Spektar broj 28 by magazin Spektar

DIJETE SA DRUGE PLANETE: DUŠA GMAZA

Broj 28

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 19. 12. 2014.

DOBRI I LOŠI “MOMCI”

MRLJE NA SVAKOM OBRAZU AFERE BEZ EPILOGA: TRESLA SE GORA...

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

POGLEDI: EUROPA SRLJA U RAT

POLJSKA PALI VATRU!?

Kontroverzni talijanski novinar smatra da neumitno klizimo ka velikom ratu, koji provocira Poljska, svojim miješanjem u sukobe u Ukrajini, u čemu ima podršku Str. 30 i pomoć NATO saveza

AFERE BEZ SUDSKOG EPILOGA

TRESLA SE GORA...

Fijasko tužilaštva ili neopravdane optužbe, dilema je s kojom se već godinama suočavamo kada su u pitanju najveći procesi za kriminal u BiH. Nakon pompeznih hapšenja, gotovo je redovna praksa da izostaju Str. 10 optužnice i kazne

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

FRA JOSIPOV “NAŠKI” JEZIK

Kud se, ne daj Bože sudbini, Bosna podijeli, tuda će udariti pukotina k’o šeper posred kuće i ognjišta, pisao je još 1939. godine znameniti franjevac Josip Markušić Str. 38

TVRDNJE PROFESORA MARJANOVIĆA

TOKOM LEDENOG DOBA SPAS SE TRAŽIO U BOSNI!

Tokom posljednjeg ledenoga doba, ovaj regon bio je svojevrsna oaza za preživljavanje ljudi, procjenjuje sarajevski profesor, koji smatra da današnji stanovnici Str. 16 - 17 BiH imaju pretke iz cijelog svijeta

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO!

Dobrodošao, Meša!

Novi selektor nogometne reprezentacije BiH je Mehmed Baždarević. Time su, nakon Sušića, na kormilu naše državne ekipe počele da se redaju istinske fudbalske legende. Pape je bio kralj, ali i Meša je u najpopularnijoj igri u najmanjem bio - princ! Mešin izbor raduje i stoga što se on, osim igračke, odlično pokazao i u trenerskoj ulozi. Sa malim francuskim klubovima dizao se do prve tamošnje lige. Sa šakom dolara pravio je rezultate za koje se obično troši brdo para. To je upravo ono što nama treba. Jesmo mi bljesnuli u nekoliko posljednjih godina, ali nismo velika zemlja, djeca još odrastaju sa ratom određenom genetikom, pa nisu baš stvoreni za sport, slaba nam je i liga... Nama, zapravo, treba ekspert za maksimiranje oskudnih potencijala, koje treba pretvoriti u nešto veliko. Ako to neko može, onda je to upravo Baždarević. S Mešom vjerovatno nećemo na naredno Evropsko prvenstvo. Već puno zaostajemo, pa bi bilo previše očekivati tu vrstu čuda. No, ako to neko može posložiti, da do kraja briljiramo, svakako je to ovaj majstor za male klubove. Ocjenu BRAVO možemo dati i rukovodstvu našeg nogometnofudbalskog saveza, koje je trezveno odabralo novog selektora, ne zanoseći se kojekakvim stranim imenima. Nije pod moranje da nas vodi naš čovjek, ali kad ih veći mamo - grehota je propustiti priliku. Eto, nije ni propuštena, Princ jaše pred nama! 4 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

STRAH OD TERORIZMA

U nekoliko evropskih zemalja sve češće se događaju incidenti u kojim je dežurna riječ - islam. Ekstremisti podižu glavu, ali i vlade tih država preduzimaju mjere za obuzdavanje potencijalne odmazde nad muslimanskom manjinom koja živi u tim zemljama. Pokolj u Sidneyu (Australija) tome je dodao novu dimenziju. U Bosni i Hercegovini muslimani imaju svoj dom i svoju tradiciju. Ipak, ni ovdje odnos prema muslimanima nije bez tenzija, čak i među samim muslimanima. Razlog tome su pripadnici vehabijskog pokreta. Na njih se gleda sa mješavinom mržnje i straha, pogotovo nakon što se pokazala veza između ovoga pokreta i odlaska mladića iz BiH u redove tzv. Islamske države. Prosječan bosanski musliman, ako takvoga možemo zamisliti, volio bi da se nijedan vehabija nikad nije pojavio u ovoj zemlji. Ali ih se pojavilo na hiljade, među kojim su i oni koji otvoreno iskazuju svoje neslaganje sa ovdašnjom islamskom tradicijom i društvenim uređenjem. Čiji strah je veći, teško je ocijeniti. Pripadnici vehabijskog pokreta svjesni su da ovdje nisu omiljeni. S druge strane, građani se plaše njihovog fanatizma. Taj strah uvećan je nakon zločina koji je muslimanski sveštenik počinio u Sidneyu. Sve glasnije se, tim povodom, upozorava da bi na udaru radikalnih islamista mogle biti sve zemlje koje se bore protiv

tzv. Islamske države i, uopće, protiv terorizma koji se (lažno) kiti islamskim obilježjima. Po ugledu na druge države, i u BiH su, kako je saopšteno, sve policijske i srodne službe podigle stepen svoje pripravnosti na viši nivo. To je, u stvari, priznanje da i kod nas postoji mogućnost terorističkih napada. Nikome nije drago što mora da preduzima ovakve mjere. No, puno lošije bilo bi ignorisati nešto što je, nažalost, postalo realnost savremenog svijeta. A to je vjerski etiketirani terorizam i, na njemu zasnovan, globalni porast netrpeljivosti prema muslimanima.

KEBINA PRIJAVA

Potpredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo dostavio je Tužilaštvu BiH dio dokumentacije koja se odnosi na sumnju o počinjenom krivičnom djelu neprijavljivanja ratnog zločina nad civilom srpske nacionalnosti u Vozući, opština Zavidovići. Potpredsjednik Federacije BiH učinio je to u sladu sa svojim ustavnim i zakonskim ovlaštenjima i odgovornostima, a dokumentacija predata Tužilaštvu BiH odnosi se na sumnju da su neki visokopozicionirani dužnosnici BiH prešutili brutalnu likvidaciju, odnosno odrubljivanje glave civilu srpske nacionalnosti od strane odreda „El Mudžahid“. Kako je saopšteno, s obzirom na to da se radi o visokim dužnosnicima u BiH, potpredsjednik FBiH prepušta državnom Tužilaštvu da se izjasni o validnosti prijave i osnovanosti sumnje o krivičnoj odgovornosti, te da to objavi javnosti.

NAFTAŠKI UDAR

Cijena sirove nafte na svjetskom tržištu kreće se oko rekordno niskih 50 dolara po barelu, što predstavlja najnižu cijenu od 2009. Londonski analitičar Robin Bieber tvrdi da će se trend pada nastaviti. Najveće probleme zbog pada cijena nafte osjeća ruska valuta, a indonezijski rupi pao je na najniži nivo u posljednjih 16 godina. Da bi sve moglo biti još gore po neke proizvođače nafte, govori namjera udruženja naftaša OPEC da ne spriječavaju pad cijene i do 40 dolara po barelu. U pozadini ove naftaške drame je Rusija, protiv koje se, na ovaj način, vodi specijalni rat, potaknut krizom u Ukrajini, ali i sve većim međunarodnim ambicijama Vladimira Putina. Pad cijene njegovog glavnog izvora prihoda već je ispraznio rafove prodavnica u Rusiji, a rublja pada svakoga dana, s tendencijom da dođe i do dvostruko niže vrijednosti u samo godinu dana. Međunarodni pritisak na Rusiju očito raste. No, čeka se i Putinov odgovor. Zasad je samo jasno da on neće popustiti od svoje trenutne politike. A neka druga njegova reakcija, po mnogima, zove se - rat! Samo nije jasno kojih razmjera, do Mađarske ili još dalje!

NOVO ZADUŽIVANJE

Javni dug BiH na kraju septembra ove godine dostigao je gotovo 11 milijardi i 250 miliona maraka. Ekonomisti su mišljenja da je, zbog nivoa duga i dospjelih potraživanja, vrlo izvjesno da bi u 2015. godini BiH lako mogla doći u situaciju da ne može da servisira kredite i tekuće

obaveze, čime će dublje potonuti u novi krug zaduživanja da bi se vraćali dugovi. U odnosu na kraj 2013. godine, unutrašnji i vanjski dug Bosne i Hercegovine samo za devet mjeseci narastao je za preko 820 miliona maraka, podaci su to državnog Ministarstva finansija i trezora. Unutrašnji dug je nešto veći od 3 milijarde i 100 miliona maraka. Spoljnji dug iznosi preko 8 milijardi i 100 miliona, a narastao je u odnosu na prošlu godinu za više od 700 miliona maraka.

NOVI BUSH U BIJELOJ KU]I?

Jeb Bush, bivši guverner Floride, razmišlja da se na narednim izborima kandiduje za predsjednika SAD. Jeb Bush (61), iz poznate predsjedničke familije, nije bio na nekoj javnoj funkciji od 2007. godine. Od oca i brata se razlikuje po umjerenim stavovima o imigracionoj reformi i politici u oblasti obrazovanja. Američki mediji pišu da će Jeb morati procijeniti da li američki građani žele još jednog predsjednika s tim prezimenom, jer je on sin bivšeg predsjednika Georgea H.W. Busha i brat Georgea W. Busha. S druge strane, dio analitičara tvrdi da bi mu upravo to bio glavni adut za sigurnu kandidaturu ispred Republikanske stranke, a potom i prolaz u Bijelu kuću. Na familiji i stranci je da se oko toga što prije odluče.

FUJ!!! Lagumdžija, napolje!

Od onih bez pameti svakako su opasniji oni koji je imaju, ali ne znaju njom da se koriste. Šampion je u tome kod nas svakako Zlatko Lagumdžija. Kako god ga zavrtite, on misli samo na sebe, druge ne ferma ni za suhu šljivu, pogotovo svoje partijske drugove. Dok je predsjednikovao, Zlatko je imao jednu “pamet” - predsjednik je sve! A kad ga maknuše sa prijestola, evo ga s novom “pameću” - član je najvažnija osoba u stranci! Već dva puta se Zlatko “kao član” obratio javnosti i članstvu, a valjda i novom rukovodstvu SDP-a. Ustvari, nije se obratio, nego naredio šta o čemu treba da se misli. Jer, sad više ne naređuje predsjednik, sad naređuje njegovo veličanstvo Član. Drugim riječim, čelo stola nije u vrhu nego tamo gdje sjedi Zlatko. A gdje sjedi, nije baš lako skontati, zalutalo bi se u obilaženju njegovih mnogobrojnih stanova. Lagumdžija sigurno misli da je izumio super čarlamu i način na koji će, kad je već svrgnut, vladati iz članske sjene. Nikšić ga u tome vjerovatno neće priječiti. No, već naredni predsjednik, ako se SDP na redovnom kongresu stvarno pročisti, iznijeće ga prvog na metli. I to ne nikakvim lukavstvima, nego jednostavno po učinku. Kad-tad će neko pedantno sabrati ono što je Zlatko učinio SDP-u. Tada će mu taj i uručiti višestruko zasluženu odluku o isključenju iz članstva SDP-a! 19. decembar 2014. Spektar, broj 28 5

DOBRI I LOŠI “MOMCI”

MRLJE NA SVAKOM OBRAZU Od predratnog nacionalnog trijumvirata, do građanskih i liberalnih stranaka, svi su ovdje imali svoju šansu da vladaju i čine dobro i svi su je prokockali

arka je trajala kratko i za njih slatko. Barem dva dana, koliko je trajala “neizvjesnost” oko budućnosti političke saradnje SDA i DF, Komšić i Izetbegović mogli su da se bave onim čime najviše vole da se bakću: političkim razmiricama, umjesto onog što je neophodno grozničavog smišljanja načina za obuzdavanje totalne društvene krize. Nakon par razmijenjenih udaraca, ipak su nas obradovali, slavodobitno poručujući da je sve OK, da njihova koalicija ostaje na snazi, da će uskoro biti porođena i federalna i državna vlada... Pa, radujte se ljudi!

Sarajevskog kantona. Bilo je to dovoljno da rukovodstvo DF-a priprijeti izlaskom iz političkog saveza sa Bakirovom strankom. Šta je dovelo do toga da se preko noći povuku prijetnje, e - to je već složenije. Nikakve komplikacije, zapravo, nema. Komšić je samo pokazao kako će se ponašati tokom čitavog

Uvrijeđena mlada: Čarku je,

mandata, ma koliko dugo on trajao, u kojem će dijeliti postelju sa SDA (i HDZ i SDS). A ponašaće se, i to stalno, kao uvrijeđena mlada, kao

kako tvrde komšićevci, izazvala SDA koja je, na brzinu, popunila čak 63 radna mjesta u aparatu

Nova vlast sa starim balastima 6 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

Komšić će se stalno ponašati kao uvrijeđena mlada, kao svetac kojeg đavolčići, kobajagi, neprestano kaljaju i pokušavaju uvući u svoje prljave rabote...

Piše: Vlastimir Mijović svetac kojeg đavolčići, kobajagi, neprestano kaljaju i pokušavaju uvući u svoje prljave rabote. A to Željko neće dopustiti, ni za živu glavu, kao što, eto, nije dopustio ni da ga, već u startu, prave budalom. Sve im je sasuo u lice, zaprijetio izlaskom iz koalicije i - mirna Bosna! Kratki kuršlus na relaciji SDA - DF stara je i izlizana priča koja govori o političkoj nezrelosti takozvanih građanskih stranaka kad dođu u priliku da uvezuju zastave s nekim iz “temeljnih” partija: SDA, HDZ, SDS. One, pa i Željko Komšić, polaze od toga da svojim ulaskom u vladajuću koaliciju čine uslugu nacionalnim strankama, i to jako skupu i za sebe rizičnu. Jer, članstvo DF-a, kao i prethodno SDP-a, paktiranje sa nacionalnim strankama doživljava kao političku veleizdaju. Kletve te vrste i DF-u su odmah počele da stižu od onih koji su za njih glasali u oktobru. Vjerovatno je zbog toga Željko načas i zategnuo uže. Valjda bi njegovo članstvo i glasači trebali to da nagrade aplauzom, koji će mu svako malo trebati tokom političkog boravka u “neprirodnom” okruženju, sa dva stara politička “razbojnika” SDA i HDZ.

Kvariše i radiše: Ovdje dolazimo do suštine, do stare priče o dobrim i lošim “momcima”, o

kvarišama i radišama, profiterima i poštenjačinama. Uvriježilo se, u tom smislu, mišljenje da su SDA, HDZ i SDS simboli svega što ovdje ne valja. S druge strane, svi ostali mogu da se busaju u momačka prsa: oni su narodna uzdanica, radiše i poštenjačine. Kad su prvi put, tokom 2001. i 2002., SDP i druge tzv. građanske stranke dobile priliku da kormilare našim brodom, i za tako kratko vrijeme vidjelo se da se oni, ustvari, lažno predstavljaju. Nikakvoga pomaka tada nije bilo. A grozan dojam, na najgrublji način, potvrdio se zatim u mandatu 2010-2014. Tada je, pod vođstvom SDP-a, ova zaljuljana barka vrludala od hridine do hridine, o svaku se razbijajući i puštajući vodu sa svih strana. Hej, pa ti momci nisu nimalo dobri, zaključivali su građani. Iskolačenih očiju, u čudu, uviđali su da zlo ne potiče od toga kakav naziv i prefiks neka stranka nosi, nacionalni ili građanski; lijevi, desni ili centristički, nego kako radi. A SDP se, po opštem mišljenju, za 24 godine života nezavisne BiH pokazao kao najveća šeprtlja kojoj su ikad u ruke zapale državne uzde. Kako iver ne pada daleko od klade, tako ni Željko Komšić ne može dovoljno da se odmakne od svog političkog porijekla i onoga što je od SDP-ovog babe naučio. A to je da glumata, frazira, da se razmeće ispraznim čovjekoljubljem, poštenjem, dosljednošću i još kojekakvim prozirnim blefovima, čime nagovještava da bi i on mogao postati obična politička ubleha.

Mak na konac: Željko Komšić jako griješi ako misli, a misli, da vrijeme stoji i da je dovoljno nešto ne biti, pa da si, samim tim, onaj pravi. A to “ne biti”, to znači ne pripadati krugu takozvanih “temeljnih” strana-

Komšićev SDP-ovski pedigre

ka, na koje je davno udaren žig loših političkih momaka. Elem, nije on jedini koji smatra da se vječito može živjeti od priče po kojoj su svo zlo ove države nacionalne stranke, k tome tri stožerne: SDA, HDZ i SDS. U takvoj su zabludi mnogi bili godinama, čak i stranci, koji su preduzimali velike pothvate kako bi pomenuti trojac nekako istjerali iz vlasti. Namicali su oni mak na konac sa raznim građanskim i nazovi liberalnim i sličnim stranka-

SDP se, po opštem mišljenju, za 24 godine života nezavisne BiH pokazao kao najveća šeprtlja kojoj su ikad u ruke zapale državne uzde... ma, uvodili ih u vlast, pružali im ogromnu materijalnu, diplomatsku i drugu podršku. I šta su dobili? Dobili su, kao i mi, jednu veliku nulu. Nisu valjale nacionalne, ispade da ne valjaju ni one “nenacionalne”. Pa zar i Dodik, prije bitke, nije proglašen za heroja čim je na tronu zamijenio SDS? Ispade da su oni za njega obični šegrti u zlorađenju. A strah me i pomisliti šta bi bilo da je taj “socijaldemokrata” prije rata bio na mjestu koje je

tada zauzimao kosmati psihijatar sa trenutnom adresom u Hagu!

