20 minute read
3. Mjere zdravstvene zaštite
S obzirom na to da se radi o Zakonu i etičkom kodeksu koji su donijeti prije nekoliko godina, nisu u aktualnom kurikulu za obrazovanje medicinskih sestara / medicinskih tehničara opće njege. Kako je rad u zdravstvu nezamisliv bez pridržavanja mnogih etičkih načela i neprekidnog unaprjeđenja kvalitete zdravstvene skrbi, nužno je na kraju upoznati se i s tim područjem kako bi rad zdravstvenih djelatnika uvijek bio na visokoj etičkoj razini uz ispunjavanje svih kriterija kvalitete.
Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite
Advertisement
Zdravlje je bitan čimbenik kvalitete života i razvoja društva. Svjetska zdravstvena organizacija definira kvalitetu kao „zdravstvenu uslugu koja po svojim obilježjima zadovoljava zadane ciljeve, a sadašnjim stupnjem znanja i dostupnim resursima ispunjava očekivanja bolesnika da dobije najbolju moguću skrb uz minimalni rizik za njegovo zdravlje i blagostanje“. Posljednjih godina događaju se sve veće promjene u zdravstvenoj zaštiti pacijenata. Danas je doprinos zdravstvenih djelatnika sve značajniji u cjelokupnom sustavu zdravstva. Medicina svake godine napreduje i pridaje se sve veći značaj brizi za kvalitetom u liječenju pacijenata. Cilj nove zdravstvene politike je očuvanje i unaprjeđenje zdravlja te produljenje trajanja i kvalitete života populacije i pojedinaca. U zemljama EU-a pravo je svake članice definirati svoj zdravstveni sustav odgovarajućim mjerilima kvalitete. Tako se primjenjuju norme kvalitete i u zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske. Poboljšanje kvalitete u zdravstvu provodi se radi osiguranja učinkovite, djelotvorne, jednako visokokvalitetne i jednako dostupne zdravstvene zaštite u svim zdravstvenim djelatnostima, na svim razinama zdravstvene zaštite i na cijelom području Republike Hrvatske. Poboljšavanje kvalitete u zdravstvu provodi se kroz poboljšavanje zdravstvene infrastrukture, nabavkom nove opreme i instrumenata, kroz edukaciju liječnika i ostalog zdravstvenog osoblja. Provođenje unutrašnjeg nadzora i provođenje kontrole od strane vanjskih audita (kontrolora) nužna je pretpostavka poboljšanja kvalitete. Kvalitetna zdravstvena usluga jest potpuno zadovoljenje potreba onih koji najviše trebaju zdravstvene usluge, a to su pacijenti. Cilj poboljšavanja kvalitete u zdravstvu je što kvalitetnije liječenje pacijenata. Kvalitetna usluga u zdravstvu ogleda se u sigurnosti, učinkovitosti, raspoloživosti, djelotvornosti, dostupnosti, efikasnosti, pravičnosti, prikladnosti. Kada se želi poboljšati kvaliteta u zdravstvu, potrebno je sagledati utjecaj kvalitete na sve uključene (tri) strane. Kako poboljšati kvalitetu u zdravstvu (1) vezanu za pacijente, kako poboljšati kvalitetu u zdravstvu (2) vezanu za zdravstvene djelatnike i kako poboljšati kvalitetu u zdravstvu (3) vezanu za upravu zdravstvenih ustanova? Da bi se uspjelo učinkovito poboljšavanje kvalitete u zdravstvu potrebno je objediniti sve uključene strane, tj. pacijente, zdravstvene djelatnike i upravu zdravstvenih ustanova.
