Krvolocna Barbika
1 Anna
Krvolocna Barbika
Anna Todd
Poslije svega
Sudar
2 Anna
Krvolocna Barbika
Svakome, ali baĹĄ svakome tko ovo Ä?ita, s puno, puno ljubavi i zahvalnosti.
3 Anna
Krvolocna Barbika
Prolog
Hardin
Ne osjećam hladni beton pod sobom, ni snijeg koji me pokriva. Osjećam samo rupu, golemu zjapeću prazninu u prsima. Bespomoćno klečim, gledajući kako Zed izvozi auto s parkirališta, s Tessom na suvozačkom mjestu. Ovakvo nešto nisam mogao zamisliti - ni u najluđim jebenim snovima ne bih pomislio da postoji ovakva vrsta boli. Žalac gubitka, tako to, čuo sam, zovu. Nikad nisam imao nešto ili nekoga koga bih želio sačuvati, nikad mi nitko nije trebao na takav način da poželim da bude samo moj, nikad se nisam htio vezati tako jako. Panika - totalna i krajnja jebena panika da ću je izgubiti - nije mi bila u planu. Ništa od ovoga nije bilo u planu. Trebalo je biti lako: spavati s njom, uzeti svoju lovu i svoje pravo da se hvalim pred Zedom. Jednostavno i glatko. Samo što se tako nije dogodilo. Umjesto toga, plavuša u dugačkim suknjama, koja opsesivno pravi liste svojih zadataka, uvukla mi se pod kožu polako, tako da to nisam primijetio sve dok se nisam zaljubio preko ušiju. Nisam ni bio svjestan koliko je volim sve dok se nisam zatekao kako povraćam u slivnik nakon što sam svojim sjebanim prijateljima predočio dokaz njezina ukradenog djevičanstva. Mrzio sam to, mrzio sam svaki trenutak toga... a opet, nisam prestao. Dobio sam okladu, a izgubio jedino zbog čega sam ikada bio sretan. I zajedno s tim izgubio sam i zadnji tračak dobrote koji me ona natjerala da pronađem u sebi. Dok mi snijeg moči odjeću, želim kriviti oca stoje svoju ovisnost prenio na mene; želim kriviti majku što je ostala s njim predugo te tako i sama pomogla da postanem ovako sjeban; želim kriviti Tessu što je ikad progovorila ijednu riječ sa mnom. Jebote, želim kriviti sve i svakoga. Ali ne mogu. Ja sam to učinio. Uništio sam nju i sve što smo imali zajedno. Ali, napravit ću sve da ispravim svoje pogreške. Kamo sad ide? Odlazi li nekamo gdje je mogu pronaći?
4 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
- To je trajalo dulje od mjesec dana - jecam dok Zed dovršava svoju priču o tome kako je sklopljena oklada. Zlo mi je i sklapam oči da umirim mučninu u trbuhu. - Znam. Stalno je dolazio s novim izgovorima i stalno je tražio još vremena, čak je snižavao iznos koji je trebao pokupiti. Bilo je čudno. Svi smo mislili da je samo opsjednut pobjedom - ono, da želi nešto dokazati - ali tek sad mi je sve jasno. Zed na trenutak prestane pričati i očima skenira moje lice. - I samo je o tome govorio. A onda, onaj dan kad sam te pozvao u kino, pošizio je. Nakon što te odbacio kući, vratio se i napao me, stvarno gadno, i govorio mi neka ti se ne približavam. Ali ja sam mu se samo nasmijao u lice jer sam mislio da je pijan pa se zato tako ponaša. - Je li... je li vam ispričao za ono na rijeci? I... druge stvari? Ne dišem dok čekam što će reći. Sažaljenje s kojim me gleda jasan mi je odgovor. - O, Bože. Prekrijem lice dlanovima. - Sve nam je ispričao... mislim, ono, baš sve - reče on tiho. Ostanem šutjeti i samo isključim mobitel. Nije prestao vibrirati otkako sam izletjela iz bara. Nema on prava zvati me sada. - Gdje je tvoja nova soba - pita me Zed i tek tada primijetim da smo pokraj kampusa. - Ne živim više u kampusu. Hardin i ja - jedva uspijem završiti rečenicu. - Nagovorio me je da se uselim s njim u stan, prije tjedan dana. - Nije valjda - uzdahne Zed. - Je. On je stvarno cijepljen od svake... ma on je - zamuckujem, nesposobna pronaći pravu riječ kojom bih opisala njegovu okrutnost. - Nisam znao da je to tako daleko otišlo. Mislio sam da će se, kad smo vidjeli pla... ovaj, znaš već, dokaz... vratiti u normalu, da će početi opet izlaziti van svaku večer s drugom curom. Ali on je samo nestao. Jedva da se uopće pojavljivao među nama, jedino onu noć kad je došao na dokove i pokušao uvjeriti Jacea i mene da ti ništa ne spomenemo. Ponudio je Jaceu hrpetinu love samo da šuti. - Ponudio mu je novac - kažem. Hardin stvarno nije mogao niže pasti. Unutrašnjost Zedova kamioneta kao da se smanjuje sa svakim novim mučnim otkrićem. - Aha. Jace je to odbio, naravno, ali obećao je Hardinu da pred tobom neće zucnuti ni o čemu. - A ti nisi - pitam, prisjećajući se Hardinovih oguljenih zglobova i Zedova pretučenog lica. - Da, baš i nisam... Rekao sam mu da ću ti ja sve reći ako ti on uskoro ne prizna. Njemu se ta ideja, očito, nije svidjela - reče i mahne prstima prema svojem licu. - Ako će ti zbog toga biti imalo lakše, znaš, ja mislim da je njemu ipak stalo do tebe. 5 Anna
Krvolocna Barbika - Nije. A i da je, sada više nije važno - kažem i naslonim glavu na prozor. Hardinovi prijatelji znali su za svaki naš poljubac, za svaki dodir; svaki naš trenutak bio je javno izložen. Svaki moj intimni trenutak. Moji jedini trenuci intime na kraju uopće nisu bili moji. - Hoćeš da te odvezem k meni doma? Mislim, ne želim zvučati nametljivo ili perverzno, samo... Samo imam kauč na kojem možeš spavati dok... dok ne vidiš što ćeš - ponudi on. - Ne, ne, hvala. Ali, možeš li mi posuditi svoj mobitel? Htjela bih nazvati Landona. Zed kimne prema mobitelu koji leži na upravljačkoj konzoli auta i na trenutak pomislim što bi bilo, koliko bi drukčije bilo sada, da zbog Hardina nisam odbila Zeda one večeri kod logorskih vatri. Nikada ne bih napravila sve one kasnije pogreške. Landon se javi na drugi zvuk zvona i, baš kao što sam i znala da hoće, pozove me da odmah dođem kod njih. Zahvalna zbog te ljubaznosti, nisam mu spomenula ništa o ovome što se dogodilo. Kažem Zedu Landonovu adresu i on me šutke vozi kroz grad. - On će me opet napasti zato što sam te odvezao, a nisam te odbacio u vaš stan konačno kaže Zed. - Rado bih ti se ispričala što sam se ovako našla između vas... ali ipak ste vas dvojica sami krivi za svoje sukobe - iskreno mu kažem. Malo mi je žao Zeda, jer mislim da je imao mnogo bolje namjere nego Hardin, ali rane su mi previše svježe da bih o tome sada razmišljala. - Znam - tiho odgovori. - Budeš li nešto trebala, nazovi me - ponudi mi Zed dok izlazim iz njegova auta. Gledam kako mi se oblačići pare formiraju ispred lica u hladnom zraku. Ali ne osjećam hladnoću. Ne osjećam ništa. Landon mi je jedini pravi prijatelj, no on živi u kući Hardinova oca. Nije mi promaknula ironija te situacije. - Stvarno se spustilo - kaže Landon dok me požuruje da uđem u kuću. - Gdje ti je kaput - prekori me zaigrano, ali lice mu se uozbilji kad me bolje pogleda, na svjetlu. - Što je bilo? Što ti je sad napravio? Pogledom prelazim po prostoriji, nadajući se da Ken i Karen nisu u prizemlju. - Što, zar se toliko vidi? Obrišem područje ispod očiju. Landon me povuče k sebi i zagrli me, i ja ponovno obrišem oči. Nemam više snage za plakanje, ni fizičke ni emocionalne. Prešla sam tu granicu. Landon mi donese čašu vode i kaže: - Idi gore u svoju sobu. Uspijem se nasmiješiti, ali kad se popnem na gornji kat, neki perverzni poriv me dovuče pred vrata Hardinove sobe. Kad shvatim pred kojim vratima stojim, bol koju zatomljujem zaprijeti da će još jače provaliti natrag na površinu i ja se brzo okrenem i uđem u sobu s druge strane hodnika. Čim otvorim vrata, u mene opet nahrupe sjećanja na onu noć kad sam iz ove sobe trčala k Hardinu dok je vrištao u snu. I ta me sjećanja peku. Sjednem na krevet u “svojoj sobi”, ne znajući što bih sa sobom. 6 Anna
Krvolocna Barbika Landon mi se pridruži nekoliko minuta kasnije. Sjeda kraj mene, dovoljno blizu da pokaže kako je zabrinut, a dovoljno daleko da, na svoj način, izrazi poštovanje. - Želiš li pričati o tome - ljubazno me upita. Kimnem. Iako mi prepričavanje čitave te sage pričinja ogromnu bol, goru od one koju sam osjetila kad sam i sama doznala za sve, osjetim se lakše kad sve ispričam Landonu. Donekle je utješno što, eto, barem jedna osoba nije cijelo vrijeme znala za moje poniženje. Dok me sluša, Landon je nepomičan kao kamen i po licu mu ne vidim što misli. Želim znati što sad misli o svojem polubratu. I o meni. Ali čim dovršim priču, on skoči na noge, očito vrlo, vrlo ljut. - Ne mogu vjerovati! Što je njemu došlo! Upravo kad sam počeo misliti da postaje gotovo pristojan, on napravi - ovo! Pa to je strašno! Ne mogu vjerovati da je bio u stanju učiniti to tebi, od svih ljudi baš tebi. Zbog čega je odlučio uništiti jedinu dobru stvar u svom životu? Čim je završio rečenicu, Landon se naglo okrene prema vratima. A onda i ja začujem korake, žurne korake po stepeništu. I to ne bilo kakve, nego korake u teškim čizmama koje oštro udaraju po drvenim stubama. - To je on - izgovorimo u isti glas i ja na djelić sekunde zaista pomislim da bih se trebala sakriti u ormar. Landon me gleda vrlo ozbiljnog, gotovo odraslog izraza lica. - Želiš li ga vidjeti? Žestoko odmahnem glavom, a Landon krene prema vratima kad mi zvuk Hardinova glasa iz hodnika propara trbuh. - Tessa! Baš kad je Landon ispružio ruku prema kvaki na vratima, Hardin upada u sobu i prođe pokraj njega kao vihor. Nasred sobe stane, a ja ustanem s kreveta. Nenaviknut na ovakve stvari, Landon samo stoji, zatečen. - Tessa, hvala Bogu. Hvala Bogu što si tu. On uzdahne i provuče prste kroz kosu. Od pogleda u njega boli me u prsima i zato samo odmaknem pogled, fokusirajući se na zid. - Tessa, bejbi. Molim te, saslušaj me. Molim te samo... Šutim i krenem prema njemu. Oči mu se rasvijetle od nade i on ispruži ruke, ali kad prođem pokraj njega, krajem oka primijetim da mu je nada nestala iz očiju. Baš dobro. - Pričaj sa mnom - moli me. Ali ja odmahujem glavom i stajem pokraj Landona. - Ne, nikada više neću pričati s tobom - viknem. - Ne misliš to tako... On priđe korak bliže. - Miči se od mene - vrištim dok me on prima za ruku. Landon stane između nas i stavi ruku na Hardinovo rame. Hardine, moraš otići. 7 Anna
Krvolocna Barbika Hardinova čeljust se steže dok mu oči lete s mene na Landona i natrag. - Landone, a ti mi se moraš maknuti s jebenog puta - upozori. Ali, Landon se ne miče. Znam Hardina dovoljno dobro i jasno mi je kako sad odvaguje svoje mogućnosti, bi li mu se isplatilo udariti Landona tu, ravno ispred mene. Glasno uzdahne, naizgled odustajući od te ideje. - Molim te... daj nam minutu nasamo kaže, nastojeći glas zadržati mirnim. Landon pogleda u mene i ja ga očima molim da ne odlazi van iz sobe. On se okrene k Hardinu. - Ona ne želi biti nasamo s tobom. - Nećeš ti meni govoriti što ona želi ili ne želi, jebote - vrisne Hardin i tresne šakom u zid tako da žbuka popuca i ulubi se. Ja odskočim i počnem ponovno plakati. Ne sada, ne sada, ponavljam u sebi pokušavajući kontrolirati svoje emocije. - Odlazi, Hardine - vikne i Landon, i u taj čas na vratima se pojave Ken i Karen. O, ne. Nisam smjela dolaziti ovamo. - Koji se tu vrag događa - pita Ken. Nitko ne odgovara. Karen me suosjećajno promatra, a Ken ponovi svoje pitanje. Hardin zuri u svog oca. - Pokušavam razgovarati s Tessom, a Landon ne želi gledati svoja prokleta posla! Ken pogleda u Landona pa u mene. - Što si sad napravio, Hardine? Ton mu više nije zabrinut, nego... ljutit? Ne mogu točno odrediti. - Ništa! U kurac - Hardin digne ruke u zrak. - Sve je upropastio, eto, to je napravio, a Tessa sad nema kamo otići - ustvrdi Landon. Htjela bih nešto reći, ali nemam pojma što. - Ima ona kamo otići, može otići kući. Tamo gdje i pripada... sa mnom - reče Hardin. - Hardin je čitavo ovo vrijeme izigravao Tessu - napravio joj je nešto što uopće ne mogu izgovoriti pred vama - ispali Landon, a Karen zaprepašteno udahne i zakorači prema meni. Ja se sva stresem. Nikad se još nisam osjetila toliko ogoljenom i slabom. Nisam htjela da Ken i Karen doznaju... ali sad to više i nije važno, jer nakon ovog danas oni me sigurno više nikad neće htjeti vidjeti. - A želiš li ti ići kući s njim - upita me Ken, prenuvši me tako iz moje spirale pada. Molećivo odmahnem glavom. - E, ali ja ne odlazim odavde bez tebe - ispali Hardin. Zakorači prema meni, a ja ustuknem korak unatrag. - Mislim da ipak moraš otići, Hardine - reče Ken i jako me iznenadi tim riječima. - Molim? Hardinovo lice poprimi duboku crvenu boju koju mogu opisati jedino kao bijes. - Možeš biti sretan što sam uopće ušao u tvoju kuću - a ti se usuđuješ tjerati me van? - Bio sam jako sretan što se naš odnos počeo mijenjati nabolje, sine, ali sada moraš otići - ponovi Ken. 8 Anna
Krvolocna Barbika Hardin opet podigne ruke. - Koje sranje! Pa stoje ona tebi? Ken se okrene prema meni pa opet prema svom sinu. - Što god da si učinio, nadam se da ti je vrijedilo toga da izgubiš najvredniju stvar u svom životu - reče i potom spusti glavu. Ne znam je li to bilo zbog Kenovih riječi ili su one samo pogodile u pravo mjesto, ali Hardinov bijes kao da je nestao, a on se nekako sav ukipio, kratko me pogledao te odmarširao iz sobe. Svi u sobi samo stojimo i šutimo slušajući kako njegovi koraci ravnomjerno odjekuju niz stube. Kad se kroz sada tihu kuću prolomi i tresak izlaznih vrata, okrenem se prema Kenu i zajecam. - Žao mi je, jako mi je žao. Oprostite, odmah odlazim. Nisam htjela da se išta od ovoga dogodi. - Ne, samo ostani koliko god ti bude odgovaralo. Ti si u ovoj kući uvijek dobrodošla reče Ken i oboje me, i on i Karen, zagrle. - Nije mi bila namjera kvariti odnos između vas dvojice - kažem, osjećajući se užasno što je zbog mene Ken potjerao sina iz kuće. Karen me primi za ruku i čvrsto je stisne. Ken me gleda začuđeno i zabrinuto. - Tessa, ja volim Hardina, ali mislim da i ti i ja znamo kako bez tebe ne bi ni bilo odnosa između nas dvojice - reče on.
9 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Ostala sam unutra koliko god sam mogla, puštajući da mi voda pada preko čela. Htjela sam da me očisti, da me nekako ohrabri. Ali, vrući tuš mi nije pomogao da se opustim toliko koliko sam se nadala. Ne mogu se sjetiti ičega što bi moglo umiriti ovu bol u meni. Čini se da je neizmjerna. Neizbrisiva. Kao neki organizam koji se nastanio u meni, a opet, i kao rupa koja polako raste i raste. - Užasno mi je žao zbog zida. Ponudila sam Kenu da platim štetu, ali on nije htio ni čuti za to - kažem Landonu dok ručnikom brišem kosu. - Ne brini zbog toga. Imaš sad i previše briga. Landon se mršti i potapše me po leđima. - Ne mogu shvatiti u što mi se pretvorio život, kako sam dospjela u ovu situaciju. Zurim pred sebe, ne želim ni najboljem prijatelju pogledati u oči. - Prije tri mjeseca, sve je imalo smisla. Imala sam Noaha, koji mi nikad nešto ovakvo ne bi učinio. Bila sam bliska sa svojom majkom i imala sam neku zamisao o tome kako bi moj život trebao izgledati. A sad nemam ništa. Doslovno ništa. Ne znam čak ni bih li trebala ići na stažiranje jer Hardin će ili doći tamo ili uvjeriti Christiana Vancea da mi da otkaz. Dohvatim jastuk s kreveta i čvrsto ga zagrlim. - On nije imao što izgubiti, ali ja jesam. Dopustila sam mu da mi sve uzme. Moj je život prije njega bio tako jednostavan i jasan. Sad... nakon njega... samo je... sve uništeno. Landon me gleda široko otvorenim očima. - Tessa, ne možeš odustati od stažiranja; već ti je dovoljno toga uzeo. Nemoj mu dopustiti da ti uzme i to, molim te - praktički me preklinje. - Dobra strana u svemu ovom je to što bez njega sad možeš raditi što god želiš, možeš sve započeti iznova. Znam da je u pravu, ali nije to tako jednostavno. Sve u mom životu već je povezano s Hardinom, čak i prokleti lak na mom autu. Nekako je uspio postati nit koja moj život drži na okupu i sad kad ga nema, ostala sam okružena krhotinama koje se više ne daju sastaviti. Kad konačno popustim i kimnem Landonu potvrđujući da je u pravu, on se blago nasmiješi i kaže: - Pustit ću te da se malo odmoriš. Zagrli me i krene van iz sobe. - Što misliš, hoće li ovo prestati - pitam ga, a on se okreće. - Koje? Glas mi je gotovo šapat: - Ova bol? - Ne znam... Želim vjerovati da hoće, ipak. Vrijeme liječi... većinu rana - odgovori on i osmijehne mi se krajem usana, još uvijek napola namršten. Ne znam hoće li me vrijeme izliječiti. Ali znam da u suprotnom neću preživjeti. Nespretno i sramežljivo, i tipično pristojno za njega, Landon me sutradan ujutro tjera da se probudim kako ne bih zakasnila na stažiranje. Prije odlaska napišem poruku zahvale Kenu i Karen i ispričam se još jednom zbog ulubljenja koje je Hardin ostavio u zidu. Landon 10 Anna
Krvolocna Barbika je šutljiv, stalno me pogledava dok vozi, pokušavajući me ohrabriti smješkanjem i duhovitim uzrečicama. Alija se i dalje osjećam užasno. Sjećanja mi naviru dok dolazimo na parkiralište. Hardin na koljenima u snijegu. Zedova priča o okladi. Brzo otključam svoj auto, hitro uskakujući u njega kako bih se što prije sklonila s hladnoće. Zgrozim se od pogleda na svoje lice u retrovizoru. Oči su mi još uvijek crvene, a podočnjaci tamni. I k tome pomalo natečeni, tako da izgledam kao iz horora. Očito će mi trebati više Šminke nego što sam mislila. Odem do Walmarta, jedinog dućana u blizini koji radi u ovo doba dana, i kupim sve što mi je potrebno da prikrijem kako se osjećam. Ali nemam se snage zaista potruditi oko svog izgleda, pa na kraju nisam sigurna da sa šminkom na licu izgledam bolje. I pokaže se da sam u pravu: dođem u Vance, a Kimberly glasno uzdahne kad me ugleda. Pokušam joj se nekako nasmiješiti, ali ona skoči od stola. - Tessa, dušo, jesi li dobro - zabrinuto me upita. - Zar tako loše izgledam - slabašno slegnem ramenima. - Ne, naravno da ne izgledaš loše - slaže ona. - Samo izgledaš kao da si... - Iscrpljena. Jer stvarno jesam iscrpljena. Ovi završni ispiti me ubijaju u pojam - kažem joj. Ona kima glavom i toplo mi se smiješi, ali osjećam kako gleda za mnom dok hodam hodnikom prema svom uredu. Nakon toga dan mi se vuče, bez kraja na vidiku, sve dok kasno prijepodne gospodin Vance ne zakuca na moja vrata. - Dobar dan, Tessa - reče s osmijehom. - Dobar dan - uspijem uzvratiti pozdrav. - Samo sam ti se htio javiti i reći koliko sam impresioniran tvojim dosadašnjim radom. Zahihoće se i nastavi. - Napravila si posao bolje i detaljnije od većine mojih stalnih zaposlenika. - Puno vam hvala, to mi mnogo znači - kažem mu, a mali glas u mojoj glavi odmah me podsjeti kako sam ovo stažiranje dobila zahvaljujući Hardinu. - Sad kad je to rečeno, htio bih te pozvati na konferenciju u Seattle idući vikend. Obično te stvari budu prilično dosadne, ali ovaj put je tema digitalno izdavaštvo, ‘val budućnosti’ i sve u tom stilu. Susrest ćeš mnogo ljudi, naučiti nešto novo. Otvaram drugo predstavništvo u Seattleu za nekoliko mjeseci, tako da i sam moram vidjeti neke ljude tamo. Nasmije se. - I, što kažeš? Svi troškovi bit će ti pokriveni, a krećemo u petak navečer; Hardin je također više nego dobrodošao. Ne na konferenciju, nego s nama u Seattle - kaže mi sa zavjereničkim osmijehom. Da on samo zna što se stvarno zbiva. - Naravno da želim ići. Puno vam hvala na pozivu! - kažem ne skrivajući oduševljenje i trenutno olakšanje jer mi se, napokon, i nešto lijepo dogodilo. - Sjajno! Reći ću Kimberly da te uputi u sve detalje i objasni ti kako ide to s troškovima - govori, ali više ga ne slušam. I sama pomisao na odlazak na konferenciju ublažava ovu bol koju osjećam. Bit ću još dalje od Hardina, ali s druge strane, Seattle me sada podsjeća na to kako me je Hardin tamo 11 Anna
Krvolocna Barbika htio voditi. Prožeo je svaki djelić mog života, uključujući i čitavu državu Washington. Osjećam kako se moj ured smanjuje, a zrak postaje gušći. - Jesi li dobro - pita me gospodin Vance, zabrinuto se mršteći. - Uh, ovaj, samo sam... nisam jela danas, a nisam dobro ni spavala - kažem mu. - Hajde, idi sad lijepo kući, pa poslije doma dovrši to što radiš - kaže mi on. - Ma ne, u redu je... - Ne, idi kući. Ne bih htio da mi se tu još srušiš. A nekako ćemo preživjeti dan bez tebe u uredu - ohrabri me mašući rukom i potom ode. Pokupim svoje stvari, pogledam se u ogledalu u kupaonici - aha, još izgledam prilično užasno - i samo što nisam kročila u lift kad me zazove Kimberly. - Ideš kući - pita i ja kimnem. - Čuj, Hardin ti je loše volje, pa budi spremna za to. - Molim? Kako to znaš? - Tako što mi je upravo nešto opsovao jer ga nisam htjela pres- pojiti k tebi - nasmiješi mi se Kimberly. - Iako je zvao po deseti put. Mislila sam, da ga želiš čuti, javila bi mu se sama na mobitel. - Puno ti hvala - kažem, iskreno zahvalna što je toliko pažljiva. Da čujem Hardinov glas iz slušalice, ona goruća bol u meni samo bi još više narasla. Uspijem doći do svog auta prije nego što se opet rasplačem. Bol kao da se samo povećava kad nisam nečim zaokupljena, kad sam prepuštena svojim mislima i sjećanjima. I, naravno, kad na mobitelu vidim da imam petnaest propuštenih poziva od Hardina i još deset novih poruka, koje namjerno neću pročitati. Kad sam se pribrala dovoljno da bih vozila, napravim ono od čega sam cijeli dan strepila: nazovem svoju majku. Javlja se na prvu zvonjavu. - Halo? - Mama - zajecam. Čudno mi zvuči reći to “mama”, ali sada mi više od svega treba majčina utjeha. - Što ti je napravio? To što svi reagiraju na isti način pokazuje mi koliko je svima bila jasna opasnost od Hardina, a samo sam ja bila slijepa kod zdravih očiju. - Ja... on - ne uspijevam složiti rečenicu. - Mogu li doći kući, samo za danas - pitam ju. - Naravno, Tessa. Vidimo se za dva sata - reče ona i poklopi slušalicu. Prošlo je bolje nego što sam mislila, ali bez topline kojoj sam se nadala. Kad bi ona bar malo bila poput Karen, koja s ljubavlju prihvaća svakakve tuđe mane. Da je bar malo toplija, ma bar nakratko, toliko da osjetim utjehu što imam majku, koja me voli i brine se za mene. Dok autom izlazim na autocestu, gasim mobitel prije nego što učinim nešto glupo, na primjer pročitam one Hardinove poruke.
12 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Put do kuće mog djetinjstva poznat je i lak, i mogu voziti bez puno razmišljanja. Natjeram se na to da pustim iz sebe svaki glasan krik koji sam si dosad uskratila - doslovno, vrištim toliko glasno koliko mogu dok mi glas ne promukne - prije nego što se dovezem kući. Otkrivam da ni vrištati nije baš lako, posebice zato što mi se uopće ne vrišti. Najradije bih plakala i nestala. Dala bih sve na svijetu da mogu vratiti vrijeme na onaj prvi dan koledža; poslušala bih majčin savjet i promijenila sobu. Moja se majka brinula da će Steph loše utjecati na mene; da smo bar tada znali kako će problem biti onaj nepristojni, kovrčavi dečko. Da smo bar znali kako će mi on uzeti sve i kako će sve u mom životu okrenuti naglavačke, da će me isjeckati poput papira na sitne komadiće i još puhnuti u tu hrpu tako da se razletim po nebu i da poslije po meni gaze njegovi prijatelji. Čitavo ovo vrijeme bila sam od kuće udaljena samo dva sata vožnje, ali sa svime što se zbivalo, činilo mi se kao da sam puno dalje. Nisam bila kod kuće otkako je počela nastava. Da nisam prekinula s Noahom, bila bih svratila već više puta. Prisiljavam se gledati ravno u cestu dok prolazim pokraj njegove kuće. Zaustavljam auto na našem kolnom prilazu i praktički iskačem van. Ali kad dođem na vrata, nisam sigurna bih li trebala pokucati. Čudno je kucati na vrata vlastite kuće, a opet, neugodno mi je ući bez kucanja. Kako se samo toliko stvari promijenilo otkako sam otišla na koledž? Odlučim ući bez kucanja i zatječem svoju majku kako stoji pored smeđeg kožnog kauča, potpuno našminkana, lijepo odjevena, u cipelama s visokim petama. Sve izgleda kao i prije: čisto i savršeno organizirano. Jedina razlika je u tome što mi se sad sve čini manjim, možda zbog toga što sam previše vremena provela u Kenovoj kući. Kuća mojih roditelja definitivno je malena i ni po čemu osobita gledano izvana, ali iznutra je lijepo uređena. Moja majka je uvijek davala sve od sebe kako bi kaos svoga braka zamaskirala atraktivnim bojama i cvijećem i pažnjom koju je uvijek pridavala čistoći. Svoje strategije dekoriranja nastavila se držati i nakon što je tata otišao, jer joj je dotad, pretpostavljam, to već postalo navika. U kući je toplo i poznati miris cimeta ispunja mi nosnice. Moja majka je uvijek bila opsjednuta mirisnim svijećama i ima po jednu u svakoj sobi. Izujem se kod ulaza, znajući da ona ne želi mokre tragove snijega na svom ispoliranom drvenom podu. - Jesi li za kavu, Theresa - pita me prije nego što me zagrli. I svoju ovisnost o kavi naslijedila sam od majke; sjetivši se toga, blago se nasmiješim. - Da, molim te. Odlazim za njom u kuhinju i sjedam za mali stol, nesigurna kako započeti razgovor. - I, hoćeš li mi ispričati što se dogodilo - jednostavno me upita. Duboko udahnem i otpijem gutljaj kave prije nego što odgovorim. - Hardin i ja smo prekinuli. Izraz njezina lica je neutralan. - Zbog čega? 13 Anna
Krvolocna Barbika - Pa, ispalo je da on ipak nije onakav kakav sam mislila da je - kažem joj. Obuhvatim dlanovima vrelu šalicu kave u pokušaju da odvratim misli od boli u duši i da se pripremim na majčinu reakciju. - A što si mislila, kakav je? - Mislila sam da me voli. Ne znam ni sama što sam mislila o tome kakav je Hardin kao čovjek. - A sad misliš da te ne voli? - Ne, sad znam da me ne voli. - Zbog čega si toliko sigurna u to - hladno me upita. - Zbog toga što sam mu vjerovala, a on me izdao, na grozan način. Znam da upravo ispuštam važne detalje iz priče, ali imam čudnu potrebu zaštititi Hardina pred mojom majkom. Prekorim samu sebe što sam tako glupa, što uopće pazim na to što će ona o njemu pomisliti, kad on očito ne bi takvo što učinio za mene. - Zar ti se ne čini da si o tome trebala razmisliti prije nego što si odlučila živjeti s njim? - Da, znam. Hajde, slobodno mi reci da sam glupa i da si mi ti sve rekla unaprijed kažem. - I jesam ti rekla, upozorila sam te na dečke poput njega. Muškaraca poput njega, i poput tvoga oca, najbolje se kloniti. Jedino mi je drago što je ta veza gotova prije nego što je zapravo i počela. Ljudi griješe, Tessa. Otpije gutljaj iz svoje šalice, ostavljajući na njoj trag ružičastog ruža. - Sigurna sam da će ti on oprostiti. - Tko? - Noah, naravno. Kako ne shvaća? Htjela sam s njom porazgovarati da me malo utješi, a ne da me gura natrag Noahu. Ustanem gledajućije, a onda se osvrnem po sobi. Je li ona ozbiljna? Ne može biti. - To što stvari s Hardinom nisu išle najbolje, ne znači da ću opet prohodati s Noahom ispalim. - A zašto ne? Tessa, trebala bi biti sretna što ti on uopće želi pružiti drugu priliku. - Molim? Zašto ne odustaneš već jednom? Ne treba mi nitko u ovom trenutku, a najmanje Noah. Najradije bih si počupala kosu s glave. Ili bolje njezinu. - Kako to misliš, najmanje Noah? Kako možeš tako govoriti o njemu? On je prema tebi bio samo i isključivo dobar, još otkako ste bili djeca. Uzdahnem i ponovno sjednem za stol. - Znam, majko. Stalo mi je do Noaha, stvarno je. Ali ne na taj način. - Ti ne znaš ni sama što govoriš. Ona ustane i izlije svoju kavu u sudoper. - Nije tu uopće riječ o ljubavi, Theresa; riječ je o stabilnosti i sigurnosti. 14 Anna
Krvolocna Barbika - Ali menije tek osamnaest - kažem joj. Ne želim ni pomišljati na to da budem s nekim koga ne volim samo radi stabilnosti. Ja želim biti svoja stabilnost i sigurnost. Želim nekoga koga ću voljeti i tko će voljeti mene. - Još malo pa devetnaest. A ako se sada ne budeš znala paziti, nitko te poslije neće ni htjeti. A sada idi popravi tu šminku jer Noah će stići svaki čas - najavi ona i izađe iz kuhinje. Trebala sam znati da k njoj ne smijem dolaziti po utjehu. Bolje bi mi bilo da sam ostala spavati u autu cijeli dan. Kao što je majka i najavila, Noah stiže nekih pet minuta kasnije. Nisam ni pokušala popraviti šminku. Dok ga gledam kako ulazi u malu kuhinju, osjećam se još gore nego dosad, a mislila sam da takvo što nije moguće. On mi se nasmiješi svojim toplim, savršenim osmijehom. - Hej. - Hej, Noah - odgovorim. Priđe mi bliže i ja ustanem kako bih ga zagrlila. Topao je pod mojim rukama, a trenirka mu lijepo miriše, točno kako sam i zapamtila. - Tvoja mama me je zvala da dođem - reče on. - Znam - pokušam se nasmiješiti. - Žao mi je što te stalno pokušava umiješati u ovo. Ne znam što joj je. - Ja znam. Želi da budeš sretna - reče on, braneći je. - Noah - upozorim ga. - Samo što ona ne zna što je tebi potrebno da bi bila sretna. Ona bi htjela da sam to ja, iako nisam. On slegne ramenima. - Žao mi je - kažem. - Tess, prestani se ispričavati. Došao sam samo zato da vidim jesi li dobro - uvjerava me i opet me zagrli. - Nisam dobro - priznam. - Vidim i sam. Želiš li razgovarati o tome? - Ne znam... misliš da bi to bilo u redu? Ne želim ga dodatno povrijediti pričajući mu o dečku zbog kojeg sam ga ostavila. - Naravno da bi bilo u redu - reče on i natoči si čašu vode prije nego što sjedne za stol prekoputa. - Okej - kažem i ispričam mu sve, u glavnim crtama. Izostavim sve detalje povezane sa seksom jer to je moja privatna stvar. Hm, pa baš i nije. Ali za mene jest. I dalje ne mogu vjerovati da je Hardin ispričao svojim prijateljima sve što smo radili... to mi je najgore od svega. Još gora od toga što je pokazivao plahtu mi je činjenica da je on, nakon što mi je govorio kako me voli i vodio ljubav sa mnom, mogao tako promijeniti ploču i sprdati se pred prijateljima sa svime što se dogodilo između nas. - Znao sam da će te on povrijediti, samo nisam mogao znati koliko - reče Noah. Vidim da je jako ljut; neobično je vidjeti tu emociju na njegovu licu, s obzirom na to kako je obično smiren i sabran. - Ti si jednostavno predobra za njega, Tessa; on je gad. 15 Anna
Krvolocna Barbika - Ne mogu vjerovati da sam bila toliko glupa - zbog njega sam bila spremna odustati od svega. Ali, najgori od svih osjećaja na svijetu je voljeti nekoga tko tebe ne voli. Noah primi svoju čašu i zavrti je među rukama. - Pričaj mi o tome - tiho izusti. Najradije bih samoj sebi opalila pljusku što sam to rekla, i to baš njemu. Otvorim usta, ali on me prekine prije nego što se stignem početi ispričavati. - Sve je u redu - reče i pruži ruku prema meni, pa mi palcem pomiluje nadlanicu. Bože, kako bi bilo lijepo da sam voljela Noaha. S njime bih bila mnogo sretnija i on mi nikada ne bi napravio ništa slično ovome Što mi je napravio Hardin. Noah mi ispriča što se sve događalo ovdje otkako me nema, a i nije da se nešto događalo. On je u međuvremenu odlučio ići na koledž u San Francisco umjesto na Sveučilište Washington, i drago mi je zbog toga. Bar jedna dobra stvar je, eto, proizašla iz toga što sam ga tako povrijedila: dobio je poticaj koji mu je trebao da ode iz države Washington. Noah mi ispriča što je sve doznao o koledžu i čime se kani baviti u Kaliforniji, i do trenutka kad ustane kako bi otišao kući, sunce je već zašlo, a ja shvaćam da je mama tijekom čitavog njegova posjeta ostala u svojoj sobi. Izađem u stražnje dvorište i odem do staklenika u kojem sam provodila sate i dane djetinjstva. Dok kroz svoj odraz u staklu zurim u neveliku ostakljenu prostoriju, vidim da su sve biljke unutra odavno mrtve i da se tu nakupio popriličan nered, što mi se učini nekako prikladnim trenutku u kojem se i sama nalazim u životu. Imam toliko posla, toliko toga što moram odlučiti. Moram vidjeti gdje ću sada živjeti i smisliti kako da uzmem svoje stvari iz Hardinova stana. Već sam ozbiljno pomišljala i na mogućnost da sve jednostavno ostavim tamo, ali ne mogu si to priuštiti. Nemam druge odjeće osim one koja je još tamo u stanu, a što je najvažnije, trebam svoje udžbenike i bilježnice. Stavim ruku u džep i uključim svoj mobitel, i u roku od sekunde inboks mi je pun i pojavljuje se obavijest da imam govornu poštu. Ignoriram to i nabrzaka pogledam popis poruka, samo da vidim od koga su. Sve osim jedne su od Hardina. Kimberly mi piše: “Christian ti poručuje da ostaneš sutra kod kuće, svi će ionako otići u podne jer se kreči prvi kat, znači, ostani doma. Javi ako što trebaš. Puse!” Super što sutra ne moram na posao. Volim raditi u Vanceu, ali počinjem misliti da bih se trebala ispisati sa Sveučilišta Washington, možda čak i napustiti državu. Kampus nije dovoljno velik da bih mogla posve izbjeći Hardina i sve njegove prijatelje, a stvarno mi ne treba stalni podsjetnik na sve što sam imala s njim. Bolje rečeno, na sve što sam mislila da imam s Hardinom. Do trenutka kad se vraćam u kuću, ruke i lice su mi utrnuli od hladnoće. Moja majka sjedi u naslonjaču i čita časopis. - Mogu li prenoćiti ovdje - pitam je. Kratko me pogleda. - Da. A sutra ćemo smisliti kako da te vratim natrag u studentski dom - reče i nastavi čitati. Shvaćajući da više utjehe od nje večeras neću dobiti, popnem se gore u svoju staru sobu, koja izgleda isto kao kad sam je i ostavila. Majka ništa nije promijenila. Ne zamaram se 16 Anna
Krvolocna Barbika time da skinem šminku prije spavanja. Iako mi to nije bilo lako, natjeram se zaspati, sanjareći o svojem životu kakav je bio prije, dok je bio bolji. Dok još nisam srela Hardina. Mobitel mi zazvoni usred noći, budeći me. Ali potpuno ga ignoriram, zapitavši se tek na trenutak može li Hardin uopće spavati. Ujutro, majka mi prije odlaska na posao kaže jedino to da će nazvati školu i natjerati ih da me prime natrag u dom, ali ovaj put u spavaonicu u drugoj, prilično udaljenoj zgradi. I ja krenem u namjeri da odem do kampusa, no ipak odlučim otići u stan i skrenem s autoceste na izlaz koji vodi u tom smjeru. Vozim brzo, kako se ne bih stigla predomisliti. Na parkiralištu ispred zgrade pogledom tražim Hardinov auto. Nema ga. Kad se još jednom uvjerim da nije tu, parkiram auto i požurim preko snijegom prekrivenog parkirališta do ulaza u zgradu. U trenutku kad uđem u predvorje, rubovi traperica su mi namočeni, a ja se smrzavam. Pokušavam misliti na bilo što drugo osim na Hardina, ali čini se da je to nemoguće. Hardin me je sigurno istinski mrzio kad je mogao otići do takvog ekstrema da bi mi uništio život, a još me i preselio u stan daleko od bilo koga meni poznatog. Sigurno je sad prilično ponosan na sebe jer mi je priuštio toliko boli. Dok zveckam ključevima pokušavajući otključati vrata na našem katu, preplavi me panika, gotovo me rušeći na tlo. Kad te ovo prestati? Hote li bar postati malo lakše? Odem ravno u spavaću sobu i izvadim svoje torbe iz ormara. Grubo trpam u njih svoju odjeću, bez slaganja. Pogled mi zapne za mali okvir za slike na stoliću pokraj kreveta. U okviru je fotografija: ja i Hardin, nasmijani, prije odlaska na Kenovo vjenčanje. Šteta što je sve to bila laž. Nagnem se preko kreveta, zgrabim sliku i bacim je na betonski pod. Staklo se razbije, a ja skočim preko kreveta, dohvatim fotografiju i poderem je na tisuću komadića, ne shvaćajući kako plačem sve dok se gotovo ne ugušim u suzama. Dohvatim svoje knjige, poslažem ih u jednu praznu kutiju i, instinktivno, uzmem i Hardinov primjerak Orkanskih visova; njemu ta knjiga neće nedostajati, a uostalom, imam je pravo uzeti nakon svega što je on uzeo meni. Grlo mi je suho pa odem u kuhinju po čašu vode. Sjednem za stol i dopustim sebi koju minutu maštanja: pravim se kao da se ništa od svega ovog nije dogodilo. Pravim se da će, umjesto što se sama moram suočiti sa svojom budućnošću, Hardin sad svaki čas doći kući s predavanja i da će se smiješiti i govoriti mi koliko me voli, da sam mu nedostajala čitav dan. Da će me podignuti na kuhinjski šank i poljubiti me žudno i s ljubavlju... Škljocanje brave na vratima prene me iz mog patetičnog sanjarenja. Skočim na noge dok Hardin ulazi na vrata. Ne vidi me jer gleda iza sebe, preko ramena. U brinetu u crnoj pletenoj haljini. - I evo, to je taj stan - započne on, a onda ušuti kad ugleda moje torbe na podu. Stojim kao ukopana dok on pogledom pretražuje stan, okreće se prema kuhinji, i dok mu se oči šire u šoku što me je ugledao. - Tess - izusti kao da ne vjeruje vlastitim očima. 17 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Izgledam grozno. Imam široke traperice i pulover, šminku koja mi se razmazala još jučer i zamršenu kosu. Gledam u djevojku koja stoji iza njega. Njezina smeđa kosa sjaji se kao svila i pada joj u valovitim slapovima niz ramena. Našminkana je diskretno, ali savršeno, a opet, takvoj ljepotici šminka uopće ne treba. Naravno da je ljepotica. Ovo je ponižavajuće i najradije bih propala u zemlju, nestala iz vida ovoj prelijepoj ženi. Dok se saginjem da uzmem jednu od svojih torbi s poda, Hardin se, očito, konačno sjeti da iza njega netko stoji i kratko pogleda prema toj djevojci. - Tessa, otkud, ti ovdje - pita me. Dok ja brišem podočnjake, da bar iluzorno popravim razmazanu šminku, on upita svoju novu curu: - Možeš li nas ostaviti na minutu? Ona se zagleda u mene, potom kimne glavom i izađe u vanjski hodnik. - Ne mogu vjerovati da si ovdje - kaže mi on i ulazi u kuhinju. Skida jaknu i pritom mu se bijela majica zadigne otkrivajući preplanulu kožu na čvrstom trbuhu. Njegove tetovaže, one iskrivljene, gnjevne grane mrtvoga drveta preko trbuha, kao da me mame. Kao da zovu da ih dodirnem. Volim tu tetovažu, ta mi je najdraža od svih njegovih tetovaža. Jedino što sada vidim neke poveznice između njega i tog drveta. Nijedno ni drugo ne osjećaju ništa. I jedno i drugo su samotni. Ali drvo bar može ponovno procvjetati. Hardin ne može. - Ja... Baš sam na odlasku - uspijem izgovoriti. On izgleda tako savršeno, tako lijepo. Koja prelijepa katastrofa. - Molim te, daj da ti objasnim - preklinje me i ja primjećujem da su mu podočnjaci još tamniji od mojih. - Ne. Ponovno primam torbe, ali on mi ih uzima i spušta natrag na pod. - Dvije minute, to je sve što tražim od tebe, Tess. Dvije minute su preduge da bih ih provela ovdje s Hardinom, ali ako je ovo završna riječ koju još trebam da bih zatvorila stranicu i nastavila sa svojim životom, onda neka. Uzdahnem i sjednem, pazeći da nikakvim zvukom ne pokvarim neutralan izraz svog lica. Hardin je, očito, jako iznenađen, ali brzo sjeda na stolicu nasuprot meni. - Vidim da si jako brzo nastavio dalje - tiho mu kažem, pokazujući glavom prema vratima. - Što - reče Hardin, a onda se, očito, sjeti brinete. - Ona radi si mnom; muž joj je dolje u prizemlju s njihovom bebicom. Traže novi stan, pa je htjela vidjeti naš... kako izgleda. - Seliš se - pitam ga. - Ne, ne ako ćeš ti ostati, ali ne vidim zašto bih ostao ovdje bez tebe. Samo sam htio vidjeti kakve su mi mogućnosti. Laknulo mi je, a onda se odmah sjetim da to što on ne spava s ovom brinetom ipak ne znači da neće vrlo brzo opet spavati s drugim curama. Ignoriram žalac boli koji se javlja zajedno s Hardi- novom pričom o iseljenju, mada ja neću biti tu kada se on bude selio. 18 Anna
Krvolocna Barbika - Zar si mislila da bih doveo nekoga u naš stan? Tek su dva dana pjošla - zar misliš da sam takav? Stvarno ima obraza to me pitati. - Naravno da sada mislim ds si takav! Dok kimam glavom naglašavajući te riječi, njemu bol preplavi liie. Ali trenutak kasnije, samo poraženo uzdahne. - Gdje si bila sinoć? Bio sam kod svog oca i tamo te nije bilo. - Bila sam kod majke. - Oh. Pogleda dolje u svoje ruke. - Jeste li se pomirile? Zurim ravno u njegove oči - ne mogu vjerovati da ima obraza pitati me za moju obitelj. - To se tebe više ne tiče. On ispruži ruku prema meni, ali je povuče. - Jako mi nedo- staješ, Tessa. Ponovno ostanem bez zraka, ali sjetim se kako je vješt u izvrtanju činjenica. Okrenem se na drugu stranu. - Aha, svakako. Kakvi se god osjećaji vitlali u meni, neću si dopustiti da me ponovno vidi uplakanu. - Stvarno mi nedostaješ, Tessa. Znam da sam sve sjebao, ono, do daske, ali - volim te. Trebam te. - Prestani, Hardine, samo prestani. Ne vrijedi ti više bilo što govoriti. Nećeš me prevariti, ne više. Uostalom, dobio si što si želio i zašto sad konačno ne prestaneš? - Jer ne mogu. Pokuša me primiti za ruku, ali ja je izmaknem. - Volim te. Molim te, daj mi priliku da ti sve ovo nadoknadim. Ti si meni potrebna, Tessa. Trebam te. I ti mene trebaš... - Ne, zapravo ne trebam. Bilo mi je posve dobro u životu dok se ti nisi pojavio. - Ali to ne znači da si bila sretna - reče on. - Sretna - otpuhnem. - A što, sada sam možda sretna? Kako se samo usuđuje misliti da me on čini sretnom. Ali činio me je sretnom. Jako sretnom, prije. - Ne možeš me gledati u oči i tvrditi kako ne vjeruješ da te volim. - Znam da me ne voliš, tebi je sve bilo igra. Dok sam se ja zaljubljivala u tebe, ti si me iskorištavao. Oči mu se napune suzama. - Daj da ti dokažem da te volim, molim te. Sve ću učiniti, Tessa. Sve. - Već si ti meni dovoljno toga dokazao, Hardine. Jedini razlog zbog kojeg još sjedim tu s tobom je taj što sam samoj sebi dužna saslušati što imaš reći, kako bih mogla nastaviti dalje sa svojim životom. - Ja ne želim da ti nastavljaš dalje - reče on. Glasno izdahnem. - Ne radi se o tome što ti želiš! Radi se samo o tome koliko si me povrijedio. Glas mu zvuči slabašno, kao da puca. - Rekla si da me nikada nećeš ostaviti. Ne mogu vjerovati sebi kad je on ovakav. Mrzim kako me pogađa njegova bol i čini me iracionalnom. - Rekla sam da te neću ostaviti ako mi ne daš razlog za to. Ali jesi. 19 Anna
Krvolocna Barbika Sad mi je konačno jasno zašto se stalno bojao da ću ga ostaviti. Mislila sam da je posrijedi njegova paranoja, da je mislio kako nije dovoljno dobar za mene, ali prevarila sam se. Jako sam se prevarila. On je čitavo vrijeme znao da ću pobjeći čim sve doznam. Trebala bih bježati iz ovih stopa. Stalno sam smišljala isprike za njega, zbog svega što je prošao kao dijete, ali sad se počinjem pitati je li mi i o tome lagao. Možda je sve bila jedna velika laž. - Ne mogu više ovako. Vjerovala sam ti, Hardine, vjerovala sam ti svakom stanicom svojega bića - oslanjala sam se na tebe, voljela te, a ti si me izigrao. Čitavo vrijeme si se samo poigravao sa mnom. Imaš li ti pojma kako mi je sad? Znao si da mi se svi rugaju i smiju mi se iza leđa, pa i ti, osoba kojoj sam najviše vjerovala. - Znam, Tessa, znam. Ne mogu ti ni reći koliko mi je žao. Ne znam što mi je bilo, koji mi je uopće bio vrag da sam spomenuo tu okladu. Mislio sam da će biti lako... Ruke mu se tresu dok me molećivo gleda. - Mislio sam da ćeš spavati sa mnom i da će to biti sve, kraj priče. Ali ti si bila tako tvrdoglava i tako... intrigantna da sam odjednom počeo neprestano misliti na tebe. Počeo sam smišljati načine i razloge da te sretnem, pa makar i zato da se samo posvađam s tobom. Nakon onog dana na rijeci znao sam da više nije riječ samo o okladi, ali nisam to sebi htio priznati. Borio sam se sam sa sobom i brinuo za svoju reputaciju - znam da je to sjebano, ali samo pokušavam biti potpuno iskren. A kad sam svima pričao što smo radili, nisam im govorio istinu, zapravo... nisam to mogao tebi napraviti, čak ni u početku. Jednostavno bih izmislio što ću im reći, a oni su sve te izmišljotine popušili. Nekoliko suza skotrlja mi se niz lice, a on posegne rukom da mi ih obriše. Ne izmaknem se dovoljno brzo i njegov dodir na mom licu osjetim poput vatre koja me pali. Skupim svu snagu kako bih odoljela da ne naslonim obraz na njegov dlan. - Tako mi je teško vidjeti te ovakvu - promrmlja on. Sklopim oči i ponovno ih otvorim, u očajničkom pokušaju da zaustavim suze. I dalje šutim dok on nastavlja: - Kunem ti se, počeo sam govoriti Nateu i Loganu o onome na rijeci, ali odjednom me to počelo strašno smetati, bio sam ljubomoran na samu pomisao da doznaju što sam ti radio... kako si se osjećala zbog mene, pa sam im samo rekao da si mi dala da... ma, izmislio sam neko sranje. Znam da to što je lagao nije ništa bolje nego da im je rekao i istinu, zapravo. Ipak, iz nekog razloga osjetim olakšanje što smo Hardin i ja ipak jedini koji stvarno znamo što se između nas događalo, što jedino mi znamo sve detelje svoje intimne priče. Ali to nije dovoljno. A opet, moguće je da mi on upravo sada laže - ja ionako ne znam procijeniti laže li ili ne - i gle me, već sam mu spremna brže-bolje povjerovati. Koji mi je vrag? - Čak i da ti vjerujem, ne mogu ti oprostiti - kažem. Zatrepćem kako bih otjerala suze, a on spusti glavu u svoje dlanove. - Zar me ne voliš - upita, gledajući me kroz prste. - Volim - priznam mu. Zrak oko nas postane nekako težak zbog tog priznanja. On spusti glavu, gledajući me na takav način da ću brzo požaliti što sam mu to rekla. Ali istina je. Ja njega volim. Previše ga volim. - Zašto mi onda ne možeš oprostiti? - Zato što je neoprostivo. Nisi mi samo lagao. Uzeo si mi dje- vičanstvo samo za okladu - a onda si još i pokazivao ljudima moju krv na plahti. Kako se to može oprostiti? 20 Anna
Krvolocna Barbika On spusti ruke i njegove zelene oči odaju očaj. - Uzeo sam ti djevičanstvo jer sam te volio - reče, na što samo žestoko odmahnem glavom, a on nastavi. - Ja više ne znam tko sam, bez tebe. Skrenem pogled. - To ionako ne bi funkcioniralo, znamo to i ti i ja - kažem kako bih ohrabrila samu sebe. Teško mi je sjediti tako blizu njemu i gledati ga kako pati, ali u isto vrijeme čini mi se, zbog nekog osjećaja pravde, da mi je malo lakše zbog toga što je njemu teško... na neki način. - Zašto ne bi funkcioniralo? Baš nam je sjajno krenulo... - Sve što smo imali temeljilo se na laži, Hardine. I zbog toga što me njegov bolan izraz ispunjava nekim novim samopouzdanjem, dodam: - A k tome, pogledaj sebe, a pogledaj mene. Nisam to mislila tako. Znam da sam protiv njega upravo iskoristila njegovu najveću nesigurnost u vezi sa mnom. Uvijek je mislio da mi izgledom ne pristaje i da sam predobra za njega. A ja mu to sad još nabijam na nos. Moje grube riječi upravo su ubile nešto i u meni, ali izraz na njegovu licu podsjeti me da je on to ipak zaslužio. - Je li to zbog Noaha? Vidjela si se s njim, nisi li - pita me Hardin i ja zinem u čudu zbog njegove drskosti. Oči mu se sjaje od suza i moram podsjećati samu sebe da je za sve ovo samo on kriv. On je sve upropastio. - Jesam, vidjela sam ga, ali to nema veze ni s čim. Problem je u tebi - ti ideš okolo i radiš ljudima što ti se prohtije, ne mareći za ishod, i još očekuješ da to svima bude okej viknem i ustanem od stola. - Ne, nisam ja takav, Tessa - vikne i on, a ja prevrnem očima. Na to on zastane, pa ustane, pogleda u prozor i opet u mene. - Okej, da, možda i jesam takav. Ali stvarno mi je stalo do tebe. - Pa, na to si trebao misliti ranije, dok si se uokolo hvalio svojim uspjehom - tvrdoglavo kažem. - Mojim uspjehom? Dobro, jesi li ti normalna? Nisi ti meni stvar natjecanja ili uspjeha ti si meni sve! Ti si mi zrak koji dišem, moja bol, moje srce, moj život! Zakorači prema meni. Što je najtužnije, upravo sam od njega čula najdirljivije riječi ikad, samo što mi ih nije rekao, nego se na mene derao. - E, pa malo je kasno za to - izderem se i ja na njega. - Ti misliš da možeš jednostavno... Uhvatio me je nespremnu kad me je primio za stražnji dio vrata i privukao naglo k sebi, ljubeći me u usta. Od poznate topline njegovih usana koljena mi klecnu. Moj jezik odgovara na pokrete njegova i vatreno se ljubim s njim prije nego što uopće shvatim što činim. On uzdahne s olakšanjem, a ja ga pokušam odgurnuti. Zgrabi me za zapešća jednom rukom i drži mi ruke tako stisnute na svoja prsa dok me nastavlja ljubiti. Nastavljam se otimati da se oslobodim iz njegova stiska, ali moja ga usta i dalje ljube, kao da imaju vlastitu volju. Hardin se povuče unatrag, povlačeći me za sobom, sad je već naslonjen na kuhinjski pult, a drugom me rukom prima postrance za vrat, držeći me na mjestu. Sva ona bol u srcu koju sam stalno nosila počela se otapati i ja konačno opustim svoje ruke u njegovoj. Sve je ovo pogrešno, a opet tako ispravno. Ipak je pogrešno. 21 Anna
Krvolocna Barbika Izmaknem se i on ponovno pokuša priljubiti usne uz moje, no okrenem glavu. - Ne kažem mu. Blago me pogleda. - Molim te - počne govoriti. - Ne, Hardine. Moram ići. On mi pusti zapešća. - Kamo? - Ja... Još ne znam kamo. Majka traži način da me vrati natrag u dom. - Ne... ne - on otrese glavom, glas mu postane paničan. - Ti živiš ovdje, ne idi natrag u dom. Provuče prstima kroz kosu. - Ako netko mora otići, neka to budem ja. Samo, molim te, ostani ovdje, tako da znam gdje si. - Ne trebaš ti znati gdje sam. - Ostani - ponovi on. Da budem iskrena prema sebi, i sama želim ostati s njim. Želim mu reći da ga volim više od zraka koji dišem, ali ne mogu to napraviti. Ne želim dopustiti da me uvuče natrag u svoju priču, odbijam biti cura koja dečkima pušta da rade od nje što hoće. Pokupim svoje torbe i kažem mu jedinu stvar koja će ga spriječiti da krene van za mnom. - Noah i moja majka me čekaju, moram ići - slažem i izađem. On me ne slijedi, a ja se ne okrećem da pogledam bolan izraz u njegovim očima.
22 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
U autu se ne rasplačem kao što sam mislila da hoću. Samo sjedim i gledam kroz prozor. Snijeg se lijepi za vjetrobransko staklo, izolirajući me od svijeta. Vjetar oko auta zviždi i udara, kovitlajući pahuljama i stvarajući zapuhe, prekrivajući moj auto. Sa svakom pahuljom koja podeblja snježni pokrivač na vjetrobranu, čini mi se da raste barijera između mene i svijeta. Ne mogu vjerovati da je Hardin svratio u stan baš kad sam ja bila tamo. Nadala sam se da ga neću sresti. Ali to je ipak pomoglo, možda ne da me sve ovo manje boli, nego općenito, cijeloj toj situaciji. Ako ništa drugo, sad bar mogu pokušati nastaviti dalje nakon ove katastrofe u svom životu. Htjela bih mu vjerovati kad kaže da me voli, ali u ovu sam situaciju i dospjela zato što sam mu vjerovala. A isto tako je i sada možda glumio, znajući da više nema kontrolu nada mnom. Čak i ako me voli, što bi to promijenilo? To ne bi poništilo sve ono što mi je napravio, ne bi zbog toga nestale sve one grozne šale na moj račun, ni užasno hvalisanje o stvarima koje smo radili, niti laži. Da si bar mogu priuštiti vlastiti stan, ostala bih ja tamo živjeti, a on neka se odseli. Ne želim opet stanovati u domu, ne želim novu cimericu - i ne želim zajedničku kupaonicu koju koriste svi studenti. Zašto je sve moralo započeti s lažima? Da smo se sreli u nekim drugačijim okolnostima, mogli smo sada biti tamo u stanu, smijući se dok ležimo na kauču... Ili bismo se ljubili u spavaćoj sobi. Umjesto toga, sjedim sama u svom autu i nemam kamo otići. Do trenutka kad upalim auto, ruke su mi već smrznute. Zar nisam mogla postati beskućnik u neko toplije doba godine? Opet se osjećam kao Catherine, samo ne kao ona meni omiljena Catherine iz Orkanskih visom. Ovaj put sam više kao Catherine iz Opatije Northanger: šokirana i prisiljena otisnuti se posve sama na dugo putovanje. Srećom, ne moram se upustiti u putovanje od 70 milja nakon sramotnog otpusta iz Northangera, ali ipak, nekako sad osjećam njezinu bol. Ne znam tko bi Hardin bio u toj verziji romana. S jedne strane, on je poput Henryja, pametan i duhovit, dobar poznavatelj književnosti, baš kao i ja. Međutim, Henry je mnogo ljubazniji od Hardina, i tu je Hardin više nalik na Johna, onako bahat i bezobrazan. Dok se besciljno vozim gradom, shvaćam da su Hardinove riječi na mene djelovale jače nego što sam isprva bila spremna priznati. To što me molio da ostanem gotovo je dovelo do toga da se razbijeni komadići naše slagalice ponovno sastave - kako bi ih on potom opet mogao razbiti. Sigurna sam kako je htio da ostanem samo da bi mi pokazao kako on to može napraviti. A evo, otkako sam otišla iz stana, više mi nije poslao nikakvu poruku, niti me uopće pokušao nazvati. Prisilim se otići do kampusa i otići na zadnji završni ispit prije zimske pauze. Tijekom ispita potpuno sam odsutna duhom i kao da ne mogu shvatiti kako je moguće da nitko na kampusu nije svjestan kroz što upravo prolazim. Lažni osmijeh i nevezani razgovori, očito, uspijevaju sakriti bol koja me razdire. 23 Anna
Krvolocna Barbika Nazovem majku kako bih provjerila kakva je situacija s mojim povratkom u dom, a ona mi samo promumlja “ništa zasad” i brzo poklopi telefon. Nakon što sam se opet neko vrijeme vozikala bez cilja, zateknem se tek blok kuća daleko od Vancea. A već je pet popodne. Ne želim iskorištavati Landonovu ljubaznost i neću ni pitati mogu li opet prenoćiti u Kenovoj kući. Znam da njemu to ne bi smetalo, ali ne bi bilo lijepo od mene da miješam Hardinovu obitelj u sve ovo i, ako ćemo iskreno, ta kuća u meni budi previše uspomena. Ne bih to mogla podnijeti. Prolazim ulicom punom motela i stanem pred jednim koji mi zgodno izgleda. Najednom shvatim da dosad još nikad nisam odsjela u motelu, ali stvarno nemam kamo poći. Nizak čovjek za pultom izgleda dovoljno dobroćudno dok mi se smiješi i traži moju vozačku dozvolu. Koju minutu kasnije već mi pruža karticu za ulazak u sobu i komadić papira s ispisanim Wi- Fi kodom. Uzeti sobu u motelu mnogo je lakše nego što sam mislila, a i malo je skupo, ali ne želim ići na neko još jeftinije mjesto i tako riskirati vlastitu sigurnost. - Dolje niz pločnik pa lijevo - uputi me recepcionar sa smiješkom. Zahvalim mu i odem opet van u ledenu mećavu te premjestim auto bliže ulazu u moju sobu, tako da ne moram daleko nositi torbe. Eto što sam postala zbog tog nepromišljenog, egoističnog dečka: osoba koja spava u motelu, sama, sa svim svojim stvarima natrpanim bez reda u torbe. Ne tako davno imala sam baš za sve dobar plan, a sada se nemam na koga osloniti. Uzmem dio svojih stvari i zaključam auto, koji izgleda kao komad smeća u usporedbi s BMW- om kraj kojeg sam parkirana. I baš kad pomislim da mi dan ne može biti gori, torba mi ispadne na snježni pločnik. Moja odjeća i nekoliko knjiga završe u mokrome snijegu. Pokušavam ih pokupiti slobodnom rukom, a sve me strah pogledati koje su knjige završile u snijegu - ne, neću moći podnijeti ako mi se oštete baš moje omiljene knjige, ne danas. - Dajte da vam pomognem, gospođice - začujem muški glas i ugledam ruku koja se spušta kraj mene kako bi mi pomogla. - Tessa? Šokirana, podignem pogled i ugledam plave oči i zabrinuto lice. - Trevor - kažem iako vidim da je to on. Uspravim se i pogledam oko sebe. - Što ti radiš ovdje? - I ja sam tebe htio to pitati - reče smiješeći se. - Ovaj... ja - zagrizem donju usnicu. Ali on me spašava od potrebe da bilo što objasnim. - Otišle su mi cijevi u stanu, zato sam uzeo sobu u motelu. Sagne se, pokupi neke od mojih stvari i doda mi razmočen primjerak Orkanskih visova, podižući obrvu. Potom mi doda par pulovera i Ponos i predrasude, snuždeno primjećujući: Evo... ova je baš u lošem stanju. I po tome vidim da se svemir odlučio neslano našaliti sa mnom. - Nekako sam znao da se tebi sviđaju klasici - kaže mi Trevor prijateljski se smiješeći. Uzima torbe iz mojih ruku i ja mu zahvalno kimnem prije nego što dohvatim karticu za ulaz i otvorim vrata. U sobi je hladno, gotovo kao i vani, i odmah odlazim do grijača i uključim ga na najjače. 24 Anna
Krvolocna Barbika - Koliko naplaćuju, čovjek bi pomislio da će imati uključeno grijanje - reče Trevor spuštajući moje torbe na pod. Smiješim se i kimam glavom. Dohvatim odjeću koja je pala u snijeg i prostrem je preko tuš-kabine u kupaonici. Vratim se u sobu, gdje Trevor i dalje stoji u neugodnoj tišini. Ne znam što bih rekla tom čovjeku kojega jedva i poznajem, u ovoj stranoj sobi. - Je li tvoj stan blizu - upitam ga, tek toliko da razbijem tišinu. - Ne stan, nego kuća. Ali da, blizu je, manje od kilometra. Volim stanovati blizu posla, tako znam da nikada neću zakasniti. - Da, to je dobra ideja - kažem. A i zvuči mi kao nešto što bih i sama napravila. Trevor izgleda drukčije u ovoj ležernoj odjeći. Dosad sam ga vidjela samo u odijelu. Sada na sebi ima uske traperice i gornji dio crvene trenirke, a njegova inače uredno izgelirana kosa danas je raskuštrana. - I ja mislim. Znači, sama si tu - pita i pogleda u pod kao da mu je neugodno što je tako znatiželjan. - Aha. Sama sam. Mislim to na mnogo više načina nego što on može znati. - Ne želim biti zabadalo, pitao sam to samo zato što mi se čini da se tvojem dečku baš i ne sviđam. Napola se nasmije i rukom makne svoju crnu kosu s čela. - Oh, Hardinu se nitko ne sviđa, nemoj to shvaćati osobno. Počnem prčkati po noktima. - Osim toga, nije mi dečko. - O, žao mi je. Samo sam pretpostavio da je. - Pa i bio je... na neki način. Je li bio? Rekao je da je. Ali opet, Hardin je svašta rekao. - Oh, oprosti. Izgleda da ne mogu prestati govoriti pogrešne stvari. Trevor se nelagodno nasmije. - Sve u redu. Nema veze - kažem mu i počnem vaditi ostatak stvari iz torbi. - Želiš da odem? Nisam ti htio smetati. On se napola okrene da ode kao da želi pokazati kako je to iskreno mislio. - Ne, ne, ne smetaš. Slobodno ostani. Ako želiš, naravno - kažem mu, izgovarajući te riječi malo prebrzo. Koji je meni kufer? - Onda u redu. Ostajem - reče on i sjedne na stolac pokraj radnog stola. Pogledam gdje bih i ja mogla sjesti i na kraju se smjestim na rub kreveta. Prilično sam daleko od njega, i zbog toga osvijestim koliko je zapravo prostrana ova soba. - Onda, kako ti se do sada svidjelo u Vanceu - pita on, prelazeći prstima preko linija na drvenom stolu kraj sebe. - Jako mi se sviđa. Sve to je puno više nego što sam se uopće usuđivala nadati. Doslovce, posao mojih snova. Nadam se da će me zaposliti kad diplomiram. 25 Anna
Krvolocna Barbika - O, ja mislim da će ti ponuditi posao puno prije toga. Chri- stianu si se jako svidjela. Čitavo vrijeme za ručkom nekidan pričao je samo o rukopisu koji si mu predala prošli tjedan. Kaže da imaš dobro oko, a to je veliki kompliment kad dolazi od njega. - Stvarno? To je rekao? Ne mogu se ne nasmiješiti. Iako mi je čudno smiješiti se, u ovakvom jadnom stanju, opet me to ujedno i tješi. - Pa da. Zašto bi te inače pozvao na konferenciju? Ide samo nas četvero. - Nas četvero - pitam. - Da. Ti, ja, Christian i Kim. - O, nisam znala da ide i Kimberly. Očajnički se nadam da me gospodin Vance nije pozvao iz nekog osjećaja obaveze prema svojem najboljem prijatelju, Hardinovu tati. - Ne bi on izdržao čitav vikend bez nje - zafrkava se Trevor. - Zbog njezinih uredskih vještina, naravno. Slabašno se nasmiješim na tu šalu. - Vidim i sama da je tako. A zašto ti ideš - upitam, pa se gotovo ugrizem za jezik. - Mislim, htjela sam reći, kako to da ideš na konferenciju s obzirom na to da radiš u financijama, zar ne - pokušam pojasniti. - Ne, sve okej, razumijem te, vi knjiški moljci mislite da vam ne treba ljudski kalkulator u blizini. Prevrne očima, a ja se nasmijem, ovaj put stvarno od srca. - On uskoro otvara novu podružnicu u Seattleu i idemo na sastanak s potencijalnim ulagačem. Također, idemo pogledati neke lokacije, pa sam mu potreban kako bi bio siguran da ćemo sklopiti dobar posao, a Kimberly mora biti s nama kako bi provjerila zadovoljava li zgrada koju kanimo uzeti sve naše uredske potrebe. - Zar se ti baviš i nekretninama? Soba se konačno malo ugrijala, pa skinem cipele i podignem noge na krevet, sjedajući na stopala. - Ne, uopće, ali dobar sam s brojkama - pohvali se on. - Bit će nam zabavno, zapravo. Seattle je prekrasan grad. Jesi li bila kad tamo? - Da, to mi je omiljeni grad. Ali nije baš da sam ih vidjela mnogo više... - I ja isto. Iz Ohija sam i nisam puno putovao. U usporedbi s Ohijom, Seattle je kao New York. Počinje me iskreno zanimati Trevor. - Kako to da si došao u Washington? - Pa, moja mama je preminula kad sam završavao srednju školu i jednostavno sam morao otići. U svijetu ima puno stvari koje treba vidjeti, zar ne? Prije nego što je umrla, obećao sam joj da neću provesti život u tom užasnom gradu u kojem smo živjeli. Dan kad su me primili na Sveučilište Washington bio mi je najbolji i najgori u životu. - Najgori - ponovim ja. - Da. Ona je preminula baš taj dan. Ironično, zar ne? Trevor se tužno nasmiješi. Sviđa mi se kako izgleda kad mu se podigne samo jedan kraj usta. 26 Anna
Krvolocna Barbika - Žao mi je. - Ne, nemoj žaliti. Ona je bila jedna od onih ljudi koji ne pripadaju ovome svijetu. Bila je predobra, znaš. Provela je s nama više vremena nego što to zaslužujemo i ne bih promijenio ništa u njezinu životu - reče on. Nasmiješi mi se široko i pokaže rukom na mene. - A ti? Namjeravaš li zauvijek ostati ovdje? - Ne. Uvijek sam se željela preseliti u Seattle. Ali u posljednje vrijeme razmišljam o tome da bih mogla otići i puno, puno dalje - priznam mu. - I trebala bi. Trebala bi putovati i vidjeti što više toga. Žena poput tebe mora vidjeti svijeta. Sigurno je primijetio neki čudan izraz na mome licu, jer se brzo ispravio: - Oprosti... Htio sam samo reći da je pred tobom toliko mogućnosti. Imaš puno talenta, to mogu procijeniti. Ali meni nije zasmetalo to što je rekao. Zbog načina na koji me je nazvao ženom, oplahnula me nekakva radost; čitav svoj život osjećam se kao dijete, jer su se i drugi uvijek tako odnosili prema meni. Trevor mi je samo prijatelj, novi prijatelj, ali sad mi je jako drago što mi pravi društvo na ovaj užasan dan. - Jesi li večerao - upitam ga. - Nisam još. Razmišljao sam o tome da naručim pizzu, tako da ne moram izlaziti van na mećavu. Nasmije se. - Možemo podijeliti pizzu - ponudim mu. - Dogovoreno - reče, a njegovo lice nešto je najljubaznije što sam posljednjih dana vidjela.
27 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Izraz na licu moga oca izgleda totalno glupo; uvijek tako izgleda kad se pokušava praviti autoritativnim, kao sada, s tim rukama prekriženim na prsima, dok stoji poput barijere na ulaznim vratima svoje kuće. - Ona neće ovamo dolaziti, Hardine, pa zna i sama da ćeš je tu tražiti. Borim se s porivom da mu razbijem zube. Umjesto da ga udarim, provučem prste kroz kosu i štrecnem se kad me oderani zglobovi od toga zabole. Ovaj put sam se malo gadnije ozlijedio. Onaj udarac šakom u zid mi je napravio više štete nego što sam mislio da hoće. Ali to nije ništa kad se usporedi s ovim kako se osjećam iznutra. Nisam ni znao da može postojati takva bol, puno gora od bilo koje boli koju sam dosad uspio samome sebi nanijeti. - Sine, stvarno mislim da bi je trebao malo pustiti na miru. Ma što si on umišlja, tko je on? - Na miru? Ne treba ona nikakav mir! Ona se mora vratiti kući - vičem. Starija žena koja živi u susjednoj kući okrene se da nas pogleda, a ja podignem ruke prema njoj. - Molim te budi pristojan prema mojim susjedima - upozori me otac. - Onda im ti reci neka gledaju svoja prokleta posla! Siguran sam da je baba to dobro čula. - Zbogom, Hardine - reče moj otac s uzdahom i zatvori mi vrata ispred nosa. - Jebi se - viknem i nekoliko puta prođem gore-dolje po trijemu prije nego što konačno odem natrag u svoj auto. Gdje li je ona sad? Ovako ljut kakav jesam, užasno se brinem za nju. Je li sama, je liju strah? Naravno, znajući kakva je Tessa, nju sigurno nije ničega strah; vjerojatno upravo nabraja sve razloge zbog kojih me mrzi. Zapravo, vjerojatno ih zapisuje abecednim redom. Njezina potreba da ima kontrolu nad svime i ti njezini popisi, kako me je to nerviralo... Ali sada, sad bih je tako volio gledati dok zapisuje te svoje najbezveznije stvari. Dao bih sve na svijetu da je mogu promatrati dok miče onim svojim punim usnama u dubokoj koncentraciji ili da vidim kako se slatko mršti ono njezino lijepo lice, bar jedan jedini put. Ali mislim da sam sada, kad je ona s Noahom i svojom majkom, izgubio i onu malu šansu koju sam mislio da imam. Kad je oboje zajedno lijepo podsjete koliko je on bolji dečko za nju od mene, opet će biti njegova. Ponovno je zovem, ali njezin me mobitel po dvadeseti put danas odmah prebacuje na govornu poštu. Kvragu, koji sam ja jebeni idiot. Vozim se od knjižare do knjižare već više od sat vremena, nigdje je nema; najbolje je da odem natrag u stan. Možda se pojavi, možda se opet pojavi... A znam da neće. Ali što ako ipak...? Moram počistiti nered koji sam napravio, kupiti nove tanjure umjesto onih koje sam porazbijao o zidove, za svaki slučaj, ako se ipak vrati doma. Duboki muški glas odjekuje kućom i kosti mi drhte od njega: - Gdje si, Scott? - Vidio sam da je otišao iz kafića. Mora biti ovdje - čuje se drugi muški glas. 28 Anna
Krvolocna Barbika Pod je hladan pod mojim nogama dok silazim s kreveta. Prvo sam pomislio da je to tata s nekim prijateljima, ali sad čujem da nije. - Izlazi! Izlazi, kamo god da si se sakrio - opet viče onaj duboki glas i začuje se neka lomljava. - On nije ovdje - kaže moja mama, a ja upravo dolazim do vrha stepeništa i sada ih mogu vidjeti sve. Mama i četvorica muškaraca. - Oooo, vidi tko nam je tu - reče viši muškarac. - Tko bi rekao da Scott ima ovako zgodnu ženu. Prima moju mamu za ruku i vuče je s kauča. Ona očajnički skuplja ruke na prsima. - Molim vas... on nije ovdje. Ako vam duguje kakav novac, dat ću vam sve što imam. Možete uzeti nešto iz kuće, možda televizor... Ali muškarac se samo kesi prema njoj. - Televizor? Što će mi glupi televizor. Gledam je kako se otima iz njegova stiska, podsjeća me na ribicu koju sam jednom uhvatio. - Imam i nekog zlatnog nakita, ne puno, ali molim vas... - Začepi više - reče drugi muškarac i udari je. - Mama - vrisnem i utrčim u dnevnu sobu. - Hardine! Idi gore - viče ona, ali ja neću ostaviti svoju mamicu s ovim strašnim ljudima. - Gubi se, ti govno malo - reče mi jedan od njih, odgurujući me tako silovito da padnem na guzu. - Vidiš, kurvo, problem je u tome što je tvoj muž napravio ovo - zareži on pokazujući prstom na svoju ćelavu glavu, na kojoj se vidi ružna posjekotina. - A budući da on nije ovdje, jedino što želimo iz ove kuće si ti. On se smije, a ona ga udara nogom. - Hardine, dušo, bježi gore... Odmah - viče mama. Čekaj, zašto je ljuta na mene? - Mislim da mali želi gledati - reče čovjek s povrijeđenom glavom i gurne mamu na kauč. Skočim. I probudim se mokar od znoja u krevetu. Jebote. Stalno mi se vraćaju u san, svake noći još gore nego prethodne. A tako sam se već naviknuo da ih nema i da mogu spavati. Zbog nje, tako je bilo samo zbog nje. A evo me sad budnog u četiri ujutro, u krevetu krvavom od ovih posjekotina na šakama i s užasnom glavoboljom od moje stare noćne more. Sklopim oči i pokušavam se praviti da je ona ovdje, da spava tu kraj mene, u nadi da ću tako uspjeti zaspati.
29 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
- Tessa, bejbi, probudi se - šapće mi Hardin dodirujući usnama nježnu kožu ispod moga uha. - Tako si lijepa kad se budiš. Smiješim se, uvlačim prste u njegovu kosu i okrećem mu lice prema sebi, da mu vidim oči. Nosom dotaknem vrh njegova nosa i on se zahihoće. - Volim te - kaže i poljubi me u usta. Ali ja ne osjećam njegove usne na svojima. - Hardine - zazovem ga. - Hardine? Ali on nestaje pred mojim očima. Sirom otvaram oči i evo me natrag u stvarnosti. Nepoznata soba u potpunoj je tami i na trenutak ne znam gdje sam. A onda se sjetim: motel. Sama sam. Dohvatim svoj mobitel s noćnog ormarića i vidim da je tek četiri ujutro. Obrišem suze i sklopim čvrsto oči, pokušavajući se vratiti svome Hardinu. Makar samo u snu. Kad se konačno opet probudim, sedam je sati. Odem pod tuš i pokušam uživati u toplini vode koja me opušta. Posušim kosu fenom i našminkam se; danas se napokon osjećam tako da se želim urediti. Moram se nekako riješiti ovog... nereda u sebi. Ne znajući što bih drugo učinila, odlučim se ponijeti kao prava kći svoje majke i našminkam se tako da nitko ne može ni naslutiti što sam sve pokopala ispod tog savršenog make-upa. Kad sam gotova s uređivanjem, izgledam nekako odmoreno i zapravo doista lijepo. Nakovrčam kosu, iskopam svoju bijelu haljinu iz torbe i naježim se od muke. Sva sreća što u sobi postoji pegla. Vrijeme je hladno, prehladno za ovu haljinu koja mi ne dopire ni do koljena, ali ionako se neću zadržavati vani. Izaberem niske crne cipele i stavim ih na krevet pokraj haljine. Prije nego što se obučem, prepakiram svoje torbe tako da u njima sada ima više reda. Nadam se da će me majka uskoro nazvati s nekim dobrim vijestima u vezi s mojom sobom u domu. Ako ne, morat ću ostati ovdje sve dok se to ne sredi, a tako ću brzo potrošiti ovo malo novca što imam. Možda bih jednostavno trebala potražiti stan. Možda bih si mogla priuštiti neki stančić blizu Vancea. Otvorim vrata i vidim da se snijeg gotovo otopio na jutarnjem suncu. Hvala Bogu. Baš dok otključavam vrata svog auta, izlazi Trevor iz svoje sobe, dva ulaza dalje od mene. Na sebi ima crno odijelo i zelenu kravatu; izgleda tako sređeno. - Dobro jutro! Mogao sam ti pomoći s tim torbama, znaš - reče vidjevši torbe kraj mene. Prošle večeri, kad smo pojeli pizzu, malo smo još zajedno gledali televiziju i prepričavali dogodovštine s koledža. On ima puno više dogodovština jer je već diplomirao, a dok sam ga slušala, uživala sam u pričama o njegovim iskustvima i o tome kako bi i moj koledž mogao - kako je trebao - izgledati, ali sve me je to nekako i rastuživalo. Nisam trebala ići po tulumima s ljudima poput Hardina. Trebala sam pronaći prijatelje, prave prijatelje. Sve bi bilo drugačije, sve bi sada bilo toliko bolje. 30 Anna
Krvolocna Barbika - Jesi li dobro spavala - pita me Trevor dok vadi ključeve auta iz džepa. Jednim tihim klikom, BMW se upali. Naravno da je ovaj BMW njegov. - Tvoj auto se sam pali - nasmijem se. On pokaže ključ. - Ne, obično ga ovo upali. - Krasno - nasmiješim se pomalo sarkastično. - Zgodno - kaže on. - Ekstravagantno? - Možda malo. Glasno se nasmije. - Ali i dalje vrlo zgodno. Ti lijepo izgledaš, kao i obično. Stavim torbe u prtljažnik svog auta. - Hvala ti. Smrzavam se - kažem mu i brzo sjednem za volan. - Vidimo se na poslu, Tessa - reče on i uđe u svoj BMW. Iako je sunčano, i dalje je vrlo hladno i ja brzo stavim ključ u bravicu i dam kontakt tako da mogu odmah upaliti grijanje. Klik... klik... klik... I to je sve što se čuje iz mog auta. Mršteći se, pokušam ponovno, s jednakim uspjehom. - Pa dobro, dokle će to ovako - kažem naglas i udarim dlanovima po volanu. I treći put pokušam upaliti auto, ali naravno da se ništa ne događa, čak se ovoga puta ne čuje ni ono klikanje. Osvrnem se, sretna što je Trevor još tu. Prozor mu se spušta i ja se mogu samo nasmijati svojoj nevolji. - Što misliš, bi li me mogao povesti - pitam i on kimne glavom. - Naravno. Mislim da čak i znam kamo ideš - nasmije se glasno, a ja izađem iz auta. Dok se vozimo prema Vanceu, uključim mobitel. Začudo, nemam novih poruka od Hardina. Imam nekoliko glasovnih poruka, ali ne znam jesu li od njega ili od moje majke. Odlučim ih za svaki slučaj ne preslušati i umjesto toga pošaljem poruku majci i pitam je za sobu u domu. Trevor me pusti iz auta točno pred vratima, tako da ne moram hodati po hladnoći, što je stvarno lijepo od njega. - Bolje izgledaš - reče Kimberly smješkajući se dok ulazim i uzimam krafnu. - Bolje se i osjećam. Na neki način - kažem i natočim si šalicu kave. - Jesi li spremna za sutra? Ne mogu dočekati da se maknem odavde za vikend! Seattle je pun fantastičnih dućana, a dok gospodin Vance i Trevor budu na sastancima, nas dvije ćemo se zabavljati. To je... hm... Jesi li razgovarala s Hardinom? Na sekundu zastanem, ali onda odlučim sve joj ispričati. Ionako će vjerojatno doznati. Ne. Zapravo, jučer sam odselila svoje stvari - kažem, a ona se namršti. - Žao mi je, mala. Bit će ti malo lakše kad vrijeme učini svoje. Bože, nadam se da je u pravu. Dan mi prođe brže nego što sam očekivala i rano dovršim svoj rukopis za ovaj tjedan. Uzbuđena sam što idem u Seattle i nadam se da ću tako bar malo zaboraviti Hardina. U ponedjeljak mi je rođendan i stvarno mu se nimalo ne veselim. Da nam sve nije tako naglo krenulo nizbrdo, u utorak bih bila na putu u Englesku s Hardinom. Ne veseli me ni pomisao 31 Anna
Krvolocna Barbika na Božić s mojom majkom. Možda mi do tada nađu mjesto u domu - iako u to doba godine nikoga tamo neće ni biti - i ako tako bude, mogla bih smisliti neku dobru izliku da se ne pojavim kod majke preko praznika. Znam da je Božić, znam da bi to bilo grozno od mene, ali stvarno nisam u blagdanskom raspoloženju. Pred kraj radnog vremena, stiže mi poruka od majke - nisu joj još odgovorili na upit o sobi za mene u domu. No, krasno. Ako ništa drugo, još samo jedna noć me dijeli od polaska u Seattle. Potucati se s mjesta na mjesto uopće nije zabavno. Dok se spremam izići iz ureda, sjetim se kako se nisam sama dovezla ovamo. Nadam se da Trevor još nije otišao. - Vidimo se ujutro. Naći ćemo se ovdje, pa će nas Christianov vozač odvesti u Seattle reče mi Kimberly. Gospodin Vance ima svog vozača? Pa naravno da ima. U prizemlju izađem iz lifta i vidim da Trevor sjedi najednom od crnih kauča u predvorju; izgleda vrlo privlačno s tim plavim očima, u kontrastu s crnim kaučem i odijelom. - Nisam bio siguran trebaš li prijevoz ili ne, a nisam ti htio smetati dok radiš - kaže mi on. - Hvala ti, stvarno lijepo od tebe što si me pričekao. Moram nekoga nazvati zbog tog mog auta čim se vratim u motel. Vani je malo toplije nego jutros, ali i dalje vrlo hladno. - Mogu pričekati s tobom dok to obaviš. Moj vodoinstalater je dosad već popravio sve, tako da neću ostati u motelu, ali mogu pričekati s tobom ako ti... Najednom ušuti i oči mu se rašire. - Što - pitam i okrenem se u smjeru u kojem on gleda. I vidim Hardina kako stoji kraj svog auta na parkiralištu, gledajući gnjevno u mene i Trevora. Ostala sam bez zraka. Opet. Kako se samo sve uspijeva pogoršavati? - Hardine, što radiš ovdje - pitam ga, žurno hodajući prema njemu. - Pa, nisi mi odgovarala na pozive, tako da nisam imao puno izbora, zar ne - reče on. - Namjerno ti nisam odgovarala. Ne možeš se samo tako pojaviti na mom poslu - vičem na njega. Trevor izgleda kao da mu je neugodno i kao da se preplašio Hardina, ali ipak prilazi i staje kraj mene. - Jesi dobro, Tessa? Samo mi reci kad si spremna. - Spremna za što - Hardinove oči se rašire. - Trevor me vozi natrag u motel jer mi auto nije htio upaliti. - Motel - vikne Hardin. Prije nego što sam ga uspjela zaustaviti, njegove ruke već su na Trevoru; hvata ga za ovratnik odijela i gura na crveni kamionet koji tu stoji. - Hardine! Prestani! Pusti ga! Pa nisam bila s njim u istoj sobi - objašnjavam. Zašto ja njemu objašnjavam bilo Što, to mi već nije jasno, ali nikako ne želim da ozlijedi Trevora. 32 Anna
Krvolocna Barbika Hardin pusti Trevorovu odjeću, ali i dalje mu se unosi u lice. - Miči se od njega. Odmah! Primim Hardina za rame, i on se malo smiri. - Da joj se nisi ni približio - procijedi kroz zube gledajući u Trevora s valjda pet centimetara blizine. Trevor je blijed, a ja sam, evo opet, nekog posve nedužnog umiješala u čitavu ovu zbrku. - Oprosti, strašno mi je žao zbog ovog - kažem Trevoru. - Sve u redu. Trebaš li još uvijek prijevoz - pita me on. - Ne, ne treba joj prijevoz - odgovori Hardin umjesto mene. - Hvala ti, trebam prijevoz. Samo mi daj minutu, molim te - kažem Trevoru. Kao pravi džentlmen, što i jest, on kimne i ode do svog auta kako bi me pustio nasamo s Hardinom.
33 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
- Ne mogu vjerovati da spavaš u motelu. On provuče prste kroz kosu. - Da. Ni ja ne mogu vjerovati. - Budi u stanu, ja mogu otići opet u kuću bratstva ili negdje drugdje. - Neću. Nema šanse. - Molim te, nemoj biti takva. On rukom prijeđe preko čela. - Kakva? Nisi normalan. Pa ja ni sada ne bih trebala razgovarati s tobom! - Možeš li se malo smiriti? Reci, što ti je s autom? I zašto je ovaj tip bio u motelu? - Ne znam što mi je s autom - zagunđam. Ne pada mi na pamet govoriti mu zašto je Trevor bio u motelu, to se Hardina ne tiče. - Pogledat ću što je. - Ne, zvat ću majstora. Samo sad otiđi. - Ići ću za tobom do motela - Hardin kimne glavom prema cesti. - Hoćeš li konačno prestati - zarežim na njega i on prevrne očima. - Je li tebi i ovo neka vrsta igre, zar želiš vidjeti dokle me možeš izluđivati? On ustukne za čitav korak, kao da sam ga odgurnula. Trevorov auto je i dalje na parkiralištu, čeka me. - Ne, nije mi to bila namjera. Kako to možeš i pomisliti, nakon svega što sam učinio? - Upravo tako, zbog svega što si učinio i mogu misliti tako - kažem mu, gotovo se smijući zbog njegova odabira riječi. - Samo želim s tobom popričati. Znam da možemo riješiti sve ovo - kaže mi. Ne mogu procijeniti misli li ozbiljno, jer se od početka poigravao sa mnom. - Znam da i ja tebi nedostajem - kaže Hardin, naslanjajući se na svoj auto. Ne mogu vjerovati da je to rekao. Kako je umišljen. - Jesi li zato došao? Da čuješ kako mi nedostaješ? Naravno da mi nedostaješ, ali znaš što? Zapravo mi uopće ne nedostaješ ti, nego ono što sam mislila da jesi, a sad kad znam kakav si, ne želim imati nikakvog posla s tobom - vičem na njega. - Uvijek si znala kakav sam! Nisam se nikad pretvarao da sam netko drugi i ti to znaš viče i on na mene. Zašto nas dvoje nikad ne možemo razgovarati normalno? Zašto se uvijek deremo jedno na drugo? Zato što me on izluđuje, eto zašto. - Nije istina. Nisam znala kakav si, jer da sam znala - prekinem se kako mu ne bih još i priznala da mu želim sve oprostiti. Ali, ono što želim i ono što znam da trebam napraviti dvije su potpuno različite stvari. 34 Anna
Krvolocna Barbika - Da si znala, što bi - pita on. Naravno da će me pokušati natjerati da mu sve priznam. - Ništa. Sad moraš ići. - Tess, nemaš pojma kako mi je bilo ovih nekoliko dana. Ne mogu spavati, ne mogu uopće funkcionirati bez tebe. Samo mi reci da postoji šansa da bismo ti i ja mogli... Prekinem ga prije kraja rečenice. - Ma nemoj? Hoćeš reći, važno je samo kako je bilo tebi? Kako može biti tako sebičan? - A što misliš, kako je bilo meni, Hardine? Zamisli kako je to kad ti netko u samo par poteza potpuno uništi život? Zamisli kako je kad nekoga voliš toliko da bi mu dao sve, a onda doznaš da je njemu to sve bila igra, obična oklada? Što misliš, kako je to? Zakoračim prema njemu, nekontrolirano mašem rukama. - Što misliš kako je meni, koja sam prekinula kontakte s vlastitom majkom zbog nekoga kome nije nimalo stalo do mene?! Što misliš, kako se osjećam u tom prokletom motelu? I što misliš, kako da se maknem od svega toga ako se ti kaniš stalno pojavljivati posvuda! Ti stvarno ne znaš kad je dosta! On samo šuti, pa ja nastavljam nabrajati. Jednim dijelom već osjećam da sam malo pregruba prema njemu, ali on to zaslužuje jer me je izdao na najgori mogući način. - I zato mi nemoj tu stajati i govoriti kako je tebi bilo teško jer ti si sve to i napravio! Sve si uništio, dovraga! Kao što uvijek i radiš, i znaš što? Nije mi žao tebe... Zapravo, da, žao mi te je. Žao mi te, jer nikada nećeš biti sretan. Uvijek ćeš biti sam, i zato te žalim. Ja ću se oporaviti, nastavit ću sa svojim životom, naći ću si nekog krasnog dečka koji će se prema meni ponašati onako kako si se ti trebao ponašati i udat ću se, imati djecu... Ja ću biti sretna! Ostala sam bez zraka nakon svog dugačkog govora. Hardin me samo gleda crvenkastim očima i s otvorenim ustima. - I znaš što je najgore u svemu ovome? To što si me upozorio, što si rekao da ćeš me upropastiti, a ja nisam slušala. Očajnički se trudim zaustaviti suze, ali ne mogu. Samo klize jedna za drugom niz moje lice, maškara mi se razmazuje i peče mi oči. - Ja... Žao mi je. Evo odlazim - reče on tiho. Izgleda potpuno i konačno poraženo, onako kako sam i htjela da izgleda, ali to mi sada ne pruža nikakvu utjehu. Možda sam mu i mogla sve oprostiti, samo da mi je odmah na početku rekao istinu, pa čak i da mi je sve rekao tek nakon što smo skupa spavali, ali ne, on je sve krio od mene, nudio je ljudima novac da mi ništa ne kažu i pokušao me zadržati tako što me naveo da s njim potpišem ugovor za stan. Moj prvi intimni trenutak trebao je ostati nešto što nikada neću zaboraviti, a on je to posve upropastio. Potrčim prema Trevorovu autu i uletim unutra. Grijanje je uključeno, topli zrak puše mi u lice, miješajući se s mojim vrućim suzama. Čitavim putem do motela Trevor šuti i zahvalna sam mu na tome. Dok se spušta mrak, prisilim samu sebe da stanem pod topli tuš. Voda je prevruća. Ali stalno me proganja onaj izraz na Hardinovu licu dok se natraške povlačio i ulazio u auto. Vidim ga svaki put kad sklopim oči. 35 Anna
Krvolocna Barbika U međuvremenu, mobitel mi nijednom nije zazvonio. Kako sam bila naivna kad sam mislila da bismo on i ja mogli biti sretni zajedno. I da, unatoč svim našim razlikama i njegovu temperamentu... no dobro, i mom i njegovu temperamentu... sve može lijepo funkcionirati. Ne znam ni sama kako sam na kraju zaspala, ali nekako jesam. Idućeg jutra pomalo sam nervozna zbog svog prvog poslovnog putovanja i zapravo počinjem paničariti. I tek tu se sjetim da nisam nazvala nikoga da mi popravi auto. Potražim na internetu najbližeg mehaničara i nazovem ga. Vjerojatno ću morati dodatno platiti kako bi mi pričuvao auto tijekom vikenda, ali to mi je sada najmanja od svih briga. Ljubaznom čovjeku koji mi se javio na telefon ne spominjem ništa u vezi s vikendom, u nadi da mi to možda ionako ne bi naplatili. Spremim se za put, nakovrčam kosu i stavim više šminke nego obično. Odaberem mornarski plavu haljinu koju još nisam nosila, a koju sam kupila samo zato što sam znala da će se Hardinu jako svidjeti zbog tanke tkanine i načina na koji mi pada niz tijelo. Haljina inače uopće ne otkriva previše; dugačka je do ispod koljena, s rukavima do laktova. Ali stvar je u tome kako mi stoji. Mrzim to što me sve podsjeća na njega. Dok stojim pred ogledalom, zamišljam kako bi me on gledao da me vidi u ovome, kako bi mu se zjenice raširile i kako bi liznuo usne prije nego što zubima primi svoj metalni ring u donjoj usni. Kako bi me promatrao dok još malo popravljam kosu... Kucanje na vratima prene me iz maštanja. - Gospođica Young - oslovi me muškarac u plavom kombinezonu kad otvorim vrata. - Ta sam - kažem i otvorim torbicu kako bih izvadila ključeve od auta. - Evo, to vam je bijela Corolla - kažem dok mu dajem ključeve. On pogledava iza sebe na parkiralište. - Bijela Corolla - ponovi zbunjeno. Izađem i pogledam. Moj auto je... nestao. - Koji kuf... Okej, dajte mi sekundu da nazovem recepciju. Možda su dali maknuti moj auto jer nisu znali da ostajem tu. Kakav krasan početak dana. - Halo, ovdje Tessa Young iz sobe 36 - kažem kad mi se javi čovjek na recepciji. - Jeste li možda dali odvući moj auto? Nastojim zvučati pristojno iako je sve ovo vrlo frustrirajuće. - Ne, nismo - odgovara on. U glavi mi se počinje vrtjeti. - Okej... Onda je moj auto valjda ukraden ili tako nešto... Ako mi je netko uzeo auto, potpuno sam nadrljala. A sad je već i vrijeme da krenem. - Ne, vaš prijatelj je jutros došao i odvukao ga. - Moj prijatelj? - Da, onaj s... onim tetovažama i svime ostalim - tiho objasni, kao da bi ga Hardin mogao čuti. - Molim?! - sve je što uspijem izgovoriti iako sam ga dobro čula. - Da, došao je s kamiončićem za vuču jutros, prije otprilike dva sata - reče on. Oprostite, ja sam mislio da znate... 36 Anna
Krvolocna Barbika - Hvala vam - promrmljam i poklopim. Okrenem se čovjeku koji stoji ispred mene i kažem: - Strašno mi je žao. Očito je netko već odvukao moj auto drugom mehaničaru. Nisam znala; oprostite što ste zbog mene gubili vrijeme. On se nasmiješi i kaže kako je sve okej. Nakon jučerašnje svađe s Hardinom, potpuno sam smetnula s uma da će mi i danas ujutro trebati prijevoz do Vancea. Nazovem Trevora da mu javim kako malo kasnim i on mi govori kako je već zamolio gospodina Vancea i Kimberly da svrate po mene usput. Zahvalim mu i odem do prozora navući zavjesu. Crni veliki auto staje na parkiralištu točno pred mojom sobom. Prozor se spušta i ugledam Kimberlynu plavu kosu. - Dobro jutro! Došli smo te spasiti - svečano objavi smijući se dok otvaram vrata. Pametni i dobri Trevor, uvijek misli unaprijed. Vozač izađe iz automobila i uz mali naklon glavom uzima moju torbu i sprema je u prtljažnik. Kad otvori stražnja vrata za mene, vidim da su sjedala unutra načinjena od kože i stoje okrenuta jedno prema drugom. Najednom sjedi Kimberly i tapše rukom mjesto pored sebe, pozivajući me da tu sjednem. Na drugom sjede gospodin Vance i Trevor i gledaju me poprilično zabavljeno. - Spremna za bijeg - pita Trevor sa širokim osmijehom. - I spremnija nego što misliš - odgovorim i uđem u auto.