Loše ocjene: U Bosni i Hercegovini, jednostavno, više nema dobrih i loših “momaka”. Svi su se, osim patuljastih stranaka, već isprobali u vlasti, da se mirne duše može reći kako niko nije položio ispit. A svi su imali svoju šansu. I svi su zaradili ocjenu - loš! Svakome je, poslije vladavine, ostajala mrlja na obrazu. No, na takve smo stranke osuđeni, boljih nema. Zamislite se i pošteno sebi recite kako bi poredali vlast, makar u svom kantonu, kad bi vam neko rekao: Evo, sve će biti po tvojoj volji! U minulom političkom radu niko u BiH, od SDA do DF-a, od Bakira do Željke, nema dovoljno političkih poena koji bi bili dovoljni za pozitivnu ocjenu. Stoga su u igri za nju svi koji su sada na terenu. Zaradiće je oni koji budu, eventualno, u stanju da se poprave, urazume, kvalitetno ojačaju, a ne oni koji zakeraju i glumataju. Ako to nekome pođe za rukom, da kolo ovdašnje nesreće okrene u drugom pravcu, svakako ćemo mu se obradovati, makar to bio i stranački trio koji je najduže vladao i dosad najviše zgriješio. 19. decembar 2014. Spektar, broj 28 7

GUMICOM PROTIV NEZAPOSLENOSTI

SARAJEVSKI BEZOBRAZLUK Četiri hiljade ljudi ovih dana je skinuto sa liste nezaposlenih, jer se ušlo u trag njihovim prihodima koji, možete misliti, premašuju 208 KM mjesečno

BiH je, prema službenim evidencijama, krajem oktobra bilo 547.590 nezaposlenih. Već u novembru spisak je skraćen. Samo na području Sarajeva sa evidencije nezaposlenih brisano je oko 4.000 osoba. Da su pomenute osobe u tom periodu pronašle svoje radno mjesto, bio bi ovo pravi podvig. Međutim, to je samo još jedna bruka države i njenih službi zaduženih za brigu o nezaposlenim licima. U Sarajevskom kantonu su se sjetili, prvi put od 2005. godine, kad je usvojen, Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih, prema kojem se nezaposlenim ne smatra onaj ko ima mjesečna primanja veća od 208 KM. Nakon što su preduzeli veliki posao da, uz pomoć poreskih organa i banaka, provjere prihode preko 70.000 nezaposlenih u ovom kantonu, u Službi za zapošljavanje KS izračunali su da je oko 4.000 osoba u prvih šest mjeseci ostvarivalo prihode veće od pomenutog graničnog iznosa. Stoga su brisani sa evidencije nezaposlenih, čime su izgubili i pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu. Među onima koji su dobile “čestitke” iz pomenute službe zavladalo je ogorčenje. Kakva je to drskost da se dvije stotke tretiraju kao zarada od koje se može živjeti? Kako se sada liječiti? Kako uopšte obezbijediti da se svakog mjeseca zaradi barem tih 200 KM, jer su mnogi u tome uspijevali samo u prvih šest mjeseci ove 8 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

godine, uglavnom kroz honorare? Vlast je očito mislila samo o tome kako da nekim trikom smanji broj nezaposlenih, da statistikom zamagli ovaj veliki problem. Da su se trudili da ljudima pronađu zaposlenje onoliko koliko su vremena proveli tragajući po bankovnim računima svojih “štićenika”, postigli bi puno

Samo pogledajmo zelene, buvlje i slične pijace, dodajmo tome masu prodavaca i konobara, taksista i drugih koji rade “na crno”, pa ćemo lako steći sliku koja kazuje da baš i nije nezaposlen svako ko se takvim zove bolji i korisniji rezultat. No, navikli smo da se država, umjesto znanjem i trudom, uglavnom služi trikovima. A to bi u jednom trenutku moglo da dovede do eksplozije nezadovoljstva, u ovom slučaju među mladima, koji dominiraju u strukturu nezaposlenih. Oni su odmah i izrazili svoj revolt, a pripremaju i masovne proteste. U tome ih predvodi Udruženje nezaposlenih Otium, koje traži da država koriguje pomenuti propis. Ukoliko se to ne učini, eto mladih na ulicu, pred državne institucije. Zasad, bar, tako najavljuju, ali bi mogli, poput svojih roditelja, i samo uprazno da pričaju, da se verbalno bune, a da potom zaborave na nepravdu koja im je počinjena. Ne bi im bilo prvi put,

Piše: Amra Zimić iako su sada udareni baš posred lica, i to njih četiri hiljade! Način na koji je skraćen spisak nezaposlenih u Sarajevskom kantonu stvarno je licemjeran i podmukao. Ali, službe koje brinu o nezaposlenima stvarno bi trebale da preduzimaju ovakve analize i da povlače odgovarajuće poteze. Pa, svakome je jasno da su ovdje cifre jedno, a stvarnost drugo. Bar pola od onih blizu 600 hiljada formalno nezaposlenih, u suštini rade, i to svi redovnije i sa izdašnijim primanjima od prekriženih Sarajlija. Samo pogledajmo zelene, buvlje i slične pijace, dodajmo tome hiljade i hiljade prodavaca i konobara, taksista i drugih koji rade “na crno”, pa ćemo lako steći sliku koja kazuje da baš i nije nezaposlen svako ko se takvim zove. Mnogi od tih koji su angažovani u crnoj ili sivoj zoni, imaju i redovnije i unosnije zarade od onih koji su legalno zaposleni! A nijedan od njih, sto- posto, pošto se naplaćuju u kešu, a ne preko banaka, nije došao pod udar sarajevske Službe za nezaposlene! E, tu država treba da uvede red. Ali ga može zavesti samo ako udari po sebi samoj, odnosno po ljudima koji je vode, na raznim nivoima, a koji su tajni sponzori crno-sivog sektora koji hara Bosnom i Hercegovinom. To se skoro neće dogoditi. Za to vrijeme, sitna boranija će da strada, poput one četiri hiljade prekriženih Sarajlija.

HAPŠENJE KRAJIŠKOG PREMIJERA

JOŠ JEDAN ĆORAK!?

Ako su prije Lipovače sve hapšene političke zvjerke brzo oslobađane, drugom ishodu nije se nadati ni u slučaju premijera Unsko-sanskog kantona

ve dok nije pravosnažno osuđen, niko nije ni kriminalac ni krivac. Naša prakse je, međutim, drugačija. Čim se na račun neke poznate osobe, pogotovo političara, stave neki grijehovi, to postaje zvono oko njegovog vrata. Javnosti su dovoljne i sumnje da i prije suđenja na nekoga zalijepi etiketu nepoštenog čovjeka.

ovo pišem biće jasno da li će tamo dobiti smještaj na malo duži rok ili će se braniti sa slobode. Sudeći po ranijim sličnim slučajevima, Lipovača će brzo biti u svom domu, javno obrukan ali slobodan. Istraga će se nastaviti, a ako i dođe do sudskog procesa, to će potrajati godinama. Da se hapšenje Hamdije Lipovače

Lipovača (ne)će platiti ceh

Kad su političari u pitanju, vjerovatno je mogućnost greške u ovakvom formiranju mišljenja javnosti minimalna. Ona je davno stavila znak jednakosti između politike i lopovluka. Na lošem glasu odavno je i Hamdija Lipovača, lider SDP-a u Bosanskoj Krajini, predsjednik vlade tamošnjeg kantona. On je u srijedu uhapšen na spektakularan način, prenoćio je u zastvoru, a dok

dogodilo prije godinu-dvije, javnost bi to dočekla bučnim aplauzom. Međutim, u međuvremenu je desetak poznatih osoba, koje su bile visoko plasirane u kantonalnoj, entitetskoj ili državnoj vlasti, spektakularno hapšeno i smještano u zatvor. No, tamo su se kratko zadržavali. Brzo su izlazili na slobodu i Budimir i Lijanović i Bahilj i Čaušević i Prlić... Razočarenje javnosti, nakon

oslobađanja pomenutih osoba, bilo je ogromno. Uglavnom se pokazivalo da tužilaštva, po čijim nalozima su obavljana hapšenja, nisu posjedovala dovoljno dokaza ni za duži pritvor, a kamoli za brz sudski proces u kojem bi krivnja osumničenih osoba bila činjenično dokazana. Danas hapse, sutra puštaju! Tragično i komično u isto vrijeme, cirkus na BH način. Ovoj bolesti vidim samo jedan lijek. To je promjena zakona o tužilaštvima i sudovima. Ljudi koji rade u tim institucijama već su se u niz navrata javno obrukali. Zbog njihovih gešaka država je, na ime odštete osobama koje su proganjane, a potom oslobađane, isplaćivala visoke novčane odštete ili će tek to da učini. A glavni vinovnici loše provedenih postupaka, najčešće tužioci, ali ponekad i sudije, ostajali su netaknuti. Oni su zakonom zaštićeni od plaćanja takvih grešaka! U najboljem slučaju, oduziman im je neki postotak od mjesečne plate, ne veći od 20%. Niko nije zbog toga smijenjen niti je, eventualno, sudski odgovarao. To bi se moralo unijeti u naše zakone, iako to nije praksa u drugim, razvijenim zemljama. Ali, u tim državama nema cirkusa kakav mi sve češće gledamo. Ovdje su hapšenja postala neka vrsta političke i medijske igrice, u kojoj se mijenjaju samo imena, ali ne i principi. Novi prilog ovoj sramnoj zbirci sigurno će biti i “slučaj Lipovača”. Vlastimir Mijović

19. decembar 2014. Spektar, broj 28 9

AFERE BEZ SUDSKOG EPILOGA

TRESLA SE GORA...

riminalne afere teške milijarde eura, koje su posljednjih godinu dana tresla BiH, još su daleko od pravde. Optužnica nema, a glavni akteri koje se tereti za pronevjere su na slobodi. Među njima su i visokopozicionirani političari, ali i poslušnici pojedinih partija koji danas, za ljubav slobode, optužuju svoje mentore i prave nagodbe sa tužilaštvima.

Pompezna hapšenja: I oni koji dospiju do faze suđenja, uglavnom bivaju oslobođeni optužbi, s obrazloženjem da tužilaštvo nije dokazalo kriminalne radnje. Tako se krug zatvara, a ista imena iznova se pojavljuju i skidaju s liste osumnjičenika, što je za bh. prilike postalo posve uobičajena procedura. Fijasko tužilaštva ili neopravdane optužbe, dilema je s kojom je već godinama suočena bh. javnost kada su u pitanju najveći procesi za 10 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

kriminal u BiH. Nakon pompeznih hapšenja gotovo je redovna praksa da nema optužnica, ili se, i kad predmet dospije pred sud, sve završi oslobađanjem. Već 15 godina se, tako, po raznim sudskim instancama vodi postupak protiv Ramiza Džaferovića. Njega se tereti da je kao direktor Federalne porezne uprave prekoračio ovlasti, te omogućio sticanje imovinske koristi Zavodu za platni promet u iznosu od oko tri miliona

oslobađajuća presuda. Ista klupa za Džaferovića i ista sutkinja - Adisa Zahiragić. Isti je i zaključak – da tužilaštvo nije ponudilo dovoljno argumenata za osudu. “Kako će neko, ko je iznad prvog i drugog stepena prekoračiti svoja ovlaštenja ako je iznad prvostepenog organa? Znači, moguće je prekoračiti ovlaštenja ako ste preduzimali radnje koja nisu vaše ovlaštenje?", izjavila je Adisa Zahiragić, predsjedavajuća Sudskog vijeća obrazlažući presudu.

Naše pravosuđe nespremno je ili nedovoljno hrabro da u velikim predmetima donese presudu...

Nemoćno pravosuđe: Ramiz Džaferović ključni je akter i istrage državnog tužilaštva u Razvojnoj banci Federacije BiH, gdje se ispituje njegova uloga kao direktora u brojnim pronevjerama i malverzacijama oko nezakonite dodjele kredita ove banke. Umjesto ključnog aktera, Džaferovića se za sada tretira kao svjedoka čija bi uloga bila razotkriti političke pri-

maraka oštetivši budžete pet kantona. U prvom suđenju je oslobođen, a nakon što je Vrhovni sud FBiH ukinuo ovu presudu i naložio ponavljanje postupka, ponovno je uslijedila

tiske na njega u cilju dodjeljivanja tih kredita. I najveća posljeratna akcija u borbi protiv kriminala i korupcije nazvana “Pandora” već mjesecima tapka u mjestu. Kolike su razmjere kriminala navodi direktor UIO Miro Džakula. „Kad pitate kolika je šteta za budžet, odnosno proračun BiH, odgovorno tvrdim da je do 2011. šteta bila preko dvije milijarde konvertibilnih maraka“, naglašava Džakula. Osam mjeseci Tužilaštvo BiH je istraživalo slučaj, naveo je tada glasnogovornik Boris Grubešić, i došlo do saznanja o kriminalu neslućenih razmjera. “Osobe koje su obuhvaćene istragom osumnjičene su za organizirani kriminal i koruptivna kaznena djela uključujući poreske i carinske utaje, nezakonito praštanje poreza i nezakonit povrat PDV-a, kao zloupotrebu položaja”, iznio je Grubešić. Glavni akter afere, bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje Kemal Čaušević, za čijeg su mandata napravljene pronevjere, vlasnik je 11 ekskluzivnih nekretnina, stanova i poslovnih prostora vrijednih milione maraka, koje nije mogao pokriti primanjima. U svoju je odbranu nakon hapšenja kratko kazao: „Ja samo mogu kazati da je ovo jedan od najsretnijih trenutaka u mom životu." Ispostaviće se da je od, kako je javnost očekivala, prvoosumnjičenog, u rekordnom roku status promijenio u ključnog svjedoka. Ovi primjeri pokazuju kako je pravosuđe u BiH nespremno ili nedovoljno hrabro da u velikim predmetima donese presudu, kaže novinarka magazina Start BiH, Rubina Čengić. Ona se pita zašto je pravosuđu u BiH potrebno toliko vremena da donese bilo kakvu pravosnažnu osuđujuću presudu za

Akcija "Pandora", 18. juni 2014.

nekog iz najviših političkih krugova. “Stiče se utisak da je sva priča o korupciji i kriminalu u BiH koja prolazi kroz medije i koja je prisutna u javnosti neistina, jer na pravosuđu ništa od toga ne završava”, zaključuje ona.

Dužnik i partner: Rijetki su oni koji se mogu sjetiti u koliko su sudskih procesa bili uključeni Jerko i Mladen Ivanković, vlasnici mesne Glavni akter afere “Pandora”, bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje Kemal Čaušević, od prvoosumnjičenog je, u rekordnom roku, status promijenio u ključnog svjedoka... industrije Lijanović. I oni su hapšeni i pušteni, iako Tužilaštvo BiH sumnja da su odgovorni za višemilionke poreske i carinske utaje nastale osnivanjem, a potom gašenjem fiktivnih firmi s ostavljenim velikim dugom za porez. U trenutku hapšenja Jerko Ivanković je obnašao funkciju federalnog dopremijera, a s njim je uhapšen i federalni ministar trgovine Milorad Bahilj. Kako su pohapšeni, tako su i pušteni.

Optužnice ponovo nema. Hapšenje marketinških mogula u akciji nazvanoj ‘Gibraltar’ završilo je jednako kao i sve prethodne afere. Osumnjičeni su pušteni na slobodu. Radi se o malverzacijama u HT “Eronet”, odnosno lažnom zakupu reklama, ali i brojnim drugim krivičnim djelima poput falsifikovanja službenih isprava, zloupotrebe položaja, poreske utaje, pranja novca… Rubina Čengić kaže kako su to sve primjeri koji pokazuju kako se pravosuđe zapravo odrodilo od onih kojima služi podsjetivši kako je u jednom od intervjua šef Inspekcije FBiH, Ibrahim Tirak, rekao da “kada uzmete kredit u banci od pet hiljada maraka vi ste dužnik, a kada uzmete 500 hiljada vi ste partner”. Čini se da su ovu tvrdnju zapečatili i u najvišim pravosudnim institucijama u BiH, te o sebi sami dovoljno rekli. Naime, u povodu puštanja na slobodu uhapšenih u predmetu Gibraltar, Tužilaštvo BiH je optužilo najvišu sudsku instancu u zemlji da ometa borbu protiv kriminala i korupcije u državi. Iz Suda BiH odgovorili su tako što su kolege iz državnog tužilaštva proglasili nesposobnima za vođenje složenih istraga. Dženana Halimović/RSE 19. decembar 2014. Spektar, broj 28 11

SVE ŠKOLE POD ISTIM KROVOM

JEDNA DOBIJENA BITKA U DAVNO IZGUBLJENOM RATU Iako je Vrhovni sud FBiH proglasio diskriminatorskim tzv. dvije škole pod jednim krovom, teško je očekivati da se doista i promijeni praksa koju imamo i koja je, od Daytona naovamo, uhvatila snažno korijenje

akon što je Vrhovni sud Federacije BiH 28. avgusta donio presudu kojom poništava drugostopeno rješenje Kantonalnog suda u Mostaru, a potvrđuje prvostepeno, susjednog općinskog, u postupku za utvrđivanje diskriminacije nema više pravnih dilema. U tom smislu, organizovanje, donošenje i implementacija planova kojima se odvajaju učenici na etničkom principu diskriminatorska je praksa!

zakonom predviđene neophodne radnje. Da se, doslovno, ustanove jedinstvene integrisane multikulturne obrazovne ustanove – škole za utvrđena upisna područja sa jedinstvenim naučim planom i programom, uz puno poštivanje prava djece na obrazovanje na maternjem jeziku.