Riječ etika dolazi od grčke riječi ethikos (moralan, ćudoredan) i ethos (običaj, narav, karakter). Etika je filozofska disciplina koja obuhvaća sustav moralnih načela, temeljnih vrijednosti i normi ponašanja kao kriterija procjene ispravnoga i neispravnoga, dobroga i lošega. Govoreći o etici, najvažnija je individualna ili osobna etika pojedinca koja predstavlja njegova moralna načela, vrijednosti i uvjerenja prema kojima se ponaša i u svom profesionalnom dijelu života. Kao dio profesionalne medicinske etike, razvija se i etika medicinskih sestara. Sestrinska se etika, baš kao i medicinska, po svom području proučavanja i interesa ubraja u primijenjenu etiku. Svi medicinski radnici, a osobito medicinske sestre, koje uz pacijenta provode najviše vremena od svih ostalih profila, imaju obvezu savjesno raditi svoj posao liječenja bolesnika, ali uz to postoji i pravna dužnost, a to je pružiti medicinsku usluge uz obvezu poštovanja moralnih i etičkih načela zdravstvene struke. Etika u sestrinstvu utvrđuje vrijednosne kriterije dobroga ljudskog djelovanja i ispravnog ponašanja sestara u kompleksnom procesu skrbi i njege bolesnika. Etika sestrinstva, temeljena na skrbi, najsigurniji je put da sestrinstvo kao autonomna zdravstvena profesija ostane vjerna svojim originalnim idealima. Uz Zakon o sestrinstvu, jedan od osnovnih akata kojih se moraju pridržavati medicinske sestre u svojem radu i u odnosu s pacijentima i drugim djelatnicima u zdravstvu jest etički kodeks njihove struke. Medicinska sestra koja obavlja svoju djelatnost dužna je učlaniti se u Hrvatsku komoru medicinskih sestara (HKMS), biti upisana u Registar i imati odobrenje za samostalan rad. Medicinska sestra mora se pridržavati sljedećih etičkih normi: • poštovati pacijenta kao ljudsko biće • poštovati pravo pacijenta na njegov fizički i mentalni integritet • poštovati osobnost i privatnost pacijenta • poštovati njegov svjetonazor, moralna i vjerska uvjerenja • provjeriti da je pacijent dao pristanak na liječenje • čuvati profesionalnu tajnu • surađivati s ostalim članovima tima • održavati svoje stručno znanje i sposobnost • biti osoba od povjerenja • prepoznati rizik kod pacijenta i svesti ga na najmanju moguću razinu • štititi i podržavati zdravlje pacijenta • održavati i povećavati dobar ugled profesije medicinske sestre. Medicinska sestra osobno je odgovorna za svoj rad, bez obzira na savjete ili upute drugih.
Ako se neki problem ne može riješiti na kolegijalan i neformalan način, tada je medicinska sestra dužna izvijestiti HKMS. Medicinska sestra se ne smije baviti prijavama koje imaju za cilj nekoga povrijediti i poniziti, a ne zaštititi struku. Medicinska sestra dužna je surađivati s tijelima HKMS-a.
Medicinska sestra mora se odnositi prema drugim medicinskim sestrama na način kako bi željela da se one odnose prema njoj. Svojim učiteljicama iskazivat će poštovanje i zahvalnost za znanje, vještine i odgoj koje je od njih primila. Ako druga medicinska sestra zatraži od nje stručni savjet ili pomoć, pružit će joj pomoć nesebično i prema svojem najboljem znanju.
Odnos prema Hrvatskoj komori medicinskih sestara
Medicinska će sestra HKMS smatrati svojom stručnom maticom, čuvajući i promičući joj ugled. Medicinska sestra dužna je poštovati opće akte i sve druge upute i odluke Komore i na vrijeme ispunjavati sve obveze prema Komori. Poštovanje odredaba ovog Kodeksa obveza je svih medicinskih sestara.
Korupcija u zdravstvu
I, nakraju, nužno je reći nekoliko riječi o vječitoj temi koja je povezana s pružanjem zdravstvenih usluga. Radi se o problemu korupcije koji ne treba zanemarivati, ali niti preuveličavati. U svojoj analizi stanja u RH u Nacionalnoj strategiji razvoja zdravstva tom problemu zakonodavac je posvetio potrebnu pozornost. Tamo je istaknuto da sustav zdravstva i pružanje zdravstvene zaštite ovisi o učinkovitom kombiniranju financijskih i ljudskih resursa te pružanja pravovremenih i pravilno alociranih usluga. Navedeno podrazumijeva postojanje sustava koji bi mobilizirao i raspodjeljivao resurse, obrađivao informacije i u skladu s time djelovao i poticao sve sudionike sustava na pravilno, pošteno i učinkovito djelovanje. Dobro upravljanje ključ je uspješnog djelovanja takvog sustava.