37 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Dok izlazimo na autocestu, Trevor i gospodin Vance vraćaju se svojem, očito dubokoumnom razgovoru o cijenama po četvornome metru u novim zgradama u Seattleu. Kimberly me gurka laktom pa šaljivom gestom ruke, kao da glumi patku koja klepeće, oponaša njih dvojicu kako razgovaraju. - Ovi dečki su jako ozbiljni - reče ona. - I, Trevor kaže da ti je nešto s autom? - Aha. Nemam pojma što - kažem, nastojeći zadržati bezbrižan ton, što i nije teško uz prijateljski Kimberlyn osmijeh. - Ni jučer nije htio upaliti, pa sam zvala mehaničara da dođe. Ali Hardin je već našao nekog da odvuče auto na popravak. Ona žmirne prema meni. - Uporan mali, ha? Ja uzdahnem. - Valjda. Samo bih htjela da mi da malo vremena da sve ovo prebrodim. - Da što prebrodiš - pita ona. Zaboravila sam da Kimberly ništa ne zna o okladi, o mom poniženju, a svakako joj to neću ni govoriti. Zna, doduše, da smo Hardin i ja prekinuli. - Ne znam, mislim, sve ovo. Toliko mi se toga događa sada, a još nemam gdje stanovati. Imam dojam da on ništa nije shvatio dovoljno ozbiljno. Ponaša se kao da misli kako se može igrati sa mnom i mojim životom. Misli da je dovoljno pojaviti se i reći ‘žao mi je’, a ja ću mu sve odmah oprostiti, ali to tako ne ide. Bar ne više - otpuhnem. - Pa, svaka čast. Drago mi je što se znaš izboriti za sebe - reče ona. A meni je drago što me ne pita o detaljima. - Hvala ti, Kim- berly. I menije drago. I stvarno jest; ponosna sam što sam se uspjela usprotiviti Hardinu umjesto da jednostavno popustim, ali u isto vrijeme osjećam se užasno zbog onoga što sam mu jučer rekla. Znam da je zaslužio i gore, ali ne mogu si pomoći, i dalje se pitam - a što ako je njemu stvarno stalo do mene, kao što govori? Ali čak ako mu negdje duboko u duši i jest stalo, možda to svejedno nije dovoljno, možda bi me i unatoč tome opet povrijedio, samo ako mu dopustim. Jer to je ono Što on najbolje radi: povređuje ljude. Mijenjajući temu, Kimberly uzbuđeno reče: - Večeras bismo trebali izaći van, odmah nakon konferencije. U nedjelju će ova dvojica biti po sastancima cijelo jutro, a nas dvije možemo u šoping. Van idemo večeras, a možda i u subotu. Što misliš o tome? - Idemo kamo - nasmijem se ironično. - Menije tek osamnaest. - Ma daj, molim te. Christian zna puno ljudi u Seattleu. Kad si s njim, možeš ući u svaki klub u koji želiš ući. Volim kako joj oči zablistaju svaki put kad spomene gospodina Vancea, iako on sjedi odmah tu, kraj nje. - U redu - kažem. Nikad još nisam išla “van”. Bila sam na nekoliko tuluma u kući bratstva, ali nikad još nisam posjetila neki noćni klub, niti išta slično. - Bit će zabavno, ne brini - ohrabruje me Kimberly. - I obavezno moraš obući baš tu haljinu - doda uz smijeh. 38 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Uvijek ćeš biti sam, i zato te žalim. Ja ću se oporaviti, nastavit ću sa svojim životom, naći ću si nekog krasnog dečka koji će se prema meni ponašati onako kako si se ti trebao ponašati i udat ću se, imati djecu... Ja ću biti sretna! Tessine riječi stalno mi se iznova vrte po glavi. Znam da je u pravu, ali tako očajnički želim da nije. Pa do sada mi nije ni smetalo biti sam - ali sad znam što propuštam. - A ti, ideš - Jaceov glas prene me iz mojih snatrenja. - Ovaj, molim - upitam ga. Umalo sam zaboravio da upravo vozim. On prevrne očima i povuče dim džointa. - Pitao sam te je l’ ideš. Idemo do Zeda.. Zagunđam. - Ne znam baš... - Zašto ne? Daj, prestani više biti takva pičkica. Vučeš se okolo k’o cmizdrava krpa. Zagledam se u njega. Da nisam ovako pospan i bezvoljan, mogao bih ga zadaviti jednom rukom. - Nije istina - polako odgovorim. - Istina je, istina. Trebaš se večeras malo zabaviti i povaliti nešto. Siguran sam da će tamo biti dosta lakih komada. - Ne trebam ja nikoga. Ne želim nijednu drugu osim nje. - Ma daj, hajde, vozi do Zeda. Ako nećeš povaliti, ne moraš povaliti; popij barem koje pivo s nama - reče on. - Zar tebi nikad ne dosadi - pitam, a on me pogleda kao da su mi upravo narasli rogovi. - Što? - Pa to sve. Zar ti ne dosadi stalno partijati i motati svaki put drugog komada? - Ej, ej, eej! Pa tebi je gore nego što sam mislio. Totalno si puknuo, čovječe'. - Ne, nisam. Samo kažem... Uvijek sve isto, svaki put. Postaje dosadno. Nema on pojma kako je divno ležati u krevetu s Tessom i nasmijavati je, nema on pojma koliko je zabavno slušati je dok brblja o svojim omiljenim romanima ili kada me udari šakom u rame jer je pipkam. Sve je to mnogo bolje od bilo kojeg tuluma na kojem sam ikada bio. - Stvarno te je zakucala, stari. Nadrljao si, znaš - smije se on. - Ne, nije istina - lažem ja. - Kako da ne - izbaci on opušak džointa kroz prozor automobila. - Ali sad je bar slobodna, zar ne - upita me, a kada vidi kako sam stisnuo volan, nasmije se još jače. - Daj, samo se zezam, Scott. Samo sam htio vidjeti kakvu ćeš facu napraviti. - Odjebi - promrmljam i da mu dokažem kako mi nije važno, skrenem prema Zedovoj ulici. 39 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Hotel The Four Seasons u Seattleu najljepši je hotel koji sam ikada vidjela. Hodam polako kako bih što dulje uživala u pogledu na sve detalje u interijeru, ali Kimberly me praktički vuče u lift i niz hodnik, ostavljajući Trevora i gospodina Vancea iza nas. Stajući pred vratima, kaže: - Ovo je tvoja soba. Kad se raspa- kiraš, dođi u naš apartman da utvrdimo što sve trebamo popratiti na konferenciji, iako znam da već sve znaš. I presvući se u nešto drugo, stvarno bi ovu haljinu trebala sačuvati za večerašnji izlazak. Namigne mi i ode niz hodnik. Neizmjerna je razlika između ovog hotela i motela u kojem sam spavala protekle dvije noći. Jedna slika iz ovog prizemlja vjerojatno vrijedi više nego čitavo unutarnje uređenje sobe u onom motelu. A pogled iz ove sobe... Nevjerojatan je. Seattle je tako lijep grad. Lako mogu zamisliti da živim ovdje, u stanu u neboderu, s pogledom na grad, s poslom u nekoj izdavačkoj kući, možda baš i u Vanceovu novom uredu, kad ga već otvara ovdje. Kako bi to bilo lijepo. Raspremim torbu i objesim odjeću na vješalice, pa se presvučem u crnu dugu suknju i ljubičastu bluzu. Uzbuđena sam zbog konferencije, ali i nervozna zbog večerašnjeg izlaska. Znam da mi treba malo zabave, ali sve mi je to toliko novo, a u sebi i dalje osjećam bol i prazninu zbog svega što mi je Hardin napravio. Do trenutka kada uđem u apartman Kimberly i gospodina Vancea, već je dva i trideset. Malo sam napeta jer znam da bismo u tri već trebali biti dolje u dvorani za bankete. Kimberly me srdačno dočeka na vratima i uvede u sobu. Njihov apartman ima i vlastiti dnevni boravak s predsobljem i čekaonicom. Izgleda prostranije od čitave kuće moje majke. - Ovo je... vau - kažem zadivljeno. Gospodin Vance se nasmije i natoči si čašu, čini se, vode. - Nije loše - reče. - Naručili smo nešto za jelo, tako da svi zajedno malo gricne- mo ovdje prije nego što se zaputimo dolje. Hrana bi trebala stići svaki čas - reče Kimberly, a ja se nasmiješim i zahvalim joj. Nisam ni primjećivala koliko sam gladna sve dok nije spomenula hranu. Danas nisam ništa pojela čitav dan. - Spremna na dosađivanje do ludila - upita me Trevor koji se pojavi iz druge sobe. - Mislim da meni neće biti dosadno - nasmijem se. - Možda se na kraju neću dati odvući odavde. - I ja isto - prizna i on. - Potpisujem - doda Kimberly. Gospodin Vance odmahuje glavom. - I to se da srediti, ljubavi. Položi dlan nisko na njezina leđa, a ja okrenem glavu kako ne bih buljila u njih. - Jednostavno trebamo prebaciti glavni ured ovamo i svi se doseliti - našali se Kimberly. Bar mislim da se našalila. - Smithu bi se jako svidio Seattle - reče gospodin Vance. 40 Anna
Krvolocna Barbika - Smithu - pitam ja, a onda se sjetim njegova sina kojeg sam vidjela na svadbi pa se zacrvenim. - Joj, da, oprostite, vaš sin se zove Smith. - Sve u redu, čudno je to ime, znam - nasmije se on i nasloni na Kimberly. Sigurno je jako lijepo biti u ovakvoj vezi, punoj ljubavi i povjerenja. Zavidim Kimberly na tome i sram me je zbog toga, ali svejedno joj zavidim. Ona u životu ima muškarca koji ju očito voli i kojem je stalo do nje i učinio bi sve samo da bude zadovoljna. Kakva sretnica. Nasmiješim se. - Lijepo je to ime. Nakon jela odemo dolje i uskoro se nalazim u velikoj konfe- rencijskoj dvorani punoj ljudi koji vole knjige. Pravi raj. - Povezivanje s ljudima, samo povezivanje s ljudima - kaže mi gospodin Vance. - Sve je u tome. I u sljedeća tri sata upozna me s gotovo svakom osobom u prostoriji. A najbolje od svega je što me ne predstavlja kao svoju pripravnicu, nego se prema meni ophodi kao da sam odrasla. I svi ostali isto tako.
41 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
- Vidi, vidi, tko je to nama došao - reče Molly i prevrne očima dok Jace i ja ulazimo u Zedov stan. - Što je, već si pijana i trudna - kažem joj. - Pa što? Prošlo je pet popodne - reče ona sa zlobnim smiješkom. Gledam je i odmahujem na nju glavom dok govori: - Popij jednu sa mnom, Hardine - i uzima bocu smeđeg pića i dvije čašice s kuhinjskog pulta. - Može jednu - kažem, a ona se smiješi dok nam toči piće u čašice. Deset minuta kasnije, zatječem se kako ponovno pregledavam slike u svojem mobitelu. Da sam bar pustio Tessi da nas snimi više puta, sada bih ih imao više za gledanje. Bože, stvarno sam nadrljao, kako je Jace rekao. Osjećam se kao da pomalo gubim razum. Najsjebanije od svega je to što me nije ni briga ako se glupo ponašam, dokle god mi to pomaže da joj se nekako približim. Bit ću sretna, rekla je. Znam da je ja nisam učinio sretnom, a mogao sam. U isto vrijeme, nije fer od mene što sam joj stalno za petama. Ali, popravio sam joj auto zato da se ne bi sama morala pobrinuti za to. I drago mi je što je bilo tako, jer kako bih doznao da ona ide u Seattle da nisam nazvao Vance i javio im da je ostala bez prijevoza do posla. Zašto mi nije rekla? Onaj idiot Trevor je upravo sada s njom, umjesto da to budem ja. Znam da mu se sviđa, a vidim da bi se i on njoj mogao svidjeti. On je točno to što njoj treba i prilično su slični. Ne kao ona i ja. On bi je mogao usrećiti. Ma samo kad pomislim na to, dođe mi da ga uhvatim za glavu i nabijem mu je u zid... Ali možda bih je trebao stvarno malo pustiti na miru. Dati joj šansu da bude sretna. Jučer mi je jasno dala do znanja da mi ne namjerava oprostiti. - Molly - viknem s kauča. - Što je? - Daj mi natoči još jednu. Iako je ni ne gledam, točno mogu osjetiti kako njezin pobjednički osmijeh ispunjava prostoriju.
42 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
- Ovo je bilo nevjerojatno! Puno vam hvala što ste me poveli sa sobom - praktički vičem na gospodina Vancea dok se vozimo liftom. - Zapravo, menije bilo zadovoljstvo. Ti stvarno pripadaš među moje najbolje ljude. Stažistica ili ne, vrlo si pametna. I molim te, za ljubav Božju, zovi me Christian, kao što sam ti već rekao - reče on s hinjenom strogošću. - Dobro, hoću. Ali ovo je stvarno bilo iznad svih mojih očekivanja, gospodine... Ovaj, Christiane. Bilo je sjajno poslušati što svatko od njih misli o digitalnom izdavaštvu, posebice kad znamo da će ono samo nastaviti rasti, jer je toliko praktično za čitatelje. To je velika stvar, a tržište samo raste - nastavljam mljeti. - Istina, istina. A večeras smo svi zajedno pripomogli da izdavačka kuća Vance malo naraste. Zamisli samo koliko ćemo novih korisnika dobiti kada u potpunosti optimiziramo svoj sustav - složi se on. - Okej, jeste li vas dvoje završili - zadirkuje nas Kimberly i prima Christiana za ruku. Idemo se presvući pa u grad! Ovo nam je prvi vikend u nekoliko mjeseci da imamo bebisitericu - reče i zaigrano napući usne. On joj se nasmiješi. - Da, gospođo. Drago mi je što je gospodin Vance - hoću reći Christian - nakon smrti svoje supruge dobio drugu priliku za sreću. Pogledam preko u Trevora i on mi se nasmiješi. - Treba mi piće - reče Kimberly. - I meni - reče Christian. - Okej, svi se nađemo u predvorju za pola sata, a vozač će nas pričekati ispred ulaza. Večera je na moj račun! Kad sam opet u svojoj sobi, uključim figaro da još malo popravim kovrče. Dodam malo tamnog sjenila na kapke i pogledam se u ogledalo. Sjenilo izgleda malo preteško, ali dobro mi stoji. Ocrtam oči crnim tušem i stavim rumenilo na obraze prije nego što dovršim uređivanje kose. Mornarski plava haljina koju sam imala jutros sada na meni izgleda još bolje, s ovom izraženom šminkom i bujnom frizurom. Kad bi me bar sad Hardin vidio... Ne, ne, ne, ponavljam u sebi dok obuvam crne štikle. Uzmem još mobitel i torbicu prije nego što izađem iz sobe i krenem naći se s prijateljima... jesu li mi oni prijatelji? Ne znam, ali osjećam kao da mi Kimberly jest prijateljica, a Trevor je prema meni jako ljubazan. Christian mi je šef, pa je to ipak malo drugačije. U liftu, pošaljem poruku Landonu i napišem mu da mi je super u Seattleu. Nedostaje mi i nadam se da ćemo ostati bliski iako Hardin i ja više nismo zajedno. Kad izađem iz lifta, ugledam Trevorovu crnu kosu kod ulaza. U crnim elegantnim hlačama i svjetlosmeđem puloveru, podsjeća me malo na Noaha. Nekoliko sekundi u miru ga promatram, diveći se njegovu izgledu, prije nego što se pokažem. Kad me spazi, oči mu se naglo rašire i on ispusti nekakav zvuk, nešto između kašljanja i ciktanja. Ne mogu si pomoći, smijem se radosno dok se njemu obrazi žare. - Ti izgledaš... izgledaš prekrasno - reče on. 43 Anna
Krvolocna Barbika Nasmiješim se i kažem: - Hvala. Ni ti ne izgledaš nimalo loše. Obrazi mu opet pocrvene. - Hvala - promrmlja. Neobično mi je gledati ga ovako zbunjenog. Obično je vrlo pribran i smiren. - Eno ih ondje - začujem kako Kimberly zove. - Vau, Kim - kažem i mahnem prstima ispred lica, kao da želim razbiti čini. Izgleda zapanjujuće u crvenoj pripijenoj haljini koja joj doseže tek do pola bedara. Njezina kratka plava kosa podignuta je ukosnicama i ovako dotjerana izgleda jako seksi i otmjeno u isti mah. - Mislim da ćemo čitavu noć morati tjerati od njih muškarce - kaže Christian Trevoru i obojica se nasmiju dok nas prate van i na pločnik. Kako je Christian i najavio, vozač nas odveze do stvarno lijepog restorana s morskom hranom, u kojem ja pojedem preukusni losos i račiće i u kojem nam Christian ispriča sto presmiješnih priča o svojim prvim danima u izdavaštvu, dok je još bio u New Yorku. Svi se odlično zabavljamo, a Trevor i Kimberly malo i zafrkavaju Christiana, jer se s njim čovjek doista može šaliti o bilo čemu. Nakon večere vozač nas odbaci zapravo posve blizu, do zgrade od tri kata, čitave u staklu. Kroz goleme prozore vidim stotine lasera koji osvjetljavaju rasplesana tijela, stvarajući fascinantnu mješavinu svjetla i tame preko udova i tijela. Tako nekako sam i zamišljala da izgledaju klubovi, ali ovo je mjesto ipak puno veće i ima više ljudi. Dok izlazimo iz auta, Kimberly me primi za ruku. - Sutra ćemo ići na jedno puno opuštenije mjesto; neki znanci s konferencije htjeli su da idemo ovamo, pa evo nas - smije se ona. Vrlo krupan muškarac stoji kraj vrata držeći u rukama popis i očito kontrolira pristup u klub. Red ljudi koji čekaju na ulaz proteže se od vrata i vijuga oko ugla zgrade, po ulici. - Hoćemo li morati dugo čekati - pitam Trevora. - O, ne - zahihoće se on. - S gospodinom Vanceom nema čekanja. Ubrzo vidim o čemu govori, kad Christian šapne nešto na uho čovjeku na vratima i on odmakne zaštitno uže kako bi nas odmah pustio u klub. Malo sam zbunjena kad uđemo u tu glasnu glazbu koja udara i u ta svjetla koja plešu preko golemog, dimom ispunjenog prostora. I čini mi se da nikad neću shvatiti zašto su ljudi spremni platiti da dobiju glavobolju i udišu umjetni dim dok se na sve strane cerekaju potpunim strancima. Žena u kratkoj haljinici vodi nas uz neke stepenice u malu prostoriju sa zastorima umjesto zidova. U njoj se nalaze dva kauča i stol. - Ovo je VIP prostor, Tessa - kaže mi Kimberly dok ja znatiželjno gledam oko sebe. - Oh - samo odgovorim i, kao i oni, sjednem na kauč. - Što inače piješ - pita me Trevor. - Inače ne pijem - odgovorim mu. - Ni ja. Mislim, volim popiti čašu vina, ali nisam baš neki pijanac. - A ne, večeras ćeš bogme piti, Tessa. Potrebno ti je pićence - glasno reče Kimberly. - Ja... - započnem. 44 Anna
Krvolocna Barbika - Donesite joj jedan Sex on the Beach, a i meni jedan - reče ženi. Hostesa kimne glavom, a Christian naruči piće za koje nikad prije nisam čula, dok Trevor naruči čašu crnog vina. Nitko ni ne pita jesam li premlada da bi mi se poslužilo alkoholno piće. Možda izgledam starije, ili je možda Christian ovdje poznati gost pa nitko ne želi njegove goste inkomodirati takvim pitanjima. Nemam pojma što je to Sex on the Beach, ali odlučim ne pokazivati svoje neznanje. Kad se hostesa vrati, uruči mi visoku čašu ukrašenu komadićem ananasa i malim ružičastim kišobranom. Zahvalim joj i povučem mali gutljaj kroz slamku. Stvarno je jako fino, slatko, s blago gorkom aromom koja se javi tek kada progutam. - Sviđa ti se - upita Kim i ja kimnem, uzimajući drugi, dugački gutljaj.
45 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
- Ma daj, Hardine, samo još jednu - govori mi Molly na uho. Još nisam siguran želim li se napiti ili ne. Već sam popio tri čašice i znam da ću, popijem li još jednu, stvarno biti pijan. Sjedne strane, dobro mi zvuči napiti se toliko da zaboravim na sve. Ali, s druge strane, moram biti u stanju trijezno razmišljati. - Želiš da se maknemo nekamo - pita me Molly zaplićući jezikom. Molly miriše na travu i viski. Dio mene želi je odvesti u kupaonicu i izjebati, samo zato što to mogu. Samo zato što je Tessa u Seattleu s jebenim Trevorom, a ja sjedim na kauču, tri sata vožnje daleko od nje, napola pijan. - Hajde, Hardine. Znaš da te ja mogu natjerati da je zaboraviš - kaže ona i uvuče mi se u krilo. - Molim - pitam je dok mi ovija ruke oko vrata. - Tessa. Daj da te natjeram daju zaboraviš. Možeš me jebati sve dok ne zaboraviš i kako joj je ime. Osjećam na vratu njezin vrući dah i naglo se odmaknem. - Miči se s mene - kažem joj. - Koji ti je kurac, Hardine - ispali ona, očito povrijeđenog ega. - Ne želim te - grubo joj kažem. - Otkad to? Nikad ti nije bio problem pojebati me, toliko puta dosad. - Uopće se nismo, sve otkad... - započnem. - Sve otkad što - reče skačući s kauča i mašući rukama. - Sve otkad si naletio na onu uštogljenu kučku? Moram se podsjećati da je Molly samo djevojka - a ne demon, kako u mojim očima upravo sada izgleda - jer ne želim napraviti nešto vrlo glupo. - Ne govori tako o njoj. Ustanem. - Ali to je istina i vidi se na što nalikuješ sad. Izgledaš kao jebeno napušteno štene, i to sve zbog neke drvene Marije koja se transformirala u drolju i koja te očito uopće ne želi viče ona, a pritom ne mogu raspoznati smije li se ili plače. Kod Molly to ionako izgleda jednako. Stisnem šake dok se Jace i Zed primiču i staju kraj nje. Molly stavlja ruku na Jaceovo rame. - Recite mu, dečki. Recite mu da je postao totalni dosadnjaković otkako smo ga otkucali pred njom. - Nismo mi, nego ti - ispravi je Zed. Ona se zabulji u njega. - Ista stvar - reče, a on prevrne očima. - U čemu je problem - pita Jace. 46 Anna
Krvolocna Barbika - Ni u čemu - odgovorim umjesto nje. - Ljuti se jer ne želim pojebati njezinu nezasitnu guzicu. - Ne, ljutim se zato što si postao šupak. Nitko te ionako više ne želi blizu sebe. Zato mi je Jace onda i rekao da joj sve kažem u lice. Sve mi se zacrveni pred očima. - Što ti je rekao - protisnem kroza zube. Znao sam da je Jace kreten, ali bio sam siguran da je Molly samo zbog svoje ljubomore sve otkrila Tessi, i to na onakav način. - Da, da, on mi je rekao da joj sve kažem. Sve je isplanirao: trebala sam joj sve reći pred tobom, nakon što ona popije nekoliko pića, a on bi onda odjurio za njom i tješio je dok ti plačeš kao jebena bebica. Ona se nasmije. - Kako je ono išlo, kako si rekao, Jace? Da ćeš ju izjebati ‘tako da joj mozak iscuri na uši’ - nastavi Molly, svojim dugačkim noktima pokazujući navodnike u zraku. Krenem prema Jaceu. - Hej, samo sam se šalio, čovječe - započne on. Ako sam dobro vidio, osmijeh je zatreperio na Zedovu licu u trenutku kad je moja šaka pogodila Jaceovu bradu. Ne osjećam zglobove na rukama od udaraca kojima zasipam Jaceovo lice; gnjev me posve preplavio dok mu koljenima pritiskam prsa i nastavljam ga mlatiti. Od pomisli na njega kako dodiruje Tessu, kako je ljubi i skida joj haljinu, od te slike koja mi je proletjela mislima, samo sam još odlučniji da ga razbijem do kraja. Krv na njegovu licu dodatni mi je podstrek, pobuđujući u meni želju da ga povrijedim koliko god mogu. Jaceove naočale s crnim okvirima leže polomljene i iskrivljene odmah pokraj njegova krvavog lica dok me nečije snažne ruke odvlače s njega. - Daj, čovječe! Ubit ćeš ga - zaurla mi Logan u lice, i to me nekako vrati u stvarnost. - Ako mi još itko od vas ima što reći, recite to sad - vičem na sve njih, na ljude koje sam smatrao prijateljima, ili nečim najbližim tome. Svi šute, čak i Molly. - Da vas čujem! Izgovorite li još jednu jebenu riječ o njoj, razbit ću vas, bilo koga od vas! Pogledam još jednom u Jacea, koji se pokušava dignuti s poda, i izađem iz Zedova stana u hladnu noć.
47 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
- Ovo je stvarno fino - praktički vičem Kimberly dok srcem ostatak svojega voćnog napitka. Pohlepno kopkam slamkom između kockica leda u čaši, pokušavajući pronaći još koju kap na dnu. Ona blista. - Želiš još jedno? Oči su joj malčice crvene, ali i dalje izgleda vrlo pribrano, dok seja već osjećam malo čudno i sve mi je smiješno. Pijana sam. Eto, to mi je. Živahno zakimam glavom i zatječem se kako lupkam prstima po koljenima u ritmu glazbe. - Jesi li dobro - smije mi se Trevor, koji primjećuje promjenu na meni. - Aha, zapravo sam jako dobro - vičem kako bih nadglasala glazbu. - Hajdemo plesati - kaže Kimberly. - Ali, ja ne plešem! Mislim, ne da ne plešem, nego ne znam plesati, pogotovo ne na ovu vrstu muzike! Nikad nisam plesala ovako kako plešu ti ljudi u klubu i zapravo bih inače bila užasnuta od same pomisli da im se pridružim. Ali ovaj alkohol u meni daje mi hrabrost kakvu prije nisam imala. - Ma što onda! Idemo plesati - viknem. Kimberly se smije, okreće i ljubi Christiana u usta, zadržavajući se u poljupcu malo dulje nego obično. U trenu, potom, skoči na noge i povuče me za ruke da ustanem s kauča, pa me, i dalje držeći mi ruku, vodi prema pretrpanom plesnom podiju. Dok prolazimo kraj ograde, gledam u rasplesanu gomilu dva kata ispod nas. Svi izgledaju izgubljeno, svatko u svome svijetu, a meni to izgleda zastrašujuće i privlačno u isti čas. Naravno, Kimberly pleše kao da to radi svaki dan, a ja sklopim oči i jednostavno pokušam pustiti glazbi da vodi moje tijelo. Osjećam se čudno, ali samo se želim uklopiti; ništa drugo mi i ne preostaje. Nakon još dva pića i ne znam ni sama koliko pjesama, prostor oko mene počinje se vrtjeti. Ispričam se i krenem prema WC- u, uzimajući usput svoju torbicu i gurajući se kroz masu znojnih tijela. Osjetim kako mi mobitel u torbici počinje vibrirati, pa ga iskopam. Zove me majka; nema šanse da joj se sada javim - prepijana sam da bih razgovarala s njom. Kad stanem u red u ženskom WC- u, nešto me natjera da pregledam poruke u svom mobitelu i namrštim se vidjevši da mi Hardin nije poslao nijednu. A da vidim što on radi? Ne. Ne mogu ja to. To bi bilo neodgovorno i sutra bih se kajala. Laserska svjetla odbijaju se o zidove oko mene i, dok čekam u redu, preplavljuje me neki nov osjećaj. Pokušavam se fokusirati na ekran svog mobitela, nadajući se da će me ovo proći. Kad se napokon otvore vrata jednog WC- a, uletim unutra i nagnem se nad školjku, puštajući da moje tijelo samo odluči je li mu zlo. Mrzim ovaj osjećaj. Da je ovdje, Hardin bi mi donio vode i pridržavao mi kosu ako povratim. 48 Anna
Krvolocna Barbika Ne. Ne bi. Trebala bih ga nazvati. Shvatim da neću povratiti pa izađem iz zahoda i odem u prednji prostor s umivaonicima. Pritisnem par tipki na mobitelu i namjestim ga između uha i ramena dok otkidam komad s držača za papirnate ručnike. Postavim ga ispod slavine kako bih ga malo namočila, ali voda ne izlazi sve dok ne mahnem rukom ispod senzora; uf, mrzim ove automatske slavine. Tuš za oči malčice mi se razmazao i sama sebi izgledam kao neka druga osoba. Kosa mi je divlja i oči su mi krvave. Nakon trećeg zvona zatvorim mobitel i stavim ga sa strane, pokraj umivaonika. Zašto se, dovraga, ne javlja, pitam se i u taj čas mobitel počne vibrirati, gotovo upavši u vodu, što me natjera da se glasno nasmijem. Ne znam zašto, ali sve mi je smiješno. Na ekranu se pojavljuje Hardinovo ime i ja mokrim prstom prijeđem preko ekrana. - Harolde - kažem u slušalicu. Harolde?! O, Bože, stvarno sam pijana. Hardinov glas zvuči čudno i zadihano kad ga konačno uspijem čuti. - Tessa? Je li sve okej? Jesi li me zvala? Bože, njegov glas kao da dolazi iz raja. - Ne znam - zar ti piše na mobitelu da sam te zvala? Jer ako piše da sam te zvala, onda postoji ozbiljna vjerojatnost da stvarno jesam. Već na pola rečenice počela sam se smijati. Njegov ton se promijeni. - Jesi li pila? - Možda malo - proskvičim i odbacim papirnati ručnik u koš za smeće. Dvije pijane cure uđu u prostoriju, jedna od njih se nespretno spotakne jednom nogom o drugu i sve tri se nasmijemo. Njih dvije zajedno oteturaju u WC, a ja se opet usredotočim na telefonski razgovor. - Gdje se nalaziš - grubo me pita Hardin. - O, daj se malo smiri, hoćeš? Obično on meni govori neka se smirim, sad je moj red. On uzdahne. - Tessa... Čujem da je ljut, ali sve mi je i dalje previše zabavno da bih marila. - Koliko si popila - pita on. - Ja pak to ne znajem... oko pet? Ili šest? Mislim šest - odgovorim i naslonim se na zid. Kroz tanku tkaninu haljine osjećam hladne pločice, i to nevjerojatno godi mojoj vrućoj koži. - Pet ili šest čega? - Seksova na plaži... a mi nikad nismo imali seks na plaži... A to je moglo biti baš fora kažem smješkajući se. Kako bih voljela sada vidjeti njegovo blesavo lice. Nije blesavo... nego prelijepo. Ali, blesavo mi sad ipak bolje zvuči. - Moj Bože. Ti se se stvarno razbila - kaže on. Iz nekog razloga znam da sada prstima prolazi kroz kosu. - Gdje se nalaziš - ponovi. Znam da to ne zvuči baš zrelo, ali ne mogu si pomoći. - Negdje gdje tebe nema. 49 Anna
Krvolocna Barbika - Očito. A sad mi reci. Jesi Ii u noćnom klubu - izdere se on. - Ooooh... Netko nam baš i nije raspoložen - smijem seja. Naravno da on čuje ovu glazbu oko mene, pa kada mi zaprijeti. - “Lako ja mogu doznati gdje se nalaziš!” - ja mu i povjerujem. Ali nije da me to zabrinjava. Riječi mi same izlete iz usta: - Zašto me danas nisi nazvao? - Molim - pita on, očito zbunjen mojim pitanjem. - Danas me nisi ni pokušao nazvati. Zvučim patetično. - Mislio sam da ne želiš da te zovem. - Pa i ne želim, ali ipak. - Dobro onda, nazvat ću te sutra - reče on pomirljivo. - Nemoj mi sada otići s telefona. - Nisam ni mislio... Samo kažem da ću te sutra nazvati, čak i ako se ne budeš htjela javiti - objasni mi, a meni srce poskoči od sreće. Trudim se zvučati neutralno. - Dobro onda. Što ja to radim? - Onda, možeš li mi sada reći gdje si? - A, ne. - Je li Trevor tu? Ton mu je ozbiljan. - Aha, ali i Kirnje tu... i Christian. Branim se, a ne znam ni sama zbog čega. - Znači, to je bio plan, ha? Odvesti te na konferenciju, napiti te i odvući u jebeni klub podigne on glas. - Moraš se vratiti u svoj hotel. Nisi navikla na piće, a vani si, i taj Trevor... Poklopim slušalicu prije nego što uspije završiti rečenicu. Ma što si on umišlja, tko je? Može biti sretan što sam ga uopće nazvala, pijana ili ne. Koji seronja. Trebam novo piće. Mobitel mi vibrira više puta zaredom, ali ja svaki put pritisnem tipku za odbijanje poziva. Eto ti sad, Hardine. Pronađem put natrag do naše VIP prostorije i zamolim hostesu da mi donese još jedan koktel. - Jesi li dobro - pita me Kimberly. - Zašto se mrštiš? - O, ne, ja sam super - slažem i iskapim svoje piće čim mi ga konobarica stavi u ruke. Hardin je takav kreten, eto zato i nismo više zajedno, i još ima obraza vikati na mene kad ga nazovem? Mogao je lijepo biti sa mnom sada i ovdje da nije napravio to što je napravio. Umjesto toga, tu je Trevor. Trevor, koji je vrlo drag i strašno zgodan. - Što je - nasmiješi mi se Trevor uhvativši me kako buljim u njega. Nasmijem se glasno i odvratim pogled. - Ništa. 50 Anna
Krvolocna Barbika Nakon što ispijem još jedno piće, a s njim popričam o tome kako će nam sutra biti zanimljivo, ponovno ustanem. - Idem ja natrag plesati - doviknem ostalima. Trevor izgleda kao da bi nešto rekao, možda čak ponudio da me otprati na podij, ali samo šuti i obrazi mu se crvene. Kimberly izgleda kao da joj je dosta plesa i rukom mi maše neka idem, a meni nimalo ne smeta spustiti se sama u onu gužvu dolje. Probijem se do sredine plesnog podija i počnem gibati tijelom. Vjerojatno glupo izgledam, ali baš mi je dobro ovako uživati u glazbi i ne misliti ni na što drugo, primjerice na to da sam maloprije pijana nazvala Hardina. Nakon možda pola pjesme, osjetim iza sebe visoku figuru, posve blizu. Okrenem se i ugledam prilično zgodnog dečka u tamnim trapericama i bijeloj majici. Smeđa kosa ošišana mu je gotovo na nulu, a osmijeh mu je vrlo privlačan. Nije baš Hardin, ali opet, nitko nije kao Hardin. Prestani više s tim Hardinom, podsjetim samu sebe dok taj muškarac stavlja ruke na moje bokove i, nagnuvši se posve blizu, pita me na uho: - Mogu li ti se pridružiti? - Ovaj... svakako - odgovorim. Ali to je, zapravo, iz mene rekao alkohol. - Jako si lijepa - kaže on pa me opet okrene i privuče blizu svom tijelu. Osjećam njegove ruke kako klize po mojim bokovima, a ja žmirim i zamišljam da sam netko drugi. Da sam neka žena koja nesputano pleše sa strancima u klubu. Ritam sljedeće pjesme je sporiji, senzualniji, i moji se bokovi počnu micati sporije. Okrenem se licem prema neznancu i on mi uzme ruku, podigne je k svom licu i usnama mi dodirne kožu. Oči nam se susretnu i u sljedećem trenutku već osjećam njegov jezik u svojim ustima. Srce mi viče da ga odgurnem dok se gotovo gušim od njegova stranog, nepoznatog okusa. Ali moj mozak, moj mozak govori nešto sasvim drugo: Poljubi ga tako da zaboraviš na Hardina. Poljubi ga. I tako ignoriram mučni osjećaj u želucu. Sklapam oči i uzvraćam poljubac. Više sam muškaraca poljubila u tri mjeseca na koledžu nego u čitavom svom životu. Strančeve ruke kliznu mi niz leđa i još malo niže. - Hoćeš da odemo k meni - kaže mi kad nam se usne razdvoje. - Molim - piatm iako sam ga dobro čula, kao da ću tim molim nekako izbrisati njegovo pitanje. - Idemo k meni, hajde - promumlja on. - Oh... Ne, to nije dobra ideja. On se nasmije. Snop raznobojnog svjetla prijeđe mu preko lica i zbog toga mi se učini da izgleda čudno i prijeteće. - Kako ti je palo na pamet da bih otišla nekamo s tobom? Ja te ne poznajem - viknem nadglasavajući glazbu. - Pa maloprije si bila svud po meni i svidjelo ti se, ti mala pokvarena curice - kaže kao da govori nešto posve očito, a ne uvredljivo. Baš kad se spremim viknuti na njega, ili ga zviznuti koljenom u prepone, odlučim se smiriti i razbistriti malo glavu. Maloprije sam se pripijala uz njega i ljubila ga. Naravno da on sad želi još. Koji mi je vrag? Upravo sam se žvalila s neznancem u klubu - pa zar sam ja takva? 51 Anna
Krvolocna Barbika - Oprosti, ali ne - kažem mu i odem. Kad se vratim natrag svojem društvu, Trevor izgleda kao da će svaki čas zaspati na kauču. Ne mogu si pomoći, sva se raznježim gledajući tu preslatkoću. Zar uopće postoji riječ preslatkoća? Bože dragi, stvarno sam previše popila. Sjednem i dohvatim bočicu vode iz posude s ledom na stolu. - Jesi se zabavila - pita me Kimberly i ja kimnem. - Aha, baš je bilo super - kažem usprkos onome što se dogodilo prije par minuta. - Jesi li spremna za polazak, dušo? Moramo rano ustati - reče Christian gledajući Kim. - Može. Spremna sam kad god kažeš da idemo - reče ona i rukom mu prijeđe preko noge do prepona. Skrenem pogled osjećajući kako rumenim. Prstom pogurnem Trevora. - Ideš s nama ili ćeš spavati ovdje - zadirkujem ga. On se nasmije i uspravi leđa. - Nisamjoš odlučio, ovaj kauč je tako udoban. A glazba krijepi dušu... Christian nazove vozača koji mu kaže da će biti pred vratima za desetak minuta. Svi ustanemo i odlučimo se spustiti drugim, spiralnim stepenicama koje se protežu čitavom stranom kluba. Kod bara na prvom katu Kimberly naruči još jedno, zadnje piće i ja nisam sigurna bih li i sama popila još jedno dok čekamo, ali shvatim da sam već popila dovoljno. Još jedno piće i mogla bih se onesvijestiti ili povratiti. A ne želim nijedno ni drugo. Kad Christianu stigne poruka od vozača, svi krenemo prema izlazu. Godi mi hladan zrak vani i sretna sam što me povjetarac razbistrio dok ulazimo u auto. Gotovo je tri ujutro kad ulazimo u hotel. Pijana sam i mrtva od gladi. Nakon što sam poharala mini hladnjak u svojoj sobi i pojela sve što je unutra bilo jestivo, oteturam do kreveta i srušim se na njega, ne zamarajući se čak ni time da izujem cipele.
52 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
- Ššššš... šuti - mrmljam dok me neka čudna buka budi iz mog pijanog drijemeža. Treba mi nekoliko sekundi da shvatim: nije to buka zato što mama na mene zbog nečega viče, nego mi, zapravo, netko lupa na vrata. - Bože! Evo me, dolazim - viknem i oteturam do vrata. Ali naglo stanem kad ugledam sat na stoliću: gotovo je četiri ujutro. Tko bi to zaboga mogao biti? Unatoč omamljenosti od pijanstva, prepadnem se i misli mi se počnu brzo smjenjivati. Što ako je to Hardin? Prošlo je više od tri sata otkako sam ga nazvala iz onog WC- a, ali kako bi me pronašao? Što ću mu reći? Nisam spremna za ovo. Kad lupanje po vratima ponovno počne, odbacim sve te misli i širom otvorim vrata, pripremajući se za najgore. Ali to je samo Trevor. Preplavi me duboko razočaranje i pro- tljam oči. Osjećam se jednako pijanom kao što sam bila i kad sam legla u krevet. - Oprosti što te budim, ali... je li moj mobitel kod tebe - pita on. - Ha - nemušto pitam i povučem se malo unatrag da ga pustim u sobu. Kad se vrata sama za njim zatvore, zateknemo se u popriličnoj tami koju rasvjetljavaju tek svjetla grada što dopiru kroz prozor. Ali previše sam pijana da bih tražila prekidač za svjetlo. - Mislim da smo slučajno zamijenili mobitele. Tvoj je kod mene, a mislim da bi moj mogao biti kod tebe. Pruži mi moj mobitel na dlanu. - Mislio sam pričekati do jutra, ali tvoj mobitel nikako ne prestaje zvoniti. - Oh - to je sve što uspijem izgovoriti, odem do torbice i otvorim je. Svakako, Trevorov mobitel leži povrh mog novčanika. - Oprosti. Vjerojatno sam u autu slučajno uzela tvoj - ispričam se i dodam mu mobitel. - Sve u redu. Stvarno mi je žao što sam te probudio. Ti si jedina djevojka koju znam a da izgleda jednako prekrasno kad se probudi kao što je i... Glasno lupanje na vratima prekine ga u pola rečenice i ta nagla buka nekako me jako naljuti. - Koji je ovo vrag? Tulum u mojoj sobi - vičem i skočim na vrata, spremna izvikati se na bilo kojeg hotelskog službenika koji je vjerojatno došao upozoriti me zbog buke što ju je Trevor napravio, i to, ironično, radeći pritom još veću buku od one maloprije. Upravo kad zgrabim kvaku na vratima, lupanje postane još glasnije, što me natjera da stanem. I tada ga začujem: - Tessa! Otvori ta prokleta vrata! Hardinov glas čuje se tako jasno kao da vrata između nas ne predstavljaju nikakvu prepreku. Svjetlo u sobi se upali i ja se okrenem i vidim Trevorovo blijedo, prestravljeno lice. Ako ga Hardin zatekne u mojoj sobi, to nikako neće dobro završiti, bez obzira na stvarno stanje stvari. 53 Anna
Krvolocna Barbika - Sakrij se u kupaonicu - kažem mu, a Trevorove oči se u čudu rašire. - Što? Ne mogu se skrivati u kupaonici - vikne on, pa i sama shvatim koliko glupo zvuči moj prijedlog. - Otvaraj ta jebena vrata - Hardin ponovno viče i onda ih počne udarati nogom. I ne prestaje. Pogledam opet Trevora i tek onda otvorim vrata, pokušavajući zapamtiti koliko je lijepo to Trevorovo lice sada, dok ga Hardin još nije unakazio. - Evo me - vičem i oprezno napola otvaram vrata. Hardin kipi od bijesa, odjeven posve u crno. Moje pijane oči lutaju po njemu i primijetim da umjesto svojih robusnih čizama danas ima obične crne conversice. Nisam ga dosad vidjela u drugoj obući osim Čizama. Sviđaju mi se ove teniske... Ali opet mi je, evo, pažnja odlutala. Hardin gurne vrata tako da se do kraja otvore i prođe kraj mene, ravno u sobu, prema Trevoru. Srećom, uspijem ga uhvatiti za majicu i zaustaviti, nekako. - Misliš da je možeš napiti i jednostavno se nacrtati u njezinoj jebenoj hotelskoj sobi?! viče Hardin na njega dok se otima i pokušava jurnuti na Trevora. Znam da ne ulaže u to baš ozbiljan napor, jer u tom slučaju ga ne bih mogla zaustaviti držeći ga tek toliko za majicu. - Kroz špijunku sam vidio da ste tek sad upalili to svjetlo - što ste vas dvoje radili sami u mraku u ovoj sobi? - Nismo mi ništa... Ja sam samo... - Trevor se počne braniti. - Hardine, prestani! Ne možeš hodati uokolo i tući ljude - vrisnem i povučem ga jače za majicu. - Da, mogu, itekako mogu - zareži on. - Trevore - kažem. - Idi u svoju sobu da ga lakše prizovem pameti. Ispričavam se zbog njegova luđačkog ponašanja. Trevor se gotovo nasmije zbog mog odabira riječi, ali jedan pogled na Hardina naglo ga uozbilji. Dok Trevor izlazi, Hardin se okreće k meni. - Luđačko ponašanje? - Da, luđačko! Pa ne možeš se samo pojaviti ovdje i upasti mi u sobu i namlatiti mog prijatelja. - On ovdje nema što raditi. Zašto je bio u tvojoj sobi? Zašto si u haljini? I, kvragu, odakle ti uopće ta haljina - kaže, očima prelazeći preko mog tijela. Pokušavam ignorirati vrućinu koja mi se počinje penjati kroz tijelo i fokusiram se na svoje ogorčenje. - Došao je po svoj mobitel koji sam slučajno uzela. I... Ne mogu se sjetiti što si me još pitao - priznam. - Pa, možda nisi trebala toliko popiti. - Ja ću piti koliko hoću, i što hoću, i kada hoću. Hvala lijepa. On prevrne očima. - Baš si naporna kad si pijana. Zavali se u stolicu sa širokim naslonom. - A ti si naporan kad si... uvijek si naporan. I tko ti je rekao da možeš sjesti - otpuhnem, križajući ruke na prsima. 54 Anna
Krvolocna Barbika Hardin me promatra tim svojim blistavim zelenim očima. Bože, kako je seksi. - Ne mogu vjerovati da sam ga zatekao u tvojoj sobi. - A ja ne mogu vjerovati da si ti u mojoj sobi - kažem ja njemu. - Jesi li ga pojebala? - Molim? Kako se usuđuješ uopće me pitati takvo što - dreknem. - Odgovori mi. - Ne, nisam, budalo. Naravno da nisam. - A jesi li namjeravala - bi li to željela? - O, moj Bože, Hardine! Ti nisi normalan - odmahnem glavom i počnem hodati goredolje između prozora i kreveta. - Dobro onda, a zašto si još u haljini? - To uopće nema smisla - prevrnem očima. - Osim toga, što tebe briga s kim se ja seksam ili ne. Možda sam se i poseksala s njim, a možda sam se poseksala s nekim drugim? Krajevi mojih usana odaju da ću svaki čas prasnuti u smijeh, ali prisilim se zadržati ozbiljan izraz lica dok polako govorim: - Eto, nikada nećeš doznati. Moje riječi ostvare željeni učinak i Hardinovo lice se smrači. - Što si upravo rekla zareži. Oh, ovo je puno zabavnije nego što sam mislila da će biti. Volim biti pijana u Hardinovoj blizini jer tako mogu sve što mi padne na pamet reći bez razmišljanja, i mogu mu reći što stvarno mislim - i sve mi je samo smiješno. - Čuo si me - kažem i stanem pred njega. - Možda sam nekog frajera u klubu pustila da me odvede na stranu. Možda me je Tre- vor upravo uzeo na ovom tu krevetu - kažem nehajno i mahnem glavom prema krevetu iza sebe. - Dosta. Prestani s tim, Tessa - upozori me Hardin. Alija se smijem. Osjećam se osnaženom, jakom, i najradije bih strgnula tu majicu s Hardina. - U čemu je problem, Hardine? Ne sviđa ti se pomisao na to da me Trevor dira? Ne znam stoje posrijedi, Hardinov gnjev, alkohol ili činjenica da mi on toliko nedostaje, ali ja mu se bez razmišljanja jednostavno popnem u krilo. Koljena su mi položena svako s jedne strane njegovih bokova. Potpuno je zatečen mojim potezom i čini mi se da se malo trese. - Š- što to... što radiš, Tessa? - Reci mi, Hardine, kako ti se sviđa pomisao da me Trev... - Prestani. Prestani to govoriti - kaže mi nježnije i ja se pokorim. - Daj, Hardine, razvedri se malo. Pa znaš da ja to ne bih napravila. Ovijem mu ruke oko vrata. Od poznatog osjećaja koji me preplavi zbog tog dodira i zbog želje da se utopim u njegovu zagrljaju gotovo ostanem bez daha. - Pijana si, Tessa - kaže on i pokuša maknuti moje ruke sa sebe. - Pa što... želim te - iznenadim i sebe i njega svojim riječima. Odlučim isključiti razmišljanje, bar ono logično, i primim ga šakama za kosu. Oh, kako mi je nedostajao ovaj osjećaj njegove kose među mojim prstima. 55 Anna
Krvolocna Barbika - Tessa... Ne znaš što radiš. Nisi pri sebi - kaže. Ali ne zvuči baš odlučno. - Hardine... Prestani komplicirati. Zar ti ne nedostajem - kažem mu s usnama priljubljenim posve uz njegov vrat, uvlačeći pritom pomalo zrak. Hormoni su već posve preuzeli kontrolu nada mnom i mislim da ga nikad još nisam ovako jako poželjela. - Daa - propenta on dok usnama sišem kožu na njegovu vratu, namjerno tako jako da mu i sutra tu ostane vidljivi trag. - Ne mogu, Tess... Molim te. Ali ja odbijam prestati i umjesto toga se zaljuljam na njegovu krilu, što ga natjera da zastenje. - Ne - šapće on i svojim me velikim dlanovima primi za bokove, zaustavljajući moje kretnje. Ja se prenem i zagledam u njegove oči. - Imaš sada dvije mogućnosti: ili me jebi ili odlazi. Ti odluči što ćeš. Što sam ja to upravo rekla?! - Sutra ćeš me mrziti ako to napravim dok si u ovom... stanju - reče on i uzvrati mi pogled. - Alija tebe već mrzim - kažem, a on se lecne od mojih riječi. - Na neki način - dodam, mnogo maznije nego što sam namjeravala. On otpusti malo stisak na mojim bokovima, dopuštajući mi da se pomičem. - Možemo li bar o svemu najprije malo popričati? - Ne možemo. Ne kvari mi raspoloženje - promrmljam i pro- trljam se o njegovu nogu. - Ne možemo to sada... ne ovako. Ma otkad je on takav moralist? - Znam da i ti to želiš, Hardine, osjećam kako ti je tvrd zbog mene - šapnem mu u uho. Ne mogu vjerovati da te prljave riječi dolaze iz mojih pijanih usta, ali Hardinove usne su zagasito rumene, a oči su mu razroga- čene, gotovo crne. - Hajde, Hardine, zar me ne želiš uzeti na ovom ovdje stolu? Ili na krevetu? Ili uz umivaonik... Gledaj koliko je raznih mogućnosti - šapćem mu tiho i nježno ga gricnem za ušnu školjku. - Jebote... Okej. Jebi ga - kaže on i zabije mi ruke u kosu, privlačeći moja usta na svoja. U trenutku kad sam osjetila Hardinove usne, moje tijelo kao da je obuzeo plamen. Stenjem mu u usta i za nagradu dobivam jednako grozničave zvukove iz njegovih. Moji prsti prolaze mu kroz kosu i ja ga potegnem malo jače, nesposobna kontrolirati sebe i svoju želju za njim. Znam da se on još obuzdava i to me izluđuje. Ruke mi iz kose kliznu niz njegova leđa i napipavši donji rub njegove majice, povučem je i pokušam mu je skinuti preko glave. U trenu kad nam se usne razdvoje, Hardin se malo nagne unatrag. - Tessa - opet molećivo kaže. - Hardine - kažem i ja, prelazeći rukama preko njegove iste- tovirane kože. Kako mi je nedostajao ovaj dodir, ova čvrstina njegovih mišića koji se zatežu pod kožom, ovaj pogled na zamršene crne linije koje ocrtavaju i uljepšavaju to njegovo savršeno tijelo. - Ne želim te iskorištavati - kaže, ali onda opet zastenje dok mu jezikom prelazim preko donje usne. 56 Anna
Krvolocna Barbika Podrugljivo se zahihoćem. - Samo prestani govoriti. Dok moja ruka poseže među njegove noge i prima ga preko traperica, znam da mi neće moći odoljeti, i to mi pričinja golemo zadovoljstvo. Nikad nisam mislila da ću s Hardinom biti u situaciji da ja imam kontrolu; to me zabavlja, ali stvarno, to kako smo promijenili uloge. Uzbuđen je i posve mu se ukrutio, i ja siđem s njegova krila i otkopčam mu zatvarač na hlačama.
57 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Misli mi se utrkuju i znam koliko je sve ovo pogrešno, ali ne mogu si pomoći. Jaje želim, trebam je. Žudim za njom. Moram je imati - a ona me ucijenila da ili odem ili je pojebem, pa dakle nema šanse da je ostavim ovakvu kad su mi to jedine opcije. Riječi koje je izgovorila zvučale su tako neprirodno, tako čudno... Ali tako napaljujuće. Njezine male ruke spuštaju se dolje da mi otkopčaju traperice. Kad mi remen s hlača udari u stopalo, odmahnem glavom. Ne mogu jasno razmišljati; nisam pri sebi. Posve sam poludio za ovom, obično slatkom, a sada tako divljom ženom koju volim više nego što mogu podnijeti. - Čekaj malo - ponovno kažem, iako zapravo ne želim da stane, ali dio mene osjeća krivnju zbog svega ovoga i želim si tu krivnju malo olakšati bar nekakvim pokušajem da se oduprem. - Ne, nema čekanja. Dovoljno sam se načekala - kaže ona. Glas joj je mek i pun osmijeha dok mi niz noge povlači bokserice i prima mi ga rukom. - Jebote, Tessa... - Baš to i trebaš. Jebati. Tessu. Ne mogu je zaustaviti. Čak i kad bih to htio. Ona to treba, treba mene. I pijana ili ne, ipak sam dovoljno sebičan da ovo prihvatim, čak i ako me toliko želi samo zato što je pijana. Klekne ispred mene i uzme mi ga u usta. Dok je gledam odozgo, ona podigne pogled prema meni, napadno trepćući. Jebote, izgleda kao anđeo i vrag u isti čas, tako slatka i tako prokleto opscena dok me obrađuje jezikom, ližući ga kružnim potezima i palucajući. Zastane držeći moj kurac uz svoje lice i pogleda me osmjehujući se: - Sviđam li ti se ovakva? Gotovo svršim od samih tih riječi. Kimnem glavom, nesposoban progovoriti, dok ga ona opet uzima u usta, uvlači obraze i siše još jače, uspijevajući ga svaki put gurnuti još malo dublje u ta slatka usta. Ne želim da stane, ali moram je dodirivati. Osjetiti je. - Stani zamolim je i nježno je malo odgurnem primajući je za ramena. Ona odmahne glavom i nastavlja me mučiti gurajući sada glavu gore i dolje opasnom brzinom. - Tessa... molim te stenjem, ali osjećam njezin smijeh, duboku vibraciju koja se kroz mene širi i potresa me sve dok, nasreću, ona ipak prestane točno trenutak prije nego što bih joj morao svršiti u grlo. Ona se smiješi i nadlanicom briše svoja već malo nabrekla usta. - Ti si meni tako ukusan. - Jebote, odakle dolaze te tvoje prljave riječi - pitam je dok se pridiže s koljena. - Ne znam... Uvijek mislim takve stvari. Samo nikad nisam imala muda izgovoriti ih kaže ona i krene prema krevetu. Gotovo se naglas nasmijem zbog toga kako je rekla riječ muda. To nije nimalo nalik na nju, ali večeras je ona glavna i dobro to zna. Vidim da uživa u tome da me drži u šaci, da sam joj prepušten na milost i nemilost. 58 Anna
Krvolocna Barbika Već ta haljina na njoj dovoljna je da slomi svakog muškarca. Kako joj se ta tkanina pripija uz svaku oblinu, kako ističe tu njezinu čvrstu, besprijekornu kožu, to je nešto najseksepilnije Što sam ikada vidio. Zapravo, bilo je - dok nije skinula haljinu preko glave i zaigrano je bacila na mene. Osjećam da bi mi oči doslovno htjele izletjeti iz glave kad se preda mnom pokaže to njeno tijelo. Bijeli čipkasti grudnjak jedva joj obuzdava pune grudi, a bijele čipkaste gaćice sjedne su se strane nabrale, otkrivajući meku kožu između prepone i pubične kosti. Voli kad je tu ljubim, iako znam da se pomalo srami zbog tankih, gotovo prozirnih bijelih linijica na njezinoj koži. Ne znam zašto joj je neugodno zbog njih; meni je ona besprijekorna, sa svim njenim madežima i crticama. - Red je na tebe - nasmije mi se. Pustila je da joj štikle dotaknu krevet prije nego što se bacila na leđa preko madraca. O ovome sam sanjao od dana kad me ostavila. Nisam mislio da ću to doživjeti, a evo sad se upravo događa i znam da moram paziti na svaki detalj jer se ovo možda neće ponoviti. Bit će da sam malo predugo samo stajao jer ona podiže glavu i gleda me s podignutom obrvom. - Zar moram sama početi - zadirkuje me. Nevjerojatno, stvarno je nezasitna veleras. Umjesto odgovora, pridružim joj se na krevetu. Sjednem tik do njezinih nogu i ona nestrpljivo skida gaćice. Odmaknemjoj ruke i skinem ih umjesto nje. - Kako si mi nedostajala - kažem, ali ona me samo prima za kosu i gura mi lice dolje, gdje ga želi. Odmahujem glavom, ali se prepuštam, pritišćući usne na nju. Ona zaječi i počne se migoljiti pod mojim jezikom, dok ja posebno pažljivo obrađujem njezin najosjetljiviji pupoljak. Znam koliko to voli. Sjećam se kako me, kad sam ga prvi put dodirnuo, pitala: Što je to? Njezina nedužnost bila mi je, i još uvijek je, tako uzbudljiva. - O, Bože, Hardine - mrmlja ona. Kako mi je nedostajao taj glas. Obično bih sada rekao nešto tipa kako si mokra, kako si spremna za mene, ali ne mogu naći nikakve riječi. Previše sam obuzet slušanjem tihih zvukova koje ispušta i pogledavanjem na to kako šakama grabi plahte oko sebe, zbog užitka koji joj upravo pružam. Uvučem u nju jedan prst i povlačim ga unutra i van dok ona stenje. - Još, Hardine, molim te, još - moli me i ja joj dam to što hoće. Kružim po njoj s dva prsta i onda joj oba uvučem unutra i opet van, pa prste zamijenim jezikom. Primjećujem kako joj se noge pomalo koče, kao i svaki put kad je blizu orgazma. Povučem se malo kako bih promatrao svoje prste koji je trljaju, brzo, poprečno, i ona vrišti, doslovce vrišti moje ime dok mi svršava na prste. Zurim u nju kao opčinjen, pamteći svaki detalj, kako su joj se oči naglo širom otvorile, kako su joj usta oblikovala gotovo savršeni krug, kako su joj se prsa i obrazi zarumenjeli dok proživljava orgazam. Volim je, jebote, stvarno je volim. Ne mogu odoljeti i gurnem si prste u usta kad ona završi. Ima tako dobar okus i to je nešto što se nadam da ću uspjeti zadržati u sjećanju kada me ona ponovno napusti. Brzo podizanje i spuštanje njezinih prsa odvlači mi pažnju i ona opet širom otvori oči. Na njezinu predivnom licu je velik osmijeh i ne mogu si pomoći, samo se smiješim dok ona savija svoj prst i poziva me njime da priđem bliže. - Imaš li kondom - pita me zavodljivim glasom dok se nadvijam nad njom. 59 Anna
Krvolocna Barbika - Aha - odgovaram. Ona se počinje mrštiti, a ja se nadam da neće sad od toga napraviti scenu. - Iz navike - iskreno joj priznam. - Nema veze - promrmlja i pogledom potraži moje hlače na podu. Sjedne i dohvati ih, kopajući po mom džepu dok ne pronađe to što traži. Nevoljko primim šuškavi paketić i pogledam je. - Jesi li sigurna - pitam je po dvadeseti put. - Da. A ako me to još jednom upitaš, otići ću dolje u Trevorovu sobu s ovim tvojim kondomom - ispali ona. Pogledam je postrance. Večeras je bezobzirna, ali stvarno je ne mogu zamisliti ni s kim drugim osim sa mnom. Možda zato što bi me ta slika doslovno ubila. Misli mi se počnu međusobno utrkivati dok je zamišljam s onim bezveznjakom Noahom, odmah mi krv proključa i skoči temperatura. - Kad već tako hoćeš, njemu će biti dra... - započne ona, ali ja je prekinem stavljajući joj dlan preko usta. - Da se nisi usudila izgovoriti to do kraja - zarežim na nju i pod dlanom osjetim kako joj se usne razvlače u osmijeh. Znam da to nije zdravo ni normalno, to što me na ovaj način provocira i to što je jebem dok je pijana, ali čini se da ni ona ni ja tu ne možemo ništa spriječiti. Ne mogu joj se suprotstavljati kad vidim da me želi, a k tome postoji i šansa... mala šansa da će mi, ako se prisjeti kako nam je bilo zajedno, ipak pružiti novu priliku. Maknem dlan s njezinih usta i jednim potezom otpakiram kondom. Čim sam ga navukao, ona mi se popne na krilo. - Želim to najprije ovako - inzistira, primajući mi ga rukom prije nego što se namjesti na njega i sjedne do kraja. Ispustim uzdah užitka i olakšanja dok se ona nabija na mene. Polako počne kružno vrtjeti bokovima, stvarajući nevjerojatno lijep ritam. Oblik njezina tijela, savršena punoća njezinih oblina, toliko je seksi i potpuno me opčinjava dok me ona jaše. Znam da neću moći ovako dugo izdržati; predugo mi je bila uskraćena. Jedino olakšanje koje sam imao u posljednje vrijeme dolazilo je od moje vlastite ruke, dok sam zamišljao da sam s njom. - Pričaj mi, Hardine, govori mi onako kako si nekad govorio - stenje ona i grli me oko vrata, privlačeći me bliže sebi. Nije mi drago čuti kako zvuči to nekad, kao da je bilo davno. Odignem se malo od kreveta kako bih se uskladio s njezinim pokretima i stavio usne na njezino uho. - Voliš kad ti govorim prostote, zar ne - dahćem joj u uho, a ona stenje. Odgovori mi - kažem i ona potvrdno kima glavom. - Znam da to voliš - pokušavaš uvijek biti nevinašce, ali ja te predobro poznajem, mala. Gricnem je za vrat. Moja sposobnost obuzdavanja sve je manja i ja joj već grubo sišem kožu, namjerno ostavljajući trag koji će svi sutra vidjeti. To ti je za Trevora. I neka svi vide. - Znaš da te jedino ja mogu natjerati da se ovako osjećaš... znaš da te nitko neće natjerati da vrištiš ovako kao ja... nitko osim mene ne zna tvoja tajna mjesta - govorim joj i posežem dolje rukom, trljajući je kod mjesta na kojem nam se tijela spajaju. Toliko je vlažna, potpuno natopljena, i moji prsti glatko klize preko te vlage. - Oh, Bože - prede ona. - Reci to, Tessa, reci da sam ti jedini. Trljam joj klitoris u bržim krugovima i odižem bokove kako bih se još dublje nabijao u nju, dok ona i dalje drži svoj ritam. - Jesi. 60 Anna
Krvolocna Barbika Vidim joj bjeloočnice u poluotvorenim očima. Potpuno se prepustila svojoj pomami za mnom. - Ja sam što? Moram je čuti kako to govori, pa čak i ako laže. Plaši me moja očajnička želja za njom. Primam je za bokove i jednim potezom nas zajedno prevrnem, tako da sam sad ja na njoj, i ona vrisne dok se zabijam u nju dublje nego ikada do sada. Moji prsti usijecaju se u njezine pune bokove. Želim da me osjeti, da me cijeloga osjeti, i želim da joj se sviđa način na koji polažem pravo na nju. Ona je moja i ja sam njen. Njezina meka koža sjaji se od znoja i izgleda mi božanstveno. Grudi joj se ritmički pomiču od mojega gibanja, a kroz polusklopljene oči i dalje joj vidim samo bjeloočnice. - Ti si jedini... Hardine... jedini - govori ona dok je gledam kako se grize za usnu i primam je za lice. Gledam je kako se potpuno otvara za mene... i to je prelijepo. To kako se potpuno prepušta dok svršava prokleto je savršeno. Njezine riječi bile su sve što mi je trebalo da i sam nađem svoje olakšanje, a ona me noktima zagrebe preko leđa. Ta bol mi je dobrodošla, volim tu strast između nas. Pridignem se, podižući i njezino tijelo sa svojim, postavljajući je na moje krilo tako da me može opet jahati. Zagrlim je oko leđa, a ona nasloni glavu na moje rame dok odižem bokove od kreveta. Moj kurac se kreće u nju i iz nje u postojanom ritmu dok svršavam u kondom stenjući njezino ime. Legnem na krevet, i dalje je grleći, i ona uzdahne kad prstima prijeđem preko njezina čela, mičući joj znojem natopljenu kosu s lica. Prsa joj se dižu i spuštaju, dižu i spuštaju, tješeći me. - Volim te - kažem joj i pokušam joj pogledati u oči, ali ona okreće glavu i samo mi stavi prst na usta. - Ššš... - Ne mogu ja samo ššš... - maknem se s nje i tiho joj kažem: - Trebali bismo o ovome popričati. - Spavaj... dižem se za tri sata... spavaj - mrmlja i rukama me grli oko struka. To kako me drži još mi je i bolje od seksa koji smo upravo imali, a ideja o spavanju u istom krevetu s njom opet me uzbuđuje. Predugo nismo ovo radili. - Okej - na kraju samo kažem i poljubim je u čelo. Ona se malo tržne, ali znam da je preumorna da bi se svađala sa mnom. - Volim te - ponovim joj, a kad ona ne odgovori, utješim se mišlju da je vjerojatno već zaspala. Naša veza, ili što već ovo jest, u samo jednu noć doživjela je potpuni preokret. Odjednom sam postao sve ono čega sam se prije bojao i ona sad ima potpunu vlast nada mnom. Može me učiniti najsretnijim čovjekom na svijetu ili me uništiti jednom jedinom riječju.
61 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Melodija alarma za buđenje s mog mobitela prodire mi u svijest u obliku pingvina koji pleše. Doslovno, moj uspavani um uklapa taj zvuk u san o rasplesanom pingvinu. Ali, ta ugodna fantazija ne traje dugo. Razbudim se još malo i u glavi mi odmah počne bubnjati. Kad pokušam ustati, ne mogu jer me preteže nešto... ili netko. O ne. Uspomene na ples s nekim jezivim tipom preplave mi misli. U panici, širom otvorim oči... i umjesto jezivog tipa vidim poznatu tetoviranu kožu. Hardin je ispružen preko mene. Glava mu je na mom trbuhu ijedna mu je ruka omotana oko mene. O, Bože moj. Što je to bilo? Pokušam odgurnuti Hardina, a da ga ne probudim, ali on mumlja i polako otvara oči. Opet ih sklopi i sam se odmakne, raspetljavajući noge od mojih. Skočim s kreveta i kad on opet otvori oči, ne govori ništa, nego me samo gleda kao da sam neka opasna zvijer. Kroz misli mi prolaze slike Hardina koji se neumorno nabija u mene i u mislima čujem sebe kako opet i opet ponavljam njegovo ime. Što mi je samo došlo? Htjela bih nešto reći, ali, iskreno, nemam pojma što. U meni je sami kaos. Kao da osjeća da se lomim iznutra, on ustane iz kreveta, povuče plahtu i omota je oko golog tijela. O moj Bože. On sjedi na stolcu j gleda u mene, a ja shvaćam da na sebi imam jedino grudnjak. Instinktivno, stisnem noge i sjednem natrag na krevet. - Reci nešto - kaže mi. - Ja... Ne znam što bih rekla - priznam. Ne mogu vjerovati da se ovo doista događa. Ne mogu vjerovati da je Hardin ovdje, sa mnom, gol. - Žao mi je - kaže on i spusti lice u dlanove. U glavi mi bubnja od previše alkohola koji sam popila prije samo nekoliko sati, a i od činjenice da sam noćas spavala s Hardinom. - I treba ti biti žao - promrmljam. On prođe prstima kroz kosu. - Ali ti si me zvala. - Nisam ti rekla da dođeš ovamo - ustrajem ja. Nisam još sigurna kako se ponašati. Nisam sigurna bih li se sad trebala posvađati s njim, izbaciti ga van iz sobe ili se pokušati ponašati kao odrasla osoba. Ustanem i odem u kupaonicu, a za mnom dolazi njegov glas. - Bila si pijana i mislio sam da si možda u nekoj nevolji ili tako nešto, a još je i taj Trevor ovdje. Uključim tuš i pogledam se u ogledalo. Na vratu mi je tamnocrvena masnica. K vragu. Dok prstima prelazim preko bolnog traga, misli mi putuju na Hardinov jezik na mojoj koži. Bit će da sam još pod utjecajem alkohola jer ne mogu jasno razmišljati. Upravo kad sam mislila da sam ga uspjela zaboraviti, evo mog srcolomca tu u mojoj sobi, a evo i mene s izdajničkom masnicom na vratu, kao da sam neka podivljala klinka. - Tessa - kaže on naginjući se u kupaonicu dok ja ulazim pod vrući tuš. Šutim dok se preko mene prelijeva topla voda. 62 Anna
Krvolocna Barbika - Jesi li... - i glas mu tu pukne. - Misliš li da je u redu ovo što se dogodilo noćas? Zašto se on ovako čudno ponaša? Od njega bih očekivala, i to čim se probudi, veliki samodopadni osmijeh i bar pet pokušaja da me natjera da mu zahvalim zbog ovoga noćas. - Ja... Ne znam. Ne, mislim da to nije bilo u redu - kažem mu. - Zar me sad mrziš... mislim, više nego prije? Ranjivost koju čujem u njegovu glasu malo me ugrize za srce, ali moram biti jaka. Sve u vezi s ovom situacijom je kaotično; pa upravo sam ga počinjala prebolijevati. Ne, nisi, podsjeti me moja savjest, ali je ignoriram. - Ne, mrzim te otprilike jednako kao prije - odgovorim. - Oh. Još jednom isperem kosu i u mislima se pomolim da mi ovo tuširanje bar malo razbistri glavu. - Nisam te namjeravao iskoristiti, kunem ti se - govori on dok zavrćem slavinu tuša. Uzimam ručnik s male police i omotam ga oko sebe. On stoji naslonjen na dovratak, odjeven samo u bokserice, s crvenim tragovima posvuda po prsima i vratu. Nikad više neću piti. - Tessa, znam da si sada ljuta, ali stvarno moramo porazgovarati o svemu. - Ne, ne moramo. Bila sam pijana kad sam te nazvala. Došao si i poseksali smo se. O čemu mi tu imamo razgovarati? Nastojim ostati što smirenija. Ne želim mu dati do znanja koliko on zapravo utječe na mene. I koliko mi je značila prošla noć. A onda opazim tragove na njegovim šakama. - Što ti se dogodilo s rukama - pitam ga. O, Bože mili, Hardine - istukao si Trevora, to si napravio - vrisnem i lecnem se od glavobolje koja se od toga pojaca. - Molim? Ma ne, nisam - reče dižući ruke kao da se brani. - Koga onda? On odmahne glavom. - To sad nije važno. Imamo važnijih stvari o kojima moramo razgovarati. - Ne, nemamo. Ništa se nije promijenilo između nas. Otvorim svoju toaletnu torbicu i izvadim korektor na bazi pudera. Počnem ga izdašno nanositi na masnicu na vratu dok Hardin stoji iza mene i šuti. - Ovo je bila pogreška, nisam te smjela nazvati - konačno izgovorim, iznervirana kada ni treći sloj korektora ne uspije prikriti moju masnicu. - Nije to bila pogreška. Jasno je da sam ti nedostajao. Zato si zvala. - Molim? Ne, zvala sam te jer... jer sam se zabunila. Slučajno sam te nazvala. Nisam uopće htjela. - Lažeš. Predobro on mene poznaje. - Znaš što? Nije uopće važno zašto sam te nazvala ispalim. - U svakom slučaju, nisi trebao dolaziti! Zgrabim svoj tuš za oči i počnem ga nanositi u debeloj crti iznad trepavica. 63 Anna
Krvolocna Barbika - Jesam, trebao sam. Bila si pijana i Bog zna što se moglo dogoditi. - Ma nemoj? Kao, na primjer, što? Mogla sam možda spavati s nekim s kim ne bih trebala? Obrazi mu se zažare. Znam da sam gruba, ali trebao je biti pametniji i ne spavati sa mnom dok sam toliko pijana. Počnem četkati potpuno mokru kosu. - Nisi mi dala baš mnogo izbora, ako se sjećaš - reče on jednako grubo. Sjećam se. Sjećam se kako sam mu se penjala u krilo i kako sam se pripijala uz njega. Sjećam se kako sam zahtijevala da me poševi ili ode. Sjećam se kako mi je govorio “ne” i neka prestanem. Ponižena sam i posramljena svojim ponašanjem, ali, što je možda i najgore od svega, na pamet mi padne i ono kad smo se prvi put poljubili, a on je tvrdio da sam se bacila na njega. U meni proključa gnjev i ja bacim četku na policu, napravivši pritom priličnu buku. Da se nisi usudio sad mene kriviti za sve! Mogao si lijepo reći ne - izderem se. - Pa i jesam! Više puta - izdere se i on na mene. - Alija nisam bila svjesna što se zbiva, i ti to znaš - napola slažem. Znam ja dobro što sam sinoć htjela, samo to nisam spremna sada priznati. Ali on tada počne ponavljati moje prljave riječi od sinoć - “Ti si meni tako ukusan”, “ Pričaj mi, Hardine, govori mi onako kako si nekad govorio”, “Ti si mi jedini, Hardine” - i to me gurne preko ruba. - Gubi se! Izlazi - vičem na njega dok uzimam svoj mobitel da vidim koliko je sati. - Sinoć mi nisi to govorila - okrutno me podsjeti. Okrenem se prema njemu. - Bilo mi je posve dobro dok se ti nisi pojavio. Trevor je bio tu - kažem samo zato što znam koliko će ga to naljutiti. Ali on me iznenadi nasmijavši se. - Daj, molim te. I ti i ja znamo da Trevor nije za tebe. Htjela si mene, samo mene. I još uvijek me želiš - otpuhne on. - Bila sam pijana, Hardine! Zašto bih inače htjela tebe kad sam mogla imati njega? I istog trena požalim zbog tih riječi. Hardinove oči bijesnu bolom ili ljubomorom, ne znam, i ja krenem još korak prema njemu. - Nemoj - reče on, držeći dlanove pred sobom. - Znaš što - sve okej. Eto ti Trevora, neka te on jebe! Ni ne znam zašto sam dolazio. Trebao sam znati da ćeš se ovako ponašati! Pokušavam smiriti svoj glas prije nego što se netko iz susjednih soba požali na nas, ali nisam sigurna da ću u tome uspjeti. - Ti mene zezaš? Došao si ovamo i iskoristio me i još imaš obraza ovako me vrijeđati?! - Ja tebe iskoristio? Ti si iskoristila mene, Tessa! Znaš da ti ne mogu reći ne - i još si navaljivala i navaljivala! Znam da je to što govori istina, ali ljuta sam i ponižena zbog svog sinoćnjeg agresivnog ponašanja. - Nije bitno tko je koga iskoristio! Bitno je jedino to da ti sada odlaziš i da se nećeš više pojavljivati nigdje gdje sam ja - odlučno ispalim, pa uključim fen za kosu kako bih tom bukom prigušila njegov odgovor. Ali on iščupa kabel fena iz utičnice - a malo je nedostajalo da iščupa i utičnicu iz zida. 64 Anna
Krvolocna Barbika
fen!
- Dobro, što je tebi - viknem i ponovno stavim kabel u utičnicu. - Mogao si mi potrgati
Kako me taj Hardin ljuti - što mi je bilo da ga sinoć nazovem? - Ne idem nikud dok ne popričamo o svemu ovome - otpuhne on. Ignorirajući bol u grudima, kažem mu: - Već sam ti rekla, nemamo o čemu razgovarati. Povrijedio si me i ne mogu ti oprostiti. Kraj priče. Koliko god se opirala, duboko u sebi znam da mi je drago što je on ovdje. Čak i kad se svađamo i vičemo jedno na drugo... Nedostajao mi je. - Nisi mi ni pokušala oprostiti - kaže on, mnogo blažim glasom. - Jesam, pokušala sam. Pokušavala sam u mislima prijeći preko svega toga, ali ne mogu. Ne mogu nikako znati je li i ovo samo dio tvoje igre. Ne mogu znati da me nećeš opet povrijediti. Uključim sada i figaro u struju i uzdahnem. - Moram se spremiti do kraja. Kad ponovno zabruji fen, on izađe iz kupaonice i ja se ponadam da sada stvarno odlazi. Onaj mali dio mene koji se ipak nada da će ga zateći kako sjedi na krevetu, taj dio mene je lud. I nije razuman. Taj dio mene, to je naivna, smiješna djevojka koja se zaljubila u dečka u kojeg nikako nije smjela. Hardin i ja nikada nećemo dobro funkcionirati, to znam. Da bar i ta naivka u meni to zna. Nakovrčam i uredim kosu, i to tako da pokriva onaj dio vrata na kojem je Hardin ostavio ljubavni ugriz. Kad izađem iz kupaonice kako bih uzela odjeću, Hardin doista sjedi na krevetu, a naivka u meni poskoči od veselja. Dohvatim svoj svjetlocrveni grudnjak i gaćice iz torbe i obučem ih ne skidajući ručnik kojim sam omotana. Kad konačno spustim ručnik, Hardin ushićeno uzdahne, a onda to pokuša zamaskirati kašljanjem. Dok smišljam koju ću haljinu odjenuti, kao da me nevidljiva sila privlači k njemu, ali ja se oduprem tom porivu i dohvatim bijelu haljinu iz ormara. Čudno je koliko se normalno osjećam u njegovoj blizini s obzirom na našu situaciju. Zašto mi je sve ovo toliko zbunjujuće? Zašto mora biti tako komplicirano? I, što je najvažnije, zašto ga jednostavno ne mogu zaboraviti i nastaviti dalje svojim putem? - Stvarno bi sad trebao otići - tiho mu kažem. - Treba li ti pomoć - pita me gledajući kako se mučim s patentnim zatvaračem. - Ne, mogu i sama. - Čekaj. On ustane i priđe mi. Opet hodamo po tankoj crti između ljubavi i mržnje, ljutnje i mira. Čudno je to, i svakako toksično za mene. Podignem kosu, a on mi zakopča haljinu, uzimajući za to više vremena nego što je potrebno. Osjećam kako mi puls ubrzava i prekorim samu sebe što mu dopuštam da mi ovako pomaže. - Kako si me pronašao - upitam ga, jer mi je to taj čas palo na pamet. On slegne ramenima nemarno, kao da me nije progonio preko pola države. - Zvao sam Vancea, naravno. - On ti je dao broj moje sobe - kažem. Uopće nisam ushićena tom idejom. 65 Anna
Krvolocna Barbika - Ne, to su mi rekli dolje na recepciji - slabašno mi se nasmiješi. - Znam ja biti jako uvjerljiv. Ni ta činjenica mi se ne svidi osobito. - Ne možemo mi sad ovako... znaš, to kako se sad šališ i ponašaš prijateljski - kažem i obujem crne štikle. On dohvati svoje hlače i počne ih navlačiti. - Zašto ne? - Zato što ni zajedno od nas nije dobro da je tako blizu ovom drugom. On se nasmiješi, a one njegove zločeste rupice u obrazima se pojave. - Znaš da nije tako - reče nehajno i navuče majicu. - Je, tako je. - Nije. - Hoćeš li, molim te, sada otići - zamolim ga. - Ne misliš to stvarno, znam da ne misliš. Znala si što činiš kad si me natjerala da ostanem noćas tu. - Ne, nisam - zakukam ja. - Bila sam intoksicirana. Nisam bila svjesna ničega što sam radila prošlu noć, od ljubljenja s onim tipom do puštanja tebe u moju sobu. Istog trena se poklopim rukom preko usta. Nisam to valjda na- glas rekla. Ali, po Hardinovim očima koje su se iskolačile i načinu na koji je stisnuo vilice, vidim da jesam. Glavobolja mi se smjesta pojača nekih deset puta i najradije bih samoj sebi opalila šamar. - Š- što? Što si napravila... Što si upravo rekla - zareži on. - Ništa... ja... - Ljubila si se s nekim? S kim - pita, a glas mu zvuči neobično, kao da je upravo trčao maraton. - S nekim u klubu - priznam. - Zar ti to ozbiljno govoriš - dahne on. A kad kimnem glavom, on eksplodira. - Koji je tebi... Ma koji ti je kurac, Tessa? Ljubila si se s nekim u klubu, a onda si se poševila sa mnom? Tko si ti uopće? Dlanovima prijeđe preko lica. Ako ga poznajem dobro koliko mislim da ga poznajem, upravo se sprema razbiti nešto. - To se samo dogodilo, nisam ni bila s njim u društvu - pokušam se obraniti, ali čujem i sama da mi obrana zvuči dosta loše. - Vau... Pa ti si nevjerojatna. Moja Tessa se nikada ne bi ljubila s nekim strancem u klubu - vikne opet on. - Ali, ja nisam tvoja Tessa - kažem mu. Samo me gleda i maše glavom, u nevjerici. Napokon se zagleda duboko u moje oči i kaže: - Znaš što? Potpuno si u pravu. A tek toliko da znaš, pogodi što sam ja radio dok si se ti ljubila s tim tipom? Sevio sam Mollv.
66 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Sevio sam Molly. Sevio sam Molly. Sevio sam Molly. Ševio sam Molly. Sevio sam Molly. Sevio sam Molly. Ševio sam Molly. Sevio sam Molly. Ševio sam Molly. Sevio sam Molly. Ševio sam Molly. Ševio sam Molly. Hardinove riječi odjekuju mi u glavi stalno iznova, još dugo nakon što je zalupio vrata za sobom i zauvijek odmarširao iz mog života. Pokušavam se smiriti prije nego što odem dolje i susretnem ostale. Trebala sam znati da se Hardin poigrava sa mnom, trebala sam znati da se još vucara s tom kučkom. K vragu, vjerojatno je spavao s njom čitavo ono vrijeme dok je “hodao” sa mnom. Kako sam mogla biti tako glupa? Umalo sam mu prošle noći povjerovala kad mi je govorio da me voli - mislila sam, pa zašto bi inače vozio sav taj put do Seattlea? Ali pravi odgovor glasi: zato što je to Hardin i zato što on radi takve stvari samo zato da bi me zafrkavao. Uvijek je to radio i neće se promijeniti. Ono što me zbunjuje je ovaj osjećaj krivnje jer mi je izletjelo da sam se ljubila s onim tipom, i to što sam okrivila Hardina za prošlu noć iako sam pritom znala da sam ja njega željela koliko i on mene. Samo što mu to nisam htjela priznati, kao ni sebi, zapravo. Želudac mi se okreće od pomisli na njega i Molly zajedno. Ako nešto uskoro ne pojedem, mislim da ću povratiti. Ne toliko zbog mamurluka, koliko zbog Hardinova priznanja. Molly, od svih cura na svijetu baš ona... Prezirem ju. Mogu je točno zamisliti, ono njezino glupo cerekanje, onaj samodopadni izraz jer zna koliko će me mučiti to što je Hardin ponovno spavao s njom. Takve misli kruže mi glavom poput lešinara sve dok se naposljetku nekako ne priberem, maramicom obrišem kuteve očiju i dohvatim svoju torbicu. U liftu sam se gotovo opet rasplakala, ali dok je stigao do prizemlja, uspjela sam opet vratiti pribranost. - Tessa - zovne me Trevor s druge strane predvorja. - Dobro jutro - kaže i doda mi šalicu kave. - Hvala ti. Trevore, jako mi je žao zbog Hardinova ponašanja sinoć - započnem. - Sve je u redu, stvarno. On je i inače malo... naporan? Gotovo se nasmijem, ali od same pomisli na smijeh opet me preplavi mučnina. - Ovaj, da... naporan - promumljam i otpijem mali gutljaj kave. Trevor pogleda u svoj mobitel pa ga vrati u džep. - Kimberly i Christian će biti dolje za par minuta. Nasmiješi se. - Dakle... je li Hardin još ovdje - upita. - Nije. I neće se vraćati. Nastojim zvučati kao da me nije ni najmanje briga. - A ti, jesi li dobro spavao - pitam ga u pokušaju da promijenim temu. - Aha, ali malo sam se brinuo zbog tebe. 67 Anna
Krvolocna Barbika Trevorov pogled zadrži se na mome vratu, a ja popravim kosu postavljajući je tako da bolje sakrije ljubavni ugriz. - Brinuo si se zbog mene? A zašto? - Mogu li te nešto pitati? Ne bih te želio uzrujati... Njegov ton je oprezan i već to me čini pomalo nervoznom. - Aha... Samo naprijed. - Je li te Hardin ikada... znaš... Nikad te nije povrijedio, zar ne? Trevor spusti pogled. - Molim? Pa, s obzirom na to koliko se često svađamo, da, povrijedio me je puno puta odgovorim mu i otpijem još jedan gutljaj zaista odlične kave. On me pogleda spuštene glave. - Mislio sam, fizički - promrmlja. Naglo okrenem glavu prema njemu. Zar on mene pita da li me Hardin tuče? Naježim se na samu pomisao. - Ne! Naravno da ne. On to nikada ne bi napravio! Vidim po izrazu njegovih očiju da me Trevor nije namjeravao uvrijediti. - Žao mi je, oprosti. Samo... meni se on čini tako nasilan i stalno ljut. - Hardin je često ljut, a katkada je i nasilan, ali ne bi me nikada, ma ni u snu, povrijedio na taj način. Osjećam čudnovat val ljutnje prema Trevoru jer je pomislio tako ružno o Hardinu. Ne poznaje on njega... Ali opet, očito ga ni ja ne poznajem dovoljno. Nekoliko minuta stojimo i šutimo, a ja razmišljam o svemu tome dok ne ugledam Kimberlynu plavu kosu na drugoj strani prostorije. Kimberly nam mahne i prilazi k nama. - Stvarno mi je žao. Samo sam htio reći da ti zaslužuješ puno bolje ponašanje od njegova - tiho kaže Trevor trenutak prije nego što nam se ostali pridruže. - Osjećam se očajno. Apsolutno očajno - zavapi Kimberly. - I ja isto. Glava me ubija - kažem joj dok zajedno hodamo niz dugi hodnik prema konferencijskoj dvorani. - Ali ipak sjajno izgledaš. A ja izgledam kao da sam se upravo izvukla iz kreveta - reče ona. - Ne izgledaš - reče joj Christian i poljubi je u čelo. - Hvala ti, dušo, ali tvoje mišljenje nije objektivno - nasmije se ona i vrhovima prstiju promasira sljepoočnice. Trevor se nasmiješi i kaže: - Po svemu sudeći, večeras nećemo ići van. Svi se spremno slože. Kad uđemo na konferenciju, odem ravno do stola s doručkom i napunim si zdjelicu žitaricama. Pojedem brže nego što bih trebala i čini se da nikako ne mogu otresti Hardinove riječi iz glave. Da sam ga bar poljubila još jednom... Ne, ne smijem to misliti. Bit će da sam još malo pijana. Seminari brzo prođu, a iako je Kimberly prigovarala da se glas glavnog govornika preglasno čuje kroz dvoranu, do pauze za ručak moja je glavobolja gotovo posve nestala. 68 Anna
Krvolocna Barbika Podne. Hardin je do sada sigurno već stigao kući i vjerojatno je već s Molly. Vjerojatno se odvezao ravno k njoj, samo da mi napakosti. Jesu li već zajedno spavali u našoj spavaćoj sobi? Mislim, u našoj bivšoj spavaćoj sobi. U krevetu koji je bio namijenjen nama? Kad se sjetim kako me je dirao i kako je mrmljao moje ime sinoć, zamislim nju na mome mjestu. Sve što vidim su Hardin i Molly. Molly i Hardin. - Jesi li me čula - pita Trevor dok sjeda pokraj mene. Ispričam mu se osmijehom. - Oprosti, bila sam malo odsutna. - Pitao sam se bi li išla sa mnom na večeru, s obzirom na to da nitko ne ide večeras van. Zagledam se u njegove blistave plave oči i kad mu isprva ništa ne odgovorim, on počne zamuckivati: - Ako... ako ti ne želiš... ići na večeru, i to je u redu. - Zapravo, bilo bi mi baš drago - kažem mu. - Stvarno - dahne on. Po njegovu izrazu vidim da je očekivao kako ću ga odbiti, što ne bi ni bilo čudno nakon sinoćnjeg Hardi- nova ispada prema njemu. Tijekom iduća četiri sata predavanja dopuštam da mi srce pomalo grije misao o Trevoru i o tome kako me on, unatoč prijetnjama mojega bivšeg dečka, i dalje želi izvesti van. - Hvala Bogu stoje gotovo. Moram odspavati - zagunđa Kimberly dok ulazimo u lift. - Čini se da više nisi mlada kao nekada - zeza je Christian, a ona zakoluta očima i nasloni mu se na rame. - Tessa, sutra ujutro idemo u šoping dok su ova dvojica po sastancima - kaže ona i sklopi oči. A meni to zvuči sjajno. Kao i lijepa, mirna večera u Seattleu s Trevorom - ustvari, to mi zvuči fantastično nakon moje divlje noći s Hardinom. Malo mi je neugodno zbog mog ponašanja tijekom ovog vikenda - prvo sam poljubila potpunog stranca, onda natjerala Hardina da se poseksa sa mnom, a sada pak idem na večeru s trećim frajerom. Ali ovo zadnje je doista najbenignije od svega, i bar sam sigurna da u ovu večer neće biti uključen nikakav seks. Ne u tvom slučaju, ali što se tiče Hardina i Molly... ubaci se moja podsvijest. Čovječe, kako mi ta podsvijest ide na živce. Pred mojim vratima Trevor stane i kaže: - Doći ću po tebe u šest i trideset, je li to okej? Odgovorim mu osmijehom i kimanjem glave pa uđem u svoju sobu, na poprište moga zločina. Htjela sam malo odrijemati prije večere s Trevorom, ali umjesto toga opet završim pod tušem. Osjećam se uprljano događajima protekle noći i imam potrebu još jednom isprati Hardinov miris sa svog tijela. U ovo vrijeme prije dva tjedna zamišljala sam sve potpuno drukčije; Hardin i ja trebali smo se sada spremati za odlazak njegovoj majci u London, tamo smo trebali biti tijekom Božića. A sada nemam gdje ni stanovati, što me podsjeti da bih trebala nazvati svoju majku. Sinoć me je više puta zvala, a ja joj se još nisam javila. Poslije tuširanja, počnem se ponovno šminkati i usput okrenem njezin broj. - Halo, Theresa - javi mi se ona ukočeno. 69 Anna
Krvolocna Barbika - Hej, oprosti što te nisam sinoć nazvala. U Seattleu sam na izdavačkoj konferenciji i dokasna smo, dugo nakon večere, razgovarali s klijentima. - O, sve je okej. Je li on tu - pita ona, a ja sam zaprepaštena što me pita takvo što. - Ne... Zašto pitaš - kažem joj najležernije što mogu. - Zato stoje zvao ovamo sinoć i pokušavao doznati gdje si. Nije mi drago što si mu dala ovaj broj. Ti dobro znaš što ja mislim o njemu, Theresa. - Nisam mu dala tvoj broj... - Mislila sam da ste vas dvoje završili svoju priču - prekine me ona. - ljesmo. Mislim, ja jesam. Vjerojatno je samo htio nešto čuti u vezi sa stanom, ili takvo što - slažem joj. Bit će da me se stvarno očajnički želio dočepati kad je zvao čak i kuću moje majke. Ta misao mi u isto vrijeme pričinja i bol i ugodu. - Kad već govorimo o tome, ne možemo te smjestiti u dom prije nego što završe božićni praznici, ali kako čitav tjedan nećeš raditi ni imati predavanja, možeš jednostavno doći ovamo. - Oh... okej - složim se. Ne želim provesti praznike kod moje majke, ali imam li izbora? - Vidimo se u ponedjeljak. I, Tessa, ako znaš što je dobro za tebe, ostat ćeš što dalje možeš od tog dečka - reče ona i poklopi slušalicu. Provesti čitav tjedan u kući moje majke, pa to će biti pakao; ne znam samo kako sam tamo mogla živjeti osamnaest godina. Doduše, nisam ni znala kakva je ona dok nisam osjetila malo slobode. A možda bih, budući da Hardin odlazi iz zemlje u utorak, mogla još dvije noći ostati u onom motelu, pa se prebaciti u stan dok njega nema. Koliko god mi se ne ide u taj stan, moje ime je i dalje na ugovoru za najam, a Hardin to sve ionako neće nikada doznati. Pregledavajući mobitel, vidim da nemam novih poruka ni poziva od njega. Hm, pa i znala sam da ih neće biti. Ne mogu vjerovati da je spavao s Molly i još mi to tako rekao u lice. A da mi nije izletjelo ono što sam rekla, da sam se ljubila s nekim u klubu, on mi to uopće ne bi ni priznao, što je najgore. Baš kao što mi ne bi rekao ni za okladu kojom je počela naša takozvana veza. A sve to znači da mu uopće ne mogu vjerovati. Spremim se do kraja, odlučivši se za jednostavnu crnu haljinu. Moji dani vunenih i plisiranih suknji čine se kao davna prošlost. Nanesem još jedan sloj korektora na ugriz na vratu i pričekam da se pojavi Trevor. Vjeran sebi, on pokuca na vrata točno u šest i trideset.