Dejtonski pečat: Postavlja se pitanje: kako bi mogao izgledati obrazovni sistem BiH nakon što je praksa dvije škole pod jednim krovom s najviše instance označena nelegalnom, uz ponovljen nalog da se provedu

Na to pitanje odgovor teško može biti više od niza pretpostavki izvedenih iz analiza aktuelnog stanja u obrazovanju i bezuspješnih napora da se ono promijeni. Presuda Vrhovnog suda nije jedino

Odvajanje djece po etničkoj osnovi 12 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

Jedinstven obrazovni program nije garancija mira, ni suživota, niti je to presuda Vrhovnog suda koja brka nastavno i naučno...

Piše: Nenad Veličković moguće gledište na ovaj problem, i bez obzira na svoju pravnu snagu ona teško da može biti išta više od jedne dobijene bitke u, čini se, izgubljenom ratu. Taj rat izgubljen je već u Daytonu, krvlju ovjerenom pobjedom nacionalističkih stranaka na izborima 1990. godine. Većina Titovih pionira tada se okrenula ciljevima zastupljenim u današnjem obrazovanju i vrijednostima nacionalizma: jeziku, tlu, prošlosti, tradiciji i religiji. To već govori mnogo protiv nostalgično-romantičnih lamentacija nad socijalističkim obrazovanjem. Da je ono bilo dobro, i da je zaista razvijalo valjanu informisanost i kritičko mišljenje kao preduslov uspješne demokratije, političke opcije krvi i tla ne bi mogle slaviti toliko sjajnih uspjeha. Eto, reći će gubitnici u ovom procesu, imali smo i takve škole, jednu pod jednim krovom, pa šta je bio rezultat?

Epska predstava: Jedinstven obrazovni program očito nije garancija mira, ni suživota, niti je to ova presuda koja brka nastavno i naučno, ne dovodeći u pitanje vezu maternjeg jezika i samih sadržaja nastavnog plana i programa. Jedinstveni program, kakav bi sada trebali napraviti u H e r c e g o v a č k o -ne r e tv a nsk o m

kantonu, ne znači ništa ukoliko je njegov jedini novi kvalitet nekakva i, opet, nedefinisana multikulturna jedinstvenost kao nova (a zapravo stara, samo prepakovana) vrijednost nacionalizma. Jugoslavensko obrazovanje nekad, ništa manje nego dejtonsko danas, temeljilo je svoje vrijednosti na epskoj predstavi svijeta, veličajući junaštvo, kiteći se grobovima, slaveći pobjede, strašeći neprijateljima, nagrađujući poslušnost, pravovjernost, lojalnost i patriotizam. Na jedan iznuđen i tragično pogrešan način ono je i samo bilo nacionalističko, i zato njegovim đacima nije bio problem brzo i lako zamijeniti jednu zastavu drugom. Realnost je danas takva da se onaj domaćin, koji prije sto godina nije kćerima dao da se školuju jer je u tome vidio samo nenadoknadiv gubitak radnih sati u kući, štali i dvorištu, u međuvremenu dosjetio kako da školi doskoči: prisvojio je, dao joj ime svoga prađeda i sada on odlučuje šta će se u njoj misliti i činiti, s otprilike jednakim pravima kao što gospodari kokošinjcem. To, naravno, nije bila ideja prosvjetiteljstva, ali ta se ideja ionako drži preminulom nakon što je iscipelarena cinizmom postmodernih intelektualaca.

Jedan jezik, različiti nazivi

Biološka ljubav: Da li je Vrhovni sud svojom presudom ovoj stamenoj patrijarhalnoj realnosti suprotstavio utopiju? Čini se da jeste. Njegova presuda stoji na nejakim nogicama pretpostavke da se prava djeteta mogu posmatrati i odvojeno od prava roditelja i zajednice kojoj roditelji pripadaju. Ta pretpostavka prepoznaje roditelje i zajednicu kao moguće uzurpatore dječijih prava. Sud, drugim riječima, pretpostavlja da roditelji i staratelji mogu biti

Roditeljstvo se ne smatra pravom nego obavezom, i to ne obavezom prema kolektivu (vjeri, tradiciji, porijeklu, zemlji) nego obavezom prema djetetu... nekompetentni za donešenje odluka u najboljem interesu djeteta. Iako zvuči pomalo čudno, kao neka teorijska petarda, ovdje se roditeljstvo ne smatra pravom nego obavezom, i to ne obavezom prema kolektivu (vjeri, tradiciji, porijeklu, zemlji) nego obavezom prema djetetu. Tu se postavlja radikalno, ali i vrlo logično pitanje: kako neobrazovan roditelj može biti ključni faktor obrazovanja? Da li je biološka ljubav dovoljna da

nadomjesti manjak znanja, jesu li u majčinom mlijeku sadržana sva savremena dostignuća pedagogije i psihologije? Vrhovni sud na ova pitanja odgovara negativno. Nesumnjivo, i veliki broj roditelja potpisao bi isto. Ali ni sud ni ti roditelji nisu u poziciji da svoj alternativni koncept privedu praksi. Oni čak nemaju ni jasnu sliku kako bi taj koncept trebalo da izgleda u realnosti. Kakav bi to zajednički plan i program trebalo, pod prijetećim sudskim batićem, dvoškolno-jednokrovne vlasti da implementiraju?

Trojanski konj: Zamislimo ih, teško, ali ipak, da u strahu od sankcija pristupaju izvršenju naloga iz presude. (Teško, jer takvog straha u stvarnosti nema. Ko im bilo šta može? Kolike su kazne? I ko bi, konkretno, imenom i prezimenom, bio dužan da ih plati ili odleži? Onaj s mandatom demokratske većine izabran upravo zato da zakone drži manjim od običaja?) Jedinstveni planovi i programi… iz čije istorije, iz čije književnosti, i najzad, iznad svega, iz čijeg jezika? Jezik se ovdje koristi kao trojanski konj. Pod nastavom na maternjem jeziku podrazumijeva se nastava o nacionalističkim vrijednostima, iako se, da manipulacija time bude još zloćudnija, u Bosni i Hercegovini radi o jednom jeziku kojeg njegovi govornici samo različito zovu. (To je u svojoj knjizi “Jezik i nacionalizam” izvela na čistac Snježana Kordić.) Pa će tako na času hrvatskog jezika hrvatska djeca učiti da su Ivana Gorana Kovačića ubili četnici, a na času srpskog srpska djeca da poema Jama govori u ustaškim zločinima nad Srbima u Drugom svjetskom ratu. (O tome više u mojoj knjizi “Školokrečina”.) 19. decembar 2014. Spektar, broj 28 13

Presuda je Vrhovnog suda neprevodiva na jezik (roda moga) koji zuji, zveči, zvoni, zvuči, šumi, grmi, tutnji, huči, mreška se i propinje. Pravna logika nesamjerljiva je etničkoj.

Sudnji dan: Ali to sve skupa ne znači da je presuda Vrhovnog suda osuđena na šprdačinu i habanje po medijima, čemu svjedočimo u slučaju Sejdić-Finci. Ne radi se tu samo o Sudu i krivcu, nego i o tužitelju. Hoće li presuda imati snagu ne zavisi od mišića sudija. Nepoznata varijabla u ovoj jednačini diskriminacije nisu oni koji diskriminiraju, niti oni koji diskriminaciju uopšte ne vide, nego oni koji je smatraju neprihvatljivom. A to su za sada ovdje, osim dva suda, uglavnom nevladine organizacije. Hoće li njihov borbeni entuzijazam splasnuti nakon što presuše inostrani fondovi koji im osvjetljavaju mete? Ili će se prije tog sudnjeg dana prepoznati, udružiti i politički artikulisati građani s dovoljno znanja, hrabrosti i želje da izvuku obrazovanje iz ralja nacionalizma?

Nemušta opozicija: Takav program nije ponudila niti jedna stranka na posljednjim izborima. (O tome vidite odličan tekst Namira Ibrahimovića na Školegijumu “Obrazovni strankenštajn”.) Razumljivo je i nimalo iznenađujuće da ciljeve i metode obrazovanja ne dovode u pitanje nacionalističke stranke, koje iz ovakvog školskog sistema izvlače maksimalnu korist. Upravo takav sistem obnavlja ćelije njihovog glasačkog tijela. A razumljivo je, iako ne jednako jasno, zašto se tome ne suprotstavlja opozicija; zato što se i ona pragmatično okrenula nacionalizmu, zainteresovana jedino za što veći udio u mrvicama vlasti. Na ovakvoj političkoj sceni reforma obrazovanja može biti važan adut stranke, koalicije ili pokreta koji će zauzeti mjesto realne opozicije. 14 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

Šteta je već bespovratno počinjena

Program jedne takve reforme morao bi uvažavati postojeće zakone i djelovati u njihovom okviru, ne odustajući od zahtjeva za njihovom promjenom. U tim zakonima nacionalizam (srpski, hrvatski, bošnjački) nije eksplicitno naveden kao poželjan vrijednosni sistem. On se sakrio iza sintagme vlastite vrijednosti, u članu 3. Okvirnog zakona: “Opći ciljevi obrazovanja proizlaze iz općeprihvaćenih, univerzalnih vrijednosti demokratskog društva, te vlastitih vrijednosnih sistema zasnovanih na specifičnostima

Program reforme obrazovanja morao bi se pozivati na analize postojeće prakse, a koje bi pokazale da za tzv. vlastitim vrijednosnim sistemima nema potrebe, jer je sistem univerzalnih sasvim dovoljan... nacionalne, historijske, kulturne i vjerske tradicije naroda i nacionalnih manjina koje žive u Bosni i Hercegovini.” Zakonski standard: Dalje se opći ciljevi opisuju, od a do j; ali ni slova nema o vlastitim. Da su to srpske, hrvatske ili bošnjačke, to zakon nigdje ne kaže. Slično je i u njegovim kantonalnim razradama. Zakon, drugim riječima, ne daje jednom nacionalizmu onaj i onoliki prostor

koji je i koliki on na svojoj teritoriji uzurpirao. I zato je Vrhovni sud donio presudu kakvu je donio. Program reforme obrazovanja morao bi se pozivati na analize postojeće prakse, a koje bi bez većih teškoća pokazale da za tzv. vlastitim vrijednosnim sistemima nema potrebe, jer je sistem univerzalnih sasvim dovoljan. Isto bi tako lako pokazao da se specifičnosti – nacionalne, historijske, kulturne i vjerske – ne mogu svesti na specifičnosti samo jedne nacije, jer ni to u Zakonu tako ne piše. Ukoliko bi svaka bila zastupljena podjednako, i u onoj mjeri koja je neophodna za međusobno razumijevanje i poštovanje, različiti nacionalni planovi i programi izgubili bi smisao. Čak i da u razredu nema đaka “druge vjere, kulture, istorije i nacije”, specifična priča o istoriji, vjeri, kulturi i naciji morala bi biti ista, kao da su svi oni tu. Dosljedna provedba ovog standarda, s uporištem u zakonu, rezultirala bi spoznajom da različitost i specifičnost nisu jedno te isto i da insistiranje na specifičnostima opterećuje sistem, da oduzima dragocjeno vrijeme i energiju koja bi mogla biti utrošena na ono čemu obrazovanje i treba da služi, a što je sve u zakonu pobrojano.

Tržište

znanja: Reforma,

osnažena presudom Vrhovnog

suda, precizirala bi jasno i izravno načine provjere ostvarenja postavljenih ciljeva. Tu bi već tražena jasnoća onoga što đaci treba da znaju, mogu i žele prorešetala sadržaje, iz kojih bi onda ispalo sve što je zastarjelo i što je djeci nepotrebno i nekorisno. U ovako zamišljenoj reformi, odgovornost bi se, sa stranačkih kadrova u ministarstvima i upravama škole, prenijela dobrim dijelom na nastavnike. Oni bi svojim znanjem, radom i pedagoškim vješinama garantovali ispunjenje ciljeva i bili za to adekvatno plaćeni, ili bi snosili najveću krivicu u slučaju njihovog nepostizanja. Tada bi uloga akademske zajednice u oblasti obrazovanja i na tzv. tržištu znanja bila jasnije definisana: cijenili bi se oni fakulteti i programi koji bi buduće nastavnike osposobljavali da bez straha, nego naprotiv, s poletom, preuzmu odgovornost za rezulate svog rada. Pokret koji bi se okupio oko ovakvog programa morao bi računati na otpore. Protiv njega, čini se, bila bi u ovom trenutku većina aktera obrazovnog procesa. Prije svega nacionalističke stranke, koje se neće odreći enormnih dobiti ostvarenih zloupotrebom obrazovnog sistema. Ona će, nasluti li opasnost, angažovati sve svoje druge mehanizme u

Politika je pokrovitelj podjela u školama

odbrani ovog najvažnijeg. Zakukala bi crkva, zagalamili mediji, uzbunili se sindikati, angažovali sudovi (kakav je mostarski kantonalni, pomenut na početku ovog teksta),

Pravo i struka, nadopunjujući se i podržavajući se uzajamno, mogu vremenom osvojiti prostor za obrazovanje u najboljem interesu djeteta... stvorila se atmosfera straha, podozrenja, sumnje… Roditelji, poslovično nezainteresovani za dublje promišljanje obrazovnih politika, priklonili bi se kampanji protiv reforme, štiteći sistem koji slabo znanje nagrađuje visokim ocjenama.

Moralna obaveza: I veliki broj nastavnika uzjahao bi na taj talas, opravdano zabrinut za svoj status. Iz iskustva, a ne treba ga imati mnogo, jer se ovdje stalno nešto kobajagi mijenja i reformiše, nastavnici bi u reformi vidjeli uglavnom nepotrebne i besmislene administrativne i birokratske dodatne komplikacije, a to znači uglavnom više rada, odgovornosti i pritiska, a za istu ili neznatno veću platu. S druge strane, podršku ovom pokretu mogla bi dati

međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini. To bi bila i njena moralna obaveza, ukoliko vlastite deklaracije o pravima djece ne smatra manje vrijednim od stranačkih interesa domaće političke elite. I ta bi se podrška mogla usmjeriti na postepeno uvođenje alternativnog (jedinstvenog) programa, orijentisanog na ishode, na edukaciju i stimulaciju nastavnika, na opremanje učionica, na iskorištavanje obrazovnog potencijala koji ima internet…

Tri ishoda: Kako bi, dakle, mogao izgledati obrazovni sistem BiH nakon što je praksa dvije škole pod jednim krovom s najviše instance označena nelegalnom? Tri su mogućnosti. Prva: isto. Presuda će se opstruirati, izvršna vlast neće imati snage da je provede, tenzije će se ublažiti nekom kvazireformom, verbalnim i formalnim rješenjima, guranjem blata pod tepih, uz podršku međunarodne zajednice, čije diplomatske cipele na taj način ostaju čiste. Drugo: Presuda će se implementirati. Nametnuta reforma izazvaće otpore i propasti prije nego dobije priliku da donese novi kvalitet. Treće: Presuda će se koristiti kao oružje pritiska na protivnike reformi. Istovremeno, sporo i postepeno alternativno uvođenje novih planova i programa zadobijaće povjerenje argumentima kvaliteta. Pravo i struka, nadopunjujući se i podržavajući se uzajamno, mogu vremenom osvojiti prostor za obrazovanje u najboljem interesu djeteta. A to znači život otvorenih mogućnosti, od kojih uplemenjivanje ne mora biti ni jedina ni najbolja.

(Tekst je nastao u sklopu aktivnosti Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH) 19. decembar 2014. Spektar, broj 28 15

TVRDNJE PROFESORA MARJANOVIĆA

TOKOM LEDENOG DOBA SPAS SE TRAŽIO U BOSNI! Tokom posljednjeg ledenoga doba, ovaj regon bio je svojevrsna oaza za preživljavanje ljudi, procjenjuje sarajevski profesor, koji smatra da današnji stanovnici BiH imaju pretke iz cijelog svijeta

egion zapadnog Balkana, u koji spada i BiH, tokom posljednjeg ledenoga doba bio je svojevrsna oaza za preživljavanje ljudi. Tadašnji čovjek je ovaj izrazito nepovoljni klimatološki period za Evropu preživio na svega dvije do tri lokacije na kontinentu, a BiH je bila dio jednog od tih skloništa. Upravo to je uvjetovalo da više od 50 posto današnjih stanovnika u BiH potječu od tih ljudi koji su na ovom području preživjeli ledeno doba.