Korupcija je štetna društvena pojava koja narušava osnovne društvene vrijednosti i stoga je potrebno ulagati napore u njezino aktivno suzbijanje. Zloporaba povjerene moći za stjecanje vlastite koristi smatra se korupcijom u najširemu smislu.
Podmićivanje, pak, jest nuđenje, davanje, primanje ili omogućavanje davanja neke vrijednosti (novčane, materijalne i sl.) kako bi se utjecalo na djelovanje službene osobe u javnoj službi.
Dakle, mito i korupcija postoje samo unutar sustava, i to u onim dijelovima sustava gdje on ne izvršava svoje dužnosti. Drugim riječima: loš sustav omogućuje slobodan prostor za mito i korupciju. Transparency International daje opću definiciju korupcije kao zloupotrebu javnih ovlasti radi osobnog dobitka. Hrvatska je za 2019. godinu na Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala, na ljestvici od 180 država, na 63. mjestu, čime se nastavio trend opadanja indeksa koji je najbolju vrijednost dosegao 2008. godine. Među državama EU od nas su korumpiranije Rumunjska, Mađarska te Bugarska. Najpovoljnije su u Europi ocijenjene Danska, Finska, Švedska i Švicarska. Kao najkorumpiranije države u svijetu navode se Sirija, Južni Sudan i Somalija. Porast korupcije diljem svijeta objašnjava se netransparentnim financiranjem političkih stranaka, slabljenjem demokracije i demokratskih institucija, smanjivanjem građanskih sloboda i prostora za civilno društvo.
Takva definicija korupcije veoma dobro pokriva nečasna djela bolnica, liječnika te ostalih djelatnika u zdravstvu koji općenito imaju visok društveni i profesionalni status i od kojih se očekuje da svoj profesionalni sud donose neovisno o privatnim financijskim interesima. Analiza Transparency Internationala pokazuje da je zdravstvo veoma podložno korupciji i to u čitavom svijetu. Korupcije ima i u privatnim kao i državnim zdravstvenim sustavima, u siromašnima kao i u bogatima, u tehnički sofisticiranima kao i najprimitivnijima. Dokazano je da razina korupcije ovisi i o izgrađenosti pravnog sustava zemlje kao i normama koje se poštuju u neformalnim institucijama. Vrijednosti, društvene mreže, običaji i načini ophođenja sa sudionicima poslovnog procesa determiniraju naklonjenost korupciji. Što se formalnih institucija tiče, istraživanja su pokazala da će korupcija biti veća što je povjerenje u sudstvo i pravni sustav manje. Korupcija će postojati dok su god koristi od korumpiranog djelovanja veće od troškova i rizika koje takvo ponašanje nosi. Upravo zato je potrebno strogo sankcionirati svako protuzakonito i korumpirano djelovanje. Korupcija u zdravstvenom sektoru odraz je različitih strukturnih problema, a među glavne motive postojanja korupcije u zdravstvu ubrajaju se: slaba ili nepostojeća regulacija, prekomjerna regulacija sustava, manjak odgovornosti, niske plaće, ograničena ponuda usluga i slično. Nesumnjivo jest da korupcija šteti zdravlju, a osobito je
Korupciju u zdravstvu Transparency International definira kao zloupotrebu povjerenja kojeg daje položaj.
• pad morala u sustavu i njegovoj okolici • negativan utjecaj na makroekonomiju • usporavanje razvoja privatnih ustanova.
