Spektar broj 25 by magazin Spektar

APEL JEDNOG SARAJLIJE: PROFESOR TRAŽI ISTINU

Broj 25

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 28. 11. 2014.

DOBROVOLJCI NA STRANIM RATIŠTIMA

ZAŠTO U BOJ IDU I NAŠI “BIJELI ĐAVOLI”

MISTERIJE ORGANIZMA: NEMA NEIZLJEČIVIH BOLESTI

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

MISTERIJE LJUDSKOG ORGANIZMA

NEMA NEIZLJE^IVIH BOLESTI, ALI IMA NEIZLJE^IVIH LJUDI

Dr. Schulze, za koga se tvrdi da je osobno spasio na stotine otpisanih ljudi koji su bili “jednom nogom u grobu”, kaže da je imao pacijente koji su patili od glаvobolje po sedam godina. A kad im je očistio debelo Str. 24 crijevo, glavobolja je odmah nestala...

DOBROVOLJCI NA STRANIM RATIŠTIMA

ZAŠTO U BOJ IDU I NAŠI “BIJELI đAVOLI”

BiH je postala jedno od ključnih mjesta na Balkanu gdje bi aktivnosti na krivičnom gonjenju ratnika, ali i njihovih inspiratora i finansijera mogle početi davati i Str. 8 konkretne rezultate

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

DVIJE ŽENE-VLADARICE

Posljednja bosanska kraljica nije bila Katarina nego Mara Jelena, dok za Esmu sultaniju legenda kaže da je za svoju tešku bolest lijek našla gradnjom džamije u Str. 38 Jajcu

“NEOBIČNI” APEL JEDNOG SARAJLIJE

PROFESOR TRAŽI ISTINU O SUDBINI KOMŠIJA - SRBA

Izgleda da ljudi u Sarajevu mnogo više vole da otvoreno razgovaraju o smjeni selektora fudbalske reprezentacije BiH, nego da se javno zapitaju gdje su nestale njihove komšije za vrijeme opsade grada, kaže Str. 12 Haris Jusufović

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO! Inovatori iz Bosne i Hercegovine su početkom sedmice u Kunšanu, u Kini, dobili brojna priznanja na 8. Međunarodnoj izložbi inovacija. Nagrađena je kocka za zaštitu od poplava, zatim rublje sa štitnicima, dok su učenice koledža iz Bihaća, Amina Hajdarević i Jasna Nuhić, dobile srebrenu medalju za pretvaranje otpada od plastike u naftu. Također, srebrene medalje dobili su i Zoran Dujaković iz Banje Luke te Branko Milićević iz Posušja. Belma Selimović iz Sarajeva je tvorac inovacije za donje rublje sa štitnikom za genitalne organe, a autori kocke za zaštitu od riječnih poplava su Sanel Alagić iz Bugojna i Mevlin Hadžiosmanović iz Visokog. Medalje su dobili i stomatolog Džemal Muftić, zatim Sašenko Sadiković za padobran za obuku početnika te Senad Šećerbegović za sigurni skateboard. Posebno priznanje dobio je i generalni sekretar Asocijacije inovatora Bosne i Hercegovine Husein Hujić. Ovo nije prvi put da naši inovatori dobijaju svjetska priznanja za svoje izume. BiH u tome ima tradiciju još iz predratnog vremena, kada je djelovalo mnogo inovatorskih klubova. U međuvremenu se njihov broj smanjio, država ne pruža materijalnu podršku ovoj vrsti djelatnosti. Inovatori su, u suštini, prepušteni sami sebi. Ono što inovatorima treba, to je promocija njihovih patenata u svijetu biznisa, tamo gdje oni mogu da postanu artikl za serijsku proizvodnju i komercijalnu primjenu. Kad bi se svaki političar suzdržao bar od jednog službenog putovanja godišnje, moglo bi se doći do novca za tu vrstu promocije. Ali... 4 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

GRA\ANSKO VIJE]E

Rješenjem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine u Sarajevu je registrovano Bosansko Građansko vijeće – BGV. Iako je ovo vijeće, kao neformalna grupa, funcionisalo već od 2012. godine, a naročito je aktivno bilo pred popis stanovništva prošle godine, konačno je registrovano i počelo je sa radom. Predstavnici Bosanskog Građanskog Vijeća su za prvo obraćanje javnosti, kao registrovano udruženje, objavili svoje programske ciljeve 1. BGV okuplja građane Bosne i Hercegovine u zemlji i svijetu koji vole i smatraju Bosnu i Hercegovinu svojom domovinom. 2. Daje podrsku pojedincima i grupama koje promovišu znanje, nauku, kulturu i umjetnost Bosne te rade na strategiji daljeg razvoja bosanske države i njenog naroda. 3. Izvještava javnost o novim kulturnim, naučnim, istorijskim, političkim i drugim aktivnostima koje su vezane uz razvoj bosanskog društva u zemlji i svijetu. 4. Radi na organizovanju kulturnih priredbi i manifestacija, tribina i okruglih stolova na temu Bosanci i njihova država, kultura, umjetnost i znanost. 5. Izrada programa pomoći i razvoja i saradnje, koji će unaprijediti bosanski narod i državu te je načiniti jakom, stabilnom, demokratskom i slobodnom za svakog dobronamjernog čovjeka. 6. Sakuplja i publikuje kulturnoistorijsku, naučnu i umjetničku građu koja dokazuje da su Bosanci jedinstven autohtoni narod koji pod tim i

sličnim nazivima živi već oko 2000 godina na ovim istim prostorima. 7. Bori se za prava čovjeka, građanina kao nosioca bosanskog društva i sprječava bilo kakve oblike rasne, nacionalne, etničke ili religiozne diskriminacije. 8. Zalaće se za građansku, jedinstvenu republiku u kojoj svaki građanin politički ima jedan glas koji se jednako broji na svakom mjestu i u svakoj prilici. 9. Zalaganje da državom, narodom i njihovim dobrima upravljaju isključivo dokazani pošteni patrioti Bosanci, koji posjeduju znanje, pamet i iskustvo, bez obzira na bilo koju drugu pripadnost. 10. Parola BGV-a je - Bosna Bosancima!

PEDESET “DESETKI”

Mirna Alibegović, dobitnica priznanja "Zlatna plaketa Univerziteta u Tuzli za postignut uspjeh u studiju", diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli u julu 2014. i ostvarila prosječnu ocjenu od 9,82. Mirna je fakultet okončala sa ukupno pedeset “desetki” u indeksu, od ukupno 55 ispita u toku studija, prenosi portal Tuzlanski.ba. U toku svog četverogodišnjeg studija dobitnik je i brojnih priznanja i nagrada kako na bosanskohercegovačkoj, tako i na međunarodnoj sceni. Između ostalog, 2013. Je od strane OSCE-a proglašena za najboljeg govornika na „Javnoj debati na temu diskriminacije u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine“, a iste godine na Državnom debatnom takmičenju izabrana je za najboljeg debatanta i tako

postala predstavnik Bosne i Hercegovine na Svjetskoj debatnoj konferenciji i takmičenju u Irskoj. Ova uspješna mlada djevojka smatra da je svaki put koji vodi do određenog uspjeha, naročito onog zlatnog, trnovit i pun lijepih, ali i onih manje lijepih i stresnih momenata. Ona kaže da se uspjeh ne mjeri onime što smo postigli, nego preprekama koje smo morali prevazići da bismo došli do konačnog cilja. Najveća motivacija i podrška tokom studiranja bili su joj, kako kaže, porodica i još jedna posebna osoba u njenom životu. - Posebnu zahvalu dugujem svojoj majci, bez koje danas ne bih bila ono što jesam. Ono što me najviše motiviralo da se posvetim pravnoj nauci je možda i trenutno stanje u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi, te moja uvjerenost da se rješenje upravo krije u mladim ljudima i inovativnim idejama, koje će našu državu odvesti u neku bolju budućnost - dodaje Mirna.

NEGATIVNI “IZVOZ”

Bosni i Hercegovini prijeti kolaps zdravstvenog sistema zbog odlaska mladih ljekara van naše zemlje. Dr. Harun Drljević, predsjednik Ljekarske komore FBiH, navodi da je u posljednjih pet-šest godina BiH napustilo oko 200 ljekara. - Problem je što ostaju stariji ljekari. Mladi kreću na specijalizaciju i istovremeno upisuju kurs njemačkog jezika, s namjerom da, po završetku specijalizacije, napuste BiH, pojašnjava dr. Drljević. Nije ovako samo u zdravstvu. BiH napuštaju mnogi stručnjaci za kojim postoji potražnja u razvijenim zemljama, u kojim će njihov život biti mnogo lakši, a prihodi znatno veći. Tako BiH postaje izvoznik najbolje vrste “robe” koju ima -

kvalitetnih stručnjaka. Posljedice su ogromne: tako ostajemo i bez šanse da svoj život bolje uredimo, da se znanjem borimo sa ogromnim problemima u koje smo zapali. Kad ovo znamo, utopijski zvuče apeli našim stručnjacima, koji su već u inostranstvu, da se vrate u BiH i da svojim umijećem pomognu svojoj zemlji. Ma koliko oni voljeli svoju domovinu i gradove u kojim su rođeni i odrasli, nagon za samoodržanjem mnogo je jači. Živi se tamo gdje su uslovi bolji, gdje se više cijene i plaćaju trud i znanje. Ako se nastavi kako je krenulo, u BiH će ostati samo oni koji teško mogu pomoći i sami sebi, a kamoli svojoj uzdrmanoj i svim bolestima napadnutoj državi. Time će ona sve dublje da tone u beznađe, siromaštvo, ekonomsku i svaku drugu vrstu depresije.

PASIVNI BIRA^I

Građani BiH najmanje povjerenja imaju u državne institucije i političke stranke i to je jedan od razloga zbog čega više od 40 posto birača nije sudjelovalo na proteklim izborima, izjavio je u Mostaru direktor Predstavništva Fondacije Konrad Adenauer u BiH Karsten Dummel uoči tribine pod nazivom "Analiza i uzroci apstinencije birača na izborima u BiH". Ocijenio je, ipak, dobrim to što je na ovogodišnje izbore izišlo 54 posto građana jer, kako je kazao, mnoge prognoze i analize prije samih izbora su govorile da bi se taj postotak mogao kretati i do ispod 40 posto. Pored nepovjerenja u institucije i političke stranke, Dummel je istaknuo i to kako ljudi rođeni u BiH još uvijek nisu navikli na sistem prave demokracije.

FUJ!!! Iz Narodnog demokratskog pokreta (NDP) tvrde da je Vojin Mitrović, koji je na konstitutivnoj sjednici Narodne skupštine RS-a, „sramno izdao članove i simpatizere NDP-a, čije je glasove podrške dobio, prišao Miloradu Dodiku isključivo zbog ličnih interesa, čime je sam sebe izložio sumnji javnosti, da je on jedan od dva kupljena poslanika u parlamentu RS“. Sve što je naveo kao razlog istupanja iz NDP-a i Saveza za promjene bijedno je i prizemno opravdanje vlastitog izdajničkog čina i nezajažljive, beskrupulozne želje za uvećavanjem vlastitog bogatstva i sticanja političkog uticaja koji će mu to još više omogućiti – saopćio je NDP. Oni navode da „u ušima cjelokupne javnosti RS, još odjekuju više puta ponovljene Mitrovićeve riječi iz predizborne kampanje, kada je, pod sloganom „GURAM DALJE! Milorada Dodika javno nazivao lopovom, navodeći primjere velike pljačke prilikom izgradnji bolnice u Bijeljini“. Iz svog rodnog sela Jelaz, Dodiku je poručio da je najveći kriminalac i krivac za sudbinu semberskih sela, nakon katastrofalnih majskih poplava. Cijelu izbornu kampanju Vojin Mitrović je proveo u vatrenim govorima i kritikama, prije svega na račun Milorada Dodika, vrlo često ne birajući riječi, zbog čega mu je 1.848 građana Semberije i Posavine dalo svoj glas i povjerenje. No, Mitrović je sve to zaboravio i svoj poslanički glas poklonio Dodiku. Time je, s pravom, sam sebe osumnjičio da pripada onoj dvojici iz “afere Cvijanović”, koja se zavrtjela oko kupovine dva glasa koja su, za skupštinsku većinu, trebala Dodiku. 28. novembar 2014. Spektar, broj 25 5

CIJENA NACIONALNE NESLOGE

„RODOLJUBLJE“ SE PLAĆA PRAZNIM NOVČANICIMA Srbi, Hrvati i Bošnjaci potpuno su jednaki i “zbratimljeni” samo u lošem životu, u niskom životnom standardu, u masovnoj nezaposlenosti itd. Nijedan narod nije izvukao bilo kakvu vrstu koristi iz stalnih svađa, sukoba i otimanja za teritorije

osna i Hercegovina obilježila je svoj 71. rođendan. Njen “rodni list” datira od 25. novembra 1943. godine, kada je, u jeku Drugog svjetskog rata, u Mrkonjić Gradu, održano Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a. Na tom zasjedanju usvojena je Rezolucija i Proglas narodima BiH u kojima se ističe odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih naroda.

Faktor vremena: Ciljevi koji su tada zacrtani, međutim, samo su

djelimično ostvareni. BiH danas jeste nezavisna država, ali posljed-

Separatistički zanos kod Srba je u velikoj mjeri oslabio. Previsoka je cijena koja se za to plaća, a koja je izražena u dramatičnom porastu siromaštva, koje pogađa sve građane, bez obzira kojoj naciji ili vjeri pripadaju... nje dvije decenije njenog života nikako se ne mogu ocijeniti kao period u kojem su pripadnici njenih etničkih grupa živjeli složno

Nacionalno „bogatstvo“ ili životno siromaštvo 6 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

Piše: Vlastimir Mijović i skladno. Naprotiv, bilo je to vrijeme žestokih sukoba. U dvije posljednje decenije u pitanje su dovedena oba postulata ZAVNOBiH-a, i državnost BiH i sloga Bošnjaka, Srba i Hrvata. Pokazuje to i odnos prema prazniku koji je, kao i prethodnih godina, svečano obilježen samo u jednom, federalnom dijelu zemlje. U Republici Srpskoj se ovaj “rodni list” Bosne i Hercegovine ne priznaje. Nije ovo jedini slučaj u kojem istorijske činjenice i savremene politike ne idu istim kolosjekom. Nema nikakve dileme da su u Mrkonjić Gradu, prije 71 godinu, zaista donešene državotvorne odluke. No, faktor vremena takođe

se ne može ignorisati. Sudeći po politici njegovih nacionalnih vrhova, srpski narod u međuvremenu se predomislio. O tome svjedoče procjene da bi se, na eventualnom referendumu o samostalnosti, Republika Srpska odlučila za izlazak iz sastava BiH. No, kao što je sve podložno promjenama, tako je i sa ovom vrstom raspoloženja. Ono nije radikalno promijenjeno, ali je separatistički zanos kod Srba u velikoj mjeri oslabio. Previsoka je cijena koja se za to plaća, a koja je izražena u dramatičnom porastu siromaštva, koje pogađa sve građane, bez obzira kojoj naciji ili vjeri pripadaju.

Svi na gubitku: Opravdano se postavlja pitanje: Čemu vodi stalno insistiranje na pojedinačnim nacionalnim interesima, koje proizvodi skretanje pažnje sa organizacije države, ukupnih društvenih odnosa, ekonomije... Kako sada stoje stvari - Srbi, Hrvati i Bošnjaci potpuno su jednaki i “zbratimljeni” samo u lošem životu, u niskom životnom standardu, u masovnoj nezaposlenosti itd. Nijedan narod nije izvukao bilo kakvu vrstu ekonomske koristi iz dugog perioda svađa, sukoba i otimanja za teritorije. Jednostavno je to ovih dana izrazio Džonatan Mur, šef Misije OSCE u BiH. On ističe “da običnog čovjeka u BiH interesuju isključivo uslovi života, odnosno zaposlenje njega i njegove djece.” Ovu izjavu dobro je uporediti sa jednom starom izjavom Radovana Karadžića, koji je 1991. godine prijeteći uzviknuo da će Srbi istrajati na svom otporu stvaranju nezavisne BiH, makar zbog toga morali “i ratovati i jesti travu”. Rat se dogodio, a dogodilo se i ovo drugo. Na trpezi prosječne srpske porodice danas i nema mnogo

(Ne)tačan zaključak Džonatana Mura

kvalitetnije hrane od trave. Ništa bolji nije ni bošnjački i hrvatski jelovnik. Gospodin Mur očito misli da se to promijenilo, da ljudi u Bosni i Hercegovini, bez obzira na nacionalnu pripadnost, više nisu opsjednuti svojim etničkim statusi-

Naš najveći problem je to što se naši ključni potencijali i kapaciteti troše na nacionalnoj neslozi i na pokušajima da svaki narod ostvari neku sebičnu korist... ma, da su im životni standard i opšte životne perspektive postale mnogo važnije. Kad bi bilo tako, to bi za BiH bio ogromni korak naprijed. Njen najveći problem je upravo to što se njeni ključni potencijali i kapaciteti troše na nacionalnoj neslozi i na pokušajima da svaki narod ostvari neku sebičnu korist.