Velika raskrsnica: Ovo su procjene šefa Laboratorije za forenzičku genetiku pri Institutu za genetičko inžinjerstvo i biotehnologiju Sarajevo te

profesora na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, Damira Marjanovića. Govoreći o istraživanju porijekla naroda s područja regiona, koje je proveo ovaj institut, on je agen-

Osim ledenog doba, u "genetičkom naslijeđu" ovdašnjeg stanovništva jasno se mogu vidjeti tragovi doseljavanja neolitskih farmera ciji FENA iznio niz jako zanimljivih hipoteza o našoj prošlosti, koje ostavljaju traga i u današnjosti. Komentirajući da li su stanovnici BiH "mlada" ili "stara" populacija, odnosno otkada su ovi prostori naseljeni, barem

Prof. dr. Damir Marjanović, ekspert za genetiku 16 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

po rezultatima genetičkog istraživanja, Marjanović podvlači da je važno naglasiti da genetika nije znanost koja, sama za sebe, bez interakcije s drugim znanstvenim disciplinama, može ponuditi precizan odgovor na to pitanje. Naime, genetika može ponuditi takozvani genetički scenarij naseljavanja, u ovom slučaju prostora regiona. Konkretno, genetički scenarij naseljavanja BiH sugerira kontinuiranu naseljenost ovog područja još od paleolitika i potvrđuje ono što su arheolozi i povjesničari ranije sugerirali. Marjanović smatra da su populaciono-genetička istraživanja uvijek interesantna ne samo znanstvenicima nego i široj javnosti, a posebno u regionu koji obuhvata bivšu zajedničku državu. - Nažalost, ponekada interpretacije rezultata ovih istraživanja poprimaju mitske i, u najmanju ruku, senzacionalističke, ali netačne okvire. Stvarna interpretacija ukazuje na to da je stanovništvo BiH genetički veoma raznolika populacija, što je i bilo očekivati za ove geografske dužine i širine koje se mogu okarakterizirati kao povijesna raskrsnica kojom su prošli mnogi narodi, plemena, skupine ljudi ili, znanstveno rečeno populacije, a koje su ostavile svoj genetički trag i u današnjem stanovništvu BiH - kazao je.

Planetarne gluposti: Komentirajući koliko se genetički razlikuju konstitutivni narodi u BiH

Samo dio čovječanstva preživio je posljednje veliko zahladnjenje

međusobno, odnosno da li se ovim istraživanjem moglo utvrditi različito genetičko porijeklo Srba, Hrvata i Bošnjaka na ovim prostorima, Marjanović naglašava da je takvo promišljanje rezultat upravo onog "mitskog i senzacionalističkog" pristupa u interpretaciji znanstvenih rezultata ovih istraživanja. - Ponekad sam imao dojam da su pojedinci išli tako daleko da su tražili različito planetarno porijeklo za Bošnjake, Hrvate i Srbe, te da su se trudili da dokažu da su Hrvati s Plutona, Bošnjaci s Venere, a Srbi s Jupitera. Upravo zbog toga smo još prije deset godina jasno prezentirali da genetika ne ispituje nacije nego populacije i da je stanovništvo ovog regiona, za nas genetičare, samo jedna jako zanimljiva populacija. Prof. Marjanović naglašava da se prilikom ispitivanja bh. stanovništva svakako vodilo računa o formiranju reprezentativnog uzorka za analizu i da je pri tome vođeno računa o podjednakoj zastupljnosti svih etničkih grupa u BiH. On podvlači da su određene razlike detektovane (ne postoje dvije genetički identične grupe), ali da te razlike nisu tog karaktera i nivoa da

bi se moglo govoriti o tri odvojene populacije, a posebno da bi se govorilo o nekom različitom genetičkom naslijeđu za svaku etničku grupu. - Dakle, genetika ne determinira nacije, jer ta nauka ne svrstava varijante gena i genetičkih markera na bošnjačke, hrvatske ili srpske. No, da ne bi bilo greške, genetika nije tu

Jasno se vide "genetički tragovi" plemena koja su se doseljavala iz pravca Euroazije, a najviše iz današnje Ukrajine, koja je također bila utočište tokom ledenog doba... niti da bi negirala postojanje nacija. Jednostavno rečeno, genetika nije "dovoljno moćna" da se može koristiti u bilo kakvoj "genetičkoj determinaciji nacije" na ovim prostorima. Svako ko je koristi u tom pravcu ili ne razumije osnovne genetičke postulate ili ga oni ne zanimaju - naglasio je Marjanović.

Genetički tragovi: On također ističe da je svakako bilo još historijskih epizoda koje su ostavile

značajnijeg traga na genetičko naslijeđe Bosanaca i Hercegovaca. Osim ledenog doba, u "genetičkom naslijeđu" ovdašnjeg stanovništva jasno se mogu vidjeti tragovi doseljavanja neolitskih farmera koji su upravo na ovim balkanskim prostorima započeli poljoprivrednu revoluciju na evropskom kontinentu. Marjanović naglašava da su dobar dio današnjih Bosanaca i Hercegovaca direktni potomci upravo tih grupa ljudi, ali i ljudi koji su dolazili iz pravca Bliskog istoka i juga Balkana i daleko poslije neolitika. Jasno se vide "genetički tragovi" plemena koja su se direktno ili indirektno doseljavala iz pravca Euroazije, a najviše iz pravca današnje Ukrajine, koja je također bila utočište za tadašnjeg čovjeka, tokom ledenog doba. - U ove migracije spada i poznata seoba naroda koja je na ove prostore dovela razna slavenska i druga plemena. Dakle, genetički diverzitet bh. populacije je izuzetno veliki za jedan tako mali geografski prostor i može poslužiti kao pokazatelj izuzetno dinamične povijesti ovih prostora - zaključuje Marjanović. 19. decembar 2014. Spektar, broj 28 17

NA VRH JEZIKA

KO IZIGRAVA ŽRTVU?

Starom drugu iz Predsjedništva BiH, Željku Komšiću, pismom se, ljut na njegova predomišljanja, obratio uvrijeđeni i prozvani Bakir Izetbegović

aljutili se Željko Komšić i njegova DF na Bakira Izetbegovića i SDA. Ljuti i prijete raskidom koalicije što Bakir zapošljava svoje ljude i imenuje ih na pozicije bez dogovora sa DF-om i to u periodu kada vlast još nije formirana. Ne poštuje ono što su se dogovorili kada su, kao ozbiljne diplomate, „pregovarali“ i dogovarali! Vidi Bakir da je Željko ozbiljno uzrujan tim zbivanjima i da je sva ta zapošljavanja primio vrlo „subjektivno“ te odluči da mu pomogne i malo mu objasni stvari. Uputio mu je malo čudnu diplomatsku notu upozorenja, ali kako su njih dvojica raja, pretočio je to u pismo prijatelju i ovaj put odlučio da ga lično, on sam napiše, bez pomoći bližnjih. xxx

Dragi moj Željko, Ti znaš, a i ja dobro znam, koliko smo nas dvojica bliski. Šta smo sve, još prije dvije godine dogovarali, a i ranije, prije no što si izašao iz SDP-a. Sve ove male uslugice, uopće ne tako značajnim zaposlenjima i imenovanjima na rukovodeće funkcije, mojim odanim bliskim suradnicima i njihovoj rodbini, dragi Željko, doživio si suviše lično. Stoga ću te podsjetiti na ono što su nas Amerikanci učili kao diplomate i način kako se 18 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

treba uspješno pregovarati i ponašati. Sjeti se Harvardske metode pre-

Sve ove male uslugice, uopće ne tako značajnim zaposlenjima i imenovanjima na rukovodeće funkcije, mojim odanim bliskim suradnicima i njihovoj rodbini, dragi Željko, doživio si suviše lično... govaranja, tehnike Roberta Fishera i Williama Urya, za kako postići „Da“! Preporučili su nam: 1. Ne prepiri se o temeljnim pozicijama 2. Odvojite ljude od problema 3. Usredočite se na interese, a ne

Piše: Sanja Ljubičić na pozicije 4. Izgradite opcije obostrane koristi 5. Insistirajte na korištenju objektivnih kriterija 6. Pripremite svoj BATNA (najbolju alternativu ponuđenom dogovoru, tj. zadovoljavajući ishod kojim ćete moći prekinuti ili završiti pregovore) 7. Ako koristite prljave trikove, ukrotite teške pregovarače pomoću tačaka 1-6 8. Ne izigravajte žrtvu i ne budite žrtva. no što je ključno, dragi moj Željko, to je da ti ne doživljavaš pregovor kao odvijanje istog u vlastito ime!

odbrane od mene, projekciju, negiranje, reaktivnu formaciju i omnipotenciju, što me čini vrlo nesretnim, jer smo mi stari prijatelji. Podsjetiću te na psihoanalitičara Ota Fenhela, koji navodi da je projekcija prvi derivat negacije i nju treba interpretirati kao: „Hoću da ispljunem ili bar da držim daleko od sebe !“ ve fiziološke aktivnosti, u sprezi sa asociranim fantazijama, mehanizam su tvoje ego odbrane. Projekcijom ti izabacuješ nepoželjne sadržaje. Ako baš moraš, izbaci ih. Tvoj defektni test realiteta izražen drugim mehanizmom odbrane, negacijom, pokazuje koliko nisi shvatio moj realitet. Ali opraštam ti svo tvoje negiranje. Ali, tvoju omnipotenciju, najprimitivniji mehanizam ego odbrane koji si nužno vezao uz devalvaciju, ne mogu. Ti splitingom, odvajanjem, istovremeno doživljavaš svoj grandiozni, omnipotentni self, posljedično čineći devalviranje drugog ili drugih, u ovom slučaju mene.Ti, uistinu, kao ličnost, u mene uključuješ devalvirane aspekte vlastitog sebstva i molim te da to prestaneš raditi. Ti me, u svjesnom stratusu svoje ličnosti, nekad doživljavaš kao „dobrog“, a nekad kao „lošeg“. Ja nisam uopće odgovoran za to. Zato te molim, dragi moj Željko, da bar posjetiš nekog psihoanlitičara, da sredi zbrku u tvojoj glavi i prestaneš se nervirati zbog beznačajnih sitnica. Ionako znaš da sam obećao da ću zaposliti 100.000 ljudi. Pa moram nekad početi ispunjavati obećanje? I još jednom, sjeti se Harvardske metode pregovaranja pod br. 8: Ne izigravaj žrtvu i ne budi žrtva! Voli te tvoj, opet predsjednik, Bakir Izetbegović!

Lične emocije ne smiju biti involvirane zbog ometanja i postizanja objektivnog cilja, a to je naše zajedničko dobro i dobro naših vjernih i poslušnih slijedbenika i naše rodbine. Izbjegnimo personalni sukob JaTi da slučajno ne bi involvirali snažnu aktivaciju ličnog i našeg nesvjesnog stratuma ličnosti. Ne želim ispoljavanje niza nesvjesnih manifestacija od tvoje i moje strane ličnosti, koje nam, ne daj Bože, mogu ostati van naše voljne kontrole, što se tebi desilo, pa si se jako uzrujao. i si, Željko, upao u zamku subjektivnog doživljaja mojih odluka. Tebi se dogodio porast anksioznosti. Doduše, moram priznati da je bilo konfliktnih situacija među nama, pa su tvoja prethodna iskustva, nataložena u vidu nesvjesnih strepnji i nadanja, odnosno frustracija i gratifikacija, tebe odvela u sveru subjektivnog konflikta, a to je potpuno nepotrebno kada smo nas dvojica u pitanju. Sve svoje prethodne frustracije ti si prebacio, transferirao na situaciju „sada i ovdje“ i time si inducirao kontratransferni fenomen i kod mene. I ja sam samo čovjek, te sam i ja ljut na

tebe što tako reagiraš. Tjeskobu sad doživljavam takođe i na svjesnoj razini, u području mog ega, kao napetost, generaliziranu tenziju koja je popraćena tjelesnim simptomima prenadraženosti mog vegetativnog nervnog sistema. Ti sad skontaj šta nam radiš! U pokušaju da kontroliram porast tjeskobe, moj ego sad nesvjesno aktivira mehanizme odbrane, a od tebe nisam planirao da se moram braniti. Od aktivacije nezrelih odbrana prijeti opasnost mojoj bistrini odlučivanja, te usljed

E moj Željko! Tvoj bezobrazluk i bezraložna ljutnja su kod tebe izazvali i ostale mehanizme odbrane od mene, projekciju, negiranje, reaktivnu formaciju i omnipotenciju... prekomjernog afektivnog, aktivira se mehanizam potiskivanja. Njime samo držim konfliktni sadržaj na odstojanju od svjesnosti, ali me energija istog i dalje tangira. E moj Željko! Tvoj bezobrazluk i bezraložna ljutnja su kod tebe izazvali i ostale mehanizme

19. decembar 2014. Spektar, broj 28 19

RE^ENO

UPAM]ENO

Pred velikima zavist često gmiže. n Sofoklo

PRIJETE]I ASTEROIDI

Vladar mora biti bez dobara i slave. n Shan Sa Sunce, Mjesec i zvijezde su tu da nas vode. n Dennis Banks Ništa nije opasnije od luđaka koji se doima mudro. n Kritija Hrpa kamenja prestaje biti hrpa kamenja onog trenutka kad čovjek počne razmišljati o njoj noseći u sebi sliku katedrale. n Saint-Exupér y Potrebno mi je samo jedno piće da se napijem. Samo ne znam je li to četrnaesto ili petnaesto po redu. n George Burns Onoga trenutka kada postaneš previše odan stvarima, ljudima, novcu… zaribao si... n Andrew Matthews Utopije i ideologije su varljive utvare koje ljude odvode u zabludu. n Joseph R atzinger Bolje siromaštvo bez opasnosti i straha već bogatstvo puno nemira i patnje. n Ezop Bolje je o ozbiljnim stvarima pisati smiješno, nego o smiješnim ozbiljno. n Antun

Gustav Matoš

Zemlja zaslužuje da ju promatramo kao svoju domovinu. Domovina se, to znaju sve kulture, ne razara. n Ernest

von Weizäcker

20 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

Više od 100 znanstvenika i astronoma okupilo se kako bi pozvalo na osmišljavanje sustava za detekciju asteroida. Smatraju da bi, ako se pravilno ne prate i uništavaju, oni mogli uništiti čovječanstvo, piše britanski Telegraph. Među stotinu stručnjaka našli su se lord Martin Rees, kraljevski astronom, Brian Cox i Richard Dawkins, a ove srijede na skupu u londonskom znanstvenom muzeju predstavili su svoju kampanju. Lord Rees pročitao je deklaraciju kojom se zahtjeva "rješavanje najvećeg izazova čovječanstva u čuvanju naših obitelji i života na Zemlji u budućnosti". U Deklaraciji se pozivaju vlade diljem svijeta da iskoriste svu tehnologiju koju imaju prema praćenju asteroida u blizini Zemlje, ali i proglašenje Dana asteroida 30. juna, na obljetnicu udara asteroida u Tunguziji, u Sibiru, 1908. godine. "Naši preci bili su u pravu kad su vjerovali da nebesa i astronomska tijela utječu na život na Zemlji samo ne na način na koji su oni zamišljali. Ponekad se ta nebeska tijela zabiju u Zemlju. Zato naša misija mora postati pronalazak asteroida prije nego što oni pronađu nas", kazao je lord Rees. Deklaraciju su potpisali znanstvenici, fizičari, umjetnici, astronauti i poslovnjaci iz 30 zemalja. Među njima su i Richard Dawkins, Brian Cox, Anousheh Ansari, Kip Thorne, Stewart Brand te astronauti Helen Sharman,Tom

Jones, Ed Lu i Rusty Schweickart. Već postoje sustavi kojima se prate veći asteroidi, ali posljednja istraživanja otkrila su da bi i oni puno manji već bili sasvim dovoljni za razarajući učinak na Zemlji. "NASA radi jako dobar posao u praćenju velikih objekata, onih koji bi mogli uništiti čitavu ljudsku rasu. Ali problem su oni koji će uništiti jedan grad ili pogoditi ekonomiju na nekoliko stotina godina", kazao je Ed Lu, astronaut koji je u tri navrata bio an ISS-u.

ISKRA ŽIVOTA

Iako možda nikada nećemo saznati kako je život na Zemlji počeo, stručnjaci će uvijek imati zanimljive ideje o najvećem problemu nauke. Pojedini vjeruju da su se asteroid ili kometa sudarili za mladom Zemljom i tako stvorili odlične uslove kako bi se desila "iskra života" koja bi potom izgradila potrebne gradivne elementa prvobitnih jednoćelijskih organizama. Naučnici sada imaju nevjerovatne dokaze koji podupiru tu hipotezu. Koristeći ultrabrze lasere kako bi simulirali udar komete ili asteroida, naučnici sa Akademije nauka Češke Republike kreirali su esencijalne sastojke RNK, svojevsnog srodnika molekule DNK. Sastojci su stvoreni u "hemijskoj supi" i iako ovaj uspjeh ne može pokazati kako je život na Zemlji nastao, on po prvi pokazuje da je kreiranje četiri sastavne molekule RNK "iz ničega" itekako moguće. Nastanak života jedan je od najvećih problema u nauci, a od kada su prvobitni uslovi na mladoj

Zemlji postali poznati naučnici pokušavaju da ih rekreiraju kako bi što lakše stvorili potrebne sastojke za nastanak života. Život je nastao prije četiri milijarde godina za vrijeme „kasnog perioda bombardovanja planete“ koji je trajao oko 150 miliona godina. Dok neki naučnici smatraju da je bombardovanje asteroida i kometa uništavalo rani život, drugi smatraju da su upravo ta nebeska tijela odgovorna za njegovo kreiranje.

BESPILOTNI LET

Američka bespilotna svemirska kapsula Orion prošlog vikenda se spustila u Tihi ocean nakon prvog četveroiposatnog probnog leta bez posade koji je u cijelosti uspio, priopćila je NASA. Orion koji je lansiran iz Kennedyjeva centra u Cap Canaveralu na Floridi u 7,05 po mjesnom vremenu spustio se hiljadu kilometara od meksičke obale poluotoka Donja Kalifornija pri čemu su ga usporavala tri golema padobrana. "Mislim da je ovo veliki dan za svijet, za ljude koji poznaju i vole svemir", kazao je nakon lansiranja direktor NASA-e Charles Bolden. Pokusni let Oriona trebao bi utrti put eventualnom prevoženju ljudi na Mars i predstavlja povijesni iskorak u svemirskim letovima, poput prvog lansiranja iz programa Apollo 1961. ili lansiranja prvog raketoplana 1981., tvrde u NASA-i.