Neovisno u kojem se obliku korupcija pojavljuje, nužno je osigurati kvalitetno upravljanje, jasan zakonski okvir te praćenje i nadzor djelovanja svih aktera unutar sustava. A ovome služi i proučavanje zakonske regulative u socijalnom i zdravstvenom sustavu Hrvatske, s posebnim osvrtom na pitanje kvalitetnog obavljanja svih oblika zdravstvene skrbi, uz pridržavanje načela zakonitosti struke i izvođenja pojedinih funkcija sukladno pravilima struke uz pridržavanje etičkih načela.
Zakonodavna osnova izvanrednog stanja
Pandemija COVID-19, koja je započela potkraj 2019., a proširila se po čitavom svijetu tijekom 2020. godine, zahvatila je i Hrvatsku. Prvi bolesnik registriran je 25. veljače 2020., a epidemija je proglašena u travnju iste godine. S porastom broja zaraženih rastao je i broj oboljelih koji su liječeni u bolnicama. Zbog težine kliničke slike mnogi su liječeni na respiratoru. Te godine registrirano je ukupno 3.600 umrlih. Prosječni mortalitet u populaciji se kretao oko 1/1000 stanovnika, dok je letalitet kod oboljelih bio 1,8 %. Smrtnost među starijim dobnim skupinama bila je izraženija, dok je smrtnost bolesnika liječenih na respiratoru bila viša od 70 %. Zbog brzog prijenosa virusa unutar populacije i ozbiljnih posljedica te ugroze funkcioniranja države, nužno su ograničene neke slobode zagarantirane Ustavom RH. To je dovelo do protesta nekih skupina koje su iskazivale nepovjerenje u mjere koje se poduzimaju na suzbijanju pandemije, osobito one kojima se ograničava sloboda kretanja stanovnika. Nezadovoljstvo je kulminiralo zahtjevom za preispitivanje ustavnosti pojedinih mjera koje je uvodio Stožer civilne zaštite RH, a na prijedlog epidemiologa. Ustavni sud je svojim rješenjem odbio prijedloge za ocjenu ustavnosti pojedinih odluka Stožera civilne zaštite RH, proglasivši ih ustavnima.
Ustav RH navodi: U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti.
Prema doktrini iz pravne literature izvanrednim stanjem smatra se: 1. rat, odnosno neposredna ratna opasnost; 2. pobune, nemiri i slični unutarnji pokreti; 3. velike elementarne nepogode, kao što su katastrofalni potresi, poplave, šumski i drugi požari i epidemijska oboljenja ljudi (ali i flore i faune). Krajem 2020. godine donijete su dopune i izmjene Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. U poglavlju o sigurnosnim mjerama za zaštitu pučanstva od
zaraznih bolesti navodi se: „Radi sprječavanja i suzbijanja zaraznih bolesti, na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, ministar zdravstva može narediti posebne sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti. Između ostalog može narediti: • osnivanje karantene • zabranu putovanja u državu u kojoj postoji epidemija određene bolesti • zabraniti kretanja osoba, odnosno ograničenje kretanja u zaraženim i neposredno ugroženim područjima • izolaciju osoba u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru (samoizolacija) • obvezu pravilnog nošenja maske za lice ili medicinske maske • zabranu ili ograničenje održavanja javnih događanja i/ili okupljanja • zabranu ili ograničenje održavanja privatnih okupljanja. Kako bi se država bolje organizirala za borbu protiv posljedica elementarnih katastrofa (osobito potresa koji je u ožujku 2020. zadesio grad Zagreb, a krajem godine područje Banovine) i pandemije dopunjen je Zakon o sustavu civilne zaštite.
Izvanredno stanje je nastupanje posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu.
U tim slučajevima Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donosi odluke i upute koje provode stožeri civilne zaštite jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Odluke i upute donose se radi zaštite života i zdravlja građana, očuvanja imovine, gospodarske aktivnosti i okoliša te ujednačavanja postupanja pravnih osoba i građana. Spomenutom ustavnom odredbom, kao i novim zakonskim rješenjima, u Hrvatskoj su stvoreni preduvjeti za organiziranu i uspješnu borbu protiv životne ugroze za stanovništvo i posljedica koja mogu nastati nakon elementarnih katastrofa ili širenja opasnih zaraznih bolesti.