Stara pjesma: U toj bici, koja traje već dvije i po decenije, očigledno nema pobjednika. U stvari, gubitnici su i Srbi i Hrvati i Bošnjaci. Kao građani, pali smo na samo evropsko dno. Prazan novčanik za većinu je postao

najveća “nacionalna” briga. Upravo na to suštinski ukazuje i mišljenje gospodina Mura. Kad bi bili pošteni, isto bi kazali i domaći političari iz svih etničkih grupa. No, oni još nisu sazreli za tu vrstu realnosti. U tom procesu ih, svojim upornim insistiranjem i otvorenim pritiscima, mogu ubrzati samo zabrinuti i osiromašeni građani. No, jesu li oni zaista gurnuli ustranu svoje nacionalne brige i zanose, da li smo stvarno dospjeli u fazu u kojoj se više osluškuje krčanje praznih crijeva od zveketa srca, koje nejednako kuca kod Srba, Bošnjaka i Hrvata? Taj odgovor brzo ćemo saznati. Prvo, vidjećemo u kom pravccu će krenuti nova vlast: hoće li tamburati po starim žicama nacije ili će krenuti u realizaciju projekata kojim ljude treba pošteno nahraniti, pronaći im posao i otvoriti put ka podizanju bijednog životnog standarda. Ukoliko se nastavi stara pjesma, tada bi na scenu trebali da stupe građani; da otvoreno kažu do čega im je više stalo. Tada će i gospodin Mur doznati je li bio u pravu sa svojim zaključkom “da običnog čovjeka u BiH interesuju isključivo uslovi života, odnosno zaposlenje njega i njegove djece.” 28. novembar 2014. Spektar, broj 25 7

DOBROVOLJCI NA STRANIM RATIŠTIMA

ZAŠTO U BOJ IDU I NAŠI “BIJELI ĐAVOLI”

BiH je postala jedno od ključnih mjesta na Balkanu gdje bi aktivnosti na krivičnom gonjenju ratnika, ali i njihovih inspiratora i finansijera mogle početi davati i konkretne rezultate

a mapi svijeta, koja prikazuje zemlje u kojima je rizik od terorizma najveći, BiH se našla na 86. poziciji, čime je "osvojila" najgore mjesto u poređenju sa državama u okruženju. Spektakularne akcije hapšenja osumnjičenih za terorizam, odnosno za njegovo pomaganje, finansiranje, ali i učešće na stranim ratištima u okviru formacija koje se smatraju terorističkim, bacile su novo svjetlo na poziciju, ali i ulogu BiH po ovom pitanju.

Američki eksperti: Sve veći zahtjevi da se procesuiraju osumnjičeni, od kojih je devet iz dvije akcije u pritvoru, ali i dolazak eskperata iz SAD, mogao bi da 8 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

znači i da bi konačna borba protiv ove pošasti, bar što se Balkana tiče, mogla početi upravo u BiH. Intenzivirane policijske akcije na razbijanju mreže terorističkih aktivnosti, pojačan rad tužilaštava, ali

Oko 150 ratnika je iz BiH otišlo na ratišta u Siriju i Irak. Dvadesetak je poginulo, pedesetak se vratilo, a ostali su još na Bliskom istoku... i diplomatski pritisci odaju utisak da se polako staje ukraj “bijelim đavolima“, kako se nazivaju balkanski džihadisti koji ratuju širom svijeta. Možda slučajnost, ali indikativno, na već godinu dana upražnjeno

mjesto ambasadora SAD u BiH dolazi Maureen Elizabeth Cormack, koja je imenovanje dočekala kao izvršni asistent u Uredu specijalnog izaslanika predsjednika Obame za globalnu koaliciju za borbu protiv IS. Na Balkan, pa i u BiH, će stići i pravni eksperti SAD, tužioci i savjetnici, kako bi pomogli u istragama i privođenju pravdi stranih terorističkih boraca. Ovo je potvrdio i američki ministar pravde Eric Holder, koji je najavio doazak savjetnika u četiri balkanske zemlje, ali i postavljanje regionalnog savjetnika za borbu protiv terorizma u tom području. “Oni će obezbijediti neophodnu podršku našim saveznicima kako bi

Sumnjive finansijske transakcije Bilala Bosnića

se procesuirali oni koji se vraćaju iz sirijske regije. Mislim da smo svi došli do zaključka kako trebamo vidjeti kakvi su zakoni u tim zemljama kako bismo došli do najboljeg rješenja”, pojasnio je Holder.

Budno praćenje: Sve je snažniji i diplomatski pritisak da se procesuiraju već pritvoreni u predmetu Damask, kojih je do sada devet, dok su dvije osobe pod mjerama zabrane. Većina su povratnici sa stranih ratišta i to uglavnom iz Sirije, gdje su ratovali mahom na strani militantne organizacije IS. BiH je, tako, postala jedno od ključnih mjesta na Balkanu gdje bi aktivnosti na procesuiranju i krivičnom gonjenju ratnika, ali i njihovih inspiratora i finansijera mogle početi davati i konkretne rezultate. Prema raspoloživim podacima, oko 150 ratnika je iz BiH otišlo na ratišta u Siriju i Irak. Dvadesetak je poginulo, pedesetak se vratilo, a ostali su još na Bliskom istoku. Bh. državljana ima i na ratištu u

Ukrajini i dijelovima Afrike i oni su, također, zanimljivi sa sigurnosnog aspekta. Direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač, na pitanje je li BiH zaista toliko interesantna da se pokreće cijeli niz međunarodnih aktivnosti, kaže da zemlja ne predstavlja prijetnju, bar ništa veću

Dio dobrovoljaca odlazi i iz materijalnih i finansijskih interesa, ali se ne radi samo o pripadnicima tzv. vehabijskog pokreta, već je struktura šarolika... od drugih evropskih zemalja. Stanje se budno prati, kaže Lukač, te pojašnjava kakav je profil osoba potencijalno zanimljivih sa sigurnosnog aspekta. Kaže kako su “to, prije svega, ljudi koji su u dobroj mjeri ideološki ili vjerski indoktrinirani i koji su dosta radikalni u svojim principima i poimanjima određenih društvenih kretanja.“

Alternativni mamac: Dio ih odlazi

materijalnih

finansijskih interesa, navodi Lukač, ali dodaje i kako se ne radi samo o pripadnicima tzv. vehabijskog pokreta, već je struktura šarolika. “Najvažnije je naglasiti da ti ljudi koji se vraćaju sa ratišta, bez obzira koje je to ratište na svijetu, uključujući i ovo u Siriji i Iraku, su ljudi koji predstavljaju određenu društvenu opasnost sa aspekta svog formiranja na tim ratištima”, ocjenjuje Lukač. Izgubljen sistem društvenih vrijednosti, ekonomski krah i neimaština, ali i nezaiteresiranost da se mladom čovjeku ponudi alternativa, za Vladu Azinovića sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu su dovoljan razlog da se adrenalinska terapija, ekonomski boljitak i samopotvrđivanje traže upravo na stranim ratištima. „BiH je prva zemlja u svijetu po broju mladih koji nemaju posao. 63% mladih od 18 do 24 godine nemaju šta da rade. Kada imate jednu ideologiju koja je struktuirana, bez obzira šta mi o njoj mislimo, kao jedan racionalan sistem, koja ima glavu i rep, koja traži 28. novembar 2014. Spektar, broj 25 9

iz kojih ti mladići odlaze. Kada bi neko poginuo, naši bi novinari najčešće odlazili na ta mjesta i razgovarali sa roditeljima. To su najčešće neke kuće od cigle gdje imate samo drvenariju, prozore i vrata i gdje jedva da imate krov. Do nekih od tih kuća jedva da vodi bilo kakav zemljani put. Dakle, to su kuće iz kojih bi čovjek, bilo kada i bilo gdje, nastojao što prije pobjeći u bilo šta drugo. Problem sa Bosnom i Hercegovinom je što se i ljudima koji žive na asfaltu i betonu nudi malo šta drugo", konstatuje Azinović.

Hapšenje Elvira Muratovića

odricanja, ali nudi i nagrade, onda je relativno lako do tih mladih ljudi doći, pogotovo kroz društvene mreže, preko interneta ili twitera. Vrlo je lako poslati poruke, vrlo moćne poruke, na koje oni zapravo nemaju nikakvog drugog odgovora, osim da ih najčešće prihvataju ili da se na neki način identificiraju sa njima“, smatra Azinović. Dok su inspiratori glasni putem svih mogućih sredstava, od interneta do vjerskih predavanja, što je mnoge od njih i dovelo iza rešetaka, zvanične vjerske vođe tek stidljivo vjerske vođe pozivaju na razum. Reisu-l-ulema Husein efendija Kavazović svojevremeno se osvrnuo i na ovu pojavu savjetom da „muslimani dobro razmisle u čije su se falange upregli i čije oružje u rukama drže", jer "jedno je sigurno, Muhammeda.a.s. sigurno nije“.

Novčani poticaji: Kako je još prošle godine konstatovano u studiji Evropskog parlamenta, vehabijski pokret u BiH već je izrodio novu generaciju domaćih 10 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

džihadista koji se zbog svojih evropskih karakteristika mogu lako infiltrirati u Evropu, a da se na njih i ne sumnja. Mnoge današnje ratnike instruirali su bivši, koji su „znanje“ sticali od učitelja iz arapskih zemalja koji su tokom rata kao dobrovoljci dolazili u BiH. I među nedavno uhapšenima nalaze se bivši ratnici odreda El Mudžahid.

Mnoge današnje ratnike instruirali su bivši, koji su „znanje“ sticali od učitelja iz arapskih zemalja koji su tokom rata kao dobrovoljci dolazili u BiH... Fikret Hadžić, koji je dva puta bio u Siriji, jedan je od bivših bh. ratnika mudžahedina i u pritvoru čeka da Tužilaštvo BiH sroči optužnicu. No, ono što je zanimljivo je da je Hadžić u dva navrata primio 5.000 eura koje je podijelio sa svojim saučesnicima. Novac je motivacija koja i one manje zavedene lako osvoji, kaže Vlado Azinović. „Gledao sam kako izgledaju kuće

Finansijski tokovi: Nakon hapšenja samozvanog vođe vehabijske zajednice BiH u akciji Damask – Bilala Bosnića - u javnost je dospjela i informacija da mu je u jednoj transakciji iz Kuvajta uplaćeno 50.000 eura. Lukač upozorava kako se upravo zbog kompleksnosti problema mora povesti računa da sve strukture moraju sarađivati „da znamo odakle taj novac, odakle ta sredstva koja se tim ljudima daju i njihovim obiteljima dok su oni na ratištu“. Državna Agencija za istrage i zaštitu, prema Lukaču, je jedna od ključnih institucija koja sa drugim policijskim, ali finansijskim institucijama može ući u trag tome ko šalje novac, ali i ko ga ovdje koristi. A BiH je zemlja koja je još daleko od pravne države i čiji su tokovi novca, ali i osiguranja investicija i depozita, još rizični, o čemu svjedoče i brojne afere. Ne čudi, stoga, namjera da se u kreiranje zakonskih okvira uključe strani eksperti. Moguće da poprave i vlastite greške, jer su brojne zemlje prećutno podržavale dolazak stranih ratnika na bosansko tlo. Neki od njih, godinama kasnije, bili su i stanovnici zloglasnog zatvora Gvantanamo. Dženana Halimović/RSE

DRŽAVA BEZ ZAŠTITE

PRIJETI NAM I TV-MRAK Bilo bi suviše grubo kazati da rušenje državnog televizijskog sistema označava i rušenje države. No, sve ono što se događa ipak nije suviše daleko ni od takvog zaključka

Građani Bosne i Hercegovine će 17. juna 2016. godine ostati bez analognog televizijskog signala, a da li će do tada biti urađena digitalizacija, to još uvijek nije sigurno. Tim povodom, u Sarajevu je u četvrtak održan okrugli sto kojim je Vijeće RAK-a pokušalo da alarmira sve relevantne sudionike kako bi se izbjeglo da, nakon mnogo toga, BiH izgubi i svoje javne televizijske emitere i tako ostane u “televizijskom mraku”. "To je potpuno izvjesna posljedica ukoliko se ne urade obaveze javnih servisa i Vijeća ministara BiH. To su dvije adrese koje moraju učiniti najveće napore da se proces digitalizacije završi, inače ćemo imati ogromne posljedice", kazao je Plamenko Čustović, predsjedavajući Vijeća RAK-a. Ostalo je još pola godine da se riješe problemi koji su doveli do zastoja u završavanju prve faze procesa digitalizacije. "Javni emiteri, RAK i Vijeće ministara moraju konstruktivnim dijalogom vidjeti gdje su problemi i kako se mogu prevazići do juna. Prva faza je obavljena u Mostaru i Sarajevu, a nije u Banjoj Luci. Mora biti poznat razlog zbog čega je to tako i moramo riješiti slične probleme", rekao je Mate Bandur, savjetnik predsjedavajućeg Vijeća ministara Vjekoslava Bevande, koji je, kako je prenio Bandur, izrazio spremnost da se uradi sve kako bi proces digitalizacije bio završen na vrijeme.

Siniša Petrović, pomoćnik direktora za upravljanje radiofrekvencijskim spektrom u Regulatornoj agenciji za komunikacije, upozorio je da nas očekuje gašenje televizijskog emitovanja. "Ukoliko ne pristupimo ubrzanom procesu digitalizacije, imat ćemo samo slučajni TV signal i ići ćemo od komšije do komšije da bismo

Prva faza procesa digitalizacije je završena na objektima Radio-televizije BiH i Radio-televizije FBiH, dok još nije ni počela na objektima Radio-televizije Republike Srpske, jer izvođaču radova nije dozvoljeno instaliranje opreme... gledali TV. Ovo je kompleksan projekat koji je na državnom nivou i pitanje je da li su svi bili dovoljno obaviješteni o ozbiljnosti posljedica koje ćemo imati nakon 17. juna", upozorio je Petrović. Prva faza procesa digitalizacije je završena na objektima Radio-televizije BiH i Radio-televizije FBiH, dok još nije ni počela na objektima Radio-televizije Republike Srpske, jer izvođaču radova nije dozvoljeno instaliranje opreme. Podsjećamo, Vijeće RAK-a je ranije upozorilo da je dosadašnjim zastojima zbog neusvajanja Akcionog plana direktno ugrožena industrija emito-

Piše: Amra Zimić vanja u BiH, te da su dovedene u pitanje preuzete međunarodne obaveze BiH, proistekle iz potpisanih sporazuma, koje mogu rezultirati izricanjem sankcija od relevantnih međunarodnih institucija. Javni radio-televizijski servisi od početka liče na mrtvorođenče. U njemu su stalno prisutne opstrukcije, koje uglavnom dolaze iz Republike Srpske. Ona na sve načine pokušava da uruši dignitet apsolutno svih državnih institucija u BiH. A televizija je jedna od najvažnijih, uz to i onih u kojim je najlakše minirati procese njenog podizanja na evropski nivo. Političkim sredstvima rukovodstva iz RS dosad, ipak, nisu uspijevala da ostvare ovaj cilj. No, ona su ustrajna u svojoj namjeri. Sad te političke ciljeve nastoje da ostvare drugim, tehnološkim sredstvima, stalnim pravljenjem zbrke oko digitalizacije televizijskog signala. Prognozirati rasplet u ovoj aferi nije nimalo lako. Jer, pored opstrukcija iz RS, odavno je primjetan i nedovoljno jasan i energičan odnos bošnjačkih i hrvatskih političkih faktora. Nekako se stiče utisak da ni njima ne bi bilo mrsko da javni radio-televizijski servis potpuno nestane. Bilo bi suviše grubo kazati da rušenje državnog televizijskog sistema označava i rušenje države. No, sve ono što se događa ipak nije suviše daleko ni od takvog zaključka. 28. novembar 2014. Spektar, broj 25 11

“NEOBIČNI” APEL JEDNOG SARAJLIJE

PROFESOR TRAŽI ISTINU O SUDBINI KOMŠIJA - SRBA Izgleda da ljudi u Sarajevu mnogo više vole da otvoreno razgovaraju o smjeni selektora fudbalske reprezentacije BiH, nego da se javno zapitaju gdje su nestale njihove komšije za vrijeme opsade grada, kaže Haris Jusufović

arajlija Haris Jusufović (34 godine, nastavnik istorije), nedavno je napisao i objavio na internetu tekst pod nazivom „Hoću istinu šta se desilo sa mojim komšijama Srbima u Sarajevu“. Iako, kako kaže, ta njegova upitanost traje godinama, povod za kolumnu je bio skroman odziv građana Sarajeva na komemoraciju žrtvama, pretežno Srbima, ubijenim i bačenim u jamu Kazani na Trebeviću.