70 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Buljim iz auta u kućerinu svoga oca, nesposoban odlučiti bih li ušao ili ne. Karen je fasadu ukrasila s previše lampica, s previše sitnih božićnih drvaca i nečim što izgleda kao rasplesani sob. Veliki balon u obliku Djeda Mraza u dvorištu njiše se s vjetrom i čini mi se kao da mi se ruga dok izlazim iz auta. Komadići poderanih zrakoplovnih karti uzvitlaju se od vjetra dok zatvaram vrata automobila. Morat ću još nazvati i provjeriti mogu li dobiti povrat novca za neiskorištene karte, u suprotnom sam upravo poderao dvije tisuće dolara. Trebao sam vjerojatno samo otići sam i nestati na neko vrijeme iz ove užasne zemlje, ali odlazak kući u London nije mi se više činio nimalo privlačan kad već Tessa ne ide sa mnom. Baš mi je drago što je mama rado pristala doći ovamo umjesto da ja idem k njoj. Zaista se razveselila mojem pozivu da dođe u Ameriku. Dok zvonim na vratima svog oca, pokušavam smisliti izliku što sam tu, na vratima. Ali prije nego što sam išta smislio, pojavljuje se Landon. - Hej - kažem mu dok otvara vrata širom kako bi me pustio unutra. - Hej - upitno ponovi. Zabijem ruke u džepove, nesiguran što da napravim ili kažem. - Tessa nije ovdje - kaže on i mirno ode u dnevni boravak, kao da mu je svejedno što sam ja tu. - Aha, znam. U Seattleu je - kažem hodajući polako za njim. - Onda..? - Ja... ovaj... pa, došao sam popričati s tobom... ili s tatom, hoću reći s Kenom. Ili s tvojom mamom - nastavim ja. - Popričati? O čemu? On otvori knjigu na označenom mjestu i nastavi čitati kao da me nema. Najradije bih mu je iščupao iz ruku i bacio je u vatru, ali to me ne bi dovelo nikamo. - O Tessi - tiho kažem. Prstima se nervozno poigravam s pier- cingom u usnici dok čekam da on prasne u smijeh. Landon me pogleda i zaklopi knjigu. - Da pojasnimo... Tessa ne želi imati nikakve veze s tobom i zato si došao ovamo pričati sa mnom o njoj? Ili sa svojim ocem, ili čak s mojom majkom? - Aha... Tako nešto. Bože, što je iritantan. Kao da mi već ionako nije dovoljno neugodno. - Okej... A što zapravo misliš da bih ja mogao napraviti za tebe? Osobno, mislim da Tessa ne bi više nikada trebala ni riječ progovoriti s tobom, a mislio sam, iskreno, da si i ti dosad to mogao shvatiti i ostaviti je na miru. - Daj se prestani preseravati. Znam da sam sve zajebao. Alija nju volim, Landone. I znam da ona voli mene. Samo je, u ovom trenutku, još uvijek povrijeđena. 71 Anna
Krvolocna Barbika Landon duboko uzdahne i prstima protrlja bradu. - Ne znam, Hardine. To što si napravio prilično je neoprostivo. Vjerovala ti je, a ti si je ponizio. - Znam, znam... Jebote, zar misliš da ja to ne znam? On opet uzdahne. - Pa, s obzirom na to da si se pojavio ovdje tražeći pomoć, rekao bih da shvaćaš koliko je situacija komplicirana. - Dakle, što ti misliš, što bih trebao napraviti? Ne pitam te kao njezina prijatelja, nego kao... znaš... posinka mog oca? - Hoćeš reći polubrata? Kao svog polubrata - nasmiješi se on. Ja prevrnem očima, a on se glasno nasmije. - Dobro, je li ona s tobom uopće razgovarala - upita. - Aha... Zapravo, bio sam sinoć u Seattleu, a ona mi je dopustila da ostanem s njom kažem mu. - Što je napravila? Očito je iznenađen. - Aha, bila je pijana. Mislim, ono, stvarno pijana, i praktički me natjerala da je pojebem. Primjećujem da mu se lice iskrivilo zbog mog odabira riječi. - Sorry... natjerala me je da spavam s njom. Mislim, nije me baš natjerala, jer sam i ja to htio, mislim, kako bih ja uopće njoj rekao ne... ona je tako... Zašto ja njemu uopće ovo govorim? On mahne rukom po zraku. - Okej, okej! Kužim. Đizz. - Onda sam, u svakom slučaju, jutros rekao neka sranja koja nisam trebao govoriti, i to samo zato što mi je rekla da se ljubila s nekim drugim. - Tessa se ljubila s nekim - pita on s nevjericom u glasu. - Aha... s nekim tipom, u nekom jebenom klubu - zagunđam. Ne želim opet o tome razmišljati. - Vau. Stvarno je ljuta na tebe - reče on. - Znam. - A što si joj to jutros rekao? - Rekao sam joj da sam jučer ševio Molly - priznam mu. - A jesi li? Ovaj... imao seks s Molly? - Ne, što ti pada na pamet. Bože me sačuvaj - odmahnem glavom. Što se to ovdje zbiva da od svih ljudi na svijetu moram baš pred Lan- donom otvoriti dušu? - Pa zašto si joj onda rekao da jesi? - Zato što me naljutila - slegnem ramenima. - Pa ljubila se s nekim drugim. - Okej... Znači, rekao si joj da si spavao s Molly, za koju znaš da ju Tessa prezire, samo zato da je povrijediš? - Aha. - Odlična ideja. 72 Anna
Krvolocna Barbika Landon prevrne očima. Odmahnem rukom na njegovo prenemaganje. - Što ti misliš, voli li ona mene - pitam, jer moram doznati. Landon naglo digne glavu, odjednom ozbiljan. - Ne znam... Kako ne zna lagati. - Reci mi. Poznaješ je bolje od ikoga, osim mene. - Voli te. Ali zato što siju izdao uvjerena je da ti nju nisi nikada volio - objasni mi Landon. Uf, ovo mi stvarno svaki put slama srce. I ne mogu vjerovati da stojim tu pred njim i molim ga za pomoć. Ali što ću drugo? - Što da napravim, Landone? Hoćeš li mi pomoći? - Ne znam... Pogleda me s nesigurnim izrazom u očima, ali bit će da je dosad već shvatio koliko sam očajan. - Mogao bih popričati s njom, pretpostavljam. Sutra joj je rođendan, to znaš, zar ne? - Da, naravno da znam. Imaš li ti neke planove s njom - pitam ga. Bolje mu je da nema. - Ne, rekla je da će otići kod svoje majke. - Kod svoje majke? Zašto? Kad si se čuo s njom? - Poslala mi je poruku prije neka dva sata. A što bi drugo trebala napraviti? Ostati sama u motelu za svoj rođendan? Odlučim ignorirati to posljednje pitanje. Da sam samo jutros uspio ostati skuliran, možda bi me pustila da još jednu noć ostanem s njom. Umjesto toga, ona je još u Seattleu, i to sjebenim Trevorom. Začujem korake po stubištu i trenutak kasnije moj otac se pojavi na dovratku. - Učinilo mi se da sam čuo tvoj glas... - Aha... Došao sam malo popričati s Landonom - slažem. Dobro, to je napola istina; došao sam popričati s prvim s kim stignem. Koji sam ja jadnik. Otac izgleda začuđeno. - Stvarno? - Aha. Ovaj, da, htio sam reći, mama dolazi u utorak ujutro - kažem mu. - Za Božić. - To je sjajna vijest. Znam da joj jako nedostaješ - kaže on. Moj prvi poriv je da mu uzvratim nekom jetkom primjedbom, da mu kažem nešto o tome kakav je on usrani otac, ali sada mi se to jednostavno ne da. - Onda, ostavljam vas dvojicu da porazgovarate - reče on i ode prema stepenicama. Ah, da, Hardine - okrene se moj otac s pola stubišta. - Da? - Drago mi je što si došao. - Okej - kažem. Ne znam što bih mu drugo rekao. Tata mi uputi nekakav ukočeni osmijeh i nastavi uz stepenice. Čitav je ovaj dan potpuni kaos. Boli me glava. - Pa... Trebao bih sada ići, valjda - kažem Landonu, a on kimne. 73 Anna
Krvolocna Barbika - Napravit ću što mogu - obeća mi on dok idem prema vratima. - Hvala ti. I dok obojica nekako glupo stojimo kraj vrata, promrmljam: - Sranje... Mislim, ti znaš da te neću sad zagrliti ili tako nešto? Još i izvana čujem ga kako se slatko smije dok zatvara za mnom vrata.
74 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
- Veliki planovi za Božić - pita me Trevor. Podignem prst kako bih mu pokazala da mi treba trenutak dok uživam u ovom zalogaju raviola. Hrana je ovdje izvanredna. Nisam neki znalac, ali mislim da bi ovo morao biti restoran s pet zvjezdica. - Ne baš. Samo idem kod majke na tjedan dana. A ti? - A ja ću samo volontirati u skloništu za beskućnike, zapravo. Ne da mi se ići u Ohio. Imam tamo nekoliko rođaka i tetki, ali otkako je mama preminula, nemam što tamo raditi objasni on. - Oh, Trevore, tako mi je žao zbog tvoje mame. Ali tako je lijepo od tebe što volontiraš. Suosjećajno se smiješim dok trpam zadnji zalogaj raviola u usta. Okus je jednako fantastičan kao i kod prvog zalogaja, ali ovo otkriće o Trevoru koji volontira preko praznika nekako me nagoni da manje uživam u hrani dok istodobno još više cijenim ovu večeru. Je li to čudno? Još malo porazgovaramo, pa neko vrijeme uživamo u čokoladnom kremastom kolaču s glazurom od karamela. Nakon svega, kad nam konobarica donese račun, Trevor izvadi novčanik. - Nisi valjda jedna od onih žena koje silom hoće platiti svoju polovicu računa - zafrkava me. - Ha - nasmijem se. - Možda bih i bila da smo jeli u McDonald’su. On se zasmijulji, ali ne kaže ništa. Hardin bi sad nabacio neki sarkastični komentar o tome kako sam ovom svojom izjavom unazadila feminizam za pedeset godina. Vidjevši da je lagana susnježica ponovno počela, Trevor mi kaže neka pričekam unutra dok on pozove taksi, što je vrlo obzirno od njega. Koji trenutak kasnije mahne mi kroz staklo da izađem i ja požurim u toplu unutrašnjost taksija. - I zbog čega te je privukao posao u izdavaštvu - pita me dok se vozimo natrag u hotel. - Pa, volim čitati. I to je sve što uopće radim. To je jedino što me uistinu zanima, pa je izdavaštvo za mene logičan odabir kad je riječ o karijeri. Voljela bih i sama pisati jednog dana, ali za sada sam jako sretna što sam dobila priliku u Vanceu - kažem mu. On se nasmiješi. - Isto je i sa mnom i računovodstvom. Ni mene ništa drugo ne zanima. Odmalena sam znao da ću raditi s brojkama. Ja se ježim od matematike, ali samo se smiješim dok on nastavlja govoriti o računima. - A voliš li i ti čitati - pitam ga kad prestane govoriti. Već smo pred hotelom. - Volim, na neki način. Ali uglavnom stručnu literaturu (ili publicistiku). - Oh... kako to - ne mogu si pomoći pa pitam. Slegne ramenima. - Ne znam. Jednostavno ne marim za književnost. Iskoči iz taksija i pruži mi ruku kako bi mi pomogao izaći. 75 Anna
Krvolocna Barbika - Kako je to moguće - pitam ga dok prihvaćam njegovu ruku i izlazim. - Najbolja stvar u čitanju baš je u tome što ti omogućuje bijeg iz stvarnog života, što ti omogućuje da proživiš stotine ili čak tisuće drugačijih života. Stručna literatura nema tu moć, ne mijenja te onako kako to čini književnost. - Kako to misliš mijenja te - podigne on obrvu. - Da, mijenja te. Ako te nije pogodila, pa makar i u najmanjoj mjeri, onda ne čitaš pravu knjigu. Dok prolazimo kroz predvorje, promatram prekrasne umjetničke slike na zidovima. Ja volim misliti da je svaki roman koji sam pročitala postao dio mene, da me je, na neki način, kreirao. - Kako si ti strastvena - nasmije se on. - Da, valjda jesam - kažem. Hardin bi se sa mnom složio u ovome, mi bismo ovaj razgovor nastavili satima, možda čak i danima. Vozimo se liftom u tišini i kada izađemo, Trevor me prati niz hodnik. Umorna sam i spremna ići spavati iako je tek devet sati. Trevor se smiješi kad stanemo pred vratima moje sobe. - Bilo mi je prekrasno s tobom večeras. Hvala ti što si večerala sa mnom. - Hvala tebi što si me pozvao na večeru. Nasmiješim mu se. - Stvarno uživam provoditi vrijeme s tobom; imamo mi mnogo toga zajedničkog. Volio bih te opet vidjeti. Dok čeka da mu odgovorim, pojasni: - Izvan posla, naravno. - Da, i meni bi bilo drago - kažem. Približi mi se malo, a ja se smrznem. Ispruži ruku i položi mi je na bok te se nagne prema meni. - Ovaj... mislim da sada stvarno nije pravo vrijeme za to - zaskvičim. Obrazi mu pocrvene od neugode, a ja osjetim užasnu grižnju savjesti što sam ga zaustavila. - O... razumijem. Oprosti. N- nisam trebao - promuca. - Ne, sve je u redu. Samo još nisam spremna za... - objasnim, a on se nasmiješi. - Razumijem. Ostavit ću te sada. Laku noć, Tessa - reče on i ode. Čim uđem u svoju sobu, ispustim iz pluća zrak za koji nisam ni znala da ga zadržavam. Izujem cipele, promislim bih li se uopće skidala ili da samo legnem ovakva kakva sam. Tako sam umorna. Odlučim prileći dok razmišljam i u manje od minute padnem u dubok san. Čitav idući dan s Kimberly proleti mi brzo; više smo tračale nego šopingirale. - I, kako ti je bilo sinoć - pita me. Žena koja mi manikira nokte znatiželjno podigne glavu, a joj se nasmiješim. - Lijepo je bilo. Hardin me je izveo na večeru - kažem, a Kimberly glasno uzdahne. - Hardin? - Trevor. Htjela sam reći Trevor. 76 Anna
Krvolocna Barbika Da nisam na manikuri, najradije bih se pljesnula u čelo. - Opa, opa - zeza me Kimberly, a ja prevrnem očima. Nakon manikure odemo u trgovački centar. Pregledamo čitavu gomilu cipela, čak i vidim neke koje mi se svide, ali ne toliko da bih ih kupila. Kimberly s velikim entuzijazmom kupi nekoliko majica i kaže mi da stvarno obožava šoping. Kad naiđemo na odjel s muškom odjećom, ona izvuče s vrha složenih majica jednu mornarski plavu na kopčanje i kaže: - Mislim da ću i Christianu uzeti jednu majicu. Baš hoću. Znaš, on mrzi kad trošim svoj novac na njega. - Zar on nije... znaš... jako bogat - pitam, nadajući se da ne zvučim previše znatiželjno. - O, da. Pun je kao brod. Alija volim plaćati sama kad idemo van. Nisam s njim zbog njegove love - ponosno kaže. Baš mi je drago što sam upoznala Kimberly. Uz Landona, ona mi je sada zapravo jedini prijatelj. A nikada i nisam imala puno prijateljica, tako da mi je ovo na neki način novo. Unatoč svemu, kad Christian nazove i kaže da šalje vozača po nas, menije drago. Bilo mi je prekrasno u Seattleu, ali istodobno mi je bilo i grozno. Prespavam čitav put natrag do kuće i nakraju me oni odbace do mog motela. Na moje iznenađenje, auto mi je tu, parkiran na istom mjestu kao prije. Platim na recepciji za još dva noćenja i pošaljem poruku majci. Napišem joj da sam bolesna, da sumnjam na trovanje hranom. Ona ne odgovori. Obučem pidžamu i upalim televiziju. Nema ništa, ali doslovno ništa na TV- u, a ionako bih radije čitala. Uzmem ključeve od auta i izađem na parkiralište kako bih iz prtljažnika uzela svoju torbu. Dok otvaram auto, nešto crno zapne mi za oko. Elektronski čitač? Izvadim ga i pogledam malu papirnatu naljepnicu na vrhu. Sretan rođendan - Hardin, piše na njoj. Srce mi nabuja, a onda potone. Nikad mi se nije sviđala ideja o prijenosnom uređaju za čitanje. Više volim osjetiti pravu knjigu u rukama. Ali nakon konferencije ovog vikenda, moje se mišljenje ipak malo promijenilo. K tome, ovako će mi biti puno lakše nositi posao kući, a da pritom ne moram printati gomile stranica i trošiti na to hrpu papira. Ipak, dohvatim i Hardinov primjerak Orkanskih visova iz auta i odem natrag u sobu. Kad uključim uređaj, osmijeh mi se razvuče preko lica, ali odmah potom i zaplačem. Na zaslonu uređaja stoji ikona nazvana Tess i kad je dotaknem prstom, pojavi se dugačka lista: tu je svaki roman o kojem sam ikada pričala, oko kojeg sam se ikada prepirala ili se na njegov račun smijala s Hardinom.
77 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Kad se konačno probudim, dva je popodne. Ne sjećam se kada sam zadnji put spavala do jedanaest, a kamoli dulje, ali ne mogu si zamjeriti kad znam da sam bila budna gotovo cijelu noć. Do četiri ujutro čitala sam i pregledavala knjige posredstvom predivnog Hardinova poklona. Tako je pažljiv, toliko obziran. Ovo je najbolji poklon koji sam ikada dobila. Dohvaćajući svoj mobitel s noćnog ormarića, provjerim propuštene pozive. Dva su od majke, jedna od Landona. Nekoliko rođendanskih čestitki zagušilo mi je inboks, uključujući i poruku od Noaha. Nikad mi nije bilo posebno stalo do mojih rođendana, ali opet mi se ne sviđa ni zamisao da na ovaj dan budem sama. Pa, neću biti sama. Catherine Earnshaw i Elizabeth Bennet puno su bolje društvo od moje majke. Naručim hrpu kineske hrane i ostanem u pidžami čitav dan. Majka je iznervirana kad je nazovem i kažem da sam “bolesna”. Primjećujem i sama da mi ne vjeruje, ali iskreno, baš me briga. Rođendan mi je i mogu raditi što želim, a ako želim ležati u krevetu sa svojom novom igračkom i kineskom hranom, to ću i napraviti. U nekoliko navrata prsti mi sami bježe prema Hardinovu broju u mobitelu, ali zaustavim se svaki put. Bez obzira koliko je divan njegov dar, ipak je spavao s Molly. Kad god pomislim da me ne može gore povrijediti, on baš to napravi. Počnem razmišljati o svojoj večeri s Trevorom u subotu. O Trevoru, koji je tako drag i šarmantan. On govori ono što misli, i daje mi komplimente. Ne viče na mene, ne ide mi na živce. Nikad mi ništa nije slagao. Nikad ne moram pretpostavljati što je zapravo mislio ili kako se osjeća. Pametan je, obrazovan, uspješan i još volontira u skloništima za praznike. Tako je savršen u usporedbi s Hardinom. Problem je u tome što ne bih smjela uspoređivati ga s Hardinom. Trevor je malo dosadan, to da, i ne dijelimo istu strast prema književnosti kao Hardin i ja, ali jednako tako ne dijelimo ni loše uspomene. Najgore od svega, kad je riječ o Hardinu, je to što zapravo volim njegovu osobnost, zajedno sa svim njegovim manama. On je bezobrazan, ali istodobno je i zabavan, duhovit, i zna biti tako sladak, samo kad hoće. Ovaj njegov poklon opasno se poigrava s mojom snagom volje - stalno moram samu sebe podsjećati što mi je napravio. Sve one laži, tajne i, iznad svega, to što se čitavo vrijeme ševio s Molly. Pošaljem Landonu poruku kako bih mu zahvalila na čestitci i sekundu kasnije stiže njegova nova poruka, u kojoj me pita za adresu mog motela. Hoću mu reći neka se ne vozi čitav taj put ovamo, ali opet, ne bih htjela ostatak dana ovdje provesti sama. Ostanem u pidžami, ali ipak navučem grudnjak ispod majice i još neko vrijeme čitam, čekajući Landona da stigne. Sat kasnije on zakuca na vrata i kad ih otvorim, razvedri me pogled na njegov topli, poznati osmijeh, a on me privuče u zagrljaj. - Sretan rođendan, Tessa - kaže mi u kosu. 78 Anna
Krvolocna Barbika - Hvala - odgovorim i zagrlim ga jače. On me pusti i sjedne na stolac kraj stola. - Osjećaš li se malo starije? - Ne... Zapravo, da. Osjećam se kao da sam ostarila deset godina tijekom prošlog tjedna. Malo mi se nasmiješi, ali ne kaže ništa. - Naručila sam brdo hrane; ostalo mi je jako puno, ako bi htio štogod prigristi ponudim mu. Okrećući se, on dohvati jednu od bijelih stiropornih posuda i plastičnu vilicu sa stola. - Hvala. Dakle, ovo je ono što radiš cijeli dan - zadirkuje me. - Upravo tako - nasmijem se i sjednem na krevet s prekriženim nogama. Dok žvače, Landon gleda pokraj mene i podiže obrvu. - Nabavila si e-čitač? Mislio sam da mrziš te stvari. - Pa, i mrzila sam, ali sad mi se kao sviđaju. Podignem napravu i pogledam je s divljenjem. - Tisuće knjiga odjednom, točno pod mojim prstima! Što može biti bolje od toga - nasmiješim se i nagnem glavu u stranu. - He, nema boljeg načina da si čestitaš rođendan od kupnje pravog poklona - reče on ustima punim riže. - Zapravo, Hardin mi je ovo kupio. Ostavio mi ga je u autu. - O. Baš lijepo od njega - reče on naglašeno. - Da, jako lijepo. I još mi je posebno izdvojio sve ove predivne romane i... - prekinem se na pola rečenice. - I što misliš o tome - pita me on. - Samo me još više zbunio. Ponekad napravi takvu neku nevjerojatno ljubaznu gestu, ali istodobno napravi i nešto što me povrijedi na najgori način. Landon se nasmiješi i mahne plastičnom vilicom dok govori: - Pa, jasno je da te voli. Nažalost, ljubav često ne ide ruku pod ruku sa zdravim razumom. Uzdahnem. - Nema on pojma što je ljubav. Počnem pregledavati listu ljubavnih romana na e-čitaču i pomislim kako zdrav razum nije nešto što se u takvim pričama često pojavljuje. - Jučer je došao k meni, htio je razgovarati - reče on, a meni čitač ispadne na krevet. - Molim? - Tražio je pomoć. Preplavi me zabrinutost. - Pomoć? S čim u vezi? Je li on dobro? - Je... zapravo, nije. Tražio je pomoć u vezi s tobom. Bio je totalno izgubljen, Tessa. Mislim, od svih mjesta na svijetu, došao je baš u kuću svoga oca, a ti znaš da mu to nije bilo lako. - I što ti je rekao? Uopće ne mogu zamisliti da bi Hardin pokucao na Kenova vrata tražeći savjet o svojoj vezi. - Da te voli. Da želi da mu pomognem uvjeriti te kako bi mu pružila još jednu šansu. Htio sam da to znaš; ne želim tajiti stvari od tebe. 79 Anna
Krvolocna Barbika - Ja... ovaj... Ne znam što bih rekla na to. Ne mogu vjerovati da se on tebi obratio za pomoć. Mislim, da se bilo kome obratio za pomoć. - Nerado to priznajem, ali to nije onaj Hardin Scott kakvog sam upoznao. Čak se i našalio nešto u vezi s grljenjem sa mnom. Malo je nedostajalo da me stvarno zagrli nasmije se glasno Landon. I ja se nasmijem s njim, što bih drugo. - Nemoj mi reći da je to napravio! Ne znam kako se uopće osjećam u vezi sa svime ovim, ali pomisao na Hardina i Landona u zagrljaju definitivno je komična. Kad se konačno prestanem smijati, pogledam u Landona i usudim se pitati: - Zar stvarno vjeruješ da on mene voli? - Da, vjerujem. Ne znam bi li mu trebala oprostiti, ali ako postoji nešto u što sam siguran, to je da on tebe voli. - Da, samo što mi je lagao i napravio od mene sprdnju. Čak i nakon što mi je rekao da me voli, ipak je nastavio pričati svojim prijateljima o svemu što se zbivalo između nas. A onda, upravo kad sam počela misliti da bih možda i mogla nekako prijeći preko toga, pokaže se da je opet spavao s Molly. Suze me zaškakljaju u očima, pa se okrenem i dohvatim bočicu vode s noćnog ormarića da otpijem gutljaj i malo skrenem misli. - Nije spavao s njom. Pogledam ga. - Je, spavao je. Sam mi je to rekao. Landon spusti posudu s hranom na stol i odmahne glavom. - To ti je rekao samo zato da te povrijedi. Znam da to nije puno bolje, ali i ti i on ste poznati po tome što vatru volite gasiti plamenom. Gledajući u Landona, prva misao koja mi dolazi na pamet je ta da je Hardin stvarno majstor. Uspio je čak i polubrata navesti da povjeruje u njegove laži. Druga misao mi je ipak: A što ako Hardin stvarno nije spavao s Molly? Ako je tako, bih li mu ipak mogla sve oprostiti? Već sam bila odlučila da mu nikada neću oprostiti, ali čini mi se da tog dečka jednostavno ne mogu izbaciti iz glave. I kao da se svemir sa mnom ruga, moj mobitel zasvijetli jer mi je stigla poruka od Trevora koja glasi: “Sretan rođendan, ljepotice”. Brzo mu odgovorim jednim hvala i okrenem se prema Landonu. - Znaš, treba mi malo vremena. Ne znam što bih mislila o tome. On kimne glavom. - Pošteno. I, što ćeš raditi za Božić? - Ovo - kažem i pokažem rukom prema praznoj ambalaži od hrane i e-čitaču. On dohvati daljinski. - Zar neces i^i - Ovdje se više osjećam kod kuće nego kad sam kod svoje majke - kažem, pokušavajući ne misliti o tome koliko patetično zvučim. - Ne možeš biti sama u motelu za Božić, Tessa. Trebala bi doći k nama. Mislim da ti je moja mama kupila neke stvari još i prije nego što... ma znaš. - Prije nego što mi je čitav život iscurio kroz prste - napola se nasmijem, a on zaigrano potvrdi kimanjem. 80 Anna
Krvolocna Barbika - Zapravo, mislila sam da bih mogla, s obzirom na to da Hardin sutra odlazi, ostati u stanu... Samo dok ne prođu praznici i dok ne dobijem opet sobu u domu, a to bi trebalo biti prije nego što se on vrati iz Engleske. Ako ne to, onda se uvijek mogu vratiti u ovo otmjeno prebivalište. A što ću drugo nego šaliti se na račun svoje trenutne situacije. - Da, to ti nije loša ideja - kaže Landon pogleda uprtog u televiziju. - Stvarno to misliš? A što ako se on pojavi u stanu ili tako nešto? On i dalje gleda ravno u ekran, ali kima glavom. - Pa bit će u Londonu, zar ne? - Da. Imaš pravo. A moje ime je i dalje na ugovoru, naposljetku. Landon i ja još malo gledamo televiziju i pričamo o Dakoti i njezinu odlasku u New York. Landon ispriča kako se planira premjestiti na Sveučilište New York ako ona odluči doista tamo ostati. Drago mi je zbog njega, ali nikako ne bih voljela da ode iz države Washington - nije da sam mu to i rekla, naravno. Landon ostane sa mnom do devet, a nakon što ode, sklupčam se u krevetu i čitam sve dok ne zaspem. Sljedećeg jutra spremim se za odlazak u stan. Ne mogu vjerovati da ću stvarno otići onamo, ali nemam puno izbora. Ne želim iskorištavati Landonovu dobrotu, definitivno ne želim ići majci, a ako ostanem ovdje, ostat ću bez novca. Peče me savjest što ne idem majci, ali stvarno ne želim tjedan dana slušati njezine komentare pune prezira. Možda ću otići k njoj baš na sam Božić, ali nipošto ne već danas. Još imam pet dana da odlučim. Nakon što se nakovrčam i našminkam, obučem bijelu košulju s dugim rukavima i tamne traperice. Najradije bih ostala u pidžami, ali moram svratiti u dućan i kupiti namirnica za idućih nekoliko dana. Budem li trošila hranu koju je Hardin možda ostavio u stanu, znat će da sam bila tamo. Spakiram svojih par stvari u torbe i požurim prema svome autu koji je, na moje iznenađenje, svježe očišćen i pomalo miriše na mentu. Hardin. Dok se vozim prema trgovini, počinje padati snijeg. Naku- pujem hrane toliko da bi mi trebala dostajati dok ne odlučim što ću na Božić. Dok stojim u redu na blagajni, misli mi odlutaju i razmišljam što bi mi Hardin kupio za Božić. Kako je pažljivo i obzirno odabrao dar za moj rođendan, tko zna što bi tek smislio za tu priliku. Nadam se da bi izabrao nešto jednostavno, ne skupo. - Hoćete li se pomaknuti naprijed - zagrmi ženski glas iza mojih leđa. Prenem se i vidim da blagajnica nestrpljivo čeka, namrštenog lica. Nisam ni primijetila da se red ispred mene pomicao i da je do sada već nestao. - Oprostite - promumljam, stavljajući svoje namirnice na pokretnu traku. Srce mi počinje ubrzano kucati dok polako vozim po parkiralištu ispred stana. A što ako on još nije otišao? Tek je podne. Panično se osvrćem po parkiralištu, njegova auta nema. Vjerojatno se odvezao na aerodrom i tamo ostavio auto. Ili ga je možda Molly odvezla. Moja podsvijest jednostavo ne zna ušutjeti. U jednom trenutku odlučim misliti da on nije ovdje, parkiram auto i uzmem vrećice s namirnicama. Snijeg pada sve jače i već mi je tankim slojem prekrio auto. Ako ništa drugo, ubrzo ću biti na toplome. Kad stignem do vrata stana, još jednom duboko udahnem prije nego što gurnem u bravu svoj ključ i zakoračim 81 Anna
Krvolocna Barbika unutra. Stvarno mi se sviđa ovo mjesto - stvarno je savršeno za nas... za njega... ili za mene, svakog zasebno. Iznenadim se kad otvorim police i hladnjak. Sve je puno hrane. Hardin je sigurno nedavno obavio veliku kupovinu namirnica. Nekako uguram i sve ovo što sam ja kupila, pa se vratim dolje po ostatak svojih stvari. Ne mogu prestati misliti na ono što je Landon rekao. Potpuno me pomela činjenica da je Hardin bio u stanju nekome se obratiti za savjet, kao i činjenica da Landon misli kako me Hardin uistinu voli - a to znam i sama, samo sam tu misao duboko pokopala, zaključala i bacila ključ bojeći se u sebi buditi nadu. Ako si dopustim misliti da me on voli, sve ovo će biti samo još teže i još gore. Čim opet uđem u stan, zaključam vrata i odnesem svoje torbe u sobu. Izvadim veći dio robe i stavim je na vješalice, da se ne gužva, ali od pogleda na ormar koji smo trebali koristiti Hardin i ja, bol u meni se samo pojača. S lijeve strane ormara vise dvoje njegove crne traperice. Oduprem se porivu da na vješalice stavim i njegove majice. Uvijek su mu malo zgužvane, a opet, na njemu sve izgleda potpuno savršeno. Pogled mi padne na elegantnu košulju nemarno odbačenu u kutu ormara, košulju koju je nosio na vjenčanju. Nabrzinu završim pospremanje svojih stvari i hitro se maknem od ormara. Stavim kuhati malo tjestenine i odem upaliti televiziju. Pojačam zvuk, tako da mogu iz kuhinje slušati epizodu Prijatelja koju sam gledala već sto puta. Dok punim perilicu posuđa, izgovaram rečenice zajedno s likovima iz serije. Nadam se da Hardin to nije primijetio, ali ne mogu podnijeti prljavo suđe u sudoperu. Upalim svijeću i prebrišem police. Prije nego što sam svjesna što radim, već brišem i pod, usisavačem čistim kauč, a potom popravljam i posteljinu na krevetu. Kad je konačno čitav stan uredan i čist, napunim vešmašinu svojom odjećom i složim Hardinovu robu koju je ostavio u sušilici. Današnji dan mi je zapravo najmirniji i najugodniji u posljednjih tjedan dana. Takav je, zapravo, točno do trenutka kad začujem glasove ispred vrata - i kao u usporenom filmu ugledam kako se kvaka na ulaznim vratima miče. Sranje. Evo ga opet. Zašto se on uvijek pojavi u ovom stanu baš kad sam ja ovdje! Možda je samo dao ključ nekom od svojih prijatelja da provjeri je li sve u stanu u redu... Možda je ovo Zed s nekom curom? Bilo tko, samo da nije Hardin, daj da bude bilo tko drugi... Kroz vrata ulazi žena koju nikada prije nisam vidjela, a ipak odmah znam tko je. Sličnost je neporeciva, i prelijepa je. - Vau, Hardine, stan je fenomenalan - govori ona, s jednako jakim naglaskom kao i kod njezina sina. Ovo. Se. Ne. Događa. Ispast ću totalni psiho pred njegovom mamom - sa svom ovom hranom koju sam natrpala u police, s mojom odjećom u vešmašini, stojeći tu usred stana koji sam upravo izglancala od vrha do dna. Stojim kao smrznuta i nijemo paničarim dok ona upire pogled u mene. - Bože moj! Ti si sigurno Tessa - nasmije se ona i požuri k meni. Dok i sam ulazi kroz vrata, Hardin okrene glavu na ovu stranu i iz ruke mu ispadne njezin kofer s cvjetnim uzorkom. Iznenađenje na njegovu licu je golemo. Odlijepim nekako pogled s njega i fokusiram se na ženu koja mi prilazi širom raširenih ruku. 82 Anna
Krvolocna Barbika - Tako sam se razočarala kad mi je Hardin rekao da ovaj tjedan nisi u gradu - govori ona dok me grli objema rukama. - Ma vidi ti tog zafrkanta, što sve nije u stanju smisliti da me iznenadi! Molim?! Odmakne se malo, ostavljajući ruke na mojim ramenima. - Joj, kako si lijepa, ma vidi je - klikne i opet me grli. I dalje samo šutim, i grlim i ja nju. Hardin izgleda zaprepašteno, potpuno i totalno zatečeno. Dobrodošao u klub.
83 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Dok me njegova majka grli četvrti put zaredom, Hardin konačno promrmlja: - Mama, daj joj da diše. Malo je sramežljiva. - Imaš pravo, oprosti Tessa. Samo sam tako sretna što te konačno vidim. Hardin mi je toliko pričao o tebi, znaš - govori mi ona s puno topline u glasu. Osjećam kako mi se obrazi žare dok se ona odmiče i povlađujući kima glavom. Čudim se što uopće zna da postojim prije bih mislila da će me pred njom posve zatajiti, kao što bi mu i sličilo. - Sve je u redu - uspijem izgovoriti kroz svoj horor. Gospođa Daniels veselo se smiješi i pogledava u svog sina, koji kaže: - Mama, zašto ne bi na minutu otišla u kuhinju po malo vode? Kad ona ode, Hardin mi nekako plaho priđe. - Mogu li... ovaj... popričati s tobom u spavaćoj sobi na trenutak - promuca. Kimnem i pogledam prema kuhinji prije nego što odem za njim u spavaću sobu koja je nekoć bila naša. - Što je sad ovo - tiho ga pitam dok zatvaram za nama. Hardin podigne ramena i sjedne na krevet. - Znam... Žao mi je. Nisam joj mogao reći što se dogodilo. Nisamjoj mogao reći što sam napravio. Jesi li ti sad ovdje... mislim, za stalno? U njegovu glasu osjeća se više nade nego što sam ja u stanju podnijeti. - Ne... - Oh... Uzdahnem i provučem prste kroz kosu; navika koju sam pokupila od Hardina, pretpostavljam. - Pa, što bih sad trebala napraviti - pitam ga. - Ne znam - kaže on uz duboki uzdah. - Ne mogu od tebe tražiti da se pretvaraš pred njom... Samo mi treba malo vremena da joj kažem. - Nisam znala da ćeš biti ovdje, mislila sam da si otišao u London. - Predomislio sam se, nisam htio ići bez... - glas ga izda, a oči su mu pune tuge. - Postoji li neki razlog zbog kojeg si joj prešutio da nismo više skupa? Nisam baš sigurna da želim čuti odgovor na to pitanje. - Bila je tako sretna što sam konačno našao nekoga... Nisam joj htio kvariti veselje. Sjetim se što mi je Ken rekao, kako je mislio da Hardin nikada neće biti u stanju uspostaviti vezu, i bio je u pravu. Međutim, ni ja ne želim Hardinovoj mami kvariti raspoloženje. U svakom slučaju, ono što sljedeće kažem ne kažem samo zbog Hardina: Okej. Možeš joj reći onda kad budeš spreman za to. Samo joj ne spominji okladu. Pogledam u pod, misleći o tome kako bi njegovu mamu sigurno zaboljelo kada bi doznala detalje o tome na koji je način njezin sin uništio svoju prvu i jedinu ljubav. - Stvarno? Znači, nećeš se ljutiti što ona misli da smo zajedno? 84 Anna
Krvolocna Barbika Zvuči mi kao da je iznenađen više nego što bi trebalo. Kad kimnem, on ispusti duhačak dah. - Hvala ti. A ja sam mislio da ćeš me odmah odati pred njom. - Ne bih ti to napravila - kažem, i mislim to. Bez obzira koliko sam se ikada ljutila na Hardina, ne bih mu htjela nikako kvariti odnos s majkom. - Samo da završim pranje odjeće, pa ću otići. Mislila sam da te nema, pa sam zato radije došla ovamo nego da budem u onom motelu. S nelagodom slegnem ramenima. Već smo malo predugo u spavaćoj sobi. - Nemaš kamo otići? - Mogu otići majci. Samo što to stvarno ne želim - priznam. - Motel i nije tako loš, samo mi je malo preskup. Ovo je najuljuđeniji razgovor koji smo Hardin i ja vodili u posljednjih tjedan dana. - Znam da nećeš pristati na prijedlog da ostaneš ovdje, ali... mogu li ti bar dati nešto novca? Točno vidim koliko se boji kako ću reagirati na ove njegove riječi. - Ne treba meni tvoj novac. - Znam, samo sam mislio... da je u redu da ti to ponudim. Zagleda se u pod. - Bolje da idemo natrag, dugo smo tu - uzdahnem i otvorim vrata. - Evo me za sekundu - on tiho odvrati. Ne sviđa mi se ideja da se sama suočim s njegovom mamom, ali ne mogu više stajati tu, tako blizu Hardina. Duboko uzdahnem i odem iz spavaće sobe. Kad uđem u kuhinju, ona me gleda stojeći pokraj sudopera. - Nije valjda ljut na mene, ha? Nisam te htjela uplašiti. Govor joj je tako ljubazan. Potpuna je suprotnost svome sinu. - O ne, ma kakvi... On je samo... htio mi je ispričati par sitnica u vezi s nečim od ovog tjedna - slažem. Uvijek sam bila jako loš lažljivac i zato laganje obično izbjegavam po svaku cijenu. - Onda u redu. Znam ja kako on zna biti ćudljiv - nasmiješi mi se ona s toliko topline da ne mogu ništa drugo nego uzvratiti joj osmijehom. Natočim i ja sebi čašu vode kako bih malo smirila živce, a ona počne govoriti dok ja pijuckam. - Još ne mogu vjerovati koliko si lijepa. Rekao mi je da si najljepša djevojka koju je ikad vidio, ali mislila sam da pretjeruje. Manje dostojanstveno nego što bi to učinila neka stvarno najljepša djevojka, ispljunem svoju vodu natrag u čašu. Hardin je to stvarno rekao? Želim je pitati je li to ozbiljno mislila, ali umjesto toga opet popijem vode da malo prikrijem svoju sramotnu reakciju. Ona se glasno smije. - Ne, stvarno. Mislila sam da ćeš biti prekrivena tetovažama i imati zelenu kosu ili takvo što. - Ne, ne, tetovaže nisu za mene. A ni zelena kosa - nasmijem se i ja i osjetim kako me napušta nervoza. - I ti studiraš književnost, kao i Hardin, zar ne? 85 Anna
Krvolocna Barbika - Da, gospođo. - Gospođo? Zovi me Trish. - Zapravo sam na stažiranju u izdavačkoj kući Vance, pa mi je raspored nastave malo čudan. A sad su baš i praznici. - Vance? Kao Christian Vance - upita ona. Kimnem. - Ooo, nisam vidjela Christiana najmanje... deset godina. Ona pogleda u čašu vode koju držim u rukama. - Hardin i ja smo zapravo živjeli kod njega nekih godinu dana nakon što je Ken... Ma, nema veze, Hardin ne voli kad ja previše pričam - nervozno se zahihoće. Nisam znala da su Hardin i njegova mama živjeli kod gospodina Vancea, ali primijetila sam da je on s njim vrlo blizak, bliži nego što bi bio da je Christian samo prijatelj njegova oca. - Znam za Kena - kažem Trish u pokušaju da ublažim njezinu nelagodu, ali na to se odmah uplašim da će ona sad pomisliti kako znam što se sve njoj dogodilo i da čuje time ozlovoljiti. Pa kada se ona začudi, ja sasvim malo izvrdavam i nastavim: - Aha, Hardin mi je rekao... Ali kad se Hardin u taj Čas pojavi u kuhinji, moram priznati da sam sretna što me je prekinuo. On me upitno pogleda, podignute obrve. - Hardin ti je rekao što? Napetost mi se vrati i skoči na maksimum, ali na moje iznenađenje, njegova mama me spasi govoreći: - Ništa, sine, mi cure malo brbljamo o ženskim stvarima. Ona potom korakne prema njemu i zagrli ga jednom rukom oko struka. On se izmakne, kao po navici. Trish se namršti, ali ipak imam dojam da je ovo njihovo normalno ponašanje. Sušilica iz kupaonice zapišti i ja se ispričam i odem. Samo ću pokupiti svoju odjeću i otići, brzo. Izvadim svoju još toplu odjeću iz sušilice i sjednem na pod u maloj praonici kako bih je složila. Hardinova majka je tako ugodna i zatječem se u mislima o tome kako bi lijepo bilo da sam je srela u nekim sretnijim okolnostima. Nisam ljuta na Hardina; dosta sam se ljutila. Osjećam samo tugu i čežnju za svime onim što smo mogli imati zajedno. Kad završim slaganje odjeće, odem u spavaću prepakirati svoje torbe. Da bar nisam vješala ništa u ormar i da bar nisam ostavljala hranu u kuhinji. - Treba li ti nešto pomoći, dušo - pita me Trish. - Hm, samo spremam stvari za odlazak majci na tjedan dana - odgovorim, misleći kako bih doista tamo i trebala otići s obzirom na to koliko je motel skup. - Zar ideš već danas? Odmah sad - namršti se ona. - Aha... Rekla sam joj da ću doći za Božić. Odjednom želim da Hardin dođe u sobu i pomogne mi da se nekako izvučem iz ove situacije. - Oh... A ja sam se nadala da ćeš ostati, pa bar do sutra. Tko zna kad ću te opet moći vidjeti, a baš bih htjela upoznati mladu damu u koju se moj sin tako zaljubio. I odjednom me preplavi jedino želja da usrećim ovu ženu. Ne znam je li to zbog toga što sam se zaletjela rekavši joj kako znam za Kena i nju ili zbog toga što se ona tako zauzela 86 Anna
Krvolocna Barbika za mene pred Hardinom. Ali znam da ne želim o tome previše razmišljati, pa ušutkam svoj unutarnji glas i samo kimnem i kažem: - Okej. - Stvarno? Ostat ćeš? Samo jednu noć, pa onda možeš maminoj kući. Ne želiš, naposljetku, voziti tako daleko po ovom snijegu. Ona mi priđe i zagrli me i peti put danas. Ako ništa drugo, ona će biti prisutna da ublaži napetost između mene i Hardina. Pred njom se sigurno nećemo svađati. Mislim, barem seja neću svađati pred njom. Znam da je ovo najvjerojatnije... ne, to je posve sigurno loša ideja, ali ne znam kako bih Trish rekla ne. Kao što to ne znam reći ni njezinu sinu. - Odlično! Idem se ja onda nabrzinu otuširati. Iza mene je stvarno dug let - Trish se široko nasmiješi i iziđe. Potonem na krevet i sklopim oči. Ovo će biti najčudnijih, naj- bolnijih 24 sata u mom životu. Što god napravila, čini se da na kraju opet završim tamo gdje sam i počela, s njim. Nakon nekoliko minuta otvorim oči i vidim da Hardin stoji ispred ormara, okrenut leđima meni. - Oprosti, nisam ti htio smetati - kaže kad se okrene. Ja sjednem. Stvarno je čudan, svako malo mi se ispričava. - Vidim da si pospremila stan - blago mi kaže. - Aha... Nisam si mogla pomoći - nasmiješim se, a i on isto. - Hardine, rekla sam tvojoj mami da ću ostati preko noći. Samo noćas, ali ako ti misliš da to nije u redu, otići ću odmah. Jednostavno nisam znala što bih joj rekla, kad je tako ljubazna, i nisam mogla reći ne, ali ako je tebi zbog toga neugod... - Tessa, sve je u redu - brzo me prekine, ali glas mu zatreperi kad doda: - I ja želim da ostaneš. Ne znam što bih rekla, i ne shvaćam ovaj neobični obrat situacije. Htjela bih mu zahvaliti za rođendanski dar, ali previše toga mi se istodobno mota po glavi. - Jesi li jučer lijepo provela rođendan - pita me on. - Aha, jesam. Landon je svratio k meni. - Oh... Ali tad začujemo da je njegova mama u dnevnoj sobi i on krene van. Na vratima zastane i okrene se k meni. - Ne znam kako bih se ponašao. Uzdahnem. - Ni ja. Na to on samo kimne i zajedno odemo pridružiti se njegovoj majci u drugoj sobi.
87 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Kad Hardin i ja uđemo u dnevni boravak, njegova majka već sjedi na kauču s mokrom kosom podignutom u punđu. Izgleda tako mladenački za svoju dob, tako prekrasno. - Mogli bismo posuditi neke filmove, a ja ću napraviti večeru - usklikne ona. - Zar ti nije nedostajala moja kuhinja, srećice? Hardin prevrne očima i slegne ramenima. - Kako ne. Najbolja kuhinja ikad. Ovo ne može biti čudnije nego što je. - Hej! Pa nisam baš toliko loša - nasmije se ona. - Ali mislim da si se tom izjavom upravo izborio za privilegij da nam ti kuhaš večeru. Ja se nelagodno vrpoljim, ne znajući kako bih se ponašala kraj Hardina kad se ni ne ljubimo niti svađamo. Ovo je čudna situacija za nas oboje i ja odjednom shvatim da se nešto u našoj priči očito ponavlja: Karen i Ken također su mislili da smo nas dvoje zajedno prije nego što smo to stvarno i bili. - Znaš li ti kuhati, Tessa - upita Trish, prekidajući moje misli. - Ili Hardin uvijek kuha? - Pa, oboje kuhamo. Možda više ‘pripremamo’ hranu nego što stvarno kuhamo, zapravo - odgovorim. - Drago mi je što čujem da se dobro brineš za mog sina. A i ovaj stan je prekrasan. Nekako slutim da Tessa drži red u kući - zadirkuje ona. Ne brinem se ja “dobro za njezina sina”, to je izgubio nakon što me je onako povrijedio. - Aha... On je neuredan - kažem. Hardin me pogleda dok mu osmijeh titra na usnama. - Nisam ja neuredan, samo je Tessa previše uredna. Prevrnem očima. - Neuredan je - izgovorimo uglas Trish i ja. - Hoćemo li pogledati film ili me vas dvije kanite gnjaviti cijelu večer - napući se Hardin. Sjednem na kauč prije Hardina, tako da ne moram poslije donositi tu nezgodnu odluku gdje sjesti. Vidim da on pogledava u mene i u kauč, razmišljajući gdje bi trebao sjesti. Trenutak kasnije, sjedne tik do mene i ja osjetim poznatu vrućinu zbog njegove blizine. - Što biste gledali - pita nas njegova mama. - Baš mi je svejedno - odgovori Hardin. - Najbolje da vi izaberete - pokušam ublažiti njegov odgovor. Ona mi se nasmiješi prije nego što izabere 50 prvih poljubaca, film za koji sam sigurna da se Hardinu neće svidjeti. I kao da je čuo moje misli, on odmah počne gunđati. - Taj film je staro govno. - Šššš - kažem mu ja, on frkne nosom, ali zašuti. U nekoliko navrata ga uhvatim kako gleda u mene dok Trish i ja gledamo film i zajedno se smijemo. Zapravo, stvarno uživam i na nekoliko trenutaka gotovo sam i zaboravila Što se 88 Anna
Krvolocna Barbika sve dogodilo između mene i Hardina. Teško mi je oduprijeti se porivu da se naslonim na njega, da mu dodirnem ruku, da mu maknem kosu kad mu padne na čelo. - Gladan sam - promrmlja on kad film završi. - Zašto ne biste ti i Tessa pripremili nešto s obzirom na to da sam ja imala tako dugačak let - nasmiješi se Trish. - Opet se izvlačiš na račun dugog leta, ha - kaže joj on. Ona kinine i razvuče lice u zafrkantski osmijeh, kakav sam nekoliko puta vidjela i na Hardinovu licu. - Ja ću nešto skuhati, okej - ponudim se i ustanem. Odem u kuhinju i naslonim se na pult. Primim se za mramorni rub čvršće nego što je potrebno, hvatajući dah. Ne znam koliko dugo ću moći ovako, pretvarati se da Hardin nije uništio sve, praveći se da ga volim. Ali ja ga volim, ja ga očajnički volim. Nije problem u nedostatku mojih osjećaja prema tom ćudljivom, egoističnom dečku. Problem je u tome što sam mu već dala toliko šansi, što sam mu već oprostila puno ružnih riječi i postupaka. Ali ovaj put je stvarno previše. - Hardine, budi džentlmen i idi joj pomozi - čujem kako mu govori Trish i pojurim otvoriti odjeljak za led u frižideru kako bih prikrila da sam upravo imala manji živčani slom. - Ovaj... Mogu li pomoći - dopre do mene njegov glas preko male kuhinje. - Možeš - odgovorim. - Imat ćemo sladoled na štapiću za večeru - upita on, a ja pogledam što držim u rukama. Htjela sam izvaditi pile, ali bila sam malo odsutna. - Aha. Tko ne bi volio sladoled na štapiću, zar ne - kažem ja, a on se nasmije, pokazujući one svoje zločeste rupice u obrazima. Mogu ja to. Mogu ja biti blizu Hardina. Mogu biti ljubazna prema njemu i mi se možemo lijepo slagati. - Najbolje bi bilo da napraviš onu tjesteninu s piletinom koju si napravio za mene predložim. Njegove zelene oči se zapilje u mene. - To bi voljela jesti? - Da. Ako nije previše komplicirano. - Naravno da nije. - Sav si mi čudan danas - šapnem mu tako da me naša gošća ne čuje. - Ne, uopće nisam - slegne on ramenima i priđe mi još bliže. Srce mi počne divljački udarati dok se on naginje prema meni. Izmaknem se malo, a on posegne za vratima zamrzivača i otvori ih. Ja sam mislila da će me poljubiti. Koji je meni uopće vrag? Kuhamo zajedno u gotovo potpunoj tišini. Nijedno od nas očito ne zna što bi reklo. Ne skidam pogled s njega, promatram kako se njegovi dugi prsti svijaju oko drške noža dok sjecka piletinu i povrće, gledam ga kako zaškilji kad mu para iz lonca krene prema licu, kako jezikom dotiče ugao usta nakon što proba umak. Znam da mi to što ga ovako promatram neće pomoći da postanem nepristrana, niti je to na bilo koji način zdravo za mene, ali ne mogu si pomoći. - Ja ću postaviti stol, a ti idi po mamu - kažem mu kad je jelo napokon gotovo. - Što? Pa samo ću je pozvati. 89 Anna
Krvolocna Barbika - Ne, to je nepristojno. Hajde, idi po nju - kažem mu. On prevrne očima, ali me ipak posluša, samo da bi se sekundu kasnije vratio sam. - Zaspala je - kaže mi. Čula sam ga, ali ipak pitam: - Molim? - Aha, spava na kauču. Da je probudim? - Ne... Imala je naporan put. Stavit ću nešto hrane na stranu za nju, pa može jesti kad se probudi. Ionako je već kasno. - Tek je osam. - Aha... To je kasno. - Valjda je - reče on neodređeno. - Što je s tobom? Znam da je ovo neugodno i sve, ali totalno si mi fudan - kažem dok bez razmišljanja stavljam hranu na dva tanjura. - Hvala - reče i uzme tanjur pa sjedne za stol. Dohvatim vilicu iz ladice i odlučim jesti stojeći kraj kuhinjskog pulta. - I, hoćeš li mi reći? - Što da ti kažem? On zagrabi punu vilicu hrane i navali. - Zašto si tako... tih i... ljubazan. To mi je čudno. On počeka koji trenutak dok prožvače hranu i proguta prije nego što odgovori. - Samo ne želim reći nešto pogrešno. - O - to je sve što uspijem odgovoriti. Pa, to stvarno nisam očekivala da ću čuti. - A zašto si ti tako ljubazna i čudna - pita on mene. - Pa zato što je tvoja mama tu. I što je bilo, bilo je, ne mogu tu ništa promijeniti. Ne mogu se vječno ljutiti. Nalaktim se na pult. - I što to sada znači? - Ništa. Samo kažem da želim biti uljudna i da se ne želim više svađati. To ne mijenja ništa među nama. Ugrizem se za obraz da spriječim suze koje mi se nakupljaju u očima. Umjesto da nešto kaže, Hardin ustane i baci svoj tanjur u sudoper. Porculan pukne po sredini uz glasan zvuk, od kojeg poskočim. Hardin se čak niti ne lecne, niti se okrene dok odlazi iz kuhinje u spavaću sobu. Provirim u dnevnu sobu kako bih se uvjerila da njegovo im- pulsivno ponašanje nije probudilo njegovu majku. Na sreću, ona i dalje spava, s ustima tek malo otvorenim, zbog čega još više sliči svojem sinu. Kao i obično, ja sam ostala čistiti nered koji je Hardin napravio. Napunim perilicu i odložim ostatke večere prije nego što obrišem stol i radnu plohu. Iscrpljena sam, više psihički nego fizički, ali trebala bih se otuširati i leći. Ali gdje da legnem, dovraga? Hardin je u spavaćoj sobi, a Trish na kauču. Možda bih se jednostavno trebala odvesti u motel. 90 Anna
Krvolocna Barbika Malo pojačam temperaturu na termostatu i ugasim svjetlo u dnevnoj sobi. Kad uđem u spavaću sobu da uzmem pidžamu, Hardin sjedi na rubu kreveta, laktovima naslonjen na koljena, s glavom u rukama. Ne diže glavu da bi me pogledao, pa samo uzmem par hlačica, majicu i gaćice iz svoje torbe i izađem iz sobe. Dok prolazim kroz vrata, učini mi se da čujem zvuk prigušenog jecanja. Zar Hardin plače? Ma nemoguće. To ne može biti. Ali ako slučajno stvarno plače, pa ne mogu samo tako izaći iz sobe. Otapkam natrag do kreveta i stanem pred njega. - Hardine - tiho kažem i pokušam mu skloniti ruke s lica. Opire se, ali ja uložim malo više snage. - Pogledaj me - zamolim. Kao da mi je netko izbio zrak iz pluća kad sam ugledala njegovo lice. Oči su mu crvene, a obrazi mokri od suza. Pokušam ga primiti za ruke, ali on ih izvuče. - Samo idi, Tessa kaže. Previše sam puta već čula te riječi. - Ne - kažem i kleknem između njegovih raširenih koljena. On obriše oči nadlanicama. - Ovo je bila loša ideja. Ujutro ću reći mami čitavu istinu. - Ne moraš to raditi. I prije sam vidjela kako je pustio suzu ili dvije, ali nikad ga nisam vidjela uplakanog, ovako stvarno uplakanog, s drhtavim ramenima i potokom suza niz obraze. - Aha, ipak moram. Meni je ovo pravo mučenje, to što si mi blizu, a zapravo daleko. To mi je najgora moguća kazna. Nije da je nisam zaslužio, znam da jesam, ali ovo je stvarno previše - jeca on. - Čak i za mene. Udahne kratko i oštro, u očaju. - Kad si rekla da ostaješ... ja sam mislio da možda... da ti je možda ipak stalo do mene, kao što je meni stalo do tebe. Ali vidim, Tess, vidim kako me ti sada gledaš. Vidim koliko sam te povrijedio. Vidim koliko si se promijenila, a sve zbog mene. Znam da sam ja kriv za to, ali ipak me ubija to što gledam kako mi kliziš kroz prste. Suze mu još jače poteku, padajući sada niz obraze na crnu majicu. Htjela bih nešto reći - bilo što - samo da ovo prestane. Da njegova bol nestane. Ali gdje je on bio dok sam ja svaku večer zaspivala grcajući u suzama? - Želiš da odem - upitam, a on kimne. Njegovo odbijanje me zaboli, čak i sad. Znam da nisam ni trebala biti ovdje, da ne bismo trebali raditi ovo, ali meni treba više. Treba mi više vremena s njim. Čak i opasno, bolno vrijeme bolje je od nikakvog. Da ga bar nikada nisam zavoljela, da ga bar nisam ni srela. Ali jesam. I volim ga. - Okej - progutam knedlu i ustanem. Njegova ruka poleti i on me primi za zglavak. - Žao mi je. Zbog svega, zbog toga što sam te povrijedio, zbog svega - govori mi glasom otežalim zbog rastanka. Koliko god se opirala, znam duboko u sebi da nisam spremna na to da on odustane od mene. S druge strane, nisam mu spremna ni tek tako oprostiti. Danima sam u stanju stalne zbunjenosti, ali današnji dan je vrhunac svega. 91 Anna
Krvolocna Barbika - Ja... - započnem i stanem. - Što? - Ne želim ići od tebe - kažem tako tiho da nisam sigurna ni da me je čuo. - Što - ponovi on. - Ne želim ići. Znam da bih trebala, ali ne želim. Bar ne noćas. Kunem se da vidim kako se djelići slomljenog čovjeka preda mnom polako vraćaju na mjesto, jedan po jedan. Prekrasan prizor, ali prizor koji me ujedno negdje duboko u duši plaši. - Što to znaci? - Ne znam što to znači, ali znam da još nisam spremna to niti doznati - kažem, nadajući se da ću se otresti ovog osjećaja pričajući o njemu. Hardin me blijedo gleda, nikakvog jecanja više nema. Robotskom gestom obriše lice krajem majice i kaže: - Okej. Možeš spavati na krevetu. Ja ću na pod. Dok uzima dva jastuka i baca deku na pod, i protiv svoje volje pomislim kako su ove suze možda, ali samo možda, bile lažne. Ipak, duboko u sebi znam da nije tako.
92 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Dok ležim ušuškana pod našim poplunom, mislim samo o tome kako nikad, ali nikad ne bih ni pomislila da ću vidjeti ovako nešto od Hardina. Bio je tako iskren, tako ranjiv, tijelo mu se treslo od plača. Osjećam kako se dinamika između nas dvoje stalno mijenja, tako da uvijek jedno od nas izvlači kraći kraj. U ovom trenutku on je nezaštićen, a ja u prednosti. Ali ja ne želim biti u toj poziciji, i uopće mi se ne sviđa ta dinamika. Ljubav ne bi trebala biti takva borba. K tome, ne mogu ja određivati što će se zbivati između nas. Do prije par sati mislila sam da mi je sve jasno, ali sada, nakon što sam ga vidjela toliko potresenog, u glavi mi se muti i misli su mi zbrkane. Čak i u mraku, osjećam Hardinove oči na sebi. Kad glasno uzdahnem, on brzo upita: Hoćeš da upalim televizor? - Ne. Možeš ako hoćeš, ne smeta mi, ali meni ne treba - odgovorim. Da sam bar uzela svoj e-čitač, da mogu čitati dok ne zaspem. Da se malo uživim u to kako su si Catherine i Heathcliff uništavali živote, možda bi mi se moj život učinio lakšim, manje traumatičnim. Catherine je provela čitav život boreći se protiv svoje ljubavi za tog čovjeka, padala i dizala se sve do dana kad ga je već preklinjala da joj oprosti i tvrdila da ne može živjeti bez njega - tek da bi umrla nekoliko sati kasnije. Ja mogu živjeti bez Hardina, zar ne? Neću provesti čitav svoj život boreći se s tim. Sve ovo je prolazno... Zar ne? Nas dvoje ipak nećemo ni sebe ni druge zaviti u crno zbog svoje tvrdoglavosti i upornosti, zar ne? Ne sviđa mi se nimalo osjećaj neizvjesnosti vezan uz ove paralele, posebice ako to znači da sam već počela uspoređivati Trevora s Edgarom. Ne znam ni što bih mislila o tome. Ma baš je čudno. - Tess - čujem kako me moj vlastiti Heathcliff zove, otimajući me iz turobnih misli. - Da - prokriještim. - Nisam ševio... spavao s Molly - kaže kao da će ispravljanjem proste riječi svoju izjavu učiniti manje šokantnom. I dalje šutim, donekle jer sam zaprepaštena što on sada govori o tome, djelomice zbog toga što mu želim vjerovati. Ali ne mogu si dopustiti da zaboravim kako je on majstor obmane. - Kunem se - doda. O, sad, ako se več kune... - A zašto si mi onda to rekao - grubo ga pitam. - Da te povrijedim. Samo sam bio jako ljut jer si rekla da si se ljubila s nekim, pa sam namjerno rekao nešto što će te povrijediti. Ne mogu ga vidjeti u mraku, ali nekako znam da leži na leđima, s rukama prekriženim ispod glave, zureći u strop. - A jesi li se ti stvarno ljubila s nekim - upita me prije nego što sam išta uspjela reći. - Aha - priznam. Ali kad čujem kako je oštro udahnuo zrak, pokušam ublažiti svoje riječi dodajući: - Samo jednom. - Zašto? Glas mu je hladan, a opet usijan. Čudno zvuči. 93 Anna
Krvolocna Barbika - Iskreno, pojma nemam... Bila sam ljuta na tebe, zbog toga kako si razgovarao sa mnom preko telefona, a i popila sam puno previše. I onda sam plesala s tim tipom i on me poljubio. - Plesala si s njim? Kako ste plesali - pita. Prevrnem očima na Hardinovu potrebu da uvijek zna svaki detalj o tome što radim, pa čak i kad nismo zajedno. - Ne želiš to čuti. Od njegova glasa zrak oko nas kao da je postao gušći. - Da, želim. - Hardine, plesali smo onako kako plešu ljudi u klubu. A onda me je on poljubio i htio da idem s njim kući. Zurim u obris ventilatora na stropu. Znam da će, ako nastavimo pričati o ovome, zrak postati tako gust da se ni ventilator ne bi mogao u njemu vrtjeti. Pokušam promijeniti temu. - Hvala ti za e-čitač. To je bilo stvarno lijepo od tebe. - Htio je da idete k njemu? I, jesi išla - čujem ga kako otpuhuje i jasno mi je da se uspravio u sjedeći stav. Ja ostanem ležati mirno na krevetu. - Zar to uopće moraš pitati? Znaš i sam da to nikada ne bih napravila - ispalim. - Pa eto, znao sam i to da ti ne bi nikada plesala i ljubila se s nekim u klubu - zareži on. Nakon nekoliko trenutaka tišine, progovorim. - Mislim da ti nije cilj da sad počnemo pričati o neočekivanim događajima. Pokrivači opet zašuškaju i ja ga osjetim kraj sebe. Njegov je glas sad točno kraj mene. - Molim te, molim te, reci mi da nisi to napravila. On sjedne na krevet kraj mene, a ja se malo odmaknem. - Znaš i sam da nisam. Bila sam s tobom malo kasnije te noći. - Ipak volim kad mi ti to kažeš. Glas mu je grub, ali uvjerljiv. - Reci da si ga poljubila samo jednom i da ga nikad više nisi vidjela ni čula. - Poljubila sam ga samo jednom i nikad ga više nisam vidjela ni čula - ponovim, samo zato što znam da je to njemu očajnički potrebno. Oči su mi prikovane za vrtložni crtež koji viri iznad gornjeg ruba njegove majice. To što je sa mnom u krevetu istodobno me i tješi i peče. Ne mogu podnijeti ovu borbu u sebi, usred koje kao da sam zaglavila. - Ima li još nešto što bih trebao znati - blago me upita. - Ne - slažem. Neću mu spominjati izlazak s Trevorom. Ništa se nije dogodilo, i to ga se ne tiče. Trevor mi je drag i stvarno ne želim na njega usmjeriti ovu tempiranu bombu od Hardina. - Sigurna si? - Hardine... Mislim da stvarno nisi u poziciji da me ispituješ - kažem i konačno ga pogledam u oči. Ne mogu si pomoći. - Znam - iznenadi me on svojim odgovorom. Kad se makne s kreveta, sve što nastojim je ignorirati tu nepodnošljivu prazninu koja me okružila. 94 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Današnji dan je bio pakao. Pakao koji sam dočekao raširenih ruku, ali svejedno pakao. Tko bi se nadao da ću, vrativši se s aerodroma, u stanu zateći Tessu. Izmislio sam jednostavnu laž: moje cure nema tjedan dana jer je otišla na božićne praznike. Mama se malo bunila, ali nije postavljala previše pitanja i nije dovodila u pitanje tu moju priču. Bila je tako radosna - i stvarno iznenađena - što uopće imam curu. Valjda su i ona i moj otac mislili da ću čitav svoj život biti sam. A opet, kao da sam ja nešto drugo mislio. Na neki uvrnut način, zabavljalo me to što ni trenutka nisam uspijevao ne misliti na tu djevojku, dok sam samo tri mjeseca prije jedino htio biti sam. Nisam nikada ni znao što zapravo propuštam, a sad kad sam to doznao, ne mogu je tek tako pustiti od sebe. Ali stvar je u njoj, samo u njoj, ipak; što god napravio, ne mogu je se otresti. Pokušao sam prestati, pokušao sam je zaboraviti, nastaviti živjeti kao prije... i sve je to bila jedna katastrofa. Ona prezgodna plavuša koju sam izveo van u subotu naprosto nije bila Tessa. I nijedna to nikada neće biti. Da, nalikovala je na nju, čak je bila i odjevena poput nje. Crvenjela bi se kad kažem nešto prosto i tijekom čitave večere izgledala je kao da me se malo boji. Bila je lijepa, to da, ali bila je tako dosadna. Nije ona imala u sebi onu vatru koju ima Tess - nije me korila zbog mojih prostih riječi, a nije ništa rekla čak ni kad sam joj usred večere stavio ruku na bedro. Znam da je sa mnom izašla samo zato da si ispuni neku sjebanu fantaziju o opasnom dečku prije nego što se sljedećeg jutra ode u crkvu ispovjediti, ali meni je to bilo okej; pa i ja sam nju samo iskoristio. Iskoristio sam je da ispuni prazninu koju je ostavila Tessa. Da zaboravim kako je Tessa i dalje u Seattleu s jebenim Trevorom. Kako sam se samo loše osjetio kad sam je krenuo poljubiti. Povukao sam se, a sram se jasno vidio na njezinu nedužnom licu praktički sam otrčao u auto, ostavljajući je samu u restoranu. Još sjedim u mraku i gledam u djevojku u koju sam beznadno zaljubljen. Vidjeti je u našem stanu, čuti kako se pere njezina odjeća u kupaonici, a stanje tako čist... Čak je i njezina četkica za zube bila tamo na umivaoniku... sve mi je to dalo nade. Ali opet, svi znamo što kažu za nadu. Još se držim za tračak svjetla koji vidim, za tu malu nadu da će mi možda i oprostiti. Da se sad probudi, sigurno bi zavrištala. Pa stvarno kao luđak stojim tu nad njom i gledam je kako spava. Ma znam da moram malo olabaviti. Moram joj dati malo zraka. Ovo ponašanje, ovi osjećaji, sve je to tako iscrpljujuće, toliko jače od mene, i nemam jebenog pojma kako da se nosim s tim. Ali sve ću ja srediti - jednostavno moram popraviti sve ovo. Samo ću joj još polako maknuti ovaj pramen kose s lica i maknut ću se od kreveta, natjerati se da legnem natrag na one deke, na betonski pod, kamo i pripadam. Možda ću noćas ipak moći zaspati.
95 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Kad se probudim, na trenutak sam zbunjena što vidim cigleni strop. Neobično mi je probuditi se ovdje, nakon spavanja u različitim hotelima proteklog tjedna. Kad ustanem iz kreveta, pod je raščišćen, a deke i jastuci naslagani tik do ormara. Uzmem svoju toaletnu torbicu i krenem u kupaonicu. Čujem Hardinov glas iz dnevne sobe: - Ne može ostati još i danas, mama. Njezina majka je čeka. - Pa zašto ne bismo njezinu mamu pozvali ovamo? Jako bih je voljela upoznati odgovara mu Trish. O ne. - Ne. Njezina majka je... Ja joj se baš i ne sviđam - govori on. - Kako to? - Misli da nisam dovoljno dobar za Tessu, valjda. A možda joj se ne sviđa kako izgledam. - Kako izgledaš?! Hardine, ne daj da te itko na svijetu čini nesigurnim. Ja sam mislila da se tebi sviđa... tvoj stil. - Pa i sviđa mi se. Mislim, jebe mi se što itko misli o meni. Osim Tesse. Dok ja u čudu zijevam, Trish se glasno smije. - Tko si ti, mladiću, i gdje je nestao moj mali dječak? A onda, s istinskom srećom u glasu, ona doda: - Ne mogu se ni sjetiti kad smo zadnji put ovako razgovarali, a da me nisi psovao. Bit će da su i godine prošle. Ovo je baš lijepo. - Okej, okej, daj me pusti - zagunđa Hardin i ja se zahihoćem zamišljajući kako ga Trish pokušava zagrliti. Nakon tuširanja, odlučim se potpuno spremiti prije nego što izađem iz kupaonice. Kukavica sam, znam, ali treba mi još malo vremena prije nego što nabacim lažni osmijeh za Hardinovu majku. Nije to zapravo lažni osmijeh... A u tome i jest problem, podsjeti me moja podsvijest. Bilo mi je stvarno lijepo jučer i naspavala sam se bolje nego u tjedan dana. Kad mi je kosa već nakovrčana gotovo do savršenstva, spakiram svoje sitnice natrag u toaletnu torbicu. Čuje se lagano kucanje na vratima. - Tess - zazove me Hardin. - Gotova sam - odgovorim i otvorim vrata, zatičući ga naslonjenog na dovratak, odjevenog u sive pamučne hlačice i bijelu majicu. - Ne želim te požurivati ili tako nešto, ali stvarno moram pišati. Malo mi se nasmiješi i ja kimnem. Pokušavam ne primjećivati kako mu hlačice nisko leže na bokovima, i kako mu se kroz majicu lijepo nazire kurzivni natpis tetoviran preko rebara. - Samo ću se obući, pa idem - kažem mu. On gleda u stranu. - Okej. 96 Anna
Krvolocna Barbika Odlazim u spavaću sobu, osjećajući užasnu grižnju savjesti zbog toga što lažem njegovoj majci i što odlazim ovako nabrzinu. Znam da se veselila našem druženju, a ja već idem, dan nakon što je doputovala. Obučem svoju bijelu haljinu i ispod navučem crne tajice, jer bez njih bi mi bilo previše hladno. Vjerojatno bih trebala samo navući traperice i gornji dio trenirke, ali ova mi haljina nekako daje samopouzdanje, a to je ono što mi danas jako treba. Spakiram svoju robu opet u torbe, a vješalice vratim u ormar. - Trebaš li možda pomoć - začujem Trish iza sebe. Poskočim, ispuštajući iz ruke mornarski plavu haljinu koju sam nosila u Seattleu. - Samo sam... - promucam. Njezine oči prelaze po polupra- znom ormaru. - Koliko dugo planiraš biti kod mame? - Ovaj... ja... Stvarno sam loš lažljivac. - Izgleda kao da te prilično dugo neće biti. - Aha... To je zato što nemam baš puno odjeće - proskvičim. - Htjela sam te pitati jesi li raspoložena za malo šopingiranja; možda bismo mogle otići zajedno po dućanima ako se uspiješ vratiti dok sam još tu? Ne mogu procijeniti vjeruje li ona tome što sam rekla ili ipak sumnja da se nemam namjeru ovamo vratiti. - Aha... svakako - ponovno slažem. - Mama - zovne Hardin dubokim glasom ulazeći u sobu. Primijetim kako se namrštio ugledavši prazan ormar i ponadam se da Trish ne promatra svoga sina ovako pomno kao ja. - Upravo sam se spakirala - objasnim, a on kimne. Povučem zatvarač na zadnjoj torbi, potpuno nesigurna što bih sad trebala reći. - Ja ću ti odnijeti torbe dolje - kaže on, uzimajući moje ključeve s ormarića i nestajući s mojim stvarima u rukama. Dok on odlazi, Trish mi obgrli ramena. - Tako mi je drago što sam te uspjela vidjeti, Tessa. Ne mogu ti reći koliko mi znači, kao majci, vidjeti svog jedinog sina ovakvog. - Kakvog - uspijem protisnuti. - Sretnog - odgovori ona, a ja osjetim peckanje suza u očima. Ako je ovo za nju sretni Hardin, ne želim ni vidjeti kako izgleda njezin uobičajeni Hardin. Pozdravim se s Trish i pripremim za konačni odlazak iz ovog stana. - Tessa - kaže Hardinova majka običnim glasom. Okrenem se da ju još jednom pogledam. - Ti ćeš mu se vratiti, zar ne - pita, a meni srce potone. Imam osjećaj da tim pitanjem smjera na nešto više od običnog povratka s božićnih praznika. Ne mogu se pouzdati u svoj glas. i zato samo kimnem i brzo izađem. Kad stignem do lifta, okrenem se i odem dolje stepenicama kako bih izbjegla Hardina. Obrišem kutove očiju i duboko udahnem prije nego što izađem van na snijeg. Kad stignem do auta, vidim da mi je vjetrobransko staklo očišćeno od snijega, a motor radi. Odlučim da neću nazvati majku i reći joj da dolazim. Ovaj čas mi se ne razgovara s njom. Želim ova dva sata vožnje iskoristiti za to da malo pročistim misli. Ponovno u glavi 97 Anna
Krvolocna Barbika moram napraviti popis “za i protiv” kad je riječ o mojoj vezi s Hardinom. Znam koliko sam glupa što o tome uopće i razmišljam - napravio mi je nešto doista strašno. Lagao mi je, izdao me i ponizio. Do sada, na popisu u rubrici “protiv” stoje laži, plahta, kondom, oklada, njegova narav, njegovi prijatelji, Molly, njegov ego, njegova bahatost... i to što je potpuno iznevjerio moje povjerenje. U rubrici “za” imam... pa... čvrstu činjenicu da ga volim. Da me čini sretnom, snažnijom, punijom samopouzdanja. I to što znam da on obično želi ono što je najbolje za mene, samo što je, naravno, upravo on taj koji mi nanosi štetu... Ali tu je i način na koji se smije i smiješi, način na koji me drži, na koji me ljubi, grli, način na koji se zbog mene i sam mijenja. Znam da je moj popis “za” ispunjen sitnicama, posebno kad se usporedi s težinom negativnih strana, ali sitnice i jesu najvažnije, zar ne? Ne mogu se odlučiti jesam li totalno poludjela što uopće razmatram ideju da mu oprostim ili to radim jer mi tako diktira ljubav. Što će me u ljubavi bolje voditi - razum ili osjećaji? Koliko god se trudila oduprijeti, nikako se ne mogu držati dalje od njega. Od početka to nisam mogla. Sad bi bilo dobro imati prijatelja s kojim mogu popričati, prijatelja koji je već bio u sličnoj situaciji. Da bar mogu nazvati Steph, ali i ona mi je, kao i drugi, čitavo vrijeme lagala. Mogla bih nazvati Landona, ali on mi je već rekao što misli, a ponekad je žensko gledište bolje, relevantnije. Snijeg je gust i vjetar jako puše, gurkajući moj auto na posve pustoj cesti. Trebala sam jednostavno ostati u motelu - što me je uopće spopalo da krenem na ovaj put? Ipak, unatoč nekim zastrašujućim trenucima na kliskoj cesti, vožnja protekne mnogo brže nego što sam mislila da hoće i, prije nego što sam se snašla, preda mnom se pojavi majčina kuća. Parkiram auto na njezinu uredno očišćenom kolnom prilazu i nakon tri kucanja na vrata ona napokon otvara, umotana u kućni ogrtač, mokre kose. Na prstima jedne ruke mogla bih nabrojati koliko sam je puta u životu vidjela ovakvu, bez frizure i šminke. - Što radiš ovdje? Zašto nisi nazvala - ispali ona neprijateljski kao i uvijek. Uđem u kuću. - Ne znam. Vozila sam po snijegu i nisam se usudila telefonirati. - Svejedno, trebala si nazvati, tako da se pripremim. - Ne moraš se pripremati, pa to sam samo ja. Ona frkne. - Za neuredan izgled nema dobrog izgovora, Tessa - kaže mi tonom kao da zapravo kritizira moj trenutačni izgled. Gotovo se naglas nasmijem na taj njezin smiješni komentar, ali se odlučim suzdržati. - Gdje su ti torbe - pita. - U autu. Uzet ću ih kasnije. - Što je to na tebi? Kakva ti je to haljina - njezine oči skeniraju moje tijelo i ja se nasmiješim. - Ta mi je za posao. Meni se baš sviđa. - Daleko previše otkriva... Ali boja je u redu, valjda. - Hvala. I, kako su Porterovi - pitam. Znam da ću spominjući Noahovu obitelj najlakše promijeniti temu. - Dobro su. Kažu da im nedostaješ. Dok odlazi prema kuhinji, dobaci preko ramena, nehajno: - Možda bismo ih trebali pozvati na večeru danas. 98 Anna
Krvolocna Barbika Ja se sva stresem i požurim za njom. - O, meni se čini da to nije dobra ideja. Ona me pogleda, pa si natoči šalicu kave. - Zašto? - Ne znam... osjećala bih se nekako čudno. - Theresa, Porterove poznaješ godinama. Ja bih voljela da te vide, sad kad imaš i posao i ideš na koledž. - Znači, malo bi se hvalila sa mnom pred njima? Iznerviram se od same pomisli na to. Ona bi njih stvarno pozvala samo zato da me pokazuje, da se ima čime pohvaliti. - Ne, samo im želim pokazati što si sve postigla. Ne bih se hvalila tobom - ispali ona. - Ja ipak radije ne bih da dođu. - Pa, Theresa, ovo je moja kuća i ako ih želim pozvati, to ću i učiniti. Idem se urediti, ne mogu ovakva hodati po kući, brzo se vraćam. I jednom dramatičnom gestom i okretom ona me ostavi samu u kuhinji. Prevrnem očima i zaputim se u svoju staru sobu. Umorna, legnem na krevet i čekam da moja majka dovrši svoje dugotrajne rituale uljepšavanja. - Theresa - budi me majčin glas iz daljine. Ni ne sjećam se kad sam zaspala. Podignem glavu s Buddhe, mojeg prastarog plišanog slona, i dezorijentirano doviknem: - Dolazim! Pospano ustanem i oteturam niz hodnik. Kad uđem u dnevni boravak, Noah sjedi na kauču. Ipak nije pozvala čitav klan Porter kao što je prijetila, ali i ovo mi je dosta da se smjesta razbudim. - Vidi tko je svratio dok si drijemala - kaže moja majka s umjetnim osmijehom. - Hej - kažem Noahu, ali zapravo mislim “stvarno nisam trebala ovamo dolaziti”. Noah lagano mahne rukom. - Hej, Tessa, super izgledaš. Naravno, nemam ja problema s Noahom, uopće, meni je on jako drag, baš kao da je član obitelji. Ali moram se odmoriti od svega što mi se sada događa u životu, a to što on sjedi tu ispred mene samo pridodaje mojim osjećajima krivnje i tjeskobe. Znam da mi on ništa nije skrivio i nije fer od mene da se prema njemu loše ponašam, pogotovo jer je bio stvarno ljubazan i pažljiv nakon našeg prekida. Moja majka izlazi iz prostorije, a ja skidam cipele i sjedam na kauč prekoputa Noaha. I, kako provodiš praznike? - Dobro, a ti? - Isto. Tvoja mama kaže da si bila u Seattleu? - Aha, bilo je super. Išla sam sa šefom i par kolega. On uzbuđeno zakima glavom. - To je sjajno, Tessa. Drago mi je zbog tebe - stvarno si počela raditi u izdavaštvu! - Hvala ti - nasmiješim mu se. Zapravo mi i nije tako čudno pričati s njim. Trenutak poslije, on pogleda niz hodnik, u smjeru kamo je otišla moja majka, pa se nagne bliže meni. - Čuj, mama ti je od subote baš jako napeta. Mislim, puno više nego inače. Kako ti izlaziš na kraj sa svim time? 99 Anna
Krvolocna Barbika - Na što misliš - namrštim se. - Mislim na čitavu tu stvar s tvojim tatom - izgovori on sporo, kao da ja znam o čemu govori. Molim? - Što s mojim tatom? - Zar ti nije rekla? - on pogleda opet niz hodnik. - Oh... Nemoj joj reći da sam ti ja rekao... Ali prije nego što završi, ja sam već na nogama i jurim hodnikom prema njezinoj sobi. Majko!!! Koji vrag se događa? Što je sad s mojim tatom? Nisam ga vidjela ni čula osam godina. A kako se Noah čudnovato držao... Da nije umro? Ne znam čak ni što bih osjećala u vezi s tim. - Što je s tatom - podignem glas dok burno ulazim u majčinu sobu. Njezine oči se rašire, ali brzo se pribere. - Govori - viknem. Ona okrene očima. - Tessa, najprije malo spusti glas. Ništa nije bilo, ništa oko čega bi se ti trebala zabrinjavati. - Nije tvoje da o tome odlučuješ. Reci mi što je bilo? Je li mrtav?! - Mrtav? O, ne. To bih ti svakako rekla - kaže ona i odmahne rukom. - Pa što je onda? Ona uzdahne i nekoliko sekundi me samo gleda. - Vratio se. Stanuje u blizini, ali neće te pokušati kontaktirati, tako da se oko toga ne moraš brinuti. Ja sam se za to pobrinula. - Što to uopće znači? U mojoj glavi više nema mjesta nakon čitavog ovog cirkusa s Hardinom, a sad se još i moj odavno neprisutni otac vratio živjeti u Washington. Sad kad o tome razmišljam, shvaćam kako nisam ni znala da se bio odselio nekamo daleko. Znala sam samo da nije sa mnom. - Ne znači ništa. To sam ti htjela reći kad sam te zvala u petak navečer, ali kako se ti nisi dala zamarati čak ni time da se javiš na telefon, riješila sam situaciju sama. Tu večer sam bila previše pijana da joj se javim, i hvala Bogu što se nisam javila. Ne znam Što bih onakva pijana s tom informacijom. A ne znam što bih s time ni sad. - On ti se neće javljati, tako da slobodno makni taj tužni izraz s lica i idi se spremi, idemo u kupovinu - reče ona, previše ravnodušno. - Ja ne želim ići u kupovinu, majko. Ovo s tatom je meni jako važno, ako nisi znala. - Ne, nije ti važno - reče ona glasom punim otrova. - Nema ga već godinama. I dalje ga neće biti za nas, prema tome, ništa se nije promijenilo. Ona nestane iza vrata svoje garderobe, a ja shvatim da nema smisla svađati se s njom. Odem natrag u dnevni boravak, obujem se i dohvatim svoj mobitel. - Kamo si krenula - pita me Noah. - Tko to zna - kažem i izađem van na hladni zrak. Uzalud sam se vozila ovamo dva sata kroz snijeg, samo da bih se uvjerila kako je ona totalna vještica... ne, kuja. Ona je totalna kuja. Rukom razmaknem snijeg s vjetrobrana; 100 Anna
Krvolocna Barbika užasna ideja, jer toliko je hladan da boli. Sjedam u auto i zubi mi cvokoću dok čekam da se motor malo ugrije kako bih krenula. Dok vozim, vrištim na sav glas, urlam iznova i iznova uvredljiva imena za svoju majku, sva kojih se uopće mogu sjetiti. Kad više ne mogu, jer mi se glas umorio, pokušam smisliti što ću sad, ali u misli mi samo naviru sjećanja na oca i ne mogu se ni na što koncentrirati. Suze mi natapaju obraze. Zgrabim svoj mobitel sa suvozačkog sjedala. Za par sekundi, kroz vanjski zvučnik na mobitelu zagrmi Hardinov glas. - Tess? Je li sve u redu? - Je - započnem, ali glas me izda i već se gušim u jecajima. - Što je bilo? Što ti je napravila? - Ona... Mogu li se vratiti - pitam, a on ispusti dugačak uzdah. - Naravno da možeš, bejbi... Tessa - ispravi se, a meni bude drago što me je opet nazvao bejbi. - Gdje si sad? Kad možeš doći? - Za dvadeset minuta - izgovorim kroz suze. - Okej. Hoćeš da ostanem na liniji? - Ne... Pada snijeg - objasnim i poklopim. Nisam ni trebala nikamo ići. Smiješno, gle kako opet jurim natrag Hardinu, unatoč svemu što mi je napravio. Predugih dvadesetak minuta kasnije zaustavljam se na parkiralištu, i dalje plačući. Obrišem lice najbolje što mogu, ali šminka mi se razmazala i ostavila ružne tragove. Kad izađem iz auta, ugledam Hardina kako stoji kraj ulaza u zgradu, pun snijega. Bez razmišljanja, potrčim k njemu i čvrsto ga zagrlim. On ustukne, očito zatečen mojim emocionalnim izljevom, ali potom me zagrli objema rukama i pusti me da se isplačem zagnjurena u njegovu trenirku, hladnu i mokru od snijega.
