantni fizičari više nisu bili puki posmatrači prirodnih pojava i zakonitosti nego aktivni učesnici u „nemogućoj misiji“ - dokazivanju nove naučne paradigme... jestili. Ovu tvrdnju su potvrdili i zapisi moždanih valova registrovanih elektroencefalogramom.

Naime, tokom izvođenja prvo TMa, a potom „joginskog letenja“, utvrđena je sve veća koherencija (sređenost) moždanih valova koja u aktivnosti ukazuje na veću koordinaciju duha i tijela, tj. bolju usklađenost intuicije i razuma.

Nesvjesna kreacija: Maharishijev učenik, američki kvantni fizičar John

Hagelin tvrdi da kvantna mehanika i kozmologija potvrđuju da univerzum izvire iz misli i da je sva materija misao. U krajnjem smo i mi sami izvor iz kojega izvire univerzum.

Prema njegovim riječima, naša misao iz sebe i oko sebe ispreda svijet kao što dudov svilac iz sebe ispreda svilenu nit ili pauk mrežu, kreirajući svijet novih kvaliteta i oblika. Iako nam je to mnogima teško priznati, ipak smo svi kreirali svoj život i neprestano ga kreiramo sa svim patnjama, tugama, bolestima, a i ponekim sretnim trenutkom. To je naša stalna nesvjesna kreacija.

Međutim, tajna koja je stara koliko i priroda jest ‘tajna svjesne kreacije’.

I sada su nam, kako ističe Hegelin, došla vremena da se ta tajna čovjeka-svjetotvorca otkrije svima, ama baš svima. Važno je da svjesni unutarnji glas i vizija nadjačaju vanjske stavove. To je znak da smo ovladali vlastitim životom.

A najvažnije je nešto drugo: da se svi ti naši unutarnji glasovi sretnu u zajedničkoj, velikoj transcendentalnoj TIŠINI.

NOVI POGLEDI NA SEKSUALNE SLOBODE

SVI LJUDI SU ROĐENI SA “NEPOŽELJNIM” SKLONOSTIMA Opći tabu je da ljudi reagiraju na seksualni podražaj od kojeg god spola on dolazi. Samo lažna moralnost onda taj osjećaj osuđuje i doživljava ga prljavim, smatra Gore Vidal

L

judsko biće u vremenu u kojem živi lišeno je gotovo svih prava. Većina nas živi u agoniji što smijemo, a što ne. Kako zaraditi, kako izbjeći prevarante, kako se izvući iz grotla problema i uklopiti u društvo koje od nas stalno očekuje, a ništa ne daje.

No, neka prava ipak imamo, korištenje tih prava ovisi samo o nama, o našoj spremnosti da iskoristimo to malo moći koje imamo.

Nametnuti okvir: Od samog rođenja kondicionira nas se s “rozom i plavom bojom”. Djevojčice trebaju odrasti u majke, gospođe, supruge, ljubavnice, zavodnice, svetice, kućanice i sve to uz pravog muškarca koji mora biti snažan, glava obitelji, muževan, brinuti se o obitelji. Ako je vjeran ženi, papučar je, a ako je nevjeran - opet ne valja.

Većina ljudi je u vezama koje započnu bajkovito, da bi se vrlo brzo našli u ulogama „muškarac/mladić“ i „žena/djevojka“. Zna se tko što treba „raditi“, kako se ponašati.

Uvjetujemo i sami sebe i druge.

Tako se vrtimo u krugu vječnog nezadovoljstva, očekivanja, razočarenja, bez da ikada nađemo ono što nam je doista trebalo. Za to nam je potrebno izaći iz kondicioniranog okvira koji smo si

nametnuli i koji nam drugi nameću. Drznuti se osjećati ono što doista osjećamo i živjeti te emocije u realnosti je hrabrost no i neizbježnost. Izaći iz komforne zone, za heteroseksualne ljude – muško ženski odnos, za homosek-

Jesmo li svi biseksualni u našoj biti? Koliko je naše seksualne orijentacije pod utjecajem kulturnog programiranja oko spolnog identiteta... sualne – žensko ženski ili muško muški odnos je trenutak za nova iskustva, nešto na što ne možemo

utjecati jer ne znamo parametre u kojima bi se odnos trebao odvijati.