Ponovimo!
• Kvaliteta zdravstvene zaštite jest rezultat mjera koje se poduzimaju sukladno suvremenim spoznajama u zdravstvenim postupcima, a koje osiguravaju najviši mogući povoljan ishod liječenja i smanjenje rizika za nastanak neželjenih posljedica za zdravlje ljudi. • Svi nositelji zdravstvene djelatnosti u Republici Hrvatskoj obvezni su uspostaviti, razvijati i održavati sustav za osiguranje i poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite sukladno planu i programu mjera. Akreditacija se izdaje na četiri godine, što znači da je podložna stalnoj provjeri. • Poboljšavanje kvalitete u zdravstvu provodi se kroz poboljšavanje zdravstvene infrastrukture, nabavkom nove opreme i instrumenata, kroz edukaciju liječnika i ostalog zdravstvenog osoblja. • Kada se želi poboljšati kvaliteta u zdravstvu, potrebno je sagledati utjecaj kvalitete na sve uključene (tri) strane: kako poboljšati kvalitetu u zdravstvu (1) vezanu za pacijente, kako poboljšati kvalitetu u zdravstvu (2) vezanu za zdravstvene djelatnike i kako poboljšati kvalitetu u zdravstvu (3) vezanu za upravu zdravstvenih ustanova. • Orijentiranost prema pacijentu podrazumijeva da je dobrobit pacijenta temeljno polazište za odluku o zdravstvenim postupcima, što uključuje njegovo pravo na suodlučivanje u cilju unaprjeđenja kvalitete njegova života. • Sljedivost zdravstvenog postupka je rezultat mjera koji se postiže dokumentiranjem u provođenju zdravstvenih postupaka i analiziranjem medicinskih rezultata tih postupaka u cilju poboljšanja kvalitete zdravstvene zaštite. • Akreditacijski postupak je postupak procjenjivanja kvalitete rada zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno privatnih zdravstvenih radnika na osnovi ocjene sukladnosti njihova rada s utvrđenim optimalnim standardima za djelatnost koju obavljaju. • Medicinska sestra mora se pridržavati sljedećih etičkih normi (ovdje su navedene samo neke): poštovati pacijenta kao ljudsko biće, poštovati pravo pacijenta na njegov fizički i mentalni integritet, poštovati osobnost i privatnost pacijenta, poštovati njegov svjetonazor, moralna i vjerska uvjerenja, provjeriti da je pacijent dao pristanak na liječenje, čuvati profesionalnu tajnu. • Glavne posljedice korupcije po zdravstveni sustav su: smanjivanje sredstava, pad kvalitete skrbi, pad dostupnosti medicinskih usluga, stvaranje nejednakosti, porast troškova, pad morala, negativan utjecaj na makroekonomiju i usporavanje razvoja privatnih ustanova. • Izvanrednim stanjem smatra se nastupanje posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu.
Pitanja za provjeru znanja:
1. Što je to kvaliteta zdravstvene zaštite? 2. Koja je uloga Ministarstva zdravstva u vezi davanja akreditacije u zdravstvu? 3. Je li u nas obvezna uspostava sustava za osiguranje i poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite? 4. Kako se provodi poboljšanje kvalitete u zdravstvu? 5. Što podrazumijeva pojam „orjentiranost prema pacijentu“? 6. Što je to sljedivost zdravstvenog postupka? 7. Što je akreditacijski postupak? 8. Kojih se etičkih normi mora pridržavati medicinska sestra? 9. Koje su moguće posljedice korupcije po zdravstveni sustav? 10. U kojm se slučajevima mogu ograničiti pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom?
Literatura
1. Anderson G, Sotir Hussey P. Influencing government policy. U: Pencheon D,
Guest C, Melzer D, Muir Gray JA (urednici). Oxford Handbook of Public Health.
Oxford University Press, 2006. 2. Etički kodeks medicinskih sestara. Hrvatska komora medicinskih sestara, 2005. 3. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. MU 18/97, 2/10. 4. Izvješće o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Hrvatski zavod za javno zdravstvo: Zagreb, 2017. 5. Konvencija o pravima djeteta. 6. Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine.