101 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Držati je u naručju prvi put nakon nečeg što mi se činilo kao čitava vječnost, to je bolje nego što riječi mogu opisati. Osjećaj olakšanja, baš fizički osjećaj, preplavio mi je tijelo kad mi je potrčala u zagrljaj - uopće nisam očekivao da se takvo što dogodi. U posljednje vrijeme bila je tako distancirana, tako hladna prema meni. Tko bi joj i zamjerio, ali jebote, baš mi je bilo teško. - Jesi li dobro - pitam je s ustima na njezinoj kosi. Ona potvrdno pomakne glavu naslonjenu o moja prsa, ali i dalje plače. Znam da ne može biti dobro. Majka joj je sigurno izgovorila svakakva sranja koja nije trebala. Znao sam da će biti tako i, iskreno, dio mene - onaj sebični dio mene - sretan je što je tako. Ne što je ta žena povrijedila Tessu, nego zato što je moja cura dojurila k meni po utjehu. - Hajdemo unutra - kažem. Ona kima, ali me ne pušta i ne miče se iz zagrljaja, pa se ja prisilim spustiti ruke s njezinih leđa i odmaknuti se kako bih je otpratio unutra. Njezino prelijepo lice išarano je crnim crtama a oči i usta su joj natečeni. Nadam se da nije plakala čitavim putem. Čim smo zakoračili u predvorje, izvadim veliki šal koji sam ponio dolje i omotam ga oko njezine glave i ušiju, tvoreći tako meki ljubičasi zamotuljak oko njezina predivnog lica. Sigurno se smrznula u ovoj haljinici. Ova haljina... inače bih svakako počeo maštati o svlačenju te fine tkanine s njezina tijela. Ali ne danas, ne dok je ona ovakva. Na nevjerojatno ljubak način, ona štucne i navuče šal preko glave. Plava joj kosa viri sa svih strana i ona zbog toga izgleda još mlađom nego stoje. - Hoćeš da popričamo o tome - pitam je dok izlazimo iz lifta i hodamo prema našem... prema stanu. Ona kimne, a ja otključam vrata. Moja mama sjedi na kauču i izraz zabrinutosti promijeni joj lice kad opazi kako Tessa izgleda. Dobacim joj značajan, upozoravajući pogled, u nadi da će se sjetiti kako je obećala da neće bombardirati Tessu pitanjima o njezinu iznenadnom povratku. Mama otrgne pogled od Tesse i zagleda se u televiziju, glumeći ravnodušnost. - Idemo nas dvoje malo u sobu - najavim, a mama kimne. Znam da je izluđuje to što ne smije pričati, ali ne želim da se zbog njezina zapitkivanja Tessa osjeti još gore. Dok prolazimo kroz hodnik, zastanem malo kraj termostata i pojačam temperaturu jer znam da se pošteno smrznula. Kad uđem u sobu, Tessa već sjedi na rubu kreveta. Nesiguran koliko joj se smijem približiti, pričekam da mi kaže bar nešto. - Hardine - kaže ona slabašnim glasom. To što je promukla govori mi da je ipak plakala cijelim putem i sad mi je još više žao. Priđem joj i stanem ispred nje, a ona me opet iznenadi primivši me za majicu i povlačeći me da stanem još bliže, između njezinih nogu. Očito se ne radi samo o tome da joj je mama rekla nekakve grube riječi. 102 Anna
Krvolocna Barbika - Tess... što ti je napravila - pitam dok ona ponovno počinje plakati lica zagnjurena u moj trbuh, a njezina šminka ostavlja trag po mojoj bijeloj majici. Jebe mi se za mrlje; ako ništa drugo, bar će me podsjećati na nju kad me opet ostavi. - Moj tata... - prokriješti ona, a ja se ukočim. - Tvoj tata - zinem u čudu. Ako je i on bio tamo... - Tessa, je li bio tamo? Je li ti nešto napravio - pitam je kroz stisnute zube. Ona odmahne glavom i ja je primim rukom za bradu da joj podignem lice, tjerajući je da me pogleda u oči. Ona nikad nije ovako tiha, čak ni kada je uzrujana. Tada je zapravo najglasnija. - On se vratio ovamo... a ja nisam ni znala da je bio negdje daleko. Mislim, pretpostavljala sam da je, ali nisam nikad o tome ni mislila. Nisam razmišljala o njemu. Moj glas ne zvuči toliko mirno koliko sam želio dok je pitam: - Jesi li pričala s njim danas? - Ne; ali ona je, ona je pričala s njim. Rekla mi je da mi on neće prilaziti, ali ja ne želim da ona o takvim stvarima odlučuje umjesto mene. - Ti bi ga htjela vidjeti? Što god mi je ikad ispričala o tom čovjeku, nije bilo lijepo. Bio je nasilan, više je puta udario njezinu majku, i to pred njom. Zašto bi ga sad htjela vidjeti? - Ne... da... pa ne znam. Ali ja želim o tome odlučiti. Nadlanicama si obriše rubove očiju. - Ali nije baš da bi on mene htio vidjeti. Preplavi me poriv da nađem tog čovjeka i pobrinem se za to da joj stvarno ne priđe blizu, i moram sam sebe u mislima smirivati prije nego što kažem nešto nepromišljeno i grubo. - Znaš, mislila sam... A što ako je on sad više poput tvoga tate? - Kako to misliš? - Što ako se promijenio? Što ako je, recimo, prestao piti? Nada koju razabirem u njezinu glasu para mi srce. - Ne znam... Takve se stvari ne događaju baš često - kažem joj iskreno. Vidim kako joj se krajevi usta spuštaju, pa nastavim: - Ali opet, moguće je. Možda je sada drukčiji... Ne vjerujem u to, ali tko sam ja da joj kvarim nade? - Nisam znao da te on uopće zanima. - I ne zanima me... pa, do sada me nije zanimao. Samo sam ljuta što je moja majka tu informaciju krila od mene - reče ona, a onda mi, povremeno brišući oči i nos o moju majicu, ispriča što se još dogodilo. Tessina majka je valjda jedina žena na svijetu koja bi povratak svog bivšeg muža alkoholičara objavila u istoj rečenici u kojoj najavljuje odlazak u šoping. Ne komentiram uopće činjenicu da je i Noah bio tamo, iako mi je to dignulo živce. Taj mali se, očito, ne kani maknuti od nje. Konačno, ona pogleda gore u moje lice, malo mirnija. Čini se da joj je puno bolje nego dolje na parkiralištu, kad je potrčala prema meni, i volio bih misliti da je to zato što je sad tu, sa mnom. - U redu je što sam došla, zar ne - pita me. - Aha, naravno. Možeš ostati koliko god želiš. To je, naposljetku, i tvoj stan. 103 Anna
Krvolocna Barbika Pokušam se nasmiješiti i, za divno čudo, ona mi uzvrati osmijeh prije nego što opet usekne nos o moju majicu. - Sljedeći tjedan bih trebala dobiti sobu u domu. Kimnem; ako išta progovorim, to će samo završiti tako da je patetično molim neka me ne ostavi ponovno.
104 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Odem u kupaonicu očistiti šminku i malo se sabrati. Topla voda uklanja mi s lica sve tragove mog previše uzbudljivog jutra, i zapravo mi je drago što sam opet ovdje. Unatoč svemu što je bilo između mene i Hardina, drago mi je znati da uz njega ipak imam utočište. On je u mom životu jedina konstanta; sjećam se da je on meni jednom to rekao. Pitam seje li to tada stvarno mislio. Pa čak i ako nije, vjerujem da sada osjeća tako. Samo bih voljela da mi više govori o tome što osjeća. Njegov jučerašnji slom, to je najjači iskaz emocija otkako sam ga srela. Ali voljela bih čuti i neke riječi nakon tih suza. Odem natrag u spavaću sobu i vidim Hardina kako odlaže moje torbe na pod. - Otišao sam dolje po tvoje stvari - kaže mi. - Hvala ti. Stvarno, nadam se da ne smetam - kažem ja njemu i sagnem se da uzmem trenirku i majicu. Moram se izvući iz ove haljine. - Ali ja želim da budeš ovdje, znaš to, zar ne znaš - tiho mi reče. Slegnem ramenima, a on se namršti. - Dosad bi to već morala znati, Tess. - Znam... ali mama ti je tu, a ja ovako dramatično upadam, sva u suzama - objasnim mu. - Mojoj mami je drago što si došla, a i menije. Osjećam kako mi se prsa nadimaju od radosti, ali ipak promijenim temu. - Jeste li vas dvoje nešto planirali za danas? - Htjela je da odemo u trgovinu ili tako nešto, ali to možemo i sutra. - Slobodno idite, ja ću se već nečim zabaviti - kažem mu. Ne želim da zbog mene mijenja dogovor s majkom koju nije vidio dulje od godinu dana. - Ne, sve okej, stvarno. Ne bi sad trebala ostajati sama. - Dobro sam. - Tessa, što sam upravo rekao - ljutito reče, a ja ga pogledam. Izgleda da je zaboravio kako ne treba on odlučivati umjesto mene. Nitko ne treba. On ublaži izraz svog lica i ispravi se. - Oprosti... Ti ostani ovdje, a ja ću otići s njom do trgovine. - To je već puno bolje - kažem i pokušam suspregnuti osmijeh. Hardin je bio tako pažljiv, tako... preplašen posljednjih dana. Iako mi se nije svidjelo što je pokušao raditi pritisak na mene, na neki mi je način drago vidjeti da je to i dalje onaj stari on. Odem do garderobe da se presvučem, ali upravo kad sam podignula haljinu preko glave, on pokuca na vrata. - Tess? - Molim - kažem. Nakon trenutka tišine, on pita: - Hoćeš li biti ovdje kad se vratimo? Glasno otpuhnem. - Aha. Kao da imam kamo otići. 105 Anna
Krvolocna Barbika - Okej. Ako ti nešto zatreba, nazovi me - reče. Glas mu je tužan. Nekoliko minuta kasnije začujem kako se otvaraju i zatvaraju ulazna vrata i izađem iz spavaće sobe. Možda sam ipak trebala ići s njima, a ne ostati ovdje sama sa svojim mislima. Već se osjećam usamljeno. Nakon što sam sat vremena gledala televiziju, to mi postane dosadno preko svake mjere. Svako malo moj mobitel zavibrira i preko ekrana se pojavi ime moje majke. U potpunosti je ignoriram i želim da se Hardin što prije vrati kući. Odem po svoj e-čitač da čitajući ubijem vrijeme, ali ne mogu prestati pogledavati na sat. Želim poslati poruku Hardinu i pitati ga koliko će se još zadržati, ali umjesto toga odlučim napraviti večeru, da mi brže prođe vrijeme. Odem u kuhinju kako bih odlučila što ću napraviti, nešto što zahtijeva neko vrijeme, a opet nije teško. Lazanje, napravit ću lazanje. Uskoro je osam, pa osam i trideset i oko devet već ponovno mislim da bih mu trebala poslati poruku. Koji mi je vrag? Jedna svađa s majkom i ja se već vješam Hardinu oko vrata? Ako ćemo pošteno, moram si priznati da se zapravo nikad nisam ni prestala oslanjati na njega. Iako to sebi ne želim priznati, znam da nisam spremna za život bez Hardina. Mislim, neću sad skočiti naglavce na njega, ali već sam umorna od borbe sa samom sobom. Koliko god da se on ružno prema meni ponio, shvaćam da sam bez njega puno jadnija nego što sam bila čak i u onom trenutku kad sam doznala za okladu. Pomalo samoj sebi idem na živce zbog tog svog nedostatka čvrste volje, ali opet ne mogu samoj sebi zanijekati koliko mi je laknulo kad sam mu se danas vratila. Još mi treba malo vremena da razmislim, da vidim kako će se stvari između nas odvijati. Još sam zbunjena. Devet i petnaest. Tek je devet i petnaest, a ja sam već postavila stol i počistila nered od kuhanja. Poslat ću mu poruku, samo jednu, s jednostavnim Hej, kako ide? tek da vidim što se s njim zbiva. Snijeg i dalje pada i javit ću mu se, pa što, normalno je da se sad već malo i brinem. Tek što sam uzela mobitel u ruku, ulazna vrata se otvaraju. Gotovo potajice, spustim mobitel dok Hardin i njegova mama ulaze. - I, kako je bilo u kupovini - pitam u isti čas dok on govori: - Napravila si večeru? - Prvo ti - kažemo opet u isti glas i oboje se počnemo glasno smijati. Podignem ruku i svečano kažem njemu i Trish: - Napravila sam večeru. Ali ako ste već jeli, dobro, nema veze. - Kako ovdje dobro miriše - govori njegova mama gledajući u pun, postavljen stol. Istoga trena spušta torbu na pod i sjeda za njega. - Hvala ti, Tessa, dušo. Ona trgovina je bila grozna, koja gužva... Bili su tamo svi koji su se tek u zadnji čas sjetili kupiti stvari za Božić. Ma tko uopće čeka dva dana prije Božića da kupi darove? - He-he, pa ti, na primjer - odgovori Hardin i natoči si čašu vode. - Joj, šuti - prekori ga ona i stavi komadić kruha u usta. Hardin sjedne odmah do svoje majke, a ja prekoputa njega. Tijekom večere, Trish priča o svim užasima šopinga koje su doživjeli i kako su jednog čovjeka pretraživali djelatnici osiguranja jer je pokušao ukrasti haljinu. Hardin ustvrdi da je taj muškarac haljinu htio baš za sebe, a Trish prevrne očima i nastavi naširoko pripovijedati. Primijetim i sama da je jelo 106 Anna
Krvolocna Barbika koje sam pripremila zapravo jako fino - bolje nego što mi inače uspije - i uskoro je gotovo cijelim lim lazanja nestao. I ja sam vadila dva puta - mislim stvarno, ovo je zadnji put da ništa ne pojedem čitav dan. - E, da, kupili smo drvce - najednom izjavi njegova mama. - Maleno je, ali vas dvoje morate imati božićno drvce u stanu, pogotovo za vaš prvi zajednički Božić! Ona pljesne rukama, a ja se glasno nasmijem. Čak i prije nego što se sve između nas raspalo, Hardin i ja nikad nismo pričali o nabavi božićnog drvca. Bila sam toliko zaokupljena zajedničkim useljenjem, i Hardinom kao takvim, da sam gotovo potpuno zaboravila na blagdane. Nijedno od nas nije pokazalo nikakvo zanimanje ni za Dan zahvalnosti - on iz očitih razloga, a ja zato što nisam htjela provesti taj dan s majkom u crkvi, pa smo samo naručili pizzu i družili se u mojoj sobi. - To je okej, zar ne - pita Trish i tek onda shvatim da joj ništa nisam bila odgovorila. - O da, naravno, to je u redu - kažem joj i pogledam u Hardina, koji samo zuri u svoj prazni tanjur. Trish ponovno preuzme glavnu riječ i zahvalna sam joj za to. Nakon nekoliko minuta, ona objavi: - E, pa iako bih jako voljela ostati budna zajedno s vama partijanerima, ipak moram na spavanje, znate, ono, zbog ljepote - našali se. Još jednom mi zahvali, stavi svoj tanjur u sudoper i poželi nam laku noć prije nego što se nagne i poljubi Hardina u obraz. On zagunđa i malo se izmakne, pa mu njezine usne jedva i okrznu kožu, ali čini se da njoj nije zasmetala njegova gesta. Potom zagrli mene jednom rukom oko ramena, te mi utisne mali poljubac u vrh glave. Hardin prevrne očima, a ja ga trknem nogom pod stolom. Kad ona ode, ustanem i pospremim ono malo lazanja stoje ostalo za poslije. - Hvala ti što si napravila večeru. Nisi trebala - kaže mi Hardin i ja kimnem prije nego što oboje krenemo prema spavaćoj sobi. - Večeras ja mogu spavati na podu s obzirom na to da si ti prošlu noć - ponudim, iako znam da me on nikad ne bi pustio da spavam na podu. - Ne, sve je okej. Zapravo i nije tako loše tamo - reče. Sjednem na krevet, a Hardin izvadi deke iz ormara i prostre ih na pod. Dobacim mu dva jastuka i on mi se nekako čudno nasmiješi prije nego što počne otkopčavati hlače. O, pa ja bih svakako morala pogledati u drugu stranu! Nije da to želim, ali znam da bih trebala. On svuče crne traperice i iskorači iz nogavica. Ne mogu prestati gledati kako mu se mišići pomiču ispod tetovirane kože dok se saginje, jednostavno ne mogu, i to me podsjeti koliko me Hardin privlači, čak i kad sam ljuta na njega. Crne bokserice pripijaju mu se uz tijelo. On tržne glavom prema meni i pogleda me. Njegovo lice, ozbiljno i fokusirano na mene, samo me još više baci u trans. Linija vilice tako mu je oštra, tako zanimljiva. A on i dalje zuri u mene. - Oprosti - kažem i nekako maknem pogled, okrenuvši glavu u stranu. Obrazi mi gore od srama. - Ne, ti oprosti. Samo navika, pretpostavljam - slegne on ramenima i izvuče pamučne hlače iz komode. Uporno gledam u zid sve dok ne začujem njegovo “Laku noć, Tess” i ugasim svjetlo. Praktički sam mu u glasu čula osmijeh. 107 Anna
Krvolocna Barbika Probudi me oštar zvuk. Gledam u strop, u mraku jedva vidim obrise stropnog ventilatora. I onda ga opet čujem. Hardinov glas. - Ne! Molim vas - jeca on. Sranje, opet ima nolnu moru. Skočim iz kreveta i kleknem kraj njegova tijela koje se bacaka na podu. - Ne - ponavlja, ovaj put puno glasnije. - Hardine! Hardine, probudi se - govorim mu u uho i tresem mu ramenima. Majica mu je mokra od znoja i lice mu je iskrivljeno dok otvara oči, isti čas sjedajući. - Tess - dahće i vuče me u zagrljaj. Prstima mu prođem kroz kosu prije nego što dlanovima prijeđem niz njegova leđa, nježno mu dodirujući kožu vrhovima noktiju. - Sve je u redu - govorim mu iznova i iznova, i on me grli čvršće. - Dođi, idemo u krevet - kažem i ustanem. Držeći se za rub moje majice, on se popne u krevet za mnom. - Jesi li dobro - pitam ga kad legnemo. On kimne i ja se privinem bliže k njemu. - Bi li mi možda mogla donijeti malo vode - kaže. - Naravno. Odmah se vraćam. Upalim lampu prije nego što izađem iz kreveta, pa krenem što tiše mogu, da ne probudim Trish. Ali kad stignem u kuhinju, ona je već tamo. - Kako je on - pita me. - Sad je dobro. Samo sam došla po malo vode za njega - kažem joj i napunim čašu ispod slavine. Kad se okrenem, ona me privuče sebi u zagrljaj i poljubi me u obraz. - Možemo li sutra popričati - upita. Odjednom sam previše nervozna da bih govorila, pa samo kimnem, zbog čega se ona nasmiješi, iako, dok odlazim, iza leđa čujem kako tiho šmrca. Ponovno sam u sobi, Hardin izgleda kao da mu je laknulo što sam se vratila, uzima od mene čašu vode i zahvaljuje mi. Iskapi čašu do dna dok ga ja gledam, pa mu se pridružim u krevetu. Vidim da je nemiran, možda od noćne more, ali znam da je bar jednim dijelom takav i zbog mene. - Dođi ovamo - kažem mu i vidim olakšanje u njegovim očima dok se pomiče bliže mom tijelu, i ja ga zagrlim i stavim glavu na njegova prsa. I mene to jednako tješi, barem onoliko koliko, kako zamišljam, tješi i njega. Usprkos svemu što mi je učinio, u njegovu se zagrljaju osjećam kao doma. - Ne puštaj me, Tess - šapne i sklopi oči.
108 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Budim se u znoju. Hardinova glava mi je na trbuhu, a njegove ruke stišću me u medvjeđi zagrljaj. Sigurno su mu već utrnule od moje težine. Noge su mu isprepletene s mojima i tiho hrče. Duboko udahnem i pažljivo podignem ruku kako bih mu maknula jedan preslatki pramen kose s čela. Osjećam se kao da njegovu kosu nisam dotaknula jako dugo, a zapravo se nismo ovako grlili tek od prošle subote. U glavi mi se poput filma ponovno počnu vrtjeti prizori iz Seattlea dok prstima prolazim kroz njegovu meku, raščupanu kosu. On zatrepće i otvori oči i ja brzo odmaknem ruku. - Oprosti - kažem, postiđena što me je uhvatio na djelu. - Ne, baš je bilo lijepo - reče on glasom dubokim od spavanja. Nakon što je par trenutaka još samo ležao i disao uz moju kožu, on se digne - prebrzo po mom mišljenju - i pomislim kako mu nisam trebala dirati kosu, jer bi, da nisam, sigurno još spavao držeći me u naručju. - Imam nekog posla danas, pa ću skoknuti malo do grada - reče on i dohvati svoje crne traperice iz ormara. Potom dohvati čizme i s lakoćom ih navuče. Imam dojam da se žuri izaći odavde. - Okej... Molim? Mislila sam da će mu biti drago što smo spavali zajedno i što smo se grlili prvi put u tjedan dana. Mislila sam da će se zbog toga osjetiti neka promjena - ne posvemašnja, ali bar da će primijetiti da više nisam tako odlučna, da sam nekoliko koraka bliže nego jučer stvarnom pomirenju s njim. - Aha - reče on i dotakne s dva prsta svoj piercing u obrvi prije nego što preko glave navuče bijelu majicu, te dohvati još jednu, crnu, iz ormara. Ne kaže više ništa, već samo ode, ostavljajući me opet posve zbunjenu. Među svim stvarima koje sam mogla očekivati da se jutros dogode, svakako nije bio i njegov brzinski odlazak. O kakvom poslu on uopće govori, baš na današnji dan? I on, isto kao i ja, samo čita rukopise, samo što u tome ima više slobode nego ja jer može raditi od kuće, i zašto bi onda morao raditi baš danas, i to ne od kuće? Od pomisli na ono kad mi je Hardin zadnji put ovako rekao da mora nešto “raditi”, trbuh mi se zgrči. Čujem ga kako nakratko priča s majkom prije nego što začujem kako se ulazna vrata otvaraju i zatvaraju. Zavalim se natrag u jastuke i djetinjasto ritnem nogom pokrivač. Ali, osjetivši sirenski zov mirisa kave, napokon ustanem iz kreveta i otapkam u kuhinju. - Dobro jutro, dušice - procvrkuće Trish sjedeći uz kuhinjski pult. - Dobro jutro. Hvala što ste skuhali kavu - kažem i dohvatim vrč vruće kave. - Hardin je rekao da mora nešto obaviti - reče, mada to meni više zazvuči kao pitanje nego kao izjava. - Aha... rekao je nešto u tom smislu - odgovorim, nesigurna što bih drugo mogla reći. 109 Anna
Krvolocna Barbika Ali čini se da ona ne mari više za to. - Drago mi je što je on dobro, nakon onoga sinoć reče zabrinutim glasom. - Da, i meni isto. A onda, bez razmišljanja, dodam: - Nisam ga trebala tjerati da spava na podu. Njezine se obrve upitno namršte. - Zar nema noćne more kad ne spava na podu oprezno upita. - Ne, nema ih kad mi... Glas me izda i počnem malo brže miješati šećer u kavi, smišljajući kako da se sad izvučem. - Hoćeš reći, kad si ti uz njega - završi ona umjesto mene. - Da... Kad sam ja tu. Ona me pogleda s onim izrazom u očima koji samo majke - tako sam barem čula mogu imati kad govore o svojoj djeci. - Želiš li znati otkud mu noćne more? Znam da bi se on jako ljutio da ti to kažem, ali mislim da bi trebala znati. - Oh, molim vas, gospođo Daniels. Progutam knedlu. Zaista ne želim da mi sad ispriča tu mračnu priču. - Rekao mi je... što se dogodilo te noći. I još jednom progutam knedlu dok se njoj oči šire u čudu. - On ti je ispričao to - dahne ona. - Žao mi je, nisam to htjela tako reći. Ali sinoć mi se učinilo da vi znate - kažem s prizvukom isprike i otpijem gutljaj kave. - Ne, ne... Nemoj se ispričavati. Samo se čudim što ti je to rekao. Očito je da znaš kako ima noćne more, ali to... to je nevjerojatno. Vrhovima prstiju obriše krajeve očiju i nasmiješi mi se, ravno iz srca. - Nadam se da vama ne smeta što mi je to rekao. I jako mi je žao što vam se to dogodilo. Ne želim gurati nos u njihove obiteljske tajne, ali s nečim takvim nisam se nikada susrela pa ne znam kako bih se ponašala. - Sve je u redu, i više nego u redu, Tessa, dušo - reče ona i počne plakati. - Samo mi je drago što on ima tebe... Oni su bili tako strašni - a on je vrištao i vrištao. Pokušavala sam ga poslati na terapiju, ali znaš Hardina. Nije htio razgovarati s terapeutom. Uopće. Doslovce, ne bi izustio ni jednu riječ, samo bi sjedio i buljio u zid. Položim svoju šalicu na pult i zagrlim Trish objema rukama. - Ne znam što te je zapravo natjeralo da se jučer vratiš ovamo, ali znaš, jako mi je drago što si se vratila - izgovori ona tiho u moje rame. - Molim? Ona se malo odmakne da me pogleda. Oči joj već poprimaju veseo izraz dok još malo briše mokre podočnjake. - Daj, dušo, jesam stara, ali nisam toliko. Vidjela sam da se nešto događa između vas dvoje. Vidjela sam koliko se začudio što te vidi u stanu, kad smo došli, a znala sam da nešto ne valja još kad mi je javio da nećeš moći doći u Englesku. 110 Anna
Krvolocna Barbika I ja sam imala osjećaj da ona nešto sluti u vezi s nama, ali nisam imala pojma do koje nas mjere čita kao otvorenu knjigu. Otpijem veliki gutljaj kave koja je sad već mlaka i malo razmislim o tome. Trish me nježno primi za drugu ruku. - Bio je toliko uzbuđen... mislim, koliko to Hardin već može biti... što te dovodi u Englesku, a onda je prije nekoliko dana samo rekao da odlaziš iz grada na neko vrijeme. Naravno da mi je odmah bilo jasno da nešto nije u redu. Što se dogodilo - pita me. Otpijem još jedan gutljaj i pogledam je u oči. - Pa... Nemam pojma što bih joj rekla, jer mi se rečenica tipa “O, ništa strašno, samo mi je vaš sin zbog oklade uzeo djevičanstvo” nekako ne čini prikladnom u ovom trenutku. - On... lagao mi je - jednostavno kažem. Ne želim da se ona žalosti zbog Hardina i nemam volje s njom ulaziti u detalje čitave te priče, ali ne želim joj niti lagati u vezi s tim. - Nešto važno i veliko? - Da, važna i velika laž. Ona me pogleda oprezno, kao da ću svaki čas eksplodirati. - Je li mu žao zbog toga? Čudno mi je razgovarati s Trish o tome. Ja nju ni ne poznajem, a ona je njegova majka, pa će, što god bilo posrijedi, prirodno biti na njegovoj strani. I zato oprezno odgovorim: Da... mislim da je - i iskapim ostatak svoje kave. - Je li rekao da mu je žao? - Je... Nekoliko puta. - Je li pokazao da mu je iskreno žao? - Pa da, na neki način. Je li mi to pokazao? Znam da je neki dan imao pravi emocionalni slom i da je zadnjih dana tiši nego obično, ali još nije rekao ono što bih ja voljela čuti. Ona me gleda i šuti, i na trenutak osjetim pravi strah od toga što će sljedeće reći. A onda me ona iznenadi govoreći: - Pa, kao njegova majka, ja moram trpjeti njegove čudne ispade. Ali ti ne moraš. Ako želi da mu oprostiš, onda to mora zaslužiti. Mora ti pokazati da nikada više neće napraviti ništa slično tome što je napravio, što god to bilo - a pretpostavljam da ti je nešto zaista gadno slagao kad si se zbog toga odselila. Samo nemoj zaboraviti da je od njega prilično teško dobiti izraze osjećaja. On je uvijek bio vrlo ljutit dječak... a sada je ljutiti dečko. Znam da moje pitanje zvuči glupo - jer ljudi čitavo vrijeme lažu jedni drugima - ali riječi mi izlete iz usta prije nego što sam ih uspjela zaustaviti. - Recite mi, biste li vi oprostili nekome tko vam je lagao? - Pa, to bi ovisilo o tome kakva laž je posrijedi, i koliko je toj osobi sada žao što je to učinila. Ali reći ću ti jednu stvar: kad si dopustiš da povjeruješ u previše laži, teško je ponovno pronaći put do istine. Govori li ona meni da bih mu trebala oprostiti? Ona lagano zabubnja prstima po pultu. - Međutim, ja poznajem svog sina i vidim da se promijenio otkad sam ga vidjela zadnji put. Jako se promijenio unatrag nekoliko mjeseci, 111 Anna
Krvolocna Barbika Tessa. Ne mogu ti ni objasniti koliko. On se smije, on se veseli. Jučer je čak dugo i lijepo razgovarao sa mnom. Osmijeh joj je blistav iako govori o ozbiljnoj temi. - I znam da će on, ako te izgubi, ponovno postati onakav kakav je bio prije. Ali ne bih htjela da se ti sad osjetiš na bilo koji način obvezanom radi toga. - Ja nisam... ne osjećam se obvezanom, hoću reći. Samo ne znam što bih mislila. Kad bih joj bar mogla ispričati čitavu priču, pa nakon toga čuti njezino mišljenje. Kad bi bar moja majka bila tako puna razumijevanja kao Što mi se čini da je Trish. - Pa, na kraju uvijek ti moraš biti ta koja će odlučiti. Samo si daj dovoljno vremena i natjeraj ga da poradi na tome. On stvarno brzo sve shvaća, uvijek je bio takav. Ali to možda i jest dio problema, jer je zbog svoje brze pameti uvijek mogao postići sve što želi. Nasmijem se, jer upravo je rekla veliku istinu. - Da, takav je on. Uzdahnem i krenem prema ostavi po kutiju žitarica. Ali Trish me zaustavi govoreći: Što misliš o tome da se nas dvije lijepo spremimo i odemo van na doručak, pa poslije toga obavimo neke vrlo ženske stvari? Meni bi, primjerice, jedno pravo šišanje spasilo glavu. Nasmije se i zatrese svojom dugom smeđom kosom. Sviđa mi se njezin smisao za humor, kao i Hardinov, kad si on uopće dopusti da se našali. Njegove su šale uglavnom nepristojne, to da, ali vidim od koga je naslijedio duhovitost. - Odlično. Dajte mi samo minutu da se otuširam - kažem i vratim kutiju natrag u ostavu. - Tuširanje? Pa vani pada snijeg, a kosu će nam ionako oprati! Ja sam kanila jednostavno izaći u ovome. Pokaže rukom na crnu trenirku na sebi. - Navuci traperice ili nešto takvo, pa idemo! Koliko je ovo drugačije od ičega što bih u sličnoj prilici doživjela sa svojom majkom. Morala bih prvo ispeglati što ću obući, pa nakovrčati kosu i našminkati se pažljivo - čak i ako samo idemo u dućan po namirnice. Nasmiješim se i kažem: - Okej. U spavaćoj sobi, uzmem iz ormara traperice i gornji dio trenirke, pa skupim kosu u punđu. Navlačeći svoje niske, udobne cipele, požurim prema kupaonici pa nabrzaka operem zube i umijem se. Kad se pridružim Trish u dnevnoj sobi, ona je spremna i stoji kraj vrata. - Mislim da bih trebala ostaviti poruku Hardinu ili mu poslati SMS - kažem. Ali ona se samo nasmije i povuče me prema vratima. - Ne brini se, bit će on okej. Nakon što sam jutro i veći dio popodneva provela s Trish, osjećam se mnogo više opuštenom. Ona je tako draga, zabavna, tako je lako razgovarati s njom. Čitavo vrijeme ona razgovor održava u veselom tonu i gotovo cijelo vrijeme me nasmijava. Obje uredimo kosu kod frizera, Trish ošiša šiške i izaziva mene da učinim isto, ali ja to s osmijehom odbijem. Međutim, dopustim joj da me nagovori da si kupim crnu haljinu za Božić. Iako nemam pojma što ću raditi za Božić. Ne bih se htjela nametati Hardinu i njegovoj mami, a nikome još nisam kupila ni poklone. Razmišljam o tome da prihvatim Landonov poziv i odem kod 112 Anna
Krvolocna Barbika njih. Čini mi se malo pretjeranim da provedem Božić s Hardinom, kad čak nismo cura i dečko. Sad smo u toj čudnoj međufazi: nismo zajedno, ali počela sam osjećati da se zbližavamo, prije nego što je onako odjurio jutros. Do trenutka kad se vratimo u stan, Hardinov auto već je na parkiralištu i ja postajem nervozna. Kad se popnemo gore, zateknemo ga kako sjedi na kauču s hrpom papira raširenih u krilu i na niskom stoliću ispred njega. Ima olovku među zubima i izgleda kao da je jako zaokupljen time što radi. Radi svoj posao, pretpostavljam, ali dosad sam ga samo nekoliko puta u više mjeseci vidjela u toj fazi. - Bok, sine - veselo ga pozdravi Trish. - Hej - ravnodušno uzvrati Hardin. - Jesmo li ti nedostajale - zadirkuje ona, a on prevrne očima, pa skupi papire na hrpu i gurne ih u korice debelog fascikla. - Bit ću u spavaćoj - otpuhne i ustane s kauča. Pogledam Trish i slegnem ramenima te krenem za Hardinom u našu sobu. - Gdje ste bile - pita me dok spusta svoj fascikl na komodu. Jedan list papira ispadne i on ga odmah gurne natrag pa brzo zakopča fascikl. Sjednem na krevet s prekriženim nogama. - Išle smo na doručak, pa kod frizera i malo u šoping. - Oh. - A gdje si ti bio - pitam. On pogleda u pod, pa tek onda odgovori. - Radio sam. - Sutra je Badnjak. Ne vjerujem baš da si bio na poslu - kažem tonom koji mi govori da je Trish dobro utjecala na mene. Njegove zelene oči sijevnu prema meni. - Pa, stvarno me nije briga ako mi ti to ne vjeruješ - reče zafrkantskim tonom i sjedne na drugi kraj kreveta. - Dobro, koji je tvoj problem - ispalim. - Nikoji. Nemam nikakav problem. Opet je podignuo zidove oko sebe; točno osjećam da ne mogu prodrijeti do njega. - Očito imaš. Zašto si otišao van jutros? On provuče prste kroz kosu. - Već sam ti rekao. - Ne vrijedi ti lagati, Hardine. To te je i dovelo... nas je dovelo u čitavu ovu zbrku podsjetim ga. - Dobro! Hoćeš znati gdje sam bio? Bio sam kod svog tate - vikne on i ustane. - Kod tate? Kako to? - Htio sam razgovarati s Landonom. On sjedne na stolicu. Ja prevrnem očima. - Ona priča o poslu mi zvuči uvjerljivije. - Ali istina je. Hajde, nazovi ga, ako meni ne vjeruješ. - Okej. A o čemu ste razgovarali ti i Landon? - O tebi, naravno. 113 Anna
Krvolocna Barbika - O meni? Što - raširim ruke ispred sebe. - Onako, općenito. Znam da nisi ovdje zato što bi to željela - reče gledajući mimo mene. - Da ne želim biti ovdje, ne bih bila ovdje. - Nemaš gdje drugdje otići. A da imaš, znam da ne bi bila ovdje. - A zašto si tako siguran u to? Pa spavali smo zajedno u krevetu sinoć. - Da, a i ti znaš zbog čega - da nisam imao noćnu moru, ne bi me nikad pustila u krevet. To je sve, to je jedini razlog, i jedini razlog što uopće razgovaraš sa mnom sada. Jer me žališ. Ruke mu drhte, a pogled mu je prodoran. Kroz zelenilo njegovih očiju vidim da ga je sram. - Kao da je bitno zašto se to dogodilo - odmahnem glavom. Ne znam zašto on uvijek tako brza sa zaključcima. Zašto mu je tako teško prihvatiti činjenicu da je voljen? - Tebi je samo žao jadnog Hardina koji ima noćne more i ne može spavati u jebenom krevetu sam! Njegov glas je presnažan, a nismo sami u stanu. - Prestani vikati. Mama ti je u drugoj sobi - viknem i ja na njega. - Jeste li to vas dvije radile cijeli dan... pričale o meni? Ne trebam ja tvoje jebeno sažaljenje, Tess. - O, Bože moj! Stvarno si nemoguć! Nismo pričale o tebi, ne na taj način. A, čisto da znaš, ja tebe ne sažalijevam, htjela sam da dođeš u krevet bez obzira na to što si sanjao. Prekrižim ruke na prsima. - Da, kako ne - ironično će on. - Ali ne radi se o tome što sam ja htjela; radi se o tome kako se ti osjećaš u vlastitoj koži. Ako ništa drugo, ti trebaš prestati saža- lijevati sam sebe - kažem mu jednako oštrim tonom. - Nije istina. - Ali čini se da je. Opet si započeo svađu sa mnom bez ikakva vidljiva povoda. Trebali bismo ići naprijed, a ne natrag. - Naprijed - pogleda me u oči. - Aha... ovaj... htjela sam reći možda - promucam. - Možda - nasmije se on. I odjednom je sav sretan - smije se kao malo dijete na Božić. Upravo se svađao sa mnom, obrazi su mu se rumenjeli od ljutnje. Čudno, i sama osjećam kako moja ljutnja nestaje istom brzinom. Pomalo me plaši što on na mene tako snažno utječe. - Ti si lud, ono, doslovno - kažem mu. On mi dobaci ubojit smješak. - A ti imaš lijepu frizuru. - Tebe treba liječiti - zadirkujem ga, a on se počne smijati. - Tu ti ne mogu proturječiti - odgovori. I ne mogu si pomoći, smijem se glasno zajedno s njim... Možda sam i ja jednako luda kao i on. 114 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Naš trenutak smijeha prekine zvuk s moga mobitela koji vibrira i poskakuje po površini komode. Hardin ga dohvati, pogleda u zaslon i kaže: - Landon. Uzimajući mobitel od njega, odgovorim na poziv: - Halo? - Hej, Tessa - kaže Landon. - Čuj, mama me je molila da te nazovem i pitam hoćeš li doći k nama za Božić? Mama mu je stvarno jako draga. I kladim se da će za Božić napraviti gozbu. - Oh... da, rado. Kada bih trebala doći? - U podne - nasmije se on. - Već je počela kuhati i, da sam na tvom mjestu, ne bih ništa jeo prije ručka. - Smjesta ću se početi izgladnjivati - našalim se. - Što da donesem? Znam da Karen kuha puno bolje od mene, ali mogla bih nešto napraviti - možda neki desert? - Aha, može, desert je okej. Ali isto... Znam da je ovo malo čudno i, ako ti je neugodno zbog ovoga što ću te zamoliti, slobodno me odbij. Počne govoriti tišim glasom. - Znaš, oni bi htjeli pozvati Hardina i njegovu mamu. Ali ako se ti i Hardin ne slažete... - Slažemo se. Nekako - prekinem ga. Hardin podigne obrvu na moj odgovor, a ja mu se nervozno nasmiješim. Landon ispusti mali uzdah. - Super. Ako bi samo mogla njima prenijeti poziv, mojima bi bilo jako drago. - Svakako, hoću - kažem mu, a onda mi nešto sine. - A što da im kupim? Mislim, za božićni dar. - Ne, ne! Ništa! Nemoj nositi nikakve darove. Pokušavam držati pogled prikovan za zid i ne pogledavati u Hardina koji zuri u mene. Okej, dobro. Ali donijet ću darove, pa mi ipak reci koje? Landon dobroćudno otpuhne. - Tvrdoglava kao i uvijek. Pa, moja mama voli kuhinju, a Kenu bi bio dobar i pritiskivao papira... ili nešto takvo. - Pritiskivač za papir - frknem ja. - To je užasan dar. On se nasmije. - Pa, samo mu nemoj kupiti kravatu jer sam mu to ja kupio. Potom zagunđa. - Okej, samo javi ako ti nešto bude trebalo u međuvremenu. Moram ići pomoći čistiti kuću - reče on i poklopi slušalicu. Kad spustim mobitel, Hardin me smjesta upita: - Zar ideš tamo za Božić? - Aha... ne želim ići svojoj majci - kažem i sjednem na krevet. - To ti nitko ne može zamjeriti. On protrlja bradu kažiprstom. - A zašto ne ostaneš ovdje? Počnem prtljati po noktima držeći ruke u krilu. - A zašto ti ne bi išao sa mnom? - A mamu da ostavim samu ovdje - otpuhne on. 115 Anna
Krvolocna Barbika - Ne! Naravno da ne, Karen i tvoj tata žele da dođe i ona... Pozvali su vas oboje. Hardin me pogleda kao da sam sišla s uma. - Aha, možeš si misliti. A zašto bi moja mama htjela ići u kuću moga oca i njegove nove supruge? - Ja... ne znam, ali bilo bi lijepo da svi budemo zajedno. Zapravo, stvarno ne znam kako bi to sve skupa funkcioniralo, uglavnom zato što ne znam u kakvim su odnosima Trish i Ken sada, ako su u ikakvim odnosima. K tome, nije na meni da pokušavam okupiti sve njih za istim stolom - ja nisam dio njihove obitelji. K vragu, ja čak nisam ni Hardinova cura. - Mislim da to neće ići - namršti se Hardin. Unatoč svemu što se zbiva između Hardina i mene, voljela bih provesti Božić s njim, ali opet, razumijem ga. Bilo bi dovoljno teško nagovoriti i samo Hardina da ode u tatinu kuću za blagdane, a kamoli da tamo dođe s mamom. Moj mozak jednostavno voli rješavati probleme, pa automatski počnem razmišljati o tome što ću kupiti Landonovim roditeljima, a mogla bih kupiti nešto i Trish. Ali što? Trebala bih zapravo odmah krenuti - već je skoro pet sati, što mi ostavlja samo nekoliko sati danas i nešto malo vremena sutra, na Badnjak. Nemam pojma bih li trebala kupiti nešto i Hardinu; zapravo, gotovo sam sigurna da ne bih. Bilo bi stvarno čudno da mu kupujem dar sad kad smo u ovoj čudnoj međufazi. - Što je sad bilo - prekine me Hardin u razmišljanju. Ja zagunđam. - Moram otići u trgovinu. To mi je kazna što sam postala beskućnik baš na Božić kažem mu. - Mislim da loše planiranje nema veze s činjenicom da si postala beskućnik - zadirkuje me on. Osmijeh mu je malen, ali oči su mu blistave... Zar on to koketira sa mnom? Nasmijem se na tu pomisao i prevrnem očima. - Loše planiranje nije nešto što bi se meni moglo pripisati, ikada. - Aha - zadirkuje on dalje, a ja mu zaprijetim šakom u zraku. On me uhvati za zglavak i zaustavi moj zaigrani napad. Poznata toplina prožme mi tijelo i naše se oči susretnu. On me brzo pusti i oboje pogledamo u pod. Zrak se napunio pritiskom i ja ustanem kako bih ponovno obula cipele. - Zar sada ideš - pita. - Da... Trgovački centar se zatvara u devet - podsjetim ga. - Pa nećeš valjda ići sama - kaže premještajući se s noge na nogu. - Bi li išao sa mnom? Znam da to vjerojatno nije najbolja ideja na svijetu, ali ako želim barem pokušati nastaviti dalje s njim, onda je zajednički odlazak u šoping sasvim u redu. Zar ne? - Da idem s tobom u šoping? - Aha... Ali ako ne želiš ići, i to je u redu - kažem mu nekakvim čudnim glasom. - Ne, naravno da želim. Samo... Nisam očekivao da ćeš me to pitati. Kimnem, pa dohvatim svoj mobitel i torbu. S Hardinom za petama, stignem u dnevnu sobu. - Idemo malo u trgovinu - reče Hardin svojoj mami. 116 Anna
Krvolocna Barbika - Oboje - začuđeno upita ona, a on prevrne očima. Na vratima čujemo kako nam preko ramena dobacuje: - Tessa, dušo, ako ga odlučiš tamo ostaviti, neću se žaliti. Zahihoćem se. - Imat ću to na umu - doviknem joj i odem van za njim. Kad Hardin upali auto, vrlo poznata klavirska melodija ispuni zrak. On požuri stišati, ali prekasno je. Pogledam ga iskosa. - Što sad, počeli su mi se sviđati i što onda - kaže. - Svakako - zadirkujem ga i pojačam zvuk. Kad bi se sve samo moglo nastaviti u ovom tonu. Kada bi bar ovo naše zavodljivo druženje, ova pomalo neurotična međufaza u kojoj se nalazimo mogla potrajati zauvijek. Ali ne može. I neće. On i ja zaista moramo popričati o svemu što se dogodilo, kao i o tome što će se zbivati od sada nadalje. Znam da moramo razgovarati o mnogo stvari i da se naš problem neće riješiti jednim razgovorom, čak i kad bih inzistirala na tome. Želim pronaći pravi trenutak za to, a dok ga ne nađem, ići ću polako. Veći dio vremena u vožnji šutimo, uz glazbu koja govori sve one stvari za koje bih htjela da on i ja možemo otvoreno reći jedno drugome. Kad smo već blizu ulaza u Macy’s, Hardin kaže: - Ostavit ću te pokraj ulaza - a ja kimnem. Stojim ispod klima-uređaja iz kojeg puše topao zrak dok on parkira auto i žurno preko hladnog parkirališta dolazi prema meni. Nakon gotovo sat vremena pregledavanja posuđa svih oblika i veličina, odlučim Karen kupiti komplet tava za palačinke. Znam da ih vjerojatno ima više nego dovoljno, ali čini se da su kuhanje i vrtlarenje njezini jedini hobiji i jednostavno nemam vremena smisliti nešto bolje. - Možemo li odnijeti ovo u auto, pa onda završiti s kupovinom - pitam Hardina boreći se da zadržim preveliku kutiju u rukama. - Čekaj, ja ću to uzeti. Ti budi tu - kaže i uzme mi kutiju iz ruku. Čim je otišao, odem do muškog odjela, gdje me stotine izloženih kravata podsjete na Landona i na to kako se on prvi sjetio kupiti kravatu Kenu. Nastavim pretraživati, ali nikad još nisam kupovala “dar za tatu” i nemam pojma što bih izabrala. - Jebeno je zima vani - reče Hardin kad se vrati, drhteći i trljajući ruke da ih ugrije. - Pa, tanka majica po snijegu možda i nije baš najbolja ideja. On prevrne očima. - Gladan sam, a ti? Odemo do dijela s hranom, gdje Hardin pronađe mjesto za mene, a on nam ode po pizzu. Koju minutu kasnije, pridruži mi se za stolom s dva tanjura natrpana komadima pizze. Dohvatim jednu krišku i salvetu pa pažljivo zagrizem komadić. - Kako elegantno od tebe - zadirkuje me on dok brišem usta salvetom. - Začepi - kažem i uzmem novi zalogaj. - Ovo je... baš dobro, zar ne - pita on. - Što? Pizza - nedužno pitam, iako znam da ne misli na hranu. - Ne. Mi. Zajedno vani. Dugo nismo bili. I ne čini se baš tako dugo... - Nema ni dva tjedna - podsjetim ga. - Dugo je to... za nas dvoje. - Aha - ovaj put uzmem malo veći zalogaj kako bih mogla dulje žvakati i šutjeti. 117 Anna
Krvolocna Barbika - Otkad već razmišljaš o tome da bismo ti i ja mogli... nastaviti dalje - pita me. Polako prožvačem do kraja i nakon toga polako popijem dugi gutljaj vode. - Već nekoliko dana, mislim. Želim ovaj razgovor zadržati u što je moguće više ležernim okvirima, kako ne bih izazvala scenu, ali ipak dodam: - I dalje moramo razgovarati o mnogo toga. - Znam, moramo, ali ja sam tako... Njegove zelene oči rašire se dok gleda negdje iza mene. Kad se okrenem, želudac mi potone pred prizorom jarko crvene kose. Steph. I odmah kraj nje njezin dečko Tristan. - Želim otići - kažem Hardinu i ustanem, ostavljajući hranu na stolu. - Tessa, nisi još kupila ostale poklone. Osim toga, mislim da oni nas nisu vidjeli. Kad se opet okrenem, pogled mi se susetne sa Stephinim i iznenađenje na njezinu licu je očito. Ne mogu odlučiti čudi li se više tome što vidi mene ili što me vidi s Hardinom. Oboje, pretpostavlj am. - Jesu, vidjeli su nas. Steph i Tristan krenu prema nama, a meni noge kao da su zavarene za pod. - Hej - s nelagodom pozdravi Tristan kad stignu do nas. - Hej - odgovori mu Hardin i protrlja stražnji dio vrata. Ja šutim. Gledam u Steph, a onda uzmem svoju torbu sa stolca i krenem. - Tessa, čekaj - vikne ona za mnom. Potpetice njezinih štikli lupaju po tvrdom podu dok žuri kako bi me sustigla. - Možemo li popričati? - Popričati o čemu, Steph - ispalim. - O tome kako je moja prva, i u biti jedina prijateljica ovdje, pustila da budem osramoćena pred svima? Hardin i Tristan gledaju jedan u drugoga, ijedan i drugi očito nesigurni bi li se trebali uopće miješati. Steph raširi ruke. - Žao mi je, okej? Znam da sam ti trebala reći - ali mislila sam da će ti on reći! - I to bi, prema tebi, trebalo biti u redu? - Ne, znam da nije u redu, ali stvarno mi je žao, Tessa. Znam da sam ti trebala reći. - Ali nisi - kažem i prekrižim ruke na prsima. - Fališ mi, fali mi druženje s tobom - reče ona. - Da, sigurna sam da ti falim. Sad se vjerojatno nemate s kime sprdati. - Nije tako, Tessa. Ti si... ti si mi bila prijateljica. Sjebala sam, znam, ali stvarno mi je žao. Njezina isprika zatječe me nespremnu. Ali brzo se priberem i kažem: - E, pa ne mogu ti oprostiti. Ona se namršti. A onda njezino lice poprimi ljutiti izraz. - A njemu možeš oprostiti? On je taj koji je sve započeo - i njemu si oprostila. Pa to je skroz u kurcu! INajradije bih se izderala na nju, cak bih JOJ nešto i opsovao, ali znam da je u pravu. Nisam ni njemu oprostila, samo sam... Ne znam ni sama što radim - zavapim i prekrijem lice dlanovima. 118 Anna
Krvolocna Barbika Steph uzdahne. - Tessa, ne očekujem da se ponašaš kao da se ništa nije dogodilo, samo te molim, daj mi šansu. Mogli bismo izaći zajedno van, samo nas četvero. Naša ekipa je ionako skroz sjebana. Pogledam je upitno. - Kako to misliš? - Pa, Jace se počeo ponašati kao još gori kreten, još otkako ga je Hardin pretukao na mrtvo ime. Pa se Tristan i ja jednostavno držimo podalje od ostalih. Pogledam prema Hardinu i Tristanu, koji i dalje stoje na istom mjestu i gledaju nas, pa pogledam natrag u Steph. - Hardin je istukao Jacea? - Aha... prošle subote - namršti se ona. - Nije ti ništa rekao? - Ne... Želim čuti koliko god mogu prije nego što Hardin dođe ovamo i zaustavi je, ali njoj je očito stalo da mi pokaže kako je na mojoj strani i počinje pričati iako je ništa nisam pitala. - Aha, pa, izmlatio ga je jer mu je Molly rekla kako je baš Jace isplanirao čitavu... ovaj... onu scenu... - Steph spusti glas i tiho doda: - Zbog njega ti je Molly sve rekla pred svima. Ali onda se malo nasmije. - Iskreno, mislim da je zaslužio to što je dobio. A da si samo vidjela Mollyno lice kad ju je Hardin praktički gurnuo sa sebe - neprocjenjivo. Mislim, stvarno, trebala sam to fotkati! Razmišljam o činjenici da je Hardin odbio Molly i istukao Jacea one subote prije nego što je došao u Seattle i u taj čas začujem kako Tristan govori: - Moje dame - gotovo kao da nas upozorava kako je Hardin blizu. Hardin stane kraj mene i primi me za ruku i dok Tristan počinje povlačiti Steph da krenu, ona mu se odupre i stane još na trenutak pred mene, pogleda me širom otvorenih očiju i kaže: - Tessa, bar samo razmisli o svemu, može? Fališ mi.
119 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
- Si dobro - pita Hardin dok njih dvoje nestaju u gužvi. - Aha, dobro sam - kažem mu. - Što ti je rekla? - Ništa... samo to kako želi da joj oprostim. Slegnem ramenima i nas dvoje produžimo niz glavni hodnik. Moram malo razmisliti o svemu što sam čula od Steph prije nego što o tome popričam s Hardinom. Sigurno je bio na nekom njihovu tulumu prije nego što je krenuo za Seattle, a Molly je sigurno bila ondje. Ne mogu poreći da mi je laknulo sad kad sam čula na koji je način Steph to doživjela. Gotovo je smiješno što mi je rekao da je spavao s Molly, i to istoga dana kad ju je zapravo odbio. Gotovo da mi je smiješno. Ali osjećaj olakšanja ubrzo ustukne pred mojim osjećajem krivnje što sam se ljubila s neznancem u klubu dok je Hardin gurao od sebe Molly. - Tess - Hardin zastane i mahne mi rukom ispred lica. - Što se događa? - Ništa. Samo razmišljam što bih kupila tvome tati. Baš sam loš lažljivac, a i glas mi je zazvučao nekako čudno. - Voli li on sport? Voli, zar ne? Zajedno ste gledali onu utakmicu, sjećaš se? Hardin me gleda u oči na trenutak, a onda kaže: - Packersi. Voli Packerse. Sigurna sam da me zapravo želi još pitati o Steph, ali ipak ne postavi dodatno pitanje. Odemo u prodavaonicu sportske opreme. I ja sam šutljiva dok Hardin odabire nekoliko stvari za svog oca. Ne dopušta mi da platim, pa zato zgrabim privjesak za ključeve izložen kraj blagajne i platim ga sama, samo da mu malo prkosim. On prevrne očima, a ja mu isplazim jezik. - Svjesna si da si uzela i platila privjesak s krivim timom - kaže mi dok izlazimo iz dućana. - Molim - iskopam privjesak iz torbe i pogledam ga. - To su Giantsi, ne Packersi - naceri se on, a ja bacim privjesak natrag u torbu. - E pa dobro... Sva sreća da nitko neće ni znati da su mu svi dobri pokloni zapravo od tebe. - Jesmo li sad gotovi - zakuka on. - Nismo. Moram kupiti nešto i Landonu, zar si zaboravio? - Ah, da. Spominjao je nešto da bi volio probati novi ruž za usne. Možda koraljno crveni? Naslonim ruke na bokove i ozbiljno ga pogledam. - Ostavi ti njega na miru! A možda bih tebi trebala kupiti ruž za usne, budući da znaš točno koja boja ti se sviđa - zadirkujem ga. Dobar je osjećaj ponovno se natezati s Hardinom, ali na ugodan način, umjesto na naš uobičajeni način nakon kojeg se samo zbrajaju žrtve. On prevrne očima, ali primijetim da mu se potkrao osmijeh prije nego što je progovorio. - Njemu jednostavno kupi ulaznice za hokej. To je lako, a nije ni skupo. 120 Anna
Krvolocna Barbika - Pa to ti je zapravo dobra ideja. - Znam - kaže on. - Šteta što nema nijednog prijatelja s kojim bi otišao na hokej. - Joj... Pa ići ću ja s njim. Moram se nasmiješiti zbog načina na koji se Hardin šali na račun Landona; to je ipak potpuno drugačije nego prije, u njegovu tonu sad nema zlobnog prizvuka. - Želim kupiti nešto i za tvoju mamu - kažem mu. Pogleda me začuđeno, poput djeteta. - Zašto? - Zato što je Božić. - Ma kupi joj neki pulover ili tako nešto - reče i mahne rukom prema dućanu kraj nas, namijenjenom starijim gospođama. Pogledam prema izlogu, pa kažem: - Stvarno ne znam kupovati ljudima darove. Što si joj ti kupio? Dar koji je izabrao meni za rođendan bio je upravo savršen, pa zamišljam da je i svojoj majci kupio nešto jednako obzirno. On slegne ramenima. - Narukvicu i šal. - Narukvicu - pitam i povučem ga da krenemo dalje niz trgovački centar. - Ne, htio sam reći ogrlicu. Običnu tanku, s natpisom ‘mama’ ili tako nešto. - Kako lijepo od tebe - kažem dok ulazimo opet u Macy’s. Osvrnem se oko sebe, s novim osjećajem samopouzdanja. - Mislim da joj ovdje mogu pronaći nešto zgodno. Ona voli one trenirke. - O, ne, samo ne još trenirki. Nosi ih svaki dan. Nasmiješim se njegovom kiselom izrazu. - Pa što? To je dodatni razlog da joj kupimo još jednu. Dok prolazimo između kružnih vješalica s trenirkama, Hardin posegne za jednom kako bi opipao od kakve je tkanine. Ja pritom dobro pogledam njegovu ruku i izgrebane zglobove i sjetim se što mi je rekla Steph. Dosta brzo pronađem jednu blijedozelenu trenirku za koju mislim da bi joj se mogla svidjeti i mi krenemo potražiti blagajnu. Na putu do tamo moje zbrkane misli o Hardinu malo se smire, dijelom svakako i zbog toga što sada znam da nije spavao s Molly dok sam bila u Seattleu. Dok stojimo na blagajni i ja stavljam trenirku na pult, odjednom se okrenem k njemu i kažem: - Moramo razgovarati večeras. Blagajnica pogledava malo njega, malo mene, sa zbunjenošću u očima. Najradije bih joj rekla da je buljiti nepristojno, ali Hardin progovori prije nego što smognem hrabrosti za to. - Razgovarati? - Aha - kažem i gledam kako blagajnica uklanja sigurnosnu oznaku. - Nakon što okitimo ono drvce koje je kupila tvoja mama kad ste bili jučer vani. - Ali o čemu trebamo pričati? Okrenem se da ga pogledam. - O svemu - kažem. 121 Anna
Krvolocna Barbika Hardin izgleda prestravljeno, a sve ono što podrazumijeva ta riječ “svemu” ostane nekako teško visjeti u zraku. Kad blagajnica odskenira cijenu na trenirci i elekronski zvuk presiječe tišinu, Hardin promumlja: - Oh, moram otići po auto. Dok gledam kako žena na blagajni pakira moj dar za Trish, razmišljam: Sljedeće godine pobrinut ću se za prekrasne darove za sve, da nadoknadim očajne poklone od ove godine. Ali onda pomislim: Sljedeće godine? Tko kaže da će postojati neka sljedeća godina s njim? Oboje šutimo dok se vozimo natrag u stan, ja zato što pokušavam u mislima složiti što sve moram reći, a on... pa, čini mi se da i on ima isti razlog za šutnju. Kad stignemo, uhvatim vrećice, požurim kroz ledenu kišu i uletim u predvorje. Radije bih da pada snijeg nego ovaj ledeni užas. Kad uđemo u lift, želudac mi zakrči. - Gladna sam - kažem Hardinu kad me pogleda odozgo. - Oho. Izgleda kao da je htio reći nešto sarkastično, ali se predomislio. Osjećaj gladi samo se pojača kad uđemo u stan i miris češnjaka preplavi moja osjetila, tako da mi smjesta pocure sline. - Napravila sam večeru - svečano objavi Trish. - Kako je bilo u šopingu? Hardin uzme vrećice iz mojih ruku i nestane u smjeru spavaće sobe. - Nije bilo loše. Nije bila ni blizu takva gužva kakvu sam očekivala - objasnim. - Odlično. Znaš, mislila sam da bismo ti i ja mogle okititi ono drvce? Hardin vjerojatno neće htjeti pomoći - nasmije se ona. - Mrzi sve što je zabavno. Ali nas dvije to možemo, ha, ako nemaš ništa protiv? Zahihoćem. - Naravno da nemam. - Ali prvo moraš jesti - reče strogo Hardin ulazeći opet u kuhinju. Napravim grimasu prema njemu, pa se okrenem opet prema Trish. Budući da me razgovor s Hardinom, razgovor od kojeg strepim, čeka nakon kićenja drvca s njegovom mamom, ne žuri mi se osobito. Osim toga, treba mi barem sat vremena da smognem snage reći mu sve što mu želim reći. Vjerojatno i nije najpametnije što ćemo tako važan razgovor voditi dok je njegova mama ovdje, ali ne mogu više čekati. Konačno se mora reći to što treba biti rečeno... Moje strpljenje nestaje; ne možemo još dugo biti u ovoj međufazi. - Jesi li gladna, Tessa, dušo - pita me Trish. - Je, gladna je - odgovara umjesto mene Hardin preko ramena. - Jesam, gladna sam - kažem joj, ignorirajući njezina nesnosnog sina. Dok mi Trish podgrijava piletinu sa špinatom i češnjakom, ja sjedim za stolom i uživam u mirisu koji se širi. Kad prinese tanjur, vidim da izgleda još bolje nego što miriše. Dok stavlja tanjur pred mene, Trish kaže: - Hardine, možeš li izvaditi dijelove drvca iz kutije, da nam malo pomogneš? - Svakako - odgovori on. Ona mi se nasmiješi. - Donijela sam i neke ukrase, znaš. Dok sam ja dovršila svoj obrok, Hardin je već složio sve dijelove i drvce je bilo sastavljeno i spremno. 122 Anna
Krvolocna Barbika - Nije bilo tako teško, zar ne - reče njegova mama. Kada on dohvati kutiju s ukrasima, ona mu priđe. - Daj da ti pomognemo. Blaženo sita, ustanem od stola misleći o tome kako mi nikad ne bi palo na pamet da ću u ovom stanu kititi božićno drvce s Hardinom i njegovom majkom. Nikad. Uživam dok ukrašavamo drvce i na kraju, iako ukrasi pomalo izgledaju kao nabacani na minijaturno drvo, Trish izgleda vrlo zadovoljno. - Trebali bismo se sada slikati ispred njega - predloži ona. - Ja se ne slikam - progunda Hardin. - Ma daj, Hardine, pa blagdani su. Ona napadno zatrepće, a on zakoluta očima po valjda stoti put otkako je došla. - Ne danas - odgovori joj. Znam da to nije fer od mene, ali žao mi je njegove mame, pa ga pogledam umilno i kažem: - Samo jednu? - Dobro, jebiga. Samo jednu. On stane pokraj Trish ispred drvca i ja uzmem mobitel da ih fotografiram. Hardin jedva da je podignuo krajeve usta, ali Trishina radost nadoknađuje sve. Ipak, laknulo mi je što ona ne predlaže da se Hardin i ja slikamo zajedno; prvo trebamo znati što to mi uopće radimo prije nego što počnemo snimati romantične fotografije ispred božićnog drvca. Uzmem broj Trishina mobitela i pošaljem joj kopiju slike s Hardinom, koji odlazi natrag u kuhinju i uzima tanjur. - Već je prilično kasno. Idem ja zamotati neke darove - najavim. - Okej, vidimo se ujutro, slatkice - reče Trish i zagrli me. Odlazeći u spavaću sobu, vidim da je Hardin tamo već naslagao papire za umatanje, ukrasne vrpce, selotejp i sve što bi mi uopće moglo ustrebati. Brzo počnem umatati darove, tako da možemo započeti naš “važni razgovor” što prije. Najradije bih da je to već iza mene, a opet, pribojavam se kako će to proći. Ja sam svoje odluke donijela, znam, ali nisam sigurna da sam to spremna priznati. Znam da je to šašavo od mene, ali šašava sam sve otkako sam prvi put srela Hardina, a u međuvremeno se pokazalo da katkada to uopće nije bilo loše. Dok ispisujem Kenovo ime na zamotanom poklonu, ulazi Hardin. - Jesi li gotova - pita. - Aha... Još samo moram isprintati one ulaznice za Landona, pa onda možemo popričati. On nakrene i podigne glavu. - Zašto? - Zato što mi za printanje treba tvoja pomoć, a ti baš nisi susretljiv kad se posvađamo. - A otkud znaš da ćemo se posvađati - pita on. - Zato što smo to ti i ja - napola se nasmijem, a on šuteći tek malo kim ne glavom. - Izvadit ću printer iz ormara. Dok ide po printer, upalim svoj laptop. Dvadeset minuta kasnije imamo dvije ulaznice za Seattle Thuderbirdse, isprintane i umotane u ukrasnu kutijicu s Landonovim imenom. 123 Anna
Krvolocna Barbika - Okej... Onda, imamo li još nešto na rasporedu prije nego što počnemo... znaš već, razgovarati - pita Hardin. - Hm. Mislim da ne - odgovorim. Oboje sjednemo na krevet, on naslonjen na uzglavlje, s dugačkim nogama ispruženim sjedne strane, a ja sjednem na drugi kraj, s podvijenim nogama. Nemam pojma odakle krenuti i kako započeti. - Dakle - kaže Hardin. Ovo je bas čudno. - Dakle - počnem petljati po svojim noktima. - I, što se dogodilo s Jaceom - pitam. - Steph ti je rekla - uzvrati on ravnodušno. - Da, rekla mi je. - Previše je lajao. - Hardine, mislim da ovako nećemo nikamo dospjeti. Moraš mi reći što je bilo. Oči mu se rašire u izrazu negodovanja. - Pa i govorim ti. - Hardine... - Okej, okej - ljutito uzdahne. - Imao je plan kako će te zavesti. Želudac mi se okrene na samu pomisao. Plus, to nije ono što mi je Steph ispričala u trgovačkom centru. Zar mi Hardin ponovno laze? - Pa što? Znaš i sam da mu to nikad ne bi uspjelo. - Bez obzira na to, sama pomisao da te on dotakne... On se strese i nastavi: - A uz to, on je taj koji je... Uf. On je nagovorio Molly da ti pred svima kaže za okladu. Nema on nikakvo jebeno pravo tako te ponižavati. Sve je upropastio. Prvo osjetim olakšanje jer se Hardinova priča sada poklapa s onim što mi je rekla Steph, no brzo ga zamijeni ljutnja zbog njegovog stava; on stvarno misli da bi sve bilo u redu samo da nisam doznala za okladu. - Hardine, ti si sve upropastio. Oni su mi samo rekli što se zbivalo - podsjetim ga. - Znam, Tessa - reče on nestrpljivo. - Stvarno? Misliš da to stvarno znaš? Jer ništa mi nisi o tome spomenuo. Hardin naglo povuče noge. - Da, jesam; pa dušu sam isplakao neki dan, u kurac! Osjetim kako mi se mršti čelo. - Trebao bi prestati toliko psovati, to je jedno. A drugo, to je bilo jedan jedini put. I to je bio jedini put da si išta o tome rekao. A i tada nisi rekao mnogo. - Pokušao sam u Seattleu, ali nisi htjela pričati sa mnom. I baš si me izrazito ignorirala. Kad sam ti, onda, trebao reći? - Hardine, stvar je u tome da, ako ti i ja uopće želimo pokušati nastaviti dalje, moraš mi se malo otvoriti, ja moram znati kako se osjećaš - kažem mu. Njegove zelene oči prodorno me gledaju. - A kada ću ja čuti kako se ti osjećaš, Tessa? I ti si jednako zatvorena kao i ja. - Molim? Ne... Ne, nisam. 124 Anna
Krvolocna Barbika - Da, jesi! Nisi mi rekla ni riječ o tome kako se u vezi sa svime ovim osjećaš. Samo si ponavljala da ti je dosta mene. Mahne rukom prema meni. - Ali, ipak si tu. Salješ mi zbu- njujuće signale. Treba mi tren da razmislim o tome što je upravo rekao. Toliko toga mi se nakupilo u glavi da sam na kraju zaboravila prenijeti njemu bilo što od toga. - Zato što sam jako zbunjena - kažem. - Alija ne znam čitati misli, Tessa. U vezi s čim si zbunjena? U grlu mi se stvori knedla. - U vezi s ovim. S nama. Ne znam što da napravim. U vezi s nama. U vezi s tvojom izdajom. Tek smo započeli razgovor, a ja sam već na rubu suza. Pomalo grubo, on kaže: - Što želiš napraviti? - Ne znam. On se opet obrecne na mene. - Da, znaš. Previše je toga što želim od njega čuti prije nego što postanem sigurna u to što želim napraviti. - A što bi ti želio da napravim - pitam ga. - Želim da ostaneš sa mnom. Želim da mi oprostiš i daš mi drugu šansu. Znam da sam od tebe to već previše puta tražio, ali molim te, daj mi još jednu šansu. Ne mogu bez tebe. Pokušao sam, i znam da si i ti pokušala. Ne postoji nitko drugi ni zajedno od nas. Ako to nismo ti i ja - onda nitko - i znam da i ti to znaš isto kao i ja. Oči mu se cakle dok završava rečenicu, a ja već brišem svoje suze. - Strašno si me povrijedio, Hardine. - Znam, bejbi, znam da jesam. Dao bih sve na svijetu da to mogu poništiti - reče pa pogleda dolje, u krevet, s čudnim izrazom lica. - Zapravo, ne bih. Ne bih ništa mijenjao. Mislim, rekao bih ti sve puno ranije, i to je to - reče. Ja naglo dignem glavu. I on podigne pogled i zagleda se u moje oči. - Ne bih ništa mijenjao, jer ti i ja ne bismo bili zajedno da nisam napravio tu užasnu, totalno sjebanu stvar. Naši se putevi ne bi nikada sreli, svakako ne na ovaj način, koji nas je tako čvrsto povezao. Iako mi je ona uništila život, bez te glupe, odvratne oklade ne bih uopće ni imao život. Sigurno me sada još više mrziš, ali htjela si istinu. I to ti je istina. Zagledana duboko u njegove zelene oči, Jer kad promislim o tome - kad stvarno’ m ja ne bih mijenjala ništa. ne znam Što bih rekla, promislim - znam da Hardin Nikada ni s kim još nisam bio toliko iskren. Ali želim da sve karte budu na stolu. Ona počinje plakati i tiho pita: - Kako ću znati da me nećeš ponovno povrijediti? Vidim da se čitavo vrijeme trudila suzdržavati suze, ali drago mi je da više ne može. Baš mi je trebalo to, da vidim neku emociju od nje... bila je tako hladna u posljednje vrijeme. A to nije nimalo nalik na nju. Prije sam mogao znati što misli čim bih je pogledao u oči. Sada je oko nje podignut zid, koji mi priječi da je čitam onako kako sam samo ja znao. Molim se Bogu da ovo vrijeme koje danas provodimo skupa ipak bude na moju korist. Kao i moja iskrenost. 125 Anna
Krvolocna Barbika - Nećeš znati. Tessa, vjeruj mi kad ti kažem: ja ću te opet povrijediti. I ti ćeš mene povrijediti, ali uvjeravam te da više nikad neću ništa tajiti od tebe niti te ponovno iznevjeriti. Možda ćeš i ti reći neka sranja koja nisi tako mislila, a sam Bog zna da ću i ja isto, ali mi možemo riješiti naše probleme jer to je ono što ljudi stalno rade. Samo mi treba ova zadnja šansa da ti pokažem kako ja mogu biti čovjek kakvog zaslužuješ. Molim te, Tessa. Molim te - preklinjem je. Ona zuri u mene crvenim očima, nesvjesna da se grize za obraz. Kako mi je teško vidjeti je ovakvu. Mrzim sebe što sam od nje napravio ovo. - Ti me voliš, zar ne - pitam je, strahujući od odgovora. - Da. Više od ičega na svijetu - prizna ona uzdahnuvši. Ne mogu spriječiti lice da mi se razvuče u osmijeh. Ćuti iz njezinih usta da me i dalje voli, to me vraća natrag u život. Toliko sam se brinuo da je digla ruke od mene, da me je prestala voljeti i da će nastaviti bez mene. Ne zaslužujem je, i znam da je i sama toga svjesna. Ali misli mi opet lete, a ona je previše tiha. Ne mogu podnijeti tu nevidljivu barijeru među nama. - Što ja tu mogu napraviti, onda? Što trebam napraviti da ti i ja riješimo ovu situaciju očajnički je pitam. Previše naglašavam svoje riječi; vidim to po njezinu pogledu, po tome što se odjednom doima kao da je preplašena ili iznervirana ili... ne znam. - Nešto sam krivo rekao, je li tako - opet je pitam. Prekrijem lice dlanovima i usput obrišem vlažne podočnjake. - Znao sam da ću nešto krivo reći, znaš da nisam najbolji s riječima. U cijelom svom životu nisam bio ovoliko emocionalan i ta osjećajnost uopće mi se ne sviđa. Dosad nisam ni trebao, ili mi nije bilo stalo, izražavati svoje osjećaje bilo kome, ali za ovu ću curu napraviti bilo što, sve što treba. Uvijek sve zajebem, ali ovo moram popraviti, ili bar dati sve od sebe pokušavajući. - Ne - jeca ona. - Samo sam... Ne znam. Želim biti s tobom. Želim zaboraviti sve što je bilo, ali ne želim se poslije zbog toga kajati. Ne želim biti jedna od onih cura, znaš, onih koje puštaju da se po njima gazi i da se prema njima ponaša kako tko hoće i koje se mire sa svim tim. Nagnem se prema njoj i pitam: - A u čijim bi očima bila takva? Što misliš, tko bi tako nešto o tebi pomislio? - Pa svi, moja majka, tvoji prijatelji... Ti. Znao sam da je to posrijedi. Znao sam daju više brine ono što bi trebala učiniti nego ono što želi učiniti. - Ne misli na druge. Koga briga što će oni misliti? Daj, konačno, barem ovaj put, razmišljaj samo o tome Što bi ti željela - što tebe čini sretnom? I tim velikim, okruglim, prelijepim, krvavim i uplakanim očima pogleda me i kaže: - Ti. I moje srce poskoči. - Tako sam umorna od šutnje, od toga što ti ništa nisam mogla reći. Izmorile su me sve te stvari koje ti nisam rekla, a htjela sam ih reći - doda ona. - Pa nemoj onda više šutjeti - kažem joj. 126 Anna
Krvolocna Barbika - Ti me činiš sretnom, Hardine. Ali ti me jednako tako činiš jadnom, ljutitom i, više od svega, izluđuješ me. - U tome je stvar, zar ne? Zbog toga nam i je toliko dobro zajedno, Tess, zato što smo užasni jedno za drugo. I ona mene izluđuje, i ljuti, i čini sretnim. Tako sretnim. - Mi smo užasni jedno za drugo - ponovi ona sa smiješkom. - I jesmo - kažem i uzvratim joj osmijeh. - Alija tebe volim. Više nego što te je itko ikada mogao voljeti i kunem ti se da ću provesti ostatak svog života iskupljujući ti se za sve što sam učinio, samo ako mi dopustiš. Nadam se da ona u mom glasu čuje iskrenost, da čuje koliko silno želim da mi oprosti. Meni to treba - treba mi ona, onako kako mi nitko nikada nije trebao, i znam da me voli. Ne bi bila ovdje da nije tako. Ipak, ne mogu vjerovati da sam upravo spomenuo “ostatak svog života” - samo da sad ne plane zbog toga. Ali ona šuti. A meni se srce slama. I trenutak prije nego što mi ponovno navru suze, prošapćem: - Tako mi je žao, Tessa... Toliko te volim... I potpuno zatečen gledam kako se ona brzo premješta k meni i uvlači mi se u krilo. Rukama obuhvatim njezino prelijepo lice, a ona duboko udahne naslanjajući dublje obraz u moj dlan. Pogleda me odozdo. - Ali ovaj put mora biti po mome. Nisam u stanju podnijeti da mi još jednom slomiš srce. - Sve što treba. Jedino što želim je biti s tobom - kažem joj. - I moramo polako, ja ovo uopće ne bih trebala... Ako me opet povrijediš, nikad ti neću oprostiti, ni za milijun godina - zaprijeti mi. - Neću te povrijediti. Kunem ti se. Radije bih umro nego je opet povrijedio. Još ne mogu vjerovati da će mi dati još jednu šansu. - Stvarno si mi toliko nedostajao, Hardine. Oči joj se sklope i ja je želim poljubiti, želim osjetiti njezine vruće usne na mojima, ali upravo je rekla da moramo polako. - I ti si meni nedostajala. Ona naslanja svoje čelo na moje i ja ispustim zrak koji nisam ni znao da držim u plućima. - Ovo je sve za stvarno, onda - pitam je, pazeći da moj glas ne pokaže koliko mi je sada neizmjerno lakše. Ona uspravi leđa i pogledam je u oči. U te oči, koje sam u zadnjih tjedan dana vidio svaki put kad sklopim svoje oči. Nasmiješi se i kimne glavom. - Aha... Valjda je. Obgrlim je oko struka i ona se opet nasloni na mene. - Daš mi pusu - praktički je molim. Ona ne skriva dobro raspoloženje dok mi prstima prelazi preko čela, gurajući mi kosu u zrak. Bože, kako volim kad to radi. - Lijepo molim - kažem. 127 Anna
Krvolocna Barbika I ona me ušutka pritišćući svoje usne na moje.
128 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Moja se usta odmah otvore, a on ne propusti priliku da u njih gurne jezik. Metal njegova piercinga u usni hladan je pod mojim usna- ma i ja jezikom prijeđem preko njegove glatke površine. Poznati okus Hardinovih usta smjesta me zapali, kao i uvijek. Koliko god se trudila boriti protiv toga, on je meni potreban. Moram mu biti blizu, on mi treba da me tješi, da me izaziva, da me nervira, da me ljubi i da me voli. Moji prsti upliću mu se u kosu i ja ga blago povučem za meke pramenove kad se njegov stisak na mome struku pojača. Rekao mi je sve što sam trebala i željela čuti kako bih lakše prihvatila svoju nepromišljenu odluku da mu dopustim vratiti se u moj život... iz kojeg on zapravo nikad nije ni otišao. Znam da sam trebala dulje izdržati, da sam ga trebala mučiti čekanjem onako kako je on izmučio mene svojim lažima, ali nisam to mogla. Ovo nije film. Ovo je pravi život - moj život - a moj život nije potpun, pa čak niti podnošljiv bez njega. Ovaj tetovirani, bezobrazni, ljutiti dečko uvukao mi se pod kožu i u srce, i znam da ga odande ne mogu izbaciti, ma koliko se trudila. Njegov jezik prelazi preko moje donje usnice i malo mi je neugodno kad mi se iz grla otme uzdah. Kad se malo odmaknem, oboje smo bez daha, koža mi je vruća, a njegovi obrazi zažareni. - Hvala ti što si mi dala još jednu priliku - proštenje on i povuče me na svoja prsa. - Kažeš to kao da sam uopće imala izbora. On se namršti. - I jesi. - Dobro, znam - slažem. Ali nisam imala izbora. Nisam ga imala sve otkako sam ga prvi put srela. A posve sam poludjela za njim još onda kad smo se prvi put poljubili. - I što ćemo sad - pitam ga. - To ovisi o tebi. Znaš što bih ja sada želio. - Ja bih da nam bude onako kako je bilo prije... hoću reći, onako kako nam je bilo bez svih onih drugih popratnih stvari - kažem Hardinu, a on kimne. - I ja to želim, bejbi. Sve ću ti nadoknaditi, obećajem. Svaki put kad mi Hardin kaže “bejbi”, meni zatrepere leptirići u trbuhu. Mješavina njegova hrapavog glasa, njegova britanskog naglaska i te nježnosti s kojom izgovara tu riječ, sve to meni se čini kao najsavršenija moguća kombinacija. - Molim te, nemoj da se pokajem zbog ovoga - kažem mu, a on mi ponovno primi lice među dlanove. - Nećeš se pokajati, vidjet ćeš - obeća on i ponovno me poljubi. Znam da Hardin i ja još nismo riješili baš sve između sebe, ali sada se osjećam toliko lakše, toliko mirnije, potpuno na svom mjestu. Strah me je kako će drugi reagirati, pogotovo moja majka, ali brinut ću o tome kad bude vrijeme za to. Činjenica da neću s njom provesti Božić prvi put u osamnaest godina mog života, i to zato što sam se pomirila s Hardinom, samo će pogoršati moj odnos s njom, ali, iskreno, baš me briga. Mislim, briga me je, stvarno je, ali ne mogu stalno ratovati s njom zbog svojih životnih odabira, a nju je jednostavno nemoguće usrećiti, i mislim da sam već sasvim dovoljno pokušavala. 129 Anna
Krvolocna Barbika Naslonim glavu na Hardinova prsa, a on primi među prste vrhove moje kose, svezane u rep, i počne ih uvijati. Baš mi je drago da sam već zapakirala sve poklone; bilo je dovoljno stresno što sam ih kupovala u zadnji čas. Sranje! Nisam ništa kupila Hardinu! Je li on meni što kupio? Vjerojatno nije, ali sad kad smo ponovno zajedno... ili tako nešto, prvi put... sad me je strah da je on meni možda kupio dar i bit će mi grozno što ja njemu nisam kupila baš ništa. A što bih mu zapravo kupila? - Nešto nije u redu - pita on i prima me prstima za bradu, podižući mi lice prema svome. - Ništa... - Nisi valjda... - započne nesigurno i polako. - Nisi se valjda... znaš... predomislila? - Ne, ne... Samo... Nisam ti kupila poklon - priznam. Njegovo se lice razvuče u osmijeh i oči nam se opet susretnu. - Ti se brineš jer mi ništa nisi kupila za Božić? Glasno se nasmije. - Tessa, iskreno, upravo si mi dala sve. Baš smiješno da se u ovom trenutku brineš zbog božićnog dara. Ja ipak i dalje osjećam krivnju, ali sviđa mi se uvjerenost na njegovu licu. - Jesi li siguran - pitam ga. - Potpuno. I opet prasne u smijeh. - Kupit ću ti nešto stvarno fantastično za rođendan - kažem, a on opet vrati ruku na moje lice. Palcem prelazi preko moje donje usnice, a meni se usta zbog toga sama malo otvore. Očekujem poljubac. Umjesto toga, njegove usne dotaknu vrh moga nosa, a potom čelo, u nevjerojatno slatkoj kretnji. - Ja zapravo ne slavim rođendane - kaže mi. - Znam... Ni ja. Ovo je jedna od nekoliko stvari koje su nam zajedničke. - Hardine - začuje se Trishin glas i nježno kuckanje po vratima. On zagunđa i prevne očima dok seja mičem iz njegova krila. Malo se namrštim na njega. - Ne bi te ubilo da si malo ljubazniji prema njoj, pa nije te vidjela godinu dana. - Uopće nisam neljubazan - kaže on. I, iskreno, znam kako on misli da je to istina. - Hajde bar pokušaj biti malo ljubazniji prema njoj, zbog mene - dramatično zatrepćem, tjerajući ga da se nasmije i odmahne glavom. - Ti si pravi vrag, znaš - zadirkuje me. Njegova mama ponovno kuca. - Hardine? - Dolazim - vikne on i siđe s kreveta. Otvori vrata i kad ugledam njegovu mamu kako tu stoji, učini mi se kao da joj je jako dosadno. - Biste li vas dvoje možda pogledali neki film sa mnom - pita. On se okrene prema meni s upitnim izrazom, a ja kažem: - Da, naravno - i ustanem iz kreveta. - Fantastično - nasmije se ona i raskuštra kosu svom sinu. 130 Anna
Krvolocna Barbika - Daj da se samo presvučem - kaže Hardin i mahne rukom prema nama da izađemo. Trish ispruži ruku prema meni. - Dođi, Tessa, hajde da pripremimo nešto za grickanje. Dok hodam za njegovom mamom prema kuhinji, shvaćam kako vjerojatno i ne bi bilo pametno da sam ostala gledati Hardi- na kako se presvlači. Sama sam rekla da moramo polako. Polako. S Hardinom, ne znam je li to uopće moguće. Razmišljam bih li rekla Trish da sam odlučila oprostiti mu, ili bar pokušati oprostiti. - Keksići - pita ona, a ja kimnem i otvorim ormarić. - S maslacem od kikirikija - pitam je dok uzimam brašno. Ona podigne obrve, impresionirana. - Znaš ih napraviti? Meni su i oni kupovni odlični, ali ako znaš napraviti domaće, to bolje! - Nisam baš neka kuharica, ali Karen mi je dala jedan jako zgodan i lagan recept za kekse s kikiriki-maslacem. - Karen - pita ona, a meni se zgrči želudac. Uopće nisam htjela spominjati Karen. Zadnja stvar na svijetu koju bih željela jest da Trish bude neugodno. Okrenem se na drugu stranu kako bih upalila pećnicu i sakrila neugodu koja mi se sigurno vidi na licu. - Upoznala si je? Ne mogu razabrati ništa iz tona njezina glasa, pa počnem vrlo oprezno. - Aha... njezin sin Landonje moj prijatelj... zapravo, moj najbolji prijatelj. Trish mi doda zdjelu za miješanje i žlicu te napadno ravnodušnim glasom pita: - Oh... I, kako izgleda? Naspem brašno u šalicu od dva decilitra i polako ga prespem u zdjelu, čitavo vrijeme izbjegavajući pogledati je u oči. Ne znam kako da joj odgovorim. Ne želim lagati, ali nemam pojma što ona uopće misli o Kenu i njegovoj novoj supruzi. - Meni možeš reći iskreno - potakne me Trish. - Lijepa je - priznam. Ona kimne glavom. - Znala sam da će biti ljepotica. - Nisam je htjela spominjati pred vama, samo mi je izletjelo - ispričam se. Ona mi doda komad maslaca. - Dušo, ne brini o tome. Nemam ja njoj što zamjeriti, stvarno. Doduše, ipak bih radije čula da izgleda kao strašni trol. Ona se smije, a ja osjećam kako me preplavljuje osjećaj olakšanja. - Ali drago mi je čuti da je Hardinov otac sretan. Da se bar Hardin napokon prestane ljutiti na njega. - On je - zamalo počnem, ali prekinem se jer Hardin upravo ulazi u kuhinju. - On je skoro što - pita me. Pogledam u Hardina, pa opet u Trish. Nije moje da joj to govorim ako joj već Hardin ništa nije rekao. - O čemu vas dvije pričate - pita on. - O tvome ocu - odgovori mu ona, a on problijedi. Po izrazu njegova lica vidim da nije imao namjeru reći joj kako je sada u boljim odnosima s ocem nego prije. 131 Anna
Krvolocna Barbika - Nisam znala... - pokušam mu nešto reći, ali on podigne ruku u znak da prestanem. Ide mi na živce što je tako tajnovit; to je problem koji ćemo, pretpostavljam, nas dvoje uvijek imati. - Sve u redu, Tess. Ja sam... malo sam se više družio s njim u posljednje vrijeme - kaže Hardin mami, a obrazi mu pocrvene. Bez razmišljanja, priđem i stanem kraj njega. Očekivala bih da će se ljutiti na mene i da će lagati svojoj majci, i tako mi je drago što je ispalo drugačije. - Stvarno - začudi se Trish. - Aha... Žao mi je, mama. Izbjegavao sam ga sve do prije nekoliko mjeseci, i onda sam se napio i demolirao mu dnevni boravak... I poslije toga sam prenoćio kod njega nekoliko puta, i bili smo mu na vjenčanju. - Zar si opet pio - Trishine oči se napune suzama. - Hardine, molim te reci mi da nisi opet počeo piti! - Nisam, mama, samo par puta. Ni blizu kao prije - reče joj on. Ni blizu kao prije? Čula sam da je Hardin znao piti previše, ali zbog ove Trishine reakcije čini mi se da je to bilo gore nego što sam mislila. - Ljutiš se što sam ga počeo viđati - pita on, a ja mu stavim ruku na leda kako bih ga pokušala utješiti i ohrabriti. - Oh, Hardine, nikad se ne bih ni pomislila ljutiti zbog toga. Samo sam iznenađena, to je sve. Pa mogao si mi reći! Vidim da trepće kako bi otjerala suze iz očiju. - Toliko dugo se već nadam da ćeš se konačno prestati ljutiti na njega. Bilo je to mračno razdoblje u našim životima, ali preživjeli smo, zar ne, i sad je to prošlost. Tvoj otac više nije isti čovjek kakav je bio prije, a ni ja nisam ista žena. - Ali to i dalje nije u redu od njega - tiho doda Hardin. - Ne, nije. Ali ponekad moraš odlučiti pustiti neke stvari kako bi mogao dalje. Stvarno mi je drago što se viđaš s njim. To je za tebe samo dobro. Razlog zbog kojeg sam te ovamo poslala... pa, jedan od razloga je bio taj da mu konačno oprostiš. - Ništa ja njemu nisam oprostio. - Trebao bi - reče mu ona iskreno. - Ja jesam. Hardin se nasloni laktovima na kuhinjski pult i spusti glavu, a ja ga podragam po leđima. Vidjevši tu gestu, Trish mi se ohrabrujući nasmiješi. Čak i više nego prije, divim se toj ženi. Tako je snažna i tako puna ljubavi, usprkos tome što od sina ne dobiva gotovo nikakve iskaze osjećaja. Priželjkujem da i ona ima nekoga u svom životu, baš kao što Ken ima Karen. Bit će da je Hardin mislio upravo isto, jer kad podigne glavu, kaže joj: - Da, ali on živi u toj golemoj skupoj kući i vozi skupocjene aute. I ima novu ženu... A ti si sama. - Baš me briga za njegovu kuću i aute, drago mi je da mu je dobro - uvjerava ga ona. I široko se nasmiješi. - A zašto ti misliš da sam ja sama? - Molim - podigne on glavu. - Hej, zašto si toliko iznenađen? Pa ja sam sasvim dobar komad, sine! 132 Anna
Krvolocna Barbika - Viđaš se s nekim? S kim? - S Mikeom. Ona se zarumeni, a meni srce naraste. Hardinova usta u čudu se otvore. - Mike? Tvoj susjed?! - Da, moj susjed. On je krasan čovjek, Hardine. Trish se smije i gleda me znalačkim pogledom. - I baš mi je zgodno to što živi vrata do mene. Hardin odmahne rukom, kao da tjera muhu. - I koliko to već traje? Zašto mi nisi rekla? - Nekoliko mjeseci, ništa ozbiljno... zasad. K tome, čini mi se da ti nisi osoba od koje bih trebala tražiti ljubavni savjet - zafrkava ga. - Ali Mike? On je svojevrsni... - Da te nisam čula. Niti jednu ružnu riječ o njemu, molim te. Još nisi previše star da te isprašim po guzici - prekori ga ona s osmijehom. On podigne ruke kao da se brani od kiše udaraca. - Okej, okej... Puno je opušteniji nego jutros. Napetost između nas dvoje je nestala, gotovo posve, i uživam gledati ga kako se šali sa svojom mamom. Trish veselo najavi: - Izvrsno! Ja ću odabrati film - a vi ne ulazite u sobu bez keksića. Nasmiješena izlazi i ostavlja nas same u kuhinji. Odem natrag do zdjele sa sastojcima i završim pripremu tijesta. Kad s prsta poližem malo smjese, Hardin usrdno kaže: - Mislim da to ne udovoljava sanitarnim odredbama. Uronim prst natrag u zdjelu, pokupim na prst malo ljepljive smjese i krenem prema njemu. - Probaj i ti. Držim ruku u zraku htijući staviti tijesto sa svog prsta na njegov, ali on otvori usta i njima obujmi moj prst. Otme mi se uzdah zbog tog dodira i pokušavam samu sebe uvjeriti kako je to samo njegova metoda da mi očisti prst od slatkoga tijesta... unatoč tom njegovu tamnom pogledu. Nije važno to kako on pomiče svoj topli jezik preko mog prsta. Nije važno što je temperatura u kuhinji, kako mi se čini, naglo skočila. Nije važno što mi srce već luđački udara u prsima i što iznutra odmah osjećam plamteći žar. - Ovaj... Mislim da si dovoljno probao - prokriještim i izvučem prst iz njegovih usta. On mi se zločesto osmijehne. - Dobro. Onda kasnije. ★★ ★
Tanjur pun kolačića nestao je bez traga u prvih deset minuta filma. Moram priznati da se ponosim svojim novostečenim kulinarskim vještinama; Trish me cijelo vrijeme hvali, a Hardin je pojeo više od pola keksa s hrpe, što govori samo za sebe. - Je li to loše što su mi ovi keksi dosad najbolja stvar u čitavoj Americi - smije se Trish dok uzima posljednji s poslužavnika. - Da, to je vrlo tužno - zafrkava je Hardin, a ja se smijuljim. 133 Anna
Krvolocna Barbika - Možda ćeš morati raditi ovo svaki dan dok ja ne odem, Tessa. - Može, što se mene tiče - nasmiješim joj se i naslonim se na Hardina. On me jednom rukom preko leđa obgrli oko struka i ja podignem noge na kauč tako da se mogu još više prisloniti uz njega. Pred kraj filma Trish zaspe i Hardin malo stiša zvuk, tako da možemo pogledati kraj, a da je ne budimo. Na kraju filma ja se gušim u suzama, a Hardin ne skriva koliko ga zabavlja moja uživ- ljenost. Ovo je bio najtužniji film u mom životu; kako je samo Trish mogla zaspati uz takvu radnju. - Ovo je bilo strašno, prekrasno i pretužno - šmrcam. - Tako ti je to kad moja mama bira. Ja sam htio komediju, a opet smo nekako završili gledajući Zelenu milju. Nemoj reći da te nisam upozorio. Prebaci ruku preko mog ramena, privlačeći me bliže i dajući mi nježan poljubac u čelo. - Možemo se prebaciti na Prijatelje kad dođemo u spavaću, da malo zaboraviš kako je umirao... - Hardine! Ne podsjećaj me - zagunđam. Ali on se samo smijulji prije nego što ustane s kauča i povuče me za ruke da mu se pridružim. Kad dođemo u sobu, Hardin prvo upali lampu, a potom i televizor. Kad ode do vrata i zaključa ih pa se okrene k meni s tim blistavim zelenim očima i zločestim rupicama u obrazima, sve u meni zadrhti.
