Spektar broj 31

POLITIČKI PRIORITETI: A SADA - HLJEB!

Broj 31

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 9. 1. 2015.

SVIJET U RALJAMA TERORIZMA

BITKA BEZ POBJEDNIKA SVIJET NA RASKRŠĆU: DOLAZI VELIKA ČISTKA

Sarajevo H. KreĹĄevljakovi}a 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

Ĺ koda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Dnevni najam ve} od 50 KM! www.kapitals.ba

ISLAM POD VELIKIM PRITISKOM

SVE VE]A ODBOJNOST

U istraživanju Fondacije Bertelsman ustanovljeno je da svaki drugi Nijemac smatra da ga islam ugrožava. U Str. 13 Španiji i Švajcarskoj su ti procenti još veći

POLITIKA MORA MIJENJATI PRIORITETE

A SADA - HLJEB!

Serija poskupljenja, s kojim se ušlo u 2015-tu godinu, ultimativno nameće pitanje gole egzistencije većine građana teško osiromašene Bosne i Hercegovine Str. 6

PORUKE IZ DRUGE DIMENZIJE

DOLAZI VELIKA ^ISTKA

Takozvani “Utemeljitelji” poručuju da pristiže Zlatno doba na Zemlju, koja prolazi grandioznu transformaciju iz planete treće dimenzije (3D) u Str. 24 zvijezdu četvrte dimenzije (4D)

MIRZA IBRAHIMPAŠIĆ, LIKOVNI UMJETNIK:

KARIKATURI TREBA SMISAO

Ako je sadržaj katikature samo ismijavanje i vrijeđanje - onda ona nema smisla. Postavlja se pitanje čemu provokacije te vrste i šta je njihova svrha, kaže poznati Str. 10 sarajevski karikaturista

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO!

Ne ubija se u ime Boga

Simboličan, ali snažan signal građanima Njemačke uputili su predstavnici tri najveće vjerske skupine u ovoj zemlji. U dokumentu pod nazivom "U ime Boga se ne smije ubijati" oni su osudili teroristički napad u Parizu.

Visokorangirani predstavnici katoličke i evangelističke crkve, kao i jevrejske i muslimanske zajednice, na adresu lista "Bild" poslali su zajednički manifest. U tom dokumentu je istaknuto da su ubistva u Parizu bila "napad na slobodu mišljenja, vjerske slobode i na naše zajedničke vrijednosti tolerancije i ljubavi prema bližnjem" ta da su duboko zgroženi tim ubistvima.

"U ime Boga se ne smije ubijati", piše dalje u manifestu. „Biblija, Tora i Kur'an su knjige ljubavi, a ne mržnje.“ Potpisnici dalje zahtijevaju: "Svaki kršćanin, jevrej ili musliman trebao bi se u svojoj crkvi, džamiji i sinagogi moliti za žrtve u Parizu.“ Oni su se dalje založili "za razumijevanje, mir i slobodu“ te istakli da „mržnja nije odgovor na mržnju.

Netolerancija nije odgovor na netoleranciju. Samo zajedno možemo zaštititi svoje vrijednosti i vjerovanje pred radikalizovanim manjinama."

U međuvremenu je predsjednik SPD-a Sigmar Gabriel, kako piše „Bild“, pozvao stranke i udruge na zajednički veliki protest u Berlinu.

Gabriel je, kako navodi taj list, pozvao na formiranje jednog saveza koji bi demonstrirao za „miran i demokratski suživot u Njemačkoj i Evropi.

Pucnji atentatora u Parizu „nisu pogodili samo direktne žrtve, već i ideju o slobodnom i otvorenom društvu“, naveo je Gabriel.

4 Spektar, broj 31 9. januar 2015.

ŽELJKA NIJE MONTIRANA!

Slovenački ekspert za audiosnimke Janez Križaj potvrdio je da nije montiran snimak na kome premijerka RS-a Željka Cvijanović govori o kupovini zastupnika u Skupštini Narodne skupštine RS-a radi formiranja koalicione većine.

Riječ je o poznatoj aferi "Dva papka", a Križaj je u razgovoru za televiziju N1 istakao kako, analizirajući navedeni snimak i proučavajući pozadinske šumove na njemu, nije primijetio nikakav trag montaže, kao ni da je nešto isječeno ili izmontirano.

"Govor ide prirodno i spontano. Da bi neko montirao ovo, morao bi imati nevjerovatnu količinu materijala, a i to bi se primijetilo. To nije montaža", rekao je Križaj. On dodaje kako autentičnost snimka ne može potvrditi, navodeći u šali da je neko mogao angažovati glumce da to snime u studiju.

Zbog ovog snimka koji je objavio portal Klix, pripadnici MUP-a RS i MUP-a KS su upali u redakciju ovoga internet glasila i “uhapsili” hard diskove i mobilne telefone.

Ovaj upad izazvao je burnu reakciju medija u našoj zemlji, ali i javnih ličnosti i institucija u BiH. Izjavom slovenačkog eksperta potvrđuje se stara istina da vlast najviše boli - istina! I to najviše ona koja pokazuje koliko je ta vlast korumpirana, kriminalizirana, sklona manipulacijama i krajnje amoralnim potezima.

Sve ovo sadržano je u Dodikovoj akciji sakupljanja parlamentarne većine, koju je vodila Željka Cvijanović. Predmet istrage stoga bi trebala bi biti ona, a ne portal koji je objavio istinu o njenom nečasnom poslu. A tada bi na red došli još mnogi. Jer, na sličan način kupovani

su ovih dana i neki “prebjezi” u druge stranke, na području Federacije.

Njihova jedina olakšavajuća okolnost je što nakon toga nisu podigli policijsku palicu nad glave novinara koji su to objavljivali, kao što su to u slučaju Klixa učinili Dodik i njegovi prijatelji iz pravosuđa i policije.

EVROPSKI SAT KAO NAŠ DAN

Bruto satnica u nekim od evropskih zemalja iznosi koliko dnevnica radnika u BiH, pokazuje izvještaj evropske statističke agencije "Eurostat" o bruto cijeni rada. Prema podacima iz izvještaja, za bruto satnicu od 25 eura, koliko je plaćen prosječan radnik u skandinavskim zemljama, radnik u BiH mora raditi skoro cijeli radni dan, odnosno prosječna bruto satnica u BiH i do osam puta je manja nego u razvijenim evropskim zemljama.

Cijena radne snage u Bugarskoj iznosi 3,4 eura po satu i najjeftinija je u EU, gdje prosjek iznosi 24,2 eura.

Najniža neto satnica u Federaciji BiH je 2,15 KM, što znači da ti radnici dnevno zarade 13 KM.

VUK, VU^I]...

Zategnuti odnosi između Kabineta srpskog premijera i Brisela. Tako se, u najkraćem, može opisati situacija u kojoj je Aleksandar Vučić sasuo još jednu verbalnu paljbu po predstavnicima Evropske unije, u nastavku polemike oko „slučaja BIRN“.

Naime, nakon što je Maja Kocijančić, portparolka Evropske komisije za politiku susjedstva i pregovore o proširenju, odbacila tvrdnje premijera

Srbije da EU pojedinim organizacijama plaća da vode kampanje protiv srpske vlade, oglasio se i Vučić koji je izjavio da je "zaprepašćen činjenicom da Maja Kocijančič u ime EU pokušava da ga ućutka".

Srbija podržava nezavisno i odvažno novinarstvo, kao i slobodu govora širom Evrope i van nje, i ta sloboda izražavanja je osnovni princip demokratije, saopštio je Aleksandar Vučić.

"Upravo zato, zaprepašćen sam činjenicom da Maja Kocijančič u ime EU pokušava da me ućutka, da mi zabrani čak i da odgovorim na pitanje novinara", istakao je Vučić.

Pitanje novinara, podsjetimo, ticalo se teksta koji je objavila Balkanska istraživačka mreža (BIRN), a u kojem se navodi da je Elektroprivreda Srbije (EPS) za ispumpavanje vode iz Rudarskog basena Kolubara angažovala konzorcijum bez iskustva, čime je znatno uvećala cijenu tog posla.

Vučić je na to odgovorio: "Jel’ to rekao BIRN? Aha, kažite to, važno je da ljudi znaju ko su. To su ljudi koji su lagali oko Air Srbije. To su oni koji su dobili pare od gospodina Devenporta i Evropske unije da govore nešto protiv Vlade Srbije. E, tim lažovima recite da su opet lagali! To je sve što imam da vam kažem."

Ovo inače nije prvi put da Aleksandar Vučić optužuje strane zvaničnike za urotu. Valja podsjetiti na njegovu polemiku sa Organizacijom za evropsku bezbjednost i saradnju (OSCE) o cenzuri i narušavanju slobode medija u Srbiji. Premijer Srbije optužio je tada zvaničnike međunarodne zajednice da pritiscima na medije u Srbiji vode kampanju protiv njega i njegove porodice.

JEFTINI LETOVI, JEFTINI ŽIVOTI

Broj žrtava u međunarodnom zračnom prometu tokom 2014. godine je porastao. Samo u padu letjelice kom-

panije Air Asia stradalo je 162 ljudi.

Neke zemlje su reagirale i žele smanjiti broj letova u tzv. Low-Cost-segmentu.

Tržišna borba i u Evropi je, a ne samo u Aziji dovela do ogorčene bitke cijenama. Jeftinijim letovima se želi osvojiti tržišne udjele i nove putnike. Već odavno postoje i sumnje da se pritom štedi na sigurnosti.

Znakovitih događaja nije manjkalo.

"Mayday, Mayday" - taj poziv u pomoć su u roku od samo nekoliko mjeseci uputila čak tri pilota iz zrakoplova irske low-cost kompanije Ryanair. Zbog velikog nevremena oni nisu mogli sletjeti na svom planiranom cilju u Madridu, nego su morali "skrenuti" u Valenciju. No za taj dodatni put nisu imali dovoljno goriva. Bila je to mjera štednje na kojoj je inzistiralo vođstvo tvrtke, kazali su piloti. Šef Ryanaira Michael O'Leary demantirao je te izjave i tu epizodu označio "izoliranim slučajem", koji je usput protekao i bez ikakvih posljedica. Putnicima se ništa nije dogodilo.

CRTA^KI PROTEST

Jedan od najboljih karikaturista u istoriji ove regije, Beograđanin Predrag Koraksić Corax, pridružio se akciji svojih kolega po struci, koji su diljem svijeta karikaturama izrazili solidarnost sa redakcijom francuskog satiričkog lista čijih 10 članova je prošle sedmice brutalno likvidirano u Prizu.

Coraxova karikatura, koju objavljujemo, ocijenjena je kao jedna od najuspješnijih. Još nekoliko karikaturista iz BiH, Srbije i Hrvatske učestvovalo je u ovoj misiji solidarnosti, a svoja osjećanja prema pobijenim kolegama izrazili su i oštrim verbalnim osudama.

FUJ!!!

Osude jedno, kazne drugo Sloboda javne riječi temelj je demokratskog društva. Centri civilnih inicijativa (CCI) principijelno osuđuju svako ugrožavanje te slobode, a pogotovo opasnim smatraju situacije kada ugrožavanje dolazi od institucija vlasti ili kada institucije vlasti tolerišu ili podržavaju ugožavanje slobode i nasilje nad medijima.

"Vlasti su dužne sankcionisati svaki pokušaj ugrožavanja slobode i činove nasilja nad novinarima", saopćeno je iz CCI-a.

Dodaju kako CCI ne smatra dovoljnim samo uvažavanje žalbe od strane Općinskog suda i vraćanje stvari izuzetih u pretresu portala Klix.ba, nego zahtijeva utvrđivanje odgovornosti svih koji su umješani u slučaj eklatantne zloupotrebe ovlasti i ugrožavanja ljudskih prava i medijskih sloboda, što je bio slučaj sa činom upada u redakciju medija, koji je samo radio svoj posao u javnom interesu.

"Samo tako ćemo moći vjerovati da se ovakve pojave više neće dešavati i da su sve strukture vlasti i društvo u cjelini iz ovog skandala izvukli pouku koja će omogućiti pozitivan iskorak u daljoj demokratizaciji zemlje", navodi se u saopćenju.

Atak na Klix, jedna od dosad najbezobraznijih akcija ovdašnje vlasti, doživio je, s pravom, bezbrojne osude. No, sve će se one - dobro zaključuje CCI - brzo zaboraviti. Jedini pravi efekat bilo bi kažnjavanje izvršilaca i kreatora tog poganluka. Kad bi zbog toga osjetili kaznu, ubuduće bi bilo mnogo manje kandidata koji bi bili spremni da slijepo služe okrutnoj vlasti.

9. januar 2015. Spektar, broj 31 5

POLITIKA MORA MIJENJATI PRIORITETE

A SADA - HLJEB!

Serija poskupljenja, s kojim se ušlo u 2015-tu godinu, ultimativno nameće pitanje gole egzistencije većine građana teško osiromašene Bosne i Hercegovine

U

posljednjih 25 godina javnom i političkom scenom Bosne i Hercegovine dominirala su nacionalna pitanja. No, nikom to nije donijelo sreću, nikome se nije ostvario “nacionalni san”.