Bježanje od teme RSE: Sa ovim pitanjem žive brojni građani glavnog bh. grada, ali ga ne žele ili ne smiju javno postaviti. Do ovakve upitanosti niste došli preko noći, šta je za Vas bila dodatna inspiracija? - Godinama postavljam ovo pitanje sebi i užem krugu prijatelja. Pratim regionalnu politiku, haške presude, razmišljanja običnih ljudi na socijalnim mrežama, raspravljam na ove osjetljive ratne teme s ljudima raznih nacionalnosti na tviteru i pokušavam dokučiti šta je stvarno istina. Sasvim slučajno sam na jednom sarajevskom portalu vidio da će prvi put biti organizovan skup ispred Katedrale, na kojem će biti obilježeno stradanje civila (mahom 12 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

srpske nacionalnosti) na Kazanima. Odazvao sam se ovom pozivu i upoznao nekoliko sjajnih ljudi, među kojima i gospođu Slobodanku Macanović, čiji su roditelji odvedeni iz svog stana i ubijeni na Kazanima. Kasnije te večeri, osjetio sam želju da nešto napišem na ovu temu i o tome kako sam se taj dan osjećao. RSE: Kakve su reakcije, jer je očigledno, velika čitanost Vašeg bloga, koji je prvi prenio portal „Buka“? Da li su shvaćene poruke koje ste poslali? Ima li želje da i

drugi postave slično pitanje: "Šta je s mojim komšijama Bošnjacima, Hrvatima, Romima i svim drugim nevinim žrtavama rata od 1992. do 1995? - I sam sam bio iznenađen kolika je bila čitanost ove kolumne, i to ne samo u BiH, već i u susjednim zemljama. Javljali su mi se ljudi koji su prije 20 godina otišli iz Sarajeva da mi ispričaju svoju priču, da mi se zahvale što sam uopšte otvorio ovu temu. Međutim, u Sarajevu sam naišao na zid šutnje, čast izuzecima. Poznanici me sretnu na ulici, znam da su pročitali kolumnu, ali ne komentarišu je, izbjegavaju tu temu. Izgleda da ljudi u Sarajevu mnogo više vole da otvoreno razgovaraju o smjeni selektora fudbalske

Jusufović je začuđen ćutnjom svojih sugrađana

reprezentacije BiH, nego da se javno zapitaju gdje su nestale njihove komšije za vrijeme opsade grada.

Oprečne reakcije Ne sporim da postoje institucije koje se bave zločinima na svim stranama, postoje i mnoge nevladine organizacije koje se bave ovim pitanjima na istraživački i dokumentaristički način, ali to sve ostaje u užim krugovima i ne dopire do običnog čovjeka. I da odgovorim na ovo Vaše drugo pitanje - da li postoji želja i kod drugih da se pitaju gdje su njihove komšije. Da, postoji. Na primjer, u Banjaluci postoji grupa ljudi koja se odavno bave pitanjima poput: šta se desilo u Tomašici i na drugim stratištima gdje su stradali Bošnjaci i Hrvati. Ali i oni sami godinama nailaze na zid šutnje u svom okruženju, i ne dobijaju odgovore. RSE: Vašu bilješku su oduševljeno dočekali u Republici Srpskoj, iako ta podrška ima i „drugu stranu medalje“ Međutim, gotovo je nema u medijima ili na portalima u Sarajevu i u Federaciji BiH. Šta mislite zbog čega? - Da, upravo je tako bilo, umjesto da bude obrnuto. To je taj zid šutnje o kojem sam govorio u FBiH. Kada neko iz Banjaluke piše o ratnim zločinima nad Bošnjacima, to sarajevski portali rado prenose. Na moju kolumnu se nisu oglasili, možda je nisu ni pročitali. Što se tiče RS-a, iako je tekst naišao na ogromno odobravanje, reakcije su ipak bile pomalo kontradiktorne. Neki u RS-u su, nažalost, iz moje kolumne iščitali samo ono što žele da čuju, ono što potvrđuje njihova uvjerenja. Zaslijepljeni vlastitim nacionalizmom nisu željeli da vide da sam ih pozvao da progovore o tome šta se desilo sa njihovim

Američki diplomata Nicholas Hill i Slobodanka Macanović, ispred jame na Trebeviću

komšijama u Prijedoru, otkuda Tomašica, najveća masovna grobnica na Balkanu, zašto ne priznaju genocid u Srebrenici i zašto ne priznaju dvadeset godina poslije da je moj grad, Sarajevo, sistematski rušen i ubijan za vrijeme tri i po godine duge opsade?

Treba poći od sebe RSE: Bh. građani se izjašnjavaju (u brojnim anketama i istraživanjima) da su za proces pomirenja i povjerenja. Kao krivce za neuspjeh tog procesa uvijek navode druge političke i vjerske lidere, itd. Kad bi ljudi polazili od sebe i svog djela, da li bi BiH, ali i regija, izgledali drugačije? - Upravo u tome i jest suština moje priče. Trebamo poći od sebe i naše moralne odgovornosti za ono što se dešavalo devedesetih na području bivše Jugoslavije. Prikrivanjem zločina iz redova svog naroda i uveličavanjem broja žrtava vlastitog naroda, te negiranjem tuđih stradanja, samo se udaljavamo jedni od drugih. Potrebno je raditi

na jednoj, prihvatljivoj istini (jer ne postoji apsolutna), a ne na tri-četiri nacionalne istine. RSE: Je li za stavove koje Vi iznosite potrebna hrabrost? Ne mislim samo na ovaj tekst nego i neke druge, Vaše, angažovane tekstove? Mnogi ljudi imaju stavove slične Vašim, ali ih drže samo za sebe, bojeći se reakcija ... - Neki misle da je to hrabrost, pa i ludost ako baš hoćete, ali za mene je to pitanje časti. Kaže mi prijatelj: "Sjajno si to rekao, svaka ti čast, ali znaš, ja imam dvoje djece..." Ja ga potpuno razumijem i ne osuđujem. Drugi mi, pak, kažu: "Ma dobro je to, al' upakuj malo te svoje kolumne, ne budi toliko otvoren i oštar, nije vrijeme sazrelo", i slično. Ljudi će radije otrpiti nacionalističku tiradu svog kolege s posla, ili čak šefa ili nekog rođaka, nego mu se zamjeriti. Taj princip „nezamjeranja" i balansiranja u močvari, živimo već dvadeset godina i zato nam i jest ovako. Gordana SandićHadžihasanović/RSE 28. novembar 2014. Spektar, broj 25 13

ZA KOGA RADE SINDIKATI?

FAKTOR ZAŠTITE RADNIKA ILI SERVIS POSLODAVACA Ukoliko zaživi predloženi koncept Evropske unije, neće više biti radnih mjesta na neodređeno vrijeme, ali upravo tada bi, kao podrška radnicima, na scenu trebao stupiti sindikat

vropska unija je, uz pomoć eksperata i prakse kakva vlada u zemljama Zapadne Evrope, sačinila dokument pod imenom "Sporazum za rast i zapošljavanje u BiH“, koji je ušao i u okvir najnovijeg pristupa EU rješenju krize u BiH. Međutim, protiv ovog sporazuma svoj glas nedavno su digli sindikati, navodeći kako će to još više ugroziti radnike.

Sindikalno NE: Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Ismet Bajramović kaže: „Konfederacija sindikata BiH će se suprotstaviti svim sredstvima da se ne 14 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

ruše ugovori o radu na neodređeno vrijeme, da se ne otpuštaju ljudi koji već rade. S druge strane, spremni smo, a to smo sve vrijeme pokazivali, i u praksi, i zakonski i teoretski, na otvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje ljudi.“, kaže Bajramović.

Ni pod ugovorom na određeno vrijeme radnik ne bi smio biti ugrožen, ucijenjen i obespravljen, ali ni otpušten ukoliko za to ne postoje valjani razlozi... I predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske Ranka Mišić smatra kako je Sporazum rješenje

koje vodi ka siromašenju radnika i politici ucjene. „Neke od tih politika za nas su prihvatljive: borba protiv kriminala i korupcije, stvaranje boljih uslova za poslovanje, ali – za nas je potpuno neprihvatljiva politika koja se tiče tržišta rada. Dakle, ukoliko se želi – a želi se – fleksibilizovati radno mjesto do te mjere da ono postaje potpuno nesigurno, a to znači da nestaje ugovor o radu na neodređeno vrijeme, da se ugovor na određeno vrijeme može da obnavlja po nekoliko puta, dovelo se one koji čekaju na zavodu za zapošljavanje, koji bi trebali zamijeniti svoje roditelje i stariju radnu

snagu, u situaciju da su nesigurni i da će uvijek biti predmet ucjene od strane onog ko im je ponudio taj ugovor o radu na određeno vrijeme.“, smatra Ranka Mišić.

Bolno rješenje: Činjenica je, međutim, da po ovom principu već rade ljudi i u Bosni i Hercegovini, ali i u gotovo svim zemljama Evropske unije. Kroz ove reforme nerado su i uz negodovanje prošli i u Hrvatskoj. Da će biti bolno svjestan je bio i bivši šef delegacije EU u BiH, Peter Sorensen, koji je i predstavio Sporazum. „Socijalne i ekonomske reforme u Bosni i Hercegovini su hitno potrebne. Potrebno je kreirati radna mjesta, osobito za mlade koji nemaju gdje raditi. Stoga smo odlučili da se ove godine, na Forumu za prosperitet i zapošljavanje koji smo održali u Sarajevu, kreiraju mjere koje će modernizovati privredu zemlje. Ove mjere, koje trebaju provesti politički lideri u Bosni i Hercegovini, trebale bi unaprijediti život građana ove zemlje.“, objasnio je Sorensen. Izražavajući nezadovoljstvo, predstavnici sindikata ili nisu čuli vapaje radnika ili su zaboravili da se u trenucima dok kritikuju predloženo rješenje na biroima nalazi preko pola miliona nezaposlenih, od čega oko 200.000 radi na crno, bez ikakvih ugovora, osiguranja i plata.

Doprinosi i plate: Najodgovorniji za to upravo su i glavni partneri sindikata – političari s kojima su ponovno razgovarali i od njih, kako navodi Mišić, očekuju rješenje. „Prioriteti sindikata su kako da radnici koji rade dobiju svoje zarađene plate. Ko će dati odgovor i koje su to politike koje nude rješenje onim radnicima koji su na svojim radnim mjestima, bez obzira jesu li ili nisu članovi sindikata, zaradili plate, i

Neredovne plate ogroman su problem radnika u BiH

bruto i neto, a poslodavci, bilo u javnim, privatnim ili privatizovanim preduzećima, nisu isplatili te plate, nisu uplatili doprinose? To je jedno od ključnih pitanja preko kojih se ne može i ne smije prijeći. Ne možemo težiti urušavanju stečenih radničkih prava, kreirati nove politike koje će dodatno osiromašiti radnike u Bosni i Hercegovini, bez obzira u kom

Po ovom principu rade ljudi u gotovo svim zemljama Evropske unije, a kroz ove reforme nerado su, i uz negodovanje, prošli i u Hrvatskoj... entitetu oni živjeli, a da pritom ne nađemo ključne odgovore na pitanje zašto ustvari jesu siromašni radnici u Bosni i Hercegovini.“, kaže Mišić. Ukoliko zaživi predloženi koncept EU, neće više biti radnih mjesta na neodređeno vrijeme, ali upravo tada bi na scenu trebao stupiti sindikat. Naime, baš kao u zemljama „trulog kapitalizma“ njihova uloga bi trebala biti isključiva i autoritetna zaštita radnika, koji ni pod ugovorom na određeno vrijeme ne bi smio biti ugrožen, ucijenjen i obespravljen,

ali ni otpušten ukoliko za to ne postoje valjani razlozi.

Sindikalna snaga: U tom sistemu sindikat je partner radnika, a ne vlasti i poslodavaca, kaže Ivica Guberac, koji je radni vijek proveo u u Njemačkoj. „Tamo sindikat ima jako velika prava. Puno zastupaju radnike, posebno ako se radi o plaćama, da li je radnik plaćen po zaslugama. Ako je radnik na bolovanju, primjera radi, mnoge firme znaju dati otkaz, ali sindikat to odmah provjeri – da li je stvarno bolovanje ili radnik simulira. Ako je stvarno bolestan, ne mogu mu dati otkaz.“, podvlači Guberac. Mada Bosna i Hercegovina ima tendenciju da od svega uzme samo ono što odgovara trenutnim prilikama, bilo političkim ili tajkunskim, ukoliko bi se paralelno došlo do ideala zvanog pravna država - bojazni ne bi bilo. Stoga, upravo bi rad na ciljevima iz Sporazuma koji je predložila EU mogao biti prilika i za Sindikat da postane faktor odlučivanja, onaj zbog kojeg će vlasti unaprijediti prava radnika, umjesto da bude servis za političke manipulacije. Dženana Halimović/RSE 28. novembar 2014. Spektar, broj 25 15

JEDNA NEOBIČNA AKCIJA

MLADENKE IZ "UVOZA" U BOSANSKOM GRAHOVU

Procedura nalaže da se ide na prvo viđenje, pa da dolaze njihove porodice, odnosno buduće mlade, odozdo ovdje, da vide gdje dolaze. Onda, na drugom odlasku dolje, obavlja se vjenčanje u Albaniji, a crkveno vjenčanje potom u Grahovu

. Bosanskom Grahovu, ratom i privatizacijom opustošenom, neženjama koji su primorani živjeti od poljoprivrede postala je nemoguća misija pronaći buduću suprugu. Rješenje je ponudila općinska vlast – mladenke iz “uvoza”. U Bosanskom Grahovu je više od 150 neženja koji su primorani živjeti od poljoprivrede. Među njima je i Jelenko Perinović iz sela Obljaja.