Možemo samo osluškivati, osjećati i doživljavati ono što doista jest.

Nametnuto ponašanje, izgled, razmišljanje, življenje. Izboriti se za vlastitu slobodu možda je jedna od najtežih lekcija u svijetu u kojem živimo. Ima li nešto osim toga, što ipak može ispuniti "rupu" u nama?

Jesmo li svi biseksualni u našoj biti?

Koliko je naše seksualne orijentacije pod utjecajem kulturnog programiranja oko spolnog identiteta?

Romantični osjećaji: Mike Iamele je napisao članak „Ja sam inače „straight (heteroseksualan) čovjek koji se zaljubio u svog najboljeg prijatelja”. Bestidno je podijelio svoju priču sa svijetom, koja je pokazala kako je razvio romantične osjećaje za svog najboljeg prijatelja i

21. novembar 2014. Spektar, broj 24 31

cimera, Garreta, u vrijeme kad je bolovao od teške bolesti i kad mu je trebala pomoć. Zbog njihovog bliskog prijateljstva i zajedničke životne situacije Garret je postao Mikeov njegovatelj: „Moj cimer, Garret, jedan od mojih najboljih prijatelja u vrijeme moje bolesti se sažalio na mene. Brinuo se o meni 24 sata dnevno. Donosio mi je lijekove iz ljekarne, kuhao večeru. Petkom bi ostajao gledati sa mnom večernje filmove, čak mi je trljao i leđa kad sam bio u boli.“ Nakon dva mjeseca takve rutine, svakodnevnice, u Mikeovom umu su se počeli pojavljivati romantični osjećaji prema prijatelju: „Imao sam misao – samo jednu malu misao – da ga volim. Činilo se pretjerano i smiješno. Momentalno sam maknuo te misli. Ali one su vrištale u meni sve više i više, pogotovo kad Garreta ne bi bilo blizu mene. Svaki put kad bi napravio nešto lijepo ili me nasmijao romantične misli prema njemu su se pojačavale.“ Napokon je Mike shvatio da su njegovi osjećaji realni i odlučio je izreći ih prijatelju jedne večeri.

Iznenadio se kad mu je Garret odvratio da i on njega voli. „Nismo znali kako i što ćemo s ovim osjećajima. Kako ovako nešto može uopće uspjeti? Ponekad još uvijek ne znamo. Trebalo nam je vremena,

32 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

godina da shvatimo. Mi smo u vezi.

Nitko od nas nije znao što trebamo činiti u takvoj vezi. Pokušavali smo pregovarati i napraviti kompromis. I, malo po malo, postali smo još jedan dosadan par“ (šaljivo su završili).

Živi identitet: Mike je otkrio da je on, inače, heteroseksualan muškarac zaljubljen u drugog muškarca.

Njegove misli u vezi njegove veze s Garretom su fascinantne: „Nikada ne bih umanjio Garreta samo zato što je muškarac. On je Od 1999. godine promatrano je 1500 životinjskih vrsta koje su pokazale biseksualno ponašanje, kao što su lavovi, gušteri, labudovi i delfini... farmaceut i odličan kuhar i super igra karte. Volim ga zbog onoga tko je on, a ne što je. Mi smo više od našeg spola. Više od tog jednog svojstva. I ponekad to moramo zapamtiti.

Imamo ovaj mit o našem identitetu – što je suma svih naših odluka u prošlosti. U svakom trenutku se mijenjamo i razvijamo. U svakom momentu rekonstruiramo svoj identitet. Nismo određeni odlukama koje smo donijeli prije dvije godine.

Pa čak niti od prije dvije minute. Mi se određujemo odlukama koje

donosimo u ovom momentu.“ Mikeove riječi su snažne i ne mogu biti točnije: Moramo li tako brzo i odlučno donositi naše odluke? Treba li naš seksualni identitet biti limitiran predisponiranim kulturnim programima? Ja sam postao vrlo znatiželjan prema ljudskoj seksualnosti.