Srpski narod mnogo je uložio u razbijanje BiH i svoje “preseljenje” u Srbiju. No, od tog cilja danas su, ipak, jako udaljeni, bez velike nade da ga uopšte mogu dostići.

Opšte razočaranje: Nezadovoljni su i Hrvati. Oni su se dugo zanosili iluzijama o spajanju teritorija, na kojim su brojčano nadmoćni, svojoj “matici” Hrvatskoj. U međuvremenu su shvatili da su pri tome značajno ugrozili svoj status u BiH. Za 25 godina nisu došli do rješenja kojim ih je hipnotizirao Tuđman, a tanka je i nada da se nešto na tom planu može uskoro promijeniti.

Razočarani su i Bošnjaci. Njihov nacionalni san, jaka BH država, takođe je daleko od realizacije. Na vidiku nema nikakvog procesa koji bi ulijevao nadu da paraliza i nefunkcionalnost Bosne i Hercegovine mogu u kraćem roku da se izliječe.

Ni građani koji se izjašnjavaju kao “Ostali”, a među kojim dominiraju Bosanci, kao najčešći oblik “obilježavanja” onih koji žele građansku državu, u kojoj se ne bi sve krojilo po nacionalnim šavovima, nisu nimalo zadovoljni. Nacija je još uvijek mnogo važnija odrednica od građanina, etnički kolektiv od ravno6 Spektar, broj 31 9. januar 2015.

pravnih pojedinaca.

U tim svojim razočarenjima sve grupe i slojevi stanovništva svjesni su da je u borbi za ostvarivanje “snova” cijena plaćena velikim padom kvaliteta života, istinskom ekonomskom tragedijom koja je životni standard i egzistencijalne

Prošlo je vrijeme u kojem su građani BiH svoja očekivanja dominantno vezivali za rješavanje etničkih pitanja i ustavno-pravnog ustrojstva države BiH... perspektive gurnula ka evropskom dnu. Danas se ovdje, bez obzira na nacionalnu (ne)pripadnost, živi mnogo lošije nego što se živjelo prije trenutka u kojem je nacija, voljom politike, ali i sa prećutnim

Mnogi su dotakli i dno života

Piše: Vlastimir Mijović pristankom većine građana, postala važnija od hljeba.

Uljudni život: No, i hljeb je, izgleda, stigao na dnevni red. Teško siromaštvo i borba za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba učinili su da, u posljedne dvije-tri godine, briga za egzistenciju postaje sve važnija tema u većini glava. Da li i toliko važna da se nacionalna pitanja odgurnu u drugi plan?

Teško je dati pouzdan odgovor na ovo pitanje. Ali se, u svakom slučaju, može reći da je prošlo vrijeme u kojem su građani BiH svoja očekivanja dominantno vezivali za rješavanje etničkih pitanja i ustavno-pravnog ustrojstva države BiH. Da bi ta rješenja dočekali, građani svake vjere i nacije u međuvremenu moraju da

Ljudsko dostojanstvo na velikom iskušenju

jedu, da rade i da žive iole uljudnim životom.

Građani su to već glasno poručivali političarima i svojim nacionalnim predstavnicima. Ali, da bi im potpuno otčepili uši, moraće to da čine još češće i još glasnije. Jer, serija poskupljenja, s kojim se ušlo u 2015-tu godinu, ultimativno nameće pitanje gole egzistencije većine stanovnika današnje Bosne i Hercegovine. U ljude se, sasvim opravdano, uvukao strah od još dubljeg propadanja i od siromaštva koje se više ne bi moglo podnositi.

Radna mjesta: Ekonomija, posao, investicije, zarada, punija potrošačka korpa, građanima su postali prioritet. Politika koja formira vladajuće garniture i upravlja državnim poslovima takođe je svjesna da se glavni napredak očekuje upravo u tom području. Uostalom, u posljednjoj izbornoj kampanji pobjedničke stranke i davale su vrlo opipljiva obećanja da će se energično pozabaviti “onim od čega se živi”.

U tome je najkonkretnija bila SDA, čiji lider Izetbegović je obećao da će vlast, serijom poteza, za deset godina kreirati 100.000 novih radnih mjesta.

Treba nam još dvostruko-trostruko više radnih mjesta, ali i ta cifra, kad bi se ostvarila, znatno bi poboljšala žalosni ambijent u kojem se sada živi.

I Evropska unija je, u svojoj novoj politici prema BiH, naglasak takođe stavila na ekonomsku stabilizaciju i podizanje životnog standarda. Spremna je u tome i da pomogne. Izgleda da su i oni shvatili da bi pacijent, dok operacija traje, mogao fizički da podlegne.

Stoga je i Brisel svoje visokoparne

Nova vlast brzo će pokazati da li u svojim redovima ima ljude koji znaju zasijati makar zrno napretka, a da pri tome građanima uliju povjerenje da to nije samo kratkotrajna opsjena... zahtjeve počeo da svodi na usklađivanje BiH sa osnovnim principima Zapada - život s radom i od rada, kojim se kreiraju elementarni uslovi za ljudsku egzistenciju.

Postupna terapija: Obećanja i dobre namjere, ipak, nisu dovoljni za napredak. Potrebno je mnogo političkog i stručnog truda, mnogo konkretnih akcija, ostvarivih vizija i

inovacija. Veliko je pitanje da li, i kad bi se tome maksimalno posvetila, nova vlast ima kvalitet i ljude sposobne da, onako kako su dosad raspirivali nacionalnu maglu, od sada uspješno kreiraju bolju egzistenciju ljudi koji su ih izabrali da vode ovu državu.

Drugo, imaju li ljudi dovoljno strpljenja da, ako već i dočekaju vlast spremnu da se hrve sa problemima, da podrže takve napore, politike i strategije, na čiji rezultat se podugo mora da čeka. Jer, kad bi sutra vlast krenula da radi domaćinski, plodovi se ne bi ubirali već naredne jeseni, čak ni one poslije nje. Dugo zapušten bolesnik, kakav je BiH, traži jako dugotrajnu, postupnu terapiju, inače će se u brzini vrat slomiti.

Sve može postati problem, ali i svaki problem ima svoje rješenje. U onom prvom smo odavno šampioni. Možemo li se iskazati i u ovom drugom?

Nova vlast brzo će pokazati da li u svojim redovima ima ljude koji znaju zasijati makar zrno napretka, a da pri tome građanima uliju povjerenje da to nije samo kratkotrajna opsjena nego početak dugog, delikatnog, ali izglednog procesa oporavka.

9. januar 2015. Spektar, broj 31 7

SVIJET U RALJAMA TERORIZMA

BITKA BEZ POBJEDNIKA I pored ogromnih napora da se terorizam sasiječe, njemu narastaju sve nove i nove glave.

No, i u njima, izostankom velikih rezultata, borbeni zanos sigurno gubi na zamahu

Ako je život najdragocjenije što čovjek ima, onda je terorizam danas njegov neprijatelj broj 1.

Niko, nikad i nigdje ne zna kad će, sitan i beznačajan, postati slučajna moneta u potkusurivanju velikih svjetskih računa.

Jer, terorizam ne bira ni sredstva ni mete. Njemu je bitan samo efekat: da čin bude toliko brutalan da postane svjetska vijest broj 1. Bez svoje krivice, obični čovjek može se naći na putu onih koji su se latili ovog oružja koje je po mnogo čemu opasnije i od atomske bombe.

Pomor novinara u Parizu dobio je dimenzije slične onim iz 2001. kada su u Nujorku pobijene hiljade ljudi u šokantnom napadu na dvije ponos-zgrade američke metropole.

Taj događaj je označio i prekretnicu u borbi protiv terorizma: zbog toga su na nišan došle i čitave države, a ne samo terorističke organizacije i njihove zloglasne vođe.

No, kad se sabere učinak u ovih 13 godina, saldo nije baš upečatljiv. Ko misli da jeste, dužan je da odgovori: Otkud onda krvava pariška epizoda? Mrtve guje ne grizu. A ona teroristička, evo, i dalje smrtonosno ujeda.

Da su svjesni važnosti ove babaroge moderne epohe, pokazuju i teroristi i oni koji su na njihovom udaru.

Prvi se stalno umnožavaju, bolje naoružavaju, šire svoje filijale i povećavaju broj svojih pripadnika, 8 Spektar, broj 31 9. januar 2015.

ustrojili su čak i terorističku paradržavu: Islamic state.

Redove zbijaju i lideri Zapada, koalicije koja je preduzela niz kaznenih ekspedicija prema glavnim kracima terorističke hobotnice. U Parizu se, s izuzetkom američkog predsjednika Obame, na žalovažnju žrtava

Vjeruje li neko da zapadna koalicija može sasijeći terorističku guju nekom velikom kaznenom ekspedicijom kakvu je prije 13 godina pokrenuo američki predsjednik Buš? posljednje krvave akcije terorista našlo oko 40 lidera evropskih zemalja i funkcionera EU. Bili su tu njemačka kancelarka Angela Merkel i premijeri Španije, Britanije, Turske i Italije - Marijano Rahoj, Dejvid Kameron, Ahmet Davutoglu i Mateo Renci. Odazvali su se i predsjednici Evropske komisije ŽanKlod Junker, Evropskog savjeta Donald Tusk i Evropskog parlamenta Martin Šulc, kao i visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbjednost Federika Mogerini.

Logično je da su se, u potaji, ovih dana na svojim “samitima” okupljale i vođe terorističkog lanca koji je raširen u dobrom dijelu svijeta. I za njih je pariški zločin trenutak za presabiranje računa: šta su dobili, a šta mogu izgubiti?

Piše: Amra Zimić Kad u velikim svjetskim poslovima postoje dva ovako žestoko suprotstavljena tabora, od kojih nijedan ne može da odnese prevagu, normalno bi bilo pristupiti nekoj vrsti pregovora i traženju kompromisa.

No, teško nešto sigurno se ne može nikad dogoditi. Ko bi zastupao terorističku hobotnicu, kad je za svima raspisana potjernica i kad su im ruke umazane nevinom krvlju.

Ali, kako doći do rješenja? Vjeruje li neko da zapadna koalicija, do zuba naoružana, može sasijeći terorističku guju nekom velikom kaznenom ekspedicijom kakvu je prije 13 godina pokrenuo američki predsjednik Buš? Kako osujetiti narastanje terorističke vojske, koja skoro svakodnevno dobija nekog novog bombaša-samoubicu? A ima ih već na hiljade! Je li se opšte moguće odbraniti od nekoga ko vas napada, a da pri tome ne žali ni život da izgubi?

I teroristi su, dabome, od krvi i mesa. I oni na svom saldu bilježe gubitak za gubitkom, a da nijedan svoj veliki cilj ne uspijevaju da ostvare. Njihov borbeni moral također je upitne visine. Jer, njihov cilj nije samo ubijanje nego i određena politička korist, u ime koje su se latili ove metode ratovanja.

Pitanja je puno više nego odgovora, više problema nego rješenja. U tako opasnom stanju svijet će, izgleda, ostati još zadugo.

REIS KAVAZOVIĆ O PLIMI TERORIZMA

OVO JE BORBA SVJETLA I MRAKA

Ratovi koji se vode u islamskom svijetu, po riječima poglavara bosanskih i hercegovačkih muslimana, nisu naši ratovi i u njih ne treba da se ide

T

eroristički čin u Parizu osudila je i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. Reisu-l-ulema Husein efendija Kavazović, u intervju za RSE, pozvao je na borbu protiv mraka, ponajprije, onoga u vjeri.

"To je, zaista, jedan gnusan, zločinački čin koji je izveden nad nevinim ljudima u Francuskoj. U ime Islamske zajednice, dozvolite, da porodicama, prije svega, i francuskom narodu, izrazim sućut u ime muslimana Bosne i Hercegovine. Smatram da svi sada trebamo ustati, i muslimani i kršćani zajedno, međusobno se pomagati i sarađivati sa vlastima", rekao je reis.

Reis je "pozvao i apelirao na muslimane u Francuskoj, kao i svugdje, da shvate da je sigurnost ljudi najvažnija, od bilo čega".

Reisu-l-ulema Husein efendija Kavazović

"Ne postoji ništa u što mi vjerujemo, što iskazujemo u našim životima, da je važnije od ljudskog života i sigurnosti ljudi sa kojima živimo. Zbog toga, pozivam sada sve da sarađuju i da pomognu da se ubice privedu pravdi, da se primjereno kazne, kako to zakoni propisuju, i smatram da je to jako važna dužnost svakog muslimana u Francuskoj, prije svega, ali i na svakom drugom mjestu", naveo je reis.

"Ja nemam odgovornost, ali imam moć da zamolim muslimane da razumiju teško stanje u kojem se nalazimo. Naravno, mi ne možemo biti pobijeđeni, jer imamo snage da se tome suprostavimo. Ovo je borba između svjetla i mraka i ne sumnjam ko će je dobiti, ali moramo ustati kao jedan i kazati da je to zlo kojeg osuđujemo i na koje upiremo prst",

naglasio je reis Kavazović.