134 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
- Idem se presvući - kaže mi Tessa i nestaje u garderobi, i dalje držeći maramicu u ruci. Oči su joj crvene od plakanja zbog filma. Znao sam da će ju taj film potresti, ali ipak moram priznati da sam jedva čekao vidjeti njezinu reakciju. Ne zato što bih je htio gledati kako plače, nego zato što mi se sviđa to koliko emocija ona ulaže u sve. Toliko se otvara tim silama fantazije, bilo to u filmu ili romanu, da im potpuno prepušta da njome zavladaju. Zanimljivo je to gledati. Pojavljuje se iz garderobe odjevena samo u male bokserice i njezin bijeli čipkasti grudnjak. U, jebote. Uopće se ne trudim prestati buljiti u nju. - Bi li mogla obući... ma znaš već... moju majicu - pitam je. Ne znam kako će na to reagirati, ali tako mi nedostaje vidjeti je u mojim majicama u krevetu. - Jako bih voljela - nasmiješi mi se i s hrpe odbačene odjeće dohvati moju nošenu majicu. - Dobro - kažem, nastojeći ne zvučati previše uzbuđeno. Ali ne mogu skinuti pogleda s njezinih grudi koje kipe iz grudnjaka dok podiže ruke kako bi navukla majicu. Prestani buljiti. Polako, ona želi da idemo polako. Ja to mogu, ja mogu polako... Ma polako bih joj ga stavljao unutra i van. Isuse, jesam li ja normalan? Upravo kad pomislim da bih mogao pogledati u stranu, ona posegne rukom pod majicu i uskoro izvadi grudnjak kroz rukav... Kriste. - Nešto nije u redu - pita me ulazeći u krevet. - Ne. Progutam knedlu i promatram je kako raspušta kosu dotad vezanu u visoki rep. Dok joj kosa u prekrasnim plavim uvojcima pada na ramena, ona polako odmahuje glavom. Ma sigurno ovo namjerno radi. - Okej - kaže ona i ispruži se preko popluna. Volio bih da se zavukla ispod, da ne izgleda ovako... izloženo. Ona me upitno pogleda. - Ideš u krevet? Tek sad shvaćam da čitavo vrijeme samo stojim pokraj vrata. - Aha, evo me... - Znam da je sve to sad malo čudno, znaš, ponovno se navikavati na to da smo zajedno, ali opet ne moraš biti toliko distanciran - reče pomalo nervozno. - Znam - odgovorim joj i skočim u krevet, držeći ruke nisko nad preponama kako bih prikrio neke stvari, točnije neku stvar. - Zapravo, uopće nije tako čudno kako sam mislila da će biti - reče ona gotovo šaptom. - Aha - laknulo mi je da to čujem; bojao sam se da neće biti onako kao prije. Da će biti nekako suzdržana, a ne ona Tessa koju toliko volim. Tek je nekoliko sati prošlo od našeg razgovora, ali nadam se da će sve ostati ovako kao sad. S njom mi je sve tako lako, tako prokleto lako, a opet i teško u isti mah. 135 Anna
Krvolocna Barbika Ona položi svoju malu ruku u moj dlan i nasloni mi se na grudi. - Sav si mi čudan. Reci mi, o čemu razmišljaš - zahtijeva ona. - Samo sam sretan što si tu, to je sve. I ne mogu prestati misliti na to kako želim voditi ljubav s tobom, dodam u sebi. Ne radi se samo o tome da želim biti s Tessom onako kako smo bili prije - posrijedi je mnogo više. Jako mnogo više. Radi se o tome da se s njom želim povezati najviše što mogu. Radi se o tome da mi ponovno potpuno vjeruje. Zaboli me u prsima kad pomislim koliko je bilo njezino povjerenje u mene prije nego što sam ga izgubio. - Ali to nije sve - reče ona kao da me proziva. Kimnem glavom, pokazujući joj da je u pravu, a ona prstom prijeđe preko mog čela, pa preko metala u mojoj obrvi. - To o čemu mislim je strašno - priznam joj. Ne želim da pomisli kako je ona za mene tek seksualni objekt, da je samo želim iskoristiti. Zapravo joj ne želim reći što mi se upravo mota po glavi, ali ne mogu joj više stalno prešućivati stvari, moram s njom biti otvoren i iskren, i sada i uvijek. Pogleda me tako zabrinuto da me srce zaboli od tog pogleda. - Reci mi. - Ja.... Pa, razmišljao sam o... jebanju... ovaj, hoću reći, o tome da želim voditi ljubav s tobom. - A, to - reče ona tiho, Širom otvorenih očiju. - Znam, totalni sam kreten - progunđam, kajući se što nisam radije nešto slagao. - Ne, ne... nisi. Obrazi su joj poprimili crvenu boju. - I ja sam, na neki način, razmišljala o tome. Ona se polako ugrize za donju usnu, izazivajući me još više. - Stvarno? - Aha... Mislim, prošlo je već dugo... okej, ne računajući Seattle, tijekom kojega sam bila službeno pijana i prilično agresivna. Promatram njezino lice kako bih otkrio ljuti li se još na mene što se nisam mogao suzdržati tada kad me je napala prošlog vikenda, ali ne vidim na njoj nikakvu osudu. Vidim samo da joj je neugodno kad se sjeti kako se tada ponašala. A i moje bokserice postaju mi neugodno tijesne s prednje strane kad se i sam toga sjetim. - Ne bih želio da pomisliš kako te iskorištavam... zbog svega - objasnim joj. - Hardine, trenutačno mi se puno stvari mota po glavi, ali ništa ni nalik tome. Doduše, možda bih i trebala tako misliti, ali ne mogu. Bilo me je strah, tako me je bilo strah, da će naši intimni trenuci biti zauvijek obilježeni mojom nepromišljenošću. - Sigurna si? Jer, znaš, ne bih htio opet nešto zajebati - kažem. Odgovori mi tako što moju ruku stavi na svoje međunožje. Jebote. Primim je drugom rukom za zglavak i okrenem je prema sebi. U manje od sekunde već sam na njoj, s jednim koljenom između njezinih nogu. Prvo je ljubim po vratu, usta mi grozničavo i brzo klize po njezinoj mekoj koži. Ona povlači svoju majicu i odiže leđa od kreveta dovoljno da je svučemjednim potezom. Moj jezik ostavlja mokar trag dok je 136 Anna
Krvolocna Barbika ljubim preko ključne kosti i preko njezinih nabreklih dojki. Ona mi u isto vrijeme pokušava skinuti i majicu i gaće, i pomognem joj, ostajući samo u boksericama. Želim dodirnuti svaki dio njezina tijela, svaki centimetar kože, svaku oblinu, svaki skriveni kutak. Bože, kako je lijepa. Dok se spuštani niže kako bih joj ljubio trbuh, njezini prsti nestaju u mojoj kosi, povlačeći je ugodno kod korijena. Grickam joj kožu. Njezine bokserice i gaćice već su odbačene na pod. Moj jezik nježno miluje kožu njezinih bedara. Istražujem njezino tijelo kao da mi je to prvi, ili zadnji put, ali ona me požuruje govoreći: Hardine, molim te... Položim usta na njezin najosjetljiviji dio i polako prevlačim jezik preko njega, uživajući u njezinu okusu koji mi ispunjava čula. - O, Bože - dahće ona i jače me povlači za kosu. Bokovi joj se odižu od kreveta i ona se čvršće pribija uz moj jezik. Odmaknem se, a ona zaječi. Obožavam što me je očajnički željna, kao i ja nje. Brzo se nagnem i otvorim ladicu noćnog ormarića, zgrabim šuškavi paketić i poderem ga zubima. Ona me promatra, a gledam i ja nju. Gledam kako joj se grudi podižu i spuštaju u iščekivanju. Svučem bokserice i nagnem se nad nju da joj utisnem mali poljubac u obraz dok moj kurac leži preko njezinih prepona. Uspravim se i navučem kondom. - Ostani tako - uputim je. Ona me posluša i ja se opet smjestim između njezinih nogu. Ovo iščekivanje je puno oduševljenja. Tvrd mi je toliko da me boli. - Uvijek si tako spremna za mene, bejbi - tepam joj, dok prstima skupljam njezinu vlažnost i prinosim joj je u usta kako bi kušala svoj okus. Ona se srami, ali ne protestira dok jezikom prelazi preko mojih prstiju. Od toga me preplavi takav osjećaj da se odmah moram zabiti u nju. Kakav fantastičan osjećaj, i kako mi je nedostajao, o kako mi je ovo nedostajalo. - Jebote, Tessa - psujem dok ona uzdiše u olakšanju. Sve moje unutarnje boli nestaju dok se zabijam u nju, ispunjajući je do kraja. Prevrnula je oči i ja namjerno polako kružim bokovima prije nego što ga izvadim i gurnem opet unutra, i tako opet, i opet. - Još, molim te, Hardine... Jebote, kako volim kad me moli. - Ne, bejbi... ovaj put želim ići polako. Ponovno zarotiram bokovima. Želim uživati u svakoj sekundi ovoga. Hoću da to bude sporo i hoću da osjeti koliko ju volim, koliko mi je žao što sam je onako povrijedio i koliko sam spreman učiniti sve, ali baš sve za nju. Poljubim je u usta i nježno joj jezikom milujem jezik. Zaječim kad osjetim kako mi je zabila nokte u bicepse, sa snagom zbog koje će svakako sutra na mojim ramenima pojaviti tragovi u obliku tankih polumjeseca. - Volim te... Toliko te volim - govorim joj i polagano pojačavam svoj ritam. Znam da je upravo mučim ovim nadražujućim, sporim pokretima. - Ja... ja tebe volim - mumlja ona, a noge joj počinju drhtati, dajući mi do znanja da će uskoro svršiti. Volio bih vidjeti kako izgledamo u ovom trenutku, toliko povezani, a ipak odvojeni. Kontrast njezine meke, svijetle kože i crne tinte koja prekirva moju kožu sigurno 137 Anna
Krvolocna Barbika predstavlja dobar prizor. To je kao susret svjetlosti i mraka; kaotično savršenstvo; to je sve čega se bojim, što želim, što trebam. Glasovi koje ispušta postaju sve jači i prinesem svoj dlan na njezina usta tako da ga može postrance zagristi. - Sššš... samo se pusti, bejbi. Moji se nasrtaji ubrzavaju dok njezino meko tijelo poda mnom postaje kruće i dok ona, ustiju zabijenih u moj dlan, brzo ponavlja moje ime. Za par sekundi ja joj se pridružim u slavlju orgazma, potpuno opijen njome. Ona je moja savršena droga. - Pogledaj me dahnem. Ona me pogleda i ja sam gotov. Svršim u nju tako jako da mi se čini kao da je sve iz mene otišlo u nju. Njezino se tijelo opusti i oboje smo jedna zadihana masa. Skinem kondom i bacim ga u kantu za smeće pokraj kreveta. Kad se pomaknem kako bih se dignuo s nje, ona me primi za ramena i zaustavi me. Smiješim se promatrajući je odozgo i ostanem miran. Namjestim lakat sjedne strane i na njega premjestim dio težine kako je ne bih previše pritiskao. Tessina ruka miluje mi obraz, jastučićem palca iscrtava male krugove po mojoj mokroj koži. - Volim te, Hardine - kaže mi tiho. - Volim te, Tessa - odgovorim joj i položim glavu na njezina prsa. Oči mi se sklapaju dok slušam njezino duboko disanje i zaspem tako, slušajući postojane otkucaje njezina srca.
138 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Hardinova glava teška mi je na trbuhu kada me probudi vibriranje mog mobitela. Nježno je odignem, polako, da ga ne budim, i dohvatim dosadni mobitel. Na ekranu sjaji ime moje majke i zagunđam prije nego što joj se javim. - Theresa - zazvoni glas moje majke iz zvučnika. - Da. - Gdje si i kad ćeš doći ovamo? - pita me. - Neću doći - kažem joj. - Božić je, Tessa, znam da si uzrujana zbog ovoga s tvojim ocem, ali moraš provesti Božić sa mnom. Ne možeš biti sama u nekakvom hotelu. Da, osjećam grižnju savjesti što ne provodim blagdane sa svojom majkom. Možda i nije najljubaznija žena na svijetu, ali ipak sam ja sve što ona ima. Ipak, kažem joj: - Neću se voziti čitav taj put, majko. Ceste su pod snijegom, a i ne želim biti kod tebe. Hardin se promeškolji i pridigne glavu. Baš kad mu pokušam dati znak da šuti, on otvori usta. - Što je bilo - pita, a ja čujem kako je moja majka uzdahnula. - Theresa Young! Što tebi uopće pada na pamet - viče ona. - Majko, molim te, ne galami. - To je on, zar ne? Čula sam ga! Znam ja taj glas! Koji grozan način da se probudim. Odgurnem malo Hardina i uspravim se u sjedeći položaj, pokrivajući svoje golo tijelo dekom. - Majko, sada ću prekinuti vezu. - Da se nisi usudila spustiti sluš... Ali je spustim. I isključim zvuk na mobitelu, ionako će ona prije ili kasnije saznati, samo sam se nadala da će to ipak biti kasnije. - Pa evo, sad zna da smo ti i ja opet... ti i ja. Čula te je i sad ispaljuje na živce - kažem i pokazujem mu mobitel koji bezglasno ponovno zvoni. On se priljubi uz mene. - Znala si da će na kraju doznati, pa je zapravo i bolje da je to doznala ovako. - Baš i nije. Bolje bi bilo da sam joj rekla nego što te je sama čula u pozadini. On slegne ramenima. - Ista stvar. Poludjela bi u svakom slučaju. - Ali ipak. Malo me nervira njegova reakcija. Znam da njemu do nje nije stalo, ali ipak je to moja majka, i nisam htjela da dozna za nas na ovaj način. - A i ti bi mogao biti malo pristojniji u vezi s njom. On kimne i kaže: - Okej, sorry. Očekivala bih od njega kakav bezobrazan odgovor, pa mi je ovo čisto ugodno iznenađenje. Hardin se smiješi i povlači me niže, bliže sebi. 139 Anna
Krvolocna Barbika - Hoćeš da ti napravim jedan fini doručak, Daisy? - Daisy - podignem obrvu. - Još je rano, pa nisam baš najjači u citiranju književnosti, ali malo si čangrizava pa... te zato zovem Daisy. - Daisy Buchanan nije bila čangrizava. A nisam ni ja - prigovaram, ali ne mogu se prestati smiješiti. On se nasmije. - Jesi, o da, jesi. I kako si znala na koju Daisy sam mislio? - Pa nema ih baš tako puno, a mislim da te i poznajem sasvim dovoljno. - Ma nemoj? - Da, a tvoj pokušaj da me uvrijediš neslavno je propao - zafrkavam ga. - Dobro, dobro... gospođo Bennet - ispali on. - S obzirom na to da si rekao ‘gospođo’, govoriš o majci, a ne o Elizabeth, što znači da si me upravo pokušao nazvati nepodnošljivom. A opet, s obzirom na to da si jutros sav pomalo zahrđao, možda si samo htio reci da sam neodoljiva? Tko bi ga znao kad si tako smotan smiješim mu se. - Okej, okej... Isuse dragi - smije se on. - Čovjek se samo jednom nezgodno našali i već je gotov. Moja maloprijašnja razdraženost posve je nestala i mi se nastavimo zezati i zadirkivati dok ustajemo iz kreveta. Hardin predloži da ostanemo u pidžamama jer ionako ne idemo nikud iz kuće. Meni je to ipak previše čudno da bih smjesta pristala. Da sam u kući svoje majke, morala bih biti u svom najboljem nedjeljnom izdanju. - Možeš jednostavno obući ovu majicu - pokaže na majicu na podu. Nasmiješim se i podignem je, navučem je preko glave, a potom odjenem donji dio trenirke. Ne sjećam se ni da sam s Noahom ikada provodila dane u trenirci. Donedavno se nisam puno šminkala, ali uvijek sam bila lijepo odjevena. Pitam se što bi mi Noah rekao da se pred njim pojavim ovako nemarno odjevena. Zanimljivo, uvijek sam mislila da sam pored Noaha posve opuštena, da sam kraj njega prirodna i svoja, jer smo se poznavali toliko dugo vremena, a u stvarnosti me on nije uopće poznavao. Nije poznavao pravu mene, moje pravo ja koje je tek Hardin uspio izvući na površinu i učiniti da ga se usudim pokazati. - Gotova - pita Hardin. Kimnem i podignem kosu u neurednu punđu. Ugasim mobitel i ostavim ga na komodi, pa krenem za Hardinom u dnevni boravak. Zamamni miris kave ispunjava stan i mi zatječemo Trish kako stoji ispred štednjaka i prevrće palačinke. Smiješi se i okreće prema nama. - Sretan Božić! - Nije još Božić - kaže Hardin, a ja ga pogledam ispod oka. On prevrne očima, pa se nasmiješi svojoj majci. Natočim si šalicu kave i zahvalim Trish što nam radi doručak. Hardin i ja sjednemo za stol dok nam ona priča o svojoj baki i o tome kako ju je naučila spravljati ovu vrstu palačinki. Hardin je pozorno sluša, i čak se pritom i malo smiješi. Dok počinjemo doručkovati savršene palačinke s džemom od maline, Trish pita: Hoćemo li danas otvoriti poklone? Jer pretpostavljam da ćeš sutra biti kod svoje mame? Ne znam što bih joj točno odgovorila, i nespretno tražim riječi. 140 Anna
Krvolocna Barbika - Ja sam... Zapravo bih... Reklo bi se... - Ona sutra ide kod moga tate. Obećala je Landonu da će doći, a on zaista nema drugog prijatelja osim nje, tako da ne može to otkazati - ubaci se Hardin. Zahvalna sam mu za tu pomoć, ali to što je rekao da sam ja jedina prijateljica u Landonovu životu, to je bilo pomalo zločesto prema Landonu... A možda i jesam. Ali i on je meni jedini prijatelj. - Oh... to je lijepo. Dušo, ne smiješ se bojati reći mi takve stvari. Meni ni najmanje ne smeta što ti provodiš vrijeme s Kenom - reče Trish, a ja nisam sigurna govori li to meni ili Hardinu. - Alija ne idem - odmahne Hardin glavom. - Rekao sam Tessi neka im kaže da smo ti i ja odbili njihov poziv. Trish prestane žvakati. - Mi? Zar su pozvali i mene - pita. Glas joj zvuči jako iznenađeno. - Da... Pozvali su vas oboje - objasnim joj. - Kako to - pita ona. - Ja... ne znam - kažem. Iskreno, stvarno ne znam. Karen je tako draga i znam da bi ona najradije popravila sve što je polomljeno između njezina muža i njegova sina, i to je jedino objašnjenje koje mi pada na pamet. - Već sam rekao da nećemo doći. Ne brini o tome, mama. Trish uzme još zalogaj i pažljivo prožvače. - Ne, možda bismo trebali otići - napokon kaže, na moje i Hardinovo iznenađenje. - Zašto bi ti išla tamo - pita Hardin mršteći se. - Ne znam... Zadnji put sam tvog oca vidjela prije nekih deset godina. Mislim da dugujem i sebi i njemu taj susret, a i zanima me kako je promijenio život. Osim toga, znam da ti ne želiš biti bez Tesse na Božić. - Mogu ja ostati ovdje - kažem. Ne želim otkazati božićni posjet Landonovima, ali opet, ne želim ni da se Trish osjeća obaveznom ići tamo zbog mene. - Ne, ne, stvarno. Ma baš super! Svi bismo trebali ići, sve troje. - Jesi li sigurna - zabrinutost u Hardinovu glasuje očita. - Aha... pa neće biti tako loše - nasmiješi se ona. - Osim toga, ako je Kathy naučila Tessu raditi one prefine kolačiće, zamisli samo kakav će tek božićni ručak napraviti. - Karen, mama, njezino ime je Karen. - Hej, ipak je to žena mog bivšeg muža, a ja ću s njom provesti Božić. Valjda je mogu zvati kako hoću. Ona prasne u smijeh, a ja joj se pridružim. - Javit ću Landonu da dolazimo - kažem i odem po svoj mobitel. Nisam mogla ni zamisliti da ću provesti Božić s Hardinom i njegovom obitelji - i to s obje strane te obitelji. Posljednjih nekoliko mjeseci ništa nije onako kako bih očekivala. Kad upalim mobitel, vidim da imam tri govorne poruke, sto posto od moje majke. Ignoriram ih i nazovem Landona. 141 Anna
Krvolocna Barbika - Hej, Tessa, sretan ti Badnjak - pozdravi me on veselo kao i uvijek. Mogu zamisliti njegov topli osmijeh. - Sretan i tebi, Landone. - Hvala! Ali prvo ono najvažnije - ne zoveš valjda da bi se izvukla, zar ne? - Ne, naravno da ne. Upravo suprotno, zapravo. Zovem samo da provjerim je li još okej da se sutra svi pojavimo na ručku, uključujući Hardina i Trish? - Stvarno? Stvarno će doći? - Aha... - Zar to znači da ste ti i Hardin... - Aha... Znam, znam, ja sam idiot... - Nisam to rekao - kaže on. - Znam, ali to si mislio... - Ne, nisam. Možemo još o tome sutra popričati, ali ti nipošto nisi idiot, Tessa. - Hvala ti - iskreno mu kažem. On je valjda jedina osoba koja neće imati negativno mišljenje kad je ova stvar posrijedi. - Reći ću mami da dolaze. Bit će presretna - reče on prije nego što završimo razgovor. Kad se pridružim Hardinu i Trish u kuhinji, oni već na krilu drže svoje poklone, a na kauču su dvije kutije, pretpostavljam, za mene. - Najprije ja - reče Trish i razdere ukrasni papir s pahuljicama » kutije. Smiješi se od uha do uha dok gleda zelenu trenirku. Pogodila sam, znači. - Ovo je baš za mene! Kako si samo znala - i pokaže rukom na sivu trenirku koju ima na sebi. - Ne ide mi baš biranje darova - kažem joj. Ona se zahihoće. - Ne budi luda, ovo je krasno - uvjerava me dok otvara drugi zamotuljak. Nakon par sekundi, koliko je gledala u sadržaj kutijice, ona čvrsto zagrli Hardina i potom izvuče ogrlicu s natpisom “Mama”, baš kako je i rekao. Čini se da joj se sviđa i debeli šal koji joj je kupio. Stvarno bih voljela da sam nešto kupila Hardinu. Čitavo sam vrijeme znala da ću mu se vratiti, a mislim da je i on to znao. Nije spomenuo da je on meni kupio dar, a na obje kutije koje sada držim u krilu piše da su od Trish, i to mi je veliko olakšanje. Hardin je sljedeći i on uputi majci svoj najbolji lažni osmijeh dok vadi odjeću koju mu je kupila. Crvena majica s dugim rukavima; pokušavam zamisliti Hardina odjevenog u bilo koju boju osim crne i bijele, i ne uspijevam. - Tvoj red - kaže on meni. Nervozno se smiješim i skidam svjetlucavu mašnu s prvog dara. Očito, Trish bolje bira žensku odjeću od muške; ova pastelno žuta haljina u kutiji živi je dokaz toga. Pomalo sliči na spavaćicu i jako mi se sviđa. - Hvala vam, prekrasna je - kažem i zagrlim je. Stvarno mi je drago što je mislila na mene. Tek me je upoznala, ali tako je puna ljubavi i topline da se osjećam kao da se već dugo znamo. Druga kutija mnogo je manja od prve, ali tako je čvrsto omotana vrpcom da mi treba neko vrijeme da je otvorim. Kad se konačno probijem kroz ambalažu, vidim narukvicu elegantnu narukvicu s nekoliko privjesaka, kakvu nikad još nisam vidjela. Trish je tako 142 Anna
Krvolocna Barbika pažljiva, baš kao i njezin sin. Podignem narukvicu i prelazim prstima preko metalne vrpce, ispletene poput užeta, kako bih bolje pogledala privjeske. Tri su, svaki veći od mog nokta, dva od nečeg što izgleda kao kositar, drugi od glatkog bijelog... porculana? Na bijelom privjesku nalazi se simbol beskonačnosti, a krajevi simbola oblikovani su u srca. Baš poput tetovaže na Hardinovu zapešću. Pogledam ga, a pogled mi brzo klizne na njegovu tetovažu. On makne ruku i ja se opet zagledam u narukvicu. Drugi privjesak u obliku je glazbene note, a treći, malo krupniji od prva dva, napravljen je u obliku knjige. Kad počnem prevrtati među prstima tu malu, savršeno izrađenu kositrenu knjigu, vidim da su na jednoj strani urezana slova. Piše: Od čega god da su načinjene naše duše, moja je ista kao njegova. Pogledam u Hardina i pokušam progutati suze koje mi se nakupljaju u očima. Ovo mi nije kupila njegova mama.
143 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Hardinovi obrazi porumene. Na usnama mu titra nervozan osmijeh dok zurim u njega šuteći valjda čitavu minutu. A onda praktički skočim na njega. U silnom entuzijazmu gotovo ga prevrnem sa stolca. O, kako ga volim, o kako je lud. Srećom, dovoljno je jak da nas oboje zadrži da ne padnemo. Grlim ga čvrsto koliko god mogu i on se zakašlje od tog stiska, pa ga malo pustim. - Tako je... savršena - govorim kroz suze. - Hvala ti. To je tako pažljivo od tebe i jednostavno nevjerojatno. Naslanjam svoje čelo na njegovo dok se gnijezdim u njegovu krilu. - Ma nije to ništa... stvarno - on stidljivo kaže i ja se malo čudim njegovu suzdržanom tonu - sve dok Trish pored nas ne pročisti grlo. Skočim s njegova krila. Na trenutak sam zaboravila da nismo sami u kući. - Oprostite - kažem joj i sjednem natrag na kauč. Ona mi se znalački nasmiješi. - Ne ispričavaj se, dušo. Hardin šuti; znam da neće pred Trish pričati o svome daru, pa zasad promijenim temu. Njegov je dar jednostavno nevjerojatno pažljiv. Nije mogao izabrati točniji citat iz bilo kojeg romana da ga da ugravirati na taj privjesak. “Od čega god da su načinjene nače duče, moja je ista kao njegova” - to točno odražava što osjećam u vezi s njim. Mi smo posve različiti, a opet posve isti, baš kao Catherine i Heathcliff. Samo se nadam da nećemo imati istu sudbinu kao oni. Volim misliti da smo nešto naučili iz njihovih pogrešaka i da nećemo sebi dopustiti da nam se dogode iste. Puštam da mi narukvica klizi preko zgloba i polako mičem podlakticu naprijed i natrag, promatrajući kako se privjesci njišu. Nikad još nisam dobila ovakvo nešto. Mislila sam da je e-čitač najbolji poklon na svijetu, ali s ovom narukvicom Hardin je uspio nadmašiti samoga sebe. Noah mi je uvijek darivao isto: parfem i čarape. Svake godine. A opet, i ja sam njemu svake godine kupovala kolonjsku i čarape. To je bilo nešto naše - naša dosadna, rutinska stvar. Zurim kao opčinjena u narukvicu još neko vrijeme, a onda shvatim da me i Hardin i Trish gledaju. Smjesta ustanem i počnem pospremati razderane papire za umatanje. Smijuljeći se, Trish pita: - Pa, damo i gospodine, što ćemo s ostatkom našega dana? - Ja bih malo odspavao - kaže joj Hardin, a ona prevrne očima. - Odspavao? Ovako rano? I to na Božić - reče mu ona zafrkantski. - Još nije Božić, po stoti put ti kažem - reče on ponešto grubo, ali onda se nasmiješi. - Nepodnošljiv si - prekori ga ona i Šakom ga blago udari u rame. - Kakva mater takav sin. Dok se oni prijateljski natežu, ja opet utonem u misli i odnesem zgužvane papire u limenu kantu za smeće. Sad se osjećam još gore zbog toga što Hardinu nisam ništa kupila. Daje bar trgovina sutra otvorena... Nemam pojma što bih mu darovala, ali bilo što bi i dalje bilo bolje nego ništa. Pogledam opet u narukvicu i prijeđem prstom preko porculanskog 144 Anna
Krvolocna Barbika privjeska sa znakom beskonačnosti. I dalje ne mogu vjerovati da mi je pronašao privjesak koji se poklapa s njegovom tetovažom. - Još malo pa gotova? Poskočim od iznenađenja zbog zvuka koji mi je poškakljao uho. Okrenem se i udarim Hardina. - Prepao si me! - Sorry, ljubavi - reče on smijući se. Meni se srce prelije od toga kako mi je rekao “ljubavi”. To uopće nije nalik na njega. Osjećam njegov dah na stražnjoj strani vrata, i on me s leđa zagrli oko struka. - Hoćeš malo odspavati sa mnom? Okrenem se i pogledam ga u lice. - Ne, pravit ću društvo tvojoj mami. Ali - dodam s osmijehom - rado ću te ušuškati u krevet. Stvarno ne volim spavati danju, osim ako sam toliko umorna da ne mogu ništa drugo, a mislim da bi bilo baš lijepo malo se družiti s njegovom mamom, čitati ili tako nešto. Hardin prevrne očima, ali me povede za ruku prema spavaćoj sobi. Skine majicu preko glave i pusti je da padne na pod. Dok moje oči prelaze preko poznatih tetoviranih linija po njegovu tijelu, on mi se smiješi. - Stvarno ti se tako svidjela narukvica - pita dok hoda prema krevetu. Pobaca ukrasne jastučiće na pod, a ja ih pokupim. - Kako si neuredan - požalim se. Uguram jastučiće u njihov spremnik i stavim Hardinovu majicu na komodu prije nego što dohvatim svoj e-čitač i uskočim k njemu u krevet. - Ali, da ti odgovorim na pitanje, stvarno mi se jako sviđa narukvica. To je stvarno bilo lijepo od tebe, Hardine. Zašto nisi htio reći da je to od tebe? On me povuče dolje i položi moju glavu sebi na prsa. - Zato što sam znao da ti je ionako već krivo što mi nisi ništa kupila. Nasmije se. - I da ćeš se osjećati još gore kad vidiš moj apo- slutno nenadmašni poklon. - Uh, što si skroman - zezam ga. - Osim toga, kad sam ga dao izraditi za tebe, nisam imao ni najblažu ideju o tome hoćeš li ikad pristati opet pričati sa mnom - prizna. - Znao si da hoću. - Iskreno, nisam. Ovaj put si me iznenadila. Bila si drukčija. - Kako to misliš - podignem pogled prema njemu. - Ne znam... Jednostavno drukčija. Nije bilo kao ostalih sto puta kad bi mi govorila da ne želiš imati nikakve veze sa mnom. Hardinov glas je blag dok mi jednim prstom popravlja kosu na čelu. Ja se usredotočim na to kako mu se prsa dižu i spuštaju. - Pa, ja sam znala... Mislim, nisam to htjela priznati, ali znala sam da ću ti se vratiti. Uvijek ti se vratim. - Neću ti više dati povoda da me ostaviš. - Nadam se - kažem i poljubim mu dlan. - I ja se nadam. 145 Anna
Krvolocna Barbika Ništa više ne govorim; nema se tu više što reći. On je pospan, a ja ne želim više ni riječ izustiti na temu mog odlaženja od njega. Za par minuta on zaspe, duboko dišući. Zbog toga što me je jutros nazvao Daisy, opet mi se čita Veliki Gatsby, pa pretražim biblioteku u mom elektronskom čitaču da vidim je li ga Hardin već učitao tu. I otkrijem da, naravno, jest. Upravo kad se spremam ustati i pridružiti njegovoj majci, začujem gnjevni ženski glas. - Ma oprostite, molim! Moja majka. Bacim e-čitač na dno kreveta i ustanem. Kojeg vraga ona radi ovdje? - Nemate nikakvo pravo ulaziti onamo - čujem kako Trish viče. Trish. Moja majka. Hardin. Ovaj stan. O moj Bože. Ovo ne može dobro završiti. Vrata spavaće s treskom se otvaraju i otkrivaju moju majku, koja izgleda sofisticirano, a ipak prijeteće, u crvenoj haljini i crnim štiklama. Kosa joj je nakovrčana i podignuta u raskošnu punđu, a crveni ruž na usnama je blistav, previše blistav. - Kako možeš biti ovdje! Nakon svega - viče ona. - Majko - počinjem govoriti dok se ona okreće prema Trish. - A tko ste, dovraga, vi - pita je unoseći joj se u lice. - Ja sam njegova majka - ozbiljno kaže Trish. Hardin nešto nerazgovijetno progunđa i otvori oči. - Koji kurac - progovori ugledavši na vratima vraga u crvenoj haljini. Moja majka tržne glavom prema meni. - Idemo, Theresa. - Ne idem ja nikud. Zašto si uopće tu - pitam je, a ona frkne nosom, stavljajući ruke na bokove. - Zato što sam ti već rekla. Ti si jedino moje dijete i neću sjediti i gledati kako upropaštavaš svoj život zbog ovog... ovog šupka. Njezine riječi kao da su u meni zapalile vatru i ja smjesta zauzmem obrambeni stav. - Ne govori tako o njemu - dreknem. - Taj ‘šupak’je moj sin, gospođo - reče joj Trish namrštenog lica. Ispod njezina humorističnog tona očito se krije žena spremna skočiti u ring kako bi obranila svog sina. - E, pa vaš sin uništava i kvari moju kćer - ispali na nju moja majka. - Obje - van - reče Hardin i ustane iz kreveta. Moja majka odmahne glavom i iskezi mu se osmijehom punim zuba. - Theresa, uzmi svoje stvari, odmah. Stvarno mrzim kad mi se naređuje. - Rekla sam ti da nikud ne idem. Koji dio rečenice nm razumjela? Dala sam ti šansu da provedemo zajedno praznike, ali ne, ti se nisi mogla suzdržati od same sebe niti toliko da to uopće bude moguće. Znam da ne bih trebala ovako razgovarati s majkom, ali ne mogu si pomoći. - Suzdržati od same sebe? Što, zar misliš da si svu pamet svijeta popila samo zato što si kupila par droljastih haljina i naučila se šminkati? 146 Anna
Krvolocna Barbika Iako viče, govori tako kao da se grohotom smije. Kao da je moj život, kao da su moji izbori za nju običan vic. - Pa, u krivu si, mala. To što si se podala ovom tu... ovom smeću, ne znači da si postala žena! Nisi ti ništa drugo do mala curica. Naivna curica koju je lako obrlatiti. A sada, kupi svoje stvari prije nego što ti ih se ja dohvatim! - Nećete vi ni taknuti njezine stvari - protisne Hardin. - Ne ide ona nikud s vama. Ona ostaje tu, sa mnom, gdje i pripada. Moja majka krene prema njemu i u tom prizoru nema ničeg smiješnog. - Ma gdje ona pripada? Gdje je pripadala dok je stanovala u prokletom motelu zbog tebe i onog što si joj napravio? Nisi ti za nju - i neće ona ostati tu s tobom. - Gospođo White, oni su dvoje odraslih ljudi - prekine je Trish. - Tessa je odrasla. Ako želi ostati, onda je ništa u tome ne može... Bijesne oči moje majke okrenu se prema jednako ljutitim Tris- hinim očima. Ovo je katastrofa. Otvorim usta da nešto kažem, ali majka me pretekne. - Kako možete braniti ovo grešno ponašanje? Nakon onog što joj je napravio, on bi trebao biti negdje pod ključem - vrišti ona. - Ona mu je očito odlučila oprostiti. To morate prihvatiti - hladno joj odgovori Trish. Tako hladno da ti se smrzne krv u žilama. Odjednom mi izgleda poput zmije, one koja ti se tako polako privuče da ni ne primijetiš da će te napasti. Ali kad te napadne, gotov si. Moja majka je plijen i u ovom trenutku mogu se samo nadati da je Trishin ugriz dovoljno otrovan. - Oprostiti mu? Ukrao joj je djevičanstvo zbog glupe igre, zbog oklade s prijateljima. I još se uokolo time hvalio dok je ona ovdje izigravala kućanicu! Uzdah iznenađenja iz Trishina grla na trenutak prekrije sve ostale zvukove. Sirom otvorenih usta zuri u svoga sina. - Što... - O, pa vi niste znali? Hoćete reći - ma gle čuda - da je lažljivac lagao čak i svojoj majci? Jadnice jadna, pa nije ni čudo da ga još branite - reče moja majka otresajući glavom. - Vaš sin se s prijateljima okladio u novac da može uzeti Tessino djevičanstvo. Čak je i čuvao dokaze i pokazivao ih po cijelom kampusu. Smrznula sam se. Ne skidam oči s naših majki, previše prestrašena da bih pogledala u Hardina. Po promjeni u njegovu disanju mogu procijeniti da je iznenađen što moja majka zna za detalje njegove obmane. Što se tiče njegove majke, nisam htjela da zna kakvu je užasnu stvar njezin sin napravio. To je moja sramota, i moj odabir hoću li je s nekim dijeliti ili ne. - Dokaze - Trishin glas zadrhti. - Da, dokaze. Kondom! Da, i plahtu s tragovima Tessina ukradenog djevičanstva. Bog zna što je napravio s novcem, ali svima oko sebe ispričao je svaki detalj njihove... intime. I sad vi meni recite trebam li tjerati svoju kćer da ide sa mnom ili ne. Moja majka nadigne svoje savršeno oblikovane obrve prema Trish. Osjetim to u istom trenutku. Osjetim to kao promjenu energije u sobi. Trish je sada na strani moje majke. Očajnički se pokušavam držati za rub stijene koja se ruši, a ta stijena mi je Hardin, ali sve mi je savršeno jasno po zgađenom pogledu koji je Trish uputila svom sinu. Po pogledu koji njemu, kako mi se čini, nije ništa novo. Očito ga je tako znala pogledati i 147 Anna
Krvolocna Barbika prije, očito je sada taj pogled samo izronio poput loše uspomene utjelovljene u izraz lica. Pogled je to koji govori da ona, evo opet, vjeruje kako je istinita baš svaka grozna stvar koju je itko ikada rekao o njezinu sinu. - Kako si mogao - zavapi ona. - A ponadala sam se da si sada drukčiji... Ponadala sam se da si prestao raditi takve stvari djevojkama... ženama. Zar si zaboravio što se dogodilo zadnji put?
148 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Ne pomaže. Nimalo ne pomaže stoje moja majka krenula za Trish u dnevni boravak i što praktički viče: - Zadnji put?! Vidiš, Theresa! Eto zato moraš odmah otići od njega! I prije je bio takav, znala sam ja da je! Princ na bijelom konju ponovno napada! Gledam u Hardina, moji prsti skliznuli su s ruba stijene. Ne opet. Mislim da ništa više ne mogu podnijeti. Ne od njega. - Nije bilo tako, mama - Hardin konačno progovori. Trish ga pogleda s krajnjim nepovjerenjem i obriše oči, ali suze joj i dalje samo kapaju. - Svakako zvuči kao da jest, Hardine. Iskreno, ne mogu ti vjerovati. Volim te, sine, ali u ovome ti ne mogu pomoći. To je strašno, to je zaista strašno. Nikad nisam u stanju pronaći svoj glas u ovakvim situacijama. Želim govoriti, moram nešto reći, ali kroz misli mi prolijeće beskrajan niz potencijalnih užasnih stvari koje se možda podrazumijevaju pod ovim što Trish naziva “zadnji put” i zbog toga ne mogu pronaći svoj glas. - Rekao sam da tako nije bilo - vikne Hardin, širom raširivši ruke. Trish se okrene i zagleda u mene, tvrdim pogledom. - Tessa, trebala bi otići sa svojom majkom - reče, a meni se u grlu stvori kvrga. - Molim - reče Hardin. - Nisi ti za nju, Hardine. Volim te više od života, ali ne mogu ti dopustiti da to ponovno napraviš. A trebalo je pomoći to što si se maknuo u Ameriku... - Theresa - reče moja majka. - Mislim da sam dovoljno čula. Zgrabi me za ruku. - Idemo. Hardin krene prema njoj i ona ustukne, još čvršće mi stežući ruku. - Pustite ju, odmah - procijedi on kroz stisnute zube. Njezini zašiljeni nokti ukopavaju mi se u kožu dok pokušavam shvatiti što se dogodilo u zadnje dvije minute. Nisam očekivala da će moja majka banuti u stan - i svakako nisam očekivala da će Trish nagovijestiti kako je Hardin i prije napravio nešto slično. Zar je napravio istu stvar? I kome? Je liju volio? A ona njega? Rekao mi je da do sada nije bio s djevicom, rekao je da nikoga nikad još nije volio. Je li lagao? Ljutiti izraz na njegovu licu je poput maske kroz koju ništa ne mogu vidjeti. - Ti više nemaš pravo glasa ni u čemu što se tiče nje - uzvrati napad moja majka. Ali, iznenađujući sve prisutne, pa i samu sebe, ja polako izvučem ruku iz majčina stiska... i stanem iza Hardina. Hardinova usta širom se otvore, kao da mu nije jasno što radim. Trish i moja majka na licima imaju isti užasnuti izraz. - Theresa! Ne budi glupa! Ovamo dolazi - govori mi majka. Umjesto odgovora, primim Hardina za podlakticu i ostanem skrivena iza njega. Ne znam ni sama zašto, ali napravila sam upravo to. Trebala bih otići sa svojom majkom ili natjerati Hardina da mi kaže o čemu to, zaboga, to Trish govori. Ali, stvarno, ja samo želim da moja majka ode. Treba mi nekoliko 149 Anna
Krvolocna Barbika minuta, sati - neko vrijeme - da shvatim što se događa. Upravo sam oprostila Hardinu. Upravo sam odlučila da ću sve zaboraviti i nastaviti dalje s njim. Zašto uvijek mora postojati nekakva tajna, koja naglavce ispadne u najgorem trenutku? - Theresa. Moja majka korakne prema meni, a Hardin ispruži ruku iza sebe kako bi me zagrlio. Kako bi me zaštitio od nje. - Ne približavajte joj se - upozori je. I Trish zakorači prema nama. - Hardine. To joj je kći. Nemaš prava stati između kćeri i majke. - Nemam prava? Ona nema prava pojaviti se ovako nepozvana u našem stanu, u našoj spavaćoj sobi - viče on. Pojačam stisak na njegovoj ruci. - Niti je to njezina spavaća soba, niti je to njezin stan - reče moja majka. - Je, njezin je! Vidite li iza koga je stala? Koristi me kao štit pred vama! Hardin ispruži prst prema mojoj majci. - Ona je samo mlada i luda i ne razumije stoje najbolje za nju... Ali ja je prekinem jer mi se napokon dijelom vratio glas. - Prestani govoriti kao da mene nema ovdje! Tu sam i odrasla sam, majko. Ako želim ostati, ostat ću i gotovo - objavim. Očima punim sažaljenja, Trish me pokuša razuvjeriti. - Tessa, dušo. Ja mislim da bi trebala poslušati svoju majku. Njezine me riječi zapeku kao izdaja, ali ja ne znam to što ona zna o svom sinu. - Hvala vam - uzdahne moja majka. - Bar je netko u ovoj obitelji razuman. Trish joj dobaci pogled upozorenja. - Gospođo, nimalo mi se ne sviđa kako se ponašate prema svojoj kćeri, pa nemojte misliti da smo vi i ja na istoj strani, jer nismo. Moja majka kratko slegne ramenima. - Bez obzira na to, obje smo se složile da trebaš ići sa mnom, Tessa. Moraš napustiti ovaj stan i ne vratiti se više. Možemo te premjestiti i u drugu školu ako treba. - Može ona sama donositi svoje odluke - započne Hardin. - Otrovao ti je mozak, Theresa, pogledaj samo što ti je napravio. Poznaješ li ti njega uopće - pita me majka. - Poznajem ga, majko - odgovorim joj stisnutih zuba. Moja majka opet posveti svu pozornost Hardinu. Ne razumijem zašto se ona njega ne boji, zar je ne plaši kako ubrzano diše i što su mu obrazi crveni od gnjeva, što su mu šake stisnute tako da su mu svi zglobovi pobijelili. Trebalo bi je biti strah, ali ona očito nije ničim impresionirana dok govori: - Mali, ako ti je stalo do nje, pa barem malo, sam ćeš joj reći neka ide. Nisi napravio za nju ništa osim zla. To više nije ona ista djevojka koju sam dovezla na koledž prije tri mjeseca i za to si samo ti kriv. Nisi je ti morao gledati kako danima plače zbog onog što si joj napravio. Vjerojatno si tulumario s drugom curom dok je ona zaspivala svaku noć u suzama. Uništio si je - i kako uopće možeš sam sebe podnijeti? Znaš da ćeš je povrijediti opet, prije ili kasnije. Dakle, ako u tebi ima i trunka pristojnosti, ti ćeš joj reći... reci joj da ide sa mnom. 150 Anna
Krvolocna Barbika Od tišine koja je zavladala podilazi me jeza. Trish šuti i gleda u zid, duboko zamišljena, vjerojatno prebirući po mislima Hardinove prijašnje postupke. Moja majka gleda u Hardina, čekajući odgovor. Hardin diše tako teško kao da će se svaki čas ugušiti. A ja, ja stojim iza njega i pokušavam odlučiti tko će pobijediti u ovom dvoboju: moj um ili moje srce? - Ne idem ja s tobom - konačno izustim. I kao odgovor na tu moju odluku - moju odraslu odluku, za koju znam da ću snositi posljedice i da ću zbog nje morati izdržati neke prilično teške stvari dok pokušavam odrediti mogu li biti s čovjekom kojeg volim ili ne moja majka samo prevrne očima. I meni tu pukne film. - Ti ovdje nisi dobrodošla - i ne vraćaj se nikad više - vičem na nju toliko da me grlo zaboli. - Što si ti umišljaš, tko si, da ovako upadaš ovamo i da se još usuđuješ obraćati mu se na taj način! Proguram se kraj Hardina i stanem licem u lice pred nju. - Ne želim imati nikakvog posla s tobom! Nitko ne želi! Zato i jesi sama sve ove godine - jer si okrutna i jer si tako umišljena! Nikada nećeš biti sretna! Duboko udahnem i progutam, osjećajući koliko mi je suho grlo. Majka me gleda svisoka, samouvjereno, veoma namrštenog lica. - Ja sam sama jer ja tako želim. Ja nemam potrebu biti s nekim, ja nisam kao ti. - Kao ja?! Ja ne trebam biti ni sa kim! Pa ti si me praktički natjerala da budem s Noahom; ja nikad nisam imala nikakvog izbora pored tebe! Uvijek si me kontrolirala - i dosta je toga. Jebeno mi je dosta toga! I tu mi provale suze. Moja majka naškubi usne, kao da nešto najiskrenije razmatra, ali glas joj je pun gorčine. - Očito je da ti imaš neke probleme sa samopoštovanjem. Je li to zbog tvog oca? Suze mi presahnu od bijesa i svojim krvavim očima, punim svakog otrova koji bih rado na nju sasula, zagledam se u nju. Počnem govoriti polako, ali ubrzo samo fanatično vičem: Mrzim te. Stvarno te mrzim. Ti si razlog zbog kojeg je otišao. Jer te nije mogao podnijeti! I tko bi mu zamjerio - zapravo, voljela bih da je i mene poveo sa... I u tom trenutku osjetim kako mi je Hardinova velika ruka poklopila usta dok me s drugom snažno stišće uz svoja prsa.
151 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Čitavo vrijeme samo sam mislio da je njezinoj mami bolje da ni ne pokuša opet je pljusnuti. Nisam ni pomislio da bi Tessa mogla ovako eksplodirati. Lice joj je crveno i suze joj se slijevaju niz moju ruku. Zašto se njezina majka uvijek mora pojaviti i pokvariti sve? Ne mogu je kriviti što se ljuti, bez obzira na to koliko je mrzim. Ja jesam povrijedio Tessu. Ali ne mislim da sam je pokvario. Jesam li? Ne znam što da napravim. Pogledavam u mamu tražeći pomoć - ali njezin pogled mi govori da me mrzi u ovom trenutku. Nisam htio da ona dozna što sam učinio Tess. Znao sam da će je to dotući, pogotovo zbog svega onog što je bilo prije. Alija više nisam ista osoba kao onda. Ovo je potpuno drukčije. Ja Tessu volim. Kroz cijeli taj kaos koji sam izazvao, ja sam pronašao ljubav. Tessa viče u moj dlan i pokušava se otrgnuti od mene, ali nije dovoljno jaka. Znam da će se, pustim li je, dogoditi sljedeće: ili će je majka opet ošamariti, pa ću se morati umiješati, ili će Tessa reći majci nešto zbog čega će se zauvijek kajati. - Mislim da biste sada trebali otići - kažem njezinoj majci. Tessa se otima pod mojim rukama i stalno me udara nogom po cjevanici. Uvijek je gadno vidjeti je ljutu - posebno ovako ljutu - ali dio mene sebično se raduje što njezin gnjev nije uperen na mene. Ali uskoro će biti... Znam da je njezina majka u pravu u vezi sa mnom: ja jesam užasan za nju. Nisam ja čovjek kakav Tessa misli da jesam, ali previše je volim da bih dopustio da ponovno ode od mene. Tek sam je vratio natrag i neću je opet izgubiti. Samo se nadam da će me saslušati, da će poslušati čitavu priču. Čak i tad, bojim se da će to malo značiti. Znam što slijedi; nema šanse da će ostati sa mnom kad čuje stoje bilo. Jebote, stoje mojoj mami trebalo da to spominje? Vučem Tessu prema našoj spavaćoj sobi. Dok hodamo, ona se okreće tako jako da nas je oboje zavrtjela, pa sad opet gledamo prema njezinoj mami. Sa zadnjim pogledom prepunim mržnje, ona se okrene i ode, ali ja ne puštam Tessu iz stiska. Uguram je u sobu, tek tu je pustim i brzo zalupim i zaključam vrata. A ona svoje oči pune otrova okrene prema meni. - Zašto si to napravio! Ti... - Zato što bi rekla stvari zbog kojih bi se poslije jako kajala. - Zašto si to napravio - vičem opet. - Zašto si me spriječio? Toliko sranja moram reći toj kučki, nisam još ni počela... Nisam uspjela čak ni... Gura me rukama u prsa. - Hej, hej... smiri se - kažem, držeći na umu da je ovo gnjev namijenjen njezinoj majci, a ne meni; znam da je tako. Uzmem joj lice među dlanove i nježno joj palčevima prijeđem 152 Anna
Krvolocna Barbika preko jagodica, pazeći da me gleda u oči dok joj disanje polako usporava. - Samo se smiri, bejbi - ponovim. Crvenilo joj nestaje iz obraza i ona polako kimne glavom. - Idem samo provjeriti je li otišla, može - kažem tako tiho da gotovo šapćem. Ona opet kimne i premjesti se na krevet. - Požuri se - kaže i ja izađem. Kad uđem u dnevni boravak, tamo je samo Tessina majka, hoda gore-dolje. Oštro me pogleda, poput pantere koja njuši plijen. - Gdje je ona - pita. - Ostat će u sobi. Vi sada idete i nećete se više vraćati. Stvarno to mislim - kažem joj kroz zube. Ona podigne jednu obrvu. - Zar ti to meni prijetiš? - Shvatite to kako želite, ali držite se podalje od nje, kažem vam. Ova izmanikirana žena, sva skockana i sređena, pogleda me tako podmuklo, tako opako, da sam takav pogled dosad vidio samo kod nekih tipova iz Jaceova društva. - Ti si kriv - mirno kaže. - Ti si joj isprao mozak; ona više ne misli svojom glavom. Znam ja točno što ti radiš. Bila sam s takvima poput tebe. Znala sam da si ti nevolja čim sam te prvi put ugledala. Trebala sam odmah natjerati Tessu da promijeni sobu i tako spriječiti sve ovo. Nitko je neće više htjeti nakon ovoga... nakon tebe. Pogledaj se. Ona mahne rukom po zraku i okrene se prema vratima. Otpratim je van u hodnik. - O tome se radi, dakle? O tome da je nitko više neće htjeti, nitko osim mene? Ali ona ionako nikada neće biti ni s kim osim sa mnom - hvalim seja. - I bude li morala birati, ona će uvijek izabrati mene, a ne vas, niti ikog drugog. Ona se naglo okrene i zakorači prema meni. - Ti si vrag, a ja neću tek tako otići, da znaš. Ona je moja kći i predobra je za tebe. Kimnem glavom nekoliko puta pa je ravnodušno pogledam. - Mislit ću na to dok je budem jebao noćas. Kako su mi te riječi skliznule sa usta, tako je ona oštro udahnula i dignula ruku da me udari. Zgrabim je za zglavak i nježno joj spustim ruku. Nikada ne bih dignuo ruku na ženu, ali neću dopustiti nikome da me tuče. Razvučem usne u svoj najsrdačniji osmijeh prije nego što zakoračim natrag u stan i zalupim joj vrata glasno i jako, točno pred nosom.
153 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Stojim kraj vrata, glave na trenutak naslonjene na zid, i kad se okrenem, vidim da mama stoji u dnevnoj sobi, držeći u rukama šalicu kave, s posve crvenim očima. - Gdje si bila - pitam je. - U kupaonici - kaže, a glas joj puca. - Kako si mogla reći Tessi da ide? Da me ostavi - kažem joj. Znao sam da će biti razočarana, ali što je previše, previše je. - Zbog toga, Hardine - uzdahne ona, podižući ruke kao da govori nešto sasvim očito što nisi dobar za nju. Znaš to i sam. Ne želim vidjeti da i ona završi poput Natalie, ili onih drugih. Moja mama vrti glavom. - Znaš li što bi bilo sa mnom da me ona ostavi, mama? Mislim da ne razumiješ... Ja ne mogu bez nje. Znam da nisam dobar za nju, i kajem se zbog onog što sam učinio svaki, ali baš svaki put kad je pogledam, ali ja mogu biti dobar. Znam da mogu. Odem na sredinu sobe i počnem hodati gore-dolje. - Hardine... jesi li siguran da ne glumiš sam sebi u ovom trenutku? - Ne glumim, mama. Spustim glavu i pokušam ostati miran i pribran. - Ovo za mene nije igra, ne ovaj put. Jaje volim, stvarno je volim. Pogledam opet u svoju dobru, dragu mamu, za koju znam da je puno propatila. - Volim je više nego što ti uopće ikako mogu reći, jer ni sam to ne razumijem. Nikad nisam mislio da bih se mogao ovako osjećati. Znam samo da je ona moja jedina prilika da budem sretan. Ako me ostavi, nikad se neću oporaviti. Neću, mama, stvarno. Ona je moja jednina prilika da ne ostanem sam čitavog života. Nemam pojma koji sam kurac napravio da je zaslužim - koliko ja znam, baš ništa - ali ona mene voli. Znaš li ti kako je kad te netko voli unatoč svim sjebanim sranjima koja napraviš? Ona je daleko predobra za mene i voli me. Nemam jebenog pojma zašto. Moja mama nadlanicom malo obriše suze, pa stanem na trentak. Nije mi lako nastaviti, ali ipak kažem: - Ona je uvijek tu za mene, mama. Uvijek mi oprosti, čak i kad ne bi trebala. Uvijek zna reći prave stvari. Ona me smiruje, ali mi isto tako i predstavlja izazov - zbog nje želim biti bolji čovjek. Znam da sam govno od čovjeka, znam to. Napravio sam toliko sranja, ali Tessa me ne smije ostaviti. Ne želim više biti sam, i nikad nikoga neću više voljeti - ona je ta, ona i nijedna druga. Znam to. Ona je moj zadnji grijeh, mama, i zbog nje bih pristao biti i proklet. Do kraja rečenice ostajem sasvim bez daha, a obrazi moje mame mokri su od suza. Ali ne gleda u mene, nego iza mene. Okrenem se i vidim Tessu kako stoji s opuštenim rukama, širom otvorenih očiju i jednako mokrih obraza kao kod moje mame. Mama ispuše nos i tiho kaže: - Idem ja malo van... da vas dvoje imate malo privatnosti. 154 Anna
Krvolocna Barbika Ode do vrata, uzme svoje cipele i kaput i ode van. Nije mi drago što izlazi van, na taj snijeg, jer znam da nema kamo otići - i to na Badnju večer - ali u pravu je, Tessa i ja moramo sada malo biti sami. Čim mama ode, priđem Tessi. - To što si sada rekao... to stvarno misliš - pita me kroz suze. - Znaš da je tako - kažem joj. Krajevi njezinih usana se dižu i ona pruža ruke prema meni, da mi ih stavi na prsa. Moram znati što si napravio. - Znam... Samo mi obećaj da ćeš pokušati razumjeti... - Reci mi, Hardine. - I da ćeš shvatiti kako se nijednom od tih stvari ne ponosim. Ona kimne, ja duboko udahnem i oboje sjednemo na kauč. Stvarno ne znam otkud bih počeo.
155 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Hardin je blijed. Dlanovima trlja koljena. Prolazi prstima kroz kosu. Pogledava u strop, pa opet u pod. Kao da se negdje duboko u sebi nada da će oklijevanjem ovaj razgovor odgoditi u vječnost. Ali naposljetku, ipak počne. - Tamo, kod kuće, imao sam hrpu groznih prijatelja. Bili su, onako, poput Jacea, valjda... Radili smo te stvari... igrali smo se, valjda. Izabrali bismo neku curu - birali smo cure jedni drugima - i natjecali se koji će tu ‘svoju’ curu prvi pojebati. Meni želudac potone. - Onaj tko pobijedi, imao bi pravo na najbolju curu sljedećeg vikenda, a u sve je bio umiješan i novac... - Koliko tjedana - pitam i smjesta se pokajem. Ne želim to znati, a opet moram. - Prošlo je samo pet tjedana prije nego što je ta cura... - Natalie - kažem ja povezujući priču. Hardin pogleda preko u prozore. - Da... Natalie je bila zadnja od njih. - I što si joj napravio - pitam i bojim se odogovora. - Trećeg tjedna... James je mislio da Martin laže, pa je došao na ideju o dokazu... Dokaz. Ta će me riječ uvijek progoniti. Pred očima mi iskrsne slika krvave plahte i počne me boljeti u prsima. - Ne takav tip dokaza... Pa on zna što ja mislim. - Fotografije... Meni se usta otvore. - Fotografije? - Da, i video - prizna on i pokrije lice svojim velikim rukama. Video? - Zar si snimao seks s nekim? Je li ona to znala - pitam. Ali znam što će mi odgovoriti i prije nego što on odmahne glavom. - Kako si mogao? Kako si mogao to nekome napraviti počnem plakati. Pogodi me spoznaja da ja Hardina uopće ne poznajem i moram progutati gorčinu koja mi se diže iz grla. Instinktivno se odma- knem od njega i vidim kako mu oči poprimaju bolan izraz. - Ne znam... Jednostavno, nisam mario. Tad mi je to bilo zabavno... Mislim, ne baš zabavno, istina je tek da me nije bilo briga. Njegova me iskrenost pogodi, i na trenutak počnem čeznuti za onim danima kad je sve krio od mene. - I, što je bilo s Natalie? Glas mi je hrapav i opet brišem suze. 156 Anna
Krvolocna Barbika - Kad je James vidio snimku s njom... Htio ju je i sam jebati. A kada ga je odbila, on je svima pokazao taj video. - O, Bože dragi. Jadna cura. Užasno se osjećam zbog toga što su joj napravili, zbog toga što joj je Hardin napravio. - Taj video se proširio tako brzo da su njezini roditelji sve doznali prije nego što je prošao dan. Njezina obitelj bila je jako ugledna u crkvenoj zajednici... uglavnom, vijesti nisu bile dobro prihvaćene. Izbacili su je iz kuće, a kad se sve pročulo, izgubila je stipendiju na privatnom sveučilištu na koje je trebala krenuti te jeseni. - Upropastio si je - tiho kažem. Hardin je uništio život toj djevojci, onako kako je jednom prije prijetio da će uništiti moj. Hoću li i ja završiti poput nje? Jesam li ja već sada poput nje? Pogledam ga. - Rekao si mi da nikad prije nisi bio s djevicom. - Nije ona bila djevica. Već je spavala s nekim tipom. Ali to je, uglavnom, razlog zbog kojeg me je mama poslala ovamo, u Ameriku. Doma su svi znali za to. Mene nije bilo na snimci. Mislim, ja sam je na snimci ševio, ali lice mi se nije vidjelo; moglo me se prepoznati samo po par tetovaža na rukama. Udari se šakom u dlan druge ruke. - I tako, sad sam tamo poznat po tome... Vrti mi se u glavi. - Što ti je rekla kad je otkrila što si napravio? - Rekla mi je da se zaljubila u mene... i pitala bi li mogla ostati kod mene, u kući, dok ne pronađe neki smještaj. - I, jesi li joj rekao da može? On odmahne glavom. - Zašto? - Jer nisam htio. Nije mi bilo stalo do nje. - Kako možeš biti tako ravnodušan u vezi s tim? Zar ne shvaćaš što si joj napravio? Ti si ju zaveo. Ti si vodio ljubav s njom i sve snimio. Ti si pokazao tu snimku prijateljima - i praktički čitavoj školi - i ona je izgubila stipendiju i obitelj zbog tebe? A nakon toga nisi imao ni toliko sućuti da joj pomogneš kad nije imala kamo otići - izderem se na njega i ustanem. - I gdje je ona sad? Što je bilo s njom? - Ne znam. Nisam se ni potrudio saznati. Nevjerojatno. Najjeziviji dio čitave priče mi je ova njegova ravnodušnost, to koliko je hladan i nehajan u vezi s tim. Muka mi je od toga. Vidim da se neke stvari tu ponavljaju, vidim sličnosti između Natalie i mene. I ja sam se našla u situaciji da nemam kamo otići, i to zbog Hardina. Prekinula sam veze s vlastitom majkom, opet zbog njega. Ludovala sam za njim, dok je on mene koristio za svoje bolesne igre. Hardin također ustane, ali ostane stajati koji korak dalje od mene. - O moj Bože - čitavo mi se tijelo počinje tresti. - I mene si snimio, ha? - Ne! Nisam, ne! Nikad ti to ne bih napravio, Tessa, kunem ti se Bogom da nisam. Možda ne bih trebala, ali to mu vjerujem. 157 Anna
Krvolocna Barbika - Koliko drugih je bilo - pitam. - Koliko drugih je bilo gdje? - Koliko si ih snimio? - Samo Natalie... dok nisam došao ovamo. - I opet si to napravio! Nakon svega što si napravio toj jadnoj curi, to si ponovio i ovdje - vičem. - Samo jednom... Danovoj sestri - reče on. Danovoj sestri? - Sestri od tvog prijatelja Dana? Sad mi sve ima smisla. - Na to je, dakle, Jace mislio kad ste se onda potukli! Zaboravila sam sve u vezi s tom tučnjavom između Dana i Hardina, ali sjećam se da je Jace dao naslutiti kako tenzije među njima već dulje postoje. - Zašto si to napravio, svom prijatelju? Zar si i to pokazivao svima? - Ne, nikome nisam pokazao. Obrisao sam snimku nakon što sam poslao Danu jedan prizor sa snimke... Ne znam zašto sam to napravio, stvarno. Ponašao se kao totalni kreten prema meni i prijetio mi je da se držim podalje od njegove sestre kad ju je prvi put doveo u naše društvo, i onda sam je htio poševiti samo zato da njemu napakostim. On je stvarno totalni šupak, Tessa. - Pa zar ne vidiš koliko je to sve u kurcu! Kako možeš biti toliko sjeban - vičem. - Znam da je! Znam to, Tessa! - A ja sam mislila da je moja oklada najgore što si ikad napravio... Ali ovo, Bože dragi, ovo je još gore. Naravno da me priča o Natalie nije povrijedila ni izblizu toliko kao otkriće da su se Hardin i Zed okladili oko mene, ali mi je gora jer je gnusnija i uključuje više podmuklosti, i zbog nje se sada pitam o svemu što sam mislila da znam o Hardinu. Znala sam da nije savršen - daleko od toga - ali ovdje se radi o posve novoj razini sramoćenja neke osobe. - Sve je to bilo davno prije tebe, Tessa, to je moja prošlost. Molim te, neka tako i ostane - kaže mi on. - Ja više nisam ista osoba, zbog tebe sam postao bolji. - Hardine, pa tebe nije ni briga što si učinio tim curama! Čak se ni ne osjećaš krivini, ha? - Osjećam. Pogledam ga iskosa. - Da, samo zato jer sam sad to i ja doznala. On šuti i ne osporava me, pa ja ponovim svoju poantu. - Nije te bilo briga niti za njih, niti za bilo koga drugog! - Da, u pravu si! Nije me bilo briga - i iskreno, jebe mi se za bilo koga osim za tebe izdere se on. - Ali to je stvarno previše, Hardine! Čak i za mene... oklada, stan, tučnjave, laži, pa opet ti i ja zajedno, pa moja majka, tvoja majka, Božić - sve je to jednostavno previše. Nisam stigla ni predahnuti usred sveg tog... kaosa. Jedva da se oporavim od jedne stvari, a već iskrsne neka druga. Bog zna što si još napravio! Počnem plakati. - Ja tebe zapravo uopće ne poznajem, zar ne? 158 Anna
Krvolocna Barbika - Da, poznaješ me, Tessa! Ti me znaš. Ono nisam bio ja - ovo sad sam ja. Ovakav kakav sam sad. Ja te volim! Sve ću učiniti za tebe, za to da vidiš da sam ovo ja, da sam čovjek koji te voli više od zraka koji diše, da sam postao čovjek koji pleše na vjenčanjima i koji te gleda dok spavaš, čovjek koji ne zna kako bi počeo dan ako me ti ne poljubiš, čovjek koji bi radije umro nego ostao bez tebe. To sam ja, ja sam taj i takav. Molim te, ne dopusti da nam ovo sad pokvari sve. Molim te, bejbi. Zelene oči sjaje mu se od suza, a mene su dirnule njegove riječi. Ipak, to nije dovoljno. On zakorači prema meni, a ja se povučem korak unazad. Moram biti u stanju razmišljati. Podignem ruku pred sobom. - Treba mi vremena. Sve ovo mi je previše u ovom trenutku. Ramena mu se opuste i čini se da je osjetio olakšanje. - Okej...okej... uzmi si vremena da razmisliš. - Daleko od tebe - objasnim mu. - Ne... - Da, Hardine. Kraj tebe nisam u stanju normalno razmišljati. - Ne, Tessa, ne ideš ti nikud - reče on zapovjednim tonom. - Nećeš mi ti govoriti Što da radim - ispalim. On uzdahne i zabije prste u kosu, gledajući u strop. - Dobro, dobro... Pusti onda da ja nekud odem. Ti ostani ovdje. Najradije bih mu rekla da neću, ali doista nemam želju ikuda otići. Dosta mi je hotelskih soba, a sutra je Božić. - Vratit ću se ujutro... Osim ako tebi treba više vremena - reče on. Obuje čizme i posegne da dohvati komplet ključeva, a onda shvati da mu je mama uzela auto. - Uzmi moj - kažem mu ja. On kimne i krene prema meni. - Nemoj - kažem i postavim ruke pred lice. - Osim toga, jesi li svjestan da si u pidžami? On se namršti i pogleda po sebi, pa ode u spavaću sobu i dvije minute kasnije pojavi se potpuno odjeven. Zastane da me pogleda u oči. - Molim te, zapamti da te volim i da sam se promijenio - reče još jednom prije nego što ode iz stana.
159 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
I što sad da napravim? Odem u spavaću i sjednem na rub kreveta. Muka mi je od svega što sam čula. Znala sam da Hardin prije nije bio baš jako dobra osoba i znala sam da u njegovu životu sigurno ima još stvari koje me neće radovati kad ih čujem. Ali ovo... Kad je Trish nagovijestila da se i prije ružno ponašao prema djevojkama, svašta mi je palo na pamet, ali ništa ovako strašno. Uništio je tu djevojku na užasan, neizreciv način i još se ne kaje zbog toga - ili tek sasvim malo. Polako udišem i izdišem dok mi suze kapaju niz obraze. Najgore mi je to što znam njezino ime. Znam, to je blesavo, ali da je ona za mene neka posve anonimna osoba, onda bih se gotovo mogla i praviti da se sve to nije dogodilo. A ovako... Zove se Natalie, a njezino ime u meni pokreće niz misli. Kako izgleda? Što je trebala studirati prije nego stoje zbog Hardinove psine izgubila stipendiju? Ima li braće i sestara? Jesu li i oni vidjeli snimku? Da Trish nije ništa spomenula, bih lija ikad saznala za ovo? Koliko su puta vodili ljubav? Je li se Hardinu svidjelo?... Naravno da mu se svidjelo. Ipak je to seks, a Hardin ga je očito imao jako puno. S drugim djevojkama. S puno drugih djevojaka. Je li nakon toga čitavu noć ostao s Natalie? Zašto osjećam ljubomoru prema njoj? Trebala bih je žaliti umjesto što sam ljubomorna jer ju je Hardin dodirivao. Nekako odbacim ove bolesne misli iz glave i ponovno počnem razmišljati o tome kakav je Hardin zapravo čovjek. Trebala sam mu reći da ostane da još porazgovaramo; uvijek samo odem ili, u ovom slučaju, natjeram njega da ode. Problem je u tome što u njegovoj blizini gubim sposobnost normalnog rasuđivanja. Voljela bih znati što se dogodilo s Natalie nakon što joj je Hardin upropastio život. Da čujem kako je sada sretna, i da živi dobro, bilo bi mi lakše. Bar malo. Tako bih voljela da imam prijatelja s kojim bih mogla o svemu ovome popričati, da imam nekoga tko će mi dati dobar savjet. Čak i da imam, ne bih mogla razotkriti Hardinovu indiskretnost. Ne želim da itko dozna što je učinio tim curama. Znam, stvarno je blesavo to što ga imam potrebu zaštititi čak i onda kad to ne zaslužuje, ali što ja tu mogu. Ne želim da ljudi misle još gore o njemu, a što je najvažnije, ne želim da on o sebi misli gore nego što već misli. Zavalim se u jastuke i buljim u strop. Upravo sam preboljela... okej, upravo sam počela prebolijevati činjenicu da me je Hardin iskoristio kako bi dobio okladu - i sad ovo? Natalie, plus još četiri djevojke, budući da je rekao kako je ona došla na red u petom tjednu. A onda i Danova sestra. Njegovo ponašanje se ponavlja, on to tako radi - i hoće li biti u stanju prestati s tim? A što bi bilo sa mnom da se on nije zaljubio u mene? Znam da me voli uistinu me voli. Znam to. I ja volim njega, unatoč svim greškama koje radi ili je napravio prije. Vidim da se mijenja, pa čak i tijekom samo proteklog tjedna. Nikada do sada nije mi pokazao što osjeća prema meni ovako kao danas. Da barem sve te divne stvari koje mi je rekao nisu bile popraćene tim ružnim otkrovenjem. 160 Anna
Krvolocna Barbika Rekao je da sam ja njegova jedina prilika za sreću, da sam jedina šansa da ne provede ostatak života sam. Koja izjava, ha. Kakvo iskreno priznanje. Nitko ga nikad neće voljeti ovako kao ja. Ne zato što on ne bi bio vrijedan ljubavi, nego zato što ga nitko nikad neće poznavati ovako kao ja. Ili kako sam ga poznavala. Poznajem li ga još uvijek? Ne mogu odlučiti, ali želim vjerovati da ga poznajem, da poznajem njegovo pravo lice. On je sada drukčija osoba nego prije samo nekoliko mjeseci. Usprkos boli koju mi je nanio, napravio je mnogo toga da mi se dokaže. Uložio je puno truda da postane osoba kakvu bih ja voljela. Promijenio se; vidim da se promijenio. Dio mene smatra kako je možda vrijeme da i ja preuzmem svoj dio odgovornosti - ne za to što je učinio Natalie, nego za to što sam bila prema njemu tako nepopustljiva, a znam da svaka promjena iziskuje vrijeme i da nitko ne može izbrisati svoju prošlost. To što je napravio bilo je loše, nevjerojatno loše, ali katkada i sama zaboravim da je on duboko u duši ljutiti, usamljeni dečko koji sve do sada nikad nikoga nije volio. Voli svoju majku, na svoj način, ako već ne na isti onaj način na koji većina ljudi voli roditelje. Drugi dio mene umoran je od svega. Pogotovo od ovog obrasca koji se ponavlja s Hardinom. Na početku naše veze, stalno smo se kretali naprijed-natrag, a on je bio okrutan, pa ljubazan, onda opet okrutan. Sada se taj obrazac donekle razvio, ali nagore. Puno gore. Ja sam ga ostavila, pa se vratila, pa ga opet ostavila. Ne mogu stalno tako - mi ne možemo stalno tako. Ako postoji još nešto što on skriva, to će me slomiti - već ovo sad mi je previše. Ne bih podnijela još tajni, ne bih preživjela da mi opet slomi srce, niti bih mogla izdržati još jedan prekid s njim. Prije sam morala sve imati brižno isplanirano - svaki detalj mog života bio je promišljen, isplaniran do zadnje sitnice, sve do Hardina. On mi je čitav život okrenuo naglavce, najčešće u negativnom smislu. A ipak me uza sve to čini sretnijom nego što sam ikada bila. Trebali bismo ostati zajedno i pokušati prebroditi sve te loše stvari iz njegove prošlosti ili bih trebala prekinuti s njim i ne vraćati mu se više. Ako ga ostavim, morat ću se odseliti odavde, i to daleko. Morat ću se maknuti što dalje od svega što me podsjeća na njega ili nikad neću biti u stanju preboljeti ga. I odjednom shvatim da su mi suze stale, i to mi je znak da sam odlučila. Bol koju sam osjetila pri pomisli da ga ostavim daleko je veća od boli koju mi on pričinja. Ne mogu ga ostaviti. Znam da ne mogu. Znam da je to patetično, ali nema nikakvog načina da živim bez njega. Ni zbog koga se neću osjećati ovako kao s njim. Jer nitko nije kao on. On je baš za mene, kao što sam i ja baš za njega. Nisam mu trebala dopustiti da ode. Trebalo mi je malo vremena da razmislim, i trebalo bi mi možda i više vremena, ali već sam nestrpljiva da mi se vrati. Je li ljubav uvijek ovakva? Je li uvijek u njoj toliko strasti i toliko boli? Nemam iskustvo s kojim bih ovo mogla usporediti. Čuvši da se ulazna vrata otvaraju, skočim iz kreveta i pojurim u dnevnu sobu. Ali razočarano uvidim da je to Trish, a ne Hardin. Trish upravo vješa Hardinove ključeve na čavlić kod ulaza i izuva svoje snijegom prekrivene cipele. Nisam sigurna kako da joj se obratim nakon što mi je rekla da odem sa svojom majkom. - Gdje je Hardin - pita me ulazeći u kuhinju. 161 Anna
Krvolocna Barbika - Izišao je... doći će ujutro - objasnim. Ona se okrene prema meni. - Oh. - Ali ako želite, nazovite ga. Sigurno će vam reći gdje je, ako ne želite ostati ovdje... sa mnom. - Tessa - reče ona, očito tražeći prave riječi, ali s izrazom sućuti na licu. - Žao mi je zbog onog što sam rekla. Ne želim da pomisliš da bilo što loše mislim o tebi - ne mislim. Samo sam te htjela zaštititi od stvari kakve je Hardin u stanju napraviti. Ne bih htjela da ti... - Da završim kao Natalie? Vidim da joj sam spomen na nju budi bolne uspomene. - Rekao ti je? - Da. - Sve? U njezinu glasu čujem sumnju. - Da. Za snimku, fotografije, stipendiju. Sve. - I ti si još ovdje? - Rekla sam mu da trebam malo vremena i samoće, ali da. Ne idem nikamo. Ona kimne i obje sjednemo za stol, sučelice jedna drugoj. Kad me ona pogleda nekako upitno, znam na što misli, pa kažem: - Znam da je napravio neke užasne stvari, neizrecive, ali ja mu vjerujem kad kaže da se promijenio. On više nije isti čovjek. Trish preklopi dlanove na stolu. - Tessa, on je moj sin, i ja ga volim, ali mislim da stvarno moraš razmisliti o svemu ovome. I tebi je napravio istu stvar kakve je drugima radio prije. Ja znam da on tebe voli, to mi je sada jasno, ali bojim se da je šteta već učinjena. Potvrdno kimnem, jer stvarno cijenim njezinu iskrenost. Ali kažem joj: - Nije. Mislim, neka šteta je učinjena, ali ništa nije nepopravljivo. A ja sama moram odlučiti kako ću se nositi s njegovim prošlim postupcima. A ako mu budem tu prošlost stalno nabijala na nos, kako ćemo se maknuti od nje? Zar on ne zaslužuje pravu ljubav? Možda vi mislite da sam naivna i luda što mu stalno iznova opraštam, ali ja volim vašeg sina. I ne mogu bez njega. Trish tiho cokne jezikom i odmahne glavom. - Tessa, ne mislim ni da si naivna ni da si luda. Ako ništa drugo, upravo tvoja spremnost da oprostiš pokazuje tvoju zrelost i suosjećajnost. Moj sin mrzi samoga sebe - uvijek je bio takav - i ja sam mislila da će takav i ostati, sve do sada. Skamenila sam se kad je tvoja mama rekla što ti je napravio i zbog toga što je napravio jako mi je žao. Ne znam gdje sam pogriješila u vezi s Hardinom. Kao majka, trudila sam se biti najbolja što mogu, ali nije bilo lako odgajati dijete sama. Morala sam jako puno raditi i nisam mu pružila onoliko pažnje koliko je njemu trebalo. Da jesam, možda bi danas više poštovao žene. Znam da bi se ona sada rasplakala, samo da nije već dosad isplakala sve suze. U njezinu glasu čuje se osjećaj krivnje toliko jako da je samo želim utješiti. - Nije on takav zbog vas. Mislim da to ima više veze s njegovim osjećajima prema ocu i s njegovim lošim društvom, a ja se trudim utjecati na njega na obje te strane. Molim vas, nemojte si ništa predbacivati. Ništa od toga što se dogodilo nije vaša krivnja. Trish ispruži ruku preko stola i ja je primim objema rukama. Primajući me i drugom rukom za dlanove, Trish kaže: - Ti definitivno imaš najbolje srce od svih ljudi koje sam srela u svojih četrdeset i pet godina života. 162 Anna
Krvolocna Barbika Podignem obrve. - Četrdeset i pet? - Hej, pomiri se s tim. I dalje prolazim za okej komada, ha - nasmije mi se ona. - Definitivno - nasmijem se i ja. Prije dvadeset minuta još sam plakala i bila na rubu živčanog sloma, a sad se već smijem s Trish. Od trenutka u kojem sam odlučila da će Hardinova prošlost ostati samo prošlost, osjećam kako je veći dio napetosti iz mene nestao. - Možda bih ga trebala nazvati i reći mu što sam odlučila - kažem. Trish malo nagne glavu i šmrcne. - Pusti ga neka se malo kuha. Neće mu škoditi da i sam malo razmisli o svemu. Zamisao da ga pustim da se još malo muči u neizvjesnosti nije mi privlačna, ali istina je da mora dobro promisliti o svemu što je napravio. - Možda ste u pravu... - Mislim da mora shvatiti da svaka loša odluka ima svoje posljedice - reče Trish. U očima joj zasvijetli iskra. - A što kažeš na to da nam pripremim večeru i da nakon toga oslobodiš Hardina njegova jada? Sretna sam što je ona tu i što mi svojim humorom i vodstvom pomaže prebroditi ovu tužnu zbrku u koju sam upala zbog Hardina i njegove prošlosti. Spremna sam prijeći preko toga, ili barem pokušati, ali on stvarno mora znati da ovakve stvari nisu okej, a ja moram doznati ima li još kakvih demona iz njegove prošlosti koji samo čekaju da me zaskoče. - Što ti se jede? - Bilo što. Mogu vam i ja pomoći - ponudim, ali ona odmahne glavom. - Ti se samo opusti, koliko možeš. Imala si baš gadan dan, sa svim tim u vezi s Hardinom... a i s tvojom mamom. Prevrnem očima. - Aha... Ona stvarno zna biti teška. Trish se nasmiješi i otvori frižider. - Teška? Ja bih bila izabrala drukčiju riječ, ali ipak je ona tvoja majka... - Jest i ja sam prvo pomislila na jednu riječ koja počinje s ‘k’ - nasmijem se, ne želeći reći ništa prosto pred Trish. - O da, prava je kučka. Ja to mogu izgovoriti umjesto tebe - nasmije se naglas Trish i ja joj se pridružim u smijehu. Trish priprema pileći tacos za večeru, i usput pričamo o Božiću, vremenu i o svemu drugom osim o onome što mi je jedino na pameti: Hardinu. Konačno, počnem se osjećati kao da ću doslovno umrijeti ako ga ne nazovem i kažem mu da odmah dođe kući. - Mislite da se dosad dovoljno ‘kuhao’ - kažem, ne želeći priznati da već brojim svaku minutu. - Ne, ali nije na meni da odlučujem - reče njegova majka. - Moram ga nazvati. Izađem iz kuhinje kako bih ga nazvala. Kad se javi, iznenađenje u njegovu glasu je očito. - Tessa? 163 Anna
Krvolocna Barbika - Hardine, i dalje moramo o mnogo toga popričati, ali voljela bih da dođeš kući, tako da možemo razgovarati. - Već sada? Da - da, naravno - ispali on. - Evo me, brzo dolazim! - Okej - kažem ja i sklopim slušalicu. Nemam baš vremena da još jednom sve pretresem u mislima prije nego što stigne. Ali moram se samo držati svog stava i uvjeriti se da je on shvatio kako je napravio nešto loše, i dati mu do znanja da ga svejedno volim. Hodam gore-dolje po hladnom betonskom podu, čekajući. Nakon vremena koje mi se činilo dugo kao čitav sat, začujem kako se vrata stana otvaraju i kako njegove čizme lupaju po kratkom hodniku. Kad se vrata spavaće sobe otvore, srce mi se slomi po tisućiti put. Oči su mu natečene i crvene. Ne govori ništa. Umjesto toga, samo mi priđe i stavi mi nešto maleno u ruku. Papir? Pogledam gore u njegovo lice dok mi sklapa prste oko presavijenog komada papira. - Pročitaj to prije nego što se odlučiš - tiho mi kaže. A onda me kratko poljubi u čelo i ode u dnevni boravak.
164 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Dok rastvaram papir, oči mi se šire u čudu. Čitav je ispisan sitnim crnim črčkarijama, s obje strane - pa to je pismo, rukom napisano pismo. Gotovo se bojim pročitati ga... ali znam da moram. Tess, budući da ne znam s riječima kad trebam pričati o mom unutarnjem životu, možda moram posuditi nešto odg. Darcyja, koji ti je toliko drag. Pišem ti bez nakane da pridodam tvojoj boli, i bez zadnje namjere da sebe prikažem boljim, dok prebivam u prostoru želja koje, za dobro oboje nas, ne smiju prebrzo biti zaboravljene: i sam napor koje pisanje i pomno iščitavanje ovog pisma nužno nameće trebao je biti izlišan, e da nije te prisile mojega nagnuća koje naprosto zahtijeva da ovo pismo bude sročeno i pročitano. Moraš mi, stoga, oprostiti slobodu što na ovaj način otimam tvoju pažnju; tvoji osjećaji, o dobro to znam, svoj oprost će mi i mimo tvoje volje dati, no oprost ja tražim od više instance - od samog tvog osjećaja pravednosti... Znam da sam ti napravio već puno sjebanih stvari, i da te ni na koji način ne zaslužujem, ali tražim - ne, preklinjem te - da ne gledaš sada ono što sam napravio. Znam da tražim previše, uvijek, i žao mi je zbog toga. Da mogu izbrisati što je bilo, učinio bih to. Znam da si ljuta i razočarana mojim postupcima, i to me ubija. Umjesto da tražim izlike za to što sam takav kakav sam, radije ću ti ispričati ponešto o sebi, o onom meni kojeg nikad nisi znala. Počinjem s prvim sranjem kojeg se sjećam - svakako je toga bilo više, ali kunem se da ti ništa namjerno neću prešutjeti, od ovog dana nadalje. Kad mi je bilo blizu devet godina, ukrao sam bicikl svog susjeda i slomio kotač, a potom lagao da to nisam bio ja. Iste godine ubacio sam loptu kroz prozor dnevne sobe i opet lagao o tome. Čula si o mojoj majci i onim vojnicima. Moj otacje ubrzo nakon toga otišao i menije bilo drago što više nije s nama. Nikad nisam imao puno prijatelja jer sam bio šupak. Maltretirao sam klince svoje dobi, često. Zapravo, svaki dan. Bio sam odvratan prema svojoj mami - tek sam joj prošle godine prvi put rekao da je volim. Bio sam grub i bešćutan prema svima, i bio sam takav sve do sada, pa ne mogu pobrojati sve slučajeve; recimo samo da ih je bilo puno. Oko trinaeste, s prijateljima sam provalio u ljekarnu na dnu svoje ulice i ukrao hrpu stvari, nasumce. Ne znam zašto smo to napravili, ali kad je jedan od nas uhvaćen, prijetnjama sam ga naveo da preuzme na sebe svu krivnju, i on je to napravio. Prvu cigaretu popušio sam isto u trinaestoj. Imala je odvratan okus i kašljao sam deset minuta. Nisam više nikadpušio, sve dok nisam počeo pušiti travu, ali na to ćemo još doći. Kad sam imao četrnaest, prestao sam biti djevac, zahvaljujući starijoj sestri svog prijatelja Marka. Imala je sedamnaest i već je bila kurva. Bilo je to čudno iskustvo, ali svidjelo mi se. Spavala je sa svim mojim prijateljima, ne samo sa mnom. Nakon što sam prvi put probao seks, nisam to ponovio sve do svoje petnaeste, ali nakon toga nisam više znao stati. Spetljao bih se s bilo kojom curom na tulumu. Uvijek sam lagao o svojim godinama, a sve te cure su bile lake. Nijednoj nije bilo stalo do mene, a meni je još manje bilo stalo do 165 Anna
Krvolocna Barbika ijedne od njih. Iste sam godine počeo pušiti travu i otkad sam počeo, često sam to činio. U isto vrijeme počeo sam i piti - ja i moji prijatelji krali smo alkoholna pića od njihovih roditelja, ili gdje god smo stigli. Počeo sam se često tući. Nekoliko su me puta pošteno pretukli, ali u većini slučajeva iz tučnjave bih izlazio kao pobjednik. Uvijek sam bio tako nadrkan i ljut - uvijek - i uživao sam u tome da drugima nanosim bol. Upuštao sam se u tučnjave iz puke zabave. Najgora je bila s tim dečkom koji se zvao Tucker i dolazio iz siromašne obitelji. Uvijek je nosio staru i prljavu odjeću i ja sam ga opako zajebavao zbog toga. Označio bih mu majicu flomasterom, samo da vidim koliko će je puta obući prije nego što je opere. Da, baš sjebano, znam. Dakle, jednoga dana vidio sam ga u prolazu i udario ga u rame iz čista mira. Naljutio se i nazvao me idiotom, pa sam ga izmlatio kao vola. Slomio sam mu nos, a njegova majka nije si mogla priuštiti ni da ga odvede doktoru. I kasnije sam ga nastavio podjebavati. Par mjeseci kasnije mama mu je umrla i on je otišao kod udomitelja, nekih bogataša, srećom po njega, i jednog dana provezao se autom pokraj mene. Baš mi je bio šesnaesti rođendan. A on je bio u novom novcatom autu. Bio sam ljut i htio sam ga pronaći i opet mu razbiti nos, ali sad kad mislim o tome, drago mi je zbog njega. Preskočit ću ostatak svoje šesnaeste godine jer sve što sam radio može se svesti na tri riječi: piče, droga i tučnjave. Zapravo, tako sam nastavio i kroz sedamnaestu. Ukrao sam nekoliko automobila, razbio neku količinu prozora... Jamesa sam sreo kad mi je bilo osamnaest. On mi je bio super jer ga nije bilo ni za koga briga, bio je baš poput mene. Pili smo svaki dan, čitavo naše društvo. Kući sam svaku noć dolazio pijan i povraćao sam po podu, a moja mama bi to onda morala čistiti. Razbio bih nešto gotovo svaki dan... Imao sam to društvo, svi su nas se bojali. I to s razlogom. Počeli smo igrati one igre koje sam ti spomenuo, i znaš što je bilo s Natalie. To je bilo najgore, kunem ti se. Znam da si zgađena zbog toga što me nije bilo briga što je dalje bilo s njom. Ne znam zašto me nije bilo briga, ali nije. Maloprije, dok sam se vozio u ovu praznu hotelsku sobu, mislio sam na Natalie. I dalje se u vezi s njom ne osjećam toliko loše koliko bih trebao, ali mislio sam - što bi bilo da je tebi netko napravio takvo što? Gotovo sam morao zaustaviti auto da ne povratim od muke koju sam osjetio samo pomislivši da si ti mogla biti na njezinu mjestu. Pogriješio sam, užasno sam pogriješio što sam joj to napravio. Jedna od tih cura, Melissa, isto se zaljubila u mene, ali iz toga ništa nije bilo. Bila mi je nepodnošljiva, preglasna. Svima sam rekao da ima problema s higijenom intimnog područja... pa su je svi zajebavali zbog toga i više mi nije dosađivala. Jednom su me uhitili jer sam bio pijan na javnome mjestu, a moja mama se toliko naljutila na mene da me je pustila da prenoćim u policijskoj postaji. A kad se pročulo o onome s Natalie, stvarno joj je bilo dosta. Poludio sam kad je prvi put spomenula da će me poslati u Ameriku. Nisam htio ostaviti svoj život i svoje društvo doma, ma koliko sve to bilo sjebano - sjeban sam bio ja. Ali kad sam pretukao nekog dečka na mrtvo ime, u gužvi tijekom nekog festivala, mama je definitivno odlučila da idem. Prijavio sam se na Sveučilište Washington i upao, naravno. Kad sam došao ovamo u Ameriku, jebote, mrzio sam sve što tu vidim. Bio sam toliko ljut što moram živjeti tako blizu svome ocu da sam se počeo ponašati još gore, cijelo sam vrijeme pio i tulumario u kući bratstva. Prvo sam sreo Steph. Spetljao sam se s njom na tulumu i ona me upoznala s ostatkom ekipe. Najbolje sam se složio s Nateom. Dan i Jace su bili kreteni kakvi i jesu, Jace najgori od svih. Već znaš za Danovu sestru, pa ću to preskočiti. 166 Anna
Krvolocna Barbika Spavao sam u to vrijeme s dosta cura, ali ni izbliza s toliko koliko bi možda pomislila. S Molly sam spavao jedan jedini put nakon što smo se ti i ja poljubili, a i to sam napravio samo zato što nisam mogao prestati misliti na tebe. Nisam te mogao izbaciti iz svoje glave, Tess. Čitavo vrijeme s njom zamišljao sam tebe. Nadao sam se da će to pomoći, ali nije. Znao sam da to nisi ti. S tobom bi bilo bolje. Stalno sam si ponavljao: ako samo još jednom vidim Tessu, i sam ću shvatiti da je to moja smiješna fascinacija, ništa više od toga. Daje to čista požuda. Ali svaki put kad sam te vidio, želio sam te sve više i više. Smišljao sam načine da ti dosađujem, samo zato da te čujem kako izgovaraš moje ime. Htio sam znati o čemu razmišljaš u razredu dok namršteno zuriš u svoju knjigu, htio sam ti izgladiti tu malu boru između obrva, želio sam znati o čemu to ti i Landon šapćete, htio sam znati što to pišeš u onaj svoj usrani planer. Jednom sam ti ga skoro ukrao, onaj dan kad ti je ispao iz torbe i kad sam trčao za tobom da ti ga vratim. Ti se toga vjerojatno i ne sjedaš, ali imala si na sebi ljubičastu bluzu i onu groznu sivu suknju koju si tada nosila gotovo svaki dan. Nakon onog dana u tvojoj sobi u domu, kad sam ti pomiješao sve bilješke i kad sam te poljubio (sjećaš se kako sam te pritisnuo uz zid), već sam bio previše zaglibio i nisam te se više nikako mogao kloniti. Bez prestanka sam mislio na tebe. Ispunila si svaku moju misao. Na početku nisam znao što mi se događa - nisam mogao shvatiti zašto sam toliko opsjednut tobom. One noći kad si prvi put prespavala kod mene već sam znao, ZNAO sam da te volim. Znao sam da ću sve učiniti za tebe. Znam da to sad zvuči kao da serem bezveze, jer sam ti poslije priuštio sva ona sranja, ali istina je. Kunem ti se. Počeo sam se zatjecati kako sanjarim - ja da sanjarim, čovječe... o životu koji bih mogao imati s tobom. Zamišljao sam te kako sjediš na kauču grickajući olovku, s knjigom na krilu, i s nogom ispruženom preko moga krila. Ne znam zašto, ali tu sliku nisam mogao izbaciti iz misli. Bio sam na mukama jer sam te toliko želio, a mislio sam da ti nikad prema meni nećeš osjetiti ništa slično. Priprijetio sam svakome tko je htio sjesti kraj tebe u predavaonici, prijetio sam i Landonu, sve to samo da bih ja mogao sjediti tamo, pokraj tebe. Govorio sam sebi da sve to radim samo zato da dobijem onu okladu. I pritom sam znao da lažem sam sebi. Bio sam spreman na svakakva sranja, ali svakakva, samo da bih udovoljio svojoj opsesiji tobom. Podcrtavao sam rečenice u romanima koje su me podsjećale na tebe. Hoćeš čuti koja je bila prva? "Krenuo je dolje, pazeći da je ne pogleda, kao da je ona sunce, a ipak ju je, baš kao i sunce, vidio i ne gledajući u njezinu smjeru.” Znao sam da te volim kad sam shvatio da podcrtavam jebenog Tolstoja. Onda, kad sam ti pred svima rekao da te volim, to sam i mislio - samo nisam imao muda priznati to i tebi, nakon što si me odbila. Onog dana kad si mi prvi put rekla da me voliš, prvi put sam osjetio nadu, osjetio sam da ima nade za mene, za nas. Ne znam zašto sam se nastavio onako ponašati prema tebi, i stvarno ne znam zašto sam te na kraju onako povrijedio. Neću trošiti tvoje vrijeme smišljajući izgovore, jer izgovora za to nema. Jednostavno, u meni je bilo tako puno tih loših poriva i loših navika i ja se s njima sad borim samo zbog tebe. Sve što znam je to da me ti činiš sretnim, Tess. Voliš me iako ne bi trebala i potrebna si mi. Uvijek sam te trebao i uvijek ću te trebati. Kad si me ostavila, prije samo tjedan dana, to me je gotovo ubilo, bio sam totalno izgubljen. Potpuno sam izgubljen bez tebe. Taj vikend sam otišao van s nekom curom. Nisam ti to namjeravao reći, ali ne želim riskirati da te opet izgubim zbog neieg što sam ti prešutio. Nije to ni bio neki izlazak, zapravo. Ništa se nije dogodilo između nas. Zamalo sam je poljubio, ali zaustavio sam se na 167 Anna
Krvolocna Barbika vrijeme. Nisam je mogao poljubiti, ja ne mogu poljubiti više nikoga osim tebe. Bila mi je dosadna i nisam je mogao ni usporediti s tobom. Nitko nije kao ti, i nitko neće biti kao ti. Znam da je možda prekasno za sve, pogotovo sada kad znaš za sva grozna sranja koja sam napravio. Mogu se samo moliti da me i dalje voliš, i sada kad si pročitala ovo pismo. Ako ne, u redu. Razumjet ću te. Znam da možeš naći boljega od mene. Ja nisam romantičan i nikad ti neću pisati poeziju ili ti pjevati uz gitaru. Ja se čak ne znam ni pristojno ponašati. Ne mogu obećati da te nikad više neću povrijediti, ali mogu se zakleti da ću te voljeti dokle god sam živ. Užasna sam osoba i ne zaslužujem te, ali se nadam da ćeš mi dati šansu da ponovno u tebi probudim vjeru u mene. Žao mi je zbog svake suze koju si zbog mene prolila i razumjet ću te ako mi ne možeš oprostiti. Sorry. Ovo je pismo ispalo predugačko. Valjda sam zajebao i više nego što sam mislio. Volim te. Uvijek.