U našoj biti, jesmo li mi svi zapravo otvoreni prema biseksualnim iskustvima? Jesu li naše monoseksualne (hetero ili homo) orijentacije i identiteti jednostavno određeni kulturnim programom?

Ako pogledate naše životinjske rođake, Bonobo čimpanze, lako može uvidjeti da je biseksualnost raširena među različitim grupama čimpanzi.

Upuštaju se u seksualne aktivnosti jedan s drugim zbog različitih razloga: kad su gladni, umorni, napeti ili jednostavno ako se žele igrati. Samo ljudi prave toliku pompu oko nečega toliko jednostavnog.

Urođena sklonost: Što nam je donio lažni moral? Patnju, krivnju i osjećaj grijeha kroz cijeli život.

Jesu li životinje mudrije od nas?

Zapravo, od 1999. godine promatrano je 1500 vrsta koje su pokazale biseksualno ponašanje, kao što su lavovi, gušteri, labudovi i delfini.

Seksualno i rodno izražavanje u životinjskom svijetu prikazuje raskošnu paletu aktivnosti, uključujući istospolna udvaranja, veze, seks i pomaganje u roditeljstvu, pa čak i slučajevi homoseksualnih veza koje traju cijeli život.

Mogu li nam ove opservacije objasniti našu unutrašnju seksualnu znatiželju koju toliko pokušavamo potisnuti?

Poznati neurolog Sigmund Freud je bio prva osoba koja je progovorila o urođenoj biseksualnosti. Njegovi zaključci su bazirani na činjenici da u ranijoj fazi razvoja ljudi prolaze razdoblja hermafroditizma (mišljenje da imamo značajke oba spola). Na

temelju toga on tvrdi da su svi ljudi rođeni predisponirani za biseksualnost, no tijekom kasnijeg psihičkog razvoja dobivaju jedne značajke snažnije od drugih, s tim da ostaje latentna biseksualnost. U teoriji, privlačnost prema oba spola je moguća, no obično smo zainteresiraniji za jedan spol.

Kasnije autor Gore Vidal govori o urođenoj biseksualnosti tijekom vremena kada je ta ideja bila osuđena. On tvrdi: „Opći tabu je da ljudi reagiraju na seksualni podražaj od kojeg god spola on dolazi. Samo lažna moralnost onda taj osjećaj osuđuje i doživljava ga prljavim.“

Pogrešna ideja: Kada bi ste sudjelovali u istraživanju gdje su vam zavezane oči i osjetite dodir koji vam pruža užitak bi li ste mogli pogoditi o kojem spolu osobe se radi i što bi se dogodilo u vama ako biste shvatili da se radi o osobi vašeg spola?

Tradicionalno, ako osoba doživi istospolno iskustvo momentalno ga se stavlja u ovkir homoseksualca.

Ta stara, pogrešna, kulturna ideja učinkovito briše mogućnost slobode biseksualnosti.

Ipak, s druge strane, čini se da je biseksualnost više prihvaćena u žena. Ako žena ima jednokratno seksualno iskustvo s drugom ženom, manje je vjerojatno da će

biti kategorizirana kao „gay“ ili „lezbijka“, za razliku od dvojice muškaraca u istim okolnostima. U prošlosti se činilo da ima više normi prema seksualnom identitetu muškaraca za razliku od žena. Čak su biseksualne osobe bile stigmatizirane od strane i heteroseksualaca i homoseksualaca i optužene da ne znaju što žele. Neki su od straha od stigme, osuđivanja i jedne

Jedna studija je otkrila da je u 2010. godini 16% žena priznalo da je u seksualnim iskustvima s drugim ženama u usporedbi sa 1990. godinom kad su to isto priznale samo 4% žena... i druge strane jednostavno prihvatili jedno ili drugo kako bi se lakše uklopili barem u jednu skupinu.