Osvrnuvši se na mogućnost da su teroristički čin u Parizu izveli povratnici sa sirijskog ratišta, zbog čega je i BiH na listi zemalja koja se smatra izvoznikom terorista, reis Kavazović je kazao kako su više puta upozoravali i govorili da „ratovi koji se vode u islamskom svijetu, prije svega, nisu ratovi bosanskih muslimana“.

Rat u Siriji je unutrašnja stvar te zemlje kaže Kavazović napominjući kako „ne vidi nikakvo opravdanje zašto bi u njimu učestvovali bosanski muslimani".

"Odlazak u taj rat je đavolji posao i njime činimo samo štetu i to opet muslimanima. Raduje nas da je država donijela određene zakone i nadam se da će ih i provoditi.

Moramo ustati u odbranu mira u svijetu i života. Moramo koliko je god moguće mladim ljudima koji mogu biti frustrirani, zavedeni ili predmet obrada različitih grupa koje imaju svoje interese u svijetu da ih se odvede na ratišta i upotrijebi kao meso, da kažemo nemojte to činiti“, poručio je reis.

Islamska zajednica je, navodi Kavazović, otvorena, ali se ne može boriti sama. Podsjetio je i na slučaj napada na imama Selvedina Beganovića samo zbog toga što je pozvao da se praksa slanja u tuđe ratove okonča, te iskazao razočarenje time što niko od zvaničnih institucija u BiH nije pokazao zanimanje za taj slučaj ili stao u zaštitu imama.

Dženana Halimović/RSE 9. januar 2015. Spektar, broj 31 9

MIRZA IBRAHIMPAŠIĆ, LIKOVNI UMJETNIK:

KARIKATURI TREBA SMISAO Ako je sadržaj katikature samo ismijavanje i vrijeđanje - onda ona nema smisla. Postavlja se pitanje čemu provokacije te vrste i šta je njihova svrha, kaže poznati sarajevski karikaturista

K

oliko danas karikatura, kao šaljivi likovni prikaz koji preuveličava i deformiše istaknute osobine portretisanog pojedinca ili događaj, može biti opasna po njenog stvaraoca, te da li bi se pariški slučaj sa satiričnim listom "Charlie Hebdo" mogao desiti i u Bosni i Hercegovini - u intervjuu za RSE odgovara Mirza Ibrahimpašić, akademski likovni umjetnik i karikaturista iz Sarajeva.

Sumnjiva svrha RSE: Kako komentarišete napad u Parizu a tiče se satiričnog magazina i četvorice njegovih karikaturista koji su ubijeni.

Ibrahimpašić: Čovjek normalnog

Mirza Ibrahimpašić 10 Spektar, broj 31 9. januar 2015.

razuma ne može da se ne zgraža nad takvim zločinom i takvim atakom na ljude bez obzira govorili o novinarima, slobodi štampe, ljudskim slobodama. To je jedno zvjerstvo, jedan zločinački čin koji je, dakako, za svaku osudu. Istovremeno, ne znam koliko se ovaj čin može dovoditi

Ubistvo u Parizu je jedno zvjerstvo, jedan zločinački čin koji je, dakako, za svaku osudu... pojedinačno u vezu sa ovom profesijom, karikaturom i tako dalje.

Satirični časopis - uzroci, razlozi i motivi - to je jedna druga priča o kojoj se treba pričati.

Koliko sam upratio, riječ je o jed-

nom permanentnom, dugotrajnom i višegodišnjem karikiranju poslanika ili vjere ili nekih postulata islamske vjere što je, ako sam dobro razumio, imalo dosta provokativan karakter što je opet branjeno činjenicom da su oni isto to radili i sa katoličkom vjerom, ortodoksnom, jevrejskom i tako dalje, a u čemu ja ne vidim osobito opravdanje.

Držim da karikatura mora imati svoj smisao, a ako je sadržaj katikature samo ismijavanje i vrijeđanje - onda ona nema smisla. Postavlja se pitanje čemu provokacije te vrste i šta je njihova svrha. Nadalje, pitanje je šta se smatra tom slobodom novinarskog izraza i javnog govora. Ako je to dopuštanje skupini ljudi, pojedincu, čak i institucijama da interpretiraju neko svoje interno, intimno ili partikularno viđenje određenog fenomena institucije - onda je pitanje koliko je to opravdano.

Pitanje mjere Dakle, radi se o satiričnom listu u kojem je radila jedna skupina ljudi koja se sebi za zadatak dala, kako sam ja razumio, ismijavanje religije. Tu nije postojala neka zdrava kritika, nije se radila o konkretnim načelima koji se smatraju apsurdnim, nemoralnim, prevaziđenim i anahronim, nego se čini mi se - radilo o ismijavanju kao takvom a što - po meni - nije uredu.

Ja sam se, također, bavio političkom karikaturom, iako ne znam stoji li ovdje riječ 'također' jer nisam siguran da je ovo riječ o političkoj karikaturi. Ja sam se bavio političkom karikaturom u kojoj sam nerijetko dokačio i vjerske institucije, konkretno islam i Islamsku

zajednicu u BiH odnosno njenog bivšeg čelnika reisa Cerića (Mustafa Cerić, op.a.) i tako dalje...

RSE: Da li ste imali problema zbog toga?

Ibrahimpašić: Konkretnih problema nisam imao, ali je tadašnja garnitura Islamske zajednice sa Cerićem na čelu formirala stanovite liste za institucionalno pamćenje liste islamofoba na kojima je bilo svega i svačega a što je bilo svojevrsna vrsta prijetnje i određenog pritiska.

Međutim, dalje od toga nije išlo.

Ono što je važno reći da je ta moja karikatura bila političkog karaktera i da se ona doticala islama tačno onoliko koliko se reis Cerić i tadašnja Islamska zajednica doticala i petljala u politiku. To je nešto sasvim drugo, to je konkretan problem, konkretan motiv i konkretni ljudi. Tu nije u pitanju islam, niti vjerovjesnik ili poslanik. Tu postoji stanovita razlika i mislim da takva vrsta karikature, koja se dotiče i religije, ima smisla.

Dakle, radi se o konkretnim problemima, o konkretnom društvenopolitičkom odnosu ili fenomenu koji se kritikuje sa određenog stanovišta. Ne znam da li se o nečemu ovakvom radilo i tamo (Francuska, op. a.). Ja iz štampe to nisam shvatio.

Unutrašnja cenzura Bojim se da se došlo do tačke kad se ulazi u rat, jedan beskonačni sukob sa ekstremistima u kojem - ako bi se vodio ovakvim načinom, a očito je da će se voditi - nema odgovora.

Bojim se da će se to ponavljati ubuduće i da neće stati ako se u korijenu ne bi riješili uzroci ovoga što se događa.

RSE: Dokle seže ta granica slobode jednog karikaturiste? Da li ste se

Izazovi satire i društvene kritike

ikad našli u situaciji da dvaput razmislite o posljedicama koje može izazvati jedna karikatura?

Ibrahimpašić: Ima i toga, međutim, to nije toliko bitno ovdje. Naravno, karikaturista promišlja koliko će javnost uopšte shvatiti misao te karikature. Misao je lakše izgovoriti i objasniti nego nacrtati. Pa nekad razmišljaš o tome koliko će ona biti shvaćena a onda i prihvaćena.

Međutim, ne postoji državna cenzura, barem ja ne znam da je bila. I takvi slučajevi su veoma rijetki. To se jedanput dogodilo sa časopisom 'Polikita' iz Tuzle. Taj satirični časopis je vrlo robusno i brutalno ugašen.

Ne postoji to 'sistemsko gušenje' karikature kao takve i te vrste izraza. Ali, postoji nešto drugo.

Bojim se da će se to ponavljati ubuduće i da neće stati ako se u korijenu ne bi riješili uzroci ovoga što se događa...

Ovdje je društvo tako raslojeno na te idejne, ideološke, političke, socijalne i svake druge nivoe i sfere.

Zapravo, htjeli ili ne, vaš rad je uslovljen medijima u kojima vi objavljujete. Vi ne možete objaviti karikaturu u mediju u kojem oni misle suprotno, drugačije od onoga

što govori vaša karikatura, i tu nije potrebna autocenzura, samo od sebe to neće proći.

Sve manje crtača Velika je stvar, ako se može reći, da za to vi ne bivate kažnjeni. Ja ne znam da postoji progon zbog toga, ne pamtim da se šta tako dogodilo ali, jednostavno, to ne bude objavljeno. E toga ima, dok autocenzure i nema. Radio sam bezbroj karikatura koje nikad nisu objavljene iz mnogih razloga.

RSE: Činjenica je da danas u Bosni i Hercegovini nema mnogo karikaturista?

Ibrahimpašić: Ovdje je to sve propalo i smatra se potpuno nepotrebnom i iracionalnom formom djelovanja. I ono malo što je bilo karikaturista, što prirodnim nestajanjem i starošću, polako su prestali raditi a novih mladih nema.

Danas se to svelo na nekolicinu ljudi.

Od katikature ovdje nema velike koristi, to je samo modus da čovjek izrazi neko svoje mišljenje ali je, sa druge strane, to jedan tehnološki proces kojem se čovjek treba posvetiti, a to je danas sve manje moguće. U vremenu u kakvom živimo čovjeku nije do toga.

Zvjezdan Živković/RSE 9. januar 2014. Spektar, broj 31 11

ŠTA (NE)MOGU NOVINARI

PAPRENA CIJENA HRABROSTI Ako ubilački bijes fanatika doseže i u redakcijske prostorije, ko će štititi hrabre? Hoće li još uopće biti hrabrih?

S

mije li satira doista sve? Gdje su granice slobode kad se radi o religiji? Ova pitanja si mnogi postavljaju nakon terorističkog napada na satirični magazin Charlie Hebdo - ali to su kriva pitanja. Često spominjani citat Kurta Tucholskog: "Satira ima granicu prema gore ...", opovrgnut je najkasnije s prijeporom o karikaturama Muhameda.

Cijelo desetljeće smo imali vreme-

na preispitati svaki argument, diferencirati, odvagivati.

Ne igra više nikakvu ulogu to je li Charlie Hebdo svojim člancima i karikaturama ponekad gađao preko cilja. Masakr iz Pariza mijenja tu perspektivu. Predugo smo se skrivali iza diskusije o pitanju: "Gdje su granice umjetnosti?" i izbjegavali suočavanje sa stvarnim pitanjem: Jesmo li spremni platiti cijenu slobode?

Mnogim novinarskim redakcijama odavno caruje strah 12 Spektar, broj 31 9. januar 2015.

Piše: R ainer Traube Ubijeni urednici u jedanaestom pariškom okrugu imali su nevjerojatnu hrabrost, izdržati sve prijetnje i pritiske i jednostavno radili svoj posao.

Oni su francuskim političarima išli na živce, podnosili kritike kolega i živjeli s prijetnjama smrću.

Sada znamo cijenu hrabrosti. I već se postavlja sljedeće neugodno pitanje: Ako ubilački bijes fanatika doseže i u redakcijske prostorije, ko će štititi hrabre? Hoće li još uopće biti hrabrih? Neposredno nakon pariškog napada neke su se redakcije odlučile da fotografije osjetljivih naslova Charlie Hebdoa zacrne. Za svaki slučaj. Ne zavaravajmo se, već odavno po redakcijama kruži strah.

Ali, dogodilo se još nešto. Kratko nakon atentata ljudi diljem svijeta su se solidarizirali s časopisom Charlie Hebdo. Sloganom “Je suis Charlie” signaliziraju da je svako od nas Charlie. Svaki novinar, svaki umjetnik. Svako ko javno izražava svoje mišljenje. To je kolektivni digitalni prosvjed koji iz sata u sat biva sve jači.

Svi mi sad trebamo takve akcije protiv krzmanja. Kako svoj smisao ne bi izgubio jedan drugi, često korišteni citat: "Ne sviđa mi se tvoje mišljenje, ali ću po svaku cijenu braniti tvoje pravo da ga možeš reći."

Iako danas znamo da to veliki prosvjetitelj Voltaire nije napisao tako doslovce, on je bio u pravu.

ISLAM POD VELIKIM PRITISKOM

SVE VEĆA ODBOJNOST

U istraživanju Fondacije Bertelsman ustanovljeno je da svaki drugi Nijemac smatra da ga islam ugrožava.

U Španiji i Švajcarskoj su ti procenti još veći

P

rema rezultatima ovog istraživanja javnog mnijenja 57 odsto nemuslimanskih građana Njemačke doživljavaju islam kao opasnost. 2012. godine bilo ih je 53 odsto.

Osim toga, 62 odsto ispitanika smatra da „islam ne spada u zapadni svijet“, a prije dvije godine je to mišljenje zastupalo svega 53 procenta. Čak 40 odsto anketiranih osjeća se zbog muslimana u Njemačkoj kao „stranac u sopstvenoj zemlji“. Svaki četvrti bi čak zabranio muslimanima doseljavanje u Njemačku.