Vlada Republike Hrvatske, 2006. 7. Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012. – 2020. Vlada RH, 2012. 8. Omejec J. Izvanredna stanja u pravnoj teoriji i ustavima pojedinih zemalja. Pravni vjesnik. 1996;12(1-4):172-196. 9. Opća deklaracija o ljudskim pravima. 10. Plan i program mjera zdravstvene zaštite, NN 62/05. 11. Pravilnik o mjerilima i postupcima za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koje su nesposobne za samostalan život i rad i koje nemaju sredstava za uzdržavanje, a koje to pravo ne mogu ostvariti po drugoj osnovi. NN 39/02. 12. Puljiz V. Reforme sustava socijalne politike u Hrvatskoj. Revija za socijalnu politiku. 2001:8(2):159-180. 13. Puntarić D, Stašević I, Ropac D. Javno zdravstvo. Medicinska naklada, Hrvatsko katoličko sveučilište: Zagreb, 2017. 14. Registar prava osoba s invaliditetom. (dostupno na: https://drugo-lice-invalidnosti.org/images/files/Registar %20prava.pdf) 15. Rješenje Ustavnog suda RH. NN 105/20. 16. Ropac D, Stašević I. Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo. Medicinska naklada,
Hrvatsko katoličko sveučilište: Zagreb, 2018. 17. Statistika tržišta rada. Hrvatski zavod za zapošljavanje, 2019. 18. Stašević I. Osnove socijalnog i zdravstvenog zakonodavstva. Veleučilište u Bjelovaru: Bjelovar, 2017. 19. Šućur Z. Prihodi i troškovi kućanstava u Hrvatskoj. Revija za socijalnu politiku.1999;6(34):349-353. 20. Ustav Republike Hrvatske. NN 56/90, 113/2000, 28/01, 76/2010, 5/14. 21. Zakon o dopuni Zakona o sustavu civilne zaštite. NN 31/20.
22. Zakon o hrvatskom registru osoba s invaliditetom. NN 64/01. 23. Zakon o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti. NN 121/03, 117/08. 24. Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite. NN 118/18. 25. Zakon o liječništvu. NN 121/03; 117/08. 26. Zakon o ljekarništvu. NN 121/03, 142/06, 35/08, 117/08. 27. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju. NN 150/2008 te brojne dopune zaključno s NN 57/12, 80/13, 137/13, 98/19. 28. Zakon o sestrinstvu. NN 121/03, 117/08 i 57/11. 29. Zakon o socijalnoj skrbi. NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 98/19. 30. Zakon o zaštiti prava pacijenata. NN 169/04; 37/08. 31. Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. NN 144/20. 32. Zakon o zdravstvenoj zaštiti. NN 150/2008, 70/12, 82/13, 159/13, 22/14,154/14, 100/18. 33. Walt G, Gilson L. Reforming the health sector in developing countries: The central role of policy analysis. Health Policy and Planning. 1994;9:353-70. 34. Walt G, Shiffman J, Schneider H, Murray SF, Brugha R, Gilson L. „Doing“ health policy analysis: methodological and conceptual reflections and challenges. Health Policy Plan. 2008;23(5):308-17. doi: 10.1093/heapol/czn024.