Svi od nas traže da se definiramo u svemu pa i u seksualnosti (kao da se

to nekoga tiče) i time ograničavamo naš potencijal da budemo slobodna i otvorena bića. Sami stavljamo rodne etikete na sebe i druge na temelju predisponiranih kulturnih ideja o rodnim normama. No, možda ipak dolazi do promjena.

Nepotrebna podjela: U studiji objavljenoj 2011. godine u časopisu „Journal of bisexual“ pod nazivom

„Nisu li vi pomalo biseksualni?“ skupina heteroseksualnih muškaraca, i to sportskih igrača diljem SAD-a, su pitali o istospolnim iskustvima.

Na pitanje: „Ako je mladić imao spolni odnos s muškarcem jednom, da li mislite da je gay?“ najčešći odgovor je bio „Samo ako ga ne privlače žene“.

Umjesto doživljavanja seksualnosti kao polariziranog „ili/ili“ identiteta, većina sportaša je bila zainteresirana za raspravu o pitanjima seksualnosti.Jedan sudionik je postavio pitanje: „Što to zapravo znači biti gay?“ Drugi rekao: „Meni je super kad se djevojkama sviđaju druge djevojke.

Ali ne smeta mi ni kad se dečkima sviđaju drugi dečki. Mislim da nema baš tako puno homofobije, al ipak mislim da to još uvijek nije „cool“. Možda će biti za nekoliko godina. Iako, moram priznati da su djevojke prihvaćenije od dečki. Ako ste dečko kojemu se sviđaju i cure i dečki ja bih rekao da ste straight.

A trećemu nije jasno zašto uopće podjela postoji: „Ne shvaćam zašto moramo biti straight ili gay ili što god? Zašto ne možemo samo biti?“ U članku iz Daily Mail-a pod nazivom Rise of the Female FlexiSexual, studija je otkrila da je u 2010. godini 16% žena priznalo da je u seksualnim iskustvima s drugim ženama u usporedbi sa 1990. godinom kad su to isto priznale samo 4% žena.

Osim toga, žene su rekle da su uživale u tom iskustvu, no da se nemaju potrebu identificirati kao biseksualne. Čini se da naše današnje doba ipak nudi veću seksualnu slobodu bez brige oko rodnih oznaka.

To su sve važna pitanja koja će se nastaviti razvijati u ime spolne slobode i neidentifikacije koja postaje sveprisutna u cijelom društvu. Za sada, dopustimo da identiteti i etikete oko seksualne orijentacije i seksualne ekspresije slobodno kolaju među nama.

Anamarija Vukojević 21. novembar 2014. Spektar, broj 24 33

MOSTAR: POZORIŠTE I KAZALIŠTE

PRVO PA MUŠKO

Ansambli Narodnog pozorišta Mostar i Hrvatskog narodnog kazališta iz tog grada pripremaju zajedničku predstavu na temu ratnog sukoba između HVO-a i Armije BiH "Haj'mo na fuka" radni je naziv predstave koju će već u januaru zajednički izvesti ansambli Narodnog pozorišta Mostar i Hrvatskog narodnog kazališta iz tog grada. To je prvi primjer institucionalizirane produkcije između te dvije mostarske teatarske kuće.

Ono što su ljetos najavili, to su ovih dana Narodno pozorište i Hrvatskog narodno kazalište Mostar, potpisivanjem Ugovora o koprodukcijskoj saradnji i zajedničkoj realizaciji teatarskog projekta, i sproveli u djelo.

Autor predstave, čiji je radni naziv "Haj'mo na fuka", je reditelj Dragan Komadina, a ideja je potekla od glumaca dva teatra Roberta Pehara i Saše Oručevića.