Ideja iz Srbije: „Naše cure neće ovđe na selo da žive. Nemamo koga dovesti. Neće krave, neće ovce. A 16 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

nama treba da ostanemo tu. Naše cure neće, prema tome, mi moramo tako ići. To nema vjere, nema nacije, dovest' ću je. Kad neće naše Srpkinje, idemo dalje. Hoću pravu

Pronaći buduću suprugu, suputnicu, mnogim neženjama u skoro svim općinama Kantona 10 postala je gotovo nemoguća misija... gospođu da nađem sebi, za svoju kuću, da i mene gleda i da stvaramo familiju“, kaže Jelenko. Pronaći buduću suprugu, suput-

nicu, mnogim neženjama u skoro svim općinama ovog kantona postala je gotovo nemoguća misija. No, u rješavanju tog problema, neobične i vrlo konkretne korake poduzela je općina, od koje se to najmanje očekivalo. Riječ je o ratom i privatizacijom opustošenom Bosanskom Grahovu u kojemu kakav-takav posao imaju jedino uposlenici u državnim institucijama, javnim poduzećima i ustanovama, onda jedno veliko NIŠTA u gospodarstvu, pa poljoprivreda. Kako bi se vremešni momci oženili, općinske vlasti dale su zeleno svjetlo za, da ga tako

nazovemo, organizirani „uvoz“ mladenki iz inozemstva. Ideja o takvom transferu nije potekla iz Grahova, ali su je u toj općini objeručke prihvatili, ističe predsjedavajući Općinskog vijeća Duško Kuprešanin: „Udruženje građana, koje okuplja naše iseljenike iz Livanjskog polja i egzistira u Srbiji, dalo nam je ideju da oživimo sela u Livanjskom polju, odnosno sela koja pripadaju i opštini Bosansko Grahovo i opštini Livno, na način kao što su radile neke opštine u Republici Srbiji – da dovedu Albanke koje su katoličke vjeroispovjesti na prostor opštine Grahovo, koje bi se udale za naše

Sve djevojke koje su se rodile ovdje i koje su živjele ovdje, otišle su u veće gradove za poslom. Vrlo malo njih hoće da ostane, da radi i živi na selu, da tu rodi dijete... mladoženje koji su tu, da kažem, ostali bez djevojaka. Sve djevojke koje su se rodile ovdje i koje su živjele ovdje, otišle su u veće gradove za poslom. Vrlo malo njih hoće da ostane, da radi i živi na selu, da tu rodi dijete. Mi, kao Opštinsko vijeće, podržali smo inicijativu ovog udruženja s jednim zaključkom da ćemo mi, kao Opštinsko vijeće, finansijski snositi jedan veći dio troškova koje imaju naši mladoženje, ali po zaključenju braka“, objašnjava Kuprešanin.

Jedno od zapuštenih grahovskih sela

neoženjeni Pero Jakšić. „Ja ovo podržavam. Moram zahvaliti ljudima koji su pokrenuli taj projekat, da se krene u jednu tako ozbiljnu akciju i rješavanje ove problematike naših krajeva. Znam da se i u Livnu raseljava, odlaze ljudi previše prema Republici Hrvatskoj, odavde odlaze prema Srbiji. Nama je ovdje jedini način da opstanemo ako ćemo se vratiti tradicionalnim vrijednostima koje smo imali.“, kaže Jakšić. Pitamo našeg sugovornika Duška Kuprešanina: Zašto baš djevojke iz Albanije?

„Udruženje iz Srbije, 'Slava Raškaj', oni su krenuli sa djevojkama iz Albanije, koje su voljne da dođu na selo, da žive, da rade i da stvaraju porodice na selu. U pitanju su djevojke iz okoline Skadra – kažu da je tamo procenat djevojaka u odnosu na momke dvadeset na prema jedan, tako da nema dovoljno momaka u njihovoj blizini, u Albaniji, da bi one ostale dolje. Sigurno su patrijarhalno odgojene djevojke, djeca bi se odgajala u onom duhu u kojem se inače odgajaju djeca na našim područjima.“, kaže Kuprešanin.

Oko Skadra živi 20 puta više djevojaka nego mladića

Viđenje i vjenčanje: U Srbiji ovim aktivnostima žele oživjeti sela, a u Grahovu i sela i grad, a kako doznajemo od Duška Kuprešanina, prva mladenka iz okolice Skadra trebala bi u Bosansko Grahovo stići upravo ovih dana. „Već su neki otišli do Albanije, bili su na tom prvom viđenju. Procedura nalaže da idu na prvo viđenje, pa da dolaze njihove porodice, odnosno buduće mlade, odozdo ovdje, da vide gdje dolaze. Onda, na drugom odlasku dolje, obavlja se vjenčanje u Albaniji, a crkveno vjenčanje bi bilo kod nas, u Grahovu.“, zaključuje Kuprešanin. Željka Mihaljević/RSE

Skadarske žene: Premda je zaključak Općinskog vijeća jednoglasno usvojen, što će reći da su za njega ruku digle i dvije vijećnice, žene u Bosanskom Grahovu nisu bile raspoložene za izjave. Za razliku od njih, muškarci su bili pozitivniji i razgovorljiviji, među njima još uvijek službeno

28. novembar 2014. Spektar, broj 25 17

NA VRH JEZIKA

ERDOGANOVA ŽENSKA PRAV-DA Kako jedna žena može biti plaćena za isti posao koji obavlja muškarac, kad ona po svojoj prirodi nije obdarena mogućnošću da se istovremeno brine o djeci, o kući, o mužu, o poslu?

ošao Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan u Sarajevo da u jednoj nezvaničnoj posjeti malo proćaska sa parlamentarcima i vidi da slučajno nema neka zalutala žena u parlamentu koja se okrenula protiv svoje prirode i bavi se politikom. Vrlo razočaran, primijeti da i kod nas u Bosni ima žena političarki i da slobodno razgovaraju i raspravljaju o aktualnim političkim pitanjima. Kakav je to narod koji bira žene da ga predstavljaju? Na svu sreću, nema ih mnogo, što ga posebno obradova, jer će ipak sa pametnim muškarčinama u BiH, natenane, kako i treba, bez žena, tabiriti svjetsku politiku i pomagati Bosni. Ali, priđe mu delegacija žena, predstavnica parlamentarki.

18 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

Bez imalo stida, gledavši ga direktno uzdignute glave, rukovaše se s njim. Ima i zgodnih žena, primIjeti on, ali zašto nisu ostale kući da „suču“ pitu i primaju ki.u? To je ono što je prirodna uloga žene, kako je nedavno spomenuo kad je držao predavanje u Turskoj na temu „Žene i pravda“. A političarke kao kvočke počeše sa

U BiH preko 60% biračkog tijela čine žene i to je odlično jer svakom muškarcu, shodno tome, pripada veći broj žena, što je potpuno prirodno i neophodno za zdravlje i muški um... svih strana da iznose svoja mišljenja o situaciji u državi, te šta bi trebalo

Piše: Sanja Ljubičić raditi da bude bolje? Počeše spominjati i demokraciju, EU, Ameriku, Tursku, Rusiju itd... a najgore mu bi kad spomenuše ženska ljudska prava. To nije mogao otrpjeti pa odluči da i u Sarajevu, u njegovoj prijateljskoj Bosni, gdje ga neki političari zovu i predsjednikom nad predsjedavajućim predsjednikom u BiH, održi lekciju domaćinima o stvarnoj ulozi i položaju žene i gdje žena treba biti, a ne da s njima razgovara još i o politici. nako uzgred spomenu da u BiH preko 60% biračkog tijela čine žene i da je to odlično jer svakom muškarcu, shodno tome, pripada veći broj žena, što je potpuno prirodno i neophodno za zdravlje i muški um, te pravilno odlučivanje u svim mogućim kriznim i osjetljivim situacijama, koje isključivo i jedino muškarci mogu riješiti. Eklatantni primjeri su ratovi koji se vode širom svijeta. Da žene odlučuju, još bi iskonska potreba u biću za borbom, lovom i ubijanjem nestala. Svijet bi bio tako dosadan i “miran“. Ženski instinkt za čuvanjem mladunčadi bi uništio svako „kreativno i smisleno nasilje“. Sem toga, žene su po prirodi slabiji pol i one ne mogu lopatati. A kad ne mogu lopatati i imati toliku tjelesnu snagu, onda nisu u stanju ni misliti, a ko ne zna misliti taj treba da sjedi kod kuće i čeka svoga mužjaka. Njegova uloga je da misli

i za sebe i za nju. Taj feministički pokret, koji se pojavio u svijetu, je jedna neprirodna tvorevina stvorena iz bolesnih umova žena, koje nisu u stanju prepoznati svoju misiju na ovom svijetu. One misle da muškarci i žene trebaju biti ravnopravni i da imaju ista prava. ako jedna žena može biti plaćena za isti posao koji obavlja muškarac, kad ona po svojoj prirodi nije obdarena mogućnošću da se istovremeno brine o djeci, o kući, o mužu, o poslu? Ona na poslu sigurno ima misli o tome, a muškarac ih nema. On ima ženu da brine o tome i sav je posvećen poslu. Njegove misli nemaju tolika opterećenja te su one mnogo produktivnije i, samim tim, korisnije za društvo. A da ne spominjem da prirodna uloga žene podrazumijeva da je ona stvorena isključivo za rađanje i užitak muškarca. Velika je glupost i to školovanje i obrazovanje žena, kada one svojim instinktom, bez ikakve škole i učenja, mogu širiti noge te primati dar koji im tušne muškarac i da neslućenu nagradu koja daje smisao njihovom postojanju.

Što je tog tuškanja više, žena je svjesnija sebe i svoje uloge u svijetu. Ona je MAJKA! Ona postaje djeci majka, postaje i mužu, a nekad i svekru majka, te se tako majčinska uloga prenosi sa koljena na koljeno, sa guza na guz. Jer majka ima univerzalno značenje. I kad mužjak izgubi svoju majku, priroda se pobrine da on nađe majku u svojoj ženi, koja treba da nastavi doživotno tu univerzalnu brigu o njemu i svim njegovim prirodnim izdancima. Prema izdancima se treba odnositi sa

Velika je glupost i to školovanje i obrazovanje žena, kada one svojim instinktom, bez ikakve škole i učenja, mogu širiti noge te primati dar koji im tušne muškarac... posebnim poštovanjem, diviti se njihovoj momumentalnosti, iako često uopće nemaju karakteristike monumentalnog. Ipak, tu sitnicu, tog visuljka, koji ponosne i uzdignute glave, ako može, treba uvijek pretvoriti u „krupnicu“ i sa pažnjom i nježnošću je njegovati, po mogućnosti često. Ne smije biti zapostavljen taj samo muški, veoma

intelektualni izvor snage, centar muškog Univerzuma, koji stoji zaštićen među muškim nogama. Svakoj ženi treba biti nagrada što dobiva takve Božije darove jer je to smisao njenog postojanja. Jedina dozvoljena promišljanja mogu biti ta falusna promišljanja i one se mogu baviti samo falusnom politikom, ali samo svog mužjaka.To im treba biti cilj za prosperitet u životu. To su ženska prirodna i ljudska prava! vaka svoj falus treba da ima i da se klanja pred njim, jer je on oslabađa svake brige i potrebe za razmišljanjem. Slušaju to žene parlamentarke i, onako prosvijetljne znanjem, rekoše drugarici Besimi Borić, koja se usudila kandidirati kao žena za predsjednicu Partije: “Suči pitu jer ovo je svijet u kome pobjeđuju oni koji imaju veću k..u!“ Predsjednik Erdogan ode zadovoljan i zamoli da ga pogrešno ne interpretiraju, kao što to rade pojedini mediji. Ja sam ovdje istinu govorio i želim da tako ostane zabilježeno, da je neophodna jednakopravnost žena, tj pravda, a ne jednakost! A zna se šta je PRAV-DA!

28. novembar 2014. Spektar, broj 25 19

RE^ENO

UPAM]ENO

Posrtaj može spriječiti pad. n Thomas Fuller

PORAVNATI KVAZARI

NOVE ^ESTICE

Sve su životinje sretnije i razumnije od čovjeka. n Menandar Svaku je istinu lako razumjeti jednom kada je otkrivena – bitno je otkriti je. n Galileo Galilei Veliki je čovjek uvijek spokojan; mali je čovjek uvijek razdražljiv. n Konfucije Oni koji nemaju morala, gube dušu pred Bogom, a čast pred svijetom. n Don Bosco Kako napredujemo u životu, tako saznajemo i granice naših mogućnosti. n Henr y Ford Najbolji test karaktera nije u tome koliko toga znamo kad treba nešto učiniti, već kako se ponašamo kad ne znamo što treba učiniti. n John Holt Najgore što se može reći za moćnike jest da nam oni mogu doći glave; ali to se isto može reći i za slabiće. n Henore de Balzac Samoća je raskoš bogatih. n Albert Camus Život izjednačava sve ljude, smrt otkriva istaknute. n George Bernard Shaw Smiješak ništa ne košta, a mnogo znači. n Andrew Carnegie Ponekad je najbolji način da se razveselite, razveseliti nekog drugog. n Mark Twain 20 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

intrigantnu i nadasve misterioznu temu koju naučnici tek počinju istraživati.

Crne rupe su najčudniji objekti u svemiru – u sebe „usisavaju“ sve što im se približi, a ni svjetlost nema dobre šanse da pobjegne njihovoj snažnoj gravitaciji. Astronomi su nedavno otkrili nešto još intrigantnije vezano za ove masivne objekte – oni su poravnani jedni sa drugima preko ogromnih razdaljina koje dosežu milijarde svjetlosnih godina. Čudna karakteristika primijećena je pomoću teleskopa VLT (Very Large Telescope) koji je smješten u Čileu, a preko kojeg je primjećena veza između kvazara. To su galaksije u čijim centrima se nalazi supermasivna crna rupa. One sijaju izuzetno snažno, jače od svih zvijezda u svojim galaksijama zajedno. Evropski tim istraživača otkrio je da su ose rotacija kvazara savršeno poredane jedne sa drugima na velikim udaljenostima. Tim vodi naučnik Damien Hutsemékers sa belgijskog univerziteta Liège, a za sada su registrovana 93 kvazara koji su iz nepoznatog razloga paralelni jedni sa drugima. Naučnici su potom odlučili provjeriti da li su rotacione ose paralelne ne samo jedne sa drugima nego i sa cjelokupnom strukturom našega svemira. Ubrzo je shvaćeno da to nije slučaj. Ipak, istraživanja VLT-a nagovještavaju da su kvazari poravnani po linijama filamenata koji dostižu dužinu od više milijardi svjetlosnih godina. Ova najveća struktura materije u našem svemiru zove se Velika struktura svemira i predstavlja

Naučnici Evropske organizacije za nuklearna istraživanja (CERN) saopštili su da su otkrili dvije nove subatomske čestice, što bi moglo da proširi naše shvatanje svemira. Eksperimentom u kojem je korišten Veliki sudarač čestica Hadron otkriveni su barjoni, čestice čije je postojanje ranije predviđeno. Ovo bi moglo da doprinese detaljnijem uvidu u način na koji svemir funkcioniše, dalje od "standardnog modela" fizičke teorije o osnovnim elementima materije. Zvaničnici CERN-a saopštili su da su otkriveni barjoni sastavljeni od tri kvarka koje na okupu drži snažna sila. Fizičar CERN-a Patrick Koppenburg izjavio je da bi ova studija, u kojoj su korišteni podaci sakupljeni tokom eksperimenata 2011. i 2012. godine, mogla da pomogne u razlikovanju efekata "standardnog modela" i "bilo čega novog ili neočekivanog u budućnosti".

“ORGANSKE” KOMETE

Iako je radila tek 60-ak sati, sonda Philae je uspjela odaslati podatke o uzorcima koje je sakupila na kometi 67P, a jedno od najvećih otkrića jeste potvrda da kometa sadrži organske molekule. Detalji još nisu otkriveni osim da su molekule bazirane na ugljiku, što je osnovna karakteristika organskih molekula i spojeva. Kompleksne

organske supstance kao što su aminokiseline su zapravo gradivni elementi života na Zemlji. Jedna od misija Philaee bila je da utvrdi da li organske materije postoje na površini komete. Također, sonda je trebala da utvrdi prirodu organskih molekula, ali za sada naučnici ne izlaze u javnost sa tim podacima. Organske molekule otkrio je uređaj COSAC (Cometary Sampling and Composition Experiment) koji se nalazi na sondi. Philae se trenutno nalazi u fazi hibernacije nakon što je "uspavan" zbog nedostatka sunčeve svjetlosti usljed pozicije koju je zauzeo pri grubom slijetanju.