WINDOWS 10

Microsoft će zvanično predstaviti svoj novi operativni sistem u januaru 2015. godine, a prodaja se očekuje tek na jesen. Windows 10 će biti predstavljen na događaju Redmond HQ, a predstavnik Microsofta rekao je za agenciju Nikkei da će sistem biti objavljen u ranu jesen 2015. godine. Ipak, Microsoft nije zvanično odredio

vrijeme objave Windowsa 10, ali je sugerisao da postoji mogućnost "ranog puštanja u prodaju". Predstavljanje na Redmond HQ zakazano je za 21. januar i bit će uživo streamovano gotovo cijeli dan. Očekuju se obraćanja direktora Satyaa Nadellaa, Terryja Myersona i Joea Belfiorea. Također, direktor odjela za Xbox Phil Spencer održat će svoju prezentaciju.

SLIKANJE PLUTONA

Američka svemirska sonda aktivirana je nakon osmogodišnje hibernacije kako bi bila spremna za prve fotografije patuljaste planete Pluton. Sonda New Horizons polako se približava svome odredištu prema kojem je počela da putuje prije osam godina. Njen cilj je po prvi put izbliza istražiti Pluton i njegove satelite. Nakon "buđenja" letjelice, kontrola misije na Zemlji je potvrdila da je u savršenom stanju i da je spremna za obavljanje izuzetno važne misije. "New Horizons je zdrav i polako putuje svemirom nekih 4,8 milijardi kilometara od Zemlje", potvrdila je fizičarka Alice Bowman. Komunikacija između sonde i Zemlje je otežana zbog velike udaljenost pa radijska veza sa letjelicom tj. prenos podataka traje gotovo četiri i po sata. New Horizons je lansiran u januaru 2006. godine, a "spavao" je 1.873 dana. Do Plutona je ostalo svega sedam mjeseci putovanja, a približit će mu se na 12.500 kilometara u julu naredne godine. Tom prilikom sonda će po prvi put u historiji fotografisati površine Plutona i najvećeg njegovog mjeseca Charona.

RE^ENO

UPAM]ENO

Ne vjeruj onome koji ima nagon kažnjavati. n Friedrich

Nietzsche

Skromnost je vrlina mlakonje. n Jean Paul Sartre Oči koje mogu osjećati poput ruke, ruke koje mogu vidjeti poput očiju. n Johann Goethe Neće biti sloboda dok se vladi ne ograniči moć oporezivanja. n Frank Chodorov Najbolja vrsta ljubavi je ona koja probudi dušu i tjera nas da tražimo više, zapali vatru u našim srcima, a umu pruži mir. To je ono što si ti meni dala, a nadam da ću to i ja tebi moći pružiti, zauvijek. n Bilježnica Koga promašaji ne nauče pameti; taj i nema pameti. n William Parell Novac su brojevi, a brojevi nemaju kraja. Ako ti trebaju novci za sreću, tvoja potraga za srećom nikada neće prestati. n Bob Marley Besmisleno je reći da se čitav život sastoji samo od uzroka i posljedice, bez ikakvih slučajnosti ili usputnih događaja. n Shimon Peres Samosažaljenje je vjerojatno najdestruktivniji od svih nefarmaceutskih narkotika. Izaziva ovisnost, daje trenutni osjećaj zadovoljstva, a žrtvu odvaja od stvarnosti. n John William Gardner Bog traži prijatelje i zahtijeva ljubav, đavao traži robove i zahtijeva pokornost. n R abindranath Tagore 19. decembar 2014. Spektar, broj 28 21

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

VANZEMALJAC U PEČALBI

Čim pređeš granicu, po ubjeđenjima koja vladaju u BiH, uhvatio si Boga za bradu i ne možeš biti bijeda niti imati muka. Da je bogd’o tako!

Sarajevu se 2002. sastalo 200 delegata iz 23 zemlje u svijetu (klubovi za vezu sa domovinom) i osnovali su Svjetski savez dijaspore. Po njihovim podacima, oko 1,3 miliona stanovnika Bosne i Hercegovine živi u inostranstvu. Od tada su se više puta sastajali, razgovarali, organizovali. Tvrde da se svake godine, samo po osnovu doznaka iz dijaspore, preko Centralne banke u BiH slegne oko 3 milijarde KM. Poznavajući našeg čovjeka, sigurni su da je priliv po ovom osnovu čak dupli, oko 6 milijardi KM godišnje. Ja nisam nikad bila član nekog našeg kluba, niti se smatram dijasporom. Ne pravim ni humanitarne akcije za BiH. Ako mogu, pošaljem novac ili pomognem kome mogu. Ja sam za sebe odavno vanzemaljac u pečalbi u Francuskoj. Domovina me naučila da nju ne interesuju moje nevolje ni moji uspjesi ovdje u svijetu, i ja o njima i šutim. Meni je do domovine toliko stalo da i na šutnju pristajem, samo neka sam njena. oje znanje, spoznaje, ništa što sam ostvarila u tom inostranstvu, gdje sam «spasila guzicu», nikog ne interesuje, čemu priča… šta bih drugo? Za dvadesetak godina nikad nije niko pitao ništa o mome životu ovdje, van Bosne: kako i od čega živim, s kim se družim, čime se bavim, a kamoli o dešavanjima u ovoj zemlji. Čim pređeš granicu, po ubjeđenjima koja vladaju u BiH,

22 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

uhvatio si Boga za bradu i ne možeš biti bijeda niti imati muka. Da je bogd’o tako! 1996. sam dobila papir od našeg konzula da mogu, konačno, ponovo ući u Bosnu. Javili su mi da je žena koja je stanovala u mome

Tog jutra crni šešir mi je ostao na polici autobusa da se voza iz Bosne za Brisel i opet u Bosnu, kako ću i ja poslije, godinama... stanu umrla i da ga mogu preuzeti. Pojurila sam za Bosnu… ali stan sam zatekla zapečačen i trebalo se obratiti sa molbom da mi se daju ključevi u Štabu za Dobrinju (Novo Sarajevo), koji se nalazio još

Piše: Nermana Begagić uvijek u nekom podrumu u sredini naselja. Ali oni u Štabu su me vraćali cijelu sedmicu za neke nove potvrde i papire. Konačno, u ponedjeljak ujutro, kada sam ponovo došla u Štab, tip mi je, umjesto ključeva i naloga za lomljenje pečata stavljenog na vrata moga stana, rekao da ne mogu da mi vrate stan, jer su odlučili, u međuvremenu, da ga dodijele na privremeno korištenje sinu borca što se borio za Sarajevo, a nije izvukao guzicu iz opkoljena grada, kao što sam ja učinila. Toliko me zagušilo u grlu da nisam mogla prozboriti ni riječi. Tada sam shvatila da sam napravila katastro-

falnu grešku da sa dva maloljetna sina odem u Francusku novembra 1992. konvojem humanitarne organizacije Equilibri, nazvanim "1000 majki sa djecom u sigurnosti", samo da prezimimo. Nisam mogla razumjeti šta bi promijenilo da sam sa djecom ostala te zime u opkoljenom gradu. Ali, očigledno je njima bilo važno. ako sam u godinama opsade grada živjela u bijedi, išla od porodice do porodice u Francuskoj, s ruke na ruku sa dvoje djece, čekajuci da nam udijele za život, to se nije pikalo. Čim sam izašla iz grada, meni je bilo dobro! Kriva sam, jer nisam patila sa njima: kome sam mogla reći i koga je uopšte interesovalo kako se živjelo u inostranstvu, jesam li imala socijalno osiguranje, jesam li bila slobodna, jesam li imala šta jesti? Pognute glave i plačući, dok mi se srce kidalo, obilazila sam tih dana Sarajevo, rane su se vidjele posvuda: na izrešetanim fasadama, izgorjelim urušenim zgradama, na asfaltu sa ogromnim ružama od granata obojenim u crveno, na grobljima i mezarovima, na grobovima između kuća iskopanim jer se nije moglo dalje od pucanja. Ali najveće rane su bile u očima i srcima ljudi, nisam im mogla zamjeriti. Tog jutra u Štabu je odlučena moja i sudbina moje djece, mi se u stvari nismo imali gdje vratiti. Na molbu da bar uđem u svoj stan, dali su mi nekog iz Štaba u pratnju, taj čovjek je pozvonio na vrata kod mene i mlada žena je otvorila moja vrata. U velikoj sobi je sjedilo njih pet-šest i pilo kafu iz moje đezve i fildžana, na velikom stolu su bile pobacane fotografije moje djece izvađene iz albuma, koje se neko spremao da odnese. ve je bilo crno i oštećeno osim knjiga koje su ostale, čudom, netaknute. Na balkonu, na koji se ide iz kuhinje, zatekla sam ogromnu gomilu smeća: odjeća, tašne, razvaljene cipele, igračke,

prljavi peškiri, sve je trunulo na kiši; u tavanu, opet u otpacima hrane i smeću, moje stolice, ćilimi, neoprane nagorjele šerpe sa ostacima hrane. Po svemu golublji izmet. Sve što je nekada bio moj dom, o kome sam sanjala u tuđini, potucajući se od nemila do nedraga, bilo je pred mojim očima u rušenju i nemaru. Skupila sam razbacane fotografije sa stola, mladi ljudi oko kafe u velikoj sobi su pričali i smijali se između sebe, nisam im smetala. Sa gomile smeća na balkonu sam podigla svoj crni šešir, sada sa rupama od moljaca, očistila ga rukavom i ušla u

Domovina me naučila da nju ne interesuju moje nevolje ni moji uspjesi ovdje u svijetu, i ja o njima i šutim... dječiju sobu gdje je bila neraspremljena posteljina ovoga para. Sa zida su me gledali moji dječaci iz uramljenih slika napravljenih njihovog prvog dana u školi, na podu je bio prostrt tamnoplavi ćilim, onaj što mi ga je rahmetli otac poklonio za udaju. Poslije četiri godine teške tuđine konačno nešto moje. Pružila sam se na ćilim i zajecala. Ležala sam tako ne znam koliko, jecala i jecala, oni su u susjednoj sobi pričali i smijali se, nisam im smetala. Počeo je da sipi snijeg kada sam napuštala ponovo svoj dom. Stavila

sam onaj crni šešir izjeden od moljaca na glavu, mladi ljudi koji su se vjenčali nekoliko dana prije zatvorili su vrata iza mene bez riječi izvinjenja. Ali u SDK kod Vječne vatre, koja je i tada gorjela, dok sam u redu čekala da platim neke račune, zaprijetiše mi da će me ubiti jer "zna se ko je nosio šešire u Sarajevu». amo sam pognula glavu, skinula šešir i izvinula se. Stanovnici nekada i moga Sarajeva su bili sada čemerni, gladni ljudi ranjenih duša. Odlaskom sam se razdvojila zauvijek od njih i bila prekrižena, prećutno, kao stanovnik grada. Trebalo je razumjeti. Deset dana poslije napustila sam Bosnu autobusom, jer avion kojim sam stigla preko Kelna zbog snijega nije poletio. Ušla sam u autobus zadimljen od silnih cigara koje su putnici dimili cijelo putovanje i uz glasnu pjesmu Cece Ražnjatović na radiju. Čekala sam stisnuta u dnu autobusa jutro i dolazak u Brisel, šuteći i u suzama, jer sam bila svjesna da, u suštini, nema povrataka u Bosnu još vrlo, vrlo dugo. Trebalo je to saopštiti djeci. Tog jutra crni šešir mi je ostao na polici autobusa da se voza iz Bosne za Brisel i opet u Bosnu, kako ću i ja poslije, godinama. U tom putovanju se jedan dio mene zauvijek otkinuo od moje duše i nestao u balkanskim ponorima... Sve do danas.

19. decembar 2014. Spektar, broj 28 23

POSLJEDNJA SEMBERSKA MOČVARA

SVA ČUDA GROMIŽELJA

Gromiželj je posebni zaštićeni rezervat prirode u Semberiji, nedaleko od ušća Drine u Savu. U ovoj močvari je Laketića vir, gdje živi „Umbra krameri“, vrsta ribe stare 25 miliona godina

romiželj je močvarna oblast površine 830 hektara u ataru semberskog Velinog Sela. Od 2011. godine je posebni zaštićeni rezervat prirode sa više od 400 rijetkih biljnih vrsta, od kojih su neke na crvenoj listi ugroženih biljaka u Evropi. Ovdje je registrovano i 90 vrsta ptica. Gromiželj je jedno od rijetkih sačuvanih nizijskih tresetišta, ali za sada se ne zna šta je Laketića vir slatkovodni izvor iščezlog Panonskog mora, utihli gejzir ili ruža podzemnih voda rijeka Drine i Save.

Prastara vrsta: Mještani su je oduvijek zvali Mrguda i znali su da živi u Laketića viru. No, nije se znalo da je to rijetka vrsta ribe, zaštićena svim evropskim i svjetskim konvencijama. Vrsta „Umbra krameri“ stara je oko 25 miliona godina i potiče iz vremena Panonskog mora. Godine 2008. je 24 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

zvanično pronađena u Gromiželju, a potom i naučno evidentirana u jedinom njenom staništu u Bosni i Hercegovini. „Umbra crameri“ za sada privlači mnoge naučnike, a mogla bi i brojne turiste. Ova riba spada u red najstarijih kičmenjaka na planeti. Dostiže dužinu od 15 centimetara, a težinu do 30 grama. Nastanjuje močvarne

Laketića vir nikada nije presušio. Kao djeca smo pili tu vodu i nikad nam ništa nije bilo... i vegetacijom bogate vode specifičnog ph sastava i zamuljenog dna. Dvodihalica je i izvan vode može ostati i deset sati, a u zamuljenom tlu i mnogo duže. Ima je u rezervatu Zasavica u susjednoj Srbiji, na nekim lokalitetima u Hrvatskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Bugarskoj i Rumuniji. U Laketića viru njena populacija je izuzetno

brojna i veća je od svih do sada poznatih u Evropi.

Rijetke ptice: Milan Kovačević živi nedaleko od Gromiželja. Jedan je od mještana koji su aktivno učestvovali u čišćenju zaštićene oblasti. Iako pasionirani lovac i ribolovac, trudi se da poštuje mjere zabrane istaknute na tablama upozorenja, ali tvrdi da nisu svi takvog mišljenja. „Odrastao sam pored Gromiželja, tu sam se igrao. Taj vir, Laketića vir u kojem je pronađena riba, nikada presušio nije. Kao djeca smo pili tu vodu i nikad nam ništa nije bilo. Nikad nisam bio kod doktora, a 60 mi je godina,“ priča Kovačević za Deutsche Welle i potom dodaje: „To što je Gromiželj proglašen zaštićenim područjem svima nama puno znači. Zabranili su nam da lovimo ribu i koliko znam to se poštuje. Mrguda nije velika riba i

vjerovatno joj odgovara takva voda. Ima tu i rijetkih ptica. Prije dvije godine sam vidio pticu kakvu nikad nisam vidio. Čisto je to područje, ali mi kao mi. Neko baci smeće, odsiječe drvo, a treba to čuvati. Lovac sam, ali mi tu ne lovimo, obiđemo područje, vidimo da li je sve u redu.“ Ne poštuju svi zabrane i uredbe. Šetnja ovim rezervatom u poznu jesen otkriva nemoć da se ovaj prostor adekvatno zaštiti. Nema dobrih pristupnih puteva, nema uređenih staza, ne čiste se divlje deponije smeća, ne sprječava sječa šume. Nema novca, a čini se ni dovoljno dobre volje da bude drugačije.

Skriveni dragulj: Bijeljinski biolog dr. Milenko Ćurčić ima imanje nedaleko od Gromiželja. Prvi je potvrdio postojanje raritetne ribe, ali i bogatog biljnog svijeta u tajanstvenoj semberskoj močvari. Predsjednik je Upravnog odbora Udruženja za zaštitu flore i faune „Gromiželj“ koje okuplja ugledne profesore, naučnike, političare i domaćine. Domaćin je i brojnim istraživačima koji od 2008. godina posjećuju ovaj kraj. Svojevremeno je izjavio: „Gromiželj se hitno mora zaštiti od krivolovaca i ribokradica. Osim Mrgude, u ovoj močvari je mnogo biljnih vrsta za koje se odavno misli da su nestale. Među njima su

Prelijepi Laketića vir

Riba "Umbra krameri"

sparagonijum, barska kopriva, močvarna paprat, žuti lokvanj, menta akvatike te rebratica, odnosno hotonija palustrus. Nismo još uvijek svjesni kakav dragulj imamo. Moramo brzo djelovati u zaštiti ovog područja.“ Osim Mrgude, prema istraživanjima Zavoda za zaštitu kulturnoistorijskog i prirodnog nasljeđa RS, u Gromiželju žive i barska kornjača, eja močvarica, crna roda,

Nismo još uvijek svjesni kakav dragulj imamo. Moramo brzo djelovati u zaštiti ovog područja... crvena čaplja i mala bijela čaplja. Među rijetkim biljnim vrstama treba istaknuti močvarnu žaru (Urticu kioviensis) koja je na prostoru Bosne i Hercegovine prvi put registrovana upravo u Gromiželju. Močvarna žara se nalazi na

Crvenoj listi Evrope kao rijetka i ugrožena vrsta.