Prvi zajednički, institucionalizirani projekat dotiče se mostarske društvene stvarnosti. Predstava "Haj'mo na fuka", naime, govori o osjetljivoj temi ratnog sukoba između HVO-a i Armije BiH. “Tematika te predstave je zapravo sukob između HVO-a i Armije, odnosno dva pripadnika jedne i

34 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

druge vojske, koji su u tom sukobu poginuli i sad naknadno i gore na 'onom svijetu' ponovo nastavljaju tu svoju započetu priču i nastoje rasplesti taj odnos, čvor u kojeg su se upleli i kroz koji ćemo mi svi i kao pojedinci i kao kolektiv, ja se nadam, doživjeti jednu pozitivnu katarzu i ponovo propitati motive i ono šta smo radili, i mi sami i šta su neki drugi radili u naše ime”, kaže direktor Hrvatskog narodnog kazališta Mostar Ivan Vukoja.

Osim ovog projekta, direktori Ivan Vukoja i Almir Mujkanović dogovorili su i razmjenu već produciranih predstava, uz međusobna gostovanja.

“Cilj, odnosno ideja same zajedničke saradnje jeste publici i građanima Mostara ponuditi jedan novi kvalitet, jednu novu predstavu da pokažemo da možemo zajednički raditi, da možemo stvarati novu vrijednost zajedničkim snagama”, objašnjava Almir Mujkanović, direktor

Narodnog pozorišta Mostar.

Direktor HNK-a, Ivan Vukoja, navodi da ono što dva teatra rade nije politika.

“Jedino bi se moglo nazvati kulturnom politikom, jer mi smatramo da ovaj grad jeste jedan grad i da on treba funkcionirati i da svim ljudima svi sadržaji koji su u ovom gradu trebaju biti dostupni, a mi se trebamo truditi da budu što kvalitetniji”, kaže on.

Potpisivanjem Ugovora o saradnji Pozorišta i Kazališta iz Mostara, kako kažu čelni ljudi ove dvije kuće, dva teatra žele i zajednički nastupati prema svojim osnivačima - Gradu Mostaru i Hercegovačko-neretvanskom kantonu, zbog rješavanja godinama nagomilavanih statusnih problema, prije svega finansijskih.

Jedan od prioriteta im je, kako je rečeno na konferenciji za novinare, da se izbore da sa pozicije granta u budžetu uđu u redovno budžetsko finansiranje.

Mirsad Behram/RSE

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 643 magazinspektar@gmail.com

LUTRIJA IMA SRCE, ALI NEMA MOZAK

REKLAMA ZA JAVNU KUĆU, PRIJE NEGO ZA KLADIONICU Reklama kladionice Lutrije BiH izazvala je brojne negativne komentare, pa i jednog književnika da pokuša proniknuti u tajne njenih poruka

M

a ne kontam, jarane, šta je tu problem? Je li koka mrak? Jest. Bil je ti ziogu?

Bi. Kakve veze ima šta reklamira?

– Pa ima veze. Je li reklama za javnu kuću? Nije. Je li za seksi rublje? Nije. Niđe veze. Čuj, budi dio igre. Koje igre?

– Čuj koje! Šaha! Šta bi se drugo s njom moglo igrat? Šta misliš, koliko košta jedna ovakva?

– Misliš, koliko je naplatila da se slika za reklamu?

– Majke ti, što bi me to zanimalo?

Da im se ja punudim za duplo manje?

– Pa eto, to bi imalo logike.

– Koje?

– Pa to, da si ti na ovoj reklami. U gaćama, šlauf pao preko pupka, neobrijan, kosa masna, osmijeh

36 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

klavijatura. Svi bi te odma povezali s kladionicom.

– A što ne bi s fudbalom? Gledaj mi mišića na nogama. Pipni. Kamen.

Rekreacija, jarane, dva puta sedmično.

– Svaka čast. Ali na plakatu kla-

Jarane, hajmo sad dovest dvaes' ljudi iz kladionice, pitaj ih šta piše na reklami, nijedan ti neće znat odgovorit. A znaš zašto? Zato što ljudi razlikuju bitno i nebitno. Šta je na ovoj slici bitno?

Slika. Sise. Bedra... dionice, svako bi skonto da ti nisi onaj na koga se treba kladit, nego onaj ko se kladi, i ko druge poziva da budu dio igre s njim.