KRIVA UVJERENJA

Jeste li mislili da naš jezik ima različite dijelove za registriranje različitih okusa? U krivu ste. Kao i za mnoge druge često ponavljane “činjenice”. Donosimo neke od njih. David McCandless, londonski pisac, novinar i dizajner informacija, napravio je listu stvari u koje je većina ljudi uvjerena, a nemaju veze s istinom. McCandles se poslužio Googleom kako bi ustanovio koliko često ljudi pretražuju određena pitanja. Na kraju je napravio ikonografiju "mitskih koncepcija", među kojima se našlo nekoliko široko rasprostranjenih uvjerenja. Primjerice, ako ste bili uvjereni kako naš jezik ima posebne dijelove kojima registrira različite okuse, u krivu ste. Također, nije točno da se psi znoje kroz jezik. Znoje se kroz šape. Kafa ne dehidrira, a alkohol ne ubija stan-

ice mozga, otkriva McCandless. Nadalje, ako ste mislili da je pojas nevinosti izumljen kako bi spriječio preljub, u krivu ste. Banane ne rastu na drveću, a šišmiši nisu slijepi. Bikovi ne reagiraju na crvenu boju jer uopće ne razaznaju boje. Od brijanja dlake ne postaju čvršće, otkriva Mc Candless, a sol u kipućoj vodi neće spriječiti tjesteninu da se slijepi. Džihad uopće ne znači sveti rat, nego borbu, a tri mudraca ne spominju se nigdje u Novom zavjetu. Najsjajnija zvijezda na nebu nije Sjevernjača nego Sirius, iz sazviježđa Veliki pas. Vikinzi nisu nosili kacige s rogovima, nego je to izum kostimografa Wagnerove opere. Napoleon nije bio nizak jer je sa svojih 168 cm bio prosječne visine svojih suvremenika. Francuska kraljica Marija Antoaneta izjavila je "neka jedu kolače" kad je imala devet godina. McCandless je pronašao 42 takva kriva uvjerenja.

NEPOŽELJNI DUBROVNIK

List Huffington post je objavio popis turističkih destinacija koje treba izbjegavati jer ih karakterizira prevelika gužva koju većinom čine turisti. Iako najčešće čitamo o pozitivnim dojmovima turista koji posjećuju Hrvatsku, Huffington post objavio je članak s negativnim kritikama. Naime, objavili su popis turističkih destinacija koje treba izbjegavati jer ih karakterizira prevelika gužva koju većinom čine turisti. Negativno su ocijenili i pomanjkanje kontakata s lokalnim ljudima. Prvo mjesto zauzeo Phuket na Tajlandu, drugo Pariz, a treće Dubrovnik. "Nevjerojatno je bolno za nas prave putnike, a ne turiste, kad dođemo u željenu destinaciju i tamo doživimo gužvu u kojoj nema lokalnih stanovnika.

RE^ENO

UPAM]ENO

Život je poput basne, nije važno koliko je dug, već koliko je vrijedan. n Lucius Annaeus Seneca Gola činjenica prolaznosti alibi je za umjetnost. n Ivan Focht Iako se ne slažem s vašim mišljenjem, branio bih do smrti vaše pravo da ga iznosite. n Voltaire Dobar pisac nije nužno i dobar književni kritičar. Kao što ni pijanac nije nužno dobar barmen. n Jim Bishop Onaj ko se želi obogatiti za jedan dan bit će obješen za jednu godinu. n Leonardo da Vinci Nijedan narod, kao što nijedan pojedini čovjek, ne vrijedi ništa u svijetu, ako ništa ne vrijedi sebi. n Antun R adić Najviše se volim sjećati budućnosti. n Salvador Dali Dati dio sebe, dati ga drugom, ljudski je nježno i nikad nam ne uzima onoliko koliko nam vraća. n Thomas More Lijepa je stvar istina, lijepa i trajna. Ali izgleda da je to stvar u koju nije lako uvjeriti ljude. n Platon Božji put u svijetu, to je država. n Hegel Sigurno je da Bog ne griješi prema čovjeku, ali čovjek griješi prema sebi. n Kur'an Dobro razmislite što je bilo i što će još biti. n Publilius Syrus Publilije 28. novembar 2014. Spektar, broj 25 21

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

LJUBICA ILI: IME I SUDBINA

Sa nekim se sastavljamo da bi se djeca rodila, a ne radi ljubavi; čovjek se rađa jer je trebao biti rođen, a ime, kao i sudbinu, sa sobom donosimo na svijet

etak Ahmet je bio osiromašeni zenički bogataš iz poznate trgovačke porodice. U tim velikim bogatim porodicama nisu se sva djeca školovala, samo najdarovitiji, ostali su rano preuzimali posao i ostajali bez škole, bili trgovci kao moj tetak. Rano je on zamijenio bio babu u trgovinama, od posla se nije slamao: nabavljao je robu, obilazio magaze, a onda sjedio sa viđenijim Zeničanima “Pod lipom”, eglenisao uz kafe, nekad se i napio. U magazi su uvijek bile kalfe i šegrti da rade. Išao je tetak redovno u džamiju, klanjao i postio, kurbane klao, sirotinji dijelio. Kada se tetak zamomčio, sve mi ovo pričala mama, zapelo mu bilo oko za tetku Razu, vitku k’o gazela, obrazovanu, smjernu, zeničku ljepoticu. Bila je to 1943. Nena i dedo sa djecom izbjegli iz Zenice u selo iznad Janjića i slabo se imalo. Zenica je čitav rat bila pod Nijemcima

22 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

i ustašama, a dajdža Kemo je prebjegao bio u partizane pa su se mamini morali skrivati po selima. Nakon što je tetku vidio na nekom sijelu, tetak Ahmet je se više nije mogao proći, ko čičak se bio zalijepio za curu: počeo dolaziti nenajavljen, donositi darove u

Tako je osvanulo jutro kada je Ahmet, presretan, jer je Raza pristala da se za njega uda, donio na konju topove tkanina da izabere za vjenčanu haljinu... hrani i materijalima, dosađivati. Tetka je bila skoro nepristojna s njim, znala i pobjeći u mahalu da ga ne sretne: nije joj se sviđao, a već se bila obećala drugom, bratovu drugu sa Prava, Atifu K. iz Sarajeva. Sve što je radila bilo je da čeka Atifova pisma, koji je te godine bio regrutovan u domobrane. A onda su odjednom prestala stizati pisma i tetka je provodila dane u

Piše: Nermana Begagić iščekivanju poštara i poslije njegova prolaza u novom išćekivanju poštara. Godinu nije bilo ni glasa od Atifa niti se znalo gdje je i šta je, tetka je povjerovala da je mrtav, godine sve teže bivale, Ahmet sve češće u kući. Tako je osvanulo jutro kada je Ahmet, presretan, jer je Raza pristala da se za njega uda, donio na konju topove tkanina da izabere za vjenčanu haljinu i da se posašivaju katovi svim sestrama i braći odijela. Spremala se svadba. etka je imala trbuh do zuba sa Farukom kada je stiglo oslobođenje, a sa njim i Atif na motoru sa prokolicom i bivšim posilnim u njoj: Zarobljen na frontu, pa pušten, vratio se u Sarajevu i sada je stigao da vidi Razu i sazna zašto se odjednom ušutila i nije pisala. Tako se saznalo da je tetak bio potplatio poštara i da su pisma završavala u potoku... Ali sada sve džaba bilo, tetka se bila udala, noseća, i sve je moralo da se zaboravi. Poslije Faruka stigao je Tarik, tetak je radnju zamijenio konjima i kočijama, onda kamionom, onda nije radio... bivalo teških godina. Tetka se nije žalila, bila je odana kući i djeci i sve se više okretala vjeri. Čak je jednom sanjala i Muhameda Pejgambera u snu, a to mogu samo dobri. Ali, kada se 1956. rodila kći, sva kuća

je buknula, sve se uskomešalo, a tetka, lijepa još uvijek, sjedila je na ćošku sećije i držala curicu sa prirodnom tamnom surmom ispod očiju u bijelom vezenom jastuku. Svekrva Kana, sa šamijom svezanom do obrva, na drugom kraju je primala goste i čestitke. Nikad tetku nisam vidjela sretniju do tada. estra i ja, a bila mi šesta godina, bile smo oduševljene bebom i njenim rođenjem, a ja opet, obuzeta, ne znam kako i zašto, mišlju o imenu curice. U jedno jutro, kada me mama poslala kroz mahale da tetki odnesem činiju sutlije u meterizu; sa sestricom, godinu mlađom od mene, sve vodeći je za ruku, došla sam u Šestića put. Sjele smo na stepenice i zvale tetku. Ona izašla gore na vrata, između nas povisoki basamaci, pokazuje mi prstom da se ne derem, beba spava, da uđemo. Ja skinula cipelice sestrici i sebi i popele smo se u hajat, pa sa tetkom ušle do bebe, zanijemile obadvije od te silne ljepote preda nama; tetku vučem za haljinu u sobu. Pita me šta je, a ja joj kažem: "Tetka, \ana i ja smo pričale i mi

smo odlučile da se djevojčica zove Ljubica. Kada je ovako lijepa dajte joj, molimo te, ime Ljubica! Ja bih je tetka samo ljubila i ljubila, a i miriše ko ljubičica ".... Tetka me zagrlila, pa ozbiljno reče da će prenijeti tetku kada dođe iz džamije, ali da sumnja. Tetak stigao i tetka mu ispričala, otišli i do nene i ispričali joj. - Mazalah, da se zove Ljubica! rekla nena, mora da joj je ona partizanka mati Rabija na uho šapnula! Tako se priča o imenu Ljubica i završila. Poslije su prepričavali danima i smijali se Rabijinoj Nerici i njenim idejama. \ani niko nije ništa zamjerio. Tetak nastavio ići u

Tetak nastavio ići u džamiju i kiosk sa povrćem otvorio. U porodici ostala priča o meni i imenu Ljubica... džamiju i kiosk sa povrćem otvorio. U porodici ostala priča o meni i imenu Ljubica. I danas, kada mati priča o meni, zna se sjetiti moje Ljubice i, kao uvijek, završava priču smijehom. "Tetak ljudima učio hatme i dove,

Raza u Islamskoj zajednici u direkciji has-muslimanka postala, našla sebi mira u vjeri i pokornosti, a Nerica bi da se dijete zove Ljubica. Asli je ovo moje dijete oduvijek mimo svijeta..." li naša rahmetli Lejla i jeste postala i bila naša treća sestra i ljubica i mirisala ljepotom duše kao ljubičica, sve naše godine. Dugo nam je već nema, a ja i danas, kada god vidim ovaj cvijet, mislim na nju i kao da mi miriše njenom posebnom, širokom ljudskom dušom. (Nakon što sam ovo zapisala u julu 2013, javila mi se Lejlina bratična, koja danas živi u Njujorku, a zove se i ona Lejla. Zahvalila se za ovaj pomen i duboko dirnuta saopštila mi da su našu Lejlu ona i njene drugarice sa studija od milošte i zvale Ljubica. Dotaklo mi je dušu ovo njeno saopštenje i u meni se pojačalo ubjeđenje da se sa nekim sastavljamo da bi se djeca rodila, a ne radi ljubavi, da se čovjek rađa jer je trebao biti rođen i da se ime, kao i sudbinu, donosi na svijet sa sobom. Eto, ja sam ga znala tek osjetiti.

28. oktobar 2014. Spektar, broj 25 23

MISTERIJE LJUDSKOG ORGANIZMA

NEMA NEIZLJEČIVIH BOLESTI, ALI IMA NEIZLJEČIVIH LJUDI Dr. Schulze, za koga se tvrdi da je osobno spasio na stotine otpisanih ljudi koji su bili “jednom nogom u grobu”, kaže da je imao pacijente koji su patili od glavobolje po sedam godina. A kad im je očistio debelo crijevo, glavobolja je odmah nestala...

e postoje neizlječive bolesti, već neizlječivi ljudi. Jedini ljudi koji ne ozdrave od bolesti jesu oni što ne žele da mijenjaju svoje loše životne navike. Ove smjele tvrdnje izrekao je dr. Richard Schulze, jedan od najpoznatijih američkih stručnjaka na polju prirodne medicine, autor knjige „Liječenje neizlječivih bolesti“ koja je izazvala pravu buru različitih rekacija, kako među pobornicima tzv. alternativnih metoda liječenja, tako i među liječnicima alopatske medicine što

Intrigantni doktor Richard Schulze 24 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

se u tretiranju bolesti koriste konvencionalnim, na dokazima zasnovanim, medicinskim terapijama.

Ljekovito bilje: Iako ovaj učenik po mnogima najboljeg svjetskog Jedini ljudi koji ne ozdrave od bolesti jesu oni što ne žele da mijenjaju svoje loše životne navike... herbaliste - dr. Johna Christophera (1909–1983.), kao osnovu u svom medicinskom radu koristi drevne

Piše: Šefik Avdagić principe higijene i izlječenja, koji su zapisani prije više hiljada godina u Bibliji, dr. Schulze je postao poznat ne kao običan liječnik prirodne medicine, već kao liječnik neizlječivih bolesti! Za njega se tvrdi da je osobno spasio na stotine otpisanih ljudi koji su bili “jednom nogom u grobu”. Ako se pitate koje su glavne karakteristike njegovih tretmana i u čemu je tajna (ako uopće postoji) efikasnosti prirodne medicine dr. Richarda Schulzea, u najkraćem mogli bi reći da tinkture, biljni prahovi, mehlemi i sve ostalo što se pravi po njegovim izvornim/originalnim receptima, sadrže mješavine ljekovitog bilja koje u tim oblicima čine snažnu formulu za jačanje prirodnog imuniteta i provjereno pomažu u izlječenju brojnih lakših i teških oboljenja. Dr. Schulze, naime, smatra da se na tržištu nalaze preslabi i razblaženi biljni pripravci koji bi mogli pomoći u ozdravljenju teških i “neizlječivih bolesti”. U njegovim receptima se ne štedi na količini ljekovitog bilja, svaki pripravak sadrži jake ekstrakte! Naravno, potrebno je strogo i disciplinirano odbacivanje štetnih životnih navika (loša prehrana, loša okolina, fizička

Drevna terapija vodom

neaktivnost, pušenje, alkohol, gazirana pića, kafa, stres i dr.).

Uzroci bolesti: Što je najvažnije, dr. Schulze ne krije svoje znanje već ga podvrgava praktičnom ispitu kroz primjenu jednostavnih tehnika izlječenja koje opisuje u navedenoj knjizi i na video materijalima dostupnim javnosti. U knjizi je sve detaljno objasnio tako da svako, prema njegovim riječima, “može ozdraviti vrlo brzo u kućnim uslovima”. Riječ je pozitivnim efektima jednostavnih tehnika čišćenja organizma, biljnih preparata – tinktura i obloga za koje je dr. Schulze dao sve recepte i detaljna objašnjenja. U jednom intervjuu, govoreći o uzrocima jadnog i bolesnog društva u kome čovjek tokom posljednjih nekoliko decenija živi, dr. Schulze ističe da nisu ljudi jedini bolesni, već su bolesne i biljke i životinje koje su pod utjecajem bolesnog čovjeka. Glavni uzroci bolesti su neadekvatno stanište, nezdrava ishrana i promašeni životni ciljevi. Savremeni čovjek je izabrao da živi van prirode, u prljavim gradovima, bez fizičke aktivnosti, da se hrani prerađenom i otrovnom hranom koja je u velikoj mjeri životinjskog

porijekla, a glavni cilj mu je trka za novcem kojim će (gle apsurda) kupiti otrov što uništava njegovo zdravlje i njegov život. “U takvom životu čovjek nema prijatelje i pošto živi potpuno neprirodno logično je da obolijeva od depresije, koja ustvari predstavlja upozorenje tijela što se obraća čovjekovoj savjesti riječima - hoćeš li da me ubiješ? Najteži pacijenti su oni koji su toliko duhovno propali da žele umrijeti. Depresija je

Mješavine ljekovitog bilja čine snažnu formulu za jačanje prirodnog imuniteta i provjereno pomažu u izlječenju brojnih lakših i teških oboljenja... najraširenija bolest savremenog društva koja čovjeka dovodi u stanje da ne želi više živjeti. Apoteke ostvaruju najveći profit na takozvanim ‘lijekovima’ protiv depresije, koji samo privremeno gase požar, ali ne rješavaju problem. Zato se zdravstveni problemi moraju najprije rješavati u glavi. Ako uspijemo ohrabriti pacijenta, pokažemo mu da može ozdraviti i da život zaista može biti lijep, pa on pristane da sarađuje u procesu izlječenja,

onda nema bolesti koja se ne može pobijediti, nema neizlječivih bolesti, a pozitivni rezultati su vidljivi nekada istog dana, a nekada za samo nekoliko dana”, kaže dr. Richard Schulze.