Za „Monitor religije“ (Religionsmonitor) Fondacija Bertelsman već godinama proučava značaj religije za društvenu koheziju u više zemalja. Trenutno pet naučnika po nalogu ove velike Fondacije istražuju način života muslimana u Njemačkoj i način na koji Nijemci doživljavaju islam.

Autori najnovijeg dodatnog istraživanja o islamu bili su Dirk Halm i Martina Zauer iz esenskog Centra za studije Turske i proučavanje integracije, Kai Hafez i Sabrina Šmit sa Univerziteta

Demonstracije u Drezdenu

Erfurt, kao i Rihard Traunmiler sa Frankfurtskog univerziteta. Naučnici su upoređivali podatke iz Bertelsmanovog „Monitora religije“ iz 2013. sa rezultatima ankete iz novembra 2014. koju je sproveo Emnid, jedan od najvećih njemačkih instituta za istraživanje javnog mnijenja.

Rezultati istraživanja ne pokazuju samo osjećanje ugroženosti nemuslimanske većine. Istovremeno je uočljiva jaka privrženost muslimana društvu i državi.

Tako 90 odsto duboko religioznih muslimana smatra demokratiju dobrim sistemom vladavine. Devet od deset anketiranih muslimana održava kontakte sa nemuslimanima i u slobodno vrijeme.

Svaki drugi ima čak isto toliko kontakata sa ljudima izvan religiozne zajednice kao i sa muslimanima. Anketa pokazuje da su muslimani u Njemačkoj istovremeno i religiozni i liberalni.

Za mnoge muslimane je Njemačka u međuvremenu otadžbina. „Oni su, međutim, suočeni sa negativnim imidžom, kojem je izgleda

pečat utisnula manjina radikalnih islamista", kaže Jasemin El-Menuar, stručnjakinja za islam koja radi za Fondaciju Bertelsman. „Stvarni strahovi koji stoje iza toga jesu sve veće raslojavanje na bogate i siromašne kao i sve veća nesigurnost u pogledu budućnosti. Ti strahovi i nesigurnost koji su neodređeni, projektuju se na islam i muslimane“.

Predsjedavajući Centralnog savjeta muslimana u Njemačkoj, Ajman Mazijek je rezultate Bertelsmanove studije nazvao „zastrašujućim“. Za razliku od pripadnika pokreta Pegida on smatra da je islam dio Zapada. „Muslimani cijene demokratiju, ljudska prava i slobodu, i to nisu samo prazne priče već izraz aktivnog života u društvu“, kaže on, dodajući da je načinjena greška u debati o islamu, jer su društveni problemi kao što je kriminal među doseljenicima „islamizovani“ i da to pripisivanje takvih osobina religiji mora prestati.

2010. godine je bivši njemački predsjednik Vulf pokrenuo javnu debatu rečenicom.“Islam spada u Njemačku“. Tada nisu aplaudirala samo muslimanska udruženja.

Tri godine kasnije, u spomenutom istraživanju Fondacije Bertelsman ustanovljeno je da svaki drugi Nijemac smatra da ga islam ugrožava.

U istočnoj Njemačkoj, u kojoj jedva da ima muslimana, takvo mišljenje zastupa 57 odsto ljudi. U Španiji i Švajcarskoj su ti procenti još veći.

Reprezentativna studija se zasnivala na anketiranju 14 000 ljudi iz Njemačke i još 12 zemalja i obuhvatala je 100 pitanja.

Stefan Dege/DW 9. januar 2015. Spektar, broj 31 13

NA VRH JEZIKA

„ŠEHIDI“ KUSTA I AVDO

Vole Kusturica i Sidran da se „ubijaju“, makar i od alkohola. Sve je to umjetnost i terorizam!

N

ova 2015. godina donijela je čarobne događaje. Vijesti u našoj zemlji i svijetu takve da se čovjek prestravi. Nesreće, klizišta, ubijanje ljudi, atentati, prijetnje, terorističke akcije itd. .Mnogo mrtvih, ubijenih, poginulih ljudi. Najava novih apokalipsa i raznih kataklizmičnih zbivanja.

Svijet govori o terorističkom ubilačkom napadu u Parizu, o brutalno ubijenim novinarima, o smaknutim teroristima, o onim preostalim u bijegu. Raspravlja se o religiji, vjeri, teroru i njegovim posljedicama, a u sarajevskoj kafani „Šetalište“, kao nekad prije rata, sjede mrtvi, ali pijani, Emir Kusturica i Abdulah Sidran. Čekaju da se iz sarajevskog naselja Gorica pojavi neka nova Dolly Bell ili da se „Otac vrati sa službenog puta“.

Samo, danas, ne mogu da se dogovore, njih dvojica, režiser i scenarista, kojeg „Oca“ trebaju čekati? U ratu je svako dobio svog.

A oni, siročići, izabrali sebi i nove majke zemljice. ita Kusturica Sidrana je li on to, majke mu, postao akademik i pri tome se valja od smijeha? Koga si ti to uspio prevariti i čime? Jedino vrijedno što si napisao su tri lista scenarija za moja prva dva filma, koje sam ja kasnije napisao, a tebi dao sadaku da objaviš pod svojim imenom?!

Scenarista od tri lista, akademac?!

Nakašlja se Sidran i odgovori „sultan“ Emiru da je on Abdulah pjesnik. Sa velikim P! Velikim kao pokolj

P

14 Spektar, broj 31 9. januar 2015.

u Srebrenici! A već nedjeljama ljudi plaćaju deset maraka da prisustvuju Sidranovim večerima poezije u pozorištu. Sviđa im se valjda kako mudro kazuje ono što se ne smije zaboraviti i način kojim on to mudro Sidranovski zbori.

Kod tebe je, moj Avdo, samo mud(r)o u glavi. Ti si sav mud(r)av,

Nakašlja se Sidran i reče „sultan“ Emiru da je on Abdulah pjesnik. Sa velikim P! Velikim kao pokolj u Srebrenici... odgovara uz smijeh Kusta. Ličiš mi i na bojler, crknuti, stari, koji samo što ne eksplodira, a umjesto toga ti „duhovni beskućnik“ u tv emisiji u „Škripcu“, napravi od mene šehida.

Ja jedino mogu umrijeti od ljubavi prema najljepšoj glumici u svijeta, u mom filmu, Moniki Beluči. A izgleda mi da ne pijem sada ni sa bojlerom, no novom reinkarnacijom

Piše: Sanja Ljubičić Sidrana koji je stradao kao dobrovoljac u Siriji. I postojiš li ti uopće bez mene Pjesniče, pita ga Emir? a sam te stvorio i valjda sada trebam da ti opet dam novac za samo dva lista scenarija „Smrt je neprovjerena glasina“. Ne da mi se Avdo pisati za tebe više, ako trebam daću pare da bi ti dokazao da sam još uvijek živ, a ne da sam Pantelija Milisavljević, podmetnuti dvojnik mene samoga, kako si izjavio u tv emisiji. Radije ću ostati šehid, slavni komandant Armije BiH, poginuo na Žuči.

Vidiš li ti šta radiš moj Avduka?

Vidiš li tim očima što sam ti platio operaciju u bolnici „Sveti vid“ u Beogradu, krklja uzrujani Kusta.

Hrani sirotu na svoju sramotu!

Sidran pomisli da ovo zaista ne liči na Kusturicu. To je sigurno taj Pantelija koji je pobjegao iz drugog

J

filma i sada uspješno, već godinama. glumi sultan Emira. „Pravi“ Kusturica voli Sarajevo, voli Bosnu i Hercegovinu i nije zaljubljen u Moniku Beluči nego u Dolly Bell. I možda ne bi uzeo pušku u ratu, nego napravio dobar film i pokazao svijetu pravu istinu o zbivanjima u Bosni. utentični Kusturica ne bi bio Nemanja, ostao bi samo Emir. A „pravi“ Sidran uopće ne pije i ne sjedi sa Pantelijom. On mirno, sada u Tešnju, o trošku dobrotvora zaljubljenih u njegov lik i djelo, piše neke svoje „Zastave“ i „Panorame“ i sugovornik mu je Krleža, a ne neki Panto, Pantelija, koji je umislio, po nalogu tajne službe UDBE, da je „sultan“ Emir.

Gleda Kusturica kroz čašu viskija, pa u Sidrana i kaže da se ovaj dobro nakon Sirije reinkarirao opet u Sidrana. Pita se zašto nije izabrao neko drugo tijelo, nekog zgodnog lika poput njega, Kuste, pa bi mogao odvesti u krevet sve one „trebe“ što godinama nikada nije mogao, a žarko je želio?

A

Da je on uistinu umjetnik, pjesnik i esteta, on bi bio visok, kršan, kudrav i jak, i sigurno bi promijenio vjeru. Zvao bi se bar Aleksandar, kao Aleksandar Makedonski. Učitelj bi mu tada bio Aristotel i u nedostatku love od scenarija mogao bi naplaćivati ulaznice za svoje pjesničke večeri bar 20 maraka skuplje. Nije šala

„Pravi“ Kusturica voli Sarajevo, voli Bosnu i Hercegovinu i nije zaljubljen u Moniku Beluči nego u Dolly Bell... pričati o Aristotelu i osvajanjima i carstvu Aleksandra Makedonskog.

A kako je on, Aleksandar, za Kusturicu takođe bio sin „nebeskog naroda“, onda bi napravio film o njemu i sam imao ideju za scenarij kojim bi veličao Abdulaha Aleksandra Sidrana Makedonskog Akademika.

Virim ja sa balkona zgrade iznad Šetališta, gdje stanujem, u ovu dvojicu, prisluškujem njihov razgovor i

nikako da shvatim ko je od njih ko?

Da li su uopće živi, ko je od njih šehid, ko nije i zašto? Zbog čega se „prepucavaju“ na takav način. Čini mi se da i ovo njihovo ima opasno veze sa religijom i Božijim stvarima i još nečim što nije za „satiru“?!

Komšija sa drugog kata mi dobacuje da oni stalno, od kako je počeo rat, ne mogu prestati misliti jedan o drugome i da su na čudan način povezani. Ne da Sidran da ga Kusturica zaboravi, a i valja se Kusti dopisivati s njim. idran je akademik i ta prepiska ulazi u povijest, samo ne znam čiju? Sve je dobro dok se njih dvojica „pantelišu“ i „bojlerišu“, ali Sirija i Žuč i Armija BiH i religija mi prizivaju neke teroriste. Samo da nam ne dođu ovi što ih nisu uhvatili iz Pariza. Još ih ima živih.

Ako nam dođu, nit će Emir snimati niti Sidran pisati. Tada bi zaista postali šehidi, samo ne znam u ime čega? Ali vole njih dvojica da se „ubijaju“, makar i od alkohola. Sve je to umjetnost i terorizam!

S

9. januar 2015. Spektar, broj 31 15

RE^ENO

UPAM]ENO

Ekonomske analize obično otkrivaju da je najbolje vrijeme za kupovinu bilo prošle godine. n Richard Allen Čistoća života najuzvišenije je i najistinitije umijeće. n Mahatma Gandhi Bogatstvo je kao morska voda; što je više piješ, sve si žedniji. n Arthur Schopenhauer Ljudi se uobličuju na Zemlji; Zemlja na Nebu; Nebo na Putu; a Put na onome što je prirodno tako. n Lao Zi Povijest nas uči da oni koji svoje mačeve prekuju u plugove obično završe orući za one koji su sačuvali mačeve. n Anon Istinski mrziti vještina je koja se uči s godinama. n Carlos Ruiz Zafon Više vjeruj očima nego ušima. n Herodot Čovjekova je priroda uvijek ista – ljude razdvajaju samo navike. n Konfucije Ne govori ono čega se trebaš sramiti, niti ono zbog čega ćeš se kajati. n Aulus Gellius Sreća nije nagrada, ona je posljedica. n Robert Green Ingersoll Ljubav je srce čitavog morala n Joseph R atzinger Zapovijedati sebi najveća je vlast. n Lucius Annaeus Seneca 16 Spektar, broj 31 9. januar 2015.

OPASNI ASTEROID

Potencijalno opasan asteroid, najmanje 20 puta veći od čelabinskog meteorita, prići će našoj planeti 26. Januara. Meteorit koji je 2013. godine eksplodirao iznad ruskog Čelabinska imao je prečnik od 17 metara i prouzrokovao je oslobađanje energije jačine od 440 do 500 kilotona.

Asteroid 2004 BL86, procijenjenog prečnika od 440 do 1.000 metara, proći će pored Zemlje na udaljenosti od 1,2 miliona kilometara, što predstavlja tri puta veću udaljenost Zemlje od Mjeseca. 2004 BL86 otkriven je 30. januara 2004. godine, a uočen je zahvaljujući projektu LINEAR koji je odgovoran za većinu pronalazaka asteroida, kometa i meteora od 1998. do 2005. godine.

LINEAR (Lincoln Near-Earth Asteroid Research) je od septembra 2011. godine otkrio 231.082 nebeska tijela, od kojih su najmanje 2.423 asteroidi, a 279 komete.

Svaki svemirski objekat koji priđe Zemlji na manje od 19,5 mjesečevih jedinica (udaljenost Zemlje od Mjeseca) i koji posjeduje prečnik veći od 100 do 150 metara smatra se potencijalno opasnim.

Ipak, astronomi tvrde da nebesko tijelo ne predstavlja direktnu prijetnju, a posmatranje asteroida vodit će kalifornijski observatorij Goldstone.

LIJEK NADE

Američki i njemački znanstvenici otkrili su novi antibiotik, teixobactin, koji kod miševa uspijeva izliječiti i vrlo jake infekcije, ne nailazeći prit-

om na presnažan otpor bakterija, što je potencijalno nov način hvatanja u koštac s opasnim i rezistentnim superbakterijama poput MRSA-e.

Znanstvenici tvrde da bi se antibiotik, koji tek treba testirati na ljudima, jednog dana mogao koristiti u liječenju superbakterije MRSA-e (skraćeni naziv za meticilin rezistentni Staphilococus aureus), kao i turberkuloze za što se danas koristi kombinacija lijekova koji često imaju štetne nuspojave.

"Otkriće novoga sastojka obećava i daje nam nadu da ćemo s uspjeti uhvatiti u koštac s brojnim patogenim bakterijama", rekla je Kim Lewis, profesorica na američkom Northeastern University i suosnivačica tvrtke NovoBiotic Pharmaceuticals koja je patentirala teixobactin.

Lewis je surađivala sa znanstvenicima s njemačkog Sveučilišta u Bonnu i s jednom britanskom tvrtkom za lijekove, a informacija je objavljena u časopisu Nature.

Njezina saradnica dr. Tanya Schneder objasnila je da teixobactin spada u novu generaciju lijekova koji uspijevaju uništiti bakteriju na način da potpuno razbiju njezine stanične stijenke što omogućuje prodor supstancije u bakteriju.

Otpornost bakterija na antibiotike može biti njihova prirodna osobina ili je stječu tijekom razvoja - mutacijom vlastite DNK ili stjecanjem gena rezistencije od drugog izvora. One se razmnožavaju vrlo brzo zbog čega se i brzo prilagođavaju novim uvjetima i opasnostima, među kojima je antibiotik.

Razvijaju obrambene mehanizme često mijenjajući i strukturu u vlastitoj stanici na koju se veže antibiotik. Superbakterije razvijaju rezistentnost na način da razbiju molekulu antibiotika i učine je bezopasnom ili promijene staničnu opnu tako da antibiotik više ne može prodrijeti u unutrašnjost stanice. Znanstvenici koji nisu sud-

jelovali u istraživanju pozdravili su objavljene rezultate uz napomenu da će na kraju biti ključno istraživanje teixobactina na ljudima.

MIRIS “KOMŠILUKA”

Planeta Zemlja na svojoj površini ima veliki broj mirisa u zavisnosti u kojem se okruženju nalazite, ali šta je sa drugim planetama? Venera ima atmosferu koja je "puna" ugljen dioksida, dok je Jupiterova atmosfera izuzetno olujna i turbulentna. I dok možemo da vidimo šta se na ovim planetama dešava, ne možemo da osjetimo miris vazduha na njihovim površinama.

YouTube kanal "Stuff to Blow Your Mind" predstavio je mali video u kojem je napravljen presjek mirisa u našem Solarnom sistemu.

Poznajući hemijski sastav atmosfera, pretpostavlja se da Merkur nema mirisa, a da se na Veneri može očekivati snažan miris pokvarenih jaja. Naš mjesec je jedno od rijetkih mjesta koje su ljudi posjetili, a astronauti i naučnici tvrde da naš satelit miriše na barut.

Saturnov mjesec Titan miriše najčudnije - na rafineriju nafte.

RASIPANJE STRUJE

Novim pravilima EU propisano je da mrežni uređaji, poput modema i televizora povezanih na internet, moraju da se sami isključe kada nisu u upotrebi. Mnogi uređaji povezani su na internet 24 sata svih sedam dana u sedmici i troše od 25 do 100 vati dok njihovi vlasnici spavaju.

Novi uređaji koji se prodaju od prošle sedmice ući će i sami u mod za spavanje kada nisu u upotrebi.

Evropska komisija saopštila je da će ovo prosječnom domaćinstvu donijeti godišnju uštedu od 41 eura.

Ova mjera je dio inicijative EU Ekodizajn, čiji je cilj smanjenje troškova, unapređenje konkurentnosti i smanjenje ugljeničnih emisija.

Energetske oznake na aparatima takođe će biti poboljšane i sadržavat će detaljnije informacije.

Kritičari smatraju da ovakve regulative, u okviru kojih je nedavno zabranjena prodaja usisivača velike snage, kupcima smanjuju mogućnosti izbora.

NOINA BARKA

Iako nije riječ o doslovnoj biblijskoj arki, Rusi imaju sličnu ideju – pohraniti sve vrste svijeta sakupljajući njihove DNK-uzorke.

Državni univerzitet u Moskvi osigurao je grant kako bi objedinio što više DNK materijala svih živih, ali i izumrlih bića.

"Projekat zovemo 'Noina barka', a uključivat će stvaranje depozita ili banke za pohranu svih životinja i biljaka, uključujući i izumrle. Ovo je veliki izazov koji smo postavili ispred sebe", rekao je rektor univerziteta Viktor Sadivničij.

Arka će biti dovršena do 2018. godine, a bit će smještena na površini od 430 kvadratnih kilometara i to u sklopu jednog od najvećih univerzitetskih kampusa.

"Bit ćemo u mogućnosti da zamrznemo organske materijale koji će se po potrebi moći reproducirati.

Također, imat ćemo i pohranjene informacije za pojedine organizme, jer ne možemo sve držati 'u epruveti'", objasnio je Sadivničij.

U projektu će učestvovati svi odjeli i fakulteti univerziteta, a koštat će približno 159 miliona eura.

RE^ENO

UPAM]ENO

Vlast zasnovana na strahu nije sigurna; strah se povremeno pretvara u mržnju. n William Shakespeare Vođenje je vještina kojom druge uvjeravamo da žele napraviti ono što mi mislimo da treba napraviti. n Vance Packard Tko je pronašao prijatelja, pronašao je blago. n Menandar Ništa se veliko nije postiglo bez jakih strasti. To se odnosi na pojedinca i na društvo. n Claude Helvetius Ako ste nadareni za koketiranje, onda će i razgovor o cijeni jaja imati učinka kao i bilo koja druga tema. n Mignon McLaughlin Shvaćao sam napokon da usred zime u meni postoji nepobjedivo ljeto. n Albert Camus Možda je ovaj svijet pakao nekog drugog planeta. n Aldous Leonard Huxley Glava bez pamćenja isto je što i tvrđava bez vojske. n Napoleon Bonaparte Čovjek koji ne voli nije sposoban osjetiti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije. n Ivo Andrić Sreća je kugla za kojom trčimo kuda god se kotrljala. n Johann Goethe Šutnja je san koji hrani mudrost. n Francis Bacon 9. januar 2015. Spektar, broj 31 17

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

đULA I NJEN DRAGO

Bračni par, drugari za života, dvoje dobrih ljudi, dvije jednostavne duše. Tako je i dan danas, kada leže jedno do drugoga u svojoj Hrasnici, na velikom mezarju ispod Igmana

U

prvim danima Nove godine, kada izgleda da sve može da se opet počne od početka, vratila mi se misao na njih dvoje, ljude koji su dio moga života i naše domovine kakvu je volim.

Takvih ljudi i danas ima, njihova Bosna i Hercegovina i dalje postoji, možda malo skrivena, nekada namjerno ukraj odgurnuta i namjerno zaboravljena. Ali ne može zadugo, jer ljubav jeste najviši princip života i najveća snaga ljudskog življenja.

Ne treba u ovoj priču niti jedno lice vezati i za jedan narod, ne treba tražiti nikakvu simboliku, nema je, jer njih dvoje nikada nisu bili do \ula i Drago: bračni par, drugari za života, dvoje dobrih ljudi, dvije jednostavne duše. Tako je i dan danas, kada leže jedno do drugoga u svojoj Hrasnici, na velikom mezarju ispod Igmana. ogađaj od koga je \ula zauzela pijedastal među ljudima kojima sam zahvalna, desio se u predvečerje jednog januarskog sniježnog dana pred sam rat kada sam sa njenim sinom jedincem, očinjim vidom, stigla njenoj kući kroz snijegom zavejanu Hrasnicu. Izašla je na vrata da dočeka novu snahu, moja \ula, moja bedevija, visoka krupna žena velikih ruku, široka, dobra lica sa sitnim svjetlucavim očima Hercegovine koje su se skupile od

D

18 Spektar, broj 31 9. januar 2015.

puno sunca.

Uvela me i posadila na sećiju, pa preko niska stola prostrla platnenu kockastu salvetu i na nju poredala duboke bijele tanjire sa kašikama, veliki hljeb skuhan njenim rukama,

Sav nakit što ga je imala, stavila je meni u krilo i rekla: „Da mi budeš lijepa i da mi se nakitiš sutra kada kreneš na posao“.

Zasuzila sam... punu tepsiju zapečena mesa i pekarskih krompira, času sutlije pokrivenu kajmakom.

Nutkala me da jedem, dodavala hljeb i milo me gledajući, kao za sebe, šaputala „lijepa moja snaha“.

Poslije jela je izašla nakratko iz kuhinje i donijela mi pune ruke

Piše: Nermana Begagić prstenja! Sav nakit što ga je imala, stavila je meni u krilo i rekla: „Da mi budeš lijepa i da mi se nakitiš sutra kada kreneš na posao“.

Zasuzila sam. Sin joj je bio mlađi od mene, bez djece, jedinac, ljubav i nada, a ja razvedena sa troje djece, umorna, puna obaveza, ali silno zaljubljena. ok zbunjena pokušavam svojoj \uli objasniti da ne mogu da uzmem sav nakit, da je to previše, Drago, \ulin muž, sedam godina mlađi od nje, vrti se oko šporeta, diže đezvu do očiju da bolje vidi koliko vode će zasuti u kafu i govori „Neka, uzmi Nerka“...

Drago je crnomanjast, srednjeg rasta, lijep, tek malo prosijed muškarac, porijeklom iz Drevente.

Ima oštećen vid preko 70% i penzionisani je radnik sa telefonske

D

centrale FAMOS-a.

Pitam ih da mi pričaju o sebi i kako su se upoznali, \ula Dragi kaže „Stari, ispričaj ti“, i on saopštava kako je to bila ljubav preko \ulina sina jedinca, sada moga muža. „Ja zavolio dijete , pa onda i mater“, kaže i toplo je pogleda, a \ula k’o mlada oborila pogled pa kaže: „Stari, bolje gledaj da kafu dok sipaš ne prospeš“. ula je 1950. i neke stigla iz Hercegovine, okolina Stoca, sa mužem i djetetom od godinu u Hrasnicu, Bajro sa dva oka različite boje počeo raditi u Famosu, stanovali u barakama. Bilo tada u Hrasnici radnika, inžinjera sa svih strana Juge, stizali neki po nalogu partije negi od sebe da grade fabriku. Stigla i zgodna ženska iz Kragujevca, Bajro zaslinio, ostavio \ulu i dijete zbog te vrcave Srbijanke, kažu mi.

Ostala \ula sama sa sinom bez ikakvih prihoda, nepismena, pomogli joj drugovi iz barake da dobije posao čistačice u fabrici.

Kada bi pošla u fabriku na posao, \ula je sina zaključavala u kuću ili ga ponekad, ako je bila u drugoj smjeni, povela sa sobom. Mališan je lunjao prostorijama dok bi ona čistila. Tako je naišao na Dragu u telefonskoj centrali pa mu sjeo na krilu i zajedno prekopčavali pozive.

Dan po dan, zavolio zaista Drago \ulina jedinca, zavolio i \ulu i tako počeli živjeti zajedno: \ula nastavila da posti i klanja, ide u džamiju a Drago da priča sa ljudima i kuću snabdijeva. Nikada nisu nigdje putovali, nikada se rastajali. \ula nije voljela ići u Sarajevo, sve je Drago obavljao, njoj su često dolazile žene za savjet ili toplu riječ. Uvijek su za sve njihova vrata bila otvorena. I godina po godina, nisu imali nove djece, stigli do penzije, mirni dani i tih život koji se lako zaboravlja.

đ

Sve mi je to Drago ispričao to sniježno januarsko veče u Hrasnici i ja se dobro osjećala među njima kako se inače osjećamo uz dobre ljude između kojih vlada ljubav i sloga.

Onda je, samo par mjeseci potom, stigao rat. Mene je sa djecom odvukao u inostranstvo, sin jedinac im bio u Armiji daleko, njih dvoje jedno uz drugo, nisu se razdvajali.

Jest da su stizali vojnici na vrata počesto, kad god bi kakav problem

Sa dženazom se čekalo dva dana jer se tražilo odbrenje da se kupi i za Dragu mjesto do njegove \ule na muslimanskom groblju... iskrsao, na sve su na teritoriji pod Armijom BiH po imenu Srbe sumnjali. Tako su i Dragu obilazili, ispitivali i gnjavili, u Štab pozivali, ali on se nije bojao. Nikada on ne bi ni mrava zgazio niti od \ule otišao.

Ovaj rat nije bio njegov rat, niti su Karadžićevi vojnici bili njegovi vojnici. Jugoslavija jeste bila njegova domovina, vjerovao je da domovinu, skoro slijep, on brani čašću. On i \ula su bolovali svaku smrt i svaku nesreću za koju su saznavali putem radija ili od komšija.

Stigli su do mirnih godina, \ula skroz utihnula. Po cijeli dan je

sjedila u čošku sećije i heklala uvijek istu mustru. Drago bi išao napolje i donosio namirnice, kupovao i kuću podmirivao, ono što je heklala, kada ne bi bilo više konca, je krišom parao, prao konac pa ponovo motao da ima \ula da se čime bavi. oslije ratnih godina neimaština je ušla i u njihovu kuću, male i rijetke penzije, ali se njih dvoje nikada nisu žalili.

A onda je Dragu udario automobil dok je prelazio cestu, vozač pobjegao. Prenijela ga hitna u bolnicu, bilo mu je skršeno koljeno, nije se znalo kada će opet hodati.

Na vijest da je Drago imao nesreću i da je ostao u bolnici, \ula je prestala jesti i heklati. Sjedila je u čošku sećije i hudila, ništa nije govorila. Niko je nije na jelo mogao natjerati. Iako vijesti koje su stizale nisu bile loše, ona nije pokazivala da im vjeruje.

Kada je 20 dana poslije nesreće Drago stigao kući, bila je dobro omršala i ublijedila, izgubila snagu.

Dvije noći poslije je tiho izdahnula, u predvečerje ležeći na sećiji sa glavom položenom na Dragino krilo. Tako su ostali do jutra.

Sa dženazom se čekalo dva dana jer se tražilo odbrenje da se kupi i za Dragu mjesto do njegove \ule na muslimanskom groblju. Tamo je, dvije godine po \ulinoj smrti, kako je želio, Drago i sahranjen.

P

9. januar 2015. Spektar, broj 31 19

ŽIVOT U KRILU KOMŠIJE JONUZA

ŠTA JE ŽIVOT BEZ SVOJE BULBUL BAŠTE Otkad se s brojnom porodicom uselio u prazan stan u našoj zgradi, komšija Jonuz promijenio je toliko funkcija, položaja i poza da mu ni SIPA ne bi ušla u trag. Al’ nam je i baštu i ulicu baš sredio, k’o sebi...

U

posljednje vrijeme sve češće boravim na svom malom balkonu koji jedva da je veći od mrtvačkog sanduka u koji će na kraju da me smjeste. Da li je to stvar godina i zrelosti (kako ironično najpametnija žena na svijetu naziva moje starenje) ili pak naprosto dolaska ljeta i prijatnih temperarura ove godine, ne znam.

Ali znam da sve više uživam u zelenilu, travkama, cvijeću i drveću koje okružuje malenu stambenu zgradu u koju me socijalistička sudbina smjestila.

Istina, bilo je zelenila okolo i prethodnih pola vijeka, koliko je ova već amortizovana zgrada stara (eto, čak je i država koja ju je napravila u

20 Spektar, broj 31 9. januar 2015.

međuvremenu „amortizovana“).

Tako nam vrhunac dana predstavlja predvečerje kad se nas troje, najpametnija žena na svijetu, komšinica Fata (Jonuzova) sa drugog kata

Vrhunac dana predstavlja predvečerje kad se nas troje, najpametnija žena na svijetu, komšinica Fata (Jonuzova) sa drugog kata i ja, smjestimo na mali ograđeni podest nazvan balkon i složno srčemo kafu.... (nota bene: od rata naovamo ne stanujemo više na spratovima nego na katovima) i ja, smjestimo na mali

Piše: \orđe Slavnić ograđeni podest nazvan balkon i složno srčemo kafu.

Istina, kona Fata i u mene mi najpamentnija piju „staru“ kafu (to je ona mljevena, za žvakanje), a ja sam se pokondirio i pijem 3 u 1, k’o velim ako nam je u nas Predsjedništvo 3 u 1 onda mora da je to prava kombinacija kad sve sastaviš i dobro promiješaš pa više ne znaš da li piješ kafu, kavu ili kahvu, je li to ona turska, srpska ili bosanska. Gdje nestade ono zrnevlje mljevene kafe što smo pedeset godina žvakali (nisu valjda i njega pokrali). Naprosto, ništa ti nije jasno, al’ znaš da ti je lijepo, mnogo lijepo, novi napitak, novo zelenilo, nova država, novi političari, demokratija i sloboda da sve puca, novi, bolji i bješnji auti koje drugi voze po najnovijim i bezobrazno astronomskim cijenama nafte izbušenim i iskokanim ulicama prestonog grada...

No, meni je najvažnije zelenilo, novo zelenilo, lijepo cvijeće, grmlje i drveće, sve bukti i plamti od egzotike i svježine, kao da sam u nekoj botaničkoj bašti na nekim egzotičnim otočićima. Čak su i prskalice za vodu sproveli pa sve buja i cvjeta, valja svako malo kositi i kresati, pa nam se Jonuzovi ljudi svako malo zelene u bašči. Biva i

bilo je i prije kod nas i drveća i cvijeća i trave, ostalo je nešto od ovaca što ga nisu obrstile i opoganile, a nađe se i pokoja krava koja je preživjela mlječni udar, a sad je evo i konja gizdavih u gradu i raznih i koliko hoćeš sa svih strana i svih marki.

Njište oni i revu, reže, tule i zavijaju kad prorade alarmi, posebno noću. A danju se presele u centar, zauzmu sve busije i položaje, pa ne mo'š proći ni da si sestrić, ni daidžić, ni amidžić; zakrčilo, ne da disati. Dakle, flora i fauna...

Gledam ja jedno popodne pa velim ovim svojim kafopopilicama: Ma je li se meni ovo nešto čini, ili je nekako ljepšta ova naša bašča bez šadrvana posljednjih godina? Žena mi se nasmijala, ali je zato gospođa Fata na to dodala: Ljepša, jašta da jeste nego ljepša, samo ima i to svoje zašto - i misteriozno se nasmiješila. Žena i ja smo se samo začuđeno pogledali. Mor'o se neko i za to potrudit...

Ma hajde, Fato bona, kao čudim se ja, ko bi se oko naše bašče zalud trudio. Ima, ima...

Ma kako ima kad evo pola vijeka

stoji onako, svačija i ničija, alajbegova slama, smetljište i pišalište, travuljina i divljina, leglo pacova i miševa pa nit ko kosi nit potkresuje.

Čak su i prskalice za vodu sproveli pa sve buja i cvjeta, valja svako malo kositi i kresati, pa nam se Jonuzovi ljudi svako malo zelene u bašči...

E vidiš, mudro me dočeka Fata, zato je tako i bilo.

Kad je nešto svačije onda je i ničije, ali kad se zna čije je, eh onda...

Onda ima ko i da kosi i brsti, čisti, plijevi i zaliva, sije i sadi...

Eto vidiš kako si ti pametan, komšija, nisi džaba ti taj fakultet učio još u onaj vakat kad je to bila ozbiljna škola, a ne kao danas.

Pa dobro, velim, ko je onda ovo čudo načinio, ko je red i ljepotu uveo u ovu našu jadnu baštu?

A ti nikako da se dosjetiš?

Kako mi je sjećanje i memorija slabija strana, nijekao sam zadnju deceniju da se ičeg iz prošlog života sjećam osim godišnjice braka na koju me je marljivo zakonita podsjećala.

Pa to je bolan otkad je u mene mi Jonuz bio direktor „Zelenila“, to ti je ona firma, znaš, za te stvari s cvijećem i drvećem...

Aha, lupim se ja kao da sam se dosjetio, ali zapravo se ničeg nisam dosjetio jer je komšija Jonuz, otkad se s brojnom porodicom uselio u prazan stan u našoj zgradi, promijenio toliko funkcija, položaja i poza da mu ni SIPA ne bi ušla u trag. Počeo je, sjećam se, od mjesne zajednice pa onda zaredao po raznim firmama dok nije dogurao do Kantona i tu sam odustao da mu pratim trag. Znam samo da je mijenjao ministarske fotelje kao odijela kako se vremenom širio.

Sve ti je on to naredio da se uredi i dotjera, ko bulbul bašča...

Pa jest baš, ko bulbul bašta, samo nema bulbula nego vrane i svrake, al' pustimo sad to, nije mog'o i ptice naseljavat', bocnem ja.

Kona Fata je prešutila vrane i svrake, to je bilo malo previše zoologije za nju, pa je nastavila da prede...

Doš'o on jedan dan s nekim čojkom, inžinjer neki iz firme mu, pa su oni oko kuće obilazili, nešto se dogovarali, rukama mahali i

9. januar 2015. Spektar, broj 31 21

lijevo i desno, neka čudna imena spominjali pa kahvu popili i on ode. Sjutra su ti izjutra odmah oni Jonuzovi ljudi u zelenim kombinezonima došli i počeli bašču oko kuće radit', za sedam je dana sve bilo gotovo. I evo sad, milina ti i vidjeti i živjeti, je li tako?

Jašta je moja Fato, upade najpametnija žena na svijetu da ja opet nešto ne počnem zabadati, prava milina!

Baš ti je to Jonuz pametno uradio, ko kad ga je bog sposobna stvorio...

Jah, šta ćeš moja kono, taki je on, samo dobro zna činit' gdje stigne. Eto pitam ja njega neko jutro, moj Jonuze pa što si rek'o da nam 'vako lijepo bašču narede, a on ti meni ni pet ni šest: Pa ženska glavo, kako to ti ne shvataš odma', gdje to ima da ja kao direktor i tako reći prvi čovjek te firme za uređenje okošila, živim u peksinluku i 'nakoj bašči. Doć' će neko pa će reći kako ovaj o okošilu grada brine kad ni svoju bašču nije u red doveo ...

I vala je u pravu...

Jest vala, pohitim ja da podijelim oduševljenje, ko ne zna sebi ne zna ni drugima, bog je prvo sebi bradu stvorio...

22 Spektar, broj 31 9. januar 2015.

Na to dobijem udarac nogom u cjevanicu od najmudrije žene na svijetu kao znak slaganja i podrške, pa ućutim, ko velim, baš sam ovo

Htio Jonuz novo auto da kupi, al' veli kud ću ga novog na ove rupe vozit', pa dao da se ulica naredi... rekao i u pravi čas i na pravom mjestu, a i u interesu razvoja dobrosusjedskih odnosa ....

Tu me Fata malo iskosa pogledala jer je svojom urođenom i prirodnom dovitljivošću slutila da ja tu nešto zavijam i zemećem, ali kako nije do kraja shvatila niti je mogla za moje riječi da me uhvati, nastavi ponosno: A kad je ono kono ova ulica napravljena?

Pa nekih ranih pedesetih probijeno je kroz livade i voćnjake da se ove kuće izgrade. Aha, a je li otad ikad onako opet komplet ova ulica napravljena iznova, kako valja pute održavati...?

Bogami Fato nije, do pred neku

godinu, samo su je krpili i rupe zalivali, ali bogami krpež je krpež, zamišljeno će moja najpametnija.

E vidiš, i to je onda moj Jonuz sredio...

Koje, zabezeknem se ja, je l' ono kad su tri godine stavljali novi sloj asfalta i novu bankinu na 200 metara ulice?

Jes bogami, i to je moj Jonuz sredio...

Kako pobogu, opet se ja čudim, kako je on to mog'o...

Pa bio on tad 'nakav ministar, kako se ono kaže, saobraćaja i komunikacija, kantonalni...

Aha, pa kako se naše ulice sjetio, nismo mi baš u centru, znaš. Eh kako, pa htio novo auto da kupi, al' veli kud ću ga novog na ove rupe vozit', pa dao da se ulica naredi...

Jes' tako, pravo je i uradio, bog i brada, opet ću ja, na šta sam opet dobio udarac u cjevanicu, al' u isto mjesto, da jače boli.

Pa jest, al' tri godine, prostenjem ja zadnjim dahom.

Pa šta ima veze, odmahne Fata rukom. Nas je ionako sve vrijeme službeno auto vozilo.

PORUKE IZ DRUGE DIMENZIJE

DOLAZI VELIKA ČISTKA Takozvani “Utemeljitelji” poručuju da pristiže Zlatno doba na Zemlju, koja prolazi grandioznu transformaciju iz planete treće dimenzije (3D) u zvijezdu četvrte dimenzije (4D)!

Z

amislite da se ovo stvarno dešava - sve započne tako što vam se jednog dana nježan, suptilan „unutarnji glas“ obrati riječima: „Gotovo je, igra je gotova, nema više povratka na staro, uljuljkano, blaženo stanje neznanja. Vrijeme je za istinu, vrijeme je za buđenje iz dubokog sna koji je trajao hiljadama godina!“ Osvrneš se oko sebe, hrana je organska, voda je bistra, zdrava, okrepljuje. Medicina je kombinacija najbolje tehnologije, zdravog razuma i prirodnih biljnih lijekova.

Vrijeme imanja-nemanja je završilo. Ovog puta svjetski mir bez ijednog rata je stvarnost!

Nulta tačka: Stari svijet vam propada pred očima, ali ovo je posljednji put da ćete biti dio uspona i

Planeta u procesu “liječenja” 24 Spektar, broj 31 9. januar 2015.

pada civilizacije. Sada ste „na drugoj strani“, osjećate dotok nevjerovatne energije iz centra galaksije, a stručnjaci to objašnjavaju samo njima razumljivim riječnikom: „Galaktičko poravnanje se povećava!“ Svjesni ste globalne promjene koja obuhvata cijeli svijet, kako se sloj

Brojne portale preplavile su poruke iz različitih izvora koji sebe nazivaju: Arkturijanci, Pejađani, Kasiopejci, Salusa sa Sirijusa, Zapovjedništvo Ashtar, Sananda, Cobra, Montague Keen, Mihael... po sloj besmislenih ulaganja, lobiranja, vlastodržaca što sami sebi služe, propalih medicinskih modela, nepravednih sudova, starih

Piše: Šefik Avdagić ekonomskih paradigmi (skup osnovnih pretpostavki ili pravila koje uzimamo zdravo za gotovo u cilju poimanja stvarnosti i njenih fenomena), ruši oko vas ostavljajući samo hrpu beskorisnog otpada i smeća. Više se ne oslanjate ni na kakav oblik osiguranja, dionice i penzije iz prošlosti. Realne i stvarne vrijednosti uzgajaju se na poljoprivrednim dobrima ili se proizvode od 120W solarnih panela na krovu vašeg doma.

Jedan mladi inovator dolazi vam i demonstrira „uređaj nulte tačke“.

Dok nije prešao na ovu „drugu stranu“, imao je poteškoća pokušavajući natjerati uređaj da funkcionira konzistentno, a sada, u ovoj dimenziji u kojoj se tek privikavate da živite, izgleda da ovaj uređaj funkcionira savim ispravno kao da je tako oduvijek i bilo. Negativnost koja se suprotstavljala kvantnoj sili više nije prisutna!

Pogodni kanali: A sada, nemojte više ništa zamišljati, mnogi naime žive u uvjerenju da će sadašnji stanovnici naše planete vrlo uskoro biti sudionici ovih događaja koji se spominju u uvodu... Sa prelaskom iz stare u Novu godinu, čini se, i najtvrdokorniji postadoše svjesni da se svijet nepovratno mijenja.

Da li se mijenja na bolje ili na gore, da li je riječ o „čišćenju“ kroz koje čovječanstvo mora proći kako bi se

desila postepena transformaciji nju/njega, kanal ili određeno svijesti, do kada će ovaj proces učenje. Odnosi li se prema vama s trajati i šta nas očekuje u godinama poštovanjem, da li informacije koje dolaze? dobivene iz neke druge dimenzije Na ova i brojna druga pitanja koja promoviraju samo-osnaženje i golicaju ljudsku znatiželju, među dobrobit sviju ili traže apsolutnu brojnim dostupnim izvorima na poslušnost. Za mnoge „konzuinternetu odgovaraju i brojne mente“ ovakvih poruka osnovno je, „kanalizirane poruke“ koje često pre- dakle, kakav osjećaj u njima vode i citiraju portali što se bave proizvodi sadržaj jedne takve ezoterijom, duhovnošću, alternativnim metodama liječenja itd. Riječ je o porukama i diktatima koji navodno dolaze od nevidljivih „entiteta“ (vanzemaljskih bića, uzašlih majstora, anđela i sl.) što na Zemlji po svojoj volji odabiru pogodne medije, tj. osobe koje im služe kao „instrumenti“ (kanali) za prenošenje poruka čiji se sadržaj tiče svih nas.

Dakle, potpuno je pasivna uloga onog preko koga se ova transmisija (kanaliziranje poruka) dešava, a putem njih brojne portale preplavili su sadržaji poruka iz različitih izvora koji nja sebe nazivaju: Arkturijanci, Knjiga nade i uznemire Pejađani, Kasiopejci, Salusa sa Sirijusa, Zapovjedništvo Ashtar poruke iz druge dimenzije!? (odnosi se na poruke Galaktičke fed- Da biste saznali o čemu je zapravo eracije), Sananda, Cobra, Montague ovdje riječ, evo jednog primjera...

Amerikanac Sal Rachele za sebe Keen, Mihael itd. kaže da kanalizira (prenosi) poruke Zemljine promjene: Kada prvi duhovnih entiteta koji se predstavlput čujete za ovako nešto, a još uz to da su veoma posjećeni brojni porPeriod velikih promjena tali koji donose „kanalizirane“ i „čišćenja“ završio bi se sadržaje (što je vidljivo na osnovu krajem dvadesetih godina svakodnevnih komenatara), ovog vijeka, kada bi, racionalni um se zapita: pa ko to prema Utemeljiteljima, zaboga čita i u takve „budalaštine“ svjetska populacija trebala uopće vjeruje? Međutim, u svemu brojati samo dvije i po ovom mnogima je najbitnija pririomilijarde ljudi, od da i kvalitet informacija dobivenih sadašnjih blizu osam... kanaliziranjem, tj. da li nas duhovni entitet potiče na razmišl- jaju kao Utemeljitelji. Na osnovu janje i istraživanje života i istine ili brojnih „diktata“ koje je dobio od zahtijeva da se oslanjate na ovih duhovnih vodiča, objavio je

nekoliko knjiga, među kojima su pažnju javnosti naročito privukli naslovi „Zemljine promjene od 2012.-2017.“, a potom posljednje izdanje „Proročanstvo: buđenje Zemlje 2012.-2030.“ koje je, u obimu od 400 strana, objavljeno prije tri godine.

Polazi se od činjenice da je Zemlja planeta slobodne volje. Zbog politike neuplitanja, bićima iz viših dimenzija nije dozvoljeno silom intervenirati u zemaljske poslove, izuzev u nekoliko izvanrednih situacija kao što su prijetnje nukleranim oružjem i sl. Naravno, postoje i ona nedobronamjerna bića koja krše tu zabranu, kao i oni koji u potpunosti to ignoriraju, a imali su tokom duge prošlosti veliki utjecaj na razvoj čovječanstva.

Najviša, prosvijetljena bića, čije duše obitavaju u drugim, većini nedostupnim dimenzijama, vide nas kao sebi jednakima, a mnogi se dive našoj hrabrosti da smo prije utjelovljenja u ljudsko tijelo pristali da se inkarniramo u tako zahtjevnom, kompliciranom vremenu i okruženju kakvo je danas na planeti. Naravno, sve ovo iz razloga učenja pojedinačnih i kolektivnih lekcija cijelih grupa duša (naroda) koje su u nekim prošlim vremenima drugima uzrokovale patnju i bol, pa sada žanju posljedice?!

Slobodan izbor: Sa ovim veoma zanimljivim štivom Utemeljitelji nam poručuju da uprkos svemu lošem i turbulentnom kroz šta ćemo morati proći, pristiže Zlatno doba na Zemlju, koja prolazi grandioznu transformaciju iz planete treće dimenzije (3D) u zvijezdu četvrte dimenzije (4D)! No, put do ostvarenja ovog cilja za većinu neće biti nimalo ugodan, jer će se Zemljine promjene kroz koje ona 9. januar 2015. Spektar, broj 31 25

mora proći, a i mi zajedno sa njom, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, stalno ubrzavati i intenzivirati. Sve duše, kako ističu Utemeljitelji preko Sal Rachelea, neće proći kroz razdoblje „Velike promjene“ netaknute. Dobar dio njih napustiti će Zemlju u razdoblju od „famozne“ 2012. do 2030. godine.

Navodno, tokom ove godine čovječanstvo će dostići cifru koja iznosi blizu osam milijardi ljudi, a nakon 2015. taj će broj stalno iz godine u godinu opadati (najviše iz razloga drastičnog pada imuniteta ljudi), da bi se period velikih promjena i „čišćenja“ završio krajem dvadesetih godina ovog vijeka, kada bi, prema Utemeljiteljima, svjetska populacija trebala brojati oko dvije i po milijarde.

Predviđanja navedena u ovoj knjizi su, kako se ističe, u veoma visokom postotku (80-90%) tačna jer su inkarnirane duše koje trenutno žive na Zemlji, svojim slobodnim izborom, već uzrokovale određene posljedice svojih djela koje se sa velikom vjerovatnoćom mogu predvidjeti.

Sva živa bića moraju se prilagoditi promjeni kako bi ostala i nastavila živjeti na Zemlji četvrte, a kasnije i pete dimenzije.

Napredne duše: Utemeljitelji poručuju: „Ako vaša duša želi ići naprijed, razvijati se i biti dio Zlatnog doba koje dolazi, a vi nemate sluha za njena htijenja, jer ste okupirani stvarima koje vam skreću pažnju, tada će vas duša pomalo prisiljavati na iskustva koja će vam usmjeriti pažnju na nju.

Ako i dalje izbjegavate signale koje vam šalje, 'pokucat' će malo jače npr. stvarajući bolest, gubitak radnog mjesta, razmirice unutar zajednice, braka, ili stvoriti krizu srednjih godina, što nećete moći 26 Spektar, broj 31 9. januar 2015.

Sal Rachele tvrdi da prenosi poruke nezemaljskih “bića”

ignorirati. Mnogi to iskustvo već proživljavaju“.

Suština je da neophodne korake mora učiniti svako sam za sebe, uz preporuku da što češće osluškujemo svoj unutarnju glas za upute -

Neophodne korake mora učiniti svako sam za sebe, uz preporuku da što češće osluškujemo svoj unutarnju glas za upute šta i kako nešto trebamo činiti... šta i kako nešto trebamo činiti.

Mnogi će, kako se navodi u knjigama Sal Rachelea, u nekom trenutku biti „pozvani“ da tokom ovog perioda promjena drugima, onim manje prilagođenim, pruže pomoć, spas ili liječenje.

Utemeljitelji se nadaju da će mnoge

visokorazvijene duše dokazati kako je moguće biti u ovom „svijetu“, ali ne i od njega. Oni ne traže da se odreknete svih užitaka, komfora i sl. ili da žrtvujete što vam drago.

Potpuno je ispravno, po njima, učiniti korisnim stvari ovog svijeta kao što su novac i materijalna dobra, posebice kada služe za poticanje još veće efikasnosti u buđenju čovječanstva. Ipak, to su samo sredstva za preživljavanje u materijalnom svijetu, osim ako im sami ne pripisujemo neku veću važnost u životu.

Temeljni princip života na Zemlji, prema ovim kanalisanim porukama, je kvaliteta naše svijesti. Ona određuje naš doživljaj stvarnosti, a napredne duše na Zemlji iščekuju mir, prosperitet koji vodi u potpunu manifestaciju Zlatnog doba, kako je to davno predviđeno.

Kranjčevićeva 16, Sarajevo

Širok izbor originalnih kineskih jela

Rezervacije i kućna dostava: Tel. 221 492 GSM: 061 960 300

KRAJ ME\UNARODNE MISIJE U AFGANISTANU

USPJEH ILI PORAZ? Pred Novu godinu su i oficijelno trupe ISAF-a odgovornost za sigurnost Afganistana predale u ruke domaće vojske i policije. Misija NATO-saveza počela je krajem 2001. ali, uprkos velikim gubicima, talibani nisu poraženi

M

isija "Međunarodih trupa za bezbjedonosnu podršku" u Afganistanu, ili ISAF-a (od "International Security Assistance Force" na engleskom) okončana je nakon 13 godina. Međunarodne trupe već mjesecima prazne i razmontiravaju svoje baze po cijeloj zemlji.

Većina vojnika već se nalazi u svojim rodnim zemljama, a sa njima je prebačen i najveći dio opreme.

Najduža akcija: Sve je počelo s napadima 11. septembra 2001.

Nekoliko nedjelja nakon terorističke akcije u Njujorku, Sjedinjene Američke Države poslale su trupe u Afganistan. Nakon što je svrgnut talibanski režim, koji je usko sarađivao sa organizatorom napada, Osamom Bin Ladenom, ISAF je pokrenuo svoju misiju u Kabulu decembra 2001. Zatim je područje djelovanja prošireno na cijelu zemlju. Na vrhuncu misije je na teritoriji Afganistana bilo preko 130.000 vojni28 Spektar, broj 31 9. januar 2015.

Predvodnici Al-Kaide i kampovi za obuku nestali su iz Afganistana.

Glavnokomandujući ove terorističke mreže, Osama bin Laden, ubijen je u maju 2011. u Pakistanu...

izjavio je pred trupama generalni sekretar NATO saveza, Jens Stoltenberg, uoči nedavnog povlačenja. I dalje ima izazova, ali: "naše nacije su bezbjednije i Afganistan je jači", kaže ovaj Norvežanin.

O pobjedi, međutim, predstavnici Transatlanskog saveza odavno ne govore. Ipak, ima povoda za oprezni optimizam: predvodnici Al-Kaide i kampovi za obuku nestali su iz Afganistana. Glavnokomandujući ove terorističke mreže, Osama bin Laden, ubijen je u maju 2011. u Pakistanu. Održavanje ovogodišnjih predsjedničkih izbora takođe se računa kao uspjeh – smjena vlasti je izvršena demokratskim sredstvima i bez većeg nasilja. Isto tako, ima napretka u izgradnji državnih institucija, infrastrukturi, sistemu obrazovanja, zdravstvu i privredi.

da Afganistan ponovo postane skrovište za međunarodne teroriste.

"Postigli smo ono što smo željeli",

Rat nije gotov: Stvorene su i nove snage bezbjednosti od ukupno 350.000 policajaca i vojnika. Oni

ka iz oko 50 nacija.

Na kraju 2014. završila se najduža misija u istoriji NATO saveza, koju je obilježilo i najviše gubitaka.

Istovremeno, pitanje da li su međunarodne trupe bile uspješne, ostaje bez preciznog odgovora.

Misija koja je pokrenuta uz odobrenje Ujedinjenih nacija imala je ambiciozne ciljeve: trebalo je da se pobrine za stabilnost, da podrži obnovu Afganistana i da postepeno demokratizuje zemlju. Pored toga, zadatak vojnika bio je da spriječe

su od stranih trupa postepeno preuzeli odgovornost za bezbjednost zemlje. Talibani i drugi pobunjenici su pretrpjeli ozbiljne gubitke, posebno nakon povećanja broja stranih vojnika 2009. godine.

Ali, te grupe nisu pretrpjele odlučujujući vojni poraz. "Zemlja nije bezbjedna", rekao je bivši predsjednik Afganistana Hamid Karzai još u oktobru 2013. I dok su se međunarodne snage spremale da povuku glavninu svojih vojnika, skoro svakog dana pojavljivali su se novi izvještaji o napadima na vojsku i policiju.

"Misija ISAF-a nije riješila glavni problem u Afganistanu", kaže Tomas Rutig, jedan od predvodnika "Afganistanske mreže analitičara", koja je bazirana u Kabulu i Berlinu.

"Rat još uvijek nije gotov. Talibani nisu uništeni, pobunjenici su se raširili po cijeloj zemlji i nivo upotrebe sile u Afganistanu je od 2010. na višem nivou nego prethodnih godina."

Tokom misije u Afganistanu živote je izgubilo preko 3.400 stranih vojnika. Broj ubijenih pripadnika afganistanskih snaga bezbjednosti stalno raste otkako su tamošnja vojska i policija preuzele odgovornost za bezbjednosnu situaciju u zemlji.

Samo od početka prošle godine do sredine novembra ubijeno je oko 6.000 vojnika i policajaca.

Tome valja dodati i visok broj civilnih žrtava: desetine hiljada muškaraca, žena i djece poginuli su ili su bili ranjeni u borbama između vojnika i pobunjenika. Po procjenama Ujedinjenih nacija, od prvog januara do kraja novembra 2014. ubijeno je 3.188 civila, a ranjeno 6.429. Za tri četvrtine žrtava su odgovorni Talibani ili druge pobunjeničke grupe.

Loša strategija: Dio krivice za veliki broj civilnih žrtava snosi i zapadna strategija za obnovu zeml-

Specijalna jedinica afganistanske vojske

je, koja se oslanja na regionalne timove za izgradnju.Trupe zapadnih zemalja u okviru takvih timova imaju zadatak da pokažu vojno prisustvo u afganistanskim pokrajinama, dok istovremeno podržavaju lokalnu upravu. Na primjer, vojnici bi trebalo da grade bunare ili ulice i da se istovremeno brinu za bezbjednost.

"Ovo miješanje civilnih i vojnih zadataka je takođe razlog za neuspjeh ISAF-a", kaže Rutig i dodaje: "Talibani su na osnovu smanjene razlike između te dvije oblasti pronalazili izgovor da napadnu civile." Šta će se desiti nakon što većina međunarodnih trupa napusti zemlju?

Organizacija Transparensi internešenel ocjenjuje da se Afganistan

Broj ubijenih pripadnika afganistanskih snaga bezbjednosti stalno raste otkako su tamošnja vojska i policija preuzele odgovornost za bezbjednosnu situaciju u zemlji... ubraja u najkorumpiranije države svijeta, a po procjenama američke organizacije Fond za mir, ta zemlja je na sedmom mjestu na spisku propalih, odnosno neefikasnih država.

Afganistan je najveći proizvođač opi-

juma na svijetu. U nedavnoj analizi njemačke obavještajne službe BND, stručnjaci upozoravaju da će proizvodnja droge imati dramatične posljedice za bezbjednost i ekonomiju Afganistana.

"Kroz tako stvorena sredstva finansiraju se mreže za podršku i razne oružane grupacije, posebno Talibani, a korupcija u zemlji izrazito jača", stoji u analizi BND-a.

Ostaje da se vidi da li će Talibani uspjeti da povrate kontrolu nad pojedinim regionima zemlje nakon odlaska međunarodnih trupa.

Mnoge strane posmatrače brine trenutna situacija u Iraku, koji je zapao u haos nakon povlačenja međunarodnih trupa.

Doduše, nakon ISAF-a uslijediće misija "Odlučna podrška", i međunarodni faktori nadaju se da će na taj način sačuvati napredak koji su postigli u Afganistanu. Na terenu će ostati 12.000 stranih vojnika kao savjetnici i instruktori za afganistanske snage bezbjednosti, ukljućujući 850 Nijemaca i 9.000 Amerikanaca.

General-potpukovnik Džosef Anderson za list Njujork Tajms kaže da nije ni optimističan ni pesimističan što se bliske budućnosti tiče. "Činjenica je da ćemo biti prisutni na manje lokacija i sa manje osoblja. I to je očigledno razlog za brigu."

Sven Pöhle/DW 9. januar 2015. Spektar, broj 31 29

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

BERBEROV OTUŽNI SVIJET BOSANSKE MISTIKE I TRAGIKE U svojoj zemlji guran je u zaborav već od preseljenja u Zagreb, da bi to potiskivanje nakon smrti našeg možda i najvećeg slikara dosegnulo najniži nivo

J

edan od najvećih bosanskohercegovačkih umjetnika Mersad Berber umro je 2012. godine u Zagrebu u 72 godini života. Bio je jedan od najvećih i najosebujnijih bh. slikara i grafičara.

Rođen je 1940. godine u Bosanskom Petrovcu, bio je vrstan crtač ilustrator i grafičar, a radio je pozorišne scenografije i filmske plakate.

Ispit u tuđini: Svoju inspiraciju, kako je tvrdio, najviše je crpio iz “mističnog svijeta Bosne, njezinih otomanskih slojeva i tragičnog usuda njezinih ljudi”. Često je govorio da “nostalgija curi iz njegovih dijela” i da je “tuđina najveći ispit”.

Stalno je isticao neopisivu ljubav

prema Bosni i Hercegovini.

Izlagao je u svim većim gradovima svijeta, od Istanbula, Londona i Madrida, preko New Yorka do Moskve, Jakarte i New Delhija.

Dobio je 50-ak nagrada, a

Bosna je ostala jedna neostvarena utopija! I u ovoj sada formi, u kojoj se ona trza, radi se stanju političke agonije... stručnjaci su ga uvrstili među najveće svjetske postklasiciste.

Najznačajniji ciklusi su mu “Sarajevske kronike”, “Put u Skender Vakuf”, “Srebrenica”, “Hommage Vlahi Bukovcu”, “Otomanske kro-

nike” i drugi.

Svoj posljednji intervju za neki medij slavni Berber je 11. juna 2012. godine dao za agenciju Anadolija.

Tada je izjavio da dijeli zabrinutost za “ranjenu Bosnu”. Kazao je i da mu je velika želja da ponovno izlaže u Turskoj. Nažalost, ova želja mu je ostala neispunjena.

Berber je tada rekao da redovno prati situaciju u rodnoj zemlji i pita se šta je, u konačnici, njena sudbina.

“Promovirajući monografiju “Srebrenica” u Matici Hrvatskoj ja sam rekao da je meni žao da je Dejtonski sporazum u strukturi Bosne dozvolio stvaranje jedne etnarhije, dakle, jedne uvjetne države, da je Dejton razvio strukturu jedne homogene i funkcionalne države stvaranjem jedne pseudokneževine u srcu Bosne. Naravno, to je kasnije dovelo do problema. Dejton je promašena forma, a sada se vidi iskaz te promašenosti. On je jednostavno dao da etnonacionalističko pobijedi strukturu jedne moderne države. Ernst Bloch je govorio da čovjek mora biti okružen nadom, jednom utopijom nekog boljeg života”, kazao je tada Berber za agenciju Anadolija.

Moralni aksiom: Upravo na spomenutim principima isticao je želju za stvaranjem boljeg života u Bosni, kao i bolje države u BiH. Ali, za sve njene građane, bez obzira na nacionalnost.

“Bosna je ostala jedna neostvarena utopija! I u ovoj sada formi, u kojoj 30 Spektar, broj 31 9. januar 2015.

se ona trza, a ja to gledam svaki dan putem bosanskih televizijskih postaja vidim to jedno kronično stanje. Ako bih mogao upotrijebiti jednu riječ, riječ je o agoničnom stanju, zapravo, političkoj agoniji Bosne i Hercegovine”, izjavio je Berber.

U povodu 17. godišnjica genocida u Srebrenici, kojoj je ugledni umjetnik poklonio jedan od svojih najznačajnijih ciklusa, Berber je izjavio da sve više razmišlja o tom gradu.

“Srebrenica je poslala najuzvišeniji moralni aksiom. Ja sam rekao, citirajući jednu veliku misao Alberta Camusa, ako želite da krenete ka putu istine, putu slobode, izaberite mali grad koji se zove Bonavia, Srebrenica. Ako želite, dakle, da dođete do istine, istinske pravde… Srebrenica je za mene ostala uzvišeni moralni aksiom. Napravio sam nekoliko putopisnih zapisa o toj vrsti boli. To je prvi put da je jedan genocid, jedan veliki svjetski genocid, bio popraćen neviđenom medijskom pažnjom. Potvrdile su se riječi francuskog filozofa Jeana Baudrillarda

da je, zapravo, nova informatička civilizacija dio jednog lažnog simulakruma”, ispričao je tada u jednom dahu Berber, te dodao: “Jedino što je tu autenično je smrt! To je simulakrum novih medija gdje se stvarnost kreira putem vijesti. Ja sam sve to oblikovao u jednoj formi alegori-

Osmansko carstvo je, kao kompleksna civilizacija, itekako utjecala na povijest Bosne, od arhitekture do duhovne antropologije... je. Nad Srebrenicom, nad Bosnom, sam doveo dvojicu velikih antičkih junaka Dedala i Ikara. Oni prate stradanje bosanskog naroda i kasnije, u letu iz Sarajeva, preko Bjelašnice prema Ateni, šalju poruke svijetu o tom stradanju, toj uzvišenoj tragediji bosanskog naroda”.

Otomanski miris: Berber je u više navrata pominjao svoju izložbu u Istanbulu koja je, u organizaciji Bošnjačkog instituta

Adil-bega Zulfikarpašića, održana u palači Dolmabahče u novembru 2004. godine.

“Velika mi je želja da izlažem u Turskoj. No, još nema nekih inicijativa o jednoj takvoj izložbi. Bili su pregovori, ali, nažalost, nisam to doveo do kraja. Volio bih svoju zbirku, svoje integralno djelo pokazati u Turskoj, sa najnovijim istraživanjima i svojim retrospektivama, kao što sam uradio u muzeju u Barceloni prije nekoliko godina.

Jer, neosporno, jedna od moćnih sastavnica bosanske duhovnosti, jednog kontinuiteta bosanske kulture jeste kultura islamske civilizacije. Turska civilizacija, to jest Osmansko carstvo, je, kao kompleksna civilizacija, itekako utjecala na povijest Bosne, od arhitekture do duhovne antropologije”, konstatirao je Berber.

Nažalost, u svojoj zemlji guran je u zaborav već od preseljenja u Zagreb, a danas je to potiskivanje dosegnulo najniži nivo, tim sramotniji zbog činjenice da BiH možda i nije imala, u svojoj povijesti, većeg likovnog stvaraoca od Mersada Berbera.

9. januar 2015. Spektar, broj 31 31

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 643 magazinspektar@gmail.com magazinspektar.blogspot.com