168 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Sjedim i zapanjeno gledam u papir, a onda ga još jednom pročitam. Nisam znala što bih očekivala, ali svakako nisam očekivala ovo. Kako je mogao reći da nije romantičan? Narukvica s privjescima na mojoj ruci i ovo prekrasno, pomalo uznemirujuće, ali ipak prekrasno pismo, pokazuju suprotno. Čak je upotrijebio prvi odlomak Darcyjeva pisma Elizabeth. Sad kad se ovako ogolio preda mnom, ne mogu ništa drugo nego voljeti ga još više. Napravio je mnogo toga što ja nikad ne bih, užasne stvari koje su povrijedile mnoge ljude - ali ono što je meni najvažnije je to da on takve stvari više ne radi. Nije uvijek postupao ispravno, ali ne mogu zanemariti sav trud koji je uložio u to da mi pokaže kako se mijenja, kako se pokušava promijeniti. I da me voli. Mrzim to priznati, ali ima neke poezije i u tome što mu nikad nije bilo ni do koga stalo osim do mene. Još malo promatram pismo, a onda se začuje kucanje na vratima spavaće sobe. Presavinem papir i stavim ga u donju ladicu komode. Ne želim da me Hardin natjera da bacim pismo ili ga sam podere sad kad sam ga pročitala. - Naprijed - kažem i krenem prema vratima. On otvara, ali stoji, gledajući u pod. - Jesi li... - Jesam... Primim ga za bradu i podignem mu lice kako bi me gledao u oči, onako kako on to obično meni radi. Krvave oči su mu tako velike i tužne. - Bilo je to glupo od mene... Znao sam da nisam trebao - započne. - Ne, nije. Nije nimalo glupo. Odmaknem ruku od njegova lica, a on me i dalje gleda tim crvenim očima. - Hardine, napisao si mi sve što sam ikada željela čuti od tebe. - Oprosti što mi je toliko dugo trebalo i što ti to nisam bio u stanju izgovoriti, nego samo napisati... Nekako mi je to bilo lakše. Nisam baš najbolji kad treba nešto reći. Meni se čak i to crvenilo u njegovim očima čini prekrasno, u kontrastu s jasno zelenim šarenicama. - Znam da nisi. - Jesi li... Možemo li popričati? Treba li ti više vremena, sad kad znaš do koje mjere sam sjeban? On se mršti i opet gleda u pod. - Nisi. Bio si... Napravio si puno toga... lošega, Hardine. On kimne glavom. Teško mi je gledati ga tako punog tuge i kajanja, unatoč svemu. - Ali to ne znači da si ti loša osoba. Napravio si lose stvari, ali nisi više loša osoba. On podigne pogled. - Molim? Primim mu lice dlanovima. - Rekla sam da ti nisi loša osoba, Hardine. - Stvarno to misliš? Jesi li pročitala što sam napisao? 169 Anna
Krvolocna Barbika - Da, i činjenica da si to napisao dokazuje da ti nisi loš čovjek. Na njegovu savršenom licu zbunjenost je posve očita. - Kako to možeš reći? Ne razumijem - htjela si da ti dam vremena i da te pustim samu, i pročitala si sva ova sranja, i još kažeš... to što si rekla? Ne razumijem... Palčevima prijeđem preko njegovih obraza. - Sve sam pročitala i sad kad znam što si sve napravio, nisam se predomislila. - Oh... Njegove oči postanu sjajne od suza. To što on opet plače, i to preda mnom, previše me boli. On očito ne shvaća što mu pokušavam reći. - Kad si večeras otišao, ja sam već odlučila da ću ostati s tobom. A sad kad sam pročitala tvoje pismo, želim ostati više nego ikada prije. Volim te, Hardine.
170 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Hardin mi uzima ruke u svoje i tako ih drži na trenutak, a onda me zagrli kao da se boji da ću svaki čas nestati ako me pusti. Čim sam izgovorila “želim ostati”, shvatila sam koliko se slobodnije sada osjećam. Više se ne moram brinuti da će nas proganjati tajne iz Hardinove prošlosti. Više ne moram iščekivati da mi netko baci bombu u krilo. Sada znam sve. Konačno znam sve što je skrivao od mene. Stalno mi se po glavi mota izreka da je nekad bolje ostati u mraku nego oslijepiti od svjetlosti. Ah ne mislim da se to odnosi na mene. Uznemirena sam zbog stvari koje je napravio, ali volim ga i odlučila sam ne dopustiti da njegova prošlost utječe na nas. Hardin se odmakne iz zagrljaja i sjedne na rub kreveta. - I, što misliš? Želiš li me nešto pitati? Stvarno hoću biti potpuno iskren s tobom. Približim mu se i stanem između njegovih raširenih nogu. On mi prima ruku i prstom iscrtava male linije po mom dlanu dok me gleda pokušavajući razabrati što osjećam. - Ne... Voljela bih znati što je poslije bilo s Natalie... Ali ne, nemam pitanja. - Ja više nisam ta osoba, znaš to, zar ne? Već sam mu to rekla, ali vidim da on to opet želi čuti. - Znam to. Stvarno to znam, bejbi. Podigne obrvu i pogleda me malo namršteno zbog mog odabira riječi. - Bejbi? - Ne znam zašto sam to rekla - pocrvenim ja. Nikad ga nisam oslovila nikakvim drugim imenom osim njegovim, pa je i meni malo čudno što sam mu rekla “bejbi”, onako kako on meni govori. - Ne, baš mi se sviđa - smiješi se on. - Tako mi je nedostajao tvoj osmijeh - kažem mu, a njegovi prsti se zaustave. - I meni je nedostajao tvoj - namršti se. - Ne nasmijavam te dovoljno. Htjela bih mu reći nešto što će ukloniti tu dvojbu s njegova lica, ali ne mogu mu lagati. On mora znati kako se osjećam. - Da... Na tome ćemo još poraditi - kažem. Njegovi prsti ponovno počnu isrcrtavati po mom dlanu. - Ne znam zašto me voliš. - Nije ni važno zašto te volim. Važno je samo to da te volim. - Pismo je bilo glupo, je l’ da? - Nije! Hoćeš li prestati s tim samoprijezirom? Pismo je prekrasno. Pročitala sam ga tri puta zaredom. Stvarno sam sretna što sam pročitala koliko si mislio na mene... na nas. On me pogleda odozdo, napola škiljeći, napola zabrinuto. - Ali znala si da te volim. - Da... ali lijepo je doznati neke sitnice, recimo to kako se sjećaš što sam imala na sebi onaj dan. Takve stvari. Nikad mi ne govoriš takve stvari. - Oh. 171 Anna
Krvolocna Barbika Izgleda kao da mu je neugodno. I dalje mi je malo čudno to da je Hardin najednom ranjivija osoba u našoj vezi. To je uvijek bila moja uloga. - Nemoj da ti je neugodno - kažem. Njegove mi se ruke omotaju oko struka i on me privuče sebi na krilo. - Nije mi neugodno - slaže. Jednu ruku mu provučem kroz kosu, a drugom ga zagrlim oko ramena. - Ja mislim da je - nježno ga izazivam i on se nasmije, zabijajući glavu u moj vrat. - Koji Badnjak, ha? Dan nam je stvarno bio dug - požali se, a ja se mogu samo složiti s njim. - Puno predugačak. Ne mogu vjerovati da je moja majka bila ovdje. Nevjerojatna je. - Ne baš - reče on i ja se odmaknem da ga bolje pogledam. - Kako to misliš? - Mislim kako nije čudno što se brine, stvarno. Dobro, ona to pokazuje na krivi način, ali ja joj ne mogu zamjeriti što ne želi da ti budeš s nekim poput mene. Umorna od ovog razgovora i te njegove primjedbe po kojoj ispada da je moja majka na neki način u pravu u vezi s njim, namrštim se i maknem iz njegova krila kako bih sjela pokraj njega na krevet. - Tessa, ne gledaj me tako. Samo kažem da se sada, kad sam i sam malo bolje sagledao kakva sam sve sranja dosad napravio, ne čudim što se toliko brine. - E pa, ona je u krivu i možemo mirno prestati pričati o njoj - kažem pomalo čangrizavo. Od današnjih emocionalnih stresova - od čitave ove godine, zapravo jednostavno sam umorna i nervozna. Godina je pri kraju. Ne mogu vjerovati. - Okej, a o čemu želiš da pričamo - pita on. - Ne znam... o nečem ljepšem - nasmiješim se, tjerajući samu sebe da se malo opustim. - Na primjer o tome kako ti ipak znaš biti romantičan. - Nisam ja romantičan - otpuhne on. - Jesi, itekako jesi. Ovo tvoje pismo već pripada u klasike - zezam ga. On prevrne očima. - Nije to nikakvo pismo, nego nabacane bilješke. Koje su, usput budi rečeno, trebale biti puno kraće. - Svakako. Dakle, vrlo romantično nabacane bilješke. - Daj molim te - on zagunđa smiješno promijenjenim glasom. Namotam na prst jednu njegovu kovrču i glasno se nasmijem. Je li to tvoj način da mi dosađuješ samo kako bi čuo da izgovaram tvoje ime? On se pomakne prebrzo da bih stigla reagirati, primajući me za struk i rušeći me na krevet. Nadvija se nada mnom, držeći me za bokove. - Ne. U međuvremenu sam otkrio nove načine da te navedem da izgovaraš moje ime - kaže mi tiho, s usnama tik do moga uha. Čitavo tijelo mi već gori, od samo nekoliko Hardinovih riječi. - Zar tako - kažem mu čudno dubokim glasom. A onda mi se u svijesti pojavi bezlična figura Natalie i trbuh mi se zgrči. - Mislim da bismo trebali malo pričekati. Mama ti je u drugoj sobi - predložim, uglavnom zato što mi svakako treba još malo vremena da se opustim u vezi s njim, ali i zato što mi je bilo čudno i nelagodno voditi s njim ljubav jučer znajući da je ona u istom stanu. 172 Anna
Krvolocna Barbika - Mogu je odmah izbaciti van - našali se on, ali makne se s mene i legne na krevet. - Ili da ja tebe izbacim. - E, ne idem više nikud. A ni ti. Ta sigurnost u njegovu glasu natjera me da se nasmijem. Ležimo jedno kraj drugog, oboje zurimo u strop. - Znači, sad je to to. Završili smo s natezanjem - pitam ja. - Da, to je to. Nema više tajni, nema više bježanja. Što misliš, možeš li izdržati a da ne pobjegneš od mene... bar tjedan dana? Gurnem ga šakom u rame i nasmijem se. - Što ti misliš, možeš li izdržati da me ne ljutiš bar tjedan dana? - Hmm, nisam siguran - kaže on. Znam da se smiješi. Okrenem se da ga pogledam i, da, naravno, preko lica mu se razlijeva široki smiješak. - Morat ćeš ponekad ostati sa mnom u studentskom domu, znaš. Vožnja do ovdje predugo traje. - U domu? Ne živiš ti više u domu. Ti živiš ovdje. - Tek smo se pomirili - misliš li da je to dobra ideja, stvarno? - Ti ostaješ ovdje. Nećemo o tome više raspravljati. - Ti si očito malo zbunjen kad sa mnom tako razgovaraš - kažem mu podižući se na lakat da ga bolje pogledam. Odmahnem malo glavom i malo mu se nasmiješim. - Nikako ne želim živjeti u domu, samo sam htjela čuti što ćeš reći. - Pa - reče on i sam se pridižući na lakat i zrcaleći tako moje držanje - drago mi je što vidim da opet postaješ naporna. - Drago mi da je vidim da opet postaješ nepristojan. Počela sam se brinuti da si nakon tog romantičnog pisma pomalo izgubio oštricu. - Nazovi me romantičnim još jedan put i uzet ću te odmah i ovdje, bez obzira na mamu u drugoj sobi. Oči mi se rašire, a on se nasmije glasnije nego što sam ga ikad čula. - Šalim se! Da se bar možeš vidjeti - jedva izgovori kroz smijeh. Smijem se zajedno s njim, a što bih drugo. Kad konačno prestanemo, on prizna: - Imam osjećaj da se ne bismo trebali ovako smijati nakon svega što je bilo danas. - Možda se baš zato i trebamo ovako smijati. To je ono što nas dvoje radimo: svađamo se i mirimo. - Naša veza je pomalo sjebana, ha - smije se on. - Aha... Ali samo malo. Da, definitvno je naša veza poput tobogana. - Ali sad je već dosta s tim, zar ne? Nema više prekida - kaže on. - Okej. Nagnem se i utisnem mu mali poljubac u usne. Ali to nije dovoljno. Nikada nije. Vratim usne na njegove, ali ovaj put se zadržim u poljupcu. Naše usne se istodobno rastvore i on mi gurne jezik u usta. Moja ruka je već u njegovoj kosi, a on me prebacuje na sebe dok me ljubi. 173 Anna
Krvolocna Barbika Koliko god zbrkan bio naš odnos, strastvenost mu se nikako ne može poreći. Počnem gibati bokovima, trljajući se o njega, i pod usnama osjećam kako se on smiješi. - Mislim da je to dovoljno za sada - kaže. Kimajući, premjestim se i položim mu glavu na prsa, uživajući u njegovu zagrljaju, u osjećaju koji mi pružaju njegove ruke koje me grle preko leđa. - Nadam se da će sutra sve dobro proći - kažem nakon par minuta tišine. On ne odgovara. I kada podignem glavu, vidim da su mu oči sklopljene, a usta blago rastvorena; on spava. Sigurno je iscrpljen. A i ja sam. Maknem se s njega i provjerim koliko je sati. Prošlo je jedanaest. Polako mu skinem traperice, da ga ne probudim, i opet se uvučem kraj njega. Sutra je Božić i mogu se samo moliti da nam prođe bolje od današnjeg dana.
174 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
- Hardine. Tessin glas je blag. Zagunđam i izvučem ruku ispod nje. Dohvatim jastuk i stavim ga sebi na lice. - Neću još ustati. - Zaspali smo. Moramo se spremiti i ići. Ona mi ukrade jastuk s glave i baci ga na pod. - Ostani sa mnom u krevetu. Otkazat ćemo sve. Posegnem da je uzmem za ruku, a ona se prevrne na stranu, pripijajući se uz mene. - Ne možemo otkazati Božić - smije se dok mi to govori s usnama praktički priljubljenim uz moj vrat. Pribijem se uz nju, gurajući svoje bokove u njene, a ona se zaigrano izmakne. - O, ne, to nikako. Rukama me odguruje o prsa kako bi me spriječila da se uzve- rem na nju. Izvlači se iz kreveta, ostavljajući me samog. Gotovo sam pošao za njom u kupaonicu - ne da bih joj nešto tamo radio, nego samo zato da budem blizu nje. Ali u krevetu je tako toplo, da ipak ostanem još malo pod pokrivačima. Još uvijek me čudi i oduševljava činjenica da je ona tu, sa mnom. Što je ona meni sve u stanju oprostiti i koliko me prihvaća, takvog kakav jesam, pa to je pravo čudo i neće me prestati čuditi. I Božić je drugačiji kad je ona tu. Nikad mi, priznajem, nije bilo stalo do ovakvih blagdana, ali gledati Tessu kako se oduševljava pred nekakvim glupim drvcem s preskupim ukrasima... Tako mi sve to postaje mnogo podnošljivije. A drago mi je i što je mama tu. Čini mi se da je Tessa obožava, a moja mama je poludjela za mojom curom jednako kao i ja. Moja cura. Tessa je opet moja cura, i ja s njom provodim Božić - i s mojom sjebanom familijom. Koja razlika od prošle godine, kad sam za Božić već od jutra bio pijan toliko da se ničeg poslije ne sjećam. Nakon nekoliko minuta izležavanja, prisilim se ustati i krenem u kuhinju. Kava. Moram popiti kavu. - Sretan Božić - reče moja mama čim uđem u kuhinju. - I tebi isto - kažem i prođem kraj nje prema frižideru. - Napravila sam kavu - kaže ona. - Vidim. Dohvatim žitne pahuljice s vrha frižidera i odem do vrča s kavom. - Hardine, žao mi je zbog onog Što sam jučer rekla. Znam da si se naljutio na mene kad sam se složila s Tessinom mamom, ali moraš i ti mene razumjeti. Stvar je u tome da ja nju stvarno razumijem, ali ipak nije njezino da govori Tessi da me ostavi. Nakon svega što smo Tessa i ja zajedno prošli, oboje trebamo nekoga na našoj strani. Osjećam se kao da smo nas dvoje sami protiv cijeloga svijeta i želim da mama bude uz nas, a ne protiv nas. 175 Anna
Krvolocna Barbika - Ali mama, njoj je mjesto kraj mene i nigdje drugdje. Samo kraj mene. Dohvatim kuhinjsku krpu kako bih pobrisao malo kave koja mi se prolila iz šalice. Smeđa tekućina smjesta se upija u bijelu krpu, i gotovo da mogu u glavi čuti kako me Tessa prekorava što nisam uzeo papirnati ubrus. - Znam da je tako, Hardine. Sad mi je to jasno. I žao mi je zbog jučer. - I menije. Žao mi je što se čitavo vrijeme ponašam kao kreten. Nisam to htio. Čini se da su je moje rijeci iznenadile. Valjda je to i normalno. Ona zna da seja nikad ne ispričavam, bio u pravu ili u krivu. To je tako, neka moja stvar, valjda - to da se ponašam kao šupak i da me nije briga za to. - Sve je u redu, onda. Idemo dalje. Hajdemo provesti jedan krasan Božić u krasnoj kući tvog oca - sarkastično kaže, smijući se. - Aha, idemo dalje. - Da. Upravo tako. Ne bih htjela da nam cijeli onaj kaos od jučer pokvari današnji dan. Sad mi je sve puno jasnije, bolje vidim čitavu sliku. Znam da je ti voliš, Hardine, i vidim da postaješ bolji čovjek kraj nje. To me čini jako sretnom. Dok to govori, mama drži ruke na srcu, a ja samo prevrnem očima. - Stvarno, jako sam sretna zbog tebe - ponovi. - Hvala - kažem joj i pogledam na drugu stranu. - I ja tebe volim, mama. Te riječi mi čudno zazvuče, dolazeći iz mojih usta, ali po izrazu njezina lica vidim da je vrijedilo izgovoriti ih. Ona duboko udahne. - Što si upravo rekao? Oči su joj već pune suza. Ha, nešto ovakvo još nije čula od mene. Ne znam ni sam zašto sam to baš sada rekao, možda zato što razumijem da mi ona želi samo najbolje. Možda zato što je došla iz takve daljine kako bi bila sa mnom i zbog toga što je sigurno odigrala veliku ulogu u tome da mi Tessa oprosti. Ne znam, ali kad je pogledam, siguran sam samo u to da sam joj to trebao još i prije reći. Prošla je sa mnom svakakva sranja, tolika sranja, a uvijek se trudila biti mi dobra majka; valjda je zaslužila to jednostavno zadovoljstvo čuti kako joj jedino dijete kaže daju voli... više nego jednom u trinaest godina. Uvijek sam bio prepun ljutnje - i još uvijek sam, znam - ali nije ona kriva za to. Nikad to nije imalo nikakve veze s njom. - Volim te, mama - ponovim, pomalo posramljen. Ona me primi za ramena i privuče u čvrst zagrljaj, čvršći nego što sam joj ikad dopustio. - O, Hardine, i ja tebe volim, sine. Toliko te volim, sine moj.
176 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Odlučim da ću danas izravnati kosu, čisto da probam drukčiju frizuru. Ali kad sam gotova, sama sebi izgledam čudno, pa se na kraju opet nakovrčam, kao i obično. Predugo sam već u kupaonici i vjerojatno bismo ubrzo morali krenuti. A možda namjerno odugovlačim sa spremanjem? Jer, pomalo se bojim kako će sve danas proći. Nadam se da će se Hardin danas pristojno ponašati ili da će bar dati sve od sebe da ne prasne zbog nekakve sitnice. Nanesem na lice sasvim malo Šminke, mrvicu pudera, tuš za oči i maškaru. Htjela sam staviti i sjenilo na kapke, ali toliko sam brljala s tim sjenilom da sam ga na kraju posve obrisala i odlučila se za jednostavan pristup. - Jesi li živa - čujem Hardina kroz vrata. - Aha, skoro sam gotova - odgovorim i još jednom iščetkam zube. - Ja bih se nabrzinu otuširao, ali onda moramo krenuti ako ne želiš da zakasnimo kaže Hardin kad otvorim vrata. - Okej, okej, obući ću se dok se ti otuširaš. On nestane u kupaonici, a ja odem do garderobe i uzmem tamnozelenu haljinu bez rukava koju sam kupila baš za ovu priliku. Tamna tkanina je dosta debela, a izrezana je usko oko vrata. Mašna oko struka danas mi se čini puno većom nego onaj dan kad sam isprobavala haljinu u trgovini, ali nema veze, ionako se neće toliko vidjeti ispod vestice. Dohvatim i svoju prekrasnu narukvicu s komode i u trbuhu mi zalepršaju leptirići kad ponovno pročitam predivnu posvetu na privjesku. Ne znam koje bih cipele obula; ako stavim štikle, izgledat ću previše dotjerana. Odlučim se za niske crne cipele. Upravo navlačim bijelu vesticu kad se na vratima pojavi Hardin omotan samo ručnikom oko bokova. Oh, Koliko god ga puta vidjela ovakvog, ja i dalje svaki put ostanem bez daha. Zureći kao opčinjena u polugolog Hardina, pitam se kako to da mi se prije nisu sviđale tetovaže. - U, jebote - kaže on prelazeći pogledom preko mog tijela. - Što, što - pogledam i ja po sebi, gledajući što ne valja. - Izgledaš... nevjerojatno nedužno. - Čekaj, je li to dobro ili loše? Božić je, nisam htjela izgledati nepristojno. Odjednom nisam sigurna jesam li dobro odabrala što ću odjenuti. - Ooo, dobro je, jako dobro! On jezikom prijeđe preko donje usnice i ja konačno shvatim na što smjera, pa pocrvenim i maknem pogled, prije nego što počnemo nešto što ionako ne bismo stigli završiti. Bar ne sad. - Hvala ti. A što ćeš ti obući? - Ono što uvijek nosim. Pogledam ga razočarano. - Oh. Tako dakle. - Neću se valjda svečano oblačiti za odlazak tati. 177 Anna
Krvolocna Barbika - Ma da, naravno... Ali možda bi mogao obući onu majicu koju ti je mama kupila za Božić - predložim, iako znam da neće pristati. On prasne u smijeh. - Ej, nema šanse. Ode do ormara i skine svoje traperice s vješalice, koja padne na pod, a on kao da to ne primjećuje. Odlučim da neću prigovarati; umjesto toga, maknem se od njega dok mu ručnik s bokova pada na pod. - Bit ću u dnevnoj s tvojom mamom - izgovorim čudno previsokim glasom, sileći se da ne gledam u Hardinovo nago tijelo. - Kako hoćeš. On se isceri, a ja izađem. U dnevnoj sobi zateknem Trish u crvenoj haljini i crnim štiklama. Izgleda potpuno drukčije nego obično, u trenirci. - Prekrasno izgledate - kažem joj. - Stvarno? Jesam li malo pretjerala, sa šminkom i svime ostalim - nesigurno me pita. Mislim, ne da bi me bilo baš nešto posebno briga... ali ipak ne želim izgledati loše kad vidim bivšeg muža nakon svih ovih godina. - Vjerujte mi, izgledate fenomenalno - kažem joj, a njoj to izmami osmijeh. - Jeste li spremne vas dvije - pita Hardin kad nam se pridruži u dnevnoj sobi. Kosa mu je još mokra, ali na njemu to svejedno izgleda savršeno. Sav je u crnom, uključujući i crne conversice koje je imao u Seattleu i koje su mi se već onda svidjele. Njegova majka kao da ne primjećuje njegovu pojavu, kompletno u crnom, vjerojatno zato što je i dalje zaokupljena vlastitom pojavom. Dok ulazimo u lift, Hardin ju pogleda kao da je vidi prvi put u životu. - A što si se ti tako ušminkala? Ona gotovo pocrveni. - Blagdan je, zašto se ne bih ušminkala? - Hm. Samo mi izgledaš čudno... Prekinem ga da ne bi rekao nešto što će njegovoj mami pokvariti dan. - Prekrasno izgleda, Hardine. Ja sam ušminkana jednako kao i ona. Dok se vozimo, šutimo svi, pa i Trish. Vidim da je napeta i tko bi joj zamjerio. Da sam na njezinu mjestu, bila bih napeta kao puška. Ustvari, što se više približavamo Kenovoj kući, napetost u meni osjetno raste. Samo da sve prođe mirno. Kad napokon stignemo i dok parkiramo pred kućom, čujem kako je Trish glasno udahnula. - Ovo je njegova kuća? - Aha. Rekao sam ti da je ogromna - reče Hardin i ugasi auto. - Uf. Nisam mislila da je ovoliko ogromna - kaže ona tiho. Hardin iskoči iz auta i otvori vrata svojoj mami, koja samo sjedi, očito u šoku. Izađem i ja i dok polako hodamo uz stepenice koje vode prema kući, vidim bojazan i na Hardinovu licu. Primim ga za ruku kako bih ga ohrabrila i on me pogleda odozgo s malim, ali primjetnim osmijehom. Ne zvoni na vratima, nego samo otvori - i mi ulazimo. Karen stoji u dnevnoj sobi s blistavim osmijehom dobrodošlice, od kojeg se odmah osjetim malo bolje. 178 Anna
Krvolocna Barbika Hardin prolazi kroz predvorje prvi, uz mamu, a ja idem malo iza njih, i dalje ga držeći za ruku. - Hvala vam svima što ste došli - kaže Karen prilazeći Trish, koju joj Hardin, naravno, uopće ne predstavi. - Bok Trish, ja sam Karen - kaže i ispruži ruku. - Tako mi je drago što te napokon mogu vidjeti. Stvarno ti hvala što si došla. Karen se doima potpuno smirenom, ali mislim da je već dovoljno znam da bih rekla kako se samo trudi ostaviti taj dojam. - Bok Karen, i menije drago što sam te upoznala - kaže Trish dok se rukuju. U tom trenutku u prostoriju uđe i Ken i zastane kao ukopan vidjevši nas. Samo stoji i nepomično gleda u svoju bivšu ženu. Ja se naslonim na Hardina i usrdno se nadam da je Landon rekao Kenu kako sve troje dolazimo. - Bok, Ken - kaže Trish, a glas joj zvuči odrješitije nego što bih očekivala. - Trish... vau... ovaj, bok - promuca on. Trish, kojoj je, bar mi se čini, drago zbog njegove reakcije, malo kimne glavom i kaže: Izgledaš... drugačije. Pokušam zamisliti kako je Ken mogao izgledati u ono vrijeme - možda su mu oči bile uvijek crvene od mamurluka, lice blijedo i čelo oznojeno - ali ne mogu stvoriti nikakvu sliku u glavi. - Da... a i ti - kaže on. Od nekakve čudne napetosti koju osjećam među njima počne mi se vrtjeti u glavi i više sam nego sretna kad Karen najednom uzvikne: - Landone - i kad nam se on pridruži. Karen sva blista gledajući sina jedinca pred sobom, odjevenog elegantno, u plave hlače i bijelu košulju s leptir mašnom. - Prekrasno izgledaš - kaže Landon meni i povuče me u zagrljaj. Hardin mi ne pušta ruku, čak je i jače stisne, ali nekako je izvučem i zagrlim Landona kako treba, s obje ruke. - I ti izgledaš odlično, Landone - kažem. Hardin me rukom obgrli oko struka i povuče natrag k sebi, još bliže nego prije. Landon prevrne očima na njega, pa se okrene prema Trish. - Dobar dan, gospođo, ja sam Landon, Karenin sin. Divno je vidjeti vas napokon. - O, molim te, ne zovi me gospođo - nasmije se Trish. - Ali divno je vidjeti tebe, da. Tessa mi je puno pričala o tebi. - Sve najbolje, nadam se? - Uglavnom da - zafrkava ga ona. Čini se da je Landonov šarm razbio napetost u prostoriji i Karen veselo izjavi: - Pa, stigli ste točno na vrijeme. Guska je upravo pečena i može se poslužiti za koju minutu! Ken nas vodi u blagavaonicu, dok Karen na trenutak nestaje u kuhinji. Kao što sam i očekivala, stol je postavljen besprijekorno, s najboljim Kareninim porculanom, blistavo ispoliranim priborom za jelo i pamučnim salvetama provučenim kroz elegantne drvene prstenove. Brdašca uredno složene hrane prekrivaju stol. Veliki tanjur nasred stola, s pečenom guskom, ukrašen je tanko narezanim kriškama naranče, a povrh pečenja pažljivo 179 Anna
Krvolocna Barbika je položena bogata grančica s ribizima. Sve je tako elegantno, a od mirisa mi slina dolazi na usta. Točno ispred mene nalazi se poslužavnik s pečenim krumpirima. Zrak ispunjava miris češnjaka i ružmarina, a ja zadivljeno promatram sve na stolu. U sredini se nalazi veliki aranžman od cvijeća i božićnih ukrasa, koji odražavaju istu temu: naranče i ribize. Karen je uvijek nenadmašna domaćica. - Tko želi piće? Imamo izvrsno crno vino - reče ona. Zacrveni se shvativši što je upravo rekla. Alkohol je definitivno osjetljiva tema u ovom društvu. Trish se nasmiješi. - Vrlo rado, hvala. Karen opet nestane, a mi sjedimo u takvoj tišini da zvuk otvaranja boce iz kuhinje čujemo kao da je puknuo grom. Kada se vrati s otvorenom bocom, i ja pomislim da bih mogla popiti čašu vina kako bih umirila nervozu u želucu, ali onda odlučim da ipak ne bih. Sad kad je domaćica ponovno s nama, svi sjednemo na svoja mjesta - Ken na čelo stola, Karen, Landon i Trish sjedne strane, a Hardin i ja s druge. Nakon nekoliko zadivljenih “oooh” i “aaah” pred prizorom raskošnog stola, nitko više ne kaže baš ništa; svi šute i pune svoje tanjure hranom. Nakon što smo svi pojeli par zalogaja, Landon uhvati moj pogled i vidim da se dvoumi bi li nešto rekao. Ja mu malo kimnem glavom; bolje da netko prekine ovu tišinu. Stavim u usta zalogaj pečenja, a Hardin mi pod stolom stavi ruku na bedro. Landon obriše salvetom usta i okrene se prema Trish. - I kako vam se dosad svidjelo u Americi, gospođo Daniels? Jeste li prvi put ovdje? Ona kimne glavom nekoliko puta. - Tako je, ovo mi je prvi posjet. Sviđa mi se. Ne bih voljela živjeti ovdje, ali da, sviđa mi se. Hoćeš li ti ostati ovdje, u državi Washington, kad završiš fakultet? Pogleda u Kena, kao da je pitanje postavila njemu, a ne Landonu. - Nisam još odlučio; moja djevojka se seli u New York idućeg mjeseca, pa sve ovisi o tome što će ona željeti. Ja se potiho i sebično nadam da se on neće tamo preseliti, bar ne skoro. - Pa, ja se jako veselim Hardinovu povratku nakon što završi studij - reče Trish, a meni vilica ispadne iz ruke i zvecne o tanjur. Sve oči se okrenu prema meni i ja se pomirljivo smiješim dok ponovno primam svoju vilicu. - Zar se vraćaš u Englesku kad diplomiraš - pita Landon Hardina. - Da, naravno da se vraćam - grubo odgovori Hardin. - Oh - reče Landon, gledajući ravno u mene. Hardin i ja nismo nikad ni spomenuli bilo kakve planove za vrijeme nakon koledža, ali meni na pamet nije palo da bi se on mogao vratiti u Englesku. Moramo o tome poslije popričati, ali ne tu, pred svima. - A ti... Kako se tebi sviđa u Americi, Ken? Planiraš li ti ovdje stalno ostati - pita ga Trish. - Da, strašno mi se sviđa ovdje. Ostajem, gotovo posve sigurno - odgovori on. Trish se nasmiješi i polako otpije gutljaj vina. - Uvijek si mrzio Ameriku. - Da, jesam - odgovori on napola se smiješeći. 180 Anna
Krvolocna Barbika I Karen i Ken se nekako nelagodno meškolje na svojim stolicama, a ja se usredotočim na zalogaj rajčice u svojim ustima. - Ima li itko išta reći, a da nije o Americi - prevrne Hardin očima. Nježno ga gurnem nogom ispod stola, ali on kao da to nije primijetio. Karen brzo uskoči obraćajući se meni: - Kako je prošlo tvoje putovanje u Seattle, Tessa? Znam da me to pita samo zato da bi održavala neki razgovor za stolom, pa krenem naširoko pripovijedati o konferenciji, pa opet o mom poslu. Ako ništa drugo, ovako ćemo lakše preživjeti ručak, jer me svi prisutni zapitkuju ponešto u očitom nastojanju da razgovor ostane na tom sigurnom tlu i da ne sklizne na teme koje se dotiču bivšeg života bivših supružnika. Kad su svi gotovi s jelom, pomognem Karen odnijeti tanjure u kuhinju. Izgleda mi rastresena, pa je ne tjeram da išta govori dok odlažemo posuđe u kuhinji. - Želiš li još čašu vina, Trish - pita Karen kad se svi premjestimo u dnevnu sobu. Hardin, Trish i ja sjedimo najednom kauču, Landon na stolici, a Karen i Ken na kauču preko puta nas. Izgledamo kao dva suprotstavljena tima, s Landonom u ulozi suca. - Da, molim. Odličnog je okusa - odgovori joj Trish i pruži joj svoju praznu čašu. - O, hvala. Uzeli smo ga prošlog ljeta u Grčkoj. Bila je to nevjerojatna. .. - zaustavi se Karen u pola rečenice. Nakon trenutka tišine, doda: - Lijepo mjesto, doista - te natoči i doda Trish čašu vina. Trish se osmijehne i podigne čašu malo u zrak. - U svakom slučaju, vino je izvrsno. Isprva sam prilično zbunjena ovom čudnom situacijom, a onda shvatim da Karen u Kenu ima muža kakvog Trish nikada nije imala. Vodi je u Grčku i na razna daleka putovanja, imaju ogroman dom, nove automobile i, što je najvažnije, ima brižnog i uvijek trijeznog supruga. U sebi plješćem rukama za Trish što je ovako mirna i snažna. Sigurno mora uložiti veliki napor da bi se doimala ovako srdačnom i toplom, u ovakvim okolnostima. - Još netko, možda? Tessa, bi li ti malo vina - pita Karen nakon što je natočila čašu Landonu. Ja pogledam prema Trish i Hardinu. - Barem jednu? Pa Božić je - doda Karen. Konačno popustim i kažem: - Da, molim. I trebat će mi ta čaša vina ako se ova čudna atmosfera nastavi. Dok ona toči vino u čašu, vidim kako Hardin lagano kima glavom. A onda kaže svom ocu: - A ti, tata? Zar nećeš popiti čašicu? Svi ga začuđeno pogledaju. Ja mu stisnem ruku kako bih ga smirila. Ali on nastavi, zločesto se smješkajući. - Što? Ne? Ma daj, siguran sam da bi volio popiti jednu. Sigurno ti to jako fali.
181 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
- Hardine - ispali Trish. - Što je? Samo pitam čovjeka hoće li popiti čašu vina. Pokušavam se družiti - reče on. Gledam Kena, po čijem licu mi se čini da razmišlja o tome bi li prihvatio Hardinov mamac ili bi pak pustio da ovo malo natezanje preraste u otvorenu svađu. - Prestani - šapnem Hardinu. - Ne budi nepristojan - kaže mu Trish. Ken konačno odreagira. - U redu je - reče i uzme svoju čašu s vodom. Pogledam oko sebe, po prostoriji. Karen je blijeda. Landon napadno bulji u veliki televizor na drugom zidu. Trish strusi svoje vino. Ken izgleda kao da mu je neugodno, a Hardin zuri u njega. A onda se nervozno nasmiješi. - Da, da, svakako da je u redu. - Samo si ljut, pa dobro, slobodno reci što god ti je volja - reče mu Ken. Nije to trebao reći. Nije se trebao ponijeti prema Hardinu ovako, kao da ne zna koliko je osjetljiv kad je riječ o njegovu nekadašnjem alkoholizmu i kao da je dijete čije je mišljenje nevažno i samo ga treba na trenutak izdržati. - Ljut? Nisam ja ljut. To da me sve ovo prilično zabavlja, to je istina, ali nisam ljut mirno reče Hardin. - Što te zabavlja - pita Ken. O, Ken, samo prestani govoriti. - Zabavlja me činjenica da se ti ponašaš kao da se nikad ništa nije dogodilo, kao da nisi sjebao sve što si mogao. Pokaže rukom prema Karen i Trish. - A vas dvije ste naprosto smiješne. - Malo si pretjerao, Harđine. Dosta - reče Ken. Isuse, Ken, daj prestani. - Da? Jesam li? A otkad to ti odlučuješ kad je dosta - nastavi Hardin. - U mome smo domu, Hardine. Tu ja odlučujem kad je dosta. Hardin je već na nogama. Pokušavam ga primiti za ruku da ga zaustavim, ali on se otrese. Brzo odložim svoju čašu na ormarić kraj kauča i ustanem i ja. - Hardine, prestani molim ga i ponovno ga primam za ruku. Sve je bilo sasvim dobro. Čudno, ali sasvim dobro. A onda je Hardin baš morao nabaciti svoju bezobraznu primjedbu. Znam da se ljuti na svog oca zbog svega stoje napravio, ali božićno druženje nije trenutak za rješavanje takvih stvari. Hardin i Ken su ipak nekako počeli popravljati svoj odnos, a ako Hardin smjesta ne prestane s ovakvim ponašanjem, sve će se samo jako pogoršati. Ken ustane uspravnih leđa, s autoritetom profesora. - Mislio sam da smo završili s tim. Došao si mi na vjenčanje? Što je tek pedalj jedan od drugoga i znam da ovo neće dobro završiti. - S čim smo mi završili? Ti nikad ništa nisi ni priznao? Samo se praviš da se ništa nije dogodilo! 182 Anna
Krvolocna Barbika Hardin sad već viče. Sve mi pleše pred očima i silno se kajem što sam prenijela Landonov poziv Hardinu i Trish. Opet sam, na neki način, i sama pridonijela obiteljskoj svađi. - Danas nije dobar dan za ovakve rasprave, Hardine. Bilo nam je lijepo, a onda ti počneš svađu sa mnom - reče Ken. Hardin, s rukama podignutim u zrak, vikne: - Koji dan je onda dobar, koji? Bože, ne mogu vjerovati, koji si ti lik! - Božić svakako nije taj dan. Nisam vidio tvoju majku godinama, a ti si odabrao baš ovaj trenutak za ovakve razgovore? - Nisi je vidio godinama jer si je ostavio, jebote! Ostavio si nas bez prebijene pare! Bez novca, bez auta, bez ičega - viče Hardin unoseći se ocu u lice. Kenovo lice pocrveni od bijesa. A onda i on počne vikati. - Bez novca? Slao sam vam novac svakoga mjeseca! Hrpe novca! A tvoja mama nije htjela uzeti auto koji sam joj nudio! - Lažeš - drekne Hardin. - Nisi ti slao nikoji jebeni kurac! Zato smo živjeli u onoj ruševnoj kući i zato je radila pedeset sati tjedno! - Hardine... On ne laže - umiješa se Trish. Hardinova glava naglo se okrene prema njoj. - Molim?! Ovo je katastrofa. Veća katastrofa nego što sam isprva očekivala. - Slao je novac, Hardine - objasni ona. Odloži svoju čašu i pristupi bliže njemu. - Gdje taj novac, onda - pita je Hardin s nevjericom u glasu. - Njime ti plaćam koledž. Hardin gnjevno uperi prst u Kena. - Rekla si da mi on plaća koledž - viče, a mene srce boli zbog njega. - Pa i plaća. To je taj novac, koji sam sačuvala tijekom godina. Plaćam ti školu novcem koji nam je on slao. - Koji kurac - Hardin protrlja čelo. Pomaknem se i stanem iza njega i primim ga za slobodnu ruku. Trish mu stavi ruku na rame. - Nisam sve čuvala za tvoju školarinu. Dijelom tog novca plaćala sam i račune. - Zašto mi nisi to rekla? On je trebao plaćati školarinu - a ne ti, i ne novcem koji je bio namijenjen za hranu i za to da sačuvamo krov nad glavom. On se okrene prema svom ocu. - Svejedno, ostavio si nas, slao poslije novac ili ne! Otišao si i nisi se više javljao, pa čak ni običnom čestitkom za moj usrani rođendan! U kutovima Kenovih usta nakuplja se slina i on počinje ubrzano treptati. - A što sam trebao napraviti, Hardine? Motati se u blizini? Bio sam pijanac, beskorisni pijanac - a vas dvoje ste zasluživali nešto bolje od bilo čega što sam vam ja tada mogao pružiti. Nakon te noći... Znao sam da moram otići. Hardinovo tijelo se nekako ukruti, a disanje mu postaje isprekidano. - Ne spominji mi tu noći To se sve dogodilo zbog tebe! Dok Hardin izvlači ruku iz moje, Trish izgleda ljutito, Landon užasnuto, Karen... pa, ona samo i dalje plače, i shvaćam da ću ovaj cirkus morati prekinuti sama. 183 Anna
Krvolocna Barbika - Znam da je! Nemaš ni najblažeg pojma koliko bih volio da mogu vratiti vrijeme i spriječiti da se ta noć dogodi! Pa mene ta noć progoni posljednjih deset godina - promuklo reče Ken, očito se silno susprežući da ne proplače. - Proganja te? Tebe proganja? Pa ja sam, gledao što se događa, ti, budalo jedna! Ja sam čistio jebenu krv s poda dok si ti bio vani i oblokavao se - vikne Hardin stišćući šake. Karen zajeca i prekrije usta rukom, pa naglo ode iz prostorije. Ne krivim ju. Nisam ni shvatila da i ja plačem dok mi suza s obraza nije kapnula na prsa. Imala sam loš predosjećaj, ali da će se ovakvo nešto danas dogoditi... Ken digne ruke u zrak. - Znam, Hardine, znam! I ne mogu ništa učiniti da to poništim! Više ne pijem! Već godinama ne pijem! Ne možeš me vječno kriviti za to! Trish krikne dok Hardin nasrće na svog oca. Landon skoči kako bi priskočio u pomoć, ali prekasno je. Hardin gurne Kena na vitrinu koju su tu stavili umjesto one koju je Hardin prije razbio. Ken prima Hardina za majicu i pokušava ga držati dalje od sebe kad ga Hardinova šaka pogodi u vilicu. Ja stojim kao smrznuta, kao i uvijek, dok Hardin napada vlastitog oca. Ken se uspije okrenuti i izmaknuti prije nego što ga Hardin ponovno pogodi. Umjesto oca, šakom zvizne staklena vrata vitrine. Vidjevši krv, trgnem se iz svoje obamrlosti i dohvatim Hardina za majicu. Otima se, odgurne me i ja odletim i padnem udarivši o stol. Čaša crnog vina se prevrne i vino se prelije preko moje bijele vestice. - Pogledaj što si učinio - viče Landon na Hardina i trči prema meni. Trish stoji kod vrata, gledajući svog sina ubilačkim pogledom, a Ken gleda u svoju razbijenu vitrinu, pa u mene, dok se Hardin osvrće prema meni. - Tessa, Tessa, jesi li dobro - pita me. Samo mu kimnem, još uvijek ležeći na podu i promatrajući kako mu tanak mlaz krvi putuje od šake niz dignutu podlakticu. Meni nije ništa; mrlja na vesti nije vrijedna ni spomena u cijelom ovom kaosu. - Makni se - obrecne se Hardin na Landona i saginje se k meni. - Jesi li dobro? Nisam znao da si to ti, mislio sam da je Landon - govori i pomaže mi da ustanem, primajući me onom drugom, neokrvavljenom rukom. - Dobro sam - ponovim i maknem ruku od njega čim sam ustala. - Idemo - zareži on i rukom me pokuša obgrliti oko struka. Ja se opet izmaknem, ovaj put još malo dalje od njega. Gledam u Kena koji si rukavom svoje blistavo bijele košute briše krv s usta. - Tessa, ti bi trebala ostati ovdje - nagovara me Landon. - Da se nisi usudio, Landone. Nemoj me izazivati - upozori ga Hardin, ali Landon ne izgleda nimalo uplašeno. A trebao bi. - Hardine, dosta, prestani ovaj čas - ispalim. On samo zine na mene, ali ne kaže ništa, a ja se okrenem Landonu. - Ne brini, bit ću okej. Hardin je taj koji bi se trebao brinuti u ovom trenutku. - Idemo - zapovjedi Hardin, ali dok hoda prema vratima osvrće se kako bi provjerio idem li za njim. 184 Anna
Krvolocna Barbika - Žao mi je... zbog svega ovoga - govorim Kenu dok idem za Hardinom. Iza leđa, čujem ga kako tiho govori: - Nisi ti kriva za to. Ja sam. Trish šuti. Hardin šuti. A ja se smrzavam. Kožna sjedala hladna su kao led pod mojim golim nogama, a ova mokra, vinom namočena vestica ne pomaže da se ugrijem. Pojačam grijanje na maksimum, a Hardin me pogleda, ali ja namjerno okrenem glavu prema prozoru. Ne znam bih li se trebala ljutiti na njega. Upropastio nam je božićno popodne i fizički napao oca pred svima. Ipak, meni ga je žao. Prošao je toliko toga, a njegov otac je u korijenu svih njegovih problema - noćnih mora, bijesa, manjka poštovanja prema ženama. Nikad nije imao nikoga tko bi ga poučio kako se ponašati kao muškarac. Kad mi Hardin stavi ruku na bedro, ne mičem je. U glavi mi tutnji, i još uvijek ne mogu vjerovati u što se pretvorio naš posjet Kenovima, u samo par minuta. - Hardine, moramo popričati o ovome što se upravo dogodilo - reče Trish nekoliko minuta kasnije. - Ne, ne moramo - odgovori on. - Da, moramo. Stvarno si pretjerao, preko svake mjere. - Ja? Zar si zaboravila sve što je on učinio? - Ništa ja nisam zaboravila, Hardine. Svjesno sam mu odlučila oprostiti; pa ne mogu se ljutiti na njega čitav život. Ali nasilje je uvijek pretjerano. Ovako, s tom svojom ljutnjom, upropastit ćeš sebi život, uništit ćeš i sebe i sve oko sebe. Ja ne želim njegovati negativne emocije, Hardine. Želim biti sretna, a to što sam oprostila tvome ocu, zbog toga mi je mnogo lakše biti sretna u životu. Njezina snaga me ne prestaje začuđivati, isto kao i Hardinova tvrdoglavost. On namjerno odbija oprostiti ocu njegove davne pogreške, a s druge strane od mene odmah zatraži oprost za bilo što. Hardin ne prašta ni sebi, doduše. Ironija, da ne može biti gora. - E, pa ja mu ne želim oprostiti. Mislio sam da bih mogao, ali ne, ne nakon ovoga danas. - On tebi danas nije ništa napravio - prekori ga Trish. - Ti si ga bez ikakvog razloga počeo provocirati s onim o piću. Hardin makne ruku s moje noge, ostavljajući na njoj trag krvi. - Neće se on samo tako izvući, mama. - Ne radi se o izvlačenju. Postavi si radije sljedeće pitanje: što ti imaš od toga što si tako ljut na njega? Što imaš od toga, osim krvavih šaka i usamljenosti? Hardin ne odgovara. Samo gleda naprijed. - Upravo tako - reče ona i ostatak vožnje protekne u tišini. Kad uđemo u stan, krenem ravno prema spavaćoj sobi. - Duguješ joj ispriku, Hardine - čujem kako mu Trish govori u hodniku. Svučem svoju uništenu vesticu i pustim je da padne na pod. Izujem cipele i maknem kosu od lica, zatičući je za uši. Sekundu kasnije ulazi Hardin; pogleda prvo u vinom zamrljanu vestu na podu, pa u mene. Stoji ispred mene i uzima mi ruke u svoje, s molećivim izrazom u očima. - Žao mi je, Tessa. Nisam te namjerno gurnuo. 185 Anna
Krvolocna Barbika - Stvarno ovo danas nisi trebao napraviti. Ne danas. - Znam... Jesi li se udarila - pita, brišući ozlijeđene ruke o svoje crne traperice. - Ne. Da me je slučajno fizički ozlijedio, sad bismo malo drukčije razgovarali. - Jako mi je zao. Učinio sam to u bijesu. Mislio sam da je Landon... - Ne volim kad si takav, kad te spopadne taj tvoj bijes. Oči mi se pune suzama kad samo pomislim kako se ozlijedio na staklo vitrine. - Znam, bejbi. Malo savije koljena kako bi mu oči bile u ravnini s mojima. - Nikad te ne bih namjerno povrijedio. Znaš to, zar ne? Njegov palac prelazi mi preko čela i ja lagano kimnem. Znam da me ne bi namjerno povrijedio, bar ne fizički. To mi je jasno oduvijek. - Zašto si mu uopće počeo prigovarati o piću? A sve je bilo super - kažem. - Zato što se on ponaša kao da se ništa nije dogodilo. Uvijek je bio jebeni pretenciozni kreten, a moja mama je samo sve trpjela. Netko se morao zauzeti za nju. Glas mu je tih, zbunjen; potpuna suprotnost onome kakav je bio prije samo pola sata dok je urlao u lice svome ocu. Srce me opet zaboli; to je znači bio njegov način da se zauzme za mamu. Krivi način, ali Hardin je samo postupio instinktivno. On odgurne kosu s čela u zrak, i sada mu na čelu ostane krvavi trag. - Pokušaj samo zamisliti kako je njemu - on mora živjeti s tom krivnjom, Hardine, a ti nimalo ne pomažeš svojim ponašanjem. Ne kažem da nemaš razloga biti ljut, jer to je normalna, prirodna reakcija, ali bar bi ti, od svih ljudi, trebao biti malo skloniji opraštanju. - Ja. - I moraš prestati s tim agresivnim ispadima. Ne možeš hodati uokolo i tući ljude svaki put kad se naljutiš. Nije to u redu, a meni se takav nimalo ne sviđaš. - Znam - on pogleda dolje u betonski pod. . Uzdahnem i primim ga za ruke. - Moramo ti očistiti te posjekotine; još ti curi krv. Povedem ga prema kupaonici kako bih mu očistila rane... i čini mi se da to radim već stoti put otkako sam ga srela. Tessa Hardin se niti ne tržne dok mu čistim rane. Namačem ručnik u umivaoniku punom vode, u pokušaju da s bijelog ručnika operem krvave mrlje. On me samo gleda dok stojim ispred njega. Sjedi na rubu kade, a ja stojim među njegovim raširenim nogama. On opet podigne ruke. - Moramo naći nešto da ti stavimo na palac - kažem mu dok cijedim ručnik. - Ne treba, u redu je - kaže on. - Nije, pogledaj kako je duboka ta posjekotina - prekorim ga. - Već si se više puta ozlijedio na istom mjestu i stalno to ponovno radiš. Ništa ne govori, samo proučava moje lice. - Što je - pitam ga. 186 Anna
Krvolocna Barbika Ispustim ružičastu vodu iz umivaonika i čekam da mi odgovori. - Ništa - slaže on. - Reci mi. - Jednostavno ne mogu vjerovati da uopće podnosiš moja sranja - kaže. - Ni ja - nasmiješim se. Gledam kako mu se lice mršti. - Ali ti si toga vrijedan, ipak dodam, i stvarno to mislim. On mi se nasmiješi i ja mu stavim dlan na lice, jagodicama palčeva mazeći one njegove rupice u obrazima. Osmijeh mu se raširi. - O, da, svakako - kaže i ustane. - Moram se otuširati. Skine majicu prije no što se nagne da otvori slavinu. - Okej. Ja ću biti u sobi - kažem mu. - Čekaj... zašto? Nećeš sa mnom pod tuš? - Mama ti je u drugoj prostoriji - tiho ga podsjetim. - Pa što onda. To je samo tuširanje. Molim te? Ne mogu mu reći ne; on to dobro zna. A to pokazuje i zločesti osmijeh na njegovu licu kad nakon kratke šutnje samo bespomoćno uzdahnem. - Raskopčaš me - zamolim ga i okrenem mu leđa. Podignem kosu, a njegovi prsti bez oklijevanja otvore patentni zatvarač. Kad zelena tkanina padne na pod, Hardin mi kaže: - Sviđa mi se ta haljina. Skine hlače i bokserice i ja pokušavam ne buljiti u njegovo golo tijelo dok spuštam naramenice grudnjaka. Kad sam posve gola, Hardin zakorači pod tuš i pruži mi ruku. Oči mu prelaze mojim tijelom i on se namršti kad ugleda nešto na mojim preponama. - Što je? - namrštim se i ja i automatski se pokrivam rukama. - Krv. Krvava si - pokaže na neku malu crvenu mrljicu na mojoj koži. - Nije to ništa - kažem i dohvatim spužvu za kupanje te njom protrljam mrljicu na koži. On mi uzme spužvu i natopi je sapunom. - Pusti, ja ću. Hardin klekne, a ja čitava protrnem od pogleda na njega kako kleči preda mnom. Spužva se polako kreće gore i dolje niz moja stegna, polako kružeći. Ovaj dečko uvijek nađe prečicu do mojih hormona. Lice mu je posve blizu mojoj koži i pazim da glasno ne zaječim kad njegove usne dotaknu moj lijevi bok. Jednu ruku je provukao oko mene, pridržavajući me ispod stražnjice, dok ponavlja isto na desnoj strani. - Dodaj mi tuš - kaže mi, prenuvši me iz mojih perverznih razmišljanja. - Molim? - Daj mi ga, dodaj mi tuš - ponovi. Kimnem, pa skinem glavu tuša s držača i dodam mu je. Gledajući me odozdo blistavih očiju, s vodom koja mu kapa s nosa, okrene glavu tuša u rukama, uperivši je ravno na moj trbuh. - Što... što to radiš - zacvilim dok premješta mlaz tuša niže. Topla voda pulsira mi na koži dok ja gledam u iščekivanju. - Je li dobar osjećaj? Kimnem. 187 Anna
Krvolocna Barbika - Ako ti se već sada sviđa, hajde da vidimo kako je kad ga po- maknem niže, samo malo niže... Svaka stanica u mome tijelu je budna i osjećam se kao da mi svaka stanica pleše pod kožom dok me Hardin nježno nadražuje mlazom vode. Poskočim kad me voda pogodi u najosjetljivije područje, a Hardin se smijulji. Kakav osjećaj, mnogo bolji nego što bih ikad sanjala da može biti. Moji prsti upleću mu se u kosu i ja se grizem za donju usnicu kako bih suspregnula uzdahe. Majka mu je u drugoj prostoriji, ali ne mogu mu sada reći da prestane predobro mi je. - Tessa - polako kaže Hardin. - Tu, tu... ostani na tom mjestu - propentam, a on se nasmije, pritišćući glavu tuša još bliže kako bi pojačao senzaciju. Kad osjetim Hardinov jezik kako me dodiruje zajedno s mlazom vode, gotovo izgubim ravnotežu. To je previše, sve to zajedno, njegov jezik koji me liže i voda koja pulsira, i koljena mi klecaju. - Hardine... neću moći - ne znam što zapravo pokušavam reći, ali kad njegov jezik počne raditi brže, samo mu još jače stisnem kosu. Noge mi počinju drhtati, a Hardin ispusti tuš i pridrži me objema rukama. - Jebote - tiho opsujem, nadajući se da šum vode prikriva moje stenjanje. Na koži osjećam kako se njegov osmijeh širi dok on nastavlja raditi jezikom. Svršit ću. Čvrsto zažmirim dok mi valovi užitka preplavljuju tijelo. Hardin odmiče usta od mene samo da bi rekao: - Svrši, bejbi, svrši za mene. I ja upravo to napravim. Kad otvorim oči, Hardin još kleči, držeći se jednom rukom za spolovilo. Velik mu je i tvrd u ruci. Dok još hvatam dah, i ja kleknem. Primim mu ga rukama, mazeći ga. - Ustani tiho mu naredim. S polusklopljenim očima, on kimne i ustane na noge. Prinesem ga svojim ustima, ližući mu vrh. - Jebote, Tessa... On oštro uvlači zrak, a ja ga ližem po cijeloj duljini. Rukama ga primim oko stražnje strane natkoljenica kako bih zadržala ravnotežu na mokroj podlozi dok uvodim u usta njegovo spolovilo i guram ga dublje u grlo. Hardinovi prsti ukopavaju se u moju mokru kosu, držeći mi glavu na mjestu dok on polako pomiče bokovima, nabijajući mi se u usta. Najradije bih te satima jebao u usta. Zabije mi se malo jače u grlo i ja zagunđam. Zbog njegovih prostih riječi, želim ga još jače i počnem ga snažnije sisati ustima, a on opet opsuje. Ovo mi je novo, to kako on životinjski polaže pravo na moja usta. U potpunosti kontrolira svaki naš pokret i to mi se neopisivo sviđa. - Svršit ću ti u usta, bejbi. Još me malo jače stegne za kosu i pod rukama osjećam kako mu se ukrućuju mišići u nogama, i on ponavlja moje ime dok se oslobađa ravno u moje grlo. Nakon nekoliko trenutaka, još uvijek teško dišući, pomaže mi da ustanem i ljubi me u čelo. - Mislim da smo sad čisti. Smiješi se, oblizuje usne. - I ja bih rekla - kažem promuklo i dohvatim šampon. 188 Anna
Krvolocna Barbika Kad smo konačno oboje stvarno otuširani i spremni izići iz kade, prijeđem prstima duž njegovih trbušnih mišića, prateći figuru lubanje tetoviranu na njegovu trbuhu. Prsti mi krenu još niže, ali Hardin me primi za zglavak kako bi me zaustavio. - Znam da mi je teško odoljeti, ali mama mi je u susjednoj prostoriji. Malo se kontroliraj, mlada damo - zafrkava me i ja ga udarim šakom u rame prije nego što izađem iz tuša i dohvatim ručnik. - I to mi govori netko tko je maloprije - zacrvenim se, nesposobna dovršiti rečenicu. - Svidjelo ti se, zar ne - podigne on obrvu, a ja prevrnem očima. - Donesi mi nešto za obući iz spavaće - kažem mu zapovjednim tonom. - Na zapovjed, gospođo. Omota se ručnikom oko bokova i ode van iz zaparene kupaonice. Umotam kosu ručnikom i dlanom obrišem ogledalo. Baš smo imali čudan i vrlo stresan Božić. Vjerojatno bih trebala nazvati Landona kasnije, ali prvo želim razgovarati s Hardinom o onome što je rekao, da će se nakon koledža vratiti u Englesku. Nikad mi to prije nije spomenuo. - Evo - Hardin mi dodaje hrpicu odjeće i ostavlja me u kupaonici da se obučem. Smiješim se dok gledam što mi je donio: moj crveni čipkasti grudnjak i gaćice, zajedno s trenirkom i čistom crnom majicom. Cistom, jer ona koju je danas imao na sebi potpuno je krvava.
189 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Naša zadnja večer s Hardinovom mamom protječe uglavnom uz čaj i njezine priče o Hardinu dok je bio mali, a od kojih je njemu očito neugodno. Uz to, Trish nam je valjda deset puta ponovila da sljedeći Božić slavimo kod nje, u Engleskoj. - I nema šanse da se izvučete, jasno - priprijeti nam. Od same pomisli da bih slavila Božić s Hardinom za godinu dana, osjećam leptiriće u trbuhu. Prvi put otkako smo se sreli, u stanju sam sagledati budućnost s njim. Ne nužno budućnost u kojoj smo vjenčani i imamo djecu, ali konačno se osjećam sigurnom u njegove osjećaje, dovoljno da bih mogla u miru maštati o budućnosti. Idućegjutra, nakon što se Hardin vrati s aerodroma na koji je u ranu zoru vozio Trish, probudim se. Čujem ga kako se skida i kako odjeća pada na pod i on se vraća u krevet odjeven samo u bokserice. Ponovno me zagrli objema rukama. Još sam malo ljuta na njega zbog našeg ranijeg razgovora, ali ruke su mu hladne i nedostajao mi je dok nije bio u krevetu. - Sutra se vraćam na posao - kažem nakon nekoliko minuta, iako nisam sigurna je li već zaspao ili ne. - Znam - odgovori on. - Baš sam uzbuđena što opet idem u Vance. - Zašto? - Jer mi se sviđa tamo, a čitav tjedan nisam radila. Nedostajao mi je taj posao. - Malo si previše ambiciozna - zafrkava me i znam da pritom prevrće očima iako mu ne mogu vidjeti lice. Automatski i ja zakolutam očima. - Mislim stvarno... cjprosu što volim svoj posao dok ti ne voliš svoj. - Volim ja svoj posao, a osim toga radio sam isti posao kao i ti. Samo sam si našao bolji hvali se on. - Zar ti se ovaj više sviđa samo zato što možeš raditi od kuće? - Aha, to je otprilike glavni razlog. - A koji su drugi razlozi? - Kod Vancea sam se osjećao kao da svi misle kako sam dobio posao preko veze. To i nije neko veliko otkriće, ali ipak je ovo iskreniji odgovor nego što sam se nadala čuti. Očekivala sam da će mi reći da mu je kod Vancea bilo dosadno ili tako nešto. - Zar stvarno misliš da su svi to mislili - kažem prevrćući se na leđa, a Hardin se nasloni na lakat kako bi me bolje vidio. - Ne znam. Nitko nije ništa slično rekao, ali imao sam dojam da svi to misle. Posebno kad me je zaposlio za stalno, a ne kao pripravnika. - Što misliš, je li se uzrujao kad si mu dao otkaz i otišao raditi kod nekog drugoga? 190 Anna
Krvolocna Barbika Nasmiješi se, a u jutarnjem polumraku sobe taj osmijeh mi se učini blistav kao neki zaseban izvor svjetla. - Ne, mislim da nije. Drugi zaposlenici su mu se ionako stalno žalili na mene, na moju navodnu bahatost. - Navodnu bahatost - zadirkujem ga. On se pridigne, primi dlanovima moje lice i utisne mi poljubac u čelo. - Da, navodnu. Ja sam inače strašno šarmantan tip. Nimalo bahat, ni slučajno. Osjećam njegov osmijeh na svojoj koži. Zasmijuljim se, a njegov osmijeh se još više raširi. Hardin nasloni čelo na moje. - Što bi htjela danas raditi - pita me. - Ne znam. Mislila sam nazvati Landona i otići u dućan. On se malo odmakne i pogleda me. - Zašto bi ga zvala? - Da ga malo čujem i da vidim bi li se našao sa mnom. Htjela bih mu dati one ulaznice. - Pokloni su ostali kod njih. Sigurno su ih dosad otvorili. - Mislim da nisu kad smo onako otišli. - Ja mislim da jesu. - Baš smo to krasno izveli - zafrkavam ga. Ali Hardin se već sav uozbiljio na sam spomen svoje obitelji. - Misliš li da bih... Što misliš o tome da se ispričam... mislim, ne baš ispričam... ali što bi bilo da ga nazovem... znaš već koga, ovaj, svog tatu? Znam da moram paziti na svaku riječ kad su posrijedi Hardin i Ken. - Mislim da ga trebaš nazvati. Mislim da bi se trebao potruditi oko toga da ono jučer ne pokvari početak odnosa koji si počeo stvarati s njim. - Valjda - uzdahne on. - Kad sam ga udario, prvo što sam pomislio bilo je da ćeš se ti naljutiti i natjerati me da odem. - Stvarno? - Aha, baš tako. Drago mi je što nisi, ali, eto, to sam pomislio. Umjesto odgovora, pridignem glavu s jastuka i utisnem mu poljubac u obraz. Moram priznati da sam možda i trebala naljutiti se i potjerati ga od sebe, a možda i bih da mi nije prije toga onako otvorio dušu o svojoj prošlosti. To je, za mene, sve promijenilo. Promijenio se način na koji gledam Hardina - ne u negativnom smislu, niti u pozitivnom; jednostavno ga sada bolje razumijem. Hardin gleda pokraj mene, u prozor. - Valjda bih ga onda mogao i danas nazvati. - Što misliš, da odemo zajedno do njih? Stvarno bih im voljela dati njihove poklone. Trepćući prema meni, on reče: - Pa možemo ih nazvati i reći im da ih otvore dok si na liniji. To je isto, jedino što tako nećeš morati gledati kako se lažno raduju tvojim užasnim darovima. - Hardine - prekorim ga. On se smijulji i stavlja glavu na moja prsa. - Zezam te, pokloni su ti super. A najbolji od svih je onaj privjesak sa znakom krivog kluba - smije se on. - Samo ti spavaj - malo ga lupnem po kuštravoj glavi. - A što ti treba iz dućana - pita liježući opet na leđa. 191 Anna
Krvolocna Barbika Zaboravila sam da sam spomenula dućan. - Ništa - kažem. - Ali rekla si da moraš do dućana. Trebaš se uštekati ili tako nešto? - Uštekati?! - Pa da, uštekati. Molim? - Stvarno ne razumijem na što misliš... - Mislim na tampone, naravno. Zacrvenim se. Mislim da mi se cijelo tijelo zacrvenilo od srama. - O, ne... - Imaš li ti uopće mjesečnicu? - Joj, Bože dragi, Hardine, daj prestani o tome. - Zašto? Zar te je sram pričati sa mnom o menstruaciji? Kad podigne lice kako bi me pogledao, vidim da je čitavo ozareno osmijehom. - Nije me sram, ali nije to baš neka prikladna tema - branim se, i dalje osjećajući krajnju neugodu. On se smiješi. - Theresa, ti i ja smo već radili brojne neprikladne stvari. - Ne zovi me Theresa! I prestani više pričati o tome - kažem i pokrijem lice dlanovima. - Zar i sada krvariš - osjetim kako se njegova ruka spušta niz moj trbuh. - Ne - slažem. Dosad sam uspjela izbjeći ovakve situacije baš zbog toga što smo toliko često prekidali i uvijek se tako poklopilo da on nije bio, bar ne na taj način, blizu mene kad imam mjesečnicu. Sad kad je naša veza došla u postojanu fazu, neću to moći tako lako sakriti pred njim. - Znači, ne bi ti smetalo ako ja - i zavuče mi ruku u gaćice. - Hardine - vrisnem i grubo mu odgurnem ruku. On se smijulji. - Onda lijepo priznaj: Hardine, imam mjesečnicu. - Ne, to nećeš čuti od mene. Lice mi je sigurno crveno od srama. - Ma daj, što ti je, pa to je samo malo krvi. - Odvratan si. - Ali i ja sam prilično krvav ispod kože - smiješi mi se, očito zabavljen svojom glupom šalom. - Nepodnošljiv si. - Moraš se malo opustiti... nauči se biti prirodna, Tessa - sad se već glasno smije. - Joj, Bože! Okej, ako priznam da imam, hoćeš li prestati sa svojim krvavim šalama? - Ali ja sam krvavo ozbiljan. I to redovito, svakog mjeseca. Njegov smijeh je zarazan, i tako je dobro ležati s Hardinom u krevetu i smijati se, bez obzira na temu razgovora. - Hardine, upravo imam mjesečnicu. Počela mi je malo prije nego što si došao kući. Eto, jesi li sada sretan? - A zašto ti je neugodno zbog toga? 192 Anna
Krvolocna Barbika - Nije mi neugodno. Samo mislim da to nije neka tema o kojoj bi žena trebala raspravljati. - Pa nije to ništa. Meni malo krvi nimalo ne smeta - pritisne se uz mene čitavim tijelom. Naberem nos. - Ogavan si. - Zvali su me i gorim imenima - smije se on. - Nešto si mi dobro raspoložen danas - kažem mu. - Možda bi i ti bila da ti nisu ti dani u mjesecu. Zagunđam i izvadim jastuk ispod glave, pa njime pokrijem lice. - Možemo li molim te pričati o nečemu drugom - govorim ispod jastuka. - Svakako, svakako... na primjer, o tome kome od nas su krvave gaće. I opet se smije kao lud. Maknem jastuk sa svog lica i udarim ga njime u glavu prije nego što izađem iz kreveta. I on ustane i čujem ga kako se smije dok otvara ladice komode tražeći, valjda, gaćice ili čarape. Rano je, tek je sedam ujutro, ali budna sam da ne mogu biti budnija. Odem pripraviti kavu i usput si pripremim zdjelicu žitarica. Ne mogu vjerovati da je prošao Božić; još koji dan i godina će biti gotova. - Kako obično slaviš Novu godinu - pitam Hardina kad sjedne za stol, odjeven u široke bijele pamučne hlače s vezicom. - Obično sam vani. - Gdje? - Na nekom tulumu ili u klubu. Ili jedno i drugo. Prošle godine sam bio na više mjesta. - Oh. Dodam mu zdjelicu žitarica. - Što bi ti htjela raditi za Novu? - Ne znam. Želim ići van, valjda - odgovorim. On podigne obrvu. - Stvarno? - Aha... a ti ne bi htio? - Zapravo mi je svejedno. Ali ako ti želiš da idemo van, ići ćemo van - reče stavljajući punu žlicu žitarica u usta. - Okej - kažem, iako nemam pojma kamo bih voljela ići. Napravim sebi još jednu zdjelicu žitarica. - Hoćeš li pitati svog oca možemo li danas nakratko svratiti - pitam ga dok sjedam kraj njega za stol. - Ne znam... - Možda možemo pozvati njih ovamo - predložim. Hardin me pogleda stisnutim očima. - Ne bih rekao. - Zašto ne? Osjećat ćeš se sigurnije ovdje, zar ne? On na trenutak zaklopi oči, pa ih opet otvori. - Valjda je tako. Daj mi samo malo vremena, pa ću ih nazvati. Brzo završim sa svojim doručkom i ustanem od stola. 193 Anna
Krvolocna Barbika - Kamo ćeš - pita. - Počistiti stan, što bih drugo? - A što ćeš čistiti? Stan je posve uredan. - Ne, nije, a želim da bude savršen ako nam dolaze gosti. Isperem svoju zdjelicu pa je odložim u stroj za pranje posuđa. - A i ti slobodno možeš pomoći pri pospremanju, znaš? Budući da upravo ti praviš najveći nered po kući - istaknem. - O, ne, nikako. Ti čistiš puno bolje nego ja - on nedužno raširi ruke. Prevrnem očima, ali ne inzistiram. Ja zapravo volim čistiti, jer, iskreno, volim kad stvari stoje na svojemu mjestu, a Hardinova verzija čišćenja zapravo ne podrazumijeva pravo čišćenje. On samo ugura stvari gdje god stigne, tek toliko da se ne vide. - Ah, da, i ne zaboravi da još moramo u dućan po tvoje tampone - nasmije se opet. - Prestani s tim - bacim na njega kuhinjsku krpu, a on se još jače nasmije.
194 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Nakon što je stan uredan i čist, i to prema mojim mjerilima, odem u trgovinu po tampone i po još par stvari, za slučaj da Ken, Karen i Landon doista danas svrate u goste. Hardin je htio ići sa mnom, ali znala sam da bi me cijelo vrijeme zafrkavao zbog tampona, pa sam ga natjerala da ostane kod kuće. Kada se vratim doma, on sjedi na kauču kao da se nije ni pomaknuo u međuvremenu. - Jesi Ii već nazvao tatu - pitam ga dovikujući iz kuhinje. - Ne... Čekao sam da ti stigneš - odgovori, pa dođe u kuhinju i sjedne za stol duboko uzdahnuvši. - Nazvat ću ga sad. Kimnem i sjednem prekoputa njega dok on prinosi mobitel uhu. - Ovaj... Hej - kaže Hardin u slušalicu. Onda prebaci zvuk na vanjski zvučnik i položi mobitel na stol između nas. - Hardine - iznenađenje u Kenovu glasu je očito. - Aha... ovaj, hm, mislio sam... ako biste htjeli danas svratiti do nas ili tako nešto. - Svratiti do vas? Hardin gleda u mene i vidim da je već na rubu strpljenja. Primim ga za ruku preko stola i ohrabrujući mu kimam glavom. - Aha... Ti, Karen i Landon. Možemo razmijeniti darove jer jučer nismo stigli. Mama je otišla - kaže on. - Siguran si da bi to bilo u redu - pita Ken sina. - Pa zar te nisam upravo pitao hoćete li doći - kaže Hardin, a ja ga malo jače stisnem za ruku. - Hoću reći... da, mislim da bi to bilo u redu - ispravi se, a ja mu se nasmiješim. - Okej, dobro, samo da pitam Karen, ali već znam da će se ona oduševiti. Kad bi vam odgovaralo da dođemo? - U Četrnaest sati. - Okej... onda, vidimo se u dva. - Tessa će poslati Landonu adresu - kaže Hardin i prekine vezu. - Nije bilo tako strašno, zar ne - pitam ga. On prevrne očima. - Aha. - Što da obučem? On pokaže na moje traperice i majicu s logotipom sveučilišta. - To što imaš na sebi. - Ne dolazi u obzir. Ovo je naš Božić. - Nije, nego je dan nakon Božića, pa možeš mirno biti u trapericama. Smiješi se, a prstima kucka po svom piercingu u usni. - Neću traperice - smijem se i idem u spavaću sobu odlučiti što da odjenem. Stojim pred ogledalom držeći pred sobom bijelu haljinu, kada Hardin uđe u spavaću sobu. 195 Anna
Krvolocna Barbika - Ne znam je li ti bijelo baš najbolji izbor, s obzirom na dane u mjesecu - smije se. - Za ime Božje, prestani s tim - kažem. - Meni si baš slatka kad pocrveniš - smije se on. Uzmem svoju staru kestenjastu haljinu iz ormara. Za ovu me haljinu vežu brojne uspomene; nosila sam ju kad sam išla sa Steph na svoj prvi tulum u kući bratstva. Nedostaje mi Steph, unatoč tome što se ljutim... što sam se ljutila na nju. I dalje imam taj osjećaj da me je izdala, ali u isto vrijeme, ona je na više načina u pravu kad kaže da nije fer što sam oprostila Hardinu, ali ne i njoj. - Što li se mota po toj lijepoj glavi - pita me Hardin. - Ništa... Samo sam mislila na Steph. - Što s njom? - Ne znam... Nedostaje mi, na neki način. Nedostaju li tebi tvoji prijatelji - pitam. Nikog od njih nije niti spomenuo, osim u onom pismu. - Ne - slegne on ramenima. - Ja bih radije bio s tobom cijelo vrijeme. Ne mogu poreci da uživam to čuti od Hardina, ali ipak dodam: - Ali možeš se družiti i s njima i sa mnom. - Valjda. Ne znam, stvarno mi je svejedno. Zar bi se ti uopće htjela susretati s njima... znaš... nakon svega što je bilo - pita me pogleda uprtog u pod. - Ne znam... ali mogu probati, ako ništa drugo, i vidjeti kako bi to bilo. Ali ne s Molly, ipak - namrštim se. On me pogleda zafrkantski. - Ali vas dvije ste tako dobre prijateljice. - Uf, dosta o njoj. Što misliš, što će oni raditi za Novu godinu - pitam. Ne znam kako bih se osjećala pokraj svih njih, ali malo mi nedostaju prijatelji, ili već ono što smo smatrali prijateljima. - Vjerojatno će biti veliki tulum. Logan je opsjednut novogodišnjim proslavama... Zar bi stvarno htjela ići van s njima? Nasmiješim se. - Aha... Ako se zbog toga gorko pokajem, uvijek možemo ostati kod kuće sljedeće Nove godine. Hardinove oči se rašire na spomen sljedeće godine, ali ja se pravim da nisam to primijetila. Želim da današnji dan, za razliku od pravog Božića jučer, protekne mirno. Fokusirat ću se samo na današnji dan. - Moram nam nešto pripremiti za jelo. Trebala sam reći da dođu u tri; sad je već podne, a ja se nisam ni spremila - prijeđem rukama preko svog nenašminkanog lica. - Idi i spremi se, a ja ću nešto pripremiti - kaže Hardin, pa se naceri. - Samo pazi, nemoj jesti ništa osim onog što stavim na tvoj tanjur. - O, krasno. Lijepa šala o trovanju vlastitog oca - zadirkujem ga. On slegne ramenima i ode. I ja odem u kupaonicu i umijem se, stavim malo šminke i raspustim kosu koja mi je bila vezana u rep, pa je nakovrčam na krajevima. Do trenutka kad sam gotova s uređivanjem, iz kuhinje se već širi predivan miris češnjaka. Kad mu se pridružim u kuhinji, vidim da je izvadio nekoliko posuda s voćem i povrćem i da je već postavio stol. Uistinu sam impresionirana onim što je napravio, iako se borim s 196 Anna
Krvolocna Barbika porivom da neke stvari malo pomaknem ili složim drukčije. Tako mi je drago što je Hardin pristao pozvati oca u naš stan, a još mi je draže što vidim da je danas stvarno dobro raspoložen. Pogledam na sat i vidim da će nam gosti doći za tridesetak minuta, pa počnem raščišćavati ono malo nereda koji je Hardin napravio u kuhinji dok je spremao hranu. Vrlo brzo, stanje opet besprijekorno čist. S leđa ga zagrlim oko struka dok on stoji ispred pećnice. - Hvala ti što si sve ovo napravio. On slegne ramenima. - Nije to ništa. - Jesi li dobro - pitam i maknem ruke kako bih ga okrenula prema sebi. - Aha... Dobro sam. - Sigurno nisi malo nervozan - pitam. Jer vidim da je. - Ne... pa dobro, možda malo. Totalno mi je ispaljeno to što on dolazi ovamo, znaš. - Znam. Stvarno sam ponosna na tebe što si ga pozvao. Naslonim svoj obraz uz njegova prsa, a njegove ruke kliznu na moj struk. - Stvarno? - Naravno da jesam, bej... Hardine. - Što je to bilo? Što si htjela reći? Skrivam lice od njega. - Ništa. Ne znam otkud mi sad taj poriv da ga zovem bejbi, ali malo mi je neugodno. - Reci mi - traži on i diže mi bradu kako bi me pogledao u oči. - Ne znam zašto, ali umalo sam ti opet rekla bejbi. Ugrizem se za donju usnicu, a njegov osmijeh se raširi. - Samo izvoli, zovi me bejbi reče. - Ali smijat ćeš mi se - slabašno se smiješim. - Ne, neću. Pa ja tebe tako zovem cijelo vrijeme. - Aha... Ali drukčije zvuči kad ti to kažeš. - Kako to? - Ne znam... ono, kao... kad ti kažeš, to zvuči više seksi... i romantično. Ne znam. Opet pocrvenim. - Danas si strašno sramežljiva - nasmiješi se on i poljubi me u čelo. - Ali meni se to sviđa. I zato, samo naprijed, zovi me tako. Čvršće ga zagrlim. - Dobro. - Dobro što? - Dobro... bejbi. Tako mi to čudno zvuči kad dolazi iz mojih usta. - Daj opet. Iznenađeno vrisnem kad me odigne od poda i posjedne na hladni mramorni pult te stane između mojih nogu. - Dobro, bejbi - ponovim. I njegovi obrazi kao da su se zažarili. - Stvarno mi se sviđa kako to zvuči. Što si ono rekla... Seksi i romantično - smiješi se. 197 Anna
Krvolocna Barbika Odjednom osjetim navalu hrabrosti. - Zar tako, bejbi - smiješim se i opet se grizem za donju usnicu. - Da... Nevjerojatno seksi. On pritisne usne na moj vrat i ja zadrhtim osjećajući kako mu se ruke penju uz unutarnju stranu mojih bedara. - Nemoj misliti da će me ovo zaustaviti - kaže kružeći prstom preko mojih crnih gaćica. - Možda i neće, ali... nešto drugo hoće. Začuje se kucanje na vratima i ja poskočim, a Hardin se nasmije i namigne mi. Dok ide prema vratima, preko ramena mi dobaci: - O, bejbi... ni ovo me neće zaustaviti.
198 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Kad otvorim vrata, pogled mi prvo padne na tatino lice. Ljubičasta masnica jasno se vidi na njegovu obrazu, a na donjoj usnici, po sredini, ima malu posjekotinu. Kimnem mu u znak pozdrava, jer stvarno ne znam što bih, dovraga, rekao. - Stan vam je jako lijep - nasmiješi se Karen, dok njih troje stoje kod ulaza, ne znajući što da naprave. Spašava nas Tessa koja prilazi. - Uđite, uđite! To možeš staviti ispod bora kaže Landonu, pokazujući na vrećice s darovima u njegovim rukama. - Donijeli smo i darove koje ste vi nama ostavili - kaže moj tata. U zraku se osjeća napetost - ne baš ona ljutita napetost, ali atmosfera je stvarno čudna. Tess se slatko nasmiješi. - Puno vam hvala - kaže blagim glasom. Ona stvarno zna navesti ljude da se osjete dobrodošlo. Eto, bar netko od nas zna s gostima. Landon prvi krene u kuhinju, a za njim Karen i Ken. Primim Tessinu ruku, koristeći je kao sidro za svoje nemire. - Kakva je bila cesta? - pokuša Tessa započeti razgovor. - Nije bila tako loša. Ja sam vozio - odgovori Landon. Razgovor postane nešto opušteniji dok jedemo. Između dva jela, Tessa mi pod stolom stisne ruku. - Hrana je stvarno odlična - govori Karen, gledajući u Tessu. - O, nisam ja kuhala, Hardin je - kaže Tessa stavljajući ruku pod stolom na moju nogu. - Stvarno? Hardine, ovo je bilo baš izvrsno - smiješi se Karen. Meni ne bi smetalo da su ostali u uvjerenju kako je kuhala Tessa. Ovako, samo zato što su četiri para očiju upravo uperena u mene, dođe mi da povratim. Tessa mi jace pritisne nogu, očito želi da nešto kažem. Pogledam u Karen. - Hvala - kažem, a Tessa me opet stisne, tjerajući me da se nekako silom nasmiješim Karen. Nakon nekoliko sekundi napete tišine, Tessa ustane i uzme svoj tanjur sa stola. Ode u drugi dio kuhinje, a ja bih najradije otišao za njom. - Jelo je stvarno bilo fino, sine. Impresioniran sam - reče moj tata, prekidajući tišinu. - Ma dobro, to je samo hrana - promrmljam. On spusti pogled, pa se ispravim. - Mislim, Tessa kuha bolje od mene, ali hvala na komplimentu. Čini se da je zadovoljan mojim odgovorom. Tata popije malo vode iz svoje čaše. Karen se čudno smješka, piljeći u mene tim njezinim čudnovatim, gotovo ohrabrujućim pogledom. Ja spustim pogled. Tessa nam se pridruži prije nego što je itko stigao išta drugo reći. - Pa, hoćemo li otvoriti poklone - pita Landon. - Da - u isti glas odgovore Karen i Tessa. Stojim što bliže Tessi dok idemo svi u dnevnu sobu. Moj tata, Karen i Landon sjednu na kauč. Primim Tessu za ruku i blago je povučem da mi sjedne na krilo na stolici. Vidim da pogledava prema gostima, a Karen se trudi sakriti osmijeh. Tessi je neugodno, vidim joj to po licu, ali ostane sjediti u mom krilu. Još se malo nagnem i čvršće je zagrlim oko struka. 199 Anna
Krvolocna Barbika Landon ustane i dohvati poklone. Svakome da njegov paketić, a ja gledam u Tessu i kako se oduševljava oko ovoga. Volim što se tako lako razveseli bilo čemu i volim što se ljudi pokraj nje jednostavno osjećaju ugodno. Pa čak i na ovom “popravnom” Božiću. Landon joj stavi u ruke malu kutiju na kojoj piše: Od Kena i Karen. Dok trga ukrasni papir, pokazuje se plava kutijica sa srebrnim slovima: Tiffany & Co. - Što je to - tiho je pitam. Ne znam ja ništa o nakitu, ali znam da je ovaj brend vrlo skup. - Narukvica. Ona izvadi narukvicu u obliku srebrnog lančića i zazvecka njome ispred mog lica. S očito skupocjene narukvice vise dva privjeska, jedan u obliku mašne, a drugi u obliku srca. Uz ovu blistavu stvar narukvica na njezinoj ruci, koju sam joj ja Kupio, izgleda kao totalno govno. - Naravno - uspijem protisnuti. Tessa se namršti na mene, pa se okrene prema njima. Prekrasna je. Puno vam hvala, oboje. Pa ona sva blista. - Ali već je dobila n... - počnem prigovarati. Grozno mi je što su joj kupili ljepši poklon nego ja. Pa naravno - on je pun love. Ali zar joj nisu mogli kupiti nešto drugo, bilo što drugo? Ali Tessa me opet gleda, pogledom me preklinjući da ovo sranje ne činim još čudnijim. Uzdahnem poraženo i zavalim se u naslon stolice. - Što si ti dobio - smije se Tessa, pokušavajući me razvedriti. Naslanja se na mene, ljubi me u čelo. Gleda u zamotuljak koji leži na širokom rukohvatu stolice, dajući mi očima znak da ga otvorim. Kad to napravim, pokažem joj skupi dar koji sam dobio. - Sat - kažem joj, nastojeći joj ugoditi koliko mogu. Iskreno, stvarno sam popizdio zbog narukvice. Htio sam da nosi moju narukvicu svaki dan - htio sam da joj to bude najdraži dar.
200 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Karen sva blista nad kompletom tava koje je dobila od Tesse. - Ovaj komplet sam htjela već mjesecima! Tessa je mislila da neću primijetiti kako je dopisala i moje ime na naljepnicu u obliku snjegovića, ali naravno da sam primijetio. Vidio sam to već prije, samo nisam bio raspoložen raditi od toga problem. - Sad se osjećam grozno što sam ti dao samo poklon-karticu, dok si ti meni kupila ove fenomenalne ulaznice - reče Landon Tessi. Moram priznati da mi je drago što joj je darovao samo tu bezličnu darovnu karticu koja se koristi uz e-čitač, ha, uz e-čitač koji sam joj ja poklonio za rođendan. Da joj je kupio nešto imalo intimnije, jako bi me iznervirao. Ali gledajući Tessin osmijeh, čovjek bi rekao da je upravo dobila prvo izdanje romana Jane Austen. Još mi ne izlazi iz glave ta njihova skupa narukvica, koji razmetljive!. A što ako sad neće uopće nositi moju? - Hvala za darove, stvarno su prekrasni - reče moj tata gledajući u mene i držeći u ruci privjesak za ključeve koji mu je Tessa greškom odabrala. Osjećam malu grižnju savjesti dok gledam u to njegovo zatečeno lice, ali u isto vrijeme mi je to pomalo i zabavno. Htio bih mu se ispričati zbog mog ispada - no dobro, nije da to bih to baš htio, ali mislim da trebam. Ne želim kvariti odnos s njim. Nije bilo tako loše pomalo se družiti s njim, pretpostavljam. Karen i Tessa se prilično lijepo slažu i ja se osjećam kao da sam joj nekako dužan pružiti priliku da u svojoj blizini ima majčinsku figuru, jer se baš zbog mene onako razišla s majkom. Meni to, doduše, na neki sjebani način sasvim odgovara, jer njezina je majka ionako predstavljala samo dodatnu prepreku između nas. - Hardine - začujem Tessin glas kraj svoga uha. Pogledam je i shvatim da je očito netko od njih meni nešto govorio, a ja nisam slušao. - Bi li išao na utakmicu s Landonom - pita me. - Molim? Ne - brzo odgovorim. - Ej, čovječe, baš ti hvala - prevrne Landon očima. - Ma ne, ovaj, mislio sam da Landon to ne bi želio - ispravim se. Biti pristojan puno je teže nego što sam zamišljao. Ovo sve činim samo zbog nje... No dobro, ako ćemo iskreno, pomalo i zbog sebe. One mamine riječi, da će mi moj bijes dati samo ranjave ruke i usamljenost, ne izlaze mi iz glave. - Možemo ići ja i Tessa ako ti ne želiš - kaže mi Landon. Zašto me gnjavi kad vidi da se stvarno trudim ipak ponašati ljubazno prema njemu? Ona se smiješi. - Da, rado ću ići na utakmicu. Ne znam ništa o hokeju, vrijeme je da naučim! Bez razmišljanja, primim je oko struka i drugom rukom i stisnem je uza se. - Ne, ja ću ići s Landonom - popustim. Na Landonovu licu jasno se vidi koliko ga sve ovo zabavlja, a točno znam, iako mi je Tessa okrenuta leđima, daje i na njezinu licu isti izraz. 201 Anna
Krvolocna Barbika - Stvarno mi se sviđa kako ste uredili stan, Hardine - reče moj otac. - Uglavnom je već bio namješten, ali hvala ti - odgovorim. Nekako mi se čini da se osjećam manje čudno dok ga udaram nego ovako, dok pazim na svaku riječ kako bih izbjegao svađu s njim. Karen mi se smiješi. - Baš je lijepo od vas dvoje što ste nas pozvali k sebi. Život bi mi bio puno lakši kad bi ona bila neka pokvarena kučka, ali ne, ona baš mora biti najnormalnija i najljubaznija žena koju sam ikada sreo. K vragu. - Ma to je najmanje što sam mogao... stvarno... nakon onoga što sam jučer napravio. Svjestan sam da mi glas zvuči drhtavo i mnogo ukočenije nego što sam htio. - Sve je u redu... Stvari se nekad same dogode - uvjerava me Karen. - Ne baš. Meni se čini da nasilje ne pripada u ustaljenu blagdansku tradiciju - kažem. - Možda to možemo uvesti od sada - na primjer, sljedeće godine Tessa može nokautirati mene - zeza se Landon u jadnom pokušaju da atmosferu učini boljom. - Hm, možda bih i mogla - reče Tessa i isplazi mu jezik, a ja se ipak nasmijem. - To se više neće ponoviti - kažem gledajući u tatu. Tata me gleda ozbiljno i pažljivo. - Jednim sam dijelom za to i ja kriv, sine. Trebao sam znati da sve to neće baš najbolje proći, ali nadam se da sad, kad si se bar malo ispuhao, možemo opet nastaviti razvijati svoj odnos - reče mi on. Tessa stavi svoju malu ruku na moju, kako bi me podržala, i ja kimnem. - Uf, ovaj... cool - stidljivo kažem. - Svakako - dodam, grizući se malo za obraz, malo za usnu. Landon pljesne rukama o koljena i ustane. - Pa, mi bismo trebali krenuti. Stvarno, javi mi ako doista želiš na utakmicu. Hvala vam, ijednom i drugom, što ste nas danas pozvali u goste. Tessa ih sve zaredom izgrli dok se ja naslanjam na zid u hodniku. Bio sam dovoljno dobar danas, nema šanse da ću ih sad još i grliti, ikoga od njih. Mislim, osim Tesse, naravno, ali nakon moje današnje silne pristojnosti, mislim da mi ona duguje nešto više od običnog zagrljaja. Gledam u nju i u tu široku haljinu koja joj skriva prekrasne obline, i doslovno se moram opominjati da je ne mogu baš iz ovih stopa odvući u spavaću sobu. Sjećam se kad sam je prvi put vidio u ovoj groznoj haljini. Mislim, tad mi je bila grozna; sad mi se nekako čini da je obožavam. Kad je onomad u njoj izašla iz studentske spavaonice, izgledala je kao da se upravo sprema prodavati Bibliju od vrata do vrata. I kako je okrenula očima kad sam je zajebavao dok je ulazila u auto... Tada još nisam ni slutio da ću se u nju ovako zatelebati. Još jednom mahnem našim gostima na odlasku, a onda ispustim zrak za koji nisam ni znao da ga zadržavam. Na hokej s Londonom - u koji kurac sam ja sebe sad uvalio? - Ovo je bilo tako lijepo. Ti si bio divan - hvali me Tessa i odmah skida štikle, koje odmah potom uredno složi pokraj vrata. Slegnem ramenima. - Nije bilo loše, valjda. - Bilo je izvrsno - govori ona, blistajući od sreće. - Kako god - kažem glumeći da sam grintav, a ona se zahihoće. 202 Anna
Krvolocna Barbika - Stvarno te volim. Znaš to, zar ne - pita me dok hoda po sobi i posprema čaše i druge sitnice. Volim je zafrkavati zbog njezine opsesije čistoćom, ali stvarno, ovaj stan bi bio pravi kaos da samo ja živim tu. - I onda, sat? Sviđa ti se - pita me. - Ne, užasan je, osim toga, ja ne nosim satove. - Meni se baš sviđa. Lijep je. - A što s tvojom narukvicom - pitam je oklijevajući. - Prekrasna je. - Oh - maknem pogled. - Izgleda moderno i skupo - dodam. - Aha... Malo mi je žao što su potrošili tolike pare, a ja je neću ni nositi. Morat ću je staviti koji put, kad su oni blizu. - Zašto je nećeš nositi? - Zato što već imam svoju omiljenu narukvicu. Pomakne podlakticu naprijed i natrag, tako da privjesci na narukvici zazveckaju. - Oh. Znači, moja ti se više sviđa - ne mogu sakriti svoj glupi osmijeh. Gleda me pomalo prijekorno. - Naravno, Hardine. Pomislim da bih trebao sačuvati to malo dostojanstva koliko mi je preostalo, ali ne mogu si pomoći - zaletim se prema njoj i podignem je u zrak držeći je ispod bokova. Dok ona vrišti, ja se na sav glas smijem. Zapravo se ne sjećam da sam se ikad ovako smijao.