– Koje kladionice?

– Pa Lutrije BiH. Piše ti.

– Gdje?

– Pa dole, evo...

– Fakat. Nisam vidio.

– Normalno, da bi vidio, moraš prvo gledat. A ne blenut.

– Jarane, hajmo sad dovest dvaes' ljudi iz kladionice, pitaj ih šta piše na reklami, nijedan ti neće znat odgovorit. A znaš zašto? Zato što ljudi razlikuju bitno i nebitno. Šta je na ovoj slici bitno? Slika. Sise.

Bedra. Čupka. Stomak. Pupak.

Koža. Usne. Oči. Žensko. Seks. Šta je nebitno? Slova. Čovjek stvarno mora bit debil ko ti, pa umjesto seksa gledat slova. Ti kad skineš koku, ti prvo okreneš gaće pa prostudiraš etiketu, a? Sto posto pamuk, prije upotrebe obući...

– A ti kad se kladiš, šta ti

prostudiraš? Ćune igračima?

– Kakve veze imaju ćune s rezultatima?

– Kakve veze ima koka s klađenjem?

– Koja koka?

– Ova, na reklami.

– Pa koga to briga? Vidi se na njoj s čim ima veze.

– Vidi se i s čim nema.

– S čim?

– S Lutrijom BiH. – Tačno. To samo ti vidiš, i zato mi nisi jasan.

– A meni nije jasno zašto to samo ja vidim. Dobro, evo, uredu, možda fakat ljudi ne čitaju šta piše sitnim slovima. Ali objasni mi, kad si tako pametan, kakve veze ima žuti karton iščim? Kome ga pokazuje?

– Tebi.

– Zašto meni?

– Prigovaraš sudiji. Pametuješ bez potrebe. Zanovijetaš. Zvocaš bez prestanka.

– Zvocam kad imam razlog.

– Ali ti u šta god pogledaš nađeš razlog. Da ti ova cura sad ovakva dođe i kaže vodi me kući i radi mi šta poželiš, ti bi mislio da je neko platio da pravi budalu od tebe.

– Bi, tačno.

– E to je tvoj problem! Ne vjeruješ u čuda, ne vjeruješ u sreću, u šta vjeruješ? Kako živiš, čovječe? Šta

radiš uopšte u kladionici?

– Pravim ti društvo.

– Pa onda ga pravi, nemoj ga kvarit. Meni kad bi prišla, i kad bi rekla vodi me kući, ja bi iste sekunde presto mislit.

– Kako ćeš je vodit kući kad živiš kod punice?

– Vodio bi je u hotel.

Da vidim koja je firma i kako dobila posao da reklamira kladionice i kakva su bila druga idejna rješenja kad je ovo izabrano kao najbolje...

– Čime bi ga platio? Zadnjih pet maraka si stavio na Liverpul.

– Koeficijent je dobar. Nema šansi da ne dobiju.

– Dobiće, ti vjeruješ u čuda i u sreću.

– Nema to veze sa srećom, nego s pameću, s vjerovatnoćom, sa statistikom.

– Pa to i ja kažem za ovaj plakat.

– Šta?

– Da nema veze sa seksom nego sa matematikom.

– A kojom matematikom?

– Osnovnom. Znaš li koliko svakog mjeseca direktor lutrije dobije platu? Pet prosječnih plata u Federaciji. Znaš li koliko je najviša neto plata u Lutriji? Preko 4.500

maraka. A znaš li koliko dobije svaki član upravnog odbora godišnje? Skoro dvadeset hiljada maraka.

– Odakle ti to sve znaš?

– Ne gledam slike, čitam sitna slova.

– Na plakatu?

– Ne, nego u revizorskom izvještaju za 2011. godinu.

– Sad je 2014.

– A šta misliš, da je sada drugačije?

– Pa ne znam. Ja gledam u sise, ne gledam u revizorske izvještaje.

– A ja evo gledam u sajt lutrije BiH i ne vidim ono što bi bilo normalno za jednu firmu u društvenom vlasništvu da bude svima dostupno.