Čišćenje organizma: On ističe da je “hidroterapija” drevna terapija koja poboljšava cirkulaciju krvi po cijelom tijelu, a naročito u mozgu onih koji su u depresiji, a kada se tome doda i neka fizička aktivnost (šetnja, trčanje, vožnja bicikla, plivanje) onda rezultati u vrlo kratkom roku mogu biti sjajni. Pod hidroterapijom ovdje se “podrazumijeva” tretman u vlastitoj kadi ili tuš kabini - po jedan minut tuširanja toplom, pa hladnom vodom, i tako naizmjenično sedam puta. Prema riječima dr. Schulzea, hidroterapija jeste moćna tehnika, ali nije dovoljna. Prvi korak u liječenju bolesti je čišćenje organizma. Dakle, organizam treba očistiti od otpadnih tvari u organizmu (toksina ili otrova) da bi mogao ozdraviti, a glavni zagađivač je najčešće debelo crijevo i ono se prvo čisti. On kaže da je imao pacijente koji su patili od glavobolje po sedam godina i kada im je očistio debelo 28. novembar 2014. Spektar, broj 25 29

crijevo, glavobolja je odmah nestala. Dakle, samo zatvor može da bude uzrok glavobolje. Potom se čiste i drugi organi, prije svega jetra koja je glavni filter u organizmu, ali i žuč, bubrezi, bešika i dr. Kada je riječ o tehnikama koje se koristite u čišćenju organizma, dr. Schulze kaže da za tu svrhu koristi isključivo biljke iz prirode. Za čišćenje crijeva najbolji su jabuka i šljiva koje preporučuje ljudima u vidu cijeđenog soka. Za čišćenje jetre se koriste čajevi i biljne tinkture na bazi šarenog čkalja, (bodljikava biljka koju još zovu gujina trava, badelj ili sikavica), za čišćenje bubrega koristi se uva, a mogu se koristiti i sokovi od pomorandže i limuna sa maslinovim uljem, koji su odlični za izbacivanje kamenca.

Cijeđeni sokovi: “Čovjek je po svojoj anatomiji biljojed. Kao i drugi biljojedi, on bi trebao svježe biljke, a ne da kuhanjem, pečenjem i prženjem uništava hranjive sastojke u njima. Teško oboljelim pacijentima preporučujem da pređu na cijeđene sokove. Dakle, prvih nekoliko dana, nekada i cijeli mjesec, oni trebaju piti samo čistu negaziranu vodu i dva do četiri litra cijeđenih sokova. To je prava

Čudesna moć bijelog luka 26 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

Čovjek je u biti - biljojed

infuzija za organizam, pri čemu sistem za varenje praktično ne radi, već ovi sokovi skoro direktno idu u krvotok, i na taj način se dobija ušteda na energiji za rad imunog sistema i drugih mehanizama koji

Nisu ljudi jedini bolesni, već su bolesne i biljke i životinje koje su pod utjecajem bolesnog čovjeka. Glavni uzroci bolesti su neadekvatno stanište, nezdrava ishrana i promašeni životni ciljevi... dovode do ozdravljenja, a organizam dobija sve hranljive sastojke koji su mu neophodni. Nakon završetka sa programom na sokovima, prelazi se na sirovu biljnu

hranu. Terapija sokovima u nekim slučajevima traje najmanje pet dana, kod većine pacijenata primenjujemo je 10 dana, a kod najtežih bolesnika 30 dana. Sve vreme pacijenti konzumiraju i ljekovito bilje u vidu čajeva i tinktura, kojima se dodatno podstiče rad imunog sistema, cirkulacija, čiste organi i podstiče njihov rad i izlječenje”, tvrdi dr. Schulze.

Omiljene biljke: Među brojnim ljekovitim biljkama on posebno ističe moćno djelovanje ehinacee, koju su koristili Indijanci, a omiljene biljke su mu bijeli luk i ljuta aleva paprika. Za bijeli luk ističe da je najjači prirodni antibiotik i predstavlja dio svakog njegovog medicinskog tretmana. U svojoj knjizi govori o čudima izlječenja koja dolaze od ove biljke koja se može konzumirati ili se (od nje) napraviti umeci za debelo crijevo i druge unutarnje organe, a može se koristiti i kao obloga. Ljuta aleva paprika, također čudo od biljke, poboljšava cirkulaciju, što je od izuzetne važnosti jer kada se u oboljeli dio tijela dovede krv i poboljša cirkulacija, onda ćelije imunog sistema (hrana i drugi mehanizmi ozdravljenja) mogu djelovati na oboljeli organ. Dr. Schulze ističe da su u praksi zabilježeni slučajevi velikog

krvarenja koje ljekari nisu mogli zaustaviti, a poslije primjene ljute crvene paprike krvarenje je nestalo za nekoliko sekundi. Također, u slučajevima padanja u komu ili nesvijest, ljutkasti prah koji se koristi kao začin u ishrani, ubacuje se u usta pacijenta i ovaj bukvalno „oživljava“ za tren oka. Zvuči nevjerovatnom pa čak i pomalo senzacionalističkom njegova tvrdnja da se različiti tumori, bolesti srca, dijabetes, Parkinsonova bolest “mogu rješavati vrlo brzo, kao prehlada, samo ako je pacijent disciplinovan i hoće da sarađuje”. Za samo nekoliko dana, najviše deset dana, takvi pacijenti su, kako navodi dr. Schulze, oduševljeni brzinom procesa ozdravljenja. U programu liječenja teških bolesti on ističe da je veoma važna podrška bližnjih. Ako su pacijenti okruženi negativnim ljudima koji ih svojim ponašanjem obeshrabruju, onda je to veliki problem. Neki za dr. Schulzea kažu da je previše ekstreman zato što nekim pacijentima savetuje da napuste posao na kojem

Depresija je najrasprostranjenija bolest

se truju, da ostave svog bračnog druga koji ih demorališe i duhovno uništava, jer za njega je ljudski život najvažniji i treba učiniti sve da se on sačuva!

Pozitivne misli: Ovakav pristup pacijentu, on komentariše riječima: “Napadali su me zato što sam jednoj teško oboljeloj ženi rekao da skine sa zidova slike svog nastradalog sina koji je imao pet godina. Ako uspijemo ohrabriti pacijenta, pokažemo mu da može ozdraviti i da život zaista može biti lijep, pa on pristane da sarađuje u procesu izlječenja, onda nema bolesti koja se ne može pobijediti...

Popularna Schulzeova knjiga

Ona je stalno gledala u te slike i tugovala za sinom. Uspio sam je nagovoriti da sve slike spakuje u kofer i odnese u podrum, da

prekreči kuću i da um zaposli lijepim stvarima. I ta žena je ozdravila, a mene nije baš briga šta drugi pričaju o meni dok moji pacijenti ozdravljuju. Za izlječenje je veoma važno da ne razmišljamo o ružnim stvarima iz prošlosti, da se sklanjamo od loših ljudi i da razmišljamo samo pozitivno. U tom smjeru je podrška prijatelja i rodbine veoma korisna u procesu ozdravljenja”. Ako vas je ovaj tekst potaknuo da i sami krenete u potragu za detaljnim uputama, savjetima i originalnim receptima dr. Schulzea, možete na internetu vrlo lako doći do srbijanskog prevoda njegove knjige „Lečenje neizlečivih bolesti“, čije je “skidanje” u pdf-u slobodno. Dodatne i dragocjene informacije o prirodnom liječenju uz pomoć biljnih formula možete naći i u hrvatskom katalogu i priručniku pod nazivom “Prirodan način i dr. Richard Schulze”. 28. novembar 2014. Spektar, broj 25 27

NOVINARI NA DVOSTRUKOM NIŠANU

JAVNOST SVE PODOZRIVIJA, A POLITIKA SVE SUROVIJA Represija i napadi na novinare dostižu rekordni nivo, dok sloboda medija opada. U nekim zemljama je nemoguće pisati istinu, a da ne postanete predmet mržnje i meta nasilja

opštem svjetskom trendu udaljavanja od demokratije ugrožena je sloboda medija, a novinari su postali potrošna roba. Radeći svoj posao neće steći moćne prijatelje. Tek kada iznevjere svoj poziv, novinari postaju korisni državama, korporacijama ili naoružanim grupama. Novinari često nemaju podršku javnosti. U nekim zemljama je nemoguće pisati istinu, a da ne postanete predmet mržnje i meta nasilja.

Crna statistika: Poslednjih godina izvještavanje je postalo aktivnost opasna po život. Od 2002. do 2012, prema podacima Komiteta

Novinari kao pokretne mete 28 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

za zaštitu novinara (CPJ), u svijetu je ubijeno 506 novinara, u poređenju sa 390 deceniju ranije.

Od 2002. do 2012, prema podacima Komiteta za zaštitu novinara (CPJ), u svijetu je ubijeno 506 novinara, u poređenju sa 390 deceniju ranije... Pri tome, i u najvećim ratnim zonama, poput Iraka i Sirije, uzrok smrti novinara najčešće je ubistvo, a ne pogibija u oružanom okršaju. Ova promjena je počela 11. septembra, od kada dolazi do urušavanja široko prihvaćene ideje novinarske

Piše: George Packer neutralnosti. Mnogi borci, naročito džihadisti, novinare smatraju legitimnim metama i korisnim propagandnim sredstvom, živim ili mrtvim. Najpoznatiji slučajevi vezuju se za reportere sa Zapada, od Danijela Perla do Džejmsa Folija, ali najugroženiji su oni za koje vjerovatno nikad niste čuli – neki novinski izvještač u Tihuani, kamerman u Karačiju, bloger u Teheranu. Džoel Sajmom, izvršni direktor CPJ-a, upravo je objavio knjigu pod nazivom „Nova cenzura: U globalnoj bici za medijsku slobodu“ (The New Censorship: Inside the Global Battle for Media

Freedom). Čudan je osećaj čitati o rastućoj cenzuri u doba kada su izbori uobičajena pojava u čitavom svijetu, kada lične slobode rastu čak i u represivnim zemljama poput Kine, dok nas svake sekunde internet i društveni mediji bombarduju neselektivnim informacijama i svako ko ima nalog na Tviteru ili profil na Fejsbuku može da bude novinar. Ali Sajmon ubjedljivo zastupa tezu o svjetskoj tendenciji ka manjoj, a ne većoj slobodi medija.

Četiri razloga: „Preplavljeni podacima, gubimo iz vida širu realnost“, piše on. „U čitavom svijetu uvode se novi sistemi kontrole. Oni guše globalnu raspravu i zaustavljaju mjere i rješenja koja se temelje na obavještenom razumijevanju lokalne stvarnosti. Represija i napadi na novinare dostižu rekordni nivo, dok sloboda medija opada.“ U „Novoj cenzuri“ se navode četiri glavna razloga zašto je to tako. Prvi je uspon lidera kao što su Vladimir Putin u Rusiji, Redžep Tajip Erdogan u Turskoj, i ljevičarski predsjednici Venecuele, Ekvadora i Bolivije, koji svoju vlast koriste za zastrašivanje nezavisnih novinara i ometanje njihovog posla. Oni zloupotrebljavaju svoja demokratska ovlašćenja i vladaju kao diktatori. Sajmon ih zove demokratori! Oni to ne čine samo manipulisanjem, denuncijacijama i hapšenjima kritičkih novinara, već i stvaranjem atmosfere u kojoj se sloboda medija smatra petom kolonom političkog procesa, uvoznom pojavom sa Zapada, koja u najboljem slučaju služi za propagiranje zapadnih interesa – uvodi strane vrijednosti i izaziva haos – a u najgorem slučaju aktivno podriva nacionalnu bezbjednost i nacionalni ponos. Demagozi poput Putina i Erdogana stvaraju tiraniju većine,

Klasični mediji su u izrazitom padu

pa se disidentski stav, koji je normalna pozicija nezavisnih medija, lako može izolovati, optužiti za veze sa strancima i okriviti za društvene probleme.

Otmice i ubistva: Od Pekinga do Karakasa preovladava ideja da je sloboda izražavanja, uz druge javne slobode, dio zapadne ideologije, a ne univerzalno ljudsko pravo. Budući Demagozi poput Putina i Erdogana stvaraju tiraniju većine, pa se disidentski stav, koji je normalna pozicija nezavisnih medija, lako može izolovati... da imaju izbornu podršku građana, ovi lideri su donekle zaštićeni od kampanja osude kakve se pokreću protiv otvorenijih svjetskih diktatora, kao što su Kim Džong Un iz Severne Koreje ili kralj Abdulah iz Saudijske Arabije. Drugi izvor cenzure, prema Sajmonu, je terorizam. Odrubljivanje glave Danijelu Perlu u Karačiju početak je tendencije pretvaranja novinara u metu visoke vrijednosti. Rat u Iraku – najsmrtonosniji u istoriji novinarstva, sa 150 poginulih, od čega 85 odsto iračkih novinara, najčešće likvidi-

ranih – pogoršao je ovu tendenciju i učinio zarobljavanje i egzekuciju novinara normalnim dijelom medijske slike. Moja prekretnica je nastupila kada sam izvještavao iz Iraka početkom 2004. i shvatio da oznaka „Press“ na vjetrobranu kola ne pruža nikakvu zaštitu, već privlači nevolje; zamolio sam mog vozača Iračanina da je skine. U Siriji, gde su mnogi inostrani i lokalni reporteri žrtve otmica i ubistava, novinarstvo je praktično ukinuto.

Novi “novinari”: Ekstremno nasilje današnjih sukoba samo je pojačano tehnološkim napretkom. Naoružane grupe više ne moraju da štite novinare, jer i same imaju mogućnost da – kako glasi onaj užasni kliše – „ispričaju svoju priču“: mogu da objave svoje video snimke, svoje pisane izveštaje i tvitove, znajući da će međunarodni mediji preuzeti najsenzacionalnije priče. „Direktne veze između proizvođača i konzumenata sadržaja omogućavaju nasilnim grupama da zaobiđu tradicionalne medije i dođu do publike preko četova i veb-sajtova“, piše Sajmon. „Novinari su postali zamjenjivi i, samim tim, ugroženi.“ Tehnološki razvoj je doveo i do ukidanja stranih dopisništava, to jest 28. novembar 2014. Spektar, broj 25 29

velikog prisustva dopisnika u gradovima kao što su Sao Paolo, Najrobi i Džakarta. Sajmon je počeo kao dopisnik iz Meksiko sitija početkom devedesetih. Ovaj sistem je očigledno postao neefikasan, jer je dvadeset Amerikanaca izvještavalo o istom događaju za različite medije na sjeveru kontinenta.

Globalni nadzor: Od kada su slabljenjem tradicionalnih medija pozatvarana dopisništva širom svijeta, kritičko izveštavanje je prepušteno lokalnim reporterima. Mnogi od njih su talentovani, preduzimljivi i hrabri ljudi, često sposobniji od svojih kolega sa Zapada, da dođu do izvora i shvate suštinu priče. Ali je njihov položaj mnogo nesigurniji. Oni iza sebe nemaju zaštitu bogate inostrane medijske organizacije ili uticajne zapadne države. Jedina država koju imaju, njihova, najradije bi ih pobila. U zemljama poput Meksika, Filipina ili Pakistana, lokalni novinari su mete brutalnih kampanja zastrašivanja i ubistava koje vrše tajne službe ili naoružane grupe, od trgovaca drogom do islamista. Konačno, tu je i nevidljiva ruka globalnog digitalnog nadzora. Kinezi su ga usavršili, Iranci su sve bolji. U ovoj zemlji, poslije Snoudenovih otkrića, vlada sveprisutni osjećaj da ste nadgledani, što je mnoge novinare primoralo da se već rutinski služe kriptografijom kako bi zaštitili svoje izvore. Aktuelna američka vlada šalje dvosmislene signale, obećavajući da nikad neće hapsiti novinare koji rade svoj posao, ali koristi državnu silu da spriječi objavljivanje svake informacije koju procenjuje kao štetnu. Oslabljeni otpor: U doba masovnog prikupljanja podataka i fluidnih definicija novinarstva, više niko ne zna pravila niti kada se ona 30 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

Izvještavanje je sve opasniji posao

Surova likvidacija Džemsa Folija

zloupotrebljavaju, a kada krše. Sajmonova knjiga potvrđuje ideju o sudbini institucija u informatičkom dobu. I pored toga što je obećavala oslobađanje, demokratizaciju i jed-

U zemljama poput Meksika, Filipina ili Pakistana, lokalni novinari su mete brutalnih kampanja zastrašivanja i ubistava koje vrše tajne službe ili naoružane grupe... nakost, digitalna revolucija je, podrivajući tradicionalne medije, zapravo dovela do veće koncentracije moći u manje ruku, uz manje organizovanog otpora.

Kao rezultat toga, ućutkivanje novinara, što je cenzura – bilo od strane izabranih autokrata, naoružanih ekstremista, klasičnih diktatora ili državnih tužilaca koji zaustavljaju objavljivanje elektronskih dokaza – zapravo je lakše izvodivo i češće mu se pribjegava nego prije dvadeset godina. Američka javnost nema naročito visoko mišljenje o novinarima, čak ni kada oni rade svoj posao. Uprkos moći NSA i Googlea, u Americi ne vlada cenzura. Na vlasti nisu „demokratori“, niti novinare ubijaju na ulici. Ipak, i tu nije jednostavno biti novinar, i tu je erozija ove profesije u izrazitom napredovanju. (The New Yorker)

NESTAŠICA HRANE U RUSIJI

VISOKA CIJENA SANKCIJA U političkim odmjeravanjima sa Zapadom, Rusija najveće posljedice osjeća u prehrambenom sektoru u kojem Vlada više obećava nego što može da potakne proizvodnju hrane koja je dosad stizala iz uvoza

ergej Kulik je tipičan biznismen. Kada ne nadgleda poslove na svojoj farmi ostriga, ovaj preduzetnik odgovara na brojne telefonske pozive ruskih kompanija koje tragaju za novim snabdjevačima s obzirom da su sankcije onemogućile nabavku ogromnog broja proizvoda sa Zapada. Kulik je osnovao svoju farmu prije osam godina na Krimu kako bi oživio proizvodnju ovog vrhunskog delikatesa u tom regionu.

sionalci, sada o tome zna i šira javnost“, primjećuje Kulik. Od uvođenja zabrane kao odgovora na zapadne sankcije zbog akcija Moskve u Ukrajini, njega je već kontaktiralo sedam lanaca ruskih restorana kako bi sklopili dogovor o

Odgovor na sankcije: Sa

nabavkama ostriga. Kulik je bio prinuđen da ih odbije, jer njegova farma trenutno može samo da podmiri potrebe konzumenata sa Krima. „Sankcije su došle malo prerano za mene“, priznaje on. „Imam dva od tri neophodna elementa za ovaj

ruskom aneksijom tog ukrajinskog poluostrva i zabranom uvoza hrane sa Zapada, koju je uvela Moskva, porasla je potražnja za njegovim ostrigama. „Ako su prije sankcija o meni čuli samo stručnjaci i profe-

Sankcije su ispraznile police sa egzotičnim plodovima mora, zbog čega ljubiteljima dobrog zalogaja vjerovatno nije svejedno...

posao: farmu i čamac. Još uvijek mi nedostaje prostor na obali za čuvanje ostriga. Bez toga, bilo mi veoma teško da redovno snabdijevam tržišta Moskve ili Sankt Petersburga.“ Poput brojnih proizvođača u samoj Rusiji, i Kulik traži načine da popuni ogromnu prazninu koja zjapi nakon uvođenja sankcija. Podneo je zahtjev za državne subvencije i nada se da će proširiti svoju farmu sa postojećih 5 na 30 hektara. „Sankcije su ispraznile police sa egzotičnim plodovima mora, zbog čega ljubiteljima dobrog zalogaja vjerovatno nije svejedno“, dodaje on.

Francuski sir: U međuvremenu, ruski zvaničnici predvođeni Vladimirom Putinom uporno ponavljaju kako su sankcije šansa da se ojača posrnula prehrambena industrija Rusije. Premijer Dmitrij Medvedev objavio je nedavno „mapu puta“ za poljoprivredu za koju se vjeruje da će podstaći

Prazni rafovi moskovske samoposluge 28. novembar 2014. Spektar, broj 25 31

domaću proizvodnju i smanjiti zavisnost Rusije od uvoza hrane. Govoreći nedavno u jednoj televizijskoj emisiji, Putin je rekao da su sankcije udahnule novi život domaćoj proizvodnji i upozorio zapadne države da su „izgubile rusko tržište hrane“. Istovremeno, dva najveća snabdjevača tržišta ribom – „Rusko more“ i GlavTorgProdukt već su najavili da će povećati proizvodnju. GlavTorgProdukt objelodanio je svoje planove da otvori novo postrojenje za preradu ribe u Viborgu, gradu na sjeverozapadu zemlje, a i mali proizvođači koji tek ulaze u ove poslove dobili su nesvakidašnju priliku da popune upražnjeno mjesto koje su za sobom ostavili strani izvoznici. S druge strane, stanovnici Barnaula, administrativnog centra Altajskog kraja, uskoro će biti u prilici da kupuju lokalni kamember ili rokford, čuvene francuske sireve. U manastiru Valam, koji se nalazi na jednom ostrvu u neposrednoj blizini Sankt Petersburga, monasi se obučavaju za sasvim novu vrstu posla – proizvodnju sira. Sredinom oktobra ovaj manastir, inače omiljeno mesto za predah Vladimira Putina, objavio je fotografije jednog od monaha kako

Proizvodnja hrane kaska za potrebama 32 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

Nemoćna ruska poljoprivreda

savladava tehniku za proizvodnju sira uz pomoć majstora iz Italije.

Čista ludost: U manastiru kažu da je monah Agapij učio kako se proizvodi čitava paleta sireva, uključujući mocarelu i dimljenu rikotu i da će svoje znanje prenijeti U manastiru Valam, koji se nalazi na jednom ostrvu u neposrednoj blizini Sankt Petersburga, monasi se obučavaju za sasvim novu vrstu posla – proizvodnju sira... na ostale u Valamu, tako da je planirano da proizvodnja počne u decembru. Oživljavanje čitave poljoprivrede je, međutim, mnogo veći izazov. Milioni hektara zemlje potpuno su zapušteni nakon kolapsa

Sovjetskog saveza, zbog čega se Rusija prije svega orijentisala na uvoz hrane. Mada se na njenoj teritoriji nalaze i neka od najplodnijih zemljišta na svijetu, Rusija uvozi gotovo 40 procenata od ukupne količine potrebne hrane, dok u Moskvi ta brojka doseže i 60 odsto. Govoreći o ovoj vrstoj zavisnosti, ali i sumornom stanju ruske poljoprivrede, mnogi stručnjaci upozoravaju kako je zabrana uvoza zapadnih proizvoda čista ludost. „Potrebno je, zapravo, da smanjimo količine nafte i gasa u našoj spoljno-trgovinskoj razmjeni, tako da nam je zbog toga potrebna što veća raznovrsnost proizvoda za uvoz i izvoz”, reći će Jevgenij Jasin, ministar ekonomije iz vremena predsjednikovanja Borisa Jeljcina, „tako da su potezi koje povlače ruski zvaničnici neproduktivni, i oni neće povećati domaću proizvodnju“. Ekonomisti smatraju da će proizvođačima biti potrebne godine kako bi se prilagodili gubitku stranih partnera. Vladin program reformi mogao bi dijelom da pomogne kako bi se ublažili ovi udarci, mada su učinci još uvijek prilično mršavi.

Biznis bez profita: Tako je, na primjer, program za povećanjem proizvodnje mlijeka donio od 2007. godine svega tri procenta rasta

Specijaliteti za vladare: Premijer Medvedev i predsjednik Putin

proizvodnje ove namirnice, bez obzira što je u njega uloženo bezmalo deset milijardi dolara pomoći. Moskva je obećala još milijarde podrške za najveće državne kompanije da bi se spriječile posljedice sankcija mada, uprkos patriotskom ohrabrivanju Rusa da proizvode i troše svoju vlastitu hranu, pomoć vlade i dalje ostaje ograničena. „Poljoprivrednici još uvijek iščekuju, za njih je jednostavnije da sjede na berzi rada ili prihvataju poslove šofera i slično nego da obrađuju zemlju, zato što poljoprivreda nije dovoljno profitabilna“, priča proizvođač Dmitrij Klimov, kome je posao sa uzagajanjem živine dospio na sam rub propasti. „U Evropskoj uniji vlade izdvajaju po pet eura za svaku kokošku, dok ovdje nema ničeg ni približno sličnog“, dodaje on. Klimov, bivši novinar, uspio je da spasi ovaj biznis samo zato što je uložio dodatni novac u nove poslove, tako da trenutno morke koje se uzgajaju na njegovoj farmi stižu na trpeze prestižnih moskovskih restorana. Klimov bi sada želio da pokuša sa proizvod-

njom paštete od džigerice patke, u saradnji sa vlasnikom jedne prodavnice francuskih delikatesa iz Moskve.

Zaludno čekanje: Mada kaže da je na ovu ideju došao prije restrikcija koje su uvedene za proizvode iz zapadnih zemalja, ova pašteta proizvedena u Rusiji sigurno će biti pravi hit među Ekonomisti smatraju da će ruskim proizvođačima hrane biti potrebne godine kako bi se prilagodili gubitku stranih partnera... lokalnim sladokuscima koji čeznu za zabranjenim proizvodima iz Francuske. Njegov prvi pokušaj proizvodnje ovog delikatesa nije bio uspješan, jer se ispostavilo da džigerica pataka u Rusiji nema dovoljnu težinu, tako da je ovaj farmer bio na kraju prinuđen da naruči 200 pačijih jaja iz Francuske u nadi da će uspjeti da proizvede željeni specijalitet do ljeta 2015. godine. Mada bi stanje na tržištu moglo dati dodatni zamah njegovom biznisu, Klimov ne odobrava uvođenje sankci-

ja. On kaže da u Rusiji jednostavno nema dovoljan broj poljoprivrednika koji bi mogli da hrane stanovništvo ove ogromne zemlje. „Žalosno je da se razvoj poljoprivrede povezuje sa time što potrošači nemaju nekih proizvoda na koje su navikli“, vajka se on. „Mislim da je ovo što trenutno vidimo čista demagogija, što se može primijetiti i u raznim drugim sferama u našoj zemlji“. On i dalje polaže svoje nade u nove planove za razvoj poljoprivrede, ali će morati da sačeka do 2015. godine, za kada je najavljeno sprovođenje takve vladine politike.

Prazni rafovi: U međuvremenu Rusija se priprema za nestašice koje vraćaju sjećanje na dane Sovjetskog saveza. U obično dobro snabdjevnim moskovskim prodavnicama sve češće se mogu vidjeti ispražnjeni rafovi na mjestima gdje su nekada bili strani proizvodi, tako da postaje sve očigledniji nedostatak živinskog mesa, sireva ili mlijeka, mada to nije kraj liste. Kako se približava zima, zvaničnici ulažu sve veće napore da uvjere nervozne potrošače da će nestašice nadomjestiti uvozom hrane iz Afrike, Latinske Amerike i Azije. Ipak, dobavljanje hrane sa ovih udaljenih lokacija podiglo je cijene uvoza što je, u kombinaciji sa tim što i domaći proizvođači koriste ovu situaciju na tržištu, dovelo do vrtoglavog rasta cijena hrane, tako da su cijene mesa samo u oktobru porasle za 18 procenata, a mlijeka za 15 odsto. I dok ruska vlada nastavlja da prijeti uzvratnim sankcijama Evropskoj uniji i SAD-u, pa čak i zabranama letova stranih kompanija iznad njihove teritorije, građanima ove zemlje preostaje samo i jedino – da stežu kaiš. Kler Big/RSE 28. novembar 2014. Spektar, broj 25 33

NAŠA I SVJETSKA BAŠTINA

STEĆCI (NE)ĆE DOBITI PRIVILEGOVANI STATUS

Stećci sa područja četiri balkanske države nominirani su na UNESCO listu svjetske baštine. Da li će najveći kulturno-historijski poduhvat u regionu promijeniti naš odnos prema srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima?

osna i Hercegovine, Hrvatska, Srbija i Crna Gora još 2009. godine dogovorile su realiziranje Projekta nominacije stećaka za upis na UNESCO listu svjetske baštine. Pet godina kasnije, do kraja novembra 2014., u Beogradu slijedi još jedan sastanak predstavnika državnih komisija oko usaglašavanja obimnog materijala. Ukoliko UNESCO uvaži aplikaciju za upis stećaka na Listu svjetske baštine, ovi srednjovjekovni nadgrobni spomenici bit će prvo upisano kulturno dobro nominirano od strane više država.

Zaštićene lokacije: Profesor dr. Dubravko Lovrenović, predsjedavajući Komisije za očuvanje nacionalnih 34 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

spomenika BiH, očekuje da bi projekat mogao biti završen i prije planiranog roka. „Radi se o 30 lokaliteta, 22 u BiH, dva u Hrvatskoj i po tri u Srbiji i Crnoj Gori, sa ukupno 174 stećka koji bi

U optimalnim okolnostima mogli bismo očekivati da u ljeto 2016. godine odluka UNESCO-a o zaštiti stećaka napokon bude saopćena... ubuduće bili pod zaštitom UNESCOa,“ kaže profesor Lovrenović i dodaje: „Nakon predaje kredibilne aplikacije slijedi proces evaluacije svih 30 lokaliteta. U BiH će doći stručnjaci iz UNESCO-a, a ja

vjerujem da će to biti na ljeto 2015. godine. U optimalnim okolnostima mogli bismo očekivati da u ljeto 2016. godine odluka UNESCO-a napokon bude saopćena.“ Proučavanje stećaka počelo je za vrijeme austrougarske vlasti u ovim krajevima. Do sada je u regionu popisano oko 70.000 stećaka, od čega 60.000 u BiH. Smatra se da ih je 95% u lošem stanju. Neki lokaliteti, kao što je Radimlja kod Stoca, odavno su poznati i djelimično zaštićeni. Međutim, najveći broj stećaka koji su preživjeli stoljeća ostat će i dalje prepušteni volji današnjih stanovnika BiH. „Ne bih govorio o nacionalnim ili vjerskim svojatanjima motiviranim politikom. Stećci jednostavno pri-

U regionu je popisano oko 70.000 stećaka

padaju onima koji su tu pokopani, ali je pitanje kako ih zaštititi od propadanja. Hiljade nekropola neće biti pod UNESCO zaštitom. To je dužnost države BiH. Stećak jeste nacionalna baština i po sadašnjim zakonima, ta dužnost zaštite je na entitetima i vladama, to jest, odgovarajućim ministarstvima,“ podsjeća profesor Lovrenović.

Majevička nekropola: Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici vezani za cijelo područje današnje Bosne i Hercegovine, te dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Karakteriše ih bogata ornamentika te zapisi, epitafi, koji govore o specifičnom odnosu prema životu i prema smrti. Pojavljuju se od druge polovine 12. stoljeća, a njihova prva faza traje i tokom 13. stoljeće. Intenzivno se klešu i ukrašavaju u 14. i 15. stoljeću, a u 16. stoljeću ova vrsta sakralne umjetnosti postupno nestaje. Mirko Babić, direktor „Muzeja Semberije“ u Bijeljini, kaže da stećci na planini Majevici zaslužuju zaštitu UNESCO, ali da pitanje zaštićenih lokaliteta ostaje još uvijek otvoreno i o njemu će, kako je rekao, odlučivati komisija na vrhu. „Majevica ima tipični pejzaž

zapadnog Balkana i ljudi koji tu žive dio su istog mentalnog sklopa i baštinili su istu materijalnu kulturu, pa su podizali i monumentalne nadgrobne spomenike, stećke. Jedna od takvih nekropola, koja je tek djelimično istražena, je nekropola između današnjih sela Jablanica i Piperi u opštini Lopare (Rejon Visori, podno vrha Međednik, gdje su zabilježene prve nastambe u ovom dijelu BiH, op.a.). Na prostoru

Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici vezani za cijelo područje današnje Bosne i Hercegovine, te dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske... od nekih 400 metara nalazi se pet lokacija sa stećcima, od kojih desetak imaju natpise. Tu nekropolu kandidovali smo da bude na listi lokacija koje će štititi UNESCO, jer bi se time ispoštovala teritorijalna zastupljenost, dakle, sjeveroistok (BiH, op.a.) bi imao svoj lokalitet,“ kaže za Deutsche Welle mr. Mirko Babić. On podsjeća da „Muzej Semberije“ čuva 23 stećka sa natpisima i još 40 bez natpisa, koji su krajem 2002.

godine pronađeni u starim temeljima Atik džamije u Bijeljini.

Unikatni spomenici: „Kako UNESCO tretira spomenike na mjestu gdje se nalaze, samo spomenike „in situ“, ove bijeljinske ne možemo kandidirati, jer nije utvrđeno odakle su preneseni i svojevremeno ugrađeni u temelje džamije,“ kaže Babić. Dodaje da u Ugljeviku postoji pet lokacija stećaka sa natpisima, da stećaka u ovom dijelu BiH ima u Teočaku, Seljublju, Srebrenici, Bratuncu te da mnogi od njih još uvijek nisu registrovani. O vrijednosti i budućnosti stećaka Babić kaže: „Stari majstori klesari su za svakoga pravili različiti stećak. Svaki je unikat i to je i u svjetu primijećeno. Kada UNESCO proglasi stećke svjetskom baštinom, to će biti spomenici kulture svjetskog nivoa. Bitno je da mi ispoštujemo svoju kategorizaciju ovih spomenika, jer imamo mnogo onih nekategorisanih i oni su najugroženiji. Svjedoci smo uništavanja, nemara i nestanka spomenika kulture, stećaka prije svih. Nakon UNESCO liste spomenika nulte kategorije mi 28. novembar 2014. Spektar, broj 25 35

Stećci se uglavnom nalaze na teško pristupačnim mjestima

U BiH se nalazi najmanje 60.000 stećaka

moramo nastaviti kategorizaciju prve, druge i treće kategorije,“ zaključuje mr Mirko Babić. Profesor Pravnog fakulteta u Tuzli, dr Edin Mutapčić, doktorirao je na historiji države i prava srednjeg vijeka. Za Deutsche Welle kaže da su stećci vrijednost u evropskim, pa i svjetskim okvirima.

Bosansko naslijeđe: „Nominacija na UNESCO listu svjetske baštine mogla je i ranije nastupiti i svakako da ova kandidatura ima svoje mjesto i opravdanje. Međutim, kada je u pitanju adekvatna zaštita, glavni problem je što se s nekropole stećaka uglavnom nalaze na teško pristupačnim lokacijama. Za zaštitu i promoviranje u 36 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

turističkom smislu potrebna su velika infrastrukturna ulaganja,“ kaže profesor Mutapčić. Iako projekat nominacije vode četiri države, on kaže da su stećci bosanskohercegovačko nasljeđe, pa tek onda nasljeđe njenih susjeda.

Pored kulturološke, stećci imaju i svoju historijsku vrijednost. Na žalost, svijest naših predaka nije bila takva da ih sačuvaju u skladu sa njihovom spomeničkom vrijednošću... „To je moje mišljenje. Jer, ako pogledamo geografski prostor na kojem se nalaze ti spomenici, oni se

nalaze na prostoru koje je nekada obuhvatalo bosansko kraljevstvo u najvećem rasponu svojih granica. Naravno, o tome će u nauci uvijek biti sporenja i negodovanja. Svakako da, pored kulturološke, stećci imaju i svoju historijsku vrijednost. Na žalost, svijest naših predaka nije bila takva da ih sačuvaju u skladu sa njihovom spomeničkom vrijednošću,“ kaže dr Mutapčić i zaključuje: „Ova nominacija stećaka na Listu svjetske baštine ima svog smisla samo ako se proučavanju i konzerviranju stećaka priđe na najozbiljniji, naučni način. Svojatanja ili negiranja vrijednosti stećaka teško će se ovdje prevazilaziti. Ipak, sada će barem evropska i svjetska javnost biti bolje upoznata, te će taj eksterni faktor zaštite biti dominantniji. Jednom dobrom kampanjom, koja će vjerovatno uslijediti, moguće je postići da počnemo razmišljati o bogatstvu prošlosti koju svi skupa dijelimo. Bit će to i jedan od putokaza u budućnost,“ zaključuje profesor Mutapčić.

Potencijalna lista: Od 1972. godine, kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, do danas je na UNESCO istu svjetske baštine upisano ukupno 936 kulturnih, prirodnih ili mješovitih dobara. U skladu sa ovom konvencijom, upisana dobra predstavljaju dio svjetske baštine sa izuzetnom univerzalnom vrijednošću. Upisana dobra iz Bosne i Hercegovine na UNESCO listi svjetske baštine su most Mehmedpaše Sokolovića u Višegradu i područje Starog mosta i starog grada Mostara. Pored toga, na tentativnoj potencijalnoj listi dobara koje zemlja može nominovati u narednom periodu, se nalazi još devet dobara iz BiH. Među njima su, od 2011. Godine, i stećci. Emir Musli/DW

STOLJEĆE BEZ DIMITRIJA TUCOVIĆA

Glas iz budućnosti Politika je otišla u suprotnom pravcu od ideja velikog srpskog demokrate, koji je prije više od sto godina upozoravao na zlo koje će nam se dogoditi

re tačno sto godina, na samom početku Prvog svjetskog rata, poginuo je antiratni borac, socijaldemokrata Dimitrije Tucović. Njegovi politički stavovi danas djeluju veoma daleko od nas. Neko bi mogao reći da im je istekao rok, da su stari već čitav vijek, da su bili uklopljeni u drugačiji politički milje, da su se okolnosti sasvim promijenile. To je naravno tačno, ali je to opor zaključak o nama danas. Opor je, jer danas nema stranke koja bi dosledno i istrajno zastupala program kakav je imala Tucovićeva Srpska socijal-demokratska partija. Danas nema političke organizacije koja bi insistirala na svojoj idejnoj posebnosti i njoj žrtvovala mogućnost da se domogne makar parčeta vlasti.

Politički prorok: Dimitrije Tucović je, naravno, vodio politiku socijalne jednakosti u srpskom društvu. Ali glavno pitanje u toj prvoj deceniji 20. vijeka je bilo nacionalno pitanje i upravo su tu programska opredeljenja njegove stranke bila najoštrije suprotstavljena glavnim političkim tokovima. Bilo je to vrijeme kada je izgledalo da se ostvaruju svi nacionalni snovi i da je davnašnji cilj zaokruživanja željene državne teritorije nadohvat ruke. U takvoj atmosferi povišene nacionalne temperature ustati protiv samog koncepta nacionalne

države i, posebno, protiv svih pokušaja njenog uvećanja, bilo je gotovo svetogrđe. Govoriti da je stvaranje nacionalnih država na Balkanu samo kvasac za nove sukobe bila je anticipacija svega što se potom dogodilo. Založiti se za stvaranje nadnacionalne Balkanske federacije u trenutku kada su se

balkanski narodi spremali za svoje međusobne beskrajne okršaje, bilo je u potpunosti disonantno u odnosu na sveprisutni zov nacije. Opominjati da stalne napetosti i nestabilnosti na Balkanu otvaraju prostor za neprekidno mešanje i arbitriranje velikih sila u ovom regionu, bilo je proročki. Pisati da fiksacija na nacionalno otvara politički prostor za dominaciju vojnih krugova i stalno ugrožavanje sloboda pojedinaca izgledalo je blasfemično u vremenu dubinske militarizacije srpskog društva.

Osporavati oslobodilački karakter ratovima koji su pokretani s parolom slobode na barjaku i tvrditi da na etnički mešanom prostoru „oslobođenje jednog naroda u granicama nacionalne države znači utamničenje drugog“, do danas je ostalo izvan dometa nacionalnih stratega.

Nedostižna utopija: Insistirati na tome da povlačenje novih granica vodi u ekonomsko osiromašenje, jer udrobljava tržište i usporava ekonomske tokove, još uvijek je neotkrivena misao u ovoj regiji, koja ne prestaje da se usitnjava i da u potpunosti poništava svoje privredne kapacitete. Upozoravati da nacionalna zaslijepljenost spriječava da se uoče mešetarenja, korupcija i stalno truljenje, govorilo je o dubinskom razumijevanju problema srpskog društva. Ali, za Tucovića je danas malo ko čuo. Politika je otišla u suprotnom pravcu, mi smo nastavili da se gložimo, dijelimo, usitnjavamo, da, pozivajući se na „velike ideje“, ugrožavamo slobode, da u ime „pitanja svih pitanja“ kočimo razvoj. Zbog toga ideje Dimitrija Tucovića danas prije mogu izgledati kao da nam stižu iz nekakve utopijske budućnosti nego iz sasvim ozbiljno davne prošlosti. Njegove ključne ideje su modernije, savremenije i u mnogo čemu sasvim suprotne onima na kojima tavori Srbija danas. Njegovi principi su daleki ne zato što su prevaziđeni, nego zato što čitav vijek nisu dosegnuti. Dubravka Stojanović 28. novembar 2014. Spektar, broj 25 37

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

DVIJE ŽENE-VLADARICE Posljednja bosanska kraljica nije bila Katarina nego Mara Jelena, dok za Esmu sultaniju legenda kaže da je za svoju tešku bolest lijek našla gradnjom džamije u Jajcu

ako su priče o bosanskim kraljicama brojne i interesantne, u ovom tekstu će biti predstavljene samo dvije, i to one čije sudbine sadrže u sebi elemente od kojih neki i danas bitno određuju žensku priču. Prva je kraljica Mara Jelena (1447–1500), a druga Esma sultanija (1726–1788).

Zla kraljica: Uvriježeno je vjerovanje o kraljici Katarini kao posljednjoj bosanskoj kraljici. Ipak, posljednja bosanska kraljica bila je Mara Jelena, supruga legitimno izabranog, posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, posinka kraljice Katarine Kosače, čiji je period vladavine trajao dvije godine (1461–1463). Za razliku od mnogo poznatije Katarine, likom Mare Jelene niko se nije ozbiljnije umjetnički bavio, a i historijski izvori tvrde da je kraljica bila zla osoba i da nije upamćena po dobru. Zbog čega je ova žena ostala upamćena kao zla kraljica, antipod dobroj kraljici Katarini? Bila je kćerka srpskog despota Lazara Brankovića, koji je umro iznenada, veoma mlad ostavivši despotovinu u haosu, i bizantijske princeze Jelene Paleolog. Stavljeno u historijski kontekst, Turci su bili s jedne strane, a Bosna, Matija Korvina i Ugari sa druge, i svi su imali osvajačke pretenzije prema despotovini. S obzirom da nije bilo muškog 38 Spektar, broj 25 28. novembar 2014.

nasljednika, jer je despot ostavio za sobom tri kćerke, rješenje se vidjelo u udaji najstarije za nasljednika koji bi riješio situaciju. Tako se 1459. godine dogovorio političkointeresni brak između bosanskog prijestolonasljednika Stjepana Tomaševića i princeze Mare Jelene,

Likom Mare Jelene niko se nije ozbiljnije umjetnički bavio, a i historijski izvori tvrde da je kraljica bila zla osoba i da nije upamćena po dobru... kojoj je tada bilo svega dvanaest godina, dok je Stjepanu bilo dvadesetak više. Međutim, nakon svega dvije godine, despotovinu je

zauzelo Osmansko carstvo, a kralj i kraljica su izbjegli u Bosnu i nastanili se u Jajcu, gdje je tada bio kraljevski dvor.

Smrt u Trakiji: Mara je u Jajce uspjela donijeti veoma vrijedan miraz, koji se u historijskim spisima spominje češće od nje same – mošti sv. Luke – koje je dobila od svog djeda \urđa Brankovića. Po dolasku u Jajce smijenila je na kraljevskom tronu majku svoga muža, kraljicu Katarinu. Međutim, nije bila dugo kraljica, i kako nas historija uči, Osmanlije su osvojile grad 1463, pogubile kralja, a četrnaestogodišnja kraljica je dospjela u Dalmaciju. Zbog mnoštva neusaglašenih historijskih izvora, teško je pouzdano utvrditi šta se tačno događalo, no najvjerovatnije su kraljicu opljačkali neprijatelji njenog muža jedno vrijeme je držeći u

Mara Jelena bila je udata za Stjepana Tomaševića

zatočeništvu, odakle je uspjela pobjeći i otići u Dubrovnik, gdje je već bila kraljica Katarina. Izvori tvrde da je kraljica Katarina u javnosti nastupala kao bosanska kraljica, zajedno sa svim vanjskim obilježjima koja su to podrazumijevala, te je dobijala prihode koji su joj kao kraljici pripadali, iako to zakonski više nije bila. Mara se u tom periodu najviše spominje u vezi sa moštima jer su velike sile, koje su vladale tim dijelom svijeta, željele da ih se dokopaju (Mlečani, papa, Ugari). Nakon mnogih zakulisnih radnji, konačno ih je prodala Mlečanima i 1466. godine otišla u Carigrad u kojem je nastavila svoj život. Od tada počinje priča o njoj kao zloj kraljici. Pred kraj života se preselila u Trakiju gdje je i umrla 1500. godine.

Čudesno ozdravljenje: U Jajcu postoji legenda o Esmi sultaniji, po kojoj nosi ime najveća gradska džamija. Iako postoji nekoliko varijanti, osnovna linija priče je ova: Esma, kćerka sultana, strašno se razboljela i danima je ležala u postelji. Sultan je slao po ljekare i vračeve u cijelom carstvu, ali je sve bivalo uzalud i sultaniji je bivalo gore iz dana u dan. Sve dok joj jedan hodža nije rekao da treba da sagradi džamiju i most na mjestu gdje se dvije rijeke spajaju u jednu. Izaslanici su tragali po carstvu i u Bosni otkrili grad Jajce u kojem se jedna rijeka ulijeva u drugu, čineći vodopad i to im se učinilo kao savršeno mjesto. Došli su sultaniji i nakon što su joj rekli da su pronašli mjesto, ona je skinula jednu naušnicu iz uha (jer je toliko bila vrijedna) i od nje su sagradili džamiju i mostove. Zato se džamija zove Džamija Esme sultanije. Esma sultanija je svakako bila historijska ličnost. Bila je kćerka sultana Ahmeda III koji je vladao u

Džamija Esme sultanije, jedine koju su Osmanlije nazvale po nekoj ženi

periodu od 1703. do 1730. godine, i sestra sultana Mustafe II koji ga je naslijedio. Rođena je 14. marta

Esma sultanija je bila kćerka sultana Ahmeda III, koji je vladao u periodu od 1703. do 1730. godine, i sestra sultana Mustafe II koji ga je naslijedio... 1726. i živjela do 1788. godine. Udala se za otomanskog vezira Mehmed-pašu Muhsinovića koji je u dva navrata bio bosanski namjesnik, a u jednom od ta dva perioda Esmi je mogao finansijski pomoći gradnju džamije. Istraživanje o Esmi otežala je i

činjenica da su postojale još najmanje dvije Esme sultanije koje su živjele poslije Esme o kojoj je ovdje riječ, i o objema postoji više historijskih zapisa. Međutim, ono što danas na svoj način priča priču o njoj jeste svakako džamija Esme sultanije, smještena u samom centru grada Jajca. Pretpostavlja se da je izgrađena 1770. godine, iako historijski izvori variraju, ali ako uzmemo tu godinu kao tačnu, gradnja džamije se desila za vrijeme drugog perioda namjesništva Esminog muža. Ovo isto tako znači da je, ako je legenda tačna, Esma ozdravila jer je nakon izgradnje džamije živjela još punih osamnaest godina. Emina Žuna 28. novembar 2014. Spektar, broj 25 39

OD ^EGA Ĺ˝IVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 643 magazinspektar@gmail.com magazinspektar.blogspot.com