203 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Sljedećeg jutra ustanem rano, otuširam se, i umotana ručnikom brzo pristavim vrč eliksira života: kave. Dok čekam da voda zakipi, postanem svjesna da imam blagu tremu od susreta s Kimberly. Ne znam kako će reagirati kad čuje da sam opet s Hardinom. Ona nije sklona osuđivati druge za bilo što, ali kad bolje pogledam i kad okrenem uloge, ne znam kako bih i sama reagirala da je ona bila na mom mjestu i da je imala sličnu situaciju s Christianom. Ona, doduše, ne zna sve detalje, ali zna da su bili previše grozni da bih joj ih uopće ispričala. Sa šalicom iz koje se diže mirisna para, odem do velikog prozora u dnevnoj sobi. Snijeg pada u debelim krpicama; da je bar prestao. Mrzim voziti po snijegu, a veći dio puta do Vancea je autocesta. - Jutro - čujem Hardinov glas iz hodnika. - Jutro - nasmiješim se i otpijem mali gutljaj kave. - Zar ne bi trebao još spavati pitam dok on trlja pospane oči. - Zar ti ne bi trebala biti već obučena - odgovori mi protupitanjem. Nasmiješim se i prođem kraj njega prema spavaćoj sobi kako bih se obukla, ali on mi povuče kraj ručnika i odmota ga, pa ja vrisnem i potrčim prema spavaćoj. Čuvši njegove korake za sobom, okrenem ključ u vratima. Bog zna što bi bilo da ga sad pustim unutra. Već mi je vruće kad samo pomislim - ali nemam vremena za to ovaj čas. - Krasno, vrlo zrelo od tebe - dobaci mi on kroz vrata. - Kad sam ja rekla da sam zrela - smijem se i otapkam do garderobe, gdje se odlučim za dugačku crnu suknju i crvenu bluzu. Nije to baš najbolje što imam, ali ovo je prvi dan posla nakon blagdana, a vani sniježi. Nakon što se malo našminkam ispred velikog ogledala u garderobi, sve što još trebam učiniti je posušiti kosu. Kad otvorim vrata, Hardina nigdje nema. Brzo posušim kosu, ne baš do kraja, i podignem je u visoku punđu. - Hardine - dohvatim svoju torbicu i izvadim mobitel da ga nazovem. Nema odgovora. Gdje je nestao? Srce mi počne udarati dok hodam po stanu. Minutu kasnije, ulazna vrata se otvore i on ulazi, prekriven snijegom. - Gdje si bio? Baš sam se zabrinula. - Zabrinula? Zbog čega - pita me. - Ne znam, zapravo. Prepala sam se da ti se nešto dogodilo - kažem i znam da zvučim smiješno. - Samo sam otišao ostrugati led s tvog auta i upaliti ga da se malo zagrije, da lakše krene. Zbaci jaknu sa sebe i izuje mokre čizme, ostavljajući pod njima malu lokvicu na betonskom podu. Ne mogu sakriti koliko sam iznenađena. - Tko si ti? Neki posve novi Hardin - smijem se. - Ne počinji mi s tim odmah ujutro jer ću ti otići dolje izbušiti gume - reče on. 204 Anna
Krvolocna Barbika Prevrnem očima i nasmijem se njegovoj praznoj prijetnji. - U svakom slučaju, hvala ti. - Ja... Mogu te ja odvesti - pogleda me u oči. Dakle, ovo je stvarno neki novi Hardin. Bio je ljubazan i fin veći dio dana jučer, a sad mi je evo očistio i ugrijao auto i još mi nudi da me odveze na posao - a da i ne spominjem kako se jučer smijao, doslovce su mu na kraju suze kapale od smijeha. Što njemu, moram priznati, izvrsno stoji. - ... ili ne - doda on kad vidi da ja ne odgovaram. - Voljela bih da me odvezeš - kažem i on ponovno navuče čizme. Kad se spustimo dolje i dok prelazimo preko parkirališta, Hardin kaže: - Sva sreća da ti je auto stara krama, mogao ga je netko i maznuti ovako upaljenog, s motorom koji radi. - Nije to nikakva krama - branim ja svoj auto, pregledavajući napuklinu pokraj suvozačkog prozora. - Znaš, mislila sam da bismo drugi tjedan, kad počnu predavanja, mogli zajedno ići na kampus, zar ne? Tvoja predavanja su u slično vrijeme kao i moja, a u one dane kad idem u Vance, uzimat ću svoj auto i nalaziti se s tobom kod kuće. - Okej - reče on zagledan kroz vjetrobransko staklo. - Što je sad? - Ništa. Volio bih znati na koja ćeš predavanja ići. - Zašto? - Ne znam... možda bih na neka od tih predavanja mogao ići i ja umjesto da sjediš tamo uvijek s Landonom i postaješ s njime prijateljica do groba. - Već ideš na francusku i američku književnost, a ne vjerujem da bi bio zainteresiran za kolegij Svjetske religije. - I ne bih - otpuhne on. Vidim da ovaj razgovor ionako ne vodi nikamo, pa osjetim olakšanje ugledavši zgradu s velikim V na pročelju. Snijeg sad pada slabije, ali Hardin svejedno zaustavi auto tik ispred ulaza kako bi me poštedio hladnoće. - Doći ću po tebe u četiri - reče i ja kimnem prije nego što se nagnem prema njemu da ga poljubim. - Hvala na vožnji - šapnem mu na usne, dodirujući ih još jednom, ponovno. - Mhmm - promumlja on i ja se povučem. Kad izađem iz auta, nekoliko koraka dalje pojavi se Trevor, u crnom odijelu, posut snijegom. Želudac mi se stisne kad mi uputi širok osmijeh. - Hej, dugo te nisam vidio... - Tess - zovne me Hardin izlazeći iz auta. Trevorove oči okrenu se prema njemu, pa prema meni, i osmijeh nestane s njegova lica. - Nešto si zaboravila - kaže mi Hardin, dodajući mi kemijsku olovku. Olovku? Upitno podignem obrvu. On kimne i zagrli me čvrsto oko struka, pa me poljubi u usta, malo suviše snažno. Da nismo na parkiralištu - i da se ne osjećam kao da je ovo njegov bolesni način da obilježi svoj 205 Anna
Krvolocna Barbika teritorij - sva bih se rastopila zbog strastvenosti kojom mi je ugurao jezik u usta. Kad se odmaknem iz poljupca, na licu mu je samodopadan izraz. Zadrhtim i protljam nadlaktice. Trebala sam obući topliju jaknu. - Drago mi je što te vidim. Trenton, zar ne - reče Hardin s hinjenom srdačnošću. Znam da on dobro zna kako mu je ime. Samo je namjerno nepristojan. - Uh... da. I menije drago što tebe vidim - promumlja Trevor i nestane kroz okretna vrata. - I što ti je sad to trebalo - prekorim Hardina. - Što - reče nedužno se cerekajući. Zagunđam. - Koje si ti prase. - Drži se podalje od njega, Tess. Molim te - reče mi ozbiljno, ljubeći me u čelo kao da će time ublažiti svoj zapovjedni ton. Prevrnem očima i nahrupim u zgradu poput malog djeteta. - Kako je prošao tvoj Božić - pita me Kimberly dok uzimam krafnu i kavu. Vjerojatno mi nije baš potrebna još jedna šalica kave, ali to što se Hardin ponaša poput pećinskog čovjeka prilično me iznerviralo, a miris kave me smiruje. - Pa... O, znaš, prvo sam se pomirila s Hardinom, onda sam doznala da je snimao eksplicitne seksualne scene s raznim curama, kojima bi onda uništio život, ali ja sam mu sve to oprostila. Moja majka se pojavila u našem stanu i napravila scenu, pa sad s njom uopće ne razgovaram. I Hardinova mama je bila kod nas, pa smo se prvo pravili da smo zajedno, iako nismo bili, što nas je u biti ponovno spojilo, i sve je bilo okej sve dok moja majka nije rekla njegovoj da mi je za okladu uzeo djevićanstvo. Aha, još i Božić! Kako bi što bolje obilježio taj dan, Hardin je pretukao vlastitog oca i šakom probio staklenu vitrinu. Ma ono, sve kao i obično. - ... bilo je super. Kako je bilo tebi - pitam je, naprasno se odlučivši za najkraću verziju. Kimberly nadugačko priča o njezinu predivnom Božiću s Chri- stianom i njegovim sinom. Dječačić se rasplakao kad je vidio novi bicikl koji mu je donio “Djed Mraz”. Čak je počeo zvati Kimberly “mamica Kim”, od čega je njoj uvijek toplo oko srca, a opet joj je i malo neugodno. - Čudno je, znaš - kaže. - Misliti o meni kao da sam nečiji čuvar ili što već jesam. Ja nisam udana, pa čak ni zaručena za Christiana, pa ne znam kako bih se ponašala prema Smithu. - Ja mislim da su i Christian i Smith sretni što te imaju u svom životu, kakvu god titulu ti nosila - uvjeravam je. - Ti si jedna velika mudrica, znaš, gospođice Young. Ona se smiješi, a ja, pogledavši na sat, požurim u svoj ured. Kad dođe vrijeme za ručak, Kimberly nije za svojim stolom. Kad lift stane na trećem katu, u mislima počnem vrištati jer ugledam da Trevor ulazi u lift. - Hej - kažem, piskutavim glasom. Ne znam zašto mi je ovako neugodno. Između mene i Trevora ništa nije bilo. Bili smo na večeri i to je bilo krasno. On je meni ugodno društvo, kao i ja njemu. I to je sve. 206 Anna
Krvolocna Barbika - Kako su ti prošli praznici - pita me, dok mu plave oči pod florescentnim svjetlom lifta neobično sjaje. Da me bar prestanu svi danas pitati iste stvari. - Lijepo. A tebi? - Bilo je dobro. Imali smo veliku gužvu u skloništu u gradu, nahranili smo više od tri stotine ljudi - reče on blistajući od ponosa. - Zamisli, čak tristo ljudi? Nevjerojatno - smiješim se ja. On je stvarno ugodan čovjek i napetost između nas kao da nestaje sama od sebe. - Bilo je stvarno super. Nadam se da ćemo sljedeće godine imati još više sredstava, pa da nahranimo pet stotina. Dok zajedno izlazimo iz lifta, pita me: - Ideš na ručak? - Aha, idem samo tu, do Firehousea, jer sam bez auta - kažem, bez ikakve želje da s njim komentiram išta o Hardinu i sebi. - Možeš sa mnom ako hoćeš. Ja idem u Panteru, ali mogu te prvo odbaciti do Firehousea. Ne bi trebala hodati po ovolikom snijegu - ljubazno mi ponudi. - Misliš? Pantera je dobar izbor. Idem ja s tobom - nasmiješim se i mi krenemo prema njegovu autu. Grijana sjedala u njegovu BMW- u ugriju me i prije nego što smo se maknuli od parkirališta. U zalogajnici i Trevor i ja uglavnom šutimo dok naručujemo hranu i sjedamo za mali stol u stražnjem dijelu prostorije. - Razmišljam o preseljenju u Seattle - kaže mi Trevor dok ja umačem kreker u svoju juhu od brokule. - Stvarno? Kad - glasno ga pitam, pokušavajući nadglasati žamor prepune zalogajnice. - U ožujku. Christian mi je ponudio posao tamo - unapnjetuo bi me u šefa financija nove poslovnice - i ja ozbiljno razmišljam o tome da prihvatim. - Pa to su stvarno dobre vijesti. Čestitam, Trevore! On obriše salvetom krajeve usta. - Hvala. Volio bih voditi čitav financijski odjel, a i više od toga volio bih se preseliti u Seattle. Ostatak vremena pričamo samo o Seattleu i do trenutka u kojem završimo s ručkom ja se samo mogu pitati zašto Hardin ne osjeća isto za taj grad. Kad se vratimo u Vance, snijeg se pretvorio u ledenu kišu i nas dvoje požurimo u zgradu. Tresem se od hladnoće dok čekamo lift. Trevor mi nudi svoju jaknu, ali ja odbijem. - Dakle, ti i Hardin se ponovno viđate - konačno on postavi pitanje koje sam čitavo vrijeme čekala. - Aha... Radimo na sebi - kažem grizući se za obraz. - Oh... Znači, sretna si - pogleda me odozgor. Pogledam i ja gore, u njega. - Jesam, aha. - Pa, onda sam i ja sretan zbog tebe. Provuče ruke kroz svoju crnu kosu i ja znam da laže, ali cijenim što se ponaša kao da je sve to potpuno normalno. I to je dio njegova dobrog karaktera. 207 Anna
Krvolocna Barbika Kad izađemo iz lifta, Kimberly ima čudan izraz na licu. Zbunjena sam što nekako iskosa pogledava u Trevora, sve dok ne shvatim da i Hardin stoji tu, naslonjen na zid.
208 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
- Mislim, što je ovo? Zar stvarno - pitam, mašući dramatično rukama po zraku. Tessina usta se otvore, ali ni riječ ne izađe iz njih dok gleda u jebenog Trevora, pa onda opet u mene. Jebote, Tessa. Preplavljuje me bijes i zamišljam razne načine na koje bih izmlatio ovog idiota. - Hvala na ručku, Tessa. Vidimo se poslije - mirno govori Trevor i odlazi. Pogledam u Kimberly, koja nezadovoljno odmahuje glavom, a onda uzme debeli fascikl sa stola i ostavi nas same. Tessa gleda za prijateljicom, a ja se skoro nasmijem. Tessa se brani i hoda prema svom uredu. - Samo smo bili na ručku, Hardine. Mogu ići na ručak s bilo kojim kolegom ako hoću. I zato mi nemoj sad počinjati s prigovorima upozori me. Čim stupimo u ured, zatvorim i zaključam vrata. - Ti znaš što ja mislim o njemu kažem joj i naslonim se na zid. - Moraš biti tiho. Ja radim ovdje. - Ne radiš, nego stažiraš - ispravim je. - Molim - oči joj se širom otvore. - Kažem da nisi zaposlena ovdje, nego si pripravnica - dodam. - Znači, opet smo na početku, dakle? - Ne, samo sam utvrđivao činjenice. Koji sam ja šupak: eto mi još jedne činjenice. - Ma je li - zajedljivo će ona. Samo jače stisnem zube i gledam u svoju tvrdoglavu curu. - Zašto si uopće ovdje - pita me dok sjeda za svoj stol. - Došao sam te izvesti na ručak, da ne moraš hodati po ovom snijegu - kažem. - Ali izgleda da ti znaš kako navesti druge dečke da ti pomognu. - Nije bilo ništa. Samo smo otišli pojesti nešto i odmah se vratili natrag. Trebao bi se malo smiriti s tom svojom ljubomorom. - Nije to ljubomora. Naravno da je. I strah. Ali neću joj to priznati. - On i ja smo prijatelji, Hardine. Pusti sad to i dođi ovamo. - Neću - durim seja. - Molim te - nježno mi kaže, a ja prevrnem očima zbog svog nedostataka samokontrole i odem do nje. Ona se naslanja na stol i vuče me za ruke, da stanem pred nju. - Ja želim jedino tebe, Hardine. Volim te i ne želim biti ni s kim drugim osim s tobom, samo s tobom. Gleda me tako prodorno da moram maknuti pogled. - Žao mi je što ti se on toliko ne sviđa, ali ne možeš određivati s kim ću se družiti. 209 Anna
Krvolocna Barbika Kad mi se nasmiješi, pokušavam se ljutiti i dalje, ali nekako mi ne uspijeva. Čovječe, dobra je. - Ne mogu ga podnijeti - kažem. - Ali on je bezopasan. Stvarno. Osim toga, preselit će se u Seattle u ožujku. Osjećam kao da mi led teče žilama, ali trudim se zvučati neutralno. - Ma da? Naravno da se jebeni Trevor seli u Seattle - u grad koji Tessa najviše voli. U grad u koji se ja ne namjeravam nikada odseliti. Pitam se je li pomislila na to da ide s njim? Ma ne, nije. Zašto bi to pomislila. Ili možda ipak je? Jebote, stvarno ne znam. - Aha, i eto, uskoro ga više nećeš sretati ovdje. I zato ga samo pusti na miru. Stisne mi ruke. Gledam dolje u njezino lice. - Dobro, jebote, dobro. Neću ga ni dotaknuti. Uzdahnem. Ne mogu vjerovati da sam upravo obećao takvo što. Znači, izvući će se bez ikakve kazne što ju je pokušao poljubiti. - Hvala ti. Puno te volim - kaže mi ona, a njezine plavosive oči i dalje me probijaju pogledom. - I dalje sam ljut na njega jer te je pokušao zavesti. I na tebe, jer me nisi slušala. - Znam, a sada tiho - ona poliže donju usnicu. - Da te ja malo opustim - pita me drhtavim glasom. Molim?! - Ja.... želim ti pokazati da volim jedino tebe. Obrazi joj se zažare, a ruke joj polete na moj remen dok stoji na vrhovima prstiju i ljubi me. Zbunjen sam, ljut - i nevjerojatno uzbuđen. Jezikom mi prijeđe preko donje usnice. Zamumljam od zadovoljstva i dignem je na stol. Drhtavim rukama petlja po mom remenu, ali ovaj put ga uspije otkopčati. Zadignem rub njezine suludo dugačke suknje, dignem je sve do vrha njezinih bedara, zahvalan zbog toga što danas nema na sebi uske hlače. - Želim te, bejbi - dahće mi na vrat, omatajući noge oko mog struka. Zastenjem od osjećaja koje mi te riječi izazivaju, dolazeći iz njezinih senzualnih usta, i sviđa mi se ovo kako je u trenu ona preuzela kontrolu, gurajući mi traperice niz noge. - Zar nemaš - pitam, misleći na njezinu mjesečnicu. - Aha... nemaš. Ona pocrveni i primi mi ga cijelog rukama. Zastenjem opet, a ona se smiješi pumpajući ga polako, suviše polako. - Ne zafrkavaj me - zaječim i ona ubrza kretnje rukama, istodobno sišući kožu na mom vratu. Ako je ovo njezin način da mi se ispriča, onda bih volio da malo češće nešto zajebe. Naravno, samo ako to ne uključuje nju i nekog drugog frajera. Povučem je za kosu na potiljku da me pogleda. - Želim te jebati. Ona odmahuje glavom, ali stidljivi osmijeh titra joj na usnama. - Da, bejbi. - Ne možemo - kaže ona pogledavajući prema vratima. - Već smo to tu radili. 210 Anna
Krvolocna Barbika - Mislila sam... zbog... znaš već čega. - Pa ne smeta to ništa - slegnem ramenima. Stvarno ne znam zašto ljudi od mjesečnice rade bauk. - Zar... ljudi to rade? Je li to normalno? - Naravno - izjavim ja, a njoj se oči rašire. Unatoč njezinu sramežljivom ponašanju, vidim da su joj zjenice raširene i po tome znam da me želi, jako. Njezina ruka i dalje je na mom kurcu, polako ga navlači i ja joj malo jače raširim noge. Povučem špagicu njezina tampona i izvadim ga, ubacim ga u smeće, a onda joj maknem malo ruku i navučem kondom. Ona siđe sa stola, pa se okrene zadižući suknju preko guzice. Jebeš mi sve ako ovo nije najseksi stvar koju sam vidio čitavog života, bez obzira na okolnosti. Tessa U meni raste napetost od iščekivanja dok Hardin odiže debelu tkaninu moje suknje još više, iznad mog struka. - Opusti se, Tess. Isključi misli. Ovo neće biti nimalo drugačije nego inače - obećava Hardin. Pokušavam zatomiti sram dok ulazi u mene; i stvarno, nije nimalo drukčije. Zapravo, ako je drukčije, samo je bolje. Veći je izazov. I veće je uzbuđenje, jer radim nešto toliko drukčije od svega što bi mi uopće palo na pamet, jer upravo kršim tabu. Hardinove ruke prelaze niz moja leđa i drhtim u očekivanju. Raspoloženje mu se posve promijenilo. S obzirom na to kako je izgledao kad sam izišla iz lifta, očekivala sam da će napraviti veliku scenu. - Je li ti dobro - pita me. Kimam, nesposobna jasno izgovoriti bilo što. Jednom rukom me čvrsto hvata za bok, a drugom me steže za kosu, držeći me na mjestu. - Tako si mi dobra, tako si mi dobra, bejbi. Glas mu je dubok dok polako ulazi i izlazi iz mene. Hardinova ruka makne se s moje kose i prima me za grudi. Prste uvlači pod ovratnik moje bluze, ogoljujući mi dojke. Njegovi prsti nađu moju bradavicu i nježno je povlače prije nego što ju potom zavrti među jagodicama. Hvatam dah i izvijam leđa u luk dok on ponavlja tu radnju opet i opet. - O, Bože - proštenjem pa se poklopim po ustima. Svjesna sam da smo u uredu, ali izgleda da se nisam sposobna zabrinjavati kao obično. Moje misli počinju s Hardinom i završavaju s užitkom. Stvarnost oko mene i tabu povezan s našim činom, s vođenjem ljubavi tijekom mjesečnice, u ovom mi trenutku ništa ne znače. - Dobro je, bejbi, ha? Rekao sam ti, ništa drugačije... bar ne u lošem smislu. On stenje i ornata ruku oko moga struka. Umalo padnem s ruba stola dok on mijenja položaj, polažući mi leđa na tvrdo drvo stola. - Jebeno te volim, znaš to, zar ne - stenje Hardin u moje uho. Kimnem, ali znam da to njemu nije dovoljno. - Reci mi naglas - inzistira. 211 Anna
Krvolocna Barbika - Znam da me voliš - uvjeravam ga. Tijelo mi se napinje, a on uspravi leđa, prinoseći prste na moj klitoris. Nagnem glavu naprijed, jer želim vidjeti kakvu to čaroliju njegovi prsti izvode na mome tijelu, ali ne mogu ostati u toj pozi, osjet mi je suviše jak. - Svrši, bejbi, samo mi svrši - govori Hardin ponovno hvatajući ritam bokovima i podižući jednu moju nogu više u zrak. Prevrnuo je očima. Još malo pa ću svršiti, svaki čas, i tako je intenzivno, toliko me obuzima da ne vidim ništa osim zvijezda pred očima dok ga grabim za tetovirane ruke. Stisnem usta, jako, kako ne bih vrisnula njegovo ime dok svršavam. Hardin svršava manje suzdržano: naginje se k meni, zagnjuri glavu u moj vrat i glasno zazove moje ime prije nego što zabije usne u moju kožu kako bi ublažio zvuk svoga glasa. Hardin se odmakne, usput me poljubivši u uho. Ustanem i popravljam odjeću na sebi i razmišljajući da moram brzo do zahoda. Bože, ovo je stvarno bilo čudno. Ne mogu poreći da sam uživala, ali ipak mi je ovo prvi seks za vrijeme mjesečnice i vidim da se nije nimalo lako oteti primislima koje su mi davno usadili u glavu. - Spremna - pita on. - Za što - kažem, još uvijek malo zadihana. - Za odlazak kući. - Ne mogu kući. Tek je dva - pokažem rukom na sat na zidu. - Nazovi Vanceov ured dok se vozimo. Hajde kući sa mnom - kaže mi Hardin i podigne moju torbicu sa stola, nudeći mi je. - Mislio sam da bi se možda htjela opet uštekati prije nego pođemo. On izvadi tampon iz moje torbice i potapše me njime po vrhu nosa. Udarim ga šakom u rame. - Prestani to govoriti - gunđam, gurajući tampon natrag u torbicu dok on umire od smijeha. Tri dana kasnije, strpljivo čekam Hardina da me pokupi i zurim kroz veliki izlog u predvorju, zahvalna nebu što u zadnje vrijeme nije bilo snijega. Jedini dokaz da je onaj silni snijeg uopće padao sada predstavljaju hrpe crne bljuzge uz rubove pločnika. Uz moje uporno negodovanje, Hardin je inzistirao na tome da me vozi na posao svaki dan, sve od one naše svađe zbog Trevora. Još uvijek se čudim što sam ga uspjela onako smiriti, na način na koji sam to izvela. Ne znam što bih napravila da je napao Trevora usred ureda; Kimberly bi svakako morala zvati osiguranje, a Hardin bi svakako završio uhapšen. Hardin je trebao biti ovdje u četiri i trideset, a sad je pet i petnaest. Gotovo svi iz ureda već su otišli kućama i više njih mi je ponudilo prijevoz, pa tako i Trevor, koji je to, doduše, učinio stojeći otprilike kilometar od mene. Ne želim da između nas dvoje bude čudnih situacija. I dalje želim da nas dvoje budemo prijatelji, usprkos Hardinovim “zapovjedima”. Konačno se Hardinov auto pojavi na parkiralištu i ja izađem van, na ledeni zrak. Danas je ipak toplije nego što je bilo, sunce blistavo sja, dajući nešto topline, ali ne dovoljno. - Oprosti što kasnim, zaspao sam - kaže mi on dok ulazim u topli automobil. - Sve u redu - kažem mu i gledam kroz prozor.
212 Anna
Krvolocna Barbika Malo sam nervozna zbog večerašnje proslave Nove godine i ne bih se danas nikako željela svađati s Hardinom. I bez toga mi je dosta stresa. Još nismo odlučili što ćemo večeras, a to me izluđuje - htjela bih unaprijed znati sve detalje i imati isplaniranu čitavu noć. Razmišljala sam o tome bih li odgovorila na poruku koju mi je poslala Steph prije par dana. Jednim dijelom stvarno ju želim vidjeti, kako bih pokazala i njoj i svima drugima da me nisu slomili - iako, da, ružno su me ponizili - i da sam jača nego što misle. Ali, s druge strane, mislim da bi bilo strašno čudno biti s Hardinovim prijateljima. Sigurno ionako misle da sam totalni idiot što sam opet s njim. Neću znati kako bih se ponašala u njihovoj blizini, a i bojim se da će sve biti drugačije ako se Hardin i ja nađemo zajedno izvan našeg mjehurića od sapunice. Što ako me čitavo vrijeme bude ignorirao, i što ako Molly bude tamo? Krv mi proključa na samu pomisao. - Kud bi htjela da idemo - pita me on. Već sam mu ujutro rekla kako mi treba neka odjeća za večeras, pa kažem: - Možemo u trgovački centar. Trebali bismo odlučiti kamo idemo navečer, pa da znam što ću izabrati. - Zar stvarno želiš da se odemo družiti sa svima njima ili da samo odemo van, ti i ja, sami? Ja i dalje navijam za to da ostanemo doma. - Ja ne želim, Hardine. Stalno smo doma - nasmiješim mu se. Volim ja biti doma s Hardinom, ali on je prije stalno izlazio, a ja se katkada brinem da ću mu, budem li ga previše držala kod kuće, možda dosaditi. Kad stignemo u trgovački centar, Hardin me pusti van iz auta pred ulazom u Macy’s i ode parkirati. Požurim unutra. Do trenutka kad mi se on pridruži, ja već držim tri haljine naslagane preko ruke. - Što je pak ovo - nabire Hardin nos gledajući kričavo žutu haljinu na vrhu. - Ta boja je grozna - kaže. - Tebi je svaka boja grozna, osim crne, naravno. Na tu istinu on samo slegne ramenima i opipa tkaninu zlatne haljine. - Ova mi se sviđa - kaže. - Stvarno? Baš za nju nisam bila sigurna. Ne bih htjela privlačiti previše pažnje, znaš. On izvije obrve. - A misliš da u ovoj kričavoj nećeš privlačiti pažnju? Hm, u pravu je. Vratim žutu haljinu natrag na vješalicu i pokažem mu bijelu haljinu bez naramenica, pa upitam: - A što misliš o ovoj? - Trebala bi ih probati - predloži on zločesto se smješkajući. - Pervertitu jedan - zezam ga. - Uvijek. On se cereka i hoda za mnom do garderobe. - Ti ovamo ne ulaziš - prekorim ga i zatvorim mu pred nosom vrata pregrade za presvlačenje, ostavljajući tek toliko mjesta da mogu proviriti glavu. On napući usta pa sjedne na crni kožni kauč ispred prostora za presvlačenje. - Ali hoću vidjeti ijednu i drugu - dovikuje mi dok do kraja zatvaram vrata garderobe. - Tiho budi. 213 Anna
Krvolocna Barbika Čujem ga kako se smijulji i najradije bih opet provirila van samo da ga pogledam, ali ipak se suzdržim. Obučem bijelu haljinu bez naramenica i prilično se namučim da je zakopčam: tijesna mi je. Pretijesna i prekratka, puno prekratka. Konačno se uspijem dokraja zakopčati. Povučem donji rub još malo niže prije nego što otvorim vrata pregratka. - Hardine - zovem ga šapćući. - U, jebote - on gotovo ostane bez zraka kad se okrene i ugleda me u ovoj jedva-haljini, toliko malenoj da je gotovo ni nema. - Prekratka je - kažem i pocrvenim. - Aha, je, nećeš to kupiti - kaže on prelazeći očima gore-dolje po mome tijelu. - Hoću ako budem htjela - kažem ja, podsjećajući ga da mi neće on određivati što ću obući. On se malo zagleda u mene šuteći, pa progovori: - Znam... Samo sam htio reći da ne bi trebala. Previše toga otkriva... za tvoj ukus. - Upravo to sam i mislila. Hmmm - kažem gledajući se još malo u veliko ogledalo. Hardin se naceri i ulovim ga kako mi pogledom mjerka stražnjicu. - Ali ipak je suludo seksi - kaže. - Sljedeća - kažem ja i vratim se u pregradak. Zlatna haljina pada po mom tijelu poput glatke svile, iako je tkanina s vanjske strane prekrivena zlatnom krljušti. Seže mi do pola bedara, a rukavi do ispod lakta. Ovaj je model više za mene, tek malo izazovniji nego obično. Zbog rukava se haljina čini pomalo konzervativnog kroja, ali tkanina, koja tako ističe sve obline, i ovaj rub visoko iznad koljena, govore nešto posve drukčije. - Tess - čujem nestrpljivog Hardina ispred pregrade. Otvorim vrata i zbog njegove reakcije mi poskoči srce. - Kriste - propenta on. - Sviđa ti se - pitam ga grickajući donju usnicu. U ovome se osjećam prilično samouvjereno, a taj dojam mi se još i pojača kad vidim kako su Hardinu porumenjeli obrazi i kako se nelagodno premiješta s noge na nogu. - Jako. Ovo je nešto što normalni parovi rade - isprobavaju odjeću u Macy’su - ali meni je to s njim i čudno i prekrasno u isti mah. Nešto u obicnosti ove situacije me tješi. Prije par dana sledila sam se kad je doznao za moju večeru s Trevorom u Seattleu. - Onda ću uzeti ovu - kažem. Pronađem u dućanu još i par crnih, prilično visokih štikli s malo debljom petom, pa odemo do blagajni. Hardin silom želi platiti, ali ja mu ne dam, i ovaj put pobijedim. - Imaš ti pravo. Zapravo bi ti meni trebala nešto kupiti... znaš, da nadomjestiš posvemašnji nedostatak darova za Božić - zeza me dok izlazimo iz trgovine. Pokušam ga udariti šakom u rame, ali on mi zaustavi ruku prije nego što ga je dotakla. Utisne mi u dlan mali poljubac prije nego što obuhvati moj dlan svojim i krene tako sa mnom prema autu. Pa mi se držimo za ruke u javnosti... to nimalo ne nalikuje na njega... 214 Anna
Krvolocna Barbika Istog trena ispusti moju ruku kao da mi je pročitao misli i upravo shvatio što radi. Okej, idemo malim koracima. ★★ ★
U stanu, nakon što sam valjda po osmi put izjavila kako bismo trebali biti malo i s njegovim prijateljima, počnem se pomalo nervirati jer zamišljam kakva bi ova noć zapravo mogla ispasti. Ali ne možemo se zauvijek skrivati od svijeta. Po tome kako će se Hardin ponašati prema meni pred svojim prijateljima, najbolje ću vidjeti što on doista osjeća za mene, za nas. Nakon tuširanja, tri puta zaredom obrijem noge stojeći pod mlazom tople vode. Kad izađem iz tuš-kabine, upitam Hardina: - Što ti je Nate rekao za večeras? Nisam sigurna što bih uopće željela čuti. - Poslao je poruku da se nađemo u kući... u mojoj staroj kući. Oko devet. Bit će očito veliki tulum. Pogledam na sat: već je sedam. - Okej, bit ću spremna na vrijeme. Brzo se našminkam i fenom osušim kosu. Kosa mi pada u gustim, sitnim kovrčama, i podignem šiške od čela kao i obično. Izgledam... dobro... Dosadno. Dosadno do ludila. Onako kako i inače izgledam. Za svoj povratak na scenu, moram izgledati bolje nego ikada. Tako ću im najbolje pokazati kako sam. Ako i Molly bude tamo, ona će sigurno biti odjevena tako da privlači pozornost, uključujući i Hardinovu. A koliko god ona meni išla na živce, moram priznati da izgledafenomenalno. U primozgu me zapeče slika njezine ružičaste kose. Dohvatim svoj tuš za oči i nanesem debelu crtu na gornji kapak; uf, konačno sam otprve uspjela iscrtati je kako treba. Napravim isto i s donje strane i nanesem više rumenila na obraze, pa izvadim iz kose veliku ukosnicu i bacim je u kantu za smeće. Brzo se sagnem i iskopam ukosnicu iz smeća. Okej, možda nije još vrijeme da je zauvijek odbacim, ali večeras je neću staviti. Spustim glavu i raskuštram rukama svoje guste kovrče. Zamah- nem glavom unatrag i pogledam se u ogledalo. I ostanem u šoku od onog što vidim. Ova cura izgleda kao da je stvorena za noćni klub, izgleda divlje i... seksi, da, baš seksi. Posljednji sam put stavila ovoliko šminke onda kad mi je Steph radila “makeover”, a Hardin me zafrkavao. Ovaj put izgledam još bolje, puno bolje. - Osam i trideset, Tess - viče mi Hardin iz dnevne sobe. Još jednom se pogledam u ogledalo, duboko udahnem i tek onda požurim u spavaću sobu kako bih obukla haljinu prije nego što me Hardin vidi. A što ako mi kaže da mi ovo ne stoji? Zadnji put nije mu se baš svidio moj “našminkani” stil. Potisnem svoje sumnje i navučem preko glave haljinu, povučem zatvarač i uskočim u svoje nove štikle. Možda bih trebala ispod obući tajice? Ne. Samo se moram malo smiriti i prestati previše razmišljati o ovome. - Tessa, stvarno bismo trebali - Hardinov glas čuje se sve glasnije dok hodnikom dolazi u sobu, a onda stane u pola rečenice. - Kako ti se čini? Izgledam li previše... - To, jebote, to je to - praktički vikne. 215 Anna
Krvolocna Barbika - Zar ti se ne čini da sam malo pretjerala, mislim, s ovom šminkom... - Ne, nisi... ovaj... lijepo je, hoću reći... dobro je - promuca. Pokušavam se ne nasmijati što je ovako ostao bez teksta, a njemu se to inače nikad ne događa. - Idemo... bolje da odmah krenemo, jer inače se više nećemo izvući iz stana - promrmlja on. Njegova reacija ulila mi je ekstremno samopouzdanje. Znam da ne bih trebala toliko ovisiti o njegovu mišljenju, ali što mogu kad je tako. On izgleda besprijekorno, kao i obično, u običnoj crnoj majici i crnim trapericama. One crne konversice, koje sam na prvi pogled zavoljela, upotpunjuju izgled koji već odavno smatram... hardinovskim.
216 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Fray iz zvučnika pjeva o opraštanju dok polako zaustavljamo auto pred kućom nekoć Hardinova bratstva. Vožnja ovamo protekla je u napetoj tišini. Uspomene, uglavnom loše, izmjenjuju mi se u mislima, ali sve ih uporno potiskujem. Hardin i ja smo sada u vezi, pravoj vezi, i on će sada prema meni biti drugačiji. Hoie li? Hardin se drži posve uz mene dok hodamo kroz punu kuću, prema zadimljenom dnevnom boravku. Crvene čaše odmah su nam stavljene u ruke, ali Hardin svoju odmah odloži, pa uzme i moju od mene. Posegnem rukom da je ipak uzmem, ali on se namršti. - Mislim da večeras ne bismo trebali piti - kaže. - Ja mislim da ti večeras ne bi trebao piti. - Okej, ali onda samo jedno - upozori me on i vrati mi moju čašu. - Scott - začujemo poznati glas. Nate se pojavi iz kuhinje i potapše Hardina po ramenu, pa mi se prijateljski nasmiješi. Gotovo sam zaboravila kako je sladak. Pokušam ga zamisliti bez svih tih piercinga i tetovaža, ali ne mogu stvoriti nikakvu sliku u glavi. - Vau, Tessa, izgledaš... drugačije - kaže on. Hardin zakoluta očima i uzme mi piće iz ruke te otpije gutljaj. Najradije bih mu je odmah uzela iz ruke, ali ne želim izazivati nikakvu svađu. Jedno piće ne može smetati. Gurnem svoj mobitel u stražnji džep Hardinovih traperica, tako da lakše mogu držati čašu. - Vidi, vidi... tko nam je to došao - začujem ženski glas u istom trenutku kad ugledam kako se čupa ružičaste kose pojavljuje pokraj nekog visokog, punijeg dečka. - Krasno - zagunđa Hardin dok Molly Smrdljiva Drolja korača prema nama. - Dugo te nisam vidjela, Hardine - reče s prepredenim osmijehom. - Mhm. On otpije još gutljaj iz moje čaše. Ona pogleda i prema meni. - O, Tessa! Pa tebe nisam ni primijetila - reče sarkastično. Ignoriram ju u potpunosti, a Nate mi doda novu čašu s pićem. - Jesam li ti jako nedostajala - pita Molly Hardina. Na sebi ima malo više odjeće nego obično, što znači da je i dalje gotovo gola. Mala crna majica pokidana joj je s prednje strane, očito namjerno. Kratke crvene hlačice su joj nevjerojatno kratke, a na bokovima također izderane tako da joj se vidi još više blijede kože. - Pa baš i nisi - odgovori joj Hardin ne gledajući je. Prinesem čašu usnama kako bih sakrila svoj osmijeh. - A ja sam sigurna da jesam - kaže mu ona. - Odjebi - zareži on. Ona prevrne očima kao da ga uopće nije shvatila ozbiljno. - Đizz, netko nam je malo živčan. - Dođi, Tessa - povuče me Hardin za ruku. Odlazimo u kuhinju, ostavljajući za sobom oneraspoloženu Molly i Natea koji se glasno smije. 217 Anna
Krvolocna Barbika - Tessa - vrisne Steph skačući s kauča. - Kvragu, curo! Izgledaš kao bomba! Vau! A onda doda: - I ja bih takvu haljinu! - Hvala ti - nasmiješim joj se. Malo mi je čudno vidjeti Steph, ali nije mi ni izbliza tako čudno kao kad sam vidjela Molly. Stvarno mi je nedostajala Steph i nadam se da će sve večaras nekako glatko proći, dovoljno glatko da se nas dvije na kraju i pomirimo. Ona me zagrli. - Baš mi je drago Što si došla. - Idem popričati s Loganom. Ostani tu gdje jesi - kaže mi Hardin i ode. Steph ga gleda s osmijehom u očima. - Grubijan, kakav je uvijek i bio - reče i nasmije se tako glasno da njezin smijeh zazvoni preko buke glazbe i brojnih glasova u sobi. - Aha. Neke stvari se nikad ne promijene - nasmiješim se i ja i popijem ostatak svog slatkastog pića. Mrzim na to misliti, ali ovaj okus višanja podsjeća me na Zeda i onaj naš poljubac. Usta su mu bila hladna, a jezik sladak. Sad mi to izgleda kao da se dogodilo u nekom drugom svijetu, nekoj drugoj Tessi. Kao da mi čita misli, Steph me potapše po ramenu. - Tu je i Zed, jesi li ga uopće srela od... ma znaš već? Uperi prst sa zebrasto nalakiranim noktom prema crnokosom dečku. - Ne, nisam... Zapravo nikog nisam viđala... Osim Hardina. - Zed se nakon svega osjećao kao govno. Gotovo da mi ga je bilo žao - reče ona. - Možemo li razgovarati o nečem drugom - kažem joj dok se Zed okreće prema nama. Pogleda me, ali ja okrenem glavu. - Joj, dobro. Sranje. Oprosti. Želiš još jedno piće - pita me. Nasmiješim se kako bih smanjila napetost. - O da, definitivno. Pogledam preko kuhinje prema mjestu gdje je maloprije stajao Zed, ali više ga nema. Grickam se za unutarnju stranu obraza i gledam u Steph, koja samo zuri u svoju čašu. Nijedna od nas ne zna što bi sad rekla. - Idemo potražiti Tristana - predloži ona. - Ali Hardin - započnem ja. Rekao mi je da ostanem ovdje. Ali nije me zamolio, nego je to naredio, a to mi je stvarno bezveze. Primim od Steph svoju napunjenu čašu i popijem hladno, slatko piće. Obrazi su mi se već zažarili... Ali ipak se osjećam malo opuštenije nego prije. Natočim si još jedno piće prije nego što krenem za Steph u dnevnu sobu. U kući je gužva veća nego ikada prije, bar koliko sam ja vidjela, a Hardina nema nigdje na vidiku. Pola dnevnog boravka zaprema veliki stol ispunjen redovima crvenih čaša. Pijani studenti ubacuju ping-pong loptice u čaše, pa onda piju iz njih i svi umiru od smijeha. Nikada neću shvatiti njihovu potrebu za glupim igrama; ova, kako se čini, barem ne uključuje ljubljenje. Ugledam Tristana koji sjedi na kauču pokraj crvenokosog dečka kojeg se sjećam od prije. Zadnji put kad sam ga vidjela pušio je džoint sajaceom. Zed sjedi na naslonu kauča i nešto kaže grupi ljudi kraj sebe, a Tristan na to zabaci glavu i prasne u smijeh. Ugledavši Steph kako mu prilazi, Tristan se smiri i nasmiješi. Svidio mi se ovaj Nateov cimer čim sam ga prvi put ugledala. Jako je drag i čini se da mu je doista stalo do Steph. - Kako ste vas dvoje - pitam Steph dok mu prilazimo. 218 Anna
Krvolocna Barbika Ona se cijelim tijelom okrene prema meni i sva zablista. - Sjajno, zapravo. Mislim da ga volim! - Misliš? Još nikad niste jedno drugom rekli ‘volim te’ - zaprepastim se. - Ne... Naravno da nismo. Pa hodamo tek tri mjeseca! - Oh... Hardin i ja sve smo si rekli i prije nego što smo uopće prohodali. - Ti i Hardin ste nešto drugo - brzo dometne Steph, potpirujući u meni sumnju da mi doista čita misli. - A vas dvoje, kako ste vi - pita me, ali gleda pokraj mene. - Dobro smo, jako dobro. Zapravo je super što to mogu reći, jer mi zaista jesmo dobro, konačno. - Vas dvoje ste stvarno najčudniji par na svijetu. Zasmijuljim se. - Pa da, i jesmo. - Ali to je baš dobro. Možeš li zamisliti da si Hardin pronađe curu koja bi bila baš poput njega? Ja takvu ne bih voljela ni vidjeti, toliko je sigurno - smije se ona. - A vjeruj mi, ni ja - kažem pa se zajedno počnemo glasno smijati. Tristan mahne prema Steph i ona ode do njega i sjedne mu u krilo. - Evo moje cure reče on. Poljubi je u obraz pa pogleda mene. - A kako si ti, Tessa? - Jako dobro. A ti - pitam. Sama sebi zvučim kao političar. Opusti se, Tessa. - Isto dobro. Pijan kao guzica, ali dobro - nasmije se Tristan. - Gdje je Hardin? Nisam ga uopće vidio - pita me dečko s crvenom kosom. - On je... pa, pojma nemam. Tu negdje - odgovorim i slegnem ramenima. - Sigurno da je tu negdje. Nema šanse da se taj makne daleko od tebe - reče Steph, očito u želji da me utješi. A meni zapravo ni ne smeta što ga nisam vidjela posljednjih desetak minuta. Alkohol me već sasvim lijepo opustio. Ali voljela bih da se vrati i da bude sa mnom. Svi ovi ljudi su njegovi prijatelji, a ne moji. Osim Steph, za koju još nisam odlučila što mislim. Ali, u ovom trenutku, nju poznajem najbolje od svih drugih ovdje, a ne bih baš željela stajati negdje sama i samo gledati oko sebe. Netko naleti na mene s leđa i ja posrnem prema naprijed; srećom, čaša mi je već prazna i kada padne na ionako prljavi tepih, ostavi na njemu samo par crvenkastih kapljica. - Sranje, oprosti - promuca pijana cura. - Sve okej, nema veze - odgovorim joj. Njezina crna kosa toliko je sjajna da doslovno stisnem oči. Kako je to uopće moguće? Bit će da sam malo pijanija nego što sam mislila. - Daj, dođi sjedni ovdje, prije nego što te pogaze - šali se Steph i ja se smijem dok sjedam na rub kauča. - I, jesi li čula za Jacea - pita me Tristan. - Ne, što? Od samog spominjanja njegovog imena okreće mi se u želucu. - Bio je uhićen, a baš je jučer izišao iz zatvora - objasni mi on. - Molim? Stvarno? Pa stoje napravio - pitam. 219 Anna
Krvolocna Barbika - Ubio je nekoga - reče crvenokosi. - O, moj Bože - dahnem, a svi se počnu smijati kao ludi. Očito mi je glas malo jači sad kad sam ovako... gotovo pijana. - Ma daj, zajebava te. Slučajno su ga pretresli, a on je imao nešto trave kod sebe - smije se Tristan. - Koji si ti papak, Ed - govori Steph i prijateljski udari u rame crvenokosog, ali ja se ne mogu prestati smijati što sam mu tako lako povjerovala. - Da si samo vidjela svoj izraz lica - nasmije se ponovno Tristan. Prođe još tridesetak minuta, a Hardina nigdje na vidiku. Pomalo sam već nervozna što ga nema, ali što više pijem, manje mi je stalo. Djelomično i zbog toga što svako malo ugledam Molly, koja si je za večeras očito pronašla visoku plavokosu igračku. Njegove ruke stalno plaze po njezinim bedrima, a oboje su toliko pijani da izgledaju nespretno i smiješno. Ipak, bolje ovaj plavi nego Hardin. - Tko želi? Kyleu je očito dosta - kaže dečko s čašama u rukama, pokazujući glavom prema pijanom prijatelju koji, sklupčan u pozu fetusa, leži na tepihu. Pogledam preko stola s crvenim čašama i zbrojim dva i dva. - Ja igram - vikne Tristan, nježno gurajući Steph sa svoga krila. - I ja - usklikne i ona. - Znaš da tebi ovo ne ide od ruke - zadirkuje ju Tristan. - Baš mi dobro ide. Ti si samo ljubomoran što sam bolja od tebe u tome. Ali ovaj put igram na tvojoj strani, pa se ne moraš bojati. Ona zaigrano zatrepće svojim velikim trepavicama, a on odmahne glavom. - Tess, moraš ovo probati - viče Steph da nadglasa glazbu. - Ovaj, ne... Menije okej ovdje. Nemam pojma kako se to igra, ali već znam da mi neće ići od ruke. - Ma daj! Probaj. Znaš kako je fora - Steph sklopi ruke kao da moli. - O čemu se radi? - Pivo-pong, tjah - dramatično slegne Steph ramenima, pa opet prasne u pijani smijeh. - Nisi to još igrala, ha - doda. - Ne, ja ne volim pivo. - Možemo umjesto piva koristiti votku s višnjom. I toga ima ovdje na galone. Samo ću dohvatiti par boca iz frižidera. Ona se okrene prema Tristanu. - Generale, poredaj te čaše! Poželim protestirati, ali opet, i ja se želim večeras zabavljati. Želim biti bezbrižna i opuštena. Pivo-pong možda i nije tako loša igra. Ne može nikako biti gora od toga da sjedim sama na kauču i čekam kad će se pojaviti Hardin. Gdje je, dovraga, dosad? Tristan počinje slagati čaše u trokutastu formaciju koja me podsjeća na raspored čunjeva u kuglanju. - Igraš - pita me. - Valjda. Ali ne znam kako se igra - kažem mu. - Tko želi biti njezin partner - pita Tristan. 220 Anna
Krvolocna Barbika Osjetim se glupo kad nitko ništa ne odgovori. Krasno. I mislila sam da će ovo biti... - Zed - reče Tristan, prekidajući moje misli. - Ovaj... ne znam baš - govori Zed ne gledajući me. Izbjegavao me je čitavo vrijeme otkad sam došla ovamo. - Samo jednu rundu, ma daj. Zedove oči boje karamele polete k meni, pa brzo pogledaju natrag u Tristana. - Okej, dobro, jednu rundu. On priđe i stane kraj mene, i oboje stojimo i šutimo dok Steph puni čaše kombinacijom votke i soka od višnje. - Jesu li ove čaše već korištene - pitam je, trudeći se da sakrijem gađenje od pomisli na brojna usta koja su možda već dirala ove čaše. - Sve je okej - nasmije se ona. - Alkohol ubija sve bacile! Krajem oka vidim da se Zed smiješi, ali kad pogledam u njega, on odvrati pogled. O da, ovo će biti jako zanimljiva igra.
221 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
- Samo baci lopticu preko stola, u bilo koju od njihovih čaša, a oni moraju popiti onu u koju je pala loptica. Pobjeđuje ekipa koja natjera drugu da isprazni sve svoje čaše objašnjava mi Tristan. - A što je nagrada? - Hm, pa ništa. Nagrada ti je to što se ne moraš tako brzo napiti kao oni koji gube. Upravo mu se spremam reći kako igra opijanja u kojoj pobjednik popije manje naizgled proturječi općoj ideji tulumarenja, kad Steph drekne: - Ja ću prva! Ona zaigrano protrlja malu bijelu lopticu o Tristanovu mijicu, potom puhne u nju i baci je preko stola. Odbije se o rub jedne plastične čaše prije nego što upadne u drugu. - Hoćeš ti prva piti - pita Zed. - Svakako - slegnem ramenima i dohvatim tu čašu. Kad Tristan baci sljedeću lopticu, ona promaši. Padne na pod, Zed je pokupi pa je umoči u čašu vode koja je stajala sa strane. Aha, dakle, tome služi ta voda. Teško bismo govorili o higijeni ovdje, ali ipak je to studentski tulum... što uopće očekujem? - Ha, hajde sad reci da ja ne znam gađati - zadirkuje Steph Tristana, koji ju samo gleda i smiješi se. - Ti prva - uputi me Zed. Moj prvi pokušaj igranja pivo-ponga - okej, votka-višnja-pon-ga - izgleda prilično dobro s obzirom na to da sam imala četiri uspješna bacanja zaredom. Vilice me bole od smijeha i cerekanja s protivničkom ekipom, a sve u meni pjeva od sreće koja dolazi dijelom od alkohola, a dijelom od činjenice da zaista volim biti uspješna u onome što radim, pa bila to i glupa igra opijanja. - Ti si ovo i prije igrala! Znam da jesi - optužuje me Steph nalakćena na bok. - Nisam, samo sam talentirana - smijem se ja. - Talentirana? - Ne budi ljubomorna na moju vještinu votka-višnjoponganja - kažem, a svi u radijusu pet metara prasnu u smijeh. - O, Bože! Nemoj to ponovno reći, molim te - kaže Steph, a ja se držim za trbuh i ne mogu se prestati smijati. Ova igra je bolja nego što sam mislila. Veća količina alkohola koju sam popila učinila je svoje i ja se osjećam bezbrižno. Mlado i bezbrižno. - Ako ovo pogodiš, pobjeđujemo - kažem Zedu da ga ohrabrim. Što više čaša je ispio, i on je sve opušteniji kraj mene. - O, ovo ne mogu promašiti - hvali se uz smijeh. Loptica poleti zrakom i sleti točno u zadnju čašu koja je preostala na strani Steph i Tristana. Ja vrištim i skačem od sreće kao potpuna budala, ali nije me ni najmanje briga. Zed pljesne rukama i ja ga, bez razmišljanja, u svom uzbuđenju zagrlim oko vrata. On malo ustukne, ali rukom me primi oko struka prije nego što se oboje odmaknemo jedno od 222 Anna
Krvolocna Barbika drugoga. Bezazleni zagrljaj - upravo smo pobijedili i ja sam presretna. Bezazlen. Ali, Stephine oči su razrogačene kad je pogledam i to me natjera da se osvrnem i pogledom potražim Hardina. Nema ga nigdje u prostoriji, ali što ako je vidio ovo? On je taj koji je odlutao negdje i ostavio me samu na tulumu. Ne mogu ga čak ni nazvati ili poslati mu poruku jer je moj mobitel u njegovu džepu. - Tražim revanš - viče Steph. Gledam u Zeda širom otvorenih očiju. - Želiš još jednu partiju? On se osvrne oko sebe i pogleda po prostoriji, pa tek onda kaže: - Aha, može. Hajmo još jednu - smiješi se. Zed i ja i drugi put odnesemo pobjedu, a Steph i Tristan se zezaju optužujući nas da smo varali. - Si dobro - pita Zed dok nas četvero odlazimo od stola. Dvije partije pivo-ponga meni su više nego dovoljne; malo sam pijana. Okej, ne baš malo, ali osjećam se fantastično. Tristan i Steph nestanu u kuhinju. - Da, dobro sam. Stvarno jesam. Baš se dobro zabavljam - kažem mu, a on se nasmije. Način na koji stavlja vrh jezika među zube dok se smije djeluje tako šarmantno. - Odlično, baš mi je drago. Ali molim te ispričaj me, ipak, moram malo na zrak - reče on. Zrak. I meni bi dobro došlo malo svježeg zraka umjesto ovog cigaretnog dima i mirisa znoja oko mene. Vruće je u kući, prevruće. - Mogu s tobom - pitam. - Hm. Ne znam je li to baš dobra ideja - odgovori mi on ne gledajući u mene. - Oh.... U redu - obrazi mi se zažare od neugode. Okrenem se da odem, ali on me nježno primi za ruku. - Možeš sa mnom. Samo ne bih htio biti kriv za bilo kakvu nevolju između tebe i Hardina. - Hardin nije ovdje, a ja se mogu družiti s kim god ja hoću - propentam. Glas mi zvuči čudno i ne mogu si pomoći, hihoćem se samoj sebi što tako smiješno zvučim. - Prilično si pijana, zar ne - pita dok mi pridržava vrata. - Mjesam... mmhm... Jesam... malo - smijem se. Hladni zimski zrak nevjerojatno mi godi. Zed i ja hodamo preko dvorišta i na kraju sjednemo na onaj kameni zidić na kojem sam već znala sjediti kad sam dolazila ovamo na tulume. Hladno je, pa je vani tek nekoliko ljudi. Jedan od njih upravo povraća u grmlje. - Krasno - zagunđam. Zed se smijulji, ali ne govori ništa. Kamen je jako hladan, prehladan da bih ovdje dugo sjedila, ali imam jaknu u Hardinovu autu ako mi ustreba. Jedino što nemam blagog pojma gdje je on. Vidim da mu je auto ovdje, ali njega nigdje nema već... toliko koliko su trajale dvije partije pivo-ponga, i malo više. Kad pogledam u Zeda, on zuri u tamu. Zašto je sve ovako čudno? Ruka mu se premjesti na trbuh i čini se da se češe ispod majice. Kad mu se majica od toga zadigne, vidim da ima bijeli zavoj. - Što ti je to - znatiželjno ga pitam. - Tetovaža. Baš sam je dovršio prije nego što sam došao ovamo. 223 Anna
Krvolocna Barbika - Mogu vidjeti? - Aha... On zbaci jaknu i stavi je na zidić kraj sebe, pa povuče ljepljivu traku i zavoj. - Mračno je ovdje - reče, vadeći mobitel da njime osvijetli. - Satni mehanizam - pitam ga. Bez razmišljanja, kažiprstom mu lagano prijeđem preko te- tovaže. On se malo lecne, ali ne makne se. Tetovaža je ogromna, prekriva mu veći dio trbuha. Ostatak kože prekriven mu je manjim, naizgled nabacanim tetovažama. Nova predstavlja čitav mehanički sklop: izgleda kao da je u pokretu, ali možda mi se tako čini samo zbog votke. Prstom i dalje prelazim po njegovoj toploj koži kad najednom shvatim što radim. Oprosti... - skviknem i naglo povučem ruku. - Ne, sve je okej... ali da, to je kao neka vrsta satnog mehanizma. Vidiš kako ovdje izgleda kao da se probija kroz kožu - pokaže na rubove tetovaže i ja kimnem. On slegne ramenima. - Ono, kao da je koža strgnuta, pa se vidi da sam ispod načinjen od mehaničkih dijelova. Kao da sam robot ili tako nešto. - Čiji si ti robot? Ne znam ni sama zašto sam ga to pitala. - Društva, pretpostavljam. - Oh - to je sve što uspijem sročiti. Ovaj njegov odgovor je puno slojevitiji nego što sam očekivala. - Baš je jako cool. Kužim - nasmiješim mu se, a pred očima mi sve pleše od alkohola. - Ne znam hoće li ljudi shvatiti taj koncept. Dosad si jedina koja me je shvatila. - Koliko još tetovaža želiš - pitam. - Ne znam, nemam više mjesta na rukama, a sada ni na trbuhu, pa ću vjerojatno prestati uskoro kad više ne budem imao gdje staviti nove - smije se on. - Trebala bih se i ja tetovirati - izlanem. - Ti - glasno se nasmije. - Pa da! Zašto ne - glumim da sam se uvrijedila. Tetovaža mi u ovom trenutku zvuči kao super ideja. Nemam pojma što bih si stavila, ali zvuči zabavno. Pustolovno i zabavno. - Mislim da si malo previše popila - zadirkuje me, tapkajući prstima po ljepljivoj traci koju je opet, zajedno sa zavojem, vratio na mjesto. - Misliš da ne bih mogla podnijeti - izazivam ga. - Ne, ne mislim. Samo što... ne znam. Ne mogu te zamisliti s tetovažom. Što bi uopće tetovirala - pita, a vidim da se trudi ne prasnuti u smijeh. - Ne znam... Možda sunce? Ili smajlića? - Smajlića? To definitivno iz tebe progovara votka. - Vjerojatno - smijuljim seja. A onda, kad se prestanem cerekati, dodam: - Mislila sam da se ljutiš na mene. Njegovo lice se uozbilji. - Zašto si to pomislila - tiho me pita. - Jer si me izbjegavao sve dok te Tristan nije natjerao da sa mnom igraš pivo-pong. 224 Anna
Krvolocna Barbika On glasno izdahne. - Oh... Nisam te izbjegavao, Tessa. Samo ne želim izazivati nikakve probleme. - S kim? S Hardinom - pitam, iako mi je jasno da misli na njega. - Aha. Jasno mi je dao do znanja da se trebam držati podalje od tebe, a ne bih se htio opet s njim tući. Ne želim kavgu između nas dvojice, niti bih htio da ti imaš problema zbog mene. Samo sam mislio... ma nema veze. - On se malo popravio, mislim, mijenja se nabolje, bar što se tiče te njegove ljutnje kažem nekako čudnim glasom. Ne znam je li to istina, zapravo, ali mislim da već i činjenica što dosad nije ubio Trevora govori ponešto. On me sumnjičavo pogleda. - Stvarno? - Je, stvarno. Ja mislim... - A gdje je on, uostalom? Čudim se da te je ostavio samu na tulumu, mislim, da ne pazi na tebe. - Nemam pojma gdje je - kažem i pogledam oko sebe, kao da ću ga ugledati negdje u dvorištu. - Otišao je popričati s Loganom i poslije ga nisam vidjela. On kimne i češe se preko majice po trbuhu. - Čudno. - Da, čudno - nasmijem se, zahvalna votki što sve uspijeva učiniti nekako zabavnijim. - Steph je stvarno bila radosna što te vidi večeras - reče on prinoseći cigaretu ustima. Kresne upaljač i upali cigaretu, a miris nikotina ispuni mi nosnice. - I ja sam primijetila. A i ona je meni nedostajala. Ali još sam prilično nesretna zbog svega što se dogodilo. Ta tema mi se više ne čini onako teška kao prije. Dobro se zabavljam, iako Hardina nema nigdje u blizini. Zezala sam se i smijala sa Steph, i prvi put mi se čini da bih sve stoje bilo stvarno mogla ostaviti iza sebe i nastaviti družiti se s njom. - Baš si hrabra što si došla ovamo - reče on s osmijehom. - Glupost i hrabrost nisu ista stvar - našalim se. - Ne, stvarno. Nakon svega onoga... netko drugi bi se na tvom mjestu sakrio od društva. Ja bih se vjerojatno dugo skrivao. - I ja sam se skrivala neko vrijeme, ali brzo me je našao. - Uvijek te nađem - začujem Hardinov glas iz mraka i primim se za Zedovu jaknu da ne padnem sa zidića.
225 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
I govorim istinu. Uvijek je nađem. Obično je pronađem dok upravo radi stvari od kojih ispaljujem na živce, kao, na primjer, kad je vidim kako visi okolo s jebenim Trevorom ili Zedom. Jebote, ne mogu vjerovati da sam upravo zatekao Tessu i Zeda kako sjede na zidu i pričaju o tome kako se ona skrivala od mene. A to je totalno sranje. I još se primila za Zeda da ne izgubi ravnotežu, kad me je skužila kako hodam prema njima preko zaleđene trave. - Hardine - tiho krikne Tessa, očito iznenađena što sam tu. - Da, drago mi je, ja sam taj - kažem. Zed se odmiče od nje, a ja se trudim ostati miran. Zašto je, dovraga, u ovom mraku sama s njim? Izričito sam joj rekao da ostane tamo, u kuhinji. Kad sam pitao Steph gdje je, u kurac, Tessa, samo mi je rekla: “Zed”. Nakon što sam u valjda pet minuta pretražio cijelu kuću - uglavnom spavaće sobe - konačno sam se sjetio pogledati van. I evo ih tu. Sami. Zajedno. - Trebala si me čekati u kuhinji - kažem, pa dodam još i “bejbi” da ublažim ton. Ispalo je grublje nego što sam mislio. - A ti si se trebao odmah vratiti... bejbi. Duboko udahnem prije nego što progovorim ponovno. Uvijek reagiram na prvi poriv, ali ne želim više biti takav. Ali ona mi, jebi ga, stvarno otežava. - Idemo unutra - kažem i posegnem da je uzmem za ruku. Moram je maknuti od Zeda, a iskreno, i ja se moram maknuti od njega. Već sam ga jednom pretukao kao zadnju budalu, a nekako mi ne bi smetalo da to uskoro ponovim. - Hardine, napravit ću si tetovažu - govori mi Tess dok joj pomažem da se spusti sa zidića. - Molim? Je li ona pijana? - Aha... Trebaš vidjeti Zedovu novu tetovažu, Hardine. Tako je lijepa - smiješi se ona. Zed, pokaži mu je! Koji kurac ona ima gledati njegove tetovaže, i što sam sve propustio? Što su oni uopće radili ovdje? Što joj je još pokazivao? Poludio je za njom čim ju je ugledao, još onda, prvi put, isto kao ija. Razlika je samo u tome što sam ju ja samo htio izjebati, a on... Njemu se, ono, sviđala. Alija sam pobijedio; ona je mene izabrala. - Nisam ja ništa - započne Zed, očito uznemiren. - Ne, ne. Samo daj, pokaži i meni, molim te - sarkastično mu kažem. Zed ispuhne dim i, na moj užas, stvarno podigne majicu. E, ovim me je stvarno raspizdio. On odlijepi zavoj i spusti ga, i pogledam tetovažu. Stvarno je dobra. Ali otkud njemu uopće poriv da mojoj Tessi pokazuje svoja sranja, i to meni iza leđa. 226 Anna
Krvolocna Barbika Tessa sva blista. - Zar nije super? I ja želim jednu. Mislim da smo odlučili da ću si staviti smajlića! Nije normalna. Zubima primim svoj piercing u usni kako joj se ne bih nasmijao u lice. Pogledam u Zeda, koji samo odmahuje glavom i cereka se. Ali osjećam da sam se malo smirio, sve u svemu, ponajviše zbog ove njezine presmiješne ideje o tetoviranju. - Jesi pijana - pitam je. - Možda - smijulji se ona. No, krasno. - Koliko si popila - pitam. Ja sam popio dva pića, ali vidim da je ona popila malo više. - Ne znam... A ti, koliko si ti popio - zadirkuje me i podiže mi majicu. Ruke su joj ledene na mojoj toploj koži, ija se stresem prije nego što ona uroni glavu na moja prsa. Eto ti, Zed, vidiš, ona je moja. Ne tvoja, niti ičija, samo moja. Gledajući ga, pitam: - Koliko je popila? - Ne znam za prije, ali baš smo odigrali dvije partije pivo-pon-ga... ali s votkom i višnjom umjesto piva. - Čekaj... mi? Vas dvoje ste igrali pivo-pong - procijedim kroz zube. - Ne! Votka-višnjopong! - ispravi me smijući se i podižući glavu s mojih prsa. - I pobijedili smo, dva puta zaredom! Steph i Tristan su bili dosta dobri, ali sredili smo ih. Dvaput! Ona podigne ruku prema Zedu kao da očekuje da joj “da pet” i on to nekako sporo i nevoljko učini protegnuvši se prema nama sa svog mjesta. To je prava Tessa, cura koja je navikla u svemu biti najbolja i najpametnija, pa se ponosi i zbog toga što je pobijedila u pivo- pongu. Baš mi se sviđa ovakva. - Cista votka - opet pitam Zeda. - Ne, samo malo votke i puno soka od višnje, ali popila je puno čaša. - I ti si je doveo ovamo, u mrak, znajući da je pijana - pitam ga, povišenim glasom. Tessa mi se unese u lice. U dahu joj osjećam miris votke i višnje. - Hardine, daj se molim te smiri. Ja sam njega pitala mogu li ići s njim van. Rekao mi je da ne mogu, jer je znao da ćeš se ponašati... ovakkko. Ona se mršti i miče ruke s mog golog trbuha, ali ja ih nježno zadržim tamo gdje su i bile. Zagrlim je oko struka, privlačeći je još bliže sebi. Da se smirim? Je li ona meni upravo rekla da se smirim? - I da se ne zaboravi, da me nisi tamo ostavio samu, ti ija smo mooogli biti partneri za pivo-pong - doda, petljajući jezikom. Znam da je u pravu, ali svejedno me ljuti. Kako je mogla igrati sa Zedom, od svih ljudi baš s njim? Znam da se ona njemu i dalje sviđa. Nije to sigurno ni nalik mojim osjećajima za nju, ali vidim kako je gleda i jasno mi je da mu je stalo do nje. - Jesam li u pravu ili sam u pravu - pita ona. - Okej, Tessa - zarežim u pokušaju da je ušutkam. - Idem ja unutra - reče Zed, baci opušak i krene prema kući. Tessa gleda za njim, a onda mi kaže: - Baš si mrzovoljan. Možda bi se trebao vratiti tamo gdje si bio dosad. 227 Anna
Krvolocna Barbika Opet se pokušava odmaknuti od mene. - Ne idem ja nikud - kažem, ali namjerno ne komentiram ništa o tome gdje sam bio. - Onda se malo oraspoloži. Ja se večeras baš dobro zabavljam. Opet me gleda u oči. Njezine danas izgledaju još svjetlije, zbog te crne šminke oko rubova. - Kako da budem dobro raspoložen kad sam te zatekao samu s ovim kretenom. - A ti bi radije da si me zatekao s nekim drugim? Uvijek je brza na odgovoru kad malo popije. - Ne, potpuno si promašila poantu - ispalim. - Nema tu poante. Ništa nisam napravila i prestani se ponašati kao idiot ili se neću družiti s tobom - zaprijeti mi. - Okej, neću ti više zanovijetati - prevrnem očima. - I ne prevrći mi tu očima, znaš - prekori me i makne moje ruke sa svoga struka. - Okej, nema više prevrtanja očima - nasmijem se. - To sam i ja mislila - reče i vidim da se silom trudi ostati ozbiljna. - Jako si stroga večeras. - Votka mi daje hrabrost. Osjećam kako joj se ruke spuštaju niže po mom trbuhu. - I što, sad i ti hoćeš tetovažu pitam je, podižući joj ruke više na moj trbuh, ali ona se ne da, opet ih spušta, samo sada još niže. - Aha, možda ne jednu, nego pet - slegne ramenima. - Nisam još sigurna. - Nećeš se tetovirati - nasmijem se naglas, ali mislim to jako ozbiljno. - Ma nemoj? A zašto ne? Prsti joj se sad već igraju po rubu mojih bokserica. - Hajdemo o tome pričati sutra kad budeš trijezna. Znam da joj se ta ideja više neće sviđati kad se otrijezni. - Hajdemo unutra, Tessa. Ona mi zavuče ruke u bokserice i stane na prste. Prepostavim da me želi poljubiti u obraz, ali ona usne prinese mom uhu. Oštro ispustim zrak kroz zube dok mi ga ona stišće, nježno. - Ja mislim da bismo trebali ovdje ostati - šapne mi. U, jebote. - Da, votka ti stvarno daje hrabrost - kažem, a glas me izdaje. - Da i od nje sam totalno napalje... - počne govoriti, itekako preglasno. Prekrijem joj usta dok mala grupa pijanih cura prolazi nedaleko nas. - Moramo unutra, jako je hladno, a mislim da ne bi previše dobro odjeknulo u javnosti da te poševim tu u grmlju. Smijuljim se, a njezine zjenice se šire. - Ali u mojoj privatnosti bi to baš super odjeknulo - reče čim sam joj maknuo dlan s usta. 228 Anna
Krvolocna Barbika - Isuse, Tessa, par pića i postaneš luda za seksom - smijem se, a na pamet mi pada Seattle i one prostote koje mi je tada tako lako govorila. Moram je odvesti unutra prije nego što i ja poludim i odvučem je u grmlje. Ona mi namigne. - Ali samo s tobom. Ne mogu ne nasmijati se. - Hajde, idemo. Zagrlim je preko ramena i vodim je preko travnjaka prema kući. Ona se, kao, duri, a od tih njezinih napućenih usta meni postaje još više tijesno kod prepona, pogotovo kad još malo više isturi donju usnicu. Najradije bih se smjesta nagnuo i poljubio je u ta sočna usta. Jebote, gori sam od nje, a nisam pijan. Možda mrvicu nadrogiran, ali ne pijan. Kako bi se samo naljutila da dozna što sam radio gore; mislim, nisam baš pušio, ali bio sam s njima u sobi i svi su se iz zafrkancije trudili puhati mi dim u lice. Vučem je za ruku kroz gužvu u kući, tražeći prostoriju u kojoj trenutno ima najviše mjesta - pokaže se da je to kuhinja. Tessa se nalakti na pult u sredini kuhinje i gleda me. Kako to da izgleda jednako savršeno kao i kad smo izašli iz stana? Sve druge cure dosad već izgledaju kao živi užas - nakon prvog pića, šminka im se već počinje razmazivati, kosa mrsiti i izgledaju neuredno. Ali ne i Tessa. Tessa izgleda kao jebena boginja u usporedbi s njima. U usporedbi bilo s kim. - A ja bih sad voljela još jedno piće, Hardine - kaže, a kad ja odmahnem glavom, isplazi mi jezik kao malo dijete. - Molim te? Baš se dobro zabavljam. Nemoj mi biti partibrejker. - Okej, još jedno, ali molim te prestani pričati kao da imaš deset godina - zezam je. - U redu, gospodine. Duboko se ispričavam za svoj izričaj koji odaje dozu nezrelosti. Takovu nezgrapnost više neću ponoviti... - I prestani pričati kao frajer od sto godina - kažem smijući se. - Ali možeš me zvati ‘gospodine’, to mi se sviđa. - U jebote, okej, no dobro. Jebeno ću prestati, kužiš, ono, srati kao da sam jebeni... Ali ne uspije dovršiti rečenicu jer se oboje već previjamo od smijeha. - Danas stvarno nisi normalna - kažem joj. Ona se smijulji. - Aha, znam, i baš mi je dobro. Drago mi je što se zabavlja, ali ne mogu još zaboraviti koliko mi je tlak skočio kad sam je vidio kako se zeza sa Zedom umjesto sa mnom. Mislim, ništa joj neću govoriti, jer ne želim joj kvariti raspoloženje. Ona se uspravlja i otpije mali gutljaj svog pića. - Idemo potražiti Steph - kaže. - Sad ste si dobre - pitam hodajući za njom. Ne znam je li mi to zaista drago. Valjda je? - Mislim da jesmo. Evo ih - pokaže prema Tristanu i Steph, koji i dalje sjede na kauču. Dok ulazimo u dnevni boravak, mala skupina mladića koji sjede na podu okreće se kako bi pogledom popratila Tessu. Ona je potpuno nesvjesna njihovih požudnih pogleda, ali svjestan sam ih ja, itekako. Pogledam ih sve ubilačkim pogledom i gotovo svi okrenu glave na drugu stranu, osim jednog plavog koji pomalo podsjeća na Noaha. Taj i dalje gleda dok prolazimo; bi li bilo okej da ga jednostavno zviznem u glavu? Umjesto toga, ipak samo primim Tessu za ruku. Neću se tući, bar zasad. 229 Anna
Krvolocna Barbika Ona naglo pogleda u naše spojene ruke i oči joj se rašire u čudu. Zašto se toliko čudi? Mislim, dobro, ja se obično ne držim za ruke u javnosti, ali ponekad ipak da... ili ne? - A tu ste vas dvoje - vikne Steph dok prilazimo. Molly sjedi na podu pokraj nekog tipa koji mi izgleda poznato. To je onaj dečko čiji tata ima neku golemu zemlju u Vancouveru, pa mu je osnovao zakladu kojom će se financirati do kraja života. Njih dvoje zajedno izgledaju totalno glupo, ali bar me ona ostavlja na miru, za sada. Dosadna mi je, a i Tessi jako ide na živce. - Bili smo vani - kažem Steph. - Meni je dosadno - kaže Nate bućkajući prstom po svome pivu. Sjednem na drugi kraj kauča i povučem Tessu u krilo. Svi nas pogledavaju, ali baš me briga. Samo neka mi netko zucne jednu riječ u vezi s nama. U manje od sekunde, svi ionako prestaju buljiti, osim Steph, ali to je drugo. Osim toga, ona nas gleda i zadovoljno se smješka. Okej, neću se sad i ja njoj cerekati, ali bar joj neću pokazati srednji prst. I to je neki napredak, zar ne? - Hajmo igrati Istinu ili izazov - predloži netko i trebalo mi je par sekundi da shvatim kome pripada taj glas. Koji kurac?! Nagnem glavu da pogledam Tessu, koja mi sjedi u krilu, i nadam se da vidi golemi upitnik iznad moje glave. - Aha, kao da bi ti igrala - dobaci joj Molly. - Zašto si to predložila? Pa ti mrziš ovakve igre - šapnem Tessi. Ona se naceri. - Ne znam, čini mi se da bi večeras ovo moglo biti i zabavno. Pratim njezin pogled do Molly i čak ni ne želim znati što se to sad mota po Tessinoj lijepoj glavi.
230 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Čim sam joj šapnuo na uho “ne znam je li to baš dobra ideja”, Tessa se okrene k meni i stavi mi kažiprst na usta. Molly digne glavu, lukavo se smješkajući. - Što je, Hardine, malo si se prepao? Je li te strah izazova... ili istine? Koja jebena kučka. Zinem da joj odgovorim, ali me prekine Tessa, koja joj dobacuje: Jedino bi se ti trebala bojati toga. Molly podigne obrvu. - Stvarno? - Okej, okej... dajte se smirite, vas dvije - kaže Nate. Koliko god mi je drago što je Tessa rekla Molly što je ide, ne bih volio da se sad Molly zainati. Tessa je puno senzibilnija i nježnija od nje, a Molly je u stanju izgovoriti bilo što samo da joj napakosti. - Tko će prvi - pita Tristan. Tessa digne ruku. - Ja. O, Bože, ovo će biti jebena katastrofa. - Možda bih ja ipak trebala početi - ubaci se Steph. Tessa uzdahne, ali ne kaže ništa, samo prinese čašu ustima. Usnice su joj crvenkaste od višnjeva soka u piću i na trenutak se izgubim u zamišljanju kako me te usne obuhvaćaju oko... - Hardine, istina ili izazov - prekine me Steph u mojim perverznim mislima. - Ja ne igram - kažem i pokušam se vratiti onoj fantaziji u glavi. - Zašto ne - pita ona. Tjah, čarolija je prekinuta i ja je pogledam i zagunđam. - Prvo, zato što ne želim. Drugo, mislim da sam odigrao i previše glupih igara. - Zar to nije jedna velika istina - promrmlja Molly. - Nije na to mislio, daj prestani - kaže Tristan Molly, braneći me. Zašto sam ikad uopće ševio Molly? Dobro izgleda i neloše puši kurac, ali naporna je da poludiš. Muka mi je kad se samo sjetim da me je dodirivala. Dam rukom znak Steph da samo nastavi i pokušam ne misliti više na to. - Okej, Nate. Istina ili izazov - pita Steph. - Izazov - odgovori on. - Hmmm - Steph uperi prst u visoku curu sa sjajno crvenim ružem na usnama. - Izazivam te da odeš i poljubiš onu plavušu u plavoj majici. On pogleda preko sobe prema plavuši pa zakuka. - Joj, mogu li umjesto toga poljubiti njezinu frendicu? Svi se zagledamo u djevojku odmah do plavuše, koja ima dugu, kovrčavu kosu i tamnosmeđu kožu. Puno je zgodnija od plavuše, pa se zbog Natea ponadam da će mu Steph dopustiti tu iznimku. Ali ne, ona se samo smije i autoritarno govori: - Ne, plavuša je tvoja. - Ti si čisto zlo - zagunđa Nate i svi se smiju kao ludi dok on prilazi curi. 231 Anna
Krvolocna Barbika Dok se Nate vraća usana umrljanih crvenim ružem, počinjem shvaćati zašto Tessa inače prezire ovakve igre. Izazivati jedni druge na ovakve glupe stvari jednostavno je besmisleno. Prije mi to nije smetalo, ali opet, nikad nisam bio ovakav kao sada - da se želim ljubiti samo s jednom osobom. Ne želim više nikada poljubiti nijednu drugu osim Tesse. Kad Nate izazove Tristana da popije čašu piva koju su neki već iskoristili umjesto pepeljare, ispalim i isključim se. Igram se s mekim Tessinim uvojkom, namatam ga oko prstiju, premećem joj pramenove iz ruke u ruku. Ona pokriva lice rukama dok se Tristan umalo guši, a Steph vrišti. Nakon još nekoliko jednako bezobzirnih izazova, konačno je red na Tessi. - Izazov - hrabro kaže Edu. Ja ga pogledam tako da mu mora biti jasno kako će proći usudi li se zadati joj neki neprikladan izazov. Od mene do njegova vrata samo je jedan mali skok. Ali on je prilično okej i normalan dečko, mislim da neće ići predaleko... pogotovo sad kad sam ga nijemo upozorio. - Izazivam te da iskapiš čašicu votke - kaže on. - Bezveze - viče Molly. Tessa ju ignorira i iskapi čašicu. Već je pijana - ako popije još nešto, pozlit će joj. - Molly, istina ili izazov - pita Tess. Glas joj zvuči previše samodopadno. Svi ušute i napeto čekaju. Steph me upitno promatra. Mollyne oči susretnu Tessine; očito je zatečena Tessinim držanjem. - Istina ili izazov - ponovi joj Tessa pitanje. - Istina - odgovori Molly. - Je li istina - započne Tessa i nagne se unatrag - da si ti kurva? Zaprepašteni uzdasi i smijeh ispune zrak. Zabijem lice u Tessino rame da prikrijem svoj smijeh. Isuse, ova moja cura nije normalna kad malo popije. - Oprosti, molim te - ozbiljno kaže Molly i zine u čudu na Tessu. - Čula si me... je li istina da si ti kurva? - Ne - reče Molly, a oči su joj sad stisnute u uske proreze. Nate i dalje umire od smijeha, Steph izgleda zabavljeno i zabrinuto u isti mah, a Tessa izgleda kao da će svaki čas skočiti na Molly. - U ovoj igri morala bi govoriti istinu - inzistira Tessa. Ja je nježno stisnem za bok i šapnem joj da pusti ovu na miru. Ne želim daju Molly povrijedi, jer onda ću ja morati povrijediti Molly. - Moj red - reče Molly. - Tessa, istina ili izazov - pita. Evo ga na. - Izazov. Na Tessinu licu pojavljuje se sadistički osmijeh. Molly glumi iznenađenost. A onda se naceri: - Izazivam te da poljubiš Zeda. Brzo pogledam u to mrsko Mollyno lice. - Nema šanse - kažem glasno. Svi osim nje kao da su malo ustuknuli. - Zašto ne - samodopadno se smješka Molly. - Pa to si već radila prije. 232 Anna
Krvolocna Barbika Ja uspravim leđa i privučem Tessu bliže na krilu. - Nema jebene šanse - zarežim na malu kurvu. Boli me briga za ovu glupu igricu, neće ona ljubiti nikoga. Zed gleda u zid, a kad ga Molly pogleda, vidi da ni on nije nimalo zainteresiran za poljubac o kojem ona govori. - Okej, onda idemo na istinu - reče ona. - Je li istina da si ti obična glupača zato što si se opet slizala s Hardinom iako ti je priznao da te pojebao zbog oklade - upita Molly veselim glasom. Tessino se tijelo na mome krilu ukruti. - Ne, to nije istina - odgovori, pretankim glasom. Molly ustane. - Ne, ne, igramo se istine ili izazova, a ne nečega što male curice vjeruju. A ovo je bila istina - da si ti ispala totalna glupača. Vjeruješ u svaku riječ koja dođe iz njegovih usta. Mislim, nije da te ne razumijem kad znam i sama što su ta usta u stanju napraviti. Ej, čovječe, to što on zna s tim jezikom... Prije nego što sam je uspio zaustaviti, Tessa skače s mog krila prema Molly. Tijela im se sudare, Tessa je prvo odgurne pa je primi za ramena dok obje padaju preko Eda. Srećom po Molly, neki je klinac primi i ublaži njezin udarac o pod. Ali, na nesreću po Molly, Tessa je i dalje na njoj i sad je hvata za kosu. - Jebena droljo - vrišti Tessa, čupajući Mollynu blistavu kosu. Držeći je za kosu, lupa joj glavom o pod. Molly vrišti, rita se i otima, ali Tessa je u boljem položaju i Molly, čini se, ne može uspostaviti kontrolu nad situacijom. Molly zabije nokte u Tessine ruke, ali Tessa je primi za ručne zglobove i tresne joj rukama sa strane, o pod, pa digne šaku i odalami je u lice. Jebote! Skočim s kauča i primim Tessu za struk, dižući je s Molly. Ni u milijun godina ne bih pomislio da ću ikoga braniti od Tesse, a pogotovo ne Molly, koja je jaka samo na riječima. Tessino tijelo drhti u mojim rukama par sekundi, a onda se malo smiri i ja je uspijem odvući iz dnevnog boravka. Povučem joj rub haljine prema dolje, da joj pokrijem malo te bokove; zadnje što nam treba je da se sad ja još s nekime moram potući. U kuhinji je samo nekoliko ljudi, ali već i oni pričaju o tučnjavi u dnevnoj sobi. - Ubit ću je, Hardine! Kunem ti se - viče Tessa, izmičući se iz mog stiska. - Znam, znam, dobro je - govorim, ali naravno da je ne shvaćam ozbiljno, iako sam upravo svojim očima vidio koliko može biti žestoka. - Prestani se cerekati - frkne ona, hvatajući dah. Oči su joj velike i sjajne, a obrazi rumeni od ljutnje. - Ma ne cerekam se. Samo sam zatečen ovim sto se dogodilo - kažem grizući se za usnu da se uozbiljim. - Mrzim je do neba! Što si ona umišlja, tko je - viče ona i dalje i glavom pokazuje na dnevnu sobu, očito namjerno privlačeći Mollynu pažnju. - Sve u redu, Ortiz... Idemo ti po malo vode - kažem. - Ortiz - pita ona. - Aha. Poznati UFC borac... - UFC? - Ma nema veze - smijem se i punim čašu vode za nju. Virnem opet u dnevnu sobu i vidim da Molly nije nigdje na vidiku. 233 Anna
Krvolocna Barbika - Čovječe, puna sam adrenalina - kaže mi Tessa. Ha, pa najbolji dio priče o tučnjavi i jest ta navala adrenalina. To stvara ovisnost. - Jesi li se ikad dosad potukla - pitam, iako sam prilično siguran da znam odgovor. - Ne, naravno da nisam. - Pa zašto si tako skočila na nju sada? Koga briga što Molly misli o tebi i meni. - Ne radi se o tome. Nije me to naljutilo. - Nego što? - pitam. Ona mi pruži prazu čašu od vode, a ja je opet napunim. - Ono kad je rekla da... ma ono o tebi i njoj - prizna Tessa, a lice joj se krivi od bijesa. - Aha, to. - Da. Trebala sam je jače - otpuhne ona. - Da, ali mislim da si je dovoljno dobro odalamila. Ha, srušila si je i lupala joj glavom o pod, nije loše, Ortiz, nije loše. Njoj se mali osmijeh probije na usne i ona se počne smijuljiti. - Ne mogu vjerovati što sam napravila. Sad se već glasno hihoće. - Pijana si, bejbi - smijem se i ja. - I jesam - glasno se složi. - Dovoljno pijana da njezinom glavom počistim pod - kaže kroz smijeh. - Mislim da si svima priuštila jedan krasan šou - kažem joj i primim je oko struka. - Joj. Nadam se da se nitko sad ne ljuti zbog te scene. To je moja Tessa. Pijana kao guzica, a i dalje uviđavna prema drugim ljudima. - Nitko se ne ljuti, bejbi. Mislim da će ti pomalo i zahvaljivati na tome. Pa ovi klinci okolo upravo žive za takve prizore - uvjeravam je. - Uf, nadam se da ne - reče ona i pogleda me zaprepašteno. - Ne brini ti o tome. Hoćeš da odemo do Steph - pitam je kako bih joj misli usmjerio u drugom pravcu. - Ili bismo mogli raditi nešto drugo - reče ona, zatičući prste o rub mojih traperica. - Ej, ne smiješ nikad više piti votku ako mene nema u blizini - kažem joj zafrkantski iako zapravo mislim ozbiljno. - Naravno... A sad, idemo gore. Nasloni se na mene i poljubi me u obraz. - Danas baš voliš naređivati, ha - smiješim se. - Pa ne možeš samo ti uvijek izdavati naređenja. Ona se smije i prima me za ovratnik majice, privlačeći moje lice k svojemu. - Ako ništa drugo, daj da ti nešto napravim - zaprede maznim glasom, grickajući mi uho. - Upravo si pobijedila u tučnjavi - i to svojoj prvoj tučnjavi - i samo ti je seks na pameti? 234 Anna
Krvolocna Barbika Ona kimne. A onda kaže dubokim, sporim glasom od kojeg mi hlače opet postanu pretijesne kod prepona: - Znaš da i ti to želiš, Hardine. - Okej... jebiga... okej - popustim ja. - Pa, ovo je bilo lako. Primim je za ruku i povedem uz stepenice. - Je li netko već preuzeo tvoju staru sobu - pita me ona kad stignemo na drugi kat. - Je, ali nema veze, ima puno praznih soba - kažem joj i otvorim vrata jedne od njih. Dva uska kreveta prekrivena su crnim poplunima, a u otvorenom ormaru vide se nečije cipele. Ne znam čija je ovo soba, ali sada je naša. Zaključam vrata i prijeđem nekoliko koraka do Tesse. - Otkopčaj me - reče ona. - Ne želiš gubiti vrijeme, vidim... - Začepi i otkopčaj me - ispali ona. Odmahnem glavom u nevjerici, a ona mi okrene leđa i podigne kosu. Usnama joj dotaknem kožu na vratu prije nego što povučem nadolje patent na haljini. Njezina meka koža se ježi i ja joj kažiprstom prijeđem niz liniju kralješnice. Ona se zatrese i okrene k meni, spuštajući rukave haljine. Haljina padne na pod, oko njezinih nogu, otkrivajući tamnoružičasti čipkasti grudnjak i gaćice koje naprosto obožavam. Po njezinu osmijehu vidim da je i njoj to jasno. - Ostavi cipele - promuklo joj kažem. Ona se nasmije i pogleda u svoje noge u cipelama. - Ali prvo želim napraviti nešto za tebe. Jednim brzim potezom otkopča mi i svuče traperice. Koraknem unazad, prema krevetu, no zaustavi me. - Ne, fuj. Tko zna tko je i što radio na ovoj posteljini. Ona napravi zgađen izraz lica. - Na podu - zapovjedi mi. - Jamčim ti da je pod prljaviji od kreveta - kažem. - Čekaj, stavit ću na pod svoju majicu - govorim dok svlačim majicu preko glave. Stavim je na pod i sjednem na nju. Tessa se spusti i objaše me. Usne priljubi na moj vrat, a bokovima se gura na mene. Jebote. - Tess - dahnem. - Svršit ću i prije nego što počnemo ako nastaviš ovako. Ona makne usne s moje kože. - Što želiš da napravim, Hardine? Želiš me jebati ili želiš da ti popušim... Prekinem je poljupcem. Ne kanim trošiti vrijeme na predigru. Želim je - trebam je odmah. U tren oka njezine gaćice već leže odbačene na podu, a ja vadim iz džepa kondom. Moram je podsjetiti da uzme nešto za kontracepciju - ne mogu više podnijeti da s njom koristim kondom. Želim je osjetiti, cijelu. - Hardine... požuri - moli me ona i liježe leđima na pod. Gleda me oslonjena na laktove, a duga joj kosa dodiruje tlo. Priđem i svojim koljenima još joj više raširim noge, pa se zabijem u nju. Ona, onako nalakćena, na tren izgubi ravnotežu i izvali se na pod, primajući me za ruke. - Ne... Ja hoću biti gore - kaže, gurajući me na pod i penjući se na mene. Zaječi kad se namjesti na meni i spusti se do kraja, i taj zvuk mi je sladak kao šećer. Bokovi joj se lagano 235 Anna
Krvolocna Barbika pomiču, kruže, poskakuju, muče me. Ona rukom pokriva usta, a kroz poluskloplje- ne oči vidim joj samo bjeloočnice. Kad mi noktima prijeđe preko trbuha, gotovo svršim. Primim je oko struka i okrenem nas. Ne mogu više izdržati, svršit ću prebrzo nastavi li ovako. - Što... - započne ona. - Ja sam zadužen za ove stvari - ja ovdje upravljam. Ne zaboravi to, bejbi - zagunđam i nabijem se u nju grubo, pa ga nastavim gurati unutra-van brže nego što mi je ona maloprije dopuštala. Ona grozničavo kima glavom i opet pokriva usta. - Kad... kad dođemo kući... jebat ću te opet, ali tada nećeš prekrivati usta - prijetim joj, podižući joj nogu na svoje rame. - I svi će te čuti. Svi će čuti što ti radim, što ti samo ja mogu raditi. Ona opet zastenje i ja je poljubim u list noge dok se njezino tijelo poda mnom ukrućuje. Blizu sam... preblizu, i zabijam glavu u njezin vrat dok prosipam sjeme u kondom. Ostanem s glavom na njezinim prsima dok oboje polako hvatamo dah. - Ovo je bilo... - dahne ona. - Bolje od tučnjave s Molly - nasmijem se. - Ne znam baš... skoro jednako dobro - smije se i ona dok ustaje i oblači se.