Semberski biser: Grad Bijeljina svojevremeno je najavio izgradnju pristupnih puteva i izletišta, sve sa nadzornom službom, ali do danas je malo toga urađeno. Jovan Ljubojević, direktor Turističke organizacije Bijeljina, kaže da je turistički potencijal Gromiželja veliki. „Kao u mnogim bitnim stvarima, novac je i ovdje problem. Udruženje Gromiželj je formirano, ali teško je tako veliki prostor adekvatno zaštititi. Za brojne posjetioce našeg grada i okoline bilo bi jako zanimljivo da vide i ovaj biser Semberije, ali sam skeptičan da će se problemi dovoljno brzo rješavati,“ kazao je Ljubojević. Članovi udruženja „Eko put“ iz Bijeljine redovno posjećuju posljednju sembersku močvaru, posebno u zimskim mjesecima kada je životinjama potrebna hrana. Dan ramsarskih (močvarnih) područja, 2. februar, redovno obilježavaju u Gromiželju. Snežana Jagodić-Vujić, predsjednica ovog udruženja, tvrdi da je za lokalnu zajednicu velika privilegija imati Specijalno zaštićeno područje. Ona se nada da će ono zaista i biti sačuvano od nestanka. Emir Musli/DW 19. decembar 2014. Spektar, broj 28 25

SARAJLIJE USRED TIROLA

VIOLINA I HARMONIKA NA BOSANSKI NAČIN

Sarajevske muzičare Dinu i Edu Krilića, rat u BiH uputio je u Imst, malo mjesto na obroncima austrijskih Alpa. No nema tako malog mjesta, kažu ove Sarajlije, iz kojeg se ne može započeti i velika karijera

skreno, ja mislim da je potpuno nevažno jeste li stranac ili niste, i da to ne odlučuje o vašem uspjehu ili neuspjehu bilo gdje na svijetu. Ako vas neko voli, onda to nije zato što niste stranac, već zato što ste mu slični – volite istu muziku, volite iste filmove, čitate iste knjige. Najvažnije za uspjeh je da ste okruženi ljudima koji su vam slični, koji imaju sličan pristup životu i da puno radite, jer ništa ne uspijeva iz prvog pokušaja, kaže Dina Krilić, odlaže kaput i violinu, i odlazi u kuhinju iz koje joj pogled pada na visoke i snijegom pokrivene vrhove austrijskih Alpa. Sarajevska violinistica upravo se vratila sa nastupa u Vijećnici grada Insbruka, gdje je zajedno sa mužem Edom, poznatim sarajevskim harmonikašem, koji je svojevremeno

26 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

upravljao Narodnim orkestrom RTVSA, nastupala na dodjeli nagrada za toleranciju i raznolikost. Nju već nekoliko godina unazad, dodjeljuje gradsko vijeće.

Zavidna karijera: Često sviramo takve stvari, prilično smo se etablirali u tom segmentu, a repertoar nam je raznovrstan - od argentinskog tanga, valcera, Mi unosimo raznolikost u ovu tirolsku jednoličnost, šali se Dina i sa kuhinjskog prozora pokazuje na brda i planine: Gdje god se okreneš - svuda Alpe... čardaša pa do bosanskih sevdalinki. To je svojevrsno muzičko putovanja svijetom, unosimo raznolikost u

ovu tirolsku jednoličnost, šali se Dina i sa kuhinjskog prozora pokazuje na brda i planine: “Gdje god se okreneš - svuda Alpe!” Već preko dvadeset godina Dina i Edo Krilić žive i rade u Imstu, malom mjestu nadomak Insbruka, u austrijskoj pokrajini Tirol. U mjestu gotovo skrivenom u austrijskim Alpama, u kom je skijanje glavna slobodna aktivnost, od muzičkih instrumenata popularni su samo duvački, a velike se karijere, “osim ako nisi skijaš ili kapelmeister u duvačkoj sekciji lokalne vatrogasne jedinice”, šali se Dina, ne dešavaju tako često. No, i pored toga što nisu profesionalni skijaši, Dina i Edo su upravo ovdje, usred snježnih tirolskih masiva, postigli zavidnu karijeru. Svirajući harmoniku i

violinu, instrumente koje su zavoljeli u rodnom Sarajevu.

Pomoć Bosni: Dina će skromno reći kako je najbitnije da su se dobro intergrisali i da imaju srdačan odnos sa svojim austrijskim sugrađanima, no i Dina i Edo predaju na državnim muzičkim školama u Imstu, Pitztalu i Otztalu. Već duži niz godina - bilo kao duo, trio ili kvintet - nastupaju širom Evrope i izvode svjetsku muziku. Edo je izdao knjigu vlastitih kompozicija, od kojih jedna od njih “Sar-pari” na platformi Youtube pogledana 370.000 puta, a u pripremi je i knjiga sevdalinki za dvije harmonike. Dina opet radi na već četvrtom violinskom udžbeniku “Dina Violina”, a ti udžbenici nisu samo didaktički dobro osmišljeni, već im je Dina dala i jednu ličnu notu - pišući za te pjesmice tekstove, i upoznajući, kako kaže, djecu sa ljepotom svijeta koji nas okružuje. A kakav ugled Dina i Edo uživaju kod lokalnog stanovništva, zbog svih ovih aktivnosti, postalo je jasno i tokom posljednjih poplava u BiH. Nakon što je Dina u krugu prijatelja predložila da se organizuje humanitarna pomoć, “njeni dragi Tirolci” tom su se pozivu odazvali u ogromnom broju i u akciji “Paketi sa srcem”, koja je provedena u školama, za nekoliko dana je skupljeno preko stotinu paketa. Škola iz St. Antona donirala je namještaj i školske table za školu u Maglaju. “Kada vas ovdje prihvate, onda vas prihvate bez rezervi i zaista su velikog srca”, objašnjava Dina. Ratni vihor: No kako je sve počelo i kako su Krilići gradili svoj ugled u malom mjestu Imst u austrijskom Tirolu? “Pa sve je, naravno, počelo sa

Muzika odmara od teškog posla

ratom, kao i kod bezbroj drugih Bosanaca”, priča Dina. “Ja sam u Tirol došla zbog sina, koji je u Sarajevu bio ranjen, a mi smo mu uspjeli organizovati rehabilitaciju u Austriji. To su bili teški dani, ali ja sam imala sreću da sam naišla na dobre ljude sa kojima sam se razumjela i koji su mi kroz neko vrijeme ponudili i mjesto na muzičkim školama u Ötztalu i Pitztalu”, priča Dina.

violinu počela podučavati blok flautu, o kojoj nije puno znala. “Ali sam i tu imala sreće da sam naišla na jednu gospođu, direktoricu te druge škole, sa kojom sam se razumjela i koja mi je pokazala nekoliko osnovnih stvari za podučavanje flaute. Kasnije sam flautu dodatno studirala, ali je na početku bila presudna pomoć te profesorice, u međuvremenu moje dobre prijateljice”, priča Dina.

Presudni za uspjeh bili su “red, rad i disciplina”, a oni su ih doveli i do redovnih angažmana u talijanskoj Ankoni i Njemačkoj...

Rad i red: \aci koji bi učili blok flautu kao početni instrument, odlučivali su se često da ostanu kod svoje učiteljice i nastave svirati violinu - tako danas kod Dine Krilić, u Ötztalu, koji ima 4.000 kućanstava, violinu pohađa čak 40 učenika. Presudni za uspjeh u malom Imstu bili su “red, rad i disciplina”, a oni su ih doveli i do redovnih angažmana poput onog u talijanskoj Ankoni ili brojnih nastupa u Njemačkoj. Za te nastupe se puno vježba, a vrijeme za to se “krade” od onoga što ljudi zovu slobodno vrijeme. Ujutro rano ili navečer kasno, nedjeljama i praznicima. I dok intoniraju argentinski tango, daju mu i jednu “bosansku notu”, šale se – u malom mjestu Imst, na obronicima austrijskih Alpa. Emir Numanović/DW

I zapravo je sreća u nesreći da se Dina našla duboko u Alpama, jer je to radno mjesto nuđeno i drugim nastavnicima, ali su ga oni redom odbijali - javni prevoz do škole bio im je previše komplikovan! “A ja se nisam mislila ni jednog jedinog trenutka”, kaže Dina. “Ja sam tada bila staratelj našeg djeteta, Edo je bio u Sarajevu i ja sam slala pakete, tako da sam to mjesto prihvatila bez dvoumljenja i onda je počela borba za učenike”, smije se Dina. A to je opet posebna epizoda u karijeri sarajevske violinistice. Na školi u Pitztalu, Dina je naime uz

19. decembar 2014. Spektar, broj 28 27

GOVORITE LI NJEMAČKI?

ETO JEZIČKOG POLICAJCA! Burne reakcije na ideju njemačke stranke CSU da ljudi koji žele stalni boravak u toj zemlji i kod kuće treba da govore njemačkim jezikom

deja Hrišćanskih socijalista Bavarske (CSU) naišla je na kritike i podsmijeh javnosti, pa čak i političkih saveznika, a nerijetko je ocjenjuju ''luckastom i nerespektabilnom'', te kao apsurd koji je trebalo da posluži za pridobijanje glasova antiimigrantskih birača. Uz podsjećanje da svaki pojedinca ima neotuđivo pravo na maternji jezik, konstatuje se da bi ga zaista neumjesno bilo uskratiti u 21. vijeku. Generalni sekretar CSU Andreas Šojer izjavio je da suština prijedloga njegove partije nije bilo nametanje obaveze imigrantima niti je bilo predviđeno da ih vlasti kontrolišu da li zaista govore njemačkim jezikom kod kuće, već da je trebalo da motiviše imigrante da svakodnevno uče jezik.

Pritisci

sak, kod djece bi to izazvalo samo otpor'', ističe Nataša za DW. No, ona napominje da bez poznavanja maternjeg jezika djeca ne mogu kvalitetno naučiti bilo koji strani jezik. ''Zbog toga sa njima razgovaramo na srpskom jeziku, izuzev onda kada nam u posjetu dođu njihovi

Nepristojno je u 21. vijeku pričati o ovoj inicijativi, jer je maternji jezik jedno od osnovnih ljudskih prava... drugovi ili naši prijatelji Nijemci. Tada iz pristojnosti pričamo njemačkim jezikom'', dodaje ona. Putem medija informisana je o spornom prijedlogu CSU. ''Naravno da je važno da znam

jezik zemlje u kojoj želim da živim, kako bih se osjećala dobro, ugodno i prijatno, ali smatram da mi bilo ko to ne može nametnuti silom. Niko nema pravo na to. Kako se uopšte može provjeravati i kontrolisati u kojoj mjeri i kada govorim maternjim ili bilo kojim drugim jezikom? Moje pravo je da koristim engleski, njemački, srpski ili bilo koji drugi jezik. Ta odluka ne utiče ni na koga, niti bilo kome smeta. Svakako, poznavanje njemačkog jezika doprinosi nam boljoj integraciji u ovdašnje društvo'', zaključuje ona.

Kuća čuva jezik: Oštriji u kritici ideje o njemačkom jeziku kao obavezi imigranata je predsjednik Saveza bosanskih dopunskih škola u Njemačkoj Haris Halilović. ''Degutantno je i nepristojno u 21. vijeku pričati o ovoj inicijativi, jer je maternji jezik jedno od osnovnih ljudskih prava. Kršiti to pravo u

otpori: Nataša

\erković posljednjih šest godina živi u Njemačkoj. Majka je dvoje maloljetne djece, koja njemački jezik uče u školi, dok srpskim jezikom priča u porodičnom domu. ''Insistirali smo na tome da u kući govorimo maternjim jezikom, ali i da djeca savladaju njemački kako bi se brže i lakše integrisala u društvo, te sporazumijevala u školi i sa vršnjacima. Od prvog razreda upisana su u njemačku školu, a učenje jezika ne bi išlo tako brzo da nisu imali podršku i razumijevanje nastavnika. Da je bilo ko na njih vršio priti28 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

Maternji kao osnova za učenje stranog jezika

Haris Halilović: Protiv asimilacije

vremenu u kojem živimo zaista je nedolično. Stoga mi je nerazumljiv prijedlog CSU. Jezik je jedan od osnovnih temelja identiteta svakog naroda. Ako bi inicijative poput ove bile prihvaćene, što je besmisleno, u budućnosti možemo očekivati da nam određuju, na primjer, kakvu ćemo boju posteljine koristiti'', konstatuje ironično Halilović. U razgovoru za DW upozorava da je maternji jezik imigranata u Njemačkoj ugrožen, a kao primjer navodi pojedina istraživanja koja su pokazala da se u više od 50 posto porodica iz BiH nastanjenih u Njemačkoj komunicira na njemačkom, umjesto na maternjem jeziku. ''To su frapantni podaci! Mnogi imigranti su još kao djeca došli u Njemačku, prihvatili njemački jezik i kulturu, čime je maternji jezik ostao zatvoren u krugu porodice. Nedvojbena je stara izreka: kuća jezik čuva. Porodica je osnova iz koje treba da se razvijaju temelji obrazovanja mladog naraštaja na tradiciji i kulturi užeg i šireg zavičaja'', mišljenja je on. Maternji jezik nije i ne smije biti prepreka da djeca imigranata uče njemački jezik, jer je on ključ njihove

budućnosti u ovoj zemlji. A djeca imigranata su takođe budućnost Njemačke. Stoga bi, kako Halilović navodi, njemačka politika trebalo da spozna činjenicu da imigranti u globalizovanom svijetu jednoj državi i društvu predstavljaju obogaćenje kulturnim i jezičkim specifičnostima. ''Smatram da je krajnje vrijeme da

Nijedna nacija se nije odrekla svog jezika, putem koga čovjek i dentifikuje sebe, naciju kojoj pripada, kulturu, prošlost i tradiciju... se imigrantni u Njemačkoj prestanu doživljavati kao problem, te da se njihove ideje, iskustva i prijedlozi saslušaju. Njemačkoj privredi to samo može koristiti'', dodaje Halilović.

Integracija - asimilacija: Halilović je pobornik ideje dobre integracije bh. građana u njemačko društvo, ali se protivi asimilaciji. ''Naše porodice, djeca i mi sami smo to što jesmo. Čovjek bez sopstvenog identiteta ne dobija uvaženo mjesto

u sredini u koju se nastoji integrisati'', poručuje Halilović. Njegova supruga i djeca rođeni su u Austriji, no bez obzira na to, on insistira i na poznavanju bosanskog jezika. ''Na bosanskom razgovaramo kada sam ja kod kuće'', dodaje on. Organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu pri Ujedinjenim nacijama je 1999. godine donijela odluku da se 21. februar proglasi Međunarodnim danom maternjeg jezika. U proteklim godina slavljenja maternjeg jezika naroda u svijetu, cilj je bio ukazati na značaj i zaštitu jezičke raznolikosti, kulturu i suživot, s akcentom na nematerijalnom naslijeđu i kulturnoj raznolikosti. Uprkos globalizaciji svjetskog društva, nijedna nacija se nije odrekla svog jezika, putem koga čovjek identifikuje sebe, naciju kojoj pripada, kulturu, prošlost i tradiciju. Narod koji ne sačuva svoj jezik teško da će se uvažiti kao međunarodno poseban. ''Kad vlastito postane strano, gubi se čovječnost'', zaključuje predsjednik Saveza bosanskih dopunskih škola u Njemačkoj Haris Halilović. Nevena Šarenac/DW 19. decembar 2014. Spektar, broj 28 29

POGLEDI: EUROPA SRLJA U RAT

POLJSKA PALI VATRU!? Kontroverzni talijanski novinar smatra da neumitno klizimo ka velikom ratu, koji provocira Poljska, svojim miješanjem u sukobe u Ukrajini, u čemu ima podršku i pomoć NATO saveza

ana 4. oktobra dogodila se protestna manifestacija ispred parlamenta u Varšavi. Prosvjedovalo se protiv upletenosti poljske vlade u događaje na strani režima u Kijevu. Demonstranti su nosili transparente s natpisima: "Ne Bandera, "Ne s banderistima". To je bila aluzija na Stjepana Banderu (1909 -1959.) koji je bio na čelu ekstremne desnice čija je oružana banda – "Orhaniztsiya Ukrayins kykh Natsionalistiv" ili "OYH" - za vrijeme nacističke okupacije Ukrajine - provela etničko čisćenje poljske manjine u Galiciji i Voliniji s nezamislivom okrutnošću.

Obuka u Varšavi: Banderom su inspirirane razne neonacističke grupe, stranka "Desni Sektor", koja je zastupljena u kijevskoj vladi i sastavni je dio kaznenih bataljona usm-

jerenih prema Rusima Donjecka. Nije bilo nikakvog protesta u glavnim europskim gradovima zbog činjenice da je Poljska, članica NATO-a, slijedeći američku volju, stavila u pogibelj ostale članice Saveza svojim oružanim provokacijama Rusije. Poljska vlada je organizirala naoružavanje (to su službeno poljski plaćenici) za borbe u

Nije bilo nikakvog protesta zbog činjenice da je Poljska, slijedeći američku volju, stavila u pogibelj ostale članice NATO-a svojim oružanim provokacijama Rusije... Donbasu. Organizirali su jednu internacionističku poljsko-litvansko-ukrajinsku brigadu od 4.500 ljudi koje su u Lublinu obučavali

Na području Luganska sudaraju se ruski i poljski komandosi 30 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

Piše: Maurizio Blondet Amerikanci iz 173. Brigade, koja je zračnim transportom aterirala u Poljskoj. To je čista "manifestacija neprijateljskih namjera", kako je izjavio ruski ministar obrane Vladimir Titov. Poznato je, a o tome su pisali i poljski mediji, da su devedesetak članova "Desnog sektora" obučeni 2013. u centru za obuku varšavske policije. Ta obuka je podrazumjevala vježbe za sukobe na trgovima, obučavanje snajperista. "Snajperisti koji su pobili sudionike protestnih manifestacija na Maidanu bili su obučeni u Poljskoj", izjavio je zastupnik Janusz Korwin-Mikke na poljskoj TV. Kao što "ne" zna javno mijenje u Italiji (mediji su prešutjeli ovaj najstrašniji delikt), 20. februara 2013. na trgu Maidan su snajperisti ubijali i demonstrante i Janukovičeve policajce. Pronađeni su isti projektili ispaljeni iz istog oružja, da bi se podgrijala žestina protesta na trgu.

Poljske oznake: 16. juna 2013. odmetnici u Donbasu srušili su ukrajinske snage. U avionu su našli dokumente na poljskom jeziku, koji su pripadali četrdesetorici Poljaka i Litvanaca koji su, očito, bili poslani u velikoj žurbi u Luganjsk, gdje su se vodile žestoke borbe. Poslije deset dana – 26. juna – ubijen je jedan poljski snajperist kod

Saur Mgila. Ono što je posebno je to da je to bila mlada žena s karabinom američke preciznosti, i to posljednji model. U noći, 12. juna, na jednom utvrđenom položaju kijevskog režima, koje je uništeno blizu Ilovajska, ubijeni vojnici nosili su poljske vojne oznake. Dana 2. septembra, u toku žestoke bitke za aerodrom u Donjecku, ruski "odmetnici" su zarobili grupu poljskih plaćenika. Neki među njima bili su sa pasošem SAD-a. Ti Amerikanci poljskog porijekla na zlu su glasu po svojoj okrutnosti. To je sudjelovanje u građanskom ratu koje je jedna američka komentatorica, Daeana Strayker, u svom blogu "Ep Ed News", nazvala prljavim. "Službeno nema poljskih jedinica na terenu", objavila je Stryker, “ali je sudjelovanje Poljaka u porastu."

Plinska veza: Nije samo Varšava obučavala teroriste koji su krivci za haos na Maidanu, ali je poslala plaćenike da udare na proruske prosvjednike u istočnoj Ukrajini. To dokazuje fotografija Jerzy Dziewulskog, bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost i bivšeg poljskog predsjednika Aleksandra Kwasniewskog, koja je nedavno snimljena u Slavjansku. Uz njega je prelazni ukrajinski predsjednik Turčinov. Na fotografijama objavljenim u Poljskoj se vide bivši predsjednik i njegov savjetnik Dziewulski sa šljemom na glavi i u zaštitnoj neprobojnoj jakni, kako sjede uz zid za vrijeme antiterorističke akcije u Slavjansku. Dziewulski se hvalio da raspolaže jedinicom snajperista koja je obučena od strane specijalne poljske jedinice Grom. Zanimljivo je da je bivši predsjednik Poljske, Kwasniewski, predstavnik u administrativnom dijelu "Burisma Holdinga", glavnog proizvođača

Na trgu Maidan u Kijevu navodno su djelovali snajperisti obučeni u Poljskoj

plina u Ukrajini. U istoj tvrtki u upravljački krug su ušli Robert H. Biden, sin podpredsjednika SAD-a Joe Bidena, Devon Archer i prijatelj američkog državnog sekretara Johna Kerryja. Svi su ušli u ovu kompaniju u aprilu, malo prije nego je krenula kaznena ekspedicija protiv Donbasa. "Burisma Holding", osnažena ovim Amerikancima, ima zadaću eksploatacije ogromnih slojeva

koji će se početi realizirati čim se smiri situacija. Projekt treba izbušiti 80 do 100 bušotina na plodnoj crnici koja je bila od antike žitnica Europe, a koja nakon realizacije programa ostaje neupotrebljiva za poljoprivredu. U ugovoru članak 37. red, 2. paragraf, kijevski režim obavezuje se eksportirati bilo koje zemljište i zgrade od zakonitih vlasnika, ako to zahtijeva Shell.

U toku žestoke bitke za aerodrom u Donjecku, ruski "odmetnici" su zarobili grupu poljskih plaćenika, među kojim su neki bili sa pasošem SAD-a...

Čisti avanturizam: Ruskoj pažnji nisu izbjegle isporuke oružja Kijevu od strane Poljske. Već 16 juna brodovi su iskrcali u Odesi 12 strašnih bacača plamena VZ-77, 157 milimetara, dometa 20 kilometara (češki proizvod) izvučenih iz poljskih arsenala zajedno s bojnim kolima i transporterima za prevoz trupa. Čitav taj vojni materijal pripada, prema oznakama, Prvoj poljskoj artiljerijskoj brigadi Mazuri. Dana 13. septembra, svojim očima posvjedočili su stanovnici zapadne Ukrajine, kako 34 tenka marke Leopard, njemačke proizvodnje, prelaze poljsku granicu i šalju se prema istoku koji je u plamenu. Dana 19. septembra Varšava je najavila s velikom pompom stvaranje poljsko-litvansko-ukrajinske brigade (LITPOLUKRBRIG), što je bilo s oduševljenjem pozdravljeno u poljskim medijima. Bilo bi interesantno znati kako to

plina iz škriljevca kojim je, kako izgleda, najbogatije područje ugljenokopa u Donjecku – Dnepropetrovsk; a posebno su bacili oko na polja zvana Yuzov. Područje od 7.800 kvadratnih kilometara zahvata Slavjansk, Kramatorsk, Krasny Luch i Svyatogorsk Donjecki, ali i Blalkleu i Isym u oblasti Harkova. Zato je jasno zašto je najvažnije pitanje istrebljenje pobunjenika i uništenje stanovništva u tom području i to tim više jer su ugovori već potpisani s anglonizozemskom "Royal Dutch Shell" kompanijom, kako prikazuje mapa koju su odmetnici iscrtali. U junu je Shell potvrdio program

19. decembar 2014. Spektar, broj 28 31

drugi članovi, stariji članovi saveza NATO, među kojima i Italija, nemaju nikakve primjedbe na takav kriminalni poljski avanturizam koji je očigledno pokriven i potican od Washingtona. Dovoljni su međunarodna buka i prijetnja istog NATO-a da je Moskva prodrla s trupama i opremom u Donbas, što do sada nisu ničim mogli dokumentirati. Rusija zna za poljske vojne aktivnosti

Prećutni sudionik: Ova poljska intervencija u Ukrajini, s poljskim oružanim snagama, pod poljskom komandom, u šljemovima i sa teškim poljskim naoružanjem, očigledni su i dobro dokumentirani. U Varšavi se hvale da će ih usmjeriti prema Rusiji, a na to ostali dio NATO-a šuti, jer je očito prećutni sudionik čitavog projekta. Radi se o najtežoj agresiji koja je poduzeta u jednoj stranoj državi u građanskom ratu od strane neke druge države. Radi se o međunarodnoj delikvenciji. Je li se ovo analiziralo u nekom sjedištu NATO-a? Jesu li ostali članovi Saveza imali priliku izraziti svoje mišljenje? Pristanak ili odbijanje? Drugim riječima rečeno, Poljska nas uvlači u rat protiv Rusije. Je li se moguće tome suprostaviti? Već i primanje Poljske u NATO je bio čin ludosti. Poznato je da se poljski teritorij ne može braniti u slučaju rata, kako to i pokazuje povijest te države, koja je bila povremeno okupirana i od Istoka i od Zapada i dijeljena od susjednih sila. Situacija bi bila manje teška da su odnosi Europe s Moskvom srdačni. Ali sada, za kratko vrijeme, zbog problematične samovolje američkog gazde, razrušili smo odnose koji su za nas od povijesne važnosti. Sudjelujemo u nametanju sankcija jednoj naciji koja je do jučer bila prijatelj i od koje nas nisu dijelili nikakvi interesi. Sami smo si nametnuli štete i troškove, i to trajne, zarad američke 32 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

volje da provede razdor među Europljanima, u odnosu prema Moskvi, i da proširi provaliju koja, malo po malo, postaje prevelika.

Nijema ministrica: U toj situaciji, Italija, koja je povijesni član NATO-a, imamo pravo da se distanciramo s obzirom na provokacije neodgovornog režima u Varšavi i sprem njihovog gusarskog ekstremizma hranjenog naftnom pohlepom. Inače smo mi, Italija, nedorasli članovi NATO-a i imamo obavezu služiti, štiteći novu članicu, Poljsku, koja je ušla poljednja, koja je neodgovorni provokator u jednoj državi koju smo

Varšava bi bila okupirana za manje od 32 sata i bilo bi samo pitanje dana kada bi ruski kozaci na oklopnjacima stigli do fontana na rimskom trgu Sv. Petra... držali prijateljskom? Bojim se da svako može odgovoriti za sebe. Naša ministrica vanjskih poslova, Mogherini, koja je izabrana kao "lady riba" u Europi, morala je položiti teški ispit pred istim eurokratskim parlamentom i pred Poljacima i onim s Baltika. Morala je pokazati da nije "proruska". A to znači da je zanijemila, zauvijek. Sada bih htio da si zamislimo situacije u koje smo se doveli, sami se potvrđujući u svojoj servilnosti prema NATO savezu, koji je

proširen zbog interesa SAD-a i Istoka. Možda svi ne shvaćaju da se zloupotrebljava mudrost i promišljenost Putina i Lavrova. Ova rezerva mudrosti i umjerenosti ne moze biti vječna. Putin je u raznim prilikama pojasnio da apsolutni gubitak Ukrajine, Rusija apsolutno neće tolerirati. Nedavno je podsjetio da je Rusija prvorazredna nuklearna sila koja je na međunarodnoj sceni ismijavana od strane zapadnih političara i medija kao činom oholosti i očajničkog traganja za priznatim statusom.

Nož kroz maslac: Upravo je ovaj stav opasan i nesvjestan: prezir protivnika može dovesti do produbljivanja provokacija do tačke da se protivnik osjeti stisnut leđima uz zid, pod prijetnjom za sigurnost vlastite egzistencije i prisiljen da odgovori vojno. Na toj tački pokušajte zamisliti nezamislivo: Da NATO bez kriterija uđe u rat s Moskvom. Što mislite što bi se dogodilo? Varšava bi bila okupirana za manje od 32 sata i bilo bi samo pitanje dana kada bi, krstareći kroz Europu kao nožem kroz maslac, ruski kozaci na oklopnjacima stigli do fontana na rimskom trgu Sv. Petra napajati svoje konje. Neka bude svima jasno da mi (u Italiji) nemamo svoje oružane snage. Imamo ih razaste po svijetu, kako je to htio američki avanturista i njegov ljubljeni globalistički sustav: u Afgnistanu, Libanu, Kosovu, Iraku... Mogu nam se dogoditi Rusi u Italiji, kao neprijatelji. Garantiram vam da oni nisu ugodni neprijatelji. Na tom mjestu, prisiljena na ratnu opciju, Moskva ne bi mogla planirati pobjedu kao finu pljačku neprijatelja, debelih Europljana punih lijepih stvari i bogatstava, nego kao naplatu troškova svog ratnog pohoda.

DIJETE SA DRUGE PLANETE

USELJENA DUŠA GMAZA Dječak iz Rumunije tvrdi da je među nas stigao iz sazviježđa Orion. Otud je reinkarnacijom došao tako što se, kako je ispričao psihoterapeutkinji Arijani Hava, uselio u tijelo jednog 6-mjesečnog dječaka

rijana Hava je rumunjska psihoterapeutkinja koja uglavnom radi s djecom. Njoj dolaze mališani svih uzrasta, kao i socijalnog porijekla, djeca koja imaju ozbiljne probleme u socijalizaciji. Neka od njih povlače se u sebe, dok druga pokazuju veoma bogato iskustvo. Sva su, međutim, duhovna bića koja se trude udovoljiti očekivanjima i zahtjevima odraslih, pokušavajući usaglasiti svoje ponašanje s društvom u kome ih, kroz život, očekuje prilagođavanje svake vrste.

Useljena

duša:

Prema Arijaninom svjedočenju, bilo je oblačno ljetnje jutro, u zraku se osjećala jaka sparina (da se ugušiš) kada se, u zakazano vrijeme, u

njenu ordinaciju sa svojom majkom ušetao dječak nebeskoplavih očiju, kuštrave kestenjaste kose, obučen u stare farmerke i žutu majicu s natpisom “Love me!” (Voli me!).

David stalno čuje neki glas koji neprestano odgovara na pitanja i pomaže mu da prolazi “razne nivoe” i koji uvijek daje ispravne upute... Dječak je psihoterapeutkinju duže posmatrao dok se nije odlučno smjestio u fotelju. Aryana je jedino znala da se dječak zove David (što nije njegovo stvarno ime) i da ima sedam godina. Poslije određenog vremena prilagodbe, kad osjeti da može komunicirati s djetetom, ona obično zamoli roditelje da

Piše: Šefik Avdagić pričekaju u čekaonici, ali - na njeno iznenađenje - David je sam zamolio majku da napusti ordinaciju! Nastojeći otkriti koji je tome uzrok, Arijana je od dječaka saznala da ga je majka dovela zato jer stalno čuje neki glas koji “kao da mu se obraća telefonom”, koji govori, htio on to ili ne, koji stalno odgovara na pitanja i pomaže mu da prolazi “razne nivoe”, i koji uvijek daje ispravne upute. Pošto je zamoljen da kaže kako se taj glas zove, dječak je odgovorio Aghton (!?), napomenuvši da je on (David) Inuaki, biće naprednije od ljudskoga roda, iz posve druge konstelacije (zvjezdanog sistema), iz sazviježđa Orion. Otud je na Zemlju reinkarnacijom došao tako da se uselio u tijelo jednog dječaka u dobi od šest mjeseci?! Naime,

Tajnoviti dječak iz Rumunije 19. decembar 2014. Spektar, broj 28 33

dijete je od rođenja bilo slabo, sa čestim zdravstvenim problemima i u jednom trenutku njegova duša je napustila bolesno tijelo. Liječnici su bili uvjereni da su ga vratili u život, ali zapravo je “pravi sin” te obitelji preminuo, a u tijelo bebe uselila se duša entiteta koji u ovoj priči koristi pseudonim David.

prošlosti posjetili su ih Anunakiji, druga vrsta gmazolikih vanzemaljaca koja je genetskim manipulacijama utjecala na njihov DNK i na

Anunakiji su izrazito negativna bića s imperijalnim težnjama, putuju svemirom i opsjedaju planete, eksploatiraju sva njihova blaga i porobljavaju njihove stanovnike...

Vanzemaljski DNK: Tokom prvog susreta i gotovo dvosatnog razgovora s njim, Arijana se iznenadila kako su njegovi odgovori bili zreli i taj način ubrzala njihov biološki i temeljiti, a prije nego što je napustio intelektualni progres. No, tu su prostoriju, okrenuo se prema njoj i intervenciju skupo platili, jer rekao da mu je prije dolaska u ordi- Anunakiji su izrazito negativna naciju Aghton kazao da psihologinji bića s imperijalnim težnjama, prenese poruku i zamoli je da o svemu putuju svemirom i opsjedaju planšto budu razgovarali napiše knjigu, ete, eksploatiraju sva njihova blaga bez obzira da li će joj se ono što bude i porobljavaju njihove stanovnike rekao svidjeti ili ne. Istovremeno, neka na razne načine. povjeruje da je sve stvarno, kao i da ne treba žaliti za vazom koju je tog jutra razbila dok je otvarala prozor! Zamislite kakva je panika u tom trenutku uhvatila Arijanu, jer je za razbijenu vazu samo ona znala! Tako je, tokom nekoliko narednih seansi, u formi vođenog intervjua, nastala izuzetno zanimljiva knjiga, štampana u dva dijela pod nazivom: “Inuaki, reptil koji živi u meni”, sa podnaslovom: “Potresna ispovijest o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Zemlje”. Kroz nju nam, kroz fascinantne odgovore, sedmogodišnji dječak prenosi znanje jive knjige Naslovnica vrlo zaniml Inuakija, pripremajući nas na fantastične događaje što se Prema informacijama iz ukupno trebaju desiti u godinama na deset seansi predstavljenih u ovoj početku novog milenija. knjizi, Anunakiji su na sličan način Inuaki su, inače, gmazovi čija je prisutni i na Zemlji već hiljadama prošlost u mnogo čemu slična godina, kao što već desetljećima tvrde zemaljskoj, tvrdi sedmogodišnji i brojni zemaljski izvori (kao što su David. U ranoj fazi njihove Sumerske glinene pločice), razni pisci 34 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

i znanstvenici koji tvrde da su “došljaci iz svemira” u jednom trenutku naše povijesti genetskim inženjeringom izmijenili naše pretke, križali ih s vlastitom DNK i od tada uspješno vladaju ovim svijetom.

Neljudske “sklonosti”: Ispočetka otvoreno, a onda postepeno, sa razvojem prvih civilizacija, oni su vladali i još uvijek vladaju skriveno: kroz politiku, religiju, strah i teror, preko svojih čistokrvnih (kraljevskih) obitelji. Riječ je o takozvanoj eliti koja posjeduje napredno znanje i, za razliku od ljudskoga roblja, posjeduju skriveno znanje i drže u šaci čovječeanstvo koje ni ne sluti šta je prava istina i šta se uistinu u ovom svijetu događa. Naravno, taj dio informacija iznesenih u knjizi Arijane Hava, koje se odnose na Anunakije, nisu nešto posebno senzacionalno i novo za čitatelje koji su upoznati s ovom teorijom. Sve je više dokaza da svijet kakvog nam mediji, obrazovanje i religije ili politika predstavljaju, nije realan. Jednostavno, previše je rupa, previše pitanja, a odgovora nema. Ipak, jedan od mogućih odgovora nudi nam “Ispovijest jednog vanzemaljskog bića” čija je poruka da će ljudski rod na kraju pobijediti, baš kao što ispod površine sugeriraju i drevna zemaljska znanja, kroz religije ili kroz svima nama od rođenja instinktivno usađeni optimizam. Pojednostavljeno, gmazoliki Anunakiji, koji vladaju ovim svijetom, hraneći se našim strahom, mržnjom, ubijanjem, nanošenjem zla, doslovno žive od tih neljudskih “sklonosti”. Jer, osim što je Zlu to sredstvo pokoravanja, ujedno im je to i hrana, njihov zrak. Oni se hrane našim neljudskim postupcima i,

Čije su duše u nama?

upravo zahvaljujući masovnoj negativnoj energiji na Zemlji, mogu uspješno živjeti među nama neprimjetno. Posjeduju znanje, nadnaravnu silu i moć, ali su kao privremeni odmetnici od Boga, uskraćeni za empatiju i ljubav!

Prelomno razdoblje: Novo doba u koje smo, prema Davidovim tvrdnjama, već zakoračili, donijet će transformaciju kroz koju trebaju istovremeno proći i Zemlja i ljudski rod koji je trenutno naseljava. Naš “maleni Inuaki” vjeruje da će transformacija u našem slučaju (za razliku od one Inuakijevske), biti brza i uspješna i da će svijet već u godinama koje dolaze uživati u blagodatima novoga doba. Dakako, neće svi biti tamo, jer čini se da je prelazak rezervisan samo za one čiji se tijelo i um uspiju prilagoditi novim frekvencijama, naravno, ne kroz rituale i ostale umotvorine iz “vražje kuhinje”, nego istinskim čovjekoljubljem, povratkom u ljudskost i prihvaćanjem ljubavi bez ostatka i kalkulisanja. Ljudi konačno moraju shvatiti da

trebaju biti ljudi - ne da bi se svidjeli Bogu, ne da bi živjeli prema zakonima, nego da bi bili ljudi, da bi bili sposobni davati i primati ljubav. To je ono što je ljudski rod zaboravio kroz vijekove uništenja sebe i svega oko sebe. Mali David tvrdi da je i Anunakijima

Knjiga “Ispovijest jednog vanzemaljskog bića” nosi poruku da će ljudski rod na kraju pobijediti, baš kao što je svima nama od rođenja instinktivno usađen optimizam... ovo prelomno razdoblje, jer više nema mjesta gdje mogu pobjeći pred neizbježnim, kako im to generacijama polazi za rukom. Ovo je doba njihove konačne propasti, pa je za očekivati da bi trebali učiniti sve da se njihova obmana nastavi. A poznato je da vrag nikad ne spava?!

Priča o ljubavi: Osim knjige koja svjedoči o onom što on (ili Aghton kroz njega) govori, u

stvarno postojanje Davida možete se uvjeriti i kroz snimljeni intervju s njim na jednoj rumunjskoj televiziji (objavljeno na youtube-u). Na kraju krajeva, potpuno je svejedno vjerujete li da su ovo riječi sedmogodišnjaka, vanzemaljskog gmaza Inuakija, ili pak “iskonstruisana” pitanja i odgovori jedne iste osobe - spretne spisateljice. Jer, potpuno je u ovom slučaju nebitno ko piše, važnije od svega je ono što piše! Knjiga “Inuaki, reptil koji živi u meni” je puna vrlo konkretnih informacija o ljudskoj povijesti, Anunakijima, Inuakijima, ljudskome rodu, načinima porobljavanja kroz povijest, vježbama kako liječiti bolesti, kako se odbraniti od negativnih energija i sl. To je priča o ljubavi, povjerenju, Bogu, ljudskom potencijalu i nevjerojatnom optimizmu, tako potrebnom u ova teška vremena za ljudski rod i našu majku Zemlju. Ona pati zbog naše bahatosti i gladi za eksploatiranjem, od naše nenormalne sklonosti ka samouništenju. 19. decembar 2014. Spektar, broj 28 35

SVJETSKA KONFERENCIJA O KLIMI

KO SE PREVIŠE NADAO, OSTAO JE RAZOČARAN

Emisija stakleničkih plinova smije rasti još do 2020. godine, zatim se glavni dio proizvodnje struje mora pokriti obnovljivim energijama, da bi se do 2100-te potpuno izbacila fosilna goriva

vjetska konferencija o klimi u Limi (Peru) je okončana s manje rezultata nego što su se neki nadali. Tim pregovorima, koji se održavaju svake godine, ipak se ne bi trebalo dati toliko važnosti. U međuvremenu je postala rutina da godišnje konferencije o klimi idu u produžetke te se sve do posljednje minute bori za nezadovoljavajuće kompromise.

Konkretne provjere: Da se i od ove runde ne mogu očekivati velika otkrića, to je, u biti, bilo već odavno jasno. SAD i Kina nisu „džabe“ već prethodno signalizirale spremnost da sudjeluju u zaštiti klime. To je bilo dobro za opću atmosferu, bez da su se morali navesti doista ambiciozni 36 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

ciljevi. Također, nikoga neće začuditi ni to da ni Kina ni SAD ne žele dopustiti da se konkretno provjere njihovi navodi i napredak. Te zemlje imaju još do marta 2015. vremena da objave konkretne brojke i ciljeve za potrebe novog sporazuma o zaštiti klime u svijetu koji bi se krajem 2015. trebao zaključiti u Parizu. Bilo bi naivno očekivati da će se dopustiti da se na njih vršiti pritisak da to već u Limi urade. Kao značajan događaj je ocijenjen i

Čudno je da jedna zemlja poput Kine, koja u međuvremenu ispušta najviše CO2, želi biti tretirana kao zemlja u razvoju...

sam nastup ministra vanjskih poslova SAD-a, koji je uputio apel sa ove konferencije. Međutim, nije začuđujuće što zemlje u razvoju i zemlje u ubrzanom gospodarskom razvoju nisu s oduševljenjem reagirali na njegovo upozorenje da smanje svoju emisiju štetnih plinova, odnosno ugljikovog dioksida (CO2). Kerry je možda u pravu, ali čuti to od predstavnika jedne zemlje koja je u prošlosti najviše doprinijela globalnom zatopljenju zaista je teško podnošljivo.

Fosilno gorivo: Najkasnije od posljednjeg izvješća UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama ove godine je jasno što se mora dogoditi. Emisija

stakleničkih plinova smije rasti još maksimalno do 2020. godine, ukoliko se želi da klimatske promjene ostanu u podnošljivim okvirima. Do 2050. se zatim glavni dio proizvodnje struje na svijetu mora pokriti obnovljivim energijama. Do 2100. bi se gotovo u potpunosti trebalo odustati od fosilnih izvora energije. Kako bi se postigli ti ciljevi, sve države moraju dati svoj doprinos. Stoga je, s obzirom na činjenicu da su "stare" industrijske zemlje dosad bile glavni uzročnici klimatskih promjena, razumljivo da zemlje u razvoju i one u ubrzanom gospodarskom napretku žele da ih se drukčije tretira. Međutim, pomalo čudnim se doima da jedna zemlja poput Kine, koja u međuvremenu ispušta najviše CO2, želi biti tretirana kao zemlja u razvoju. Također se ne smije zaboraviti ni da će veliki problem za svjetsku klimu predstavljati aktualni boom proizvodnje ugljena u Indiji.

Zeleni fond: Šteta što taj teatar s produžecima i predstavljanjem jedne oslabljene rezolucije, koji se svake godine odigrava, skreće pozornost s napretka u Limi i onog u mjesecima prije toga. UN-ov Zeleni fond za klimu obuhvaća više od deset milijardi dolara. A veliki "klimatski grešnici", Kina i SAD, su makar uvidjeli hitnu potrebu za tim da se imple-

mentiraju mjere za zaštitu klime. Naravno, sada nakon obećanja moraju uslijediti i djela. U Limi se to, međutim, još nije moglo srediti. Ali sve češće ekstremne vremenske neprilike u obje te zemlje i golemi problem zagađenja zraka u Kini su najbolja garancija za to da će obje države narednih godina doista biti aktivne na tom polju. Dosadašnje mjere nisu dovoljne kako bi se svijet spasio od opasnog povećanja globalne temperature

Konferencije o klimi su važne, ali one ne mogu svijet spasiti od opasnog globalnog zatopljenja... daleko iznad dva stupnja Celzijevih. Tu ni Lima nije mogla promijeniti. Ko se od te konferencije previše nadao, mogao je samo biti razočaran. Ipak: na međunarodnoj razini raste razumi-

jevanje za to da nema alternative zaštiti klime.

Kraći korak: Konferencije o klimi su važne, jer je svijetu potreban obvezujući sporazum o zaštiti klime. Ali te konferencije ne mogu svijet spasiti od opasnog globalnog zatopljenja. Napori oko zaštite klime ne prave pauzu od jednog decembra do drugog. Promjena u razmišljanju se mora dogoditi u svakodnevnoj politici. Prelaz na obnovljive energije i jedan "zeleni" gospodarski model je ključ uspjeha. Iako je prisutno razočaranje zbog konferencije u Peruu, Lima bi trebala biti važan korak na putu prema Parizu. Samo što je taj korak ispao manji nego što su mnogi očekivali. Ako se kao mjerilo uzmu konferencije o klimi, koje se svake godine održavaju, onda se može reći da raste pritisak, a time i rizik da bi one mogle biti promašaj. Mnoge neugodne odluke su odgođene za narednu godinu. Pariz bi tako trebao sve popraviti. Ako očekivanja u te dvonedjeljne konferencije budu prevelika, onda su one osuđene na propast. Vlade u svijetu moraju uraditi domaću zadaću. Kako bi naredna konferencija, u Parizu, mogla biti uspješna, potrebno je da se već prethodno pripremi teren i to ne samo na UNovim godišnjim pregovorima. Irene Quaile/DW 19. decembar 2014. Spektar, broj 28 37

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

FRA JOSIPOV “NAŠKI” JEZIK Kud se, ne daj Bože sudbini, Bosna podijeli, tuda će udariti pukotina k’o šeper posred kuće i ognjišta, pisao je još 1939. godine znameniti franjevac Josip Markušić

olite svoj narod i radite za njega, ali ističem – bez razlike vjere! Ovom jednostavno formuliranom rečenicom bosanskog franjevca Josipa Markušića (1880-1968.) započinjemo ogled o velikanu bosanske i bosanskohrvatske povijesti, koji je zaboravljen i izbrisan iz naše kolektivne memorije. Markušiću skoro ne zna ni za grob. A pogledajmo čime nas je fra Josip zadužio i koje nam je vrijednosti ostavio u trajno naslijeđe.

Baklja jednakosti: Bio je osoba izuzetnog osjećaja za socijalnu pravdu i već od mladosti simpatizer socijalnih pokreta. Tako već godine 1907. u ogledu “Moć socijalne demokracije” piše: Dolaze nam vijekovi socijalizma, i nikojem silniku neće poći za rukom da ovaj ogromni pokret uguši. Jedan dio ljudstva bješe lišen prava jednakosti. Novija vremena spomenuše se ove istine u evanđelju o jednakosti i bratstvu svih ljudi; i ta baklja zapali svijet. Nitko je više ugasiti ne može - a i ne smije. Autentično bosanstvo i domovinsku odanost Bosni Fra Josip je iskazivao cijeloga života – bio mu je to življeni identitet, njegovo prirodno nacionalno i domovinsko pripadanje. Sa zamahom svehrvatske ideologije, borio se protiv nominacije hrvatskog jezika kao jezika bosanskih katolika, 38 Spektar, broj 28 19. decembar 2014.

koji udara ne samo na ime (što je manje bitno) nego i na suštinu bosanskog ili naškog jezika, koji mijenja njegovu esenciju i osiromašuje ga. Tako godine 1928. u polemici s nekim klerikalcem piše: Treba li danas dokazivati da su franjevci sačuvali hrvatstvo u Bosni, kao i uopće nacionalnu svijest, i to

Onda se naški govorilo, a ne hrvatski; ali je onaj naški jezik bio i širi i snažniji od današnjeg hrvatskog... upravo radeći onako kako danas ne odobraje fenomenalni brbljavac, niti po svojoj duševnosti može odobriti. Nisu franjevci u ono doba propovijedali hrvatstva, niti čitali pred

Markušić: Bosanac od glave do pete

narodom listine kneza Mutimira ili kronike popa Dukljanina… Onda se naški govorilo, a ne hrvatski; ali je onaj naški jezik bio i širi i snažniji od današnjeg hrvatskog.

Izdaja povijesti: Godine 1939., kad su Dragiša Cvetković i Vlatko Maček napravili svoj dogovor o srpsko-hrvatskoj podjeli Bosne, Markušić zabrinuto piše svojim prijateljima Tugomiru Alaupoviću i Mehmedu Spahi, potičući ih da učine sve kako bi se ta nagodba spriječila: Nije ni Hrvat, ni Srbin niti Slaven ’’Musliman’’ koji dopusti da se krti zemlja Bosna… Kud se, inače, po strašnoj našoj, ne daj Bože sudbini, Bosna podijeli, tuda će udariti pukotina cjeline ko šeper posred kuće i ognjišta… Ne daj da se Bosna dijeli ili krnji ni za jedan pedalj zemlje, ni za jednog čobanina – ni za kakve izglede, prilike, pazare, obećanja. To bi bila izdaja povijesti, naše duše… Markušić je rat proveo u Jajcu, gdje je na sve načine spasavao progonjene Srbe i davao doprinos antifašističkoj borbi. Kraj II svjetskog rata i dolazak Komunističke partije na vlast fra Josip Markušić dočekao je u sedmom desetljeću života. Sretan zbog poraza okupatorskih i kvislinških vlasti, a istovremeno svjestan da ni nova vlast ne može biti njegova samom činjenicom da je vlast, Markušić je tražio da uradi nešto pozitivno, da nađe rješenje!

Žigosano udruženje: Markušić ne bježi u izolaciju i ne zatvara vrata, ne stvara svetu sliku od sebe i

Fra Josip je 1949. predvodio delegaciju bosanskih franjevaca u razgovoru sa Titom

ikonu mučenika, što bi bez sumnje bio lakši put, nego traži rješenje, traži najbolji modus vivendi za svoj narod u novoj državi. On ne propagira vjeru kao ideologiju, on se ne zanosi patetičnim veličanjem naroda kao apstrakcije, već želi da služi ljudima i da za njih uradi nešto korisno. Iz tih motiva, godine 1949. susreće se s Josipom Brozom Titom, obrazlažući taj postupak riječima: “Mi smo pošli da se vidimo s našim državnim rukovodstvom i da ga pozdravimo, mi lojalni državljani, predstavnici svoje lojalne braće. Ali ujedno da istaknemo ovom posjetom, kao ravnopravni građani svoje države: u oslobođenoj domovini jednaki svima ostalima bez iznimke, kako u dužnostima bez privilegija, tako i u pravima bez diskriminacija.” Iz toga historijskog susreta izniklo je Udruženje katoličkih svećenika koje je učinilo ogromne stvari za jačanje vjerskog života i vjerske slobode u novoj Jugoslaviji, za normalizaciju stanja Hrvata u BiH. Međutim, biskupski kler u BiH i

Hrvatskoj, žestoko je osuđivao to udruženje i dan-danas spomen na njega izaziva kod njih žestoku ideološku alergiju.

Najljepši odnosi: Markušićev stav i osjećaj proizilaze iz njegove duboke ukorijenjenosti u svoj narod (bez razlikovanja vjere), svoju domovinu i svoju kršćansku vjeru, za razliku od plitkoga ideološko-nacionalnog katoličan-

Markušićev stav i osjećaj proizilaze iz njegove duboke ukorijenjenosti u bosanski narod, u svoju domovinu i svoju kršćansku vjeru... stva, koje raskida vezu ne samo sa suštinom vjere nego i s realnošću vlastitog položaja. Ideološkonacionalno katoličanstvo Alojzija Stepinca nije ni do koljena veličini onoga što je Markušić svojim primjerom i cijelim životom pokazivao. Ono što je Markušić odgovorio u reak-

ciji na napade na njega i Udruženje, može biti odgovor i danas ne samo onim nacionalističkim katolicima revizionistima koji se još uvijek ideološki ostrašćeno obrušavaju na Udruženje i Markušića, nego i onima koji iz svoje božanske svemoćnosti i samoproglašene svetosti i mučeništva kritiziraju sve koji slijede njegov primjer u borbi za dobrobit bosanskog i bosanskohrvatskog naroda. “Ako me tko pita: zašto smo ostali tu gdje smo se našli u tolikim opasnostima, što imam reći? Ostali smo zato da i za budućnost skupa sa svojim narodom vazda živimo i hrvatski i katolički, a sa svima ostalim u najljepšim odnosima i stvarno bratski”, riječi su velikog franjevca, kojem ovom prilikom odajemo dužnu počast.

Članak je nastao na temelju činjenica iznijetih u knjizi Ivana Lovrenovića “Bosanski Hrvati: esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture”, Synopsis, Zagreb-Sarajevo 2010. 19. decembar 2014. Spektar, broj 28 39

OD ^EGA Ĺ˝IVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 643 magazinspektar@gmail.com magazinspektar.blogspot.com