– Šta to?

– Godišnji finansijski izvještaj o poslovanju. S obrazloženjima za svaku stavku. Naprimjer, za stavku reklama.

Da vidim koja je firma i kako dobila posao da reklamira kladionice i kakva su bila druga idejna rješenja kad je ovo izabrano kao najbolje.

– Koga to zanima?

– Mene. A trebalo bi i tebe.

– Zašto mene?

– Zato da skontaš na koga ćeš se kladiti na narednim izborima, ako ne misliš do kraja života bit kokuz i kod punice.

– Ne mislim. Ali ću prije dobit na Liverpulu nego na izborima.

Nenad Veličković/DW 21. novembar 2014. Spektar, broj 24 37

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

ČEGA GOD SE DOTAKAO, POSTAJALO JE UMJETNOST Rođen u Konjicu, odrastao u Beogradu i Sarajevu, Zuko Džumhur bio je čovjek u kojem se sretno susreo istok, zapad sjever i jug: Afrika, Azija i Evropa

Z

ulfikar Zuko Džumhur, putopisac, slikar i karikaturista rođen je u Konjicu 24. sepembra 1920. godine. Potiče iz stare ugledne ulemanske porodice.

Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Beogradu, gdje mu je otac radio kao imam, a višu gimnaziju u Sarajevu 1939.

Počeo je studirati pravo, ali je prešao na likovnu akademiju u Beogradu i završio je u klasi Petra Dobrovića. Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji 1947. godine, a od tada sarađuje kao karikaturista i ilustrator u Ježu, Borbi, Vetrenjači, Politici, Oslobođenju. Čudan kalup: Zuko je objavio više od 10.000 karikatura. Napisao je scenarije za više kratkih i tri za igrane filmove. Uradio je 35 scenografija za pozorište, a posljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj emisije Hodoljublja. Zuko je obilazio svijet i pripovijedao o mjestima na koja bi došao, u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.

Kod njega sam učio “visoku školu marifetluka” dugi niz godina…

Samo sam jedno shvatio: da se u tom duhovnom darovitom mudracu sretno susreo istok, zapad sjever i jug: Afrika, Azija i Evropa”, napisao je jednom Mirza Idrizović.

38 Spektar, broj 24 21. novembar 2014.

Družio se Zuko s običnim narodom i sa velikanima svog vremena, između ostalih sa Josipom Brozom Titom i Ivom Andrićem koji je samo Zuki i nikad više nikome napisao i

Zuko je objavio više od 10.000 karikatura.

Napisao je scenarije za više kratkih i tri za igrane filmove, vodio čuvena TV Hodoljublja... predgovor za njegovu zbirku putopisa “Nekrolog jednoj čaršiji”.

Miljenko Jergović je napisao o Zuki Džumhuru: „S jedne strane, sve je u njemu bilo starovremeno: musliman po

Poštanska markica posvećena Zuki

stambolskome i bečkom kalupu, koji se pisanju učio preko sentenca i mudrosti istočnoga svijeta, među koje bi udijevao anegdote za koje čitalac nikada nije mogao biti siguran jesu li to stvarni događaji ili ih je Zuko Džumhur izmislio kao neku paralelnu stvarnost. S druge strane, bio je Beograđanin, jedan od onih koji su u pedesetima stvarali atmosferu toga grada, njegovu liberalnu auru i mangupsku naraciju“.

Izuzetan čovjek: „Čega god se dotakao, postajalo je umjetnost.

Nacrtana na salveti, na platnu, na papiru ili ono što je napisao ili doživio, propagirajući svoj privatni stil života, na koji su se svi lijepili kao mušice”, govorio je Momo Kapor.

A Mirko Kovač je u romanu „Kristalne rešetke“ o Zuki zapisao: „Kad god sam sreo Džumhura,

nešto sam naučio.”

Išao je Zuko svijetom, zapisivao i pričao. Govorio je lagano, svima razumljivim, narodnim jezikom o prirodi, geografiji, historiji i bio je omiljen u svim slojevima društva, kako akademskim, tako i narodnim. Zato je Zuko, hodoljubac historijskih prostranstava, bio jedan na dunjaluku, kako kažu njegovi Konjičani. Zuko Džumhur je bio izuzetan čovjek.

Zulfikar Zuko Džumhur je umro 27. novembra 1989. godine u Herceg Novom. Ukopan je u rodnom Konjicu.

Samo ti trči: Dugo će se još prepričavati njegove misli i anegdote poput ovih: “Uvijek sam u bijelom svijetu više bio začuđen odnjegovanošću i ljepotom žena u zrelim godinama, nego divnom i raskošnom svježinom mladih djevojaka”.

“Oaza u pustinji obraduje čovjeka kao tačka poslije dugačke i nezanimljive rečenice nekog gnjavatora.”

Jednom je jedan trčao, i desi se da naiđe pored Zuke, a on ga, smijući se, upita: “Što, bolan, trčiš?”, a jedan mu odgovori: “Pa, zdravo je.”, a Zuko mu uzvrati: “Samo ti trči!

Allah je svakome propisao broj koraka, pa ti požuri da potrošiš svoje.” .

"Samo se slike dugo pamte, a riječi već sutradan promijene svoj red." "Čovjek nigdje tako intenzivno ne misli na neodjevenu ženu kao u pustinji."

"Poslije su igrale dvije Arapke, pa šest Njemica, pa tri Grkinje, pa opet Njemica, pa jedna Grkinja, pa jedan Arapin, dvije Njemice, pa tri Njemice i dva Arapina ili obrnuto...

Neki Čeh obučen kao Meksikanac gađao je svoju ženu noževima i uvijek je promašio. Na kraju je uzeo baklju i zapalio ženu. Uzalud! Žena nije uspjela da izgori. Aplauz.

"Granice između civilizacije i varvarstva leže duboko zakopane u pijesku pustinje..."

U šetnji sa Ivom Andrićem

"Italijani bi na ovom svetom brijegu podigli crkvu, Amerikanci bazu, Francuzi hotel, a Libanci kockarnicu.

Govorio je lagano, svima razumljivim, narodnim jezikom o prirodi, geografiji, historiji i bio je omiljen u svim slojevima društva...

Bugari bi ovdje sagradili veliki naučni institut za borbu protiv zagraničnog sujevjerja. Turci bi po običaju podigli karaulu, a Beograđani bi otvorili kafanu "Kod prvog greha". Arabljani nisu podigli ništa."

"Stare turske hanove po drumovima zamijenile su automobilske stanice na autostradama. Romantičnih drumskih razbojnika, koji su nekada napadali usamljene putnike i karavane, više nema. Zamijenile su ih velike međunarodne kompanije koje napadaju čitave narode. Hajdučija se

polako sa carskih džada preselila u međunarodnu politiku."

Šarenilo svijeta: "Hotel je pun američkih nevjesta i đuvegija.

Nedjelju provedu u maženju ili čitanju besmislenih romana.

Njihove nevjeste su lijepe na neki naročiti način. U ljepoti američkih žena ima nečeg konfekcijskog. Svi ovi bogataši svijeta sve više liče jedni na druge. Svi oni pate od obilja istih poroka i od nedostatka istih vrlina.

Izgleda da se među sirotinjom mnogo više održalo šarenilo svijeta."

"Arapska pjesma rodila se u pustinji.

Francuz je propjevao zbog žene, Italijan radi publike. Grk pjeva za bakšiš.

Nijemac pjeva na komandu, a Srbin propjeva uz piće. Arapin je zapjevao od straha. Pustinja uplaši i junake i divove.

Pustinje se jedino ne boje pjesnici(...) U pustinjama čovjek je propjevao da ne poludi. Možda se svaka poezija i svuda u svijetu rodila u pustinjama."

21. novembar 2014. Spektar, broj 24 39

Spektar

www.magazinspektar.blogspot.com SVAKOG PETKA NOVI BROJ