236 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Hardin mi pomogne zakopčati haljinu, a ja kosu popravljam prstima dok on zakapča hlače. - Koliko je sati - pitam ga dok se obuva. - Dvije minute do ponoći - odgovori on, nakon stoje pogledao u digitalni sat na malom stolu. - Oho! Trebali bismo požuriti dolje - kažem mu. I dalje sam više nego intoksicirana, ali sad sam opuštena i mirna, zahvaljujući Hardinu. Pijana ili ne, ne mogu vjerovati što sam napravila Molly. - Idemo - kaže on i uzme me za ruku, i jedva da smo stigli do stepenica kad začujemo kako svi odozdo počinju odbrojavati. - Deset... devet... osam... Hardin prevrne očima. - Sedam... šest... - Ovo je glupo - žali se Hardin. - Pet... četiri... tri... - počnem i ja odbrojavati u glas. - Hajde, daj i ti sa mnom - kažem. On se trudi ostati ozbiljan, ali osmijeh se ipak razlije preko njegova lica. - Dva... jedan dodirnem prstom njegov obraz. - Sretna Nova godim - viču svi, pa i ja. - Jupi za Novu godinu - kaže Hardin monotonim glasom i ja se smijem dok me on ljubi u usta. Malo sam se brinula da me neće htjeti poljubiti ovdje, pred svima, ali prevarila sam se. Ruke mi klize niz njegov struk, a on ih prima i zaustavlja. Kad se odmakne od mene, njegove smaragdne oči blistaju. Tako je lijep. - Zar se nisi umorila - šali se, a ja odmahujem glavom. - Ne tepaj si. Nisam ja s tobom još završila za danas - smijem mu se. - Ali hitno moram piškiti. - Hoćeš da idem s tobom? - Ne. Odmah se vraćam - kažem, dajući mu još jedan poljubac prije odlaska u kupaonicu. Trebala sam mu reći neka dođe sa mnom; ovo sve je malo kompliciranije nego kad sam trijezna. Večeras je bilo tako zabavno, unatoč drami s Molly. Hardin me iznenadio svojom smirenošću, čak i prema Zedu, i cijelu je noć dobre volje. Nakon što sam oprala ruke, vraćam se dolje potražiti Hardina. - Hardine - čujem kako ga zove ženski glas. Pogledam i vidim poznato lice: onu curu sa sjajnom crnom kosom na koju sam naletjela ranije večeras. I vidim kako hoda prema Hardinu. Znatiželjna kakva jesam, ostanem malo zakrivena drugim ljudima, na korak od njih. - Imam tvoj mobitel, ostavio si ga u Loganovoj sobi - smiješi mu se ona i vadi Hardinov mobitel iz torbice. 237 Anna
Krvolocna Barbika Što je sad ovo? Valjda ništa. Bili su u Loganovoj sobi, što najvjerojatnije znači da nipošto nisu bili sami. Ja mu vjerujem. - Hvala - on uzme telefon i ona krene dalje. Hvala Bogu. - Hej - vikne on za njom. - Možeš li mi učiniti uslugu i ne govoriti nikome što smo pričali... i radili u Loganovoj sobi - upita je. - Ne brini. Nisam ja cinkarošica - naceri se ona i ode. Prostorija oko mene počne se vrtjeti. U prsima osjetim oštru bol i brzo se okrenem prema stepenicama. Hardin me primijeti i vidim kako mu boja nestaje s lica jer zna da sam ga uhvatila na djelu.
238 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Primijetim bljesak zlatne boje na korak od mene. Pogledam iza Jamie i vidim Tessu, kako su joj se oči raširile i donja usna počela drhtati. U trenu se od srne zatečene farovima na cesti pretvara u uvrijeđenu djevojku i trči niz stepenice, i to brzo. Što? - Tessa! Čekaj - vičem za njom. Ona juri niz stepenice, brzo i spretno, kao da se posve otrijeznila. Zašto uvijek mora bježati od mene? - Tess - vičem opet, gurajući ljude da mi se maknu s puta. Konačno, kad je gotovo sustignem kod ulaznih vrata, ona napravi nešto od čega umalo padnem na koljena. Plavi frajer koji ju je onako pomno gledao ranije fućne dok ona prolazi. A ona stane kao ukopana i smrznem se od pogleda na njezino lice. Izazovno se smješkajući, ona ga prima šakom za majicu. Kojeg vraga sad radi? Pa neće ga valjda... Ona odgovori na moje misli tako što me prvo pogleda ravno u oči, a onda prisloni usne na njegove. Zatrepćem nekoliko puta kao da ću time otjerati ovaj prizor. Pa ovo nije moguće. Ona to ne bi napravila, ne moja Tessa, ma koliko ljuta bila. A onaj plavi, zatečen njezinom reakcijom, brzo se pribere i zagrli je oko struka. Njezina se usta otvaraju i ona zavlači prste u njegovu kosu, u strasnom zagrljaju. Ne mogu shvatiti u što to gledam. - Hardine! Prestani - vrišti ona. S čime da prestanem? Kad ponovno trepnem, klečim plavom frajeru na prsima, a njegove usne su krvave i razbijene. Već sam ga udario? - Molim te, Hardine - opet vrišti ona. Brzo se maknem s njega, dok se ljudi nisu počeli okupljati oko nas. - Koji je ovo bio kurac - zakuka plavokosi. Naradije bih ga nogom opalio u tu glupu glavu, ali odlučio sam se suzdržavati. A zar je baš morala nešto takvo napraviti, jednim potezom uništiti sve na čemu sam nastojao. Krenem prema vratima i čak se ne okrenem da vidim ide li ona za mnom. - Zašto si ga udario - već sam kod auta kad čujem njezin glas iza leđa. - A što ti misliš, Tessa? Možda zato što sam upravo gledao kako se žvališ s njim - vičem. Gotovo sam zaboravio kako to izgleda, ova navala adrenalina i poznata bol na koži ruke. Samo sam ga jednom udario... bar mi se tako čini... što znači da i nije tako loše. Alija želim još. Ona počne plakati. - A što to tebe briga? Ti si bio s onom curom! I vjerojatno se niste samo ljubili! Kako si samo mogao? - Ne! Nemoj bezveze plakati, Tessa. Ti si upravo poljubila nekog meni pred očima! Šakom udarim u haubu auta. - Ali ti si napravio nešto gore! Čula sam te kad si joj govorio da šuti o onome što ste radili u Loganovoj sobi! 239 Anna
Krvolocna Barbika - Pa ti ni ne znaš o čemu pričaš - nisam ja nikoga ljubio, jebemu! - Jesi, jesi! A ona je rekla da nije cinkarošica - viče i dalje, mašući rukama kao luda. Jebote, fakat se naljutila. - I treba šutjeti! Pušili smo travu - viknem. Ona zaprepašteno udahne. - Ti si pušio travu? - Ne, zapravo nisam, ali to uopće nije bitno! Ti si me upravo prevarila - primim se rukama za glavu. - A ti si mene večeras ostavio i bio dugo s njom, a onda joj još govoriš neka šuti o tome? Meni to nema smisl... - Ona je Danova sestra! Rekao sam joj da nikom ne govori jer sam joj se ispričao za ono što sam učinio i htio sam da to ostane između nas. Mislio sam ti sutra to reći, kad se napokon otrijezniš! Svi smo bili u sobi, ona, ja, Logan i Nate. Oni su pušili, a kad su svi krenuli van iz sobe, zamolio sam ju neka malo ostane, da popričamo, jer sam htio popraviti što sam zasrao s njom. I to zbog tebe! Sav moj gnjev slio mi se u očima dok zurim u nju i govorim: - Ja tebe nikada ne bih prevario, to bi već trebala znati! I samo tako, Tessa se smiri. Ostala je bez teksta. Itekako. Jer u krivu je da ne može biti više, a ja sam ljut, toliko da ne mogu biti ljući. - Pa onda - započne ona. - Što pa onda? Ti si pogriješila, ne ja. Nisi mi ni dala priliku da ti objasnim. Umjesto toga, ponijela si se kao malo dijete. Impulzivno dijete - vičem, opet lupajući šakom o haubu. Ona poskoči od buke, ali baš me briga. Trebao bih se jednostavno vratiti unutra, naći onog plavog i završiti to što sam počeo s njim. Udarci u vlastiti auto nekako me uopće ne smiruju. - Nisam ja dijete! Samo sam mislila da si radio nešto s njom - viče ona na mene, plačući. - E pa nisam! Nakon svega što sam prošao da bih te natjerao da ostaneš sa mnom, zar misliš da bih te išao varati s prvom curom na prvom tulumu na koji odemo? Ili bilo s kim, dovraga! - Ne znam što bih mislila - reče ona opet podižući ruke u zrak. Provučem prste kroz kosu, pokušavam se smiriti. - To je tvoja stvar, onda. Ja više ne znam koji bih kurac napravio da vidiš da te volim. Ona je poljubila drugog frajera, i to ispred mene. Ovaj osjećaj mi je još gori od onoga kad me je ostavila; tada sam bar mogao kriviti jedino sebe. Njezin dah stvara oblačiće pare u hladnom zraku. - Da nisam toliko navikla na to da ti stalno imaš neke tajne, možda ne bih odmah sve tako krivo shvatila - viče ona. Pogledam je. - Ti si nemoguća. Iskreno, ne mogu te ni gledati u ovom trenutku. Slika nje kako se ljubi s onim kretenom ne prestaje mi se pojavljivati u mislima. - Žao mi je što sam ga poljubila - uzdahne ona. - Pa nije to ništa strašno. 240 Anna
Krvolocna Barbika - Ti se šališ? Molim te reci mi da se šališ jer da sam ja poljubio neku curu, ti više sa mnom ne bi ni progovorila! Ali da, princeza. Tessa smije sve što hoće, kako sam samo zaboravio! Kad ti nešto napraviš, onda je sve okej, onda to nije ništa strašno - govorim joj. Ona prekriži ruke na prsima, držeći se uvrijeđeno, kao da na to ima pravo. - Princeza Tessa? Zar stvarno, Hardine? - Da, stvarno! Prevarila si me, pred mojim očima! A doveo sam te ovamo da ti pokažem koliko mi je stalo do tebe. Koliko me nije briga što bilo tko misli o nama. Htio sam da imaš ludu noć kakvu želiš, a onda mi ti tako nešto napraviš! - Hardine... ja... - Ne! Dostaje bilo - izvadim ključeve auta. - Ponašaš se kao da ništa nisi napravila. I ne pitaš kako je meni bilo... gledati kako te netko drugi žvali... ne mogu ti ni reći koliko mi je muka... - Rekla sam... I ja poludim. Znam da sad možda izgledam divlje i strašno, ali ne mogu si pomoći. Prestani me prekidati! Daj me jednom u životu pusti da kažem do kraja - vičem. - Ma znaš što... sve okej. Vrati se lijepo unutra i pitaj svog novog dečka da te odbaci kući. Okrenem se i otključam auto. - Ionako izgleda isto kao Noah. Sigurno ti je nedostajao kad si se tako bacila na ovoga. - Molim? Što sad Noah ima s tim? A ja očito nemam svoj tip muškarca - ljuti se ona pokazujući na mene. - Iako bih možda trebala. - Jebeš ove spike - pljunem i uđem u auto, upalim ga i krenem, ostavljajući je samu na zimi. Kad stanem na semaforu, ne mogu se suzdržati, udarim po volanu. I opet, i opet. Ako me ne nazove za manje od sat vremena, znat ću da je otišla s nekim drugim.
241 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Deset minuta kasnije i dalje stojim na nogostupu. Noge i ruke utrnuli su mi od zime i tresem se kao šiba. Hardin će se sigurno svaki čas vratiti, nema šanse da bi me stvarno ostavio ovdje samu. Samu i pijanu. Kad sam ga htjela nazvati, sjetila sam se da mi je mobitel kod njega. Krasno. Što je on uopće mislio s tim? Problem je u tome što ja nisam ništa mislila. Bilo nam je tako dobro, a ja mu nisam ni pokušala dati šansu da mi objasni. Umjesto toga, poljubila sam bilo koga. Sad mi se povraća kad se toga sjetim. Zašto se još nije vratio po mene? Morat ću ući unutra. Previše je hladno vani, a sad mi treba još jedno piće. Moja opijenost je počela popuštati, ali nisam spremna suočiti se sa stvarnošću. Kad uđem unutra, odem ravno u kuhinju i natočim si piće. Evo zašto ne bih trebala piti - zdrav razum posve me napusti kad sam pijana. Zato sam odmah pretpostavila najgore u vezi s njim i napravila veliku grešku. - Tessa - čujem Zedov glas iza sebe. - Hej. Podignem glavu s hladnoga pulta i pogledam iza sebe. - Ovaj... što to radiš - napola se smije Zed. - Jesi li dobro? - Aha... dobro sam - slažem. - Gdje je Hardin? - Otišao je. - Otišao je bez tebe? - Aha. Otpijem gutljaj iz svoje čaše. - Kako to? - Tako što sam ja idiot - iskreno odgovorim. - Ne vjerujem u to - smiješi se on. - Ne, stvarno jesam, ovaj put. - Želis popričati o tome? - Ne, zapravo ne - uzdahnem. - Okej... pa, onda ću te ostaviti na miru - reče on i okrene se da ode. Ali onda se opet okrene k meni. - Znaš, ne bi baš trebalo biti tako komplicirano. - Što - pitam ga i krenem za njim, pa sjednemo za mali stol u kuhinji. - Ljubav, veze, sve to. Ne mora to biti tako teško. - Stvarno to misliš? Zar inače nije ovako - pitam. Nemam nikakvog drugog iskustva osim veze s Noahom. Mi se nikada nismo ovako svađali, ali nisam sigurna da sam bila zaljubljena u njega. Ne kao u Hardina. Izlijem piće u sudoper i napunim čašu vodom. 242 Anna
Krvolocna Barbika - Mislim da nije. Nikad još nisam vidio nekoga da se toliko svađa kao vas dvoje. - To je zato što smo toliko različiti, pretpostavljam. - Da, možda zato - nasmiješi se on. Do trenutka kada sam opet pogledala na sat, prošlo je sat vremena od Hardinova odlaska. Možda se ni nema namjeru vratiti. - Bi li ti oprostio svojoj curi da je vidiš kako se ljubi s drugim - konačno pitam Zeda. - Mislim da to ovisi o detaljima. - Što ako to napravi točno pred tobom? - Dovraga, ne. To je neoprostivo - reče on sa zgađenim izrazom lica. - Oh. Zed se suučesnički nagne prema meni. - Zar ti je to napravio? - Ne - pogledam ga široko otvorenim očima. - Ja sam to napravila. - Ti - Zed je očito iznenađen. - Aha... Rekla sam ti da sam idiot. - Hm. Mrzim to reći, ali izgleda da jesi. - N... da - složim se ja. - I kako ćeš kući - pita. - Pa, još mislim da će se on vratiti po mene, ali očito neće - kažem. Ugrizem se za usnicu. - Mogu te ja odvesti ako hoćeš - reče on. Ali kad nesigurno pogledam oko sebe, on doda: - Ili Steph i Tristan, koji su vjerojatno gore... znaš već. Brzo ga pogledam. - Zapravo, bi li me mogao odmah odvesti? Ne želim se ukopati još dublje, ali polako se trijeznim, hvala Bogu, i samo želim biti kod kuće i razgovarati s Hardinom. - Okej, idemo - reče Zed i ja iskapim svoju vodu prije nego što pođem za njim do auta. Kad smo na desetak minuta od stana, počnem paničariti jer slutim kako će Hardin reagirati kad čuje da me je Zed dovezao. Silom se trudim razbistriti, ali ne ide to tako. Mnogo sam treznija nego što sam bila prije sat vremena, ali svejedno sam pijana. - Mogu li posuditi tvoj mobitel da ga nazovem - pitam Zeda. On makne ruku s volana i ukopa je u džep, tražeći telefon. - Evo... sranje, crknuo je - reče, pritiskajući tipku na vrhu i pokazujući mi znak da je baterija posve prazna. - Nema veze. Svejedno hvala - slegnem ramenima. Nazvati Hardina sa Zedova mobitela možda i nije najbolja ideja na svijetu, uostalom. Nije ni tako loša kao ideja da poljubim nepoznatog dečka pred Hardinom, ali ipak. - Što ako on nije doma - kažem. Zed me upitno pogleda. - Imaš ključ, zar ne? - Nisam ga ponijela. Nisam mislila da će mi trebati. - Oh... pa... ma sigurno je doma - reče Zed, ali zvuči nervozno. Hardin će ga doslovno ubiti ako odem prenoćiti kod Zeda. 243 Anna
Krvolocna Barbika Kad stignemo do stana, Zed parkira auto, a ja pogledom tražim Hardinov auto. Parkiran je na uobičajenom mjestu, hvala Bogu. Nemam pojma što bih napravila da nije kod kuće. Zed inzistira na tome da me otprati gore. Koliko god mi se to ne čini kao dobra ideja, jer moglo bi loše završiti, nisam sigurna bih li mogla sama do stana ovako opijena. Ljuta sam na Hardina jer me je ostavio na parkingu. I na sebe što sam bila takav impulzivni idiot. I na Zeda, jer je tako sladak i neustrašiv, a ne bi smio biti. Ljuta sam i na Washington, jer je toliko hladan. Kad stignemo do lifta, srce mi počne lupati, a i u glavi mi bubnja. Moram promisliti što ću reći Hardinu. Bit će strašno ljut na mene, i moram smisliti neki dobar način da mu se ispričam, a da to ne uključuje seks. Nisam navikla biti ona koja se ispričava, jer uvijek je on taj koji napravi sranje. Nije mi ugodno u ovoj situaciji kad znam da sam kriva. Ne da nije ugodno - užasno je. Hodamo niz hodnik, a ja se osjećam kao da se spremam hodati preko daske nad provalijom. Samo ne znam tko će od nas dvoje pasti, ja ili Zed. Pokucam, a Zed ostane nekoliko koraka iza mene dok čekamo da se vrata otvore. Ovo je bila grozna ideja, trebala sam jednostavno ostati na tulumu. Pokucam ponovno, ovaj put glasnije. Što ako ne otvori? Što ako je uzeo moj auto i otišao negdje? Na to nisam dosad ni pomislila. - Ako mi ne otvori, mogu li ići kod tebe - pitam Zeda, suzdržavajući se da ne zaplačem. Ne želim ići kod Zeda i time još više naljutiti Hardina, ali stvarno se ne mogu sjetiti nijedne druge mogućnosti. Što ako mi on ne želi oprostiti? Ne mogu bez njega. Osjetim Zedovu ruku na svojim leđima, gladi me kako bi me utješio. Ne smijem sad plakati. Moram biti mirna kada otvori... ako otvori. - Naravno da možeš - Zed odgovori konačno na moje pitanje. - Hardine! Molim te otvori - tiho molim i naslanjam čelo na vrata. Ne želim vikati i stvarati buku u ovo doba noći; našim susjedima je ionako već vjerojatno previše naše galame. - Mislim da neće otvoriti - uzdahnem i naslonim se na zid. Nakon otprilike minutu, upravo kad se okrećemo da bismo krenuli, začuje se škljocaj i vrata se otvore. - Oho... vidi tko se odlučio pojaviti - govori Hardin i gleda malo mene, malo Zeda. Nešto u njegovu glasu izaziva mi jezu, tako da mi se žmarci spuste niz kičmu. Kad se okrenem da ga pogledam, vidim da su mu oči crvene, a obrazi rumeni. - Zed! Prijatelju stari! Super da si došao - propenta petljajući jezikom. Pijan je. Moja glava najednom se izbistri. - Hardine... zar si pio? Gleda me arogantno, očito se jedva držeći na nogama. - A što to tebi sad znači? Ti imaš novog dečka. - Hardine... - ne znam što bih mu rekla. Očito je pijan. Zadnji put sam ga vidjela ovakvog one noći kad me je Landon nazvao da dođem u Kenovu kuću. Srce mi potone kad se sjetim koliko je problema s pićem imao Hardinov otac i kad se sjetim koliko se Trish uplašila kad je pomislila da Hardin ponovno pije. 244 Anna
Krvolocna Barbika - Hvala ti što si me dovezao kući. Sad bi možda trebao ići - pristojno kažem Zedu. Hardin je previše pijan, i bolje da Zed nije blizu. - Ne-e-ee - Hardin ispuhne zrak. - Uđi! Daj da popijemo jednu zajedno! Prima Zeda za ruku i vuče ga u stan. Ja idem za njim, protestirajući. - Ne, ovo nije dobra ideja. Pijan si. - Sve u redu - govori mi Zed, odmahujući rukom. Kao da je odlučio pogledati smrti u oči. Hardin se potepe na stolić, zgrabi bocu tamnog pića koja se zaljulja na stoliću i naspe malo u čašu. - Aaa, Tessa. Daj se smiri, jebote. Htjela bih mu reći da pazi kako razgovara sa mnom, ali ne mogu pronaći svoj glas. Evo, i ja ću još jedno popiti. A evo i jedno za tebe, Tess - Hardin mumlja i ide u kuhinju. Zed sjedne na stolac, a ja na kauč. - Neću te ostaviti samu s njim. Pa pogledaj kako je pijan - šapne mi. - Mislio sam da on ne pije? - I ne pije... Ne ovako. Za ovo sam ja kriva. Stavim glavu u ruke. Užasno se osjećam jer se Hardin napio zbog nečega što sam ja učinila. A htjela sam da civilizirano porazgovaramo tako da mu se mogu ispričati za sve. - Ne, nisi - uvjerava me Zed. - Ova je za... tebe - glasno reče Hardin nahrupivši u sobu. U ruke mi stavlja čašu dopola punu pića. - Ne želim više, hvala. Večeras sam sasvim dovoljno popila - uzmem mu čašu iz ruke i odložim je na stol. - Kako god hoćeš. Ostaje više za mene - smiješi mi se, ali nekako zlobno. Nije to onaj osmijeh koji sam tako zavoljela. Iskreno, malo me strah. Znam da mi Hardin nikada ne bi fizički naudio, ali ne sviđa mi se ova njegova strana. Radije bih da viče na mene ili udara šakom u zid nego što pijan sjedi tu tako mirno. Previše mirno. Zed nazdravi i prinese čašu ustima. - Ovo je kao nekad, zar ne? Znaš, kao ono nekad, prije nego što si htio jebati moju curu kaže Hardin, a Zed ispljune svoje piće u čašu. - Nije tako. Ti si je tamo ostavio samu, ja sam ti je samo dovezao doma - reče Zed prijetećim glasom. Hardin podigne svoje piće u zrak. - Ne govorim ja samo o večeras i ti to znaš. Iako mi prilično ide na živce što si preuzeo na sebe njezinu vožnju kući. Velika je ona cura, može se i sama snaći. - Ne bi se trebala sama snalaziti - vrati mu Zed. Hardin tresne svojom čašom o stol, a ja poskočim. - To se tebe ne tiče! A htio bi, ha, htio bi da te se tiče? Osjećam se kao da sam usred revolveraškog obračuna, i želim se maknuti, ali tijelo mi ne dopušta. Užasnuta gledam kako se moj gospodin Darcy pretvara u Toma Buchanana... - Ne - odgovori Zed. 245 Anna
Krvolocna Barbika Hardin sjedne pokraj mene, ali ne skida staklasti pogled sa Zeda. Pogledam bocu, u kojoj već manjka četvrtina sadržaja. Molim se u sebi da nije sve to večeras popio, u manje od sat i pol. - Da, htio bi. Nisam ja glup. Ti nju želiš; Molly mi je ispričala sve što si prije govorio. - Pusti sad to, Hardine - zareži Zed, samo raspaljujući Hardina još više. - Tvoj je problem što slušaš Molly. - ‘Oh, Tessa je tako lijepa, Tessa je tako slatka! Tessa je predobra za Hardina, Tessa bi trebala biti sa mnom’ - izaziva ga Hardin. Molim? Zed pazi da me ne pogleda. - Začepi, Hardine. - Čuješ li ga, bejbi? Zed je zapravo mislio da te može imati. Hardin se glasno nasmije. - Prestani, Hardine - kažem i ustanem s kauča. Zed izgleda poniženo. Nisam ga trebala pitati da me vozi doma. Zar je stvarno govorio takve stvari o meni? Mislila sam, zbog načina na koji se prema meni ponaša, da se srami zbog oklade, ali sad više nisam sigurna. - Pogledaj ju, kladim se da i u ovom trenutku misliš na to... zar ne misliš - izaziva ga Hardin. Zed gleda u Hardina i stavlja svoju čašu na stol. - Nikad je nećeš imati, pa lijepo odustani, mali. Nitko osim mene je neće imati, ja sam jedini koji će je ikada jebati. Jedini koji će ikad znati kako je dobro imati je... - Prekini - viknem. - Što je to s tobom? - Ništa, samo mu govorim kako stvari stoje - odgovori Hardin. - Okrutan si - kažem mu. - I nemaš poštovanja za mene! Okrenem se k Zedu. - Mislim da bi ti sad stvarno trebao otići. Zed pogledava u Hardina, pa u mene. - Ja ću biti dobro uvjeravam ga. Ne znam što će se dogoditi, ali što god bilo, neće biti toliko loše kao ono što će se dogoditi ako Zed ostane. - Molim te - kažem mu. Konačno Zed kimne. - Dobro, idem. On se mora malo pribrati. Oboje se morate pribrati. - Čuo si je. Gubi se odavde. Ali, da te utješim, ne želi ona ni mene - govori Hardin sipajući si novo piće. - Njoj se sviđaju oni uredno ošišani dečkići. Srce mi još više potone i znam da je preda mnom duga noć. Ne znam bih li se trebala bojati, ali nije me strah. Dobro, je, malo me strah... ali ostajem ovdje. - Van - ponovi Hardin, pokazujući prstom na vrata i Zed krene van. Kad je otišao iz stana, Hardin zaključa i okrene se k meni. - Imaš sreće što ga nisam prebio zbog toga što te dovezao. Svjesna si toga, zar ne? - Jesam - složim se. Ne bi bilo pametno svađati se s njim. - Zašto si uopće došla? - Stanujem ovdje. - Ne zadugo - kaže i natoči si još malo. 246 Anna
Krvolocna Barbika - Molim - izustim, gotovo bez zraka. - Izbacit ćeš me van? Kad je čašu napunio do kraja, pogleda me iskosa. - Ne, na kraju ćeš sama otići. - Ne, neću. - Možda tvoj novi ljubavnik ima svoj stan. Baš ste krasno izgledali zajedno. Glas pun mržnje, kojim mi se obraća, podsjeti me na vrijeme početka naše veze, i to mi se nimalo ne sviđa. - Hardine, molim te prestani tako govoriti. Ja tog dečka ni ne poznajem. I strašno mi je žao što sam to napravila. - Govorit ću što hoću govoriti, baš kao što i ti napraviš svaku jebenu stvar koju hoćeš napraviti. - Pogriješila sam i žao mi je, ali to ti ne daje pravo da se tako ponašaš prema meni, niti da toliko piješ. Bila sam potpuno pijana i stvarno sam mislila da je nešto bilo između tebe i one cure, nisam znala što bih mislila. Tako mi je žao, nikad te ne bih namjerno povrijedila. Izgovorim sve to što sam brže mogla, najrazgovjetnije što sam mogla, ali on me ne sluša. - Još uvijek govoriš - ispali on. Uzdahnem i ugrizem se za unutarnju stranu obraza. Ne plakati. Ne plakati, Tessa. - Idem u krevet. Možemo nastaviti kad ne budeš ovako pijan. On samo šuti, čak me ni ne gleda, i ja izujem cipele i krenem prema spavaćoj sobi. Tek što sam se približila vratima, začujem lomljavu stakla. Dotrčim natrag u dnevnu sobu i vidim na zidu mokru mrlju, a na podu krhotine čaše. Bespomoćno gledam kako on uzima i druge dvije čaše i baca ih u zid. Potegne još jedan, zadnji gutljaj iz boce, pa i nju svom snagom zavitla u zid.
247 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Onda dohvati i lampu sa stola, potegne je tako jako da se kabel iščupa iz utičnice i razbije je o pod. Pa zgrabi vazu i tresne njome o cigleni zid. Zašto mu je prvi poriv uvijek porazbijati sve oko sebe? - Prestani - vrištim. - Hardine, sve ćeš nam porazbijati! Molim te prestani! - Ti si kriva za ovo, Tessa! Ti si to zakuhala - viče i on i hvata i drugu vazu. Brzo mu priđem i uzmem mu je iz ruke prije nego Što je uspije razbiti. - Znam da jesam! Molim te, daj samo popričaj sa mnom - preklinjem. Ne mogu više zadržavati suze. - Molim te, Hardine. - Sve si sjebala, Tessa, sve si gadno sjebala - vikne i šakom udari o zid. Znala sam da će to napraviti i zapravo se čudim što mu je toliko trebalo. Drago mi je da je udario o obični zid jer bi mu onaj od cigle sigurno jače oštetio šaku. - Samo me pusti na miru, dovraga! Makni se - kaže i počne koračati naprijed-natrag, a onda s oba dlana opet udari po zidu. - Volim te - izlanem. Moram ga nekako smiriti, ali kako kad je ovako pijan i strašan. - E, pa ne ponašaš se kao da me voliš! Poljubila si drugog jebenog frajera! A onda si mi još i Zeda dovela u kuću! Srce me zaboli kad spomene Zeda. Hardin ga je baš ponizio. - Znam... Žao mi je. Borim se s porivom da ga nazovem licemjerom. Da, znam da sam postupila pogrešno, jako pogrešno - ali ja sam njemu oprostila puno više, i puno puta. - Dobro znaš koliko poludim, koliko apsolutno jebeno poludim kad te vidim s nekim drugim, i onda mi baš to napraviš! Žile na njegovu vratu nabrekle su i ljubičaste i počinje mi nalikovati na čudovište. - Rekla sam da mi je žao, Hardine - govorim što mirnije i polaganije mogu. - Što još mogu reći? Nisam bila sva svoja. - Tvoje isprike ne brišu slike iz moje glave. Taj prizor je sve što vidim čitavo vrijeme. Priđem mu i stanem točno pred njega. Bazdi na viski. - Onda me pogledaj, pogledaj me. Stavim ruke na njegovo lice, tjerajući ga da me pogleda u oči. - Poljubila si ga... Poljubila si drugog - glas mu je puno dublji nego prije koju sekundu. - Znam, znam, žao mi je, Hardine. Nisam mislila. Znaš kako znam biti iracionalna. - To nije nikakav izgovor. - Znam, bejbi, znam. Nadam se da će ga ove riječi umiriti. - To boli - reče on, iako mu u krvavim očima ne mogu vidjeti nikakvu emociju. - Bilo mi je bolje bez cure. A sve ovo nisam ni tražio. Ali eto, to se događa kad s nekim hodaš... ili se oženiš. Baš zbog ovakvih sranja moram biti sam. Ne mogu ja ovo - reče i izmakne se dalje od mene. 248 Anna
Krvolocna Barbika U prsima me boli jer on zvuči kao dijete, napušteno, tužno dijete. Ne mogu si pomoći, zamišljam ga kao malog dječaka koji se skriva dok se roditelji svađaju zbog očeva pijanstva. - Hardine, molim te oprosti mi. Neće se ponoviti, nikad više neću napraviti ništa slično. - Nije više važno, Tessa, jedno od nas hoće. To rade ljudi koji se vole. Povređuju jedno drugo, pa onda prekinu ili se razvedu. Ne želim to za nas, za tebe. Koraknem bliže njemu. - Nama se to neće dogoditi. Mi smo drukčiji. On odmahne malo glavom. - Svakome se dogodi; pa pogledaj samo naše roditelje. - Naši su se roditelji vjenčali s krivim osobama, to je sve. Pogledaj, naprotiv, Karen i tvoga tatu. Lakše mi je jer on sad zvuči puno mirnije. - I oni će se rastati. - Neće, Hardine. Ja mislim da neće. - Hoće. Brak je totalno sjebani koncept: ‘Hej, ti mi se kao sviđaš, hajdemo skupa živjeti i potpisati neke papire s obećanjem da nikada nećemo ostaviti jedno drugo, iako se toga ionako nećemo držati’. Zašto to ljudi uopće rade? Zašto bi se ti htjela vezati za jednu osobu, za cijeli život? Nisam u stanju doista promisliti o ovome što mi je upravo rekao. Ne vidi budućnost sa mnom? Ili to govori samo zato što je pijan? - Stvarno želiš da odem? To želiš? Da prekinemo odmah sad - pitam gledajući ga ravno u oči. On ne odgovara. - Hardine? - Ne... jebote... ne, Tessa. Volim te. Volim te u pičku materinu, a ti... ovo što si napravila je stvarno bilo grozno. Sve čega sam se ikada bojao, ti si izvukla na površinu jednim jedinim potezom. Oči mu se pune suzama, a meni se srce steže. - Znam, znam. Užasno se osjećam što sam te povrijedila. On se osvrće po sobi, gleda, a ja mu po očima vidim što misli: da je ovo sve što smo tu zajedno stvorili bio njegov način da mi se dokaže. - Trebala bi biti s nekim kao stoje Noah - kaže. - Ne želim biti ni s kim osim s tobom - kažem i obrišem oči. - Bojim se da hoćeš. - Čega se bojiš? Da ću te ostaviti zbog Noaha? - Ne zbog njega, nego zbog nekoga poput njega. - Neću, Hardine. Ja tebe volim. Nikoga drugog. Volim te, volim sve u vezi s tobom, molim te prestani sumnjati u sebe. Teško mi je podnijeti da se ovako loše osjeća. - Možeš li mi iskreno nešto reći? Jesi li ti počela hodati sa mnom samo da razljutiš svoju mamu? - Molim - pitam zaprepašteno, ali on me samo gleda i čeka da odgovorim. - Ne, naravno da nisam. Moja majka nema ništa s nas dvoje. Zaljubila sam se u tebe zato što... pa, zato što nisam imala drugog izbora. Zaljubila sam se protiv svoje volje. Nisam to 249 Anna
Krvolocna Barbika htjela, baš zato jer sam se bojala što će reći moja majka, ali nisam imala izbora. Uvijek sam te voljela, bez obzira na to jesam li to htjela ili ne. - Mogu si misliti. - Što da napravim da ti to pokažem? Nakon svega što sam prošla zbog njega, kako može i pomisliti da sam s njim samo iz prkosa prema majci? - Možda tako da prestaneš ljubiti druge dečke. - Znam da si nesiguran, ali moraš znati da te volim. Od prvog dana sam se borila za tebe, svađala se zbog tebe s mojom majkom, s Noahom, sa svima. Ali moje riječi su ga pogodile na krivi način. - Nesiguran? Nisam ja nesiguran. Ali isto tako neću sjediti i gledati kako netko od mene radi jebenu budalu! Njegova ljutnja, koja se opet vratila, potakne bijes i u meni. - Ti se brineš da ne bi ispao budala?! Znam da sam napravila pogrešnu stvar, ali on je meni napravio nešto puno gore. On je mene zaista tretirao kao budalu - a ja sam mu to oprostila. - Nemoj mi sad počinjati s tim sranjima - zareži on. - Hardine, puno smo toga prošli i svašta preživjeli. Nemoj da sve to propadne zbog jedne glupe greške. Nikad nisam mislila da ću ja biti ta koja moli za oprost. - Ti si napravila grešku, ne ja. - Prestani! Zašto si tako hladan prema meni? I ti si meni svašta priuštio - ispalim. Namrštena lica, on odjuri od mene, vičući preko ramena: - Znaš što? Jesam, i ja sam svašta napravio, ali ti si poljubila nekoga meni pred nosom! - A, misliš onako kao onu večer kad si držao Molly na krilu i ljubio je preda mnom? On se brzo vrati. - Mi tada nismo ni bili skupa. - Ti si možda tako mislio, ali ja sam mislila da jesmo. - To više nije važno, Tessa. - I što sad, hoćeš reći da nećeš prijeći preko toga, dakle? - Ne znam što hoću reći, ali ideš mi na živce. - Mislim da bi trebao leći - predložim. Unatoč tome što se u ovih par minuta pojavilo par naznaka razumijevanja s njegove strane, sad vidim da je baš odlučio biti okrutan. - Ja mislim da mi ne bi trebala govoriti što da radim. - Znam da si ljut i povrijeđen, ali ne možeš ovako sa mnom razgovarati. Nije u redu, i ne mogu to dopustiti. Pijan ili ne. - Nisam ja povrijeđen. Gleda me izazivački. Hardin i njegov ponos. - Upravo si rekao da jesi. - Nisam, i ne govori mi što sam rekao. - Okej, okej. 250 Anna
Krvolocna Barbika Dignem ruke u zrak, odustajući. Premorena sam i ne želim dolijevati ulje na vatru. On ode do police u hodniku i skine s nje ključ, posrćući dok istodobno uzima čizme. - Što radiš - požurim k njemu. - Odlazim, kao što vidiš. - Ne ideš ti nikuda. Pio si. I to puno. Pokušam mu uzeti ključ, ali on ga brzo gurne u džep. - Jebe mi se. Treba mi još jedno piće. - Ne! Dosta si popio. I razbio si bocu. Pokušavam dohvatiti njegov džep, ali on me uhvati za zglavak ruke, kao što je već bezbroj puta napravio. Ovaj put je drukčije, jer sada je toliko ljut, i na trenutak se stvarno prepadnem. - Pusti me - kažem. - Pusti ti mene da odem, pa ću te pustiti - kaže držeći me previše čvrsto, a ja se pravim da mi nije ništa. - Hardine... ozlijedit ćeš me. Oči nam se susretnu i on me brzo pusti. Kad digne ruku, ja ustuknem i odskočim, ali on samo provuče ruku kroz kosu. Ah. Oči su mu najednom pune panike. - Zar si pomislila da ću te udariti - gotovo šapne, a ja se povučem još koji korak unazad. - N- ne znam... Jako si ljut, plašiš me. Znam da me ne bi udario, ali ovo je najlakši način da ga vratim u stvarnost. - Valjda znaš da te ne bih nikada udario. Koliko god pijan bio, ne bih te udario, Tessa. Zuri u mene. - Toliko mrziš svog oca, a pogledaj se, ponašaš se baš kao on - ispalim. - Jebi se! Nisam ja ni nalik na njega - vikne on. - Jesi, isti si! Pijan si, ostavio si me samu na tulumu, polomio si nam pola stvari u dnevnoj sobi, uključujući moju omiljenu lampu! Ponašaš se baš kao on... u ono vrijeme. - Aha, a ti se ponašaš kao tvoja mama. Razmažena mala snobovska. .. - podrugljivo mi se nasmije, a ja zaprepašteno udahnem. - Tko si ti - pitam i odmahujem glavom. Mičem se od njega jer ne želim više ništa čuti, i znam da će ovo, nastavimo li se svađati dok je ovako pijan, loše završiti. Njegov je bezobrazluk sada dosegnuo sasvim novu razinu. - Tessa... ja... - započne on. - Nemoj. Okrenem se i pljunem prije nego što odem u spavaću sobu. Mogu podnijeti njegove grube komentare, mogu podnijeti i da viče na mene - jer, kvragu, vičem i ja na njega - ali oboje se trebamo malo ohladiti prije nego što kažemo nešto još gore. - Nisam tako mislio - govori on dok ide za mnom. 251 Anna
Krvolocna Barbika Zatvorim vrata spavaće sobe i zaključam ih. Naslonim se leđima na vrata i kliznem na pod, s koljenima podignutim do prsa. Možda više ne možemo spasiti stvar. Možda je previše ljut, a ja previše iracionalna. Pretjerala sam, učinila nešto što ne može oprostiti, i on mi sad samo vraća. Ne, nije tako. Mi smo stvoreni jedno za drugo. Unatoč svim našim svađama, mi se volimo strasno. S toliko strasti, da bi me ta strast mogla i potopiti. A on mi je jedino svjetlo, moj jedini spas, bez obzira na to što je, čini se, upravo on i moje prokletstvo. Hardin tiho kucka po vratima. - Tess, otvori. - Idi spavati, molim te - plačem ja. - Kvragu, Tessa! Otvori ta vrata, odmah. Žao mi je, okej - kaže glasnije i počne lupati po vratima. U nadi da ipak neće razbiti vrata, prisilim se stati na noge i otapkam do komode, pa otvorim donju ladicu. Kad ispod stvari u ladici ugledam bijeli papir, osjetim se bolje, te odem u garderobu i zatvorim se tamo. Dok počinjem čitati Hardinovo pismo, lupanje po vratima se stiša i prestane. Polako mi nestaje bol u prsima, nestaje i glavobolja. Ne postoji više ništa osim ovog pisma, osim ovih savršenih riječi moga nesavršenog Hardina. Čitam ga opet i opet, sve dok mi suze ne prestanu. Iz hodnika se više ništa ne čuje. Očajnički se nadam da nije otišao, ali ne pada mi na pamet ići pogledati. Teško mi je u srcu i oči mi se sklapaju. Moram leći. S pismom u rukama, odvučem se u krevet, još uvijek u haljini. Napokon zaspem i sad mogu sanjati - sanjati o Hardinu koji piše ovo pismo na papiru u hotelskoj sobi. Kad se usred noći probudim, pažljivo presavinem pismo i spremim ga natrag u donju ladicu. Tek onda otvorim vrata spavaće sobe. Hardin spava u hodniku, sklupčan na betonskom podu. Ne bih ga trebala buditi. Ostavim ga na miru, da prespava pijanstvo, i vratim se u krevet.
252 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Ujutro, hodnik je prazan, a nered u dnevnoj sobi očišćen. Na podu vise nema ni jednog komadića stakla. Soba miriše na limun, a ne vidi se više ni mrlja od viskija na zidu. Čudim se što on uopće zna gdje se u kući nalaze sredstva za čišćenje. - Hardine - zovnem tiho, glasom promuklim od sinoćnjeg deranja. Nema odgovora. Odem do kuhinjskog stola i vidim komadić papira s njegovim rukopisom. Molim te ne odlazi, brzo se vraćam, piše. Težina od tisuću tona kao da mi je nestala s prsa i ja dohvatim e-čitač, napravim kavu i čekam ga. Čini mi se da je prošlo čitavih sat vremena dok se Hardin konačno ne pojavi kod kuće. Dotad sam se i otuširala, pospremila kuhinju i pročitala pedeset stranica Mobyja Dicka - a ništa od toga nije mi zaokupilo misli. Što god radila, samo sam razmišljala o tome kako će se ponašati i što će reći kada se vrati. On ne želi da odem, to je dobro, zar ne? Svakako se nadam da je. Čitava prošla noć mi je u magli, ali sjećam se onog bitnog. Kad čujem kako se otvaraju ulazna vrata, sva se ukočim. Sve što sam smislila da ću mu reći kad uđe, nestane mi iz glave. Odložim e-čitač na stolić i uspravnije sjednem na kauču. Kad Hardin uđe, na sebi ima gornji dio sive trenirke i svoje crne traperice. On nikad ne izlazi iz kuće u bilo čemu drugom osim svoje crne odjeće ili, tu i tamo, bijele majice, pa mi je njegovo današnje izdanje pomalo čudno, ali u toj trenirci izgleda mi nekako mlađe. Kosa mu je raščupana i odignuta od čela, a pod očima su mu tamni kolobari. U ruci mu je lampa, drugačija od one koju je sinoć razbio, ali vrlo slična. - Hej - reče i prijeđe jezikom preko donje usnice, pa primi zubima svoj metalni piercing. - Bok - promumljam. - Kako... kako si spavala - pita me. Ustanem s kauča dok ide prema kuhinji. - Dobro - slažem. - Baš mi je drago. Očito je da oboje pazimo što ćemo reći. On stoji pokraj kuhinjskog pulta, a ja stanem kod frižidera. - Ovaj... kupio sam novu lampu. Kinine glavom prema lampi, pa je stavi na pult. - Lijepa je - kažem. Sva treperim. - Nije bilo onakve kakvu smo imali, ali su... - počne on. - Jako mi je žao zbog svega - ispalim, prekidajući ga. - I meni, Tessa. - Noć stvarno nije trebala tako završiti - kažem i pogledam u pod. - Blago rečeno. 253 Anna
Krvolocna Barbika - Oprosti, stvarno je sve bilo grozno. Trebala sam te pustiti da mi objasniš što se zbiva prije nego što sam išla iz inata poljubiti nekog drugog, to je bilo jako glupo i nezrelo od mene. - Da, je. A ja mislim da ti nisam ništa ni trebao objašnjavati, trebala si jednostavno vjerovati u mene, a ne odmah zaključivati najgore. Nasloni laktove na pult iza sebe, a ja počnem prtljati po noktima. - Znam. Žao mi je. - Čuo sam te i prvih deset puta, Tess. - Hoćeš mi oprostiti? Sinoć si govorio nešto... da ćeš me izbaciti. - Nisam to rekao - slegne ramenima. - Samo sam govorio da veze općenito ne funkcioniraju. Zapravo sam se nadala da se danas neće sjećati što je sinoć govorio. Zapravo mi je rekao da je brak za budale i da on treba biti sam. - Što to znači? - Pa to što sam rekao. - Ali... Ja sam mislila... - ne znam što bih rekla. Pomislila sam da je nova lampa njegov način da se ispriča i da se danas osjeća drugačije nego proteklu noć. - Što si mislila? - Da ne želiš da odem jer želiš razgovarati sa mnom o svemu kad se vratiš kući. - Pa evo, razgovaramo. Knedla mi se stvori u grlu. - Što, onda? Znači, ne želiš više biti sa mnom? - Nisam to rekao. Dođi - kaže šireći ruke. Šutim dok prelazim malu kuhinju i stajem ispred njega. On postaje nestrpljiv i kad priđem dovoljno blizu, samo me povuče na svoje grudi, grleći me objema rukama. Glava mi počiva na njegovim prsima, meki pamuk njegove trenirke još je hladan od zimskoga zraka. Toliko si mi nedostajala - kaže usnama priljubljenim uz moju kosu. - Ali bila sam tu čitavo vrijeme. On me još jače stisne. - Da, jesi. Ali izgubio sam te u trenutku kad si poljubila onog tipa; to mi je bilo dosta. Nisam to mogao podnijeti, ni na sekundu. - Nisi me izgubio, Hardine. Ja sam pogriješila. - Molim te... - započne on, ali se ispravi. - Nemoj to više napraviti, molim te. Stvarno. - Neću - uvjeravam ga. - Dovela si Zeda ovamo. - Samo zato što si me ostavio na tulumu, a menije trebao prijevoz do kuće - podsjetim ga. Još se nismo pogledali u oči izbliza tijekom ovog razgovora i želim da tako ostane. Hrabrija sam... pa, malo hrabrija kad se te zelene oči ne zabadaju u moje. - Trebala si me nazvati. Ja i dalje zurim kraj njega. - Moj mobitel je kod tebe. Čekala sam te tamo vani, da se vratiš. Mislila sam da ćeš se vratiti po mene - kažem. 254 Anna
Krvolocna Barbika On me nježno malo odmakne od sebe držeći me za nadlaktice, tako da me može pogledati u lice. Izgleda jako umorno. Znam da i ja tako izgledam, sigurno. - Možda je istina da imam problem s kontroliranjem gnjeva, ali nisam znao što drugo da učinim. Intenzitet njegova pogleda natjera me da skrenem pogled i zapiljim se u pod. - Je li ti stalo do njega - pita me drhtavim glasom, podižući mi bradu. Molim? Zar se on to šali? - Hardine... - Odgovori mi. - Ne, ne na način na koji ti misliš. - Što to sad znači - Hardin postaje nervozan, ili ljut, ne znam. Možda oboje. - Stalo mi je do njega kao do prijatelja, nikako drukčije. - Nikako drukčije - Hardinov glas je molećiv, kao da želi da ga još uvjeravam kako volim jedino njega. Dlanovima mu obujmim lice. - Nikako drukčije. Ja volim samo tebe. Samo tebe, i znam da sam napravila nešto jako glupo, ali to je bilo samo iz bijesa, i zbog alkohola. Nije imalo nikakve veze s mojim osjećajima prema bilo kome. - Zašto si baš njega, od svih ljudi, pitala da te vozi kući? - Jedini mi je on ponudio prijevoz. A onda postavim pitanje zbog kojega odmah zažalim. - Zašto si tako strog prema njemu? - Strog - otpuhne on. - Ti se sigurno šališ. - Bio si jako grub sinoć, ponizio si ga namjerno, ispred mene. Hardin korakne u stranu, tako da više ne stojimo licem u lice. Okrenem se prema njemu, a on provuče ruke kroz svoju raščupanu kosu. - Bolje bi mu bilo da nije dolazio ovamo, on je to dobro znao. - Obećao si da ćeš malo više paziti na svoje ponašanje. Ne želim praviti prevelik pritisak na njega. Ja sam ta koja se treba iskupiti, a ne produbljivati svađu. - I pazio sam. Dok me nisi prevarila pred mojim očima, a onda otišla sa Zedom s tuluma. Mogao sam ga sinoć pretući na mrtvo ime i, kvragu, mogao bih iz ovih stopa otići i napraviti upravo to - reče on, ponovno dižući glas. - Znam da si mogao, i drago mi je što nisi. - Meni nije, ali drago mi je što je tebi drago. - Ne želim da više piješ. Nisi ista osoba kad si pijan. Osjećam kako mi naviru suze i pokušavam ih zadržati. - Znam... On se okrene od mene. - Nisam želio da ovako ispadne. Bio sam tako ljut i... povrijeđen. Bio sam povrijeđen. Jedino što mi je padalo na pamet, osim da ubijem nekog, bilo je to da se napijem, pa sam otišao do Conner’sa i kupio viski. Nisam namjeravao toliko popiti, ali slika tebe kako ljubiš onog tipa stalno mi je izvirala pred očima, pa sam i dalje pio. 255 Anna
Krvolocna Barbika Gotovo mi dođe da odem do Conner’sa i izvičem se na onu gospođu što je prodala Hardinu alkohol, ali njegov dvadeset i prvi rođendan je za točno mjesec dana, a šteta od tog pijanstva već je ionako napravljena. - Bojala si me se sinoć, vidio sam ti to u očima - reče on. - Ne... Nisam te se bojala. Znam me nikad ne bi ozlijedio. - Ali odskočila si, tresla si se. Sjećam se. Većine ostalih stvari ne sjećam se baš najbolje, ali toga se sjećam jasno kao dan. - Samo sam se iznenadila - kažem. Znala sam da me ne bi udario, ali ponašao si se tako agresivno, a alkohol može ljude natjerati da naprave neizrecive stvari, kakve trijezni ne bi nikada napravili. On mi priđe bliže, gotovo posve blizu. - Ne želim te više nikada tako... iznenaditi. Nikad više neću toliko popiti, obećajem ti. Prinese svoje ruke mome licu i kažiprstom mi prijeđe preko čela. Više ništa ne želim reći, čitav ovaj razgovor bio je prilično konfuzan. U jednom trenutku mi se činilo da mi oprašta, u drugom već nisam bila sigurna u to. On sada govori puno mirnijim glasom nego inače, ali njegova ljutnja uvijek je tu, ispod površine, spremna u trenu provaliti van. - Ne želim biti takav, i definitivno ne želim biti poput mog oca. Nisam smio toliko popiti, ali ni ti nisi bila u pravu, sve u svemu. - Ja... ja... - započnem, ali ušutim kad vidim da mu se oči pune suzama. - U svakom slučaju, ja sam napravio čitavu hrpu sranja... brdo sranja, a ti si mi svaki put oprostila. Ja sam tebi napravio puno gore stvari i osjećam da sam ti dužan pokušati dati sve od sebe da zaboravim to i da ti oprostim. Ne bi bilo u redu da od tebe očekujem nešto što sam nisam u stanju napraviti. Stvarno mi je žao, Tess, zbog svega sinoć. Bio sam jebeni idiot. - I ja isto. Znam kako reagiraš na samu pomisao o meni i nekom drugom muškarcu i nisam to smjela iskoristiti protiv tebe, koliko god bila ljuta u tom trenu. Žao mi je. Drugi ću put pokušati misliti prije nego što reagiram iz bijesa. - Drugi put - mali osmijeh zatitra na Hardinovim usnama. Kako mu se brzo mijenjaju raspoloženja. - Znači, sad smo opet okej - pitam. - To ne ovisi samo o meni. Gledam duboko u njegove zelene oči. - Ja tako želim. - I ja, bejbi, i ja. Osjetim golemo olakšanje zbog tih riječi i opet se naslonim na njegova prsa. Znam da puno toga namjerno nismo ni spomenuli, ali dosta smo toga i riješili, bar za sada. On mi utisne poljubac u vrh glave i meni leptirići radosti zalepršaju oko srca. - Hvala ti - kažem. A on, glasom u kojem se čuje osmijeh, kaže: - Nadam se da će me ova lampa bar malo iskupiti. Nasmiješim se i, prihvaćajući njegov veseli ton, kažem mu: - Možda i bi da si našao istu onakvu. On me gleda onako odozgor, zabavljen. - Očistio sam čitav dnevni boravak. 256 Anna
Krvolocna Barbika Smiješi se. - Ti si ga jedini i uneredio. - Ipak. Pa znaš što ja inače mislim o čišćenju. Zagrli me objema rukama i stisne me čvrsto. - Ja taj nered ne bih očistila. Samo bih sve ostavila kakvo je. - Ti? Daj molim te. Nema šanse. - Aha, baš bih. - Mene je bilo strah da te neću zateći ovdje kad se vratim - reče Hardin. Gledam gore u njega, a on dolje u mene. - Ne idem ja nikuda - kažem mu i mislima se molim da je to istina. Umjesto odgovora, on pritisne svoje usne na moje.
257 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
- Krasno smo počeli Novu godinu - reče Hardin kad se izmakne iz našeg poljupca. Nasloni čelo na moje. Moj mobitel zavibrira na stolu, razbijajući čaroliju trenutka, i prije nego što ga stignem uzeti, uzima ga Hardin i prislanja na svoje uho. Penjem se na prste kako bih ga dosegnula i uzela od njega, ali on mi se izmiče i odmahuje glavom. - Landon, Tessa će te nazvati kasnije - govori on u moj mobitel. Slobodnom rukom primi me za zglavak i privuče k sebi, opet na svoja prsa. Proteknu sekunde prije nego što opet progovori: - Ne, ne može sada, zauzeta je nečim. Povlači me sa sobom i idemo u spavaću sobu. Njegove usne okrznu mi vrat i ja sva zatreperim. Oh. - Daj, ne dosađuj. I tebe i nju treba poslati na liječenje - reče Hardin i time završi razgovor, pa spusti moj mobitel na stol. - Moram popričati s njim o predavanjima - kažem; glas me izda kad mi on lizne i usnama uvuče malo kože na vratu. - Moraš se opustiti, bejbi. - Ne mogu - imam toliko toga napraviti. - Ja ću ti pomoći. Glas mu je spor, sporiji nego obično. Njegov stisak na mojim bedrima pojača se kad mi položi drugu ruku na prsa kako bi me držao na mjestu. - Sjećaš se onog kad sam te obrađivao prstima pred ogledalom, pa si gledala sebe kako svršavaš - pita. - Da - kažem i progutam knedlu. - To je bilo lijepo, zar ne - prede on. Na te njegove rijeci, kroz moje tijelo probije se vrućina. Ma ne vrućina - vatra. - Mogu ti pokazati kako da samu sebe dodiruješ, onako kako te ja diram. Usnama još jače povuče moju kožu. Sad sam se već pretvorila u kuglu elektriciteta. Želiš li to? Ta prljava ideja zvuči mi donekle privlačno, ali previše me je sram priznati to. - Tvoju šutnju shvatit ću kao potvrdan odgovor - reče i pusti mi struk, ali me uzme za ruku. I dalje šutim, nervozno premećući u mislima njegove riječi. Ovo je više nego neugodno i ne znam kako da se osjećam u vezi s tim. Vodi me do kreveta i nježno me gurne da legnem na leđa. Popne se na mene i opkorači me koljenima. Pomažem Hardinu da mi skine trenirku, a on mi poljubi bedro s unutarnje strane prije nego što mi skine gaćice. - Ostani mirna, Tess - uputi me. - Ne mogu ja to - prokmečim dok mi on nježno gricka unutarnju stranu bedra. Nema šanse. On se smijulji i da mi je u ovom trenutku mozak spojen s ostatkom tijela, svakako bih prevrnula očima na njega. 258 Anna
Krvolocna Barbika - Želiš da to napravimo ovdje ili bi radije gledala - pita, a meni sve u trbuhu treperi. Ugodni pritisak nakuplja mi se među nogama i ja ih pokušam stisnuti kako bih osjetila bar neko olakšanje. - Ne, ne, bejbi. Ne još - kaže on. Pa on mene muči. Opet mi raširi noge i pritisne me jače svojim tijelom kako bi ih zadržao raširene. - Ovdje - konačno odgovorim, gotovo zaboravivši da me je nešto pitao. - To sam i mislio - naceri se on. Drži se tako samodopadno, ali njegove riječi na mene djeluju na način za koji nisam ni znala da postoji. Ne mogu ga se nasititi, čak ni kad me drži prikovanu za krevet s raširenim nogama. - Već sam mislio o tome da te ovome naučim, ali bio sam previše sebičan. Htio sam biti jedini koji te može navesti da se ovako osjetiš. Nagne se dolje i jezikom prijeđe preko moje gole kože, od bedrene kosti do prepone. Noge mi se same od sebe počnu skupljati, ali on mi ne da. - A sada, kad točno znam što voliš, kako voliš da te diram, ovo neće dugo trajati. - Zašto to želiš - pitam. Zaječim kad me opet ugrize, a onda mi poliže osjetljivu kožu. - Što - on me pogleda odozdo. - Zašto... - glas mi je dubok i drhtav. - Zašto ćeš mi to pokazati ako želiš biti jedini koji to zna? - Jer, unatoč tome, sama pomisao na to kako to činiš sama sebi, dok te ja gledam... to mi je... jebote - dahne on. Oh. Treba mi olakšanje, i to brzo; nadam se da me sad ne kani dugo ovako mučiti. - Osim toga, katkad si jednostavno malo ukočena, a možda je ovo baš ono što ti treba smije se, a ja pokušavam sakriti lice jer me je sram. Da ne radimo... ovo... sad bih mu rekla nešto u vezi s tim kako me je nazvao ukočenom. Ali u pravu je i kao što je maloprije rekao, trenutno sam prilično zauzeta. - Evo ovdje... tu trebaš početi. Iznenadi me stavljajući svoje hladne prste na mene. Od tog ledenog dodira ispustim kratki, bolni uzdah. - Hladno - pita i ja kimnem. - Oprosti. On se smijulji, a onda mi ugura prste unutra bez upozorenja. Kukovi mi se odignu od kreveta i brzo se primim za usta da ne ispustim krik. On se cereka. - Samo da ih malo ugrijem. Dok on polako gura prste unutra i van, nekoliko puta, vatra u meni još jače se rasplamsa. A onda ih izvadi, a ja se osjetim praznom i očajnom. Naglo ih gurne natrag unutra i ja se ugrizem za usnu. - E sad, nemoj mi svršiti jer onda nećemo uspjeti završiti lekciju. Ne gledam ga. Umjesto toga, jezikom prijeđem preko usne i opet je zagrizem. - Danas si mi nešto jako nemirna. Nisi baš dobra učenica - zadirkuje me on. A čak me i tako dovodi do izbezumljenosti; kako može biti toliko zavodljiv, a da se ni ne trudi oko toga? Ova vještina je sigurno nešto što jedino Hardin tako dobro zna. 259 Anna
Krvolocna Barbika - Daj mi ruku, Tess - uputi me. Ali ja se ne mičem. Sramežljivost mi crveni obraze. A onda njegove ruke dohvate moje i on ih spusti niz moj trbuh i na vrh međunožja. - Ako ne želiš ovo, ne moraš, ali ja mislim da će ti se svidjeti - meko izusti Hardin. - Želim - odlučim. On se znalački smješka. - Sigurna si? - Aha... samo sam... nervozna - priznam. S Hardinom se osjećam opuštenije nego bilo s kime u svom životu i znam da neće učiniti ništa da mi bude neugodno, bar ne na neki zločest način. Samo previše razmišljam o ovome - uostalom, ljudi to rade čitavo vrijeme, zar ne? - Ne boj se. Svidjet će ti se. On zagrize malo svoju donju usnicu, a ja se nervozno smješkam. - I ne brini: ako se sama ne uspiješ dovesti do vrhunca, ja ću to napraviti za tebe. Začas ću te riješiti. - Hardine - zagunđam u znak protesta i pustim da mi glava padne natrag na jastuk. Čujem ga kako se veselo smije i govori: - Ovako. On mi raširi prste. Otkucaji srca mi se naglo pojačaju kad prinese moju ruku... tamo. Kako je čudno. Strano i naprosto čudno. Već sam navikla na Hardinove ruke na sebi, na to kako su mu prsti tvrdi i koščati, na to kako su nježni i dugački, na to kako uvijek znaju gdje da me dodirnu i kako da... - Samo naprijed - Hardinov glas zvuči požudno dok navodi moje prste prema mojoj najosjetljivijoj točki. Pokušavam ne misliti na to što radimo... što ja radim. - Kakav je osjećaj - pita me on. - Ja... ne znam - promucam. - Da, znaš. Reci mi, Tess - kaže napola zapovjednički i makne svoju ruku s moje. Zaječim zbog gubitka tog kontakta i počnem sklanjati i svoju ruku. - Ne, ostavi je tu, bejbi reče mi tonom koji me natjera da odmah vratim ruku na mjesto. - Nastavi - blago mi naredi. Progutam knedlu i zatvorim oči, pokušavajući napraviti isto što mi je Hardin maloprije radio. Nije mi ni izbliza tako lijepo kao dok mi on to radi, ali svakako nije ni loše. Pritisak u dnu trbuha ponovno mi se počne nakupljati i ja čvrsto zažmirim zamišljajući da mi to rade Hardinovi prsti. - Izgledaš tako jebozovno dok se diraš ispred mene - kaže Hardin, a ja zastenjem i nastavim ponavljati kretnje koje mi je on pokazao da radim. Kad malo otvorim oči, vidim da se Hardin trlja preko traperica. O, joj. Zašto mi je ovo tako uzbudljivo? To je nešto što sam mislila da ljudi rade samo u zločestim filmovima, ne u stvarnom životu. S Hardinom sve izgleda tako uzbudljivo, ma kako čudno bilo. Oči su mu uprte u točku među mojim nogama, a zubi mu se zabijaju u donju usnicu, zbog čega mu se piercing u donjoj usni podignuo u zrak. U trenutku kad pomislim da će me uloviti kako ga gledam, brzo zatvorim oči i svoju podsvijest. Ovo je normalna i prirodna stvar, svatko to radi... iako ne baš pred nekim drugim, ali da je neka druga cura s Hardinom, sigurno bi radila baš ovako.
260 Anna
Krvolocna Barbika - Dobra cura, ti si tako dobra cura, uvijek - šapće mi na uho, grickajući mi ušku. Dah mu je vruć i miriše na mentu, i tjera me da poželim vrištati i rastopiti se u ovim plahtama u isti mah. - Daj i ti - dahnem, jedva prepoznajući vlastiti glas. - Što? - Ovo što ja radim - kažem, ne želeći koristiti riječ. - To želiš - zvuci iznenađeno. - Da... molim te, Hardine. Blizu sam i treba mi ovo, treba mi da malo makne fokus s mene, i iskreno, to što sam ga na tren vidjela kako se trlja, u meni je probudilo čudne porive, i sad to želim opet gledati, to i još više. - Okej - jednostavno odgovori. Hardin je tako samouvjeren kad je seks posrijedi. Da sam bar i ja takva. Čujem kako se otvara patentni zatvarač njegovih traperica i pokušam usporiti kretnje svojih prstiju; u suprotnom, bit ću gotova brzo, vrlo brzo. - Otvori oči, Tess - zahtijeva on i ja poslušam. Rukama se primio za svoj goli penis, a meni se oči rašire u čudu jer gledam savršeni prizor Hardina koji radi nešto što nikad nisam pomislila da ću vidjeti kako si netko radi. On opet prigne glavu k meni. Ovaj put mi utisne mali poljubac u vrat prije nego što prinese usta mome uhu. - Sviđa ti se ovo, zar ne? Voliš me gledati kako masturbiram, ha? Pokvarena mala Tessa, tako si jebeno pokvarena. Moje oči prikovane su za njegovu ruku među njegovim nogama. Ruka mu se počne brže pokretati dok mi on nastavlja govoriti. - Neću dugo moći ovako dok te gledam. Nemaš pojma koliko si ti meni seksi ovako - zastenje on, a i ja isto. Više mi nije neugodno. Blizu sam, posve sam blizu, i želim da je i njemu ovako. - Tako je dobro, Hardine... Ječim i stenjem i nije me briga koliko glupo i pohotno možda zvučim. Jer to je istina, i zbog njega se osjećam kao da je posve u redu osjećati se ovako. - Jebote. Reci nešto drugo - protisne on kroz zube. - Želim da svršiš, Hardine, samo zamisli moja usta oko tvoga... Prljave riječi same su mi spuznule s usana i trenutak potom osjetim toplinu na trbuhu dok on ispušta sjeme na moju vruću kožu. To mi je bio otponac i ja svršim pod vlastitim prstima, zatvorim oči i ponavljam njegovo ime opet i opet. Kad otvorim oči, Hardin leži kraj mene naslonjen na lakat i ja zagnjurim lice u njegov vrat. - Kako je bilo - pita i jednom me rukom obgrli oko struka i privuče još bliže. - Ne znam - slažem. - Nemoj se sramiti, znam da ti se svidjelo. I menije. Poljubi me u vrh glave i ja ga pogledam. - Pa je, ali ipak mi je draže kad mi ti to radiš - priznam s osmijehom. 261 Anna
Krvolocna Barbika - O, pa tome sam se i nadao - kaže, a ja podignem glavu da ga poljubim u rupicu u obrazu. - Imam ti ja pokazati još puno toga - doda, a kad opet pocrvenim, on me ohrabri: - Ali malo po malo. Mašta mi podivlja na pomisao o svim tim stvarima koje bi mi Hardin mogao pokazati vjerojatno ima puno stvari za koje ja nikad nisam ni čula, a on ih je radio, i sve ih želim naučiti. On prekine tišinu. - Idemo te otuširati, ti moja nadarena učenice. Pogledam ga kroz stisnute trepavice. - Hoćeš reći, jedina učenice? - Aha, naravno. Iako... Možda ću sljedeće lekcije dati Landonu. I njemu, kao i tebi, očajnički treba poduka - zafrkava me i miče se s kreveta. - Hardine - vrisnem, a on se glasno smije, duboko i iskreno, i to je tako prekrasan zvuk. Kad se u ponedjeljak ujutro oglasi moj alarm, skočim iz kreveta i odjurim u kupaonicu otuširati se. Voda mi daje energiju i u mislima prebirem svoj prvi semestar na Sveučilištu Washington. Nisam znala što ovdje mogu očekivati, a opet sam se osjećala dobro pripremljenom. Imala sam isplaniran svaki detalj. Mislila sam da ću steći nekoliko novih prijatelja i da ću se usredotočiti na dodatnu nastavu, možda upisati u književnu sekciju ili u više njih. Da ću provoditi vrijeme u svojoj sobici u domu ili u knjižnici, učeći i pripremajući se za budućnost. Tko bi rekao da ću samo par mjeseci kasnije živjeti u stanu sa svojim dečkom, koji nije Noah. Nisam ni slutila što me čeka kad je moja majka zaustavila auto na parkiralištu Sveučilišta - a još i manje kad sam srela nepristojnog dečka s kovrčavom kosom. Da mi je netko rekao, ne bih povjerovala, a sad ne mogu ni zamisliti svoj život bez tog neotesanca. Leptiri mi zaplešu u trbuhu kad se sjetim kako sam se osjećala kad bih ga iz daleka opazila na kampusu, kad se sjetim kako sam se potajice osvrtala ne bih li ga spazila na satu književnosti, kako bih ga ulovila da me promatra dok profesor drži predavanje, kako je prisluškivao mene i Landona. Ti dani sad mi se čine kao davna prošlost. Iz mojih nostalgičnih misli prene me nagli trzaj zastora za tuširanje. Hardin razgrne zastor i stoji ispred mene bez majice, raščupane kose koja mu pada na čelo, i trlja oči. Smješka se, a glas mu je, kad progovori, dubok od sna. - Što radiš tako dugo? Ponavljaš lekciju od jučer? - Ne - ciknem, crveneći se zbog slike Hardina koja mi je upravo proletjela mislima. On namigne. - Svakako, bejbi. - Nisam! Samo sam razmišljala - priznam. - O čemu? On sjedne na zahod, a ja navučem zastor tuša. - O onome prije... - Prije čega - pita, a glas mu je pun zabrinutosti. - O prvom danu koledža i o tome kako si bio nepristojan - zezam ga. - Nepristojan? Pa nisam ni razgovarao s tobom! Glasno se nasmijem. - Točno na to sam i mislila. - Ti si bila tako naporna s onom groznom suknjom i s dečkom u vestici. 262 Anna
Krvolocna Barbika Sav se ozari i pljesne rukama. - A lice tvoje majke kad nas je pogledala... Neprocjenjivo. Nešto u meni se zgrči na spomen moje majke. Nedostaje mi, ali odbijam biti kriva za njezino ponašanje. Kad bude spremna gledati na mene i Hardina bez osuđivanja, tad ću opet pričati s njom, ali ako nije na to spremna, onda ni ne zaslužuje moje vrijeme. - Ti si bio naporan sa svojim... pa... sa svojim držanjem. Ne mogu smisliti što bih rekla, jer mi se nije nijednom ni obratio kad sam ga vidjela prvi put. - Sjećaš se kad smo se drugi put sreli? Ti si bila umotana u ručnik i nosila si mokru odjeću u rukama. - Da, i ti si rekao da me nećeš gledati - sjetim se. - Lagao sam. Naravno da sam te gledao. - Sad se to čini tako davno, zar ne? - Da, vrlo davno. Kao da se te stvari uopće nisu dogodile; sada se čini kao da smo oduvijek bili ti i ja, znaš što mislim? Provirim glavom iza zastora i nasmijem se. - Zapravo, točno znam. I to je istina - ali tako mi je čudno pomisliti da je tada Noah bio moj dečko, umjesto Hardina. To mi se čini... nekako neispravno. Mislim, stalo mi je do Noaha, ali oboje smo izgubili godine hodajući jedno s drugim. Zatvorim vodu i izguram Noaha iz svojih misli. - Možeš li mi... - krenem pitati, ali Hardin mi sam prebaci ručnik preko držača za zastor tuša. - Hvala - kažem omatajući se u pamučnu tkaninu. Hardin hoda za mnom u spavaću i ja se oblačim što brže mogu dok on leži na trbuhu preko kreveta, gledajući me bez prestanka. Obrišem ručnikom kosu i završim s odjevanjem. Za to vrijeme, Hardin daje sve od sebe kako bi me omeo, i to nimalo suptilnim kretnjama koje oponašaju drpanje. - Ja te vozim - reče i ustane s kreveta kako bi se i on obukao. - Već smo se dogovorili, ne sjećaš se - podsjetim ga. - Začepi, Tess. On zaigrano odmahne glavom i ja mu uputim najnedužniji osmijeh koji uspijem složiti, pa krenem u dnevnu sobu. Odlučim da ću danas ostaviti kosu da bude ravna. Nakon što nanesem laganu šminku, uzmem svoju torbu i pogledam još jednom unutra kako bih se uvjerila da imam sve što trebam sa sobom prije nego što se nađem s Hardinom kod ulaznih vrata. Hardin nosi moju torbu za trening, jer imam sat joge, a ja nosim svoju ručnu torbu u kojoj je sve što bi mi ikad moglo zatrebati. - Izvoli - reče on dok izlazimo. - Molim - okrenem se i pogledam ga. - Samo naprijed, padni u nesvijest od moje ljubaznosti - reče uzdahnuvši. Nasmiješim mu se i ispričam mu svoj složeni plan dana, i to deseti put u posljednja dvadeset i četiri sata. 263 Anna
Krvolocna Barbika Dok se on pravi da me pozorno sluša, obećam sebi i njemu da ću sutra biti mnogo opuštenija.
264 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Hardin parkira auto što bliže kafeteriji. Kampus je pun ljudi, svi su se vratitli s božićnih praznika. Psuje čitavo vrijeme dok kruži po parkiralištu, a ja pokušavam ostati ozbiljna gledajući ga kako se nervira. Presladak mi je. - Daj mi svoju torbu - kaže Hardin kad izađem iz auta. Dam mu je, smješkajući se, i zahvalim mu što je tako pažljiv. Prilično je teška, zapravo. Čudno je opet biti na kampusu; toliko toga se dogodilo i promijenilo otkako sam zadnji put bila ovdje. Puše hladan vjetar, pa Hardin navuče kapuljaču i zakopča jaknu do kraja. Zurimo preko parkirališta i niz ulicu. Trebala sam uzeti topliju jaknu, i rukavice, a i kapa bi mi dobro došla. Hardin je bio u pravu kad mi je rekao da ne bih trebala obući haljinu, ali nema šanse da mu to priznam. Hardin izgleda preslatko s tom kosom skrivenom ispod kapuljače, a obrazi i nos su mu crveni od hladnoće. Samo Hardin može izgledati još bolje u ovakvim hladnim vremenskim uvjetima. - Evo ga - pokaže na Landona dok ulazimo u kafeteriju. Pogled na poznati prostor me smiruje i ja se nasmiješim čim ugledam svog najbližeg prijatelja kako sjedi za malim stolom i čeka me. Landon se nasmije kad nas ugleda, i kad mu priđemo, pozdravi nas. - Dobro jutro. - Jutro - procvrkućem i ja. - Ja ću stati u red - promrmlja Hardin i krene prema šanku. Nisam očekivala da će ostati sa mnom ovdje, a još manje da će mi ići po kavu, ali drago mi je zbog toga. U ovom semestru nemamo zajedničkih predavanja, i nedostajat će mi, jer sam već navikla biti s njim po cijele dane. - Spremna za novi semestar - pita Landon dok sjedam za njegov stol. Stolica zaškripi po pločicama na podu, tjerajući neke ljude da pogledaju prema nama, i ja im se s isprikom osmijehnem prije nego što dobro pogledam Landona. Ima drugačiju frizuru, odignuo je kosu od čela - i dobro mu stoji. Dok se osvrćem po kafeteriji, shvaćam da sam ipak trebala obući traperice i pulover. Ja sam jedina osoba u prostoriji koja se dotjerala, ako ne računamo Landona u njegovoj plavoj ispeglanoj košulji i bež hlačama. - Da i ne - kažem mu i on se složi. - I ja isto. Kako ide s... - nagne se preko stola da mi prošapće: - ... znaš već, s vas dvoje? Pogledam preko i vidim da nam je Hardin okrenut leđima i da se žena za šankom mršti gledajući ga. Ona prevrne očima, on joj daje svoju karticu, a ja se pitam što je uopće mogao napraviti da je tako iziritira najranije ujutro. - Dobro, zapravo. A kako ste ti i Dakota? Čini mi se kao da je prošlo puno više od tjedan dana otkako smo se zadnji put sreli. - Dobro smo, ona se sprema za New York. - To je tako fenomenalno. I ja bih voljela ići u New York. 265 Anna
Krvolocna Barbika Ne mogu ni zamisliti kakav je taj grad. - I ja - smiješi se on, a ja bih mu najradije rekla neka ne ide nikud, ali znam da ne mogu. - Nisam se još odlučio - kaže on, kao da odgovara na moje misli. - Htio bih ići, da joj budem blizu. Već dugo smo odvojeni. Ali volim ovo sveučilište i ne znam bih li želio biti tako daleko od mame i Kena, a u tom ogromnom gradu ne poznajem baš nikoga, osim nje, naravno. Kimnem, i pokušam ga ohrabriti, unatoč ovome što osjećam. - Ti ćeš se tamo odlično snaći. Mogao bi upisati njujorško sveučilište i mogli biste uzeti stan vas dvoje - kažem. - Aha, ali nisam još siguran. - Siguran u što - prekine ga Hardin, stavljajući kavu pred mene, ali ostajući na nogama. - Nema veze. Moram ići, prvi sat mi je za pet minuta, i to na drugoj strani kampusa- reče on, a ja se naježim na samu pomisao o kašnjenju na nastavu, i to prvi dan semestra. - Okej, vidimo se nakon joge. To mi je zadnji sat - kažem mu, a on me iznenadi tako što se sagne i poljubi me u usta, pa u čelo. - Volim te. Pazi da se ne savijaš previše - reče, a ja imam osjećaj kako bi mu obrazi, da nisu već crveni od zime, sada to bili; pogled mu padne na pod kada se sjeti da Landon sjedi za mojim stolom. Javni iskazi emocija definitivno nisu Hardinova stvar. - Pazit ću. Volim te - kažem mu i on nevoljko kimne Landonu glavom prije nego što se okrene prema vratima. - Ovo je bilo... čudno - podigne Landon obrve i otpije gutljaj kave. - Da, je - nasmijem se, podbočim bradu rukom i zadovoljno uzdahnem. - Trebali bismo krenuti na kolegij religija - reče Landon i ja uzmem svoju torbu s poda i krenem za njim. Srećom, ne moramo hodati daleko do predavaonice. Veselim se predavanjima iz svjetskih religija. Trebalo bi biti baš zanimljivo i poticajno za razmišljanje, a dodatni bonus je to što je i Landon tamo. Kad uđemo u predavaonicu, nismo prvi, ali prednji red je potpuno prazan. Landon i ja sjednemo u prvi red, po sredini, i izvadimo svoje knjige. Dobar je osjećaj ponovno biti u svom elementu - učenje je uvijek bilo moje područje i drago mi je što se i Landon osjeća isto. Strpljivo sjedimo dok se prostorija puni studentima, većinom nepodnošljivo bučnim. To što je prostorija zbijena samo pojačava dojam galame. Naposljetku, visok muškarac koji izgleda suviše mlado da bi bio profesor ulazi i odmah počinje s predavanjem. - Dobro jutro, svima. Kao Što većina vas već zna, ja sam profesor Soto. Ovo je kolegij Svjetske religije; može biti da će vam tu i tamo biti malo dosadno, a mogu vam obećati da ćete ovdje naučiti gomilu podataka koje nikako nećete moći primijeniti u stvarnom svijetu - ali hej, čemu služi koledž - nasmiješi se i svi prasnu u smijeh. O, pa ovo je nešto drugačije. - Počnimo, dakle. Za ovaj niz predavanja nema silabusa. Nećemo slijediti neki strog raspored - to nije moj stil... ali naučit ćete sve što trebate naučiti u određenom roku. Sedamdeset i pet posto svoje ocjene zaslužit ćete dnevnikom koji ćete morati voditi. Znam 266 Anna
Krvolocna Barbika da sad mislite: kakve veze dnevnik ima s religijom? Pa i nema, sam po sebi... ali opet ima, na određeni način. Kako biste proučavali i doista razumjeli bilo koji oblik duhovnosti, morate biti otvoreni prema ideji svega i svačega. Vođenje dnevnika u tome će vam biti od koristi, a neke od stvari o kojima ćete morati pisati uključivat će teme koje ljudima obično nisu bliske, teme koje su nekima vrlo kontroverzne i neugodne. Ali ipak, nadam se da će svatko od vas ovaj kolegij završiti otvorenog uma i s možda nešto malo novog znanja. Sav blista dok otkopčava gumbe na svojoj jakni. Landon i ja okrenemo se u čudu jedno prema drugome. - Nema silabusa - oblikuje Landon ustima. - Dnevnik - bezglasno izgovorim. Profesor Soto sjedne za veliki stol i izvadi bocu vode iz svoje torbe. - Možete brbljati jedni s drugima do kraja sata ili možete otići odmah, a pravog posla ćemo se prihvatiti sutra. Samo mi se tu potpišite na ovu listu, da vidim koliko ima vas koji se nisu pojavili na prvom predavanju - objavi on sa zaigranim osmijehom. Čitav razred zahuči i zabuči prije nego što se brzo rasprši. Landon me pogleda i slegne ramenima i nas dvoje ustanemo kad je prostorija već gotovo prazna. Zadnji smo koji se potpisujemo na listu polaznika. - Pa, valjda je ovo fora. Bar mogu nazvati Dakotu prije idućeg predavanja - reče on i uzima svoje stvari. Ostatak dana brzo prolazi i jedva čekam vidjeti Hardina. Poslala sam mu nekoliko poruka putem mobitela, ali još nije odgovorio. Noge me bole dok hodam prema sportskoj dvorani; nisam ni znala koliko puno ću morati hodati dotamo. Miris znoja ispuni mi nosnice čim otvorim glavna vrata i ja požurim prema ženskoj garderobi. Zidovi su puni tankih crvenih garderobnih ormarića, s kojih se guli boja tako da se pod njom vidi metal. - Kako znamo koji ormarić možemo koristiti - pitam nisku brinetu u kupaćem kostimu. - Izaberi koji hoćeš i zaključaj ga lokotom koji si donijela - reče ona. - Oh - kažem. Naravno, nisam znala da trebam ponijeti lokot. Vidjevši izraz na mom licu, ona prekopa svoju torbu i izvadi mali lokot. - Evo, ja imam jedan viška. Šifra ti je napisana tu, s druge strane; nisam još ni odlijepila naljepnicu. Zahvalim joj dok ona izlazi iz prostorije. Nakon što sam se preodjenula u nove crne tajice za jogu i bijelu majicu, krenem i ja van. Dok idem hodnikom prema dvorani za jogu, prolazi skupina igrača lakrosa 1, a neki od njih dobacuju uvredljive komentare na koje se odlučim ne obazirati. Svi osim jednog prođu kraj mene. - Spremaš se postati navijačica sljedeće godine pita me taj dečko, a njegove tamnosmeđe, gotovo crne oči, gledaju me od glave do pete. - Ja? Ne, samo idem na sat joge - promucam. Ostali smo sami u hodniku. - O, baš šteta. Izgledala bi fenomenalno u haljinici. - Imam dečka - kažem i pokušam ga zaobići. On mi prepriječi put. - Imam i ja curu... Kakve to veze ima - smiješi se i prilazi mi bliže, stjeravši me u kut. 1
Izvorno: lacrosse. Sportska igra nalik hokeju na travi, u kojoj se lopta nosi i udara posebnim dugim reketom; kanadski nacionalni sport.
267 Anna
Krvolocna Barbika Ne izgleda zastrašujuće, uopće, ali nešto u njegovu samouvjerenom osmijehu tjera me da se naježim. - Moram na sat - kažem. - Mogu te otpratiti... ili možeš preskočiti sat, pa da ti pokažem neke stvari. On stavi ruku na zid pokraj moje glave i ja ustuknem koliko mogu, ali nemam puno mjesta za bijeg. - Gubi se dalje od nje. Hardinov glas zagrmi negdje iza mene i dečko okrene glavu da ga pogleda. Hardin izgleda opasnije nego ikad, odjeven u dugi košarkaški šore i crnu majicu s odrezanim rukavima, koja otkriva tetovaže na njegovim rukama. - Ja... žao mi je, čovječe, nisam znao da ima dečka - laže on. - Nisi me čuo? Rekao sam ti da se gubiš dalje od nje. Hardin nam prilazi, igrač lakrosa brzo se povuče, ali Hardin ga dohvati za majicu i nabije ga u zid. Ne zaustavljam ga. - Priđi joj još jednom i glavu ću ti razbiti o ovaj zid, jasno - zareži Hardin. - D- da - promuca tip i pobjegne niz hodnik. - Hvala Bogu - kažem i zagrlim Hardina oko vrata. - Otkud ti ovdje? Mislila sam da ne ideš na tjelesni - kažem mu. - Odlučio sam ipak ići. I dobro da jesam - uzdahne i primi me za ruku. - I što si izabrao za tjelesni? Koju grupu - pitam. Ne mogu Hardina ni zamisliti u sportskom okruženju. - Tvoju. Dahnem. - Nisi valjda. - O, da, jesam. Ljutnja s njegova lica nestaje dok ga preplavljuje smijeh zbog mog užasnutog izraza lica.
268 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Hardin namjerno hoda korak iza mene, a ja se najednom opet osjećam kao u osnovnoj školi i najradije bih, kao onda, zavezala vestu oko bokova da ih pokrijem. Glas mu je tih dok govori: - Trebat će ti nešto više od ovih tajica. Sjetim se kada sam zadnji put nosila tajice pred njim i kako je to komentirao, ali te tajice nisu bile čak ni ovako uske. Nasmijem se i primim ga za ruku kako bih ga natjerala da hoda pokraj, a ne iza mene. - Nisi se valjda stvarno upisao na jogu - kažem. Koliko god se trudila zamisliti Hardina u joga pozama, ne ide mi. - Aha, jesam. - Znaš što je joga, zar ne - pitam ga dok ulazimo u dvoranu. - Da, Tessa. Znam što je joga i idem s tobom na jogu - otpuhne on. - Zašto? - Nije bitno. Samo želim provoditi više vremena s tobom. - Oh. Nisam baš sigurna u to njegovo objašnjenje, ali jedva čekam vidjeti kako će vježbati jogu i svakako mi je drago što ćemo biti zajedno na vježbama. U sredini dvorane, instruktorica sjedi na svijetložutom podmetaču. Kovrčava smeđa kosa skupljena joj je na vrhu glave, a njezina majica na cvjetiće ostavlja dojam dobrodošlice. - Gdje su svi - pita me Hardin i uzima ljubičasti podmetač s vješalice na zidu. - Uranili smo - kažem. Dodam mu plavi podmetač, i on ga prvo pažljivo pogleda te stavi pod ruku. - Naravno - sarkastično se nasmije i krene za mnom prema prednjem dijelu dvorane. Počnem postavljati svoj podmetač točno ispred instruktorice, ali Hardin me primi za ruku i spriječi. - Nema šanse, idemo iza - kaže i vidim da se instruktorica malo nasmiješila čuvši ga. - Molim? Sjediti iza na satu joge'? Ne, ja uvijek sjedim naprijed. - Točno. Ali idemo iza - ponovi on i uzme mi podmetač da ga odnese tamo. - Ako ćeš biti mrzovoljan, bolje da ne ostaješ na satu - šapnem mu. - Nisam mrzovoljan. Kad sjednemo na svoje podmetače instruktorica nam mahne i predstavi se kao Marla, a nakon toga Hardin uvjereno tvrdi da je ta žena drogirana, što mene nasmije. Ovo će biti zabavna joga. Međutim, kad se prostorija napuni djevojkama u uskim tajica- ma i majušnim majicama, koje sve, čini se, ili pogledavaju ili baš bulje u Hardina, u meni teško da se može naći mir jednog jogina. Naravno da je on jedini dečko na satu. Srećom, kao da ne primjećuje svu tu žensku pažnju oko sebe. Ili to ili je jednostavno već navikao - bit će da je tako. Njega uvijek svi gledaju. Nije da ih ne razumijem, ali on je moj dečko i trebale bi gledati negdje 269 Anna
Krvolocna Barbika drugdje. Znam da ga neke cure promatraju zbog njegovih tetovaža i piercin- ga; vjerojatno se pitaju kako to da je ovaj tip odlučio pohađati jogu. - Okej, svi! Počinjemo - glasno reče instruktorica. Ponovno se predstavi svima kao Marla i ukratko ispriča zašto je i kako počela podučavati jogu. - Ova neće nikad zašutjeti, ha - zagunđa Hardin nakon nekoliko minuta. - Jedva čekaš zauzeti poze, ha - podignem obrvu na njega. - Kakve poze - pita on. - Počet ćemo s par vježbi istezanja - na to reče Marla. Hardin mirno sjedi na podu dok svi ostali oponašaju njezine pokrete. Osjećam na sebi njegov pogled čitavo vrijeme. - Trebaš se istezati - prekorim ga, i on slegne ramenima, ali se ne miče. A onda, pjevnim glasom, Marla prozove Hardina. - Ti tamo straga, pridruži nam se. - Emm... ovaj, aha - promumlja on i raspetlja svoje duge prekrižene noge pa ih ispruži ispred sebe i pokuša rukama dosegnuti nožne prste. Nekako se prisilim gledati ravno ispred sebe, a ne u njega, kako iz mene ne bi provalio napad smijeha. - Moraš dotaknuti nožne prste - kaže plavokosa djevojka do Hardina. - Pokušavam - reče joj on s osmijehom koji mi se čini previše sladunjav. Zašto joj je uopće odgovorio - i zašto sam tako ljubomorna? Ona ga gleda i hihoće se, a ja zamišljam kako joj udaram glavom o zid. Uvijek držim prodike Hardinu o obuzdavanju temperamenta, a vidi sad mene, planiram ubojstvo ove kurve... čekaj malo, nazvala sam ju kurvom, a uopće ju ne poznajem. - Ne vidim dobro odavde, premjestit ću se naprijed - kažem Hardinu. - Zašto? Pa nisam... - započne on iznenađeno. - Sve u redu, samo želim vidjeti i čuti instruktoricu - objasnim i premjestim svoj podmetač koji metar, točno ispred Hardina. Sjednem na pod i dovršim istezanje zajedno s grupom. Ne moram se niti okrenuti da bih znala kakav je izraz na Hardinovu licu. - Tess - šuška on, nastojeći privući moju pažnju, ali ja se ne okrećem. - Tessa. - Počnimo s pozom downward-dog - vrlo je jednostavna i jedna od temeljnih poza reče Marla. Sagnem se u tu pozu, stavim dlanove na podmetač i gledam u Hardina naopačke, kroz prostor između svog trbuha i poda. On samo stoji, otvorenih usta. Opet Marla primijeti da Hardin ne radi vježbu. - Hej, čovječe, zar ti upravo razmišljaš bi li nam se pridružio na jogi - zafrkantski ga upita. Ako to opet napravi, ne bi me čudilo da joj opsuje nešto tu pred svima. Zatvorim oči i bolje namjestim bokove. - Tessa - čujem ga opet. - The-reee-sa. - Što je, Hardine? Pokušavam se koncentrirati - kažem, gledajući ga opet od ispod. On se sada naginje, u pokušaju da zauzme pozu, ali njegovo dugačko tijelo, umjesto točne poze, tvori neki čudan kut i ne mogu izdržati, prasnem u smijeh. 270 Anna
Krvolocna Barbika - Prestani se smijati - ispali on, a ja se nasmijem glasnije. - Ne ide ti baš najbolje - zafrkavam ga. - Ti me dekoncentriraš - protisne on kroz zube. - Ja? Kako - nedužno pitam. Baš volim kad ga mogu zezati jer se to ne događa često. - Znaš ti kako, namigušo - prošapće on. Znam da nas djevojka kraj njega čuje i baš mi je drago zbog toga. - Makni onda podmetač negdje drugdje - kažem mu i namjerno ustanem, protegnem se i opet se namjestim u pozu. - Ti se makni. Ti se poigravaš sa mnom. - Samo te zezam - ispravim ga. - Okej, idemo u pretklon - reče Marla. Ponovno ustanem i savinem se u struku, stavljajući ruke na koljena i pazeći da su mi leđa u pravom kutu. - Izludjet ćeš me - zagunđa Hardin na prizor moje stražnjