IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE »asopis Kaj i kajkavska postmoderna
SveuËiliπte u Zagrebu Filozofski fakultet Biblioteka Periodica Croatica Urednik Prof. dr. Vinko BreπiÊ Serija Studije Knjiga 7. Mario Kolar Izmeu tradicije i subverzije »asopis Kaj i kajkavska postmoderna Recenzenti Prof. dr. Zvonko KovaË Prof. dr. Joæa Skok Korektura Iva Kolar
CIP zapis je dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem 000919796 ISBN 978-953-175-502-3
Knjiga je objavljena uz novËanu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH i KoprivniËko-kriæevaËke æupanije
Mario Kolar
IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE »asopis Kaj i kajkavska postmoderna
Zagreb, 2015.
PROSLOV
Ova je knjiga nastala na temeljima doktorskog rada »asopis Kaj i kajkavsko pismo hrvatske postmoderne koji sam u sklopu Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike pod mentorstvom prof. dr. sc. Vinka BreπiÊa izradio te 17. srpnja 2013. obranio na Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu. Obrana disertacije za mene nije znaËila i prestanak bavljenja spomenutom temom, odnosno opÊenito podruËjem u koje sam disertacijom zakoraËio, nego sam nastavio s istraæivanjima koja sam nakon dvije godine odluËio uobliËiti u ovu knjigu. Na poticajima, pomoÊi i vrijednim sugestijama prilikom pisanja kako doktorskog rada, tako i ove knjige zahvaljujem prije svega profesoru BreπiÊu, Ëiji mi je projekt novog (iπ)Ëita(va)nja hrvatske knjiæevne periodike bio i najizravniji poticaj da se odluËim za mukotrpno, ali zahvalno listanje Ëasopisa. A poticaj za bavljenje upravo Kajem na neki mi je naËin dao on sam ‡ dijelom vjerojatno i zbog toga πto sam kajkavac, ali i ne samo zbog toga, meu bogatom lepezom Ëasopisa druge polovice 20. stoljeÊa odluËio sam otvoriti stranice upravo onog koji predstavlja prvog i joπ uvijek jedinog Ëasopisa specijaliziranog za nerijetko marginalizirani, a ustvari vaæan i sastavni, kajkavski odvjetak nacionalne knjiæevnosti i kulture. Na vrijednim sugestijama zahvaljujem i recenzentima knjige, ponajboljim poznavateljima novije kajkavske knjiæevnosti, prof. dr. sc. Joæi Skoku i prof. dr. sc. Zvonku KovaËu, koji su bili i u prosudbenom povjerenstvu za obranu doktorskog rada. BuduÊi da je ova tema dijelom povezana s naπim πirim i uæim zaviËajem, na pomoÊi i poticajima u njezinoj obradi posebno zahvaljujem i
svojim zaviËajnicima, prof. emeritusu Ivanu Golubu, prof. dr. sc. Dragutinu Feletaru, izv. prof. dr. sc. Hrvoju PetriÊu i knjiæevniku Marku Greguru. Molve/Koprivnica, 19. studenog 2015.
Autor
KAZALO
1. KAJKAVSKA KNJIÆEVNOST I HRVATSKA KNJIÆEVNA VI©EJEZI»NOST ......................... 9 2. HRVATSKO (I KAJKAVSKO) PROLJE∆E ............................. 27 2.1. 2.2. 2.3. 2.4.
Pokretanje Ëasopisa Kaj ...................................................... Oæivljavanje kajkavskog izdavaπtva ................................... Pokretanje kajkavskih udruga i manifestacija ..................... Ulazak kajkavπtine u popularnu kulturu .............................
33 46 54 70
3. SREDI©NJA (»ASOPISNA) KAJKAVSKA TRIBINA ............ 75 3.1. »asopis za prosvjetu ........................................................... 95 3.2. »asopis za knjiæevnost ...................................................... 103 3.2.1. Suvremena kajkavska poezija ................................. 103 3.2.2. Suvremena kajkavska proza ................................... 148 3.2.3. Suvremena kajkavska drama .................................. 157 3.2.4. Suvremena kajkavska djeËja knjiæevnost ............... 166 3.2.5. Kajkavska knjiæevnost do sredine 20. stoljeÊa ....... 172 3.2.6. Kajkavski prijevodi ................................................. 178 3.2.7. Antologije, studije i kritike o kajkavskoj knjiæevnosti ............................................................. 185 3.3. »asopis za umjetnost, kulturu i znanost ............................ 200
4. INSTITUCIONALIZACIJA KAJKAVSKE I DECENTRALIZACIJA HRVATSKE KULTURE ................ 211 LITERATURA .......................................................................... 227 KAZALO IMENA .................................................................... 237 SUMMARY .............................................................................. 249 BILJE©KA O AUTORU ........................................................... 253
PRAKSA I TEORIJA KNJIÆEVNIH »ASOPISA
1.
KAJKAVSKA KNJIÆEVNOST I HRVATSKA KNJIÆEVNA VI©EJEZI»NOST
Iako joj se druπtveni poloæaj kroz povijest viπe puta mijenjao, kajkavπtina predstavlja jedan od komunikacijskih medija kojim se Hrvati sluæe od 10. stoljeÊa1 pa sve do danas2. Nakon poËetne usmene faze, prve tragove kajkavπtine u pisanim dokumentima pronalazimo u razdoblju od 11. do 15. stoljeÊa3. Prva kajkavska tiskana knjiga bio je Decretum (1574) Ivana PergoπiÊa, a u istome se stoljeÊu pojavljuju i prva kajkavska rukopisna (Prekmurska pjesmarica) i tiskana knjiæevna djela (Antun Vramec). I otada pa
1
2
2
Mijo LonËariÊ navodi da je kajkavπtina “izdvojena kao posebna jedinica srednjojuænoslavenskog dijela juænoslavenskog prajezika” upravo oko 10. stoljeÊa, dok je kao narjeËje “gotovo sa svim dijalektima i glavnim tipovima koji i danas postoje” formirana do kraja 15. stoljeÊa. Usp. LonËariÊ, Mijo: Kajkavsko narjeËje. Zagreb, ©kolska knjiga, 1996. Str. 37. Kajkavπtinom se danas govori u veÊem dijelu sjeverozapadne Hrvatske, manjem dijelu Gorskog kotara i u nekim (iseljeniËkim) oazama izvan Hrvatske (Maarska, Srbija, Rumunjska, Sjedinjene AmeriËke Dræave). U Hrvatskoj istoËna je granica kajkavπtine “u meurjeËju Save i Drave; na sjeveru na Dravi polazi od Virovitice te ide prema jugu do uπÊa Une u Savu,”; juæna granica obuhvaÊa “uæi pojas juæno od Save od uπÊa Une do uπÊa Kupe, a zatim ide na zapad juæno od Kupe do Slovenije... PodruËje goranske kajkavπtine time nije teritorijalno povezano s glavnim kajkavskim podruËjem, a manja kajkavska oaza nalazi se kod Topuskog (Hrvatsko Selo)”. Usp. LonËariÊ, Mijo: Kajkavsko narjeËje. U: Jembrih, Alojz (ur.): Kajkaviana croatica: hrvatska kajkavska rijeË. Zagreb, Druæba BraÊa hrvatskoga zmaja ‡ Muzej za umjetnost i obrt ‡ Kajkaviana, 1996. Str. 478. Jembrih, Alojz: PoËeci kajkavske pisane i tiskane rijeËi. U: Jembrih, Alojz (ur.): Kajkaviana Croatica: hrvatska kajkavska rijeË. Zagreb-Donja Stubica, Druæba BraÊa hrvatskog zmaja ‡ Muzej za umjetnost i obrt ‡ Kajkaviana, 1996. Str. 17-44.
9
1. KAJKAVSKA KNJIÆEVNOST I HRVATSKA KNJIÆEVNA VI©EJEZI»NOST
sve do danas ‡ dakle veÊ Ëetiri i pol stoljeÊa ‡ kajkavska (odnosno kajkavπtinom ili barem kajkavskim elementima presudno obiljeæena) knjiæevna djela Ëine sastavni dio hrvatskog knjiæevnog korpusa, koji je pisan i nekim drugim hrvatskim (Ëakavski, πtokavski) ili stranim (latinski, staroslavenski, talijanski, maarski, njemaËki, srpski, bosanski) jezicima. U tom smislu korpus kajkavskih djela predstavlja samo jedan od, nazovimo ih tako, jeziËno-diferenciranih korpusa hrvatske knjiæevne tradicije, za koju, sukladno tome, moæemo reÊi da je ustvari viπejeziËna. No, dok s jedne strane ukazujemo na njezinu viπejeziËnost, moramo istovremeno imati na umu da hrvatsku jeziËnu, pismenu i knjiæevnu povijest od najstarijih vremena odlikuje i odreena doza jeziËnog, a pogotovo kulturnog zajedniπtva, odnosno meusobne povezanosti i uzajamnih utjecaja kako meu (pogotovo hrvatskim) jezicima kojima su djela pisana, tako i meu samim djelima. U tom smislu kada govorimo o kajkavskoj (odnosno bilo kojoj drugoj jeziËno-diferenciranoj hrvatskoj) knjiæevnoj tradiciji ustvari govorimo o djelima u kojima je kajkavπtina (ili koji drugi jezik) glavni izraæajni medij, πto ne znaËi da u njima istovremeno, pogotovo kod starijih (kajkavskih) pisaca, nema eksplicitnih elemenata ili barem implicitnih utjecaja i drugih hrvatskih jeziËnih tradicija. Odmah na poËetku potrebno je upozoriti i na to da pod pojmom kajkavske knjiæevnosti, πto se tiËe korpusa, jednako podrazumijevamo djela koja su u potpunosti pisana kajkavπtinom, kao i ona koja kajkavπtina kao jedan od izraæajnih medija kojim su pisana presudno obiljeæava. Jednako πiroko pod tim pojmom podrazumijevamo i djela pisana razliËitim realizacijama kajkavπtine: u dopreporodnom razdoblju ta su djela pisana hrvatskim knjiæevnim jezikom s izrazitim kajkavskim obiljeæjima te kajkavskim knjiæevnim jezikom, a nakon preporoda kajkavskim mjesnim govorima, kajkavskim interdijalektima, kajkavskim regionalnim razgovornim jezicima, kajkavskim idiolektima (od kojih neki teæe dijakronijskoj i/ili sinkronijskoj sintezi kajkavske jeziËne baπtine) te hrvatskim kajkavskim dijalektima izvan Hrvatske (Maarska, Ru10
Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE
munjska, Vojvodina). Kada pak govorimo da je djelo pisano kajkavskim jezikom, πto posebno neobiËno zvuËi za djela poslijepreporodne knjiæevnosti kada viπe ne samo da ne postoji dotadaπnji kajkavski knjiæevni jezik, nego niti bilo kakav drugi oblik (nadregionalnog) zajedniËkog kajkavskog (knjiæevnog, a kamoli standardnog) jezika, pod tim pojmom podrazumijevamo da je djelo pisano nekom od prethodno spomenutih realizacija kajkavπtine. U svakom sluËaju, s obzirom na svjesnost o neraskidivoj povezanosti kajkavπtine, a sukladno tome i kajkavske knjiæenosti, s ukupnom hrvatskom jeziËnom, knjiæevnom i kulturnom tradicijom, ne moæemo ju shvaÊati kao bilo kakvu izdvojenu enklavu, nego jedino kao sastavni dio hrvatske knjiæevnosti i kulture. U tom smislu, utvrivanje odreenih specifiËnosti kajkavske knjiæevne tradicije, u naπem sluËaju onih koje su prezentirane u prvom periodiku specijaliziranom za kajkavsku knjiæevnost i opÊenito kajkavske (kulturne) teme ‡ Ëasopisu Kaj koji je 1968. pokrenut u Zagrebu, a izlazi i danas ‡ ne smije se shvatiti niti kao pokuπaj razjedinjavanja ili fragmentiranja hrvatske knjiæevne tradicije niti kao pokuπaj osamostaljivanja ili nadreivanja kajkavske kulturne tradicije kojoj drugoj, nego tek kao prilog rasvjetljavanju jednog segmenta joπ uvijek nedovoljno istraæenog (dis)kontinuiteta ukupne viπestoljetne kajkavske (knjiæevne) baπtine, konkretno njezina najnovijeg dijela, odnosno kao govor o nacionalnoj knjiæevnosti i kulturi iz perspektive jedne od njezinih sastavnica, one kajkavske. Spominjana specifiËna viπejeziËnost hrvatske pismene i knjiæevne tradicije, u sklopu koje kajkavska zauzima vaæno mjesto, zapoËinje veÊ s prvim hrvatskim pisanim spomenicima koji su, jednako kao i prva stoljeÊa hrvatske knjiæevne tradicije, obiljeæeni latinskim, kao sluæbenim jezikom dræavne i crkvene uprave. U srednjovjekovlju mu se pridruæuje i staro(crkveno)slavenski, kao uglavnom liturgijski jezik, odnosno osobita hrvatska, mahom Ëakavizirana redakcija tog opÊeslavenskog jezika kojim su pisali i drugi slavenski narodi, od kojih je veÊina takoer imala svoje 11
1. KAJKAVSKA KNJIÆEVNOST I HRVATSKA KNJIÆEVNA VI©EJEZI»NOST
nacionalne redakcije. Od 16. stoljeÊa, kada jaËa autorska knjiæevnost, pa sve do danas, hrvatski knjiæevnici znatno manje, ali i dalje piπu latinskim jezikom, pogotovo do sredine 19. stoljeÊa do kada je bio sluæbeni jezik u Hrvatskoj. No, od 16. stoljeÊa nadalje pojedini hrvatski knjiæevnici pisali su i drugim stranim jezicima, i to prije svega jezicima onih dræavnih ili drugaËijih zajednica, naroda i nacija s kojima smo kraÊe ili duæe vrijeme intenzivnije dijelili povijest, kao πto su Osmanlijsko Carstvo, MletaËka Republika, Habsburπka Monarhija, Italija, jugoslavenske zajednice itd. Otuda u hrvatskoj knjiæevnosti turski, talijanski, njemaËki, maarski, srpski, bosanski/bosanskohercegovaËki i koji drugi jezik, a u najnovije vrijeme prije svega engleski kao svojevrsni globalni jezik. No, najveÊi dio hrvatske knjiæevnosti od 16. stoljeÊa nadalje pisan je ipak hrvatskim jezikom, odnosno hrvatskim jezicima. Naime, nakon srednjovjekovne knjiæevne tradicije obiljeæene latinskim i staroslavenskim jezikom, od 16. stoljeÊa pojavljuje se sve veÊi broj djela u potpunosti pisanih ili pak veÊinski obiljeæenih tadaπnjim regionalno rasprostranjenim hrvatskim jezicima, kajkavπtinom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Ëakavπtinom u priobalju (Istra i Dalmacija) i πtokavπtinom4 u Slavoniji te dubrovaËkom i pojedinim priobalnim podruËjima. NajveÊi procvat u 16. i 17. stoljeÊu doæivljava Ëakavπtinom i πtokavπtinom obiljeæena knjiæevnost koja se javlja u razvijenijim gradskim srediπtima na hrvatskom jugu (Dubrovnik, Split, ©ibenik, Trogir, Zadar, Hvar). Iz 16. su stoljeÊa posebno vaæna pojedina Ëakavski obiljeæena djela SpliÊanina Marka MaruliÊa te πtokavski obiljeæena dubrovaËka knjiæevnost, i to prije svega petrarkistiËka poezija (Dæore DræiÊ, ©iπko MenËetiÊ) te komediografska djela Marina DræiÊa. No, iako je veÊina tadaπnjih knjiæevnika pisala materinskim im presudno Ëakavski ili πtokavski obiljeæenim regionalnim jezikom, valja 4
Kada ovdje i drugdje u ovome radu govorimo o πtokavπtini tada pod tim pojmom podrazumijevamo, dakako, samo hrvatske varijetete πtokavπtine.
12
Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE
imati na umu, kako upozorava Josip Lisac, da je u to vrijeme “od Ëakavskoga Zadra do πtokavskoga Dubrovnika pjesniËki jezik bio jedinstven, kako god bio dijalekatno odreen”5. Tako u πtokavskom jeziku pojedinih dubrovaËkih pisaca (Dæore DræiÊ, ©iπko MenËetiÊ, Marin DræiÊ) pronalazimo Ëakavske, a u Ëakavskih pisaca (Hanibal LuciÊ, Petar HektoroviÊ, Mikπa PelegrinoviÊ, Petar ZoraniÊ, Brne KarnarutiÊ) πtokavske elemente. U 17. stoljeÊu Ëakavski elementi slabe kod πtokavskih pisaca, dok Ëakavski pisci preuzimaju sve viπe πtokavskih elemenata (Petar KanaveliÊ, Jerolim Kavanjin, Ivan IvaniπeviÊ, Andrija VitaljiÊ, Ivan DraæiÊ). Tako u 17. stoljeÊu nasuprot znaËajnim πtokavskim piscima, poput Ivana GunduliÊa i Ivana BuniÊa VuËiÊa, ali i bogatoj πtokavskoj naboænoj knjiæevnosti franjevaca provincije (redodræave) Bosne Srebrene (Matija DivkoviÊ, Ivan BandulaviÊ, Pavao PosiloviÊ), od Ëakavaca stoji ustvari samo Juraj BarakoviÊ, koji predstavlja i posljednjeg istaknutijeg Ëakavskog knjiæevnika starije hrvatske knjiæevnosti. UnatoË tome πto i kod brojnih drugih pisaca uz domicilni im regionalni jezik pronalazimo elemente i drugih regionalnih jezika, najizrazitiju inaËicu jezika koji je integrirao elemente svih triju tadaπnjih hrvatskih regionalnih jezika u svojim djelima u 17. stoljeÊu koriste prije svega pisci tzv. ozaljskog knjiæevnojeziËnog kruga (Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Katarina Zrinski, Ivan Belostenec, Pavao Ritter VitezoviÊ), no ta tradicija nakon smrti njezinih glavnih predstavnika nije zaæivjela. S obzirom na propast ozaljskog tipa knjiæevnog jezika te regresiju Ëakavske knjiæevnosti tijekom 17. stoljeÊa, otada pa sve do sredine 19. stoljeÊa primat dræe kajkavska i πtokavska knjiæevnost, jednako kao πto su kajkavπtina i πtokavπtina do tada proπle i dobar dio puta svoje standardizacije. ©to se kajkavske knjiæevnosti tiËe, nakon spominjanih prvih kajkavskih pisaca 16. stoljeÊa, koji su, prema Radoslavu KatiËiÊu, ustvari pisali “tra5
Lisac, Josip: »akavπtina kao jezik pismenosti i knjiæevnosti od srednjeg vijeka do danas. Croatica et Slavica Iadertina, 9(2013), 1, str. 33.
13
1. KAJKAVSKA KNJIÆEVNOST I HRVATSKA KNJIÆEVNA VI©EJEZI»NOST
dicionalnim hrvatskim knjiæevnim jezikom” koji je imao “dosljedniju kajkavsku dijalekatsku stilizaciju nego ikada prije”6, kajkavski pisci 17. stoljeÊa (Juraj HabdeliÊ, Nikola KrajaËeviÊ Sartorius, Boltiæar Milovec, Matijaπ MagdaleniÊ) piπu neovisnijim “kajkavskim hrvatskim knjiæevnim jezikom”7, kao i veÊi broj pisaca 18. stoljeÊa (Gregur Kapucin / Juraj Maljevec, Hilarion Gaπparoti, ©tefan Zagrebec / Matija MarkoviÊ, Juraj Mulih, ©tefan FuËek, Katarina PataËiÊ), meu kojima posebno mjesto pripada komediografskom radu Tituπa BrezovaËkog te u neposrednom predilirskom razdoblju knjiæevnom, prevoditeljskom i publicistiËkom radu Tomaπa MiklouπiÊa. Za kajkavsku knjiæevnost 18. stoljeÊa iznimno je vaæna i pojava tzv. anonimne kajkavske drame. Radi se veÊinom o prevedenim/adaptiranim komedijama i pouËnim igrokazima njemaËkih, talijanskih i francuskih predloæaka, nastalima za potrebe zagrebaËkoga sjemeniπnog kazaliπta na Kaptolu izmeu 1791. i 1834. Neka od poznatijih djela iz tog korpusa su Baron TamburlanoviË, Nije vsaki cepeliπ na vsaku nogu, Mislibolesnik iliti Hipokondrijakuπ itd. Prve svoje pjesme i rasprave poËetkom 19. stoljeÊa kajkavπtinom piπu i kasniji pripadnici ilirskog pokreta, kao πto su Pavao ©toos, Antun MihanoviÊ i Lju6
7
GovoreÊi o prvim spomenicima “knjiæevnoga jezika s izrazito kajkavskim dijalektalnim obiljeæjima” s hrvatskog sjeverozapada (Ivan PergoπiÊ, Nikola DeπiÊ, Antun Vramec, Prekmurska pjesmarica), KatiËiÊ smatra da “u drugoj polovici 16. stoljeÊa nije oko NedeliπÊa, Varaædina i Zagreba nastajo neki novi kajkavski knjiæevni jezik, kako se i danas joπ gdjekada rado sugerira, nego je tradicionalni hrvatski knjiæevni jezik tamo dobivao dosljedniju kajkavsku dijalekatsku stilizaciju nego ikada prije, a ostajao je potpuno u okviru æive hrvatske knjiæevno-jeziËne tradicije. Svakako, nema tu nikakva pretakanja kajkavskoga narodnog govora u knjige, nego knjige imaju od starine svoj jezik, a taj tu dobiva izrazitiju kajkavsku dijalekatsku boju”. Usp. KatiËiÊ, Radoslav: Hrvatski jezik. Zagreb, ©kolska knjiga, 2014. Str. 96. GovoreÊi o hrvatskoj baroknoj knjiæevnosti, KatiËiÊ navodi da “U predjelima oko Kupe i na sjever od njih jako je prevladala kajkavska dijalektna stilizacija knjiæevnog jezika, sasvim u stopama PergoπiÊa i Vramca. Tu onda doista poËinjemo govoriti o kajkavskom hrvatskom knjiæevnom jeziku”. Usp. KatiËiÊ, Radoslav: Hrvatski jezik, str. 133.
14
Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE
devit Gaj. ©to se πtokavske knjiæevnosti tiËe, nakon spominjanih znaËajnijih juænih hrvatskih knjiæevnika 16. i 17. stoljeÊa, u 18. im se stoljeÊu svojim vrlo popularnim djelima pridruæuju prije svih franjevci Filip Grabovac i Andrija KaËiÊ MioπiÊ. Tijekom 18. stoljeÊa knjiæevno oæivljava i πtokavska knjiæevnost u Slavoniji, i to prije svega u sveÊeniËkom kontekstu (Matija Petar KatanËiÊ, Antun KaniæliÊ, Antun IvanoπiÊ, Vid Doπen), a iznimno je vaæna i pojava svjetovnjaka Matije Antuna ReljkoviÊa. No, takvo poËetkom 19. stoljeÊa aktualno kajkavsko-πtokavsko dvojstvo, odnosno povijesno Ëakavsko-kajkavsko-πtokavsko trojstvo hrvatske knjiæevne tradicije nakratko je prekinuto polovicom toga stoljeÊa uslijed nacionalno-integracijskih procesa kojima je cilj bio jeziËno, kulturno i politiËko ujedinjenje hrvatskih pokrajina. Naime, smatrajuÊi jezik glavnim nacionalno-integrirajuÊim faktorom, pripadnici ilirskog pokreta odluËili su dokinuti dotadaπnju regionalno-jeziËnu razjedinjenost danaπnjeg hrvatskog prostora te su za osnovicu zajedniËkog nacionalnog jezika odabrali πtokavπtinu. Razlozi za odabir πtokavπtine bili su, s jedne strane, njezina prostorna rasprostranjenost, odnosno velik broj izvornih govornika, te bogata πtokavska knjiæevno-kulturna tradicija. No, s druge strane, kako upozorava Dubravko ©kiljan, odabir πtokavπtine nije prvenstveno bio samo “izbor na osnovi nekog ‘svehrvatskog’ kriterija (koji bi uzimao u obzir samo hrvatska podruËja, sjeverozapadnu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju i njihova tri ili u tom trenutku zapravo joπ samo dva zajedniËka idioma)”, nego je bio i “iskaz uvjerenja da je πtokavπtina najprihvatljivija osnovica za politizaciju vernakulara na cijelom juænoslavenskom teritoriju, od Slovenije do Bugarske, zacijelo i zbog toga πto se na njoj zasnivaju (ako zanemarimo ostatke Ëakavske literature) sve knjiæevne koine osim slovenske i kajkavske ‘horvatske’”8. Ilirski pokret,
8
©kiljan, Dubravko: Govor nacije: jezik, nacija, Hrvati. Zagreb, Golden marketing, 2002. Str. 268.
15
1. KAJKAVSKA KNJIÆEVNOST I HRVATSKA KNJIÆEVNA VI©EJEZI»NOST
dakle, nije ciljao samo na svehrvatsko, veÊ i na (juæno)slavensko kulturno (i politiËko) ujedinjenje, πto se bitno odrazilo i na izbor jezika koji je trebao reprezentirati tu novu (nad)nacionalnu zajednicu. U svakom sluËaju, sluæbeni nacionalni jezik tada uspostavljene moderne hrvatske nacije temeljen na πtokavπtini danas nazivamo hrvatskim standardnim jezikom, a kajkavπtina i Ëakavπtina, kao uostalom i sama πtokavπtina, koju treba razlikovati od standardnog jezika kojem je osnovica, otada su dobile status dijalekata. BuduÊi da je otada taj novi standardni jezik predvien za sluæbenu i opÊenito javnu, a dijalekti za nesluæbenu, odnosno privatnu komunikaciju, potonjima je prekinuta standardizacija te im je bitno usporena tzv. civilizacijska nadgradnja. Suprotno tome, standardni jezik zapoËinje svoj ubrzani razvoj koji, naæalost, nije iπao u smjeru integriranja elemenata svih triju dotadaπnjih hrvatskih regionalnih jezika, πto je zagovarala ZagrebaËka filoloπka πkola (Adolfo Veber TkalËeviÊ, Bogoslav ©ulek), nego se pod utjecajem hrvatskih vukovaca (Tomo MaretiÊ, Ivan Broz, Vatroslav RoæiÊ), kojima je cilj bio hrvatsko-srpsko jeziËno jedinstvo kao podloga za ista politiËka nastojanja, i koji su u sprezi s vlastima vodili jeziËnu politiku, izgraivao iskljuËivo na temeljima πtokavske tradicije. I to ne samo hrvatske, nego i srpske. Sukladno tome, kajkavπtina i Ëakavπtina, ali i odreeni dijalekti πtokavπtine, postepeno su od sredine 19. stoljeÊa izbacivani iz sluæbene i uopÊe javne uporabe. Kako bi taj proces tekao πto lakπe, stvoreni su narativi ‡ kojima neki, naæalost, robuju i danas ‡ da su kajkavπtina i Ëakavπtina manje vrijedni od standardnog jezika, πtoviπe da su to neki polujezici: “Ti idiomi, Ëinom izbora novoπtokavskoga kao dijalekatske podloge standardnoga hrvatskoga jezika, poËinju biti percipirani u kolektivnoj svijesti kao manje vrijedni, regionalni, provincijski, zaviËajni organski idiomi Ëija upotreba konotira neobrazovanost, naivnost, nepripadanje poæeljnom modelu druπtvenog standarda, jeziËnu ruænoÊu, pogreπno izraæavanje, u najboljem sluËaju ‡ ko16
Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE
miËnost”9. No, suvremena je sociolingvistika jasno pokazala da dijalekti, pojednostavljeno reËeno, nisu niπta drugo nego jezici za koje se nitko nije pobrinuo da postanu sluæbeni u nekoj jeziËnoj zajednici. U tom smislu, kao πto objaπnjava Kreπimir MiÊanoviÊ10, ono πto nazivamo dijalektom jedna je od jednakovrijednih varijacija u kojima se jezik pojavljuje u nekoj komunikacijskoj (najËeπÊe i nacionalnoj) zajednici ‡ dijalekt je, dakle, jedna od varijacija pojavnosti jezika, odnosno jedan od jeziËnih varijeteta te zajednice. A kako bi se definiralo πto su jeziËni varijeteti, osim jeziËnih u obzir se moraju uzeti i izvanjeziËni Ëinioci, koji se mogu svesti na Ëetiri glavna kriterija: vrijeme, prostor, druπtveni sloj/druπtveno-kulturna sredina i situacija. Na osnovi tih Ëetiriju kriterija MiÊanoviÊ govori o Ëetiri klase varijeteta koje odgovaraju Ëetirima vrstama jeziËnog raslojavanja: dijakronijska vremenskom, dijatopijska prostornom (dijalekti, regiolekti itd.), dijastratiËka socijalnom (sociolekti) i dijafazijska klasa situacijskom/funkcionalnom raslojavanju (funkcionalni stilovi).11 S obzirom na te Ëetiri vrste raslojavanja, suprotan pol varijetetima Ëini standardni jezik. ©to se tiËe dijatopijskog raslojavanja koje nam je najvaænije u ovoj raspravi, standardni se jezik razlikuje od dijalekta ponajprije s obzirom na to da obiËno pokriva nadregionalan prostor, dok je upotreba dijalekta regionalno ograniËena. S dijastratiËkog glediπta razlika je u tome πto je standard polifunkcionalan, a dijalekt uglavnom ima manje funkcija. S dijafazijske strane razlika je u tome πto je standard namijenjen za sluæbenu i javnu komunikaciju (dræavna uprava, πkolstvo, sredstva masovnih komunikacija i sl.), a dijalekt za nesluæbenu i privatnu. No, pravo pitanje ne predstavljaju spomenute razlike izmeu standardnog i nestandardnih 9
10
11
BoæaniÊ, Joπko: Prolegomena za vernakularnu stilistiku. »asopis za hrvatske studije, 7(2011), 1, str. 235. MiÊanoviÊ, Kreπimir: Hrvatski s naglaskom: standard i jeziËni varijeteti. Zagreb, Disput, 2008. Isto. Str. 10-17.
17
1. KAJKAVSKA KNJIÆEVNOST I HRVATSKA KNJIÆEVNA VI©EJEZI»NOST
varijeteta koje su neosporne, nego razlozi zbog kojih je neki varijetet dobio ulogu standardnog, a neki nestandardnog varijeteta, odnosno problematiËno je poimanje standardnog varijeteta kao jezika nasuprot nestandardnim varijetetima kao nejezicima. Drugim rijeËima, gledano iz ovakve sociolingvistiËke perspektive opreka izmeu jezika i nejezika leæi prije svega u diskriminaciji izmeu standardnog i nestandardnih varijeteta. Stoga MiÊanoviÊ upozorava na to da standardni varijetet osim opisanih funkcija najËeπÊe ima i funkciju “prestiæa” koja je utemeljena “na vjerovanju da posjedovanje standardnog jezika zapravo znaËi imati ‘pravi jezik’, a dominantna je u onim zajednicama koje su nedavno dobile standardizirani varijetet”12, kao πto je to situacija u Hrvatskoj. Funkcija “prestiæa” povezana je s konkretnim zajednicama kojima standardni jezik sluæi, a to su prije svega nacije. U tom je smislu nastanak brojnih europskih standardnih jezika ‡ meu kojima i hrvatskog ‡ najuæe povezan s razvojem nacionalnih dræava. Drugim rijeËima, MiÊanoviÊ smatra da standardni jezici, pa tako i hrvatski, veÊinom ne nastaju samo zbog praktiËne potrebe svladavanja dijalektalne raznolikosti, nego i zbog postizanja unutarnacionalne integracije i internacionalne diferencijacije Ëime standardni jezici postaju “simbolima nacije”. I upravo je ta (nacionalno)simboliËka uloga izvor visokog prestiæa koji standardni varijeteti uæivaju u odnosu na nestandardne. To vrijedi i za hrvatski kontekst, u kojem je jezik tijekom ilirizma postao ideologem za razvoj integracijske nacionalne svijesti i razgraniËenje meu juænoslavenskim nacijama. U svakom sluËaju, pitanje je li neki varijetet jezik ili nije ustvari uopÊe nije izriËito lingvistiËki problem, nego je u raspravu potrebno uvesti (sociopolitiËke) kriterije, poput procesa izgradnje nacije, odnosno stvaranja politiËkog jedinstva i sliËnih procesa kojima je potreban standardni jezik. Potvrdu takvog stajaliπta MiÊanoviÊ pronalazi u tvrdnjama suvre-
12
Isto. Str. 20.
18
Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE
menih lingvista, poput onih da je dijalekt jezik koji nije imao uspjeha (Einar Haugen), da je dijalekt samo jezik koji je izgubio bitku, a jezik samo dijalekt koji je politiËki uspio (Louis-Jean Calvet), da je dijalekt jezik koji se ne poπtuje (Rosina LippiGreen), odnosno da je jezik dijalekt koji ima vojsku i mornaricu (J. K. Chambers i Peter Trudgill), πto sve sugerira da je razlika izmeu jezika i dijalekta ponajprije u njihovu druπtvenom statusu: “[n]a moguÊi druπtveni uspjeh (jezika) odnosno neuspjeh (dijalekta) utjeËe razrjeπenje questione della lingua... tj. on ovisi o postupku selekcije kojim se odabire dijalekt na kojemu Êe se zasnivati standardni jezik. Na osnovi Ëega se on odabire? (...) dijalekti se ne odabiru na osnovi svojih strukturalnih/tipoloπkih obiljeæja, a ni pojedini jezici ne uæivaju status svjetskih jezika zbog svojih intriziËnih obiljeæja. Razloge odabira pojedinog dijalekta treba traæiti u povijesti jeziËne standardizacije, u povijesnom i politiËkom kontekstu u kojem standard nastaje”13. Da je tome tako, odnosno da dijalekti s obzirom na izraæajne moguÊnosti ne zaostaju za standardnim jezikom, cijelo su vrijeme, Ëini se, (bili) svjesni izvorni govornici hrvatskih dijalekata te knjiæevnici koji su njima pisali. Naime, unatoË sada veÊ gotovo dvostoljetnim marginalizacijskim nastojanjima hrvatskih vukovaca i njihovih nasljedovatelja, kajkavπtina i Ëakavπtina (kao i nestandardna πtokavπtina) nisu nestale iz (javne) uporabe. Osim πto su cijelo vrijeme neometano æivjele kao komunikacijski medij u privatnoj sferi, jednako su tako (barem povremeno) sve do danas pronalazile put i do javne sfere. Zasluge za njihov prodor u javnu komunikaciju prvenstveno pripadaju s jedne strane razliËitim folklornim oblicima (narodne pjesme i plesovi), a s druge (anonimnoj i usmenoj te autorskoj i pisanoj) knjiæevnosti, u kojima su kontinuirano prisutne od ilirskog pokreta sve do danas. Prema kraju 20. stoljeÊa nestandardni se hrvatski jezici, ili barem njihovi ele-
13
Isto. Str. 67.
19
1. KAJKAVSKA KNJIÆEVNOST I HRVATSKA KNJIÆEVNA VI©EJEZI»NOST
menti, sve ËeπÊe pojavljuju i u razliËitim oblicima popularne kulture, kao πto su glazba i film, odnosno opÊenito u masovnim medijima, kao πto su radio, televizija i internet. Potvrda je to ©kiljanove teze da se unatoË sluæbenoj nacionalnoj jeziËnoj politici koja od sredine 19. do kraja 20. stoljeÊa favorizira na πtokavπtini utemeljen standardni jezik, a sukladno tome i takav jeziËni identitet govornika te nacionalne zajednice, stvarni govornici “nikada ne uklapaju dokraja u te projicirane identifikacije, veÊ im svojim pripadnostima lokalnim, regionalnim, nadregionalnim i sociolekatskim jeziËnim kolektivima... barem djelomiËno izmiËu”14. Drugim rijeËima, unatoË nastojanjima kako iliraca za stvaranjem (nad)nacionalnog jezika kojem dijalekti viπe ne trebaju, tako kasnije i hrvatskih vukovaca te njihovih nasljedovatelja u stvaranju zajedniËkog toboænjeg srpskohrvatskog jezika, kojima osim nestandardnih varijeteta smeta i sam iskljuËivo hrvatski standardni jezik, stvarne govornike nitko ne moæe sprijeËiti da govore Ëakavskim, kajkavskim ili πtokavskim jezikom, odnosno da im taj jezik posluæi za javnu komunikaciju ili umjetniËko stvaranje. ©to se tiËe knjiæevnosti, kajkavπtina i Ëakavπtina se od ilirskog pokreta do poËetka 20. stoljeÊa u knjiæevnosti pojavljuju tek povremeno. »akavπtinu u tome razdoblju pronalazimo u rijetkim knjiæevnim djelima, kao πto su ©ilo za ognjilo (1882) Matka Laginje te pojedina standardnojeziËna prozna djela Adolfa Vebera TkalËeviÊa u kojima se pojavljuju i Ëakavski tragovi. Kontinuitet uporabe kajkavπtine u knjiæevnosti neposredno nakon 1836. najgorljivije je odræavao Ignac KristijanoviÊ, koji je na taj naËin nastavio misiju koju je sve do svoje smrti u osvit ilirskog pokreta (1833) izvrπavao njegov ujak Tomaπ MiklouπiÊ. Kajkavski jezik dominira u KristijanoviÊevu kalendarskom periodiku Danicza zagrebechka (od 1848. Danica zagrebeËka) cijelo vrijeme njezina izlaæenja (1834-1850), a meu ostalim 1837. objavljuje i gramatiku kajkavskog jezika na njemaËkom jeziku (Gramatik der kroatischen 14
©kiljan, Dubravko: Govor nacije. Str. 280.
20
Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE
Mundart) te 1843. prijevod/preradu Ezopovih basni na kajkavski jezik (Ezopusheve baszne pohorvatchene). I njegova posljednja djela, kao πto je Æitek svèteh muËenikov, Ëiji je prvi dio objavljen 1859, a drugi 1871, pisana su kajkavπtinom15. Nekoliko kajkavskih pjesama u drugoj polovici 19. stoljeÊa objavili su August ©enoa i Stjepan IlijaπeviÊ, a veÊe ili manje kajkavske cjeline ili samo jeziËne natruhe kajkavπtine prisutne su i kod drugih knjiæevnika, poput Adolfa Vebera TkalËeviÊa, Ante KovaËiÊa, Ksavera ©andora –alskog, Antuna NemËiÊa i drugih16. Ozbiljniji povratak kajkavπtine i Ëakavπtine u hrvatsku knjiæevnost najavili su Antun Gustav Matoπ i Vladimir Nazor poËetkom 20. stoljeÊa. Iako roenjem πtokavac, djelujuÊi u zagrebaËkoj, kajkavskoj sredini, Matoπ u svoju pripovijetku Nekad bilo sad se spominjalo, objavljenu u knjizi Novo iverje (1900), integrira kajkavske stihove, danas poznate kao pjesma HrastovaËki nokturno, jednako kao πto tim jezikom piπe fragmente i nekih svojih drugih djela. Na drugoj strani, Vladimir Nazor u svoju pripovijetku Veli Joæe (1907) integrira Ëakavske stihove, tj. pjesmu Galeotova pesan. Nakon Matoπeva i Nazorova nagovjeπtaja, do pravog oæivljavanja knjiæevnosti na kajkavπtini i Ëakavπtini doπlo je u razdoblju od 1920-ih do 1950-ih. Osim nekih pjesama Tina UjeviÊa pisanih staroËakaviziranim jezikom (Petar ZoraniÊ iz 1910, Oproπtaj iz 1914), za modernu Ëakavsku knjiæevnost najvaænije je bilo pojavljivanje pjesniËkih zbirki Bodulske pisme (1927) Pere LjubiÊa, »akavski stihovi (1929) Drage Gervaisa, Dragi kamen (1938) Mate Balote (pravim imenom Mijo MirkoviÊ) i Istrijanska zemlja (1940) Zvane »rnje i Ivana BostjanËiÊa. VeÊ 1934. pojavljuje se i Antologija nove Ëakavske lirike Ive JelenoviÊa i Hijacinta
15
16
Usp. ©ojat, Olga: Æivot i rad Ignaca KristijanoviÊa. Rad JAZU, knj. 324, 1962, str. 63-113. Usp. Skok, Joæa: Kajkavski kontekst hrvatske knjiæevnosti: knjiæevno-povijesne i kritiËko-teorijske studije i rasprave. »akovec-Zagreb, Zrinski ‡ Zavod za znanost o knjiæevnosti Filozofskog fakulteta, 1985. Str. 23-86, 143-169.
21
1. KAJKAVSKA KNJIÆEVNOST I HRVATSKA KNJIÆEVNA VI©EJEZI»NOST
Petrisa, koja je doæivjela joπ dva izdanja (1947, 1961). Pravi pak povratak kajkavπtine u hrvatsku knjiæevnost visokom kvalitetom svojih stihova omoguÊili su prije svih Dragutin DomjaniÊ (Kipci i popevke, 1917; V suncu i senci, 1927; Po dragomu kraju, 1933), Nikola PaviÊ (Pozableno cvetje, 1924), Fran GaloviÊ (Z mojih bregov, nastala 1913/1914, objavljena 1925), Miroslav Krleæa (Balade Petrice Kerempuha, 1936) i Ivan Goran KovaËiÊ (Ognji i roæe, 1945). Kajkavsku poeziju u prvoj polovici 20. stoljeÊa pisali su i Tomislav PrpiÊ, Mihovil Pavlek Miπkina, Grgur KarlovËan, Zvonko MilkoviÊ itd. Iako je kajkavπtina, kao πto je vidljivo, svoje mjesto pronaπla prije svega u poeziji, vaæno je spomenuti da se pojavljuje i u drugim knjiæevnim æanrovima. Miroslav Krleæa je u neke svoje standardnim jezikom pisane drame (Kraljevo, 1918), novele (Domobran Jambrek, u Hrvatski bog Mars, 1922) i romane (Na rubu pameti, 1938) integrirao veÊe kajkavskim jezikom pisane dionice, jednako kao i Slavko Kolar u svojim novelama (Mi smo za pravicu, 1936) i dramama (Svoga tela gospodar, 1956). Iako su u prvoj polovici 20. stoljeÊa procvat doæivjele prije svega kajkavska i Ëakavska knjiæevnost, Marko Samardæija je upozorio da se u tome razdoblju pojavljuju zaËeci i “πtokavske dijalektalne knjiæevnosti” ‡ pojedine dijelove svojih djela nestandardnom πtokavπtinom u prvoj polovici 20. stoljeÊa piπu npr. Ivan Kozarac, Joza IvakiÊ, Mile Budak, Vjekoslav Kaleb i Mirko BoæiÊ, a isti se princip nastavlja i u drugoj polovici 20. stoljeÊa kod pisaca kao πto su Petar Miloπ, Arijana »ulina, Vanja Radauπ, Tomislav Æigmanov i drugi.17 Daljnji razvoj Ëakavska i kajkavska knjiæevnost doæivjele su u drugoj polovici 20. stoljeÊa. ©to se tiËe Ëakavske knjiæevnosti, primat i dalje dræi pjesniπtvo (Drago IvaniπeviÊ, TonËi Petrasov MaroviÊ, Ljerka Car MatutinoviÊ, Drago ©tambuk, Jakπa Fia-
17
Usp. Samardæija, Marko: O hrvatskoj πtokavskoj dijalektalnoj knjiæevnosti. ©okaËka riË, 1(2004), 1, str. 83-92.
22
Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE
mengo, Milorad StojeviÊ, Danijel NaËinoviÊ, Joπko BoæaniÊ, Vladimir PerniÊ, Boris BiletiÊ), pojavljuju se Ëakavska proza (Miljenko Smoje, Franjo MatetiÊ, Slavko GovorËin, Milan Rakovac, Nikola PetkoviÊ, Dunja KaliliÊ, Silvija BenkoviÊ Peratova) i drama (©ime KuliπiÊ, Joπko BoæaniÊ), a Ëakavπtina je prisutna i u standardnojeziËnim djelima nekih drugih pisaca (Ranko MarinkoviÊ, Slobodan Novak). I u kajkavskoj knjiæevnosti druge polovice 20. stoljeÊa prednjaËi pjesniπtvo (Ivan Golub, Zvonko KovaË, Ivo Kalinski, Boæica Paæur, Pajo Kaniæaj, Ernest Fiπer, Denis PeriËiÊ), no oæivljavaju i kajkavska proza (Mladen Kerstner, Pero Budak, Æeljko Funda, Denis PeriËiÊ) i drama (Mladen Kerstner, Pero Budak, Borivoj RadakoviÊ, Denis PeriËiÊ), odnosno proza (Miroslav Krleæa, Zvonimir Majdak, Boæica Brkan, Kristian Novak) i drama (Tomislav BakariÊ, Marijan MatkoviÊ) u kojima kajkavπtina zauzima vaæno mjesto. Pojavljuje se i znaËajnija prijevodna kajkavska knjiæevnost (prevoditelji Tomislav Lipljin, Vladimir GeriÊ, Ivica Jembrih, Æeljko Funda, Denis PeriËiÊ) itd. Iznimno vaænu novost u kontekstu kajkavske i Ëakavske knjiæevnosti druge polovice 20. stoljeÊa predstavljaju i prvi Ëasopisi specijalizirani za kajkavsko i Ëakavsko knjiæevno stvaralaπtvo, odnosno opÊenito za kajkavske i Ëakavske (kulturne) teme. ©to se tiËe kajkavske knjiæevnosti i kulture, u Zagrebu je 1968. pokrenut spominjani Ëasopis Kaj, koji je, dakle, predstavljao ne samo prvi kajkavski Ëasopis, nego i opÊenito prvi kajkavski javnokomunikacijski medij. VeÊ sljedeÊe godine pridruæuju mu se joπ dva Ëasopisa za kulturu kajkavskog govornog podruËja, ËakoveËki Kajkavski kalendar/kolendar i krapinsko Hrvatsko Zagorje, no oba su, za razliku od Kaja koji izlazi joπ i danas, bili vrlo kratkog vijeka (1969-1971) pa nisu uspjeli dati doprinos kajkavskoj knjiæevnosti i kulturi u onoj mjeri u kojoj je to kroz sada veÊ gotovo pola stoljeÊa izlaæenja uspio dati Kaj. Istovremeno su u hrvatskom priobalju pokrenuti i prvi kulturni Ëasopisi u kojima Ëakavska knjiæevnost i kultura dobivaju znatan prostor. Prvi takav Ëasopis bili su rijeËki Dometi, pogotovo u prvih nekoliko godiπta kada ih 23
1. KAJKAVSKA KNJIÆEVNOST I HRVATSKA KNJIÆEVNA VI©EJEZI»NOST
je ureivao Zvane »rnja (1968-1972), a uskoro im se pridruæio i splitski jezikoslovni Ëasopis »akavska riË (1971-). No, za razliku od Kaja niti jedan niti drugi nisu, kao prvo, posveÊivali toliko paænje Ëakavskoj knjiæevnosti koliko je Kaj posveÊivao kajkavskoj, kao drugo nisu poput Kaja koji je pokrivao sve kajkavske pokrivali sve Ëakavske kulturne teme, i kao treÊe nisu, pogotovo Dometi, poput Kaja koji je bio iskljuËivo specijaliziran za kajkavske bili specijalizirani iskljuËivo za Ëakavske teme. U tom smislu Kaj predstavlja prvi i ustvari jedini hrvatski Ëasopis specijaliziran za knjiæevnu i kulturnu tradiciju i suvremenost povezanu s jednim od hrvatskih nestandardnih varijeteta, odnosno uz geografsko podruËje na kojem se govori tim varijetetom. S knjiæevnopovijesnog glediπta pojavljivanje (joπ jednog) Ëasopisa specijaliziranog za odreeni segment hrvatske knjiæevnosti ‡ a u ovome je sluËaju to kajkavska knjiæevnost ‡ ustvari je logiËan nastavak dotadaπnje knjiæevno-Ëasopisne prakse u hrvatskoj knjiæevnosti. Naime, od prve knjiæevne periodiËke publikacije na hrvatskom jeziku, Danicze horvatzke, slavonzke y dalmatinzke, koju je 1835. pokrenuo Ljudevit Gaj, pa sve do danas izlazio je velik broj knjiæevnih Ëasopisa, novina, listova, almanaha i ostalih periodika koji su, kako je pokazao Vinko BreπiÊ18, okupljali odreene grupacije pisaca i na taj naËin presudno utjecali na poetiËke, æanrovske, recepcijske, periodizacijske i ostale mijene nacionalne knjiæevnosti, ali i druπtva opÊenito. Tako veÊ nekoliko godina nakon pojave spominjane Gajeve Danice Stanko Vraz, Dragutin Rakovac i Ljudevit VukotinoviÊ, nezadovoljni utilitarnim shvaÊanjem uloge knjiæevnosti kakva je promovirana u tome Ëasopisu, u okviru Matice ilirske pokreÊu Ëasopis Kolo (1842-1853), a u okviru iste institucije pokrenut je i srediπnji Ëasopis druge polovice 19. stoljeÊa Vienac (1869-1903). Povlaπten poloæaj u hrvatskom knjiæevnom i kulturnom æivotu Ëasopisi su zadræali
18
BreπiÊ, Vinko: Praksa i teorija knjiæevnih Ëasopisa. Zagreb, FF press, 2014.
24
Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE
i u 20. stoljeÊu kada su takoer predstavljali okupljaliπta razliËitih knjiæevnih grupacija, generacija ili institucija. Modernisti s poËetka 20. stoljeÊa (praπka Hrvatska misao 1897, beËka Mladost 1898, sarajevska Nada 1895-1903), kao i avangardisti nakon njih (Donadinijev Kokot 1916-1918, ©imiÊevi Vijavica 1917. i Juriπ 1919, Krleæini Plamen 1919. i Knjiæevna republika 1923-1925), svoja su poetiËka, ali i druπtvena stremljenja Ëesto najizrazitije iskazivali kroz svoje Ëasopise, jednako kao i pripadnici katoliËkog pokreta (LuË 1905-1942, Hrvatska prosvjeta 1914-1940), zagovaratelji jugoslavenske integracije (Knjiæevni jug 1918-1919) te knjiæevne i kulturne institucije (Savremenik (1906-1941) Druπtva hrvatskih knjiæevnika, Hrvatska revija (1928-1945) Matice hrvatske) itd. I u drugoj polovici 20. stoljeÊa Ëasopisi ostaju vaænom Ëinjenicom hrvatske knjiæevnosti. Poslijeratna hrvatska emigracija okuplja se oko nove serije inozemne Hrvatske revije (1951-1990), a u domovini Matica hrvatska obnavlja svoje Kolo (1948-1955/ 1963-1971/1991-), DHK prvo neformalno, a zatim i formalno staje iza Republike (1945-), a HAZU pokreÊe Forum (1962-). Odmak od socijalnog realizma i pomak prema suvremenim europskim knjiæevnim stremljenjima prva je poslijeratna generacija uËinila preko Ëasopisa Krugovi (1952-1958), druga se okupljala oko Ëasopisa Razlog (1961-1968), a treÊa je potpuno zaokrenula prema postmodernizmu kroz svoj Ëasopis Pitanja (1969-89). Tradicija katoliËkih knjiæevnih Ëasopisa obnovljena je 1968. pokrenutim Ëasopisom MaruliÊ, a nove generacije koje su bile na tragu postmodernistiËkih knjiæevnih stremljenja okupile su se prvo oko Ëasopisa Off (1978-1981) te kasnije oko Ëasopisa Quorum (1985-). Kao πto je vidljivo iz ovog kratkog pregleda hrvatske knjiæevno-Ëasopisne dinamike, od sredine 19. pa gotovo sve do kraja 20. stoljeÊa Ëasopisi su predstavljali vaæna okupljaliπta zastupnika odreenih (stilskih, æanrovskih, idejnih itd.) segmenata hrvatske knjiæevnosti. U tom smislu pojavljivanje prvog Ëasopisa koji Êe okupljati joπ jednu relativno zasebnu grupaciju hrvatskih knjiæevnika ‡ one koji piπu kajkavπtinom ‡ predstavlja logiËnu poslje25
1. KAJKAVSKA KNJIÆEVNOST I HRVATSKA KNJIÆEVNA VI©EJEZI»NOST
dicu dotadaπnje hrvatske knjiæevno-Ëasopisne prakse. »injenica da je, unatoË bogatoj produkciji kajkavske knjiæevnosti veÊ u prvoj polovici 20. stoljeÊa, Kaj pokrenut tek 1968. povezana je, Ëini se, ne samo s knjiæevnim, veÊ i πire druπtvenim kontekstom, o Ëemu Êemo govoriti u drugom poglavlju ovog rada. U treÊem Êemo poglavlju, zatim, analizirati sadræajne dominante te uredniËke strategije i mehanizme kojima su oblikovane kroz Ëetrdesetgodiπnje razdoblje izlaæenja Ëasopisa (1968-2008)19, kako bismo u Ëetvrtom pokuπali odgovoriti na pitanje πto je pokretanje Kaja znaËilo ne samo za kajkavsku, nego i za hrvatsku knjiæevnost i kulturu u cjelini.
19
Kao pripremna radnja za takvo istraæivanje izraena je detaljna bibliografija Ëasopisa Kaj od 1968. do 2008. godine, i to prema jedinstvenoj metodologiji znanstveno-istraæivaËkog projekta Hrvatska knjiæevna periodika voditelja Vinka BreπiÊa. Bibliografski opis Kaja, koji Êe biti posebno objavljen, podloga je ovome radu, tj. jedna od njegovih znanstvenih interpretacija.
26
Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE
KAZALO IMENA
BatuπiÊ, Nikola 173, 222 BatuπiÊ, Slavko 178, 179, 195 Baudelaire, Charles 181 Beck, Boris 157, 164, 176, 216 BedekoviÊ, Josip 196 BediÊ, Marko 204 Belostenec, Ivan 13, 131, 135, 155, 172, 195 Bence, Stjepan 47, 49, 51, 52, 103, 106, 108, 110, 126, 132, 138, 197, 213 Bencet, Smiljka 72 BenkoviÊ Peratova, Silvija 23 Berke, Petar 155, 172, 195 Beusan, Mario 201 Biblija 164, 179, 180 BiletiÊ, Boris (Domagoj) 23, 206, 208, 209 Birling, Ivan Krstitelj 195 BiπÊan, Drago 56 Biπkup, Josip 149 Blaæeka, –uro 200, 221, 222 Blaæina, Zdravko 39 Bloch, Ernst 29 BostjanËiÊ, Ivan 21 BoπkoviÊ Stulli, Maja 198 Boπnjak, Branko 29 BoæaniÊ, Joπko 17, 23, 45, 106, 115, 145, 208
AdamËek, Josip 75-77, 204 Andraπec, Florijan 108 AntolËiÊ, Ivan 203 AntoliÊ HromËan, Joæa 197 Arouet, François Marie 178 Aubanèu, Teoudor 178 AugustinËiÊ, Antun 203 Azra (glazbeni sastav) 223 BabiÊ, Ljubomil Tito Josip Franjo 21, 75-77, 96, 156, 160, 173 BaËiÊ, Nikola N. 126, 186 BagiÊ, Kreπimir 107, 134 Bahunek, Branko 203 Bajaga (glazbeni sastav) 223 Bajuk, Lidija 223 Bajza, Æeljko 197, 198 BakariÊ, Tomislav 23, 67, 163 Baldani, Juraj 39, 95, 148, 203 Balog, Vid 179-180 Balog, Zdenko 201 Balog, Zvonimir 42 Balota, Mate → MirkoviÊ, Mijo BandulaviÊ, Ivan 13 BarakoviÊ, Juraj 13 BariËeviÊ, Doris 201 Baron TamburlanoviË 14 BartoliÊ, Zvonimir 49-51, 54, 55, 58, 131, 156, 168, 198, 213, 221, 222 237
KAZALO IMENA
CvetkoviÊ, Æeljka 157 CvitanoviÊ, –urica 77, 201
BoæiÊ, Mirko 22, 44, 205 BrajdiÊ, Ivan 149 Brekalo, Ivanka 172 Bremond, Aleissandrina 178 Breπan, Ivo 67 BreπiÊ, Vinko 24, 83, 91, 193, 194, 198, 217 Brezedi, Lujo 51 BrezovaËki, Tituπ 14, 65, 66, 161, 162, 164, 187, 196 Brkan, Boæica 23, 133, 134, 157, 215-217, 248 Broz, Ivan 16 Broz, Josip Tito 64, 89, 97, 98 BrozoviÊ, Dalibor 211 Budak, Mile 22 Budak, Pero 23, 152, 153, 156, 162 Budiπa, Draæen 30 Bujan KovaËeviÊ, Zlata 164, 197 Bukovina, Zvonimir 197 BuniÊ VuËiÊ, Ivan 13
»adeæ, Zdravko 53, 104 »iËak, Ivan Zvonimir 30 »ini barona Tamburlana 162 »rnja, Zvane 21, 24, 41, 43, 44, 174, 188, 189, 205, 209 »ulina, Arijana 22 DabËeviÊ KuËar, Savka 29 Dabo, Ante 206 Dada, Ruæa 66 DaniÊ, Ivan 151 De la Mare, Walter 178 DediÊ, Arsen 107 Delorko, Olinko 198 Depolo, Josip 203 Despot, Miroslava 195 DeπiÊ, Nikola 14 DijaniÊ, Juraj 156, 196 DimnjakoviÊ, Janko 164 DivkoviÊ, Matija 13 Dizdar, Mak 131 Dizdar, Zdravko 176 Dolenec, Miroslav Dravski 47, 52, 140, 147, 173, 197, 204 DominiÊ, Stanko 47, 49, 50, 53, 103, 106, 108, 110, 126, 138, 139, 147, 196, 213 DomjaniÊ, Dragutin 22, 52, 61, 65, 96, 104, 126, 140, 163, 167, 173, 174, 178, 187, 196-199, 211, 213, 219, 247 Donadini, Ulderiko 25 Donat, Branimir 173 Doπen, Vid 15 Dovjak MatkoviÊ, Blanka 62, 110, 126, 138, 140, 146, 196, 197
Cajner, Mirko 61 Calvet, Louis-Jean 19 Capar, Nikola 221 Car MatutinoviÊ, Ljerka 22, 209 Cave, Nick 181, 182, 184 Cesar, Jurica 46-48, 57, 59, 60 Cesarec, August 65, 66, 68, 89, 131 CesariÊ, Dobriπa 135, 205 Chambers, J. K. 19 Cinkuπi (instrumentalno-voklani sastav) 223 Cithara Octochorda 161 Corelj Zurl, Josip 174 Crnec, Zlatko 52, 62, 120-122, 126, 127, 132, 139, 140, 145, 207, 215, 217 CrnkoviÊ, Vladimir 203 238
Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE
Finka, Boæidar 45, 174 FiskoviÊ, Cvito 44 Fiπer, Ernest 23, 46-48, 51, 57, 59, 62, 81, 108, 109, 113, 114, 117, 121, 122, 124, 125, 128-130, 132, 137-140, 144, 146, 150, 151, 168-170, 173, 176, 189, 191, 197, 207, 215, 217, 220, 222, 248 Fizir, Ivica 57 FranËiÊ, Anela 200, 222 Frangeπ, Ivo 63-65, 176, 211 FraniËeviÊ, Marin 43, 174 Frankopan, Fran Krsto 13, 55, 172, 187 Fromm, Erich 29 Frye, Northrop 183 FuËek, ©tefan 14, 155, 195 Funda, Æeljko 23, 147, 152, 153, 156-157, 180, 184, 198, 207, 216
DraganiÊ, Stjepan 34, 35, 39, 40, 44, 47, 51, 62, 65, 75, 78-83, 85, 87, 88, 90, 95-97, 99, 101, 103, 106, 108, 110, 126, 127, 138, 140, 146, 148-150, 156, 159, 162, 196, 197, 200, 204, 213, 214, 248 DragojeviÊ, Danijel 107 DraæiÊ, Ivan 13 DrempetiÊ HrËiÊ, Zorislav 34, 75, 203 Drobnjak Posavec, Marija 157 DropuËiÊ, Ivka 170 DræiÊ, Dæore 12, 13, 43, 118 DræiÊ, Marin 12, 13 DugandæiÊ, Nikola 53 DuiÊ, Ljubica 34, 38, 39, 47, 51, 52, 103, 106, 108, 178 Dukat, Vladoje 186 Dvornik, Boris 73 Dvorski, Zlatko 170
Gaj, Ljudevit 15, 24, 57, 61, 65, 68, 78, 96, 98, 173, 187, 198, 213 Galant, Nada 206, 208-209 GaloviÊ, Antun 49, 57 GaloviÊ, Fran 22, 104, 124, 126, 130, 140, 173, 187, 196, 197, 199, 211, 247 GaloviÊ, Josip 110 Ganza, Mate 107 Gaπparoti, Hilarion 14, 155, 172, 195 GavranoviÊ, –ore 51 Gaæi, Dragan 203 Geljanica, Urπa 196 Genc, Josip 163 GeneraliÊ, Ivan 67 GeneraliÊ, Josip 174, 203 GeorgijeviÊ, Adalbert 64 GeriÊ, Vladimir 23, 180, 181, 183, 184
–alski, Ksaver ©andor → BabiÊ, Ljubomil Tito Josip Franjo –uriÊ, Tomislav 46, 51, 56, 57, 59, 66, 89 Ezop 21, 156 EvaËiÊ, Miroslav 223 Falica, Josip 203 Faliπevac, Dunja 195, Falout, Æeljko 107 Feletar, Dragutin 38, 39, 46-48, 51, 52, 57-60, 127, 151, 176, 213 FerenËiÊ, Zvonimir 72 Fiamengo, Jakπa 22, 23 Fijan, Vid 67 FiliÊ, Kreπimir 52, 56 Filipan, Boæica 150, 151 239
KAZALO IMENA
Hiæar, Biserka 170 Hlastec, Boæidar/Boæo 47, 50, 51, 53, 63, 110, 213 HogaË, Ivanka 170 Horvat, Anela 201 Horvat, Dragutin 183, 184 Horvat, Ivan 50, 52, 62-64, 110, 127, 138, 140, 147, 149-152, 196, 213 Horvat, Joæa 162 HorvatiÊ, Dubravko 38, 39, 107 Horvatin, Dunja 149 HrËiÊ, Ivo 53
Gervais, Drago 21, 43, 210 Gjalski, Ksaver ©andor → BabiÊ, Ljubomil Tito Josip Franjo GjuriÊ, Tomislav → –uriÊ, Tomislav GlogoviÊ KlariÊ, Ivanka 208 Glumac, Branislav 107 GluπËeviÊ, Obrad 73 Goldoni, Carlo 178, 179 Golik, Kreπo 72, 160 Golob, Zvonimir 107 Golub, Antun 51 Golub, Ivan 23, 132, 133, 140, 146, 217, 220 Gotovac, Vlado 107 GovorËin, Slavko 23 Grabovac, Filip 15 Grass, Gunter 183 GrgoπeviÊ, Zlatko 173 GrliÊ, Danko 29 Gubec, Matija 33, 68, 123, 213, 223 Gudelj, Petar 107 GunduliÊ, Ivan 13, 119 GuπiÊ, Branimir 97 GuπiÊ, Marijana 39, 89, 151, 204
Indijanski mudroznanec 196 IvakiÊ, Joza 22 IvaniπeviÊ, Drago 22, 43 IvaniπeviÊ, Ivan 13 IvanoπiÊ, Antun 15 Ivanuπa, Vilko 149 IvekoviÊ, Oton 203 JaËmenica Jazbec, Verica 50, 53, 64, 104, 110, 111, 127, 147, 149, 196, 204, 206, 213 JagaËiÊ, Tomislav 66 JagiÊ, Branka 157, 197 JagiÊ, Vatroslav 56 Jakπevac, Stjepan 49, 53, 62, 110, 168 JakπiÊ, Zlatan 43 JalπiÊ ErneËiÊ, Draæenka 67 JandriÊ, Matija 178 Janeπ, Æelimir 203 JelenoviÊ, Ive 21, 186 JeluπiÊ, Boæica 62, 122, 130-132, 139, 146, 151, 152, 156, 157, 173, 197, 198, 207, 215, 220, 222 Jembrih, Alojz 9, 86, 92, 113, 140, 153, 172-174, 195, 196, 219, 221, 222, 248
HabdeliÊ, Juraj 14, 96, 131, 155, 156, 172, 195 Habermas, Jurgen 29 Hadrovics, Laszlo 186 HadroviÊ, Mirko 53, 63, 110, 127 Hasnek, Vinko 147, 197, 207 Haugen, Einar 19 Haustor (glazbeni sastav) 223 HeÊimoviÊ, Branko 67 HegeduπiÊ, Krsto 38, 67, 130, 203 HegeduπiÊ, Martin 47, 51, 213 HektoroviÊ, Petar 13, 43 Henc, Katarina 203 Hitrec, Boæidar 62, 63 240
Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE
Kekez, Stipe 210 Kerstner, Mladen 23, 72-73, 156-160, 162, 163, 197, 216 KlasiÊ, Hrvoje 29, 30 Klopotan, Franjo 203 Knebl, Dunja 223 Kögl, Marina 170 Kolar, Mario 153, 181 Kolar, Slavko 22, 156, 158, 162, 163 Kolar DimitrijeviÊ, Mira 176, 204 Kolar –udajek, Magdalena 197 KolumbiÊ, Tin 45 Koncelak, Fran 34, 52, 75, 103, 106, 108, 110, 127, 147, 152, 196 KonjeviÊ, Ljubica 49, 53, 103, 106, 108, 110, 139, 196 Korotaj, Vladimir 157 Kos, Vinko 176, 196 Kosec Torjanac, Vesna 164, 165 KoπtuiÊ, Pero 64 KovaË, Emilija 147, 198 KovaË, Zvonko 23, 47, 52, 62, 78, 113, 115-122, 124, 126, 127, 132, 136, 139, 140, 145, 152, 153, 197, 198, 207, 208, 215, 217, 222, 248 KovaËeviÊ, Draæen 222 KovaËeviÊ, Josip 150-151 KovaËiÊ, Ante 21, 96, 173 KovaËiÊ, Ivan Goran 22, 63, 104, 126, 173, 176, 178, 187, 199, 211, 220, 248 KovaËiÊ, Mijo 67, 68, 203 Kozarac, Ivan 22 Kozina, Antun 48, 65 KrajaËeviÊ Sartorius, Nikola 14, 155, 196 Kralj, Marijan 53 Kralj, Stjepan 197 Kraπ, Marijan 197
Jembrih, Ivica 23, 47, 49, 51-53, 104, 127, 138, 140, 147, 181, 197, 206-207, 213 Jesenjin, Sergej 181 Johansson, Scarlett 135 Joyce, James 180 Jun-Broda, Ina 174 Jurak, Drago 203 JuretiÊ, Vlasta 208 Juriπa, Stanko 63, 149 JuriπiÊ, ©imun 173 JurjeviÊ, Josip 110, 127, 150, 151 KaËiÊ MioπiÊ, Andrija 15 KalËiÊ, Marijan 41 Kaleb, Vjekoslav 22 KaliliÊ, Dunja 23 Kalinski, Ivo 23, 52, 53, 62, 64, 80, 84, 85, 92, 104, 110-115, 127, 132, 144, 145, 170, 173, 176, 177, 187-189, 197, 198, 200, 207, 208, 217, 221, 222, 248 KanaveliÊ, Petar 13 Kancijan, Stanko 47, 51, 104, 110, 127, 213 Kangrga, Milan 29 Kaniæaj, Pajo 23, 47, 51, 52, 64, 71, 127, 130, 138, 140, 163, 196, 207, 213 KaniæliÊ, Antun 15 Kapucin, Gregur → Maljevec, Juraj KarlovËan, Grgur 22, 126, 176 KarnarutiÊ, Brne 13 KataliniÊ Jeretov, Rikard 42 KatanËiÊ, Matija Petar 15 KatiËiÊ, Radoslav 13, 14 Kavaliri (glazbeni sastav) 223 Kavanjin, Jerolim 13 Kekez, Josip 177, 198 241
KAZALO IMENA
Ladan, Tomislav 56 Laginja, Matko 20 Lamza, Ivan 162 Laszlo, Bulcsu 200 Lay, Jasna 80, 82 Leskovar, Janko 96, 173 Lipljin, Tomislav 23, 166, 174, 183, 184 Lippi-Green, Rosina 19 Lisac, Josip 13, 93, 176, 200 Loborec , Boæena 47, 50, 52, 104, 110, 111, 127, 138, 140, 149, 196, 206, 213 LonËar, Martin 150 LonËariÊ, Mijo 9, 92, 173, 176, 200, 210, 222 Lorca, Federico Garcia 121 LovreËiÊ, Boris 53 LovrenËiÊ, Ivan 203 LovrenËiÊ, Jakob 172 LuciÊ, Hanibal 13, 43 LuËiÊ, Franjo 174 Lukacs, Gyorgy 29 Lysimachus 162, 179
KrËeliÊ, Baltazar Adam 96, 172, 195 KristijanoviÊ, Ignac 20, 21, 38, 50, 78, 122, 156, 160, 172, 195, 196, 211 Krizman, Bogdan 38-39 KrizmaniÊ, Ivan 156 Krklec, Gustav 61, 65, 152, 174 Krleæa, Miroslav 22, 23, 25, 27, 35, 37, 38, 60, 97, 104, 123, 126, 131, 148, 149, 152, 156, 163, 164, 173-176, 187, 191, 196, 198, 199, 211, 248 KrmpotiÊ, Ante 159, 162 KrmpotiÊ, Milan 47, 52, 56, 103, 104, 106, 108, 110, 196, 213 KrmpotiÊ, Vesna 107 Krpan, Stjepan 204 Kruhek, Milan 204 Kruna, Marina 43 KukovaËec, Ivica 61 KukuljeviÊ Sakcinski, Ivan 56 KuliπiÊ, ©ime 23 KulundæiÊ, Zvonimir 52, 56, 176, 213 KuniÊ, Ivanka 157, 197 Kutnjak, Ivan/Ivica 127, 136, 138, 157, 174, 176, 197, 198, 207, 208, 216, 222 KuzmanoviÊ, Mladen 63, 81, 82, 104-106, 111, 112, 114, 115, 124-127, 130-132, 138, 139, 142-144, 147, 149-151, 159, 160, 173, 187, 189, 191, 197, 198, 212, 215, 216, 218, 222, 248 KuzmiÊ, Martina 92, 200 Kvartet Gubec (glazbeni sastav) 223
Ljermontov, Mihail JurjeviÊ 181 LjubiÊ, Pere 21, 43 Maer, Miroslav Slavko 107 MagdaleniÊ, Matijaπ 14 Magnabosco, Jagoda 170 Majdak, Zvonimir 23, 107, 156, 217 Majer, Vjekoslav 73 MajetiÊ, Alojz 42, 107 MajetiÊ, Franjo 73 Makuc Pojatina, Marija 150 MalekoviÊ, Vladimir 203 Malenovski, Rudolf 77, 78 MaliÊ, Zdravko 174
Labaπ, Rudi 203 LackoviÊ, Ivan Croata 203 242
Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE
Milanja, Cvjetko 27, 107, 116, 129, 144, 145, 198 MiletiÊ, Cvjetana 208 MiliÊeviÊ, Nikola 107 MilkoviÊ, Zvonko 22, 110, 126, 176, 187, 196, 199 MilohaniÊ, Tomislav 206, 208 Miloπ, Petar 22 Milovan, Antun 189, 206 Milovec, Boltiæar 14 Milton, John 156 MirkoviÊ, Mijo 43 Mislibolesnik iliti Hipokondrijakuπ 14, 66, 162 Mistral, Frederic 178 Miπkina → Pavlek, Mihovil Miπkina Moguπ, Milan 174, 205 MokoroviÊ, Ljiljana 172 MoroviÊ, Hrvoje 44 Moslavac, Slavica 204 Mraz, Franjo 67 MrkonjiÊ, Zvonimir 107, 115 MujiËiÊ, Tahir 160, 163 Mulih, Juraj 14, 96, 155, 172, 195 Muzur, Amir 208
Malogorski, Renata 170 Maltar, Zdenka 147 Maljevec, Juraj 14 Marcuse, Herbert 29 MareËiÊ, Biserka 147 MaresiÊ, Jela 200, 222 MaretiÊ, Tomo 16 MarinkoviÊ, Ranko 23 MarjanoviÊ, Æarko 52, 56 MarkoviÊ, Matija 14 Marks, Ljiljana 198 MaruliÊ, Marko 12, 25, 43, 79, 189 Maruπevski, Olga 201 MatetiÊ, Franjo 23 Matiπa, Mirjana 150, 197 MatkoviÊ, Marijan 23, 65, 158, 159, 163, 174 Matoπ, Antun Gustav 21, 104, 125, 126, 152, 156, 173, 187, 196, 199, 209-211, 215 MatuliÊ, Franjo 53 MaæuraniÊ, Ivan 119 Medveπek, Sven 72 MenËetiÊ, ©iπko 12, 13, 43, 118 MerπiÊ, Martin 51 MesariÊ, Kalman 162, 187 MesariÊ, Æelimir 159, 160, 216 MezdjiÊ, Viπnja 170 MiÊanoviÊ, Kreπimir 17, 18 MihaliÊ, Slavko 64, 107, 116 MihaljeviÊ-Kantor, Vlado 157 MihanoviÊ, Antun 14, 172 MihanoviÊ, Nedjeljko 176 Miholek, Vladimir 198 MihoviloviÊ, Ive 43, 188 MijoviÊ KoËan, Stijepo 51 Mikec, Ivan 110, 196 MiklouπiÊ, Tomaπ 14, 20, 35, 37, 131, 156, 172, 196
NaËinoviÊ, Danijel 23, 122, 145, 206, 208, 209 Nazor, Vladimir 21, 43, 209 NemËiÊ, Antun 21, 152, 162 Nemec, Kreπimir 198 Nije vsaki cepeliπ na vsaku nogu 14 NikoliÊ, Milan 61 NoËno vienje svetoga Bernarda 162 Novak, Grga 65 Novak, Ivan 54 Novak, Kristian 217-8 Novak, Marija 49, 52, 126, 127, 138, 150, 151, 204 243
KAZALO IMENA
Pepelko, Ivica 223 PergoπiÊ, Ivan 9, 14, 155, 172, 186, 195 PeriËiÊ, Denis 23, 62, 135, 136, 146, 152, 153, 156, 157, 165, 166, 173, 181-184, 197, 198, 207, 208, 215-217, 222, 223, 248 PerniÊ, Vladimir/Vlado 23, 112, 144, 206, 208 PerokoviÊ, Zora 170 Petak, Franjo 149 PetkoviÊ, Nikola 23 Petrak, Nikica 107 Petrarca, Francesco 12, 116-119 Petrasov MaroviÊ, TonËi 22, 107 PetriÊ, Hrvoje 204 Petris, Hijacint 22, 186 PetroviÊ, Gajo 29 PetroviÊ, Stanislav 62, 122-127, 132, 139, 140, 145, 197, 207, 208, 215, 217 PetroviÊ, Stanko 150, 151 PetroviÊ, Zvonko 51 Pirker, Pero 60 PiskaË, Davor 198 PiskaË, Nenad 217 Piπkorec, Velimir 152, 200 Planctus B. V. Mariae... 162 PogaËiÊ, Adalbert 52, 104, 111, 126 Poljanec, Vladimir 63 Ponoπ, Tihomir 28 PopoviÊ, Pero 149 PosiloviÊ, Pavao 13 Prekmurska pjesmarica 9, 14, 195 Premerl, Tomislav 78, 93, 201 Prepuπt, Biserka 170 Prevert, Jacques 121 Prljavo kazaliπte (instrumentalnovokalni sastav) 135
Novak, Slobodan 23 Novosel, Ranka 53 Novosel, Stjepan 162 OËak, Ivan 77, 176, 204 OËak, Jelena 85 OremoviÊ, Mia 73 OπtriÊ, Vladimir 80, 82 Ozimec, Josip 104, 111, 127, 206, 219 Padovec, Ivan 56 PahiÊ Grobenski, Barica 157 Pajur, Franjo 172, 195 PalanoviÊ, Ankica 170 PanduriÊ, Josip 163, 174 ParËina, Ante 151 Paro, Frane 170 Parun, Vesna 42 Pasternak, Boris 135, 181 PataËiÊ, Franc 172 PataËiÊ, Katarina 14, 172, 220 PaviÊ, Nikola 22, 51, 54, 55, 65, 103, 104, 110, 125, 126, 176, 186, 187, 196, 197, 199, 210, 213 Pavlek, Mihovil Miπkina 22, 96, 187, 196, 197 PavletiÊ, Vlatko 56 PavliËeviÊ, Dragutin 77, 204 PavliËiÊ, Pavao 107 PavliniÊ, Juraj 195 Paæur, Boæica 23, 81, 86-88, 90, 92, 93, 114, 122-127, 132, 139, 140, 145, 146, 150, 151, 170, 173, 184, 197, 198, 207, 208, 215, 217, 222, 248 PeiÊ, Matko 152 PejoviÊ, Danilo 64 PelegrinoviÊ, Mikπa 13 244
Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE
Propercije → Sekst, Propercije PrpiÊ, Tomislav 22, 126, 173, 176 Prπa, Jadranka 208 Puπkadija Ribkin, Tatjana 195 Putanec, Valentin 178
Sekst, Propercije 181 SeneËiÊ, Geno 162 Senker, Boris 160, 163-165, 173, 216 Shakespeare, William 180, 183, 184 SinËiÊ, Miroslav 43, 124, 145, 206, 208, 209 Sirnik, Damir 208 Sisciensis Victoria 196 Skok, Joæa 21, 35, 52, 60, 62-64, 105, 106, 114-116, 119, 121, 123, 124, 128-133, 135, 139-141, 144-146, 148, 154, 156, 158, 161-163, 170, 173-177, 185-189, 191, 193, 194, 196-199, 209, 210, 220-222, 224, 248 Skurjeni, Matija 203 Slamnig, Ivan 107 SlaviËek, Milivoj 47, 51, 107 Smoje, Miljenko 23, 72 SokaË, Ivo 106, 108 Solar, Milivoj 27 SorkoËeviÊ, Pjerko 119 Srpak, Milena 170 Srπa, Ivan 201 StamaÊ, Ante 107 StanËiÊ, Miljenko 203 StaniËiÊ, Aleksandar 64 StipËeviÊ, Ennio 204, 205 StojeviÊ, Milorad 23, 189 StoπiÊ, Josip 107 Strahonja, Ivo 149-152, 161, 173 StrËiÊ, Mirjana 206 StrËiÊ, Petar 206 Strehe, Franjo 178 Strozzi, Tito 67 StuniÊ, Tomislav 34 Sudeta, –uro 130, 176 Supek, Rudi 29
Rabar, Ursula 209 Rabuzin, Ivan 203 RadakoviÊ, Borivoj 23, 166, 217 Radauπ, Vanja 22 RadiÊ, Stjepan 67 RaduπiÊ, Mirko 53, 64, 103, 106, 108, 110, 111, 126, 127, 138, 140, 196 Rakovac, Dragutin 24 Rakovac, Milan 23, 43, 206, 208 RankoviÊ, Aleksandar 29 Ranjina, Nikπa → Zbornik Nikπe Ranjine Raπkaj, Darko 147 Raπkaj, Slava 203 Reiner, Æeljko 114, 122, 127, 197 ReljkoviÊ, Matija Antun 15 RibiÊ, Tomislav 147, 157, 208, 216 Rijavec, Armin 51 Rimbaud, Arthur 178 RobiÊ, Ivo 65 Rogin, Josip 157, 163 RoπËiÊ, Marija 78, 93, 144, 203 Roumaniho, Jouse 178 RoæiÊ, Vatroslav 16 Rudan, Evelina 206, 208 Runje, Melita 34, 53, 64, 75, 104, 111, 127, 138, 139, 147, 197 Sabol, Æeljko 47, 48, 88 SaboliÊ, Ivan 203 Sagner, Martin 72 Samardæija, Marko 22 245
KAZALO IMENA
©venda, Mirko Æiga 223 ©vob, Franjo 53, 104, 138, 149
Suπanj, Vlasta 208 Sviben, Kazimir 63 Sviben, Mirko 62, 63 Svornik, Ivica 170
TadijanoviÊ, Dragutin 62, 205 Tarbuk, Nela 92, 93, 201 Teta Liza → Toplek, Elizabeta Teæak, Stjepko 63, 153, 172, 197, 200, 222 Tiπljar, Ivica 157 Tito → Broz, Josip Tito TkalËeviÊ, Adolfo Veber 16, 20, 21 Toma, Dragutin 50, 51, 53, 55, 168 Tomaπek, Andrija 92, 204, 205 TomaπiÊ, Stanko 159 Toplek, Elizabeta 223 Torjanac, Dubravko 164, 165 Torjanac Kosec, Vesna 164, 165 TrinajstiÊ, Marija 208 Tripalo, Miko 29 Trudgill, Peter 19 Trumbetaπ, Dragutin 203 Tuman, Franjo 57 Tumpa, Benedikt 34, 53, 75, 111, 149
©aban, Ladislav 204 ©atoviÊ, Franjo 149 ©enjug, Vladimir 53, 127 ©ercar, Hrvoje 203 ©erment, Mladen 72 ©eπelj, Stjepan 163 ©icel, Miroslav 56, 63, 77, 170, 173, 176, 197, 198, 206, 209 ©idak, Jaroslav 204 ©iffer, Vladimir 196 ©imec, Katica 52, 104, 127 ©imiÊ, Antun Branko 25 ©injori, Valentina 62, 134, 135, 157, 197, 207, 215, 217 ©kiljan, Dubravko 15, 20 ©kiljan, Mladen 174 ©krabe, Nino 160, 163 ©kreb, Zdenko 63 ©krinjariÊ, Blaæ 196 ©kvorc, Stjepan 172, 195 ©ojat, Antun 62-64, 174, 200, 220 ©ojat, Olga 21, 38, 39, 172, 175, 179, 187, 189, 195, 197, 198, 222, 248 ©oljan, Antun 107 ©oπtar imenovani Guπta... 181 ©piπiÊ, Zvonko 65 ©poljar, Æeljko 197 ©tambuk, Drago 22, 220 ©tolcer, Josip Slavenski 54 ©toos, Pavao 14, 172, 187 ©trok, Izidor 149 ©ulek, Bogoslav 16 ©uste, Ivan 80, 82, 83, 101
UjËiÊ, Rudolf 208 UjeviÊ, Mate 64 UjeviÊ, Tin 21, 43, 209, 210 Ulama, Drago 53, 104, 127 ValentakoviÊ, Ivan 61 Valjevac, Matija 196 VanËik, Boæidar 55 VarjaËiÊ, Marijan 166 VeËek, Petar 67 VeËenaj, Ivan 67, 68, 203 Vegh, Æeljko 173, 174 VelËiÊ, Vladimir 138, 140 VelikoveËnik 162 246
Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE
Zadruga (glazbeni sastav) 223 Zagrebec, ©tefan → MarkoviÊ, Matija Zbornik Nikπe Ranjine 118 ZbukviÊ, Branka 170 ZeËeviÊ, Divna 151 ZeËeviÊ, Vesna 200 ZlatariÊ, Marin 119 ZoraniÊ, Petar 13, 21, 43 Zrinski, Katarina 155 Zrinski, Petar 13, 55, 155, 187 Zuber, Marijan 66 Zvonar, Ivan 92, 198, 199, 222
Vereπ, Saπa 174, 176 VidoπeviÊ, Vjekoslav 67 VidoviÊ, Radovan 44 Virius, Mirko 67, 130 ViπkoviÊ-VukiÊ, Zdenka 206 VitaljiÊ, Andrija 13 VitezoviÊ, Pavao Ritter 13, 155, 187 Vjeπtice (glazbeni sastav) 223 VoÊa, Elvira 65 Vokaun DokmanoviÊ, Anela 34, 53, 103, 106, 108, 110, 127, 138, 147, 197 Voltaire → Arouet, Francois Marie VonËina, Josip 200 VonËina, Nikola 71, 158 Vramec, Antun 9, 14, 155, 172, 196 VraniÊ, Anton 156 Vraz, Stanko 24 VrbaniÊ, Ivo 72 Vruka, Vladimir 53 VrkiÊ, Jozo 151 Vrkljan, Irena 107 VuËetiÊ, ©ime 43, 174 VuglaË, Pero 49 VujËec, Franjo 203 VujËiÊ, Rudolf 206 Vuk, Dragutin 53, 104, 111 Vuk, Miroslav 197, 205 VukotinoviÊ, Ljudevit 24
ÆaniÊ, Ivo 70, 71, 73, 223 ÆerjaviÊ, Juraj 63, 220 ÆeæeliÊ AliÊ, Zdravka 208 Æganec, Vinko 38, 39, 51, 55, 64, 148, 198 Æiga → ©venda, Mirko Æiga Æigmanov, Tomislav 22 Æitnik, Davorin 209 ÆupanoviÊ, Lovro 205
247
PRAKSA I TEORIJA KNJIÆEVNIH »ASOPISA
SUMMARY BETWEEN TRADITION AND SUBVERSION Kaj magazine and Kajkavian postmodernism
After the Middle Ages, during which Croatian authors had mostly been writing in Latin, a language of public and church administration, and in Old Church Slavic, a language of liturgy and the original significant Croatian literacy, in 16th century there is an increase of writing in regionally widespread Croatian languages, Kajkavian in northwest of Croatia, »akavian in coastal part of Croatia (Istria and Dalmatia), and ©tokavian in Slavonia, Dubrovnik and certain areas on the coast. This language trinity was briefly interrupted in the middle of the 19th century when members of the Illyrian movement (1836-1848) chose ©tokavian language as the base for the common language of the emerging modern Croatian nation, aiming for a national integration of former Croatian regions. This newly created national language, called standard Croatian language, has ever since represented the official language in the Republic of Croatia, and »akavian, Kajkavian and ©tokavian languages haven’t been used in public communication, as well as literature, having thus created narratives that those languages are less valuable than the standard language. However, they have never completely disappeared from Croatian public scene. Except for the certain forms of folklore (folk songs and dances), it is literature that is the most creditable for it. Revival of literature written in nonstandard Croatian languages, especially Kajkavian and »akavian, happened in the first half of the 20th century (Fran GaloviÊ, Dragutin DomjaniÊ, Miroslav 249
SUMMARY
Krleæa and Ivan Goran KovaËiÊ). Kajkavian literature almost vanishes with their departure from literary scene. Its new revival happened in the late 1960’s when Kaj magazine was first published, and later many other activities were also started with the goal of (re)affirmation of Kajkavian literature and culture. That is the reason why this magazine and period get the most of attention in this work. Magazine Kaj was launched at the initiative of Stjepan DraganiÊ in 1968 in Zagreb and it represents the first magazine which specialises in the Kajkavian literature, as well as Kajkavian culture and science in general. In other words, with its appearance the Kajkavian literature and its researchers have for the first time gained continuous media space. Ever since 1968, many Kajkavian writers, mostly poets, have published their works in Kaj, but Kajkavian prose, drama, as well as children’s literature and literary translation, which were up until then non-existent or very rare, can be found in it. Except for revival of Kajkavian literature, magazine Kaj is responsible for modernisation of it, because a portion of writers who were active in it managed to bring the Kajkavian literature closer to the contemporary (postmodern) streams not only in Croatian, but also European literature (Ivo Kalinski, Zvonko KovaË, Ernest Fiπer, Boæica Brkan, Denis PeriËiÊ). The magazine is also responsible for critical, scientific and anthological verification of Kajkavian literature (Joæa Skok, Mladen KuzmanoviÊ, Olga ©ojat, Alojz Jembrih, Ivo Kalinski, Boæica Paæur). Considering the fact that the magazine published and (critically, scientifically and anthological) evaluated the Kajkavian literature at the same time, it can be claimed that it was not only its passive transferor, but also its active co-creator. Except for the Kajkavian literature and its researchers, ever since its beginnings the magazine has also been open to researchers of other areas of the Kajkavian culture (linguists, art historians, ethnologists, historians, musicologists, etc.). 250
Mario Kolar: BETWEEN TRADITION AND SUBVERSION
In that sense, we can say that Kaj magazine, with its already half-a-century-old continuity of (re)affirming the Kajkavian literature and culture, has contributed not only to the beginning of institutionalisation of this often marginalised scion of Croatian culture, but also of the cultural decentralisation of Croatia. Moreover, considering the width of disciplinary framework and the lack of institutions which would deal with the Kajkavian past and present, we could say that Kaj magazine in a way represents a sort of institution of the Kajkavian culture. Because of this attempted institutionalisation of the Kajkavian culture, which at the very least was not welcome at the time of its launch, as well as most recently, the magazine was in principle subversive. However, as opposed to this subversive goal which was contrary to official and common attitude, the strategies and mechanisms of reaching it were not subversive. None of the content published in Kaj has loudly and directly, let alone ardently, spoken about the need of repositioning of the Kajkavian culture in the national context, but these desires can rather be read as subtext of certain submissions, just as they represent the unobtrusive, almost hidden goal of the very existence of the magazine. Instead of clamorous and polemic tones, the magazine tried (and still does) to achieve its goal by means of calm and reasoned indication of indisputable value of the Kajkavian (cultural) past and present. It can be said that ever since its launch, the magazine is characterised both by its explicit focus on tradition and implicit subversive vocation, a duality chosen as the best method of trying to reaffirm and reposition the Kajkavian culture in the national context. While the method could be debated upon, the concrete contribution of Kaj to the achievement of the goal is undoubtedly major.
251
Mario Kolar: IZME–U TRADICIJE I SUBVERZIJE
BILJE©KA O AUTORU
Mario Kolar (Molve, 1981) na Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu zavrπio je studij kroatistike, slavistike (2008) i bibliotekarstva (2011) te doktorirao iz podruËja kroatistike (2013). Nakon πto je kao uËitelj i knjiæniËar radio u nekoliko osnovnih πkola, od 2013. voditelj je SveuËiliπne knjiænice SveuËiliπta Sjever (Koprivnica/Varaædin). Do sada je objavio knjigu knjiæevnih kritika Nuspojave Ëitanja (2014), za Ëiji je rukopis 2013. dobio Knjiæevnu nagradu “Ivan vitez Trnski”, a nakon objave knjiga je dobila i Nagradu “Julije BeneπiÊ” (2014). Sudjelovao je na desetak znanstvenih skupova te je objavio viπe desetaka znanstvenih studija, eseja i kritika u knjiæevnim i znanstvenim Ëasopisima i zbornicima. Æivi u Koprivnici.
253
LITERATURA
254
Nakladnik SveuËiliπte u Zagrebu Filozofski fakultet Za nakladnika Prof. dr. Vlatko PreviπiÊ Biblioteka Periodica Croatica Urednik Prof. dr. Vinko BreπiÊ Serija Studije Knjiga 7. Mario Kolar Izmeu tradicije i subverzije »asopis Kaj i kajkavska postmoderna Urednik Boris Bui Boris Bui Zagreb 2015. Likovna i grafiËka oprema Marina ∆oriÊ Tisak i uvez Denona, Zagreb Naklada 333 primjerka Adresa HR-10000 Zagreb, Ivana LuËiÊa 3