Pojmovnik
Akreditacijski postupak je postupak procjenjivanja kvalitete rada zdravstvene ustanove na osnovi ocjene sukladnosti njihova rada s utvrđenim optimalnim standardima za djelatnost koju obavljaju. Beskućništvo je stanje u kojemu se nalaze ljudi koji nemaju mogućnost adekvatnog stanovanja, odnosno žive u nestandardnim objektima koji se ne mogu smatrati domom ili žive „na cesti“. Bolnica je zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnost dijagnostike, liječenja, medicinske rehabilitacije i zdravstvene njege bolesnika te osigurava boravak i prehranu bolesnika. Cilj zdravstvene politike je produljivanje očekivanoga trajanja života te poboljšanje njegove kvalitete. Dijete označava svaku osobu mlađu od 18 godina. Djelatnost medicinske sestre obuhvaća sve postupke, znanja i vještine zdravstvene njege. Etika je filozofska disciplina koja obuhvaća sustav moralnih načela, temeljnih vrijednosti i normi ponašanja kao kriterija procjene ispravnoga i neispravnoga, dobroga i lošega. Etika sestrinstva utvrđuje vrijednosne kriterije dobroga ljudskog djelovanja i ispravnog ponašanja sestara u kompleksnom procesu skrbi i njege bolesnika. Hendikep je stanje koje proizlazi iz nekoga trajnog oštećenja ili invaliditeta, ograničavajući ili sprječavajući izvršenje uobičajenih aktivnosti. Hitno stanje je ono stanje kod kojega bi zbog nepružanja liječničke pomoći mogle nastati trajne štetne posljedice po zdravlje (invaliditet) ili po život bolesnika.
Indeks starosti pokazuje omjer broja starijih od 60 godina i mladih u dobi do 19 godina. Indikatori socijalnog stanja su broj umirovljenika, broj nezaposlenih, broj siromašnih, rasprostranjenost pojave socijalne patologije. Intervencija označava skup mjera koje se poduzimaju kako bi se uklonio ili smanjio rizik razvoja određene bolesti, odnosno skup mjera koje se poduzimaju kako bi se izliječila, zaustavila ili usporila bolest te na taj način spriječilo njezino razvijanje, posljedični invaliditet ili smrt.
Invaliditet je trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak (što proizlazi iz oštećenja zdravlja) sposobnosti obavljanja neke fizičke aktivnost ili psihičke funkcije. Izvanredno stanje je događaj ili stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš,
gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu. Klinički pokazatelji kvalitete su sredstva mjerenja u obavljanju zdravstvenih postupaka određenih vrijednostima koje služe za prikazivanje rezultata tih postupaka. Kodeks medicinske etike i deontologije – polazeći od humanističkih načela i temeljnih vrijednosti društva, utvrđuje načela i pravila kojih se liječnici moraju pridržavati pri obavljanju svog zvanja. Komora medicinskih sestara je strukovna samostalna organizacija medicinskih sestara.
Kontekst zdravstvene politike označava sustavne čimbenike koji mogu imati utjecaj na zdravstvenu politiku. Korupcija je zloporaba javnih ovlasti radi osobnog dobitka. Krizno stanje je bilo koji događaj koji predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju ljudi u zajednici te uzrokuje ili bi mogao uzrokovati takav broj ili vrstu žrtava koje nije moguće zbrinuti redovitom organizacijom rada. Kvalitetna zdravstvena usluga je potpuno zadovoljenje zdravstvenih potreba pacijenata. Kvaliteta zdravstvene zaštite je rezultat mjera koje se poduzimaju sukladno suvremenim spoznajama u zdravstvenim postupcima, a koje osiguravaju najviši mogući povoljan ishod liječenja i smanjenje rizika za nastanak neželjenih posljedica za zdravlje ljudi. Licencija je odobrenje za samostalni rad kojim se dokazuje stručna osposobljenost liječnika za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti na području RH. Liječnik je zdravstveni radnik sa završenim medicinskim fakultetom i stečenim nazivom doktor medicine.
Lječilište je zdravstvena ustanova u kojoj se prirodnim ljekovitim izvorima provodi preventivna zdravstvena zaštita, specijalistička i bolnička rehabilitacija. Ljekarnička djelatnost osigurava opskrbu lijekovima i njihovu izradu te opskrbu medicinskiim proizvodima. Ljekarnički radnici su zdravstveni radnici koji imaju obrazovanje farmaceutskog usmjerenja i neposredno pružaju ljekarničke usluge. Medicinska dokumentacija je dokumentacija koja se vodi u skladu s propisima o evidencijama na području zdravstva, koja u svakom trenutku može pružiti dostatne podatke o zdravstvenom stanju pacijenta i njegovu liječenju. Nacionalna bolnica je klinička ustanova u kojoj se najsloženiji oblici zdravstvene zaštite pružaju i u kojoj se obavlja nastava visokih učilišta i znanstveni rad za djelatnosti za koje je osnovana.
Očekivano trajanje života je broj godina koje pojedinac u određenoj dobi može očekivati da će doživjeti uz trenutne razine smrtnosti.
Odobrenje za samostalan rad javna je isprava koju prema posebnome zakonu izdaje nadležna komora nakon dobivenog uvjerenja zdravstvenog radnika o položenom stručnom ispitu.
Kazalo pojmova
A
akreditacijski postupak 79 alkoholizam 13
B
beskućnici 13 blokirani 13 bolnica 23 bolnička ljekarna 41
C
cilj zdravstvene politike 3 cjeloživotno obrazovanje 29
Č
članovi obitelji osiguranika 44
D
Deklaracija o ljudskim pravima 69 dijete 74 djelatnost medicinske sestre 33 dom zdravlja 22 dopunska lista lijekova 46 dopunsko zdravstveno osiguranje 49 drugo mišljenje 67 državni zdravstveni zavodi 24 dužnosti medicinske sestre 36
E
etičke norme 80 etički kodeks 80 etika sestrinstva 80 etika 80
F
farmaceutski tehničar 42 financiranje zdravstvenog sustava 49
G
Galenski laboratorij 41
H
hendikep 72 hitno stanje 31 Hrvatska komora medicinskih sestara 31
I
indeks starosti 11 indikatori socijalnog stanja 10 intervencija 58 invaliditet 72 izvanredno stanje 26, 86
K
klinički pokazatelji kvalitete 79 kodeks medicinske etike 32
komora 38 koncesija 25 korupcija 83, 84 krizna situacija 26 krizni stožer 26 kvaliteta zdravstvene zaštite 79
L
liječnička tajna 32 liječnik 31
LJ
lječilište 24 ljekarnička djelatnost 41 ljekarnička skrb 41 ljekarnički radnici 42 ljudska prava 70
M
medicinska dokumentacija 38 medicinsko-biokemijska djelatnost 40 mjere zdravstvene zaštite 53
N
nacionalna bolnica 24 načela medicinsko-biokemijske djelatnosti 40 načela zdravstvene zaštite 54 načelo jednakosti 43 načelo solidarnosti 43 načelo uzajamnosti 43 naknada štete 50 naknada troškova prijevoza 46 naknada za bolovanje 47 nezaposlenost 9 novčane naknade 46 oblici zdravstvenog osiguranja 43 obvezno zdravstveno osiguranje 43 ocjena radne sposobnosti 47 očekivano trajanje života 12 osigurana osoba 44 osnovna lista lijekova 46 osoba s invaliditetom 72 oštećenje zdravlja 72 ozljeda na radu 45
P
pacijent 66 podmićivanje 84 poliklinika 23 populacijska kretanja 11 povreda radne dužnosti 38 prava djeteta 74 prava i slobode 70 prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja 44 prava osoba s invaliditetom 71 prava pacijenata 66 pravičnost u zdravstvu 4 pravila zdravstvene struke 28 prevencija bolesti 57 primarna prevencija 58 prirodno kretanje 11 pristanak obaviještenog 68 pristupačnost zdravstva 4 privatna praksa 22 priziv savjesti 33 profesionalna bolest 44 profesionalna tajna 28 promicanje zdravlja 57 prosječna životna dob 11
Ina Stašević, Darko Ropac / SOCIJALNO I ZDRAVSTVENO ZAKONODAVSTVO I PRAVNI ASPEKTI SKRBI, udžbenik za četvrti razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege
Izdavač MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB, Cankarova 13
Za izdavača MARIJA ELJUGA
Urednica ANĐA RAIČ, prof.
Lektura i korektura ANĐA RAIČ, prof.
Grafička obrada MAJA MRAVEC
Naslovnicu oblikovao MARIJAN ZAfRON
Tisak MEDICINSKA NAKLADA, ZAGREB
ISBN 978-953-176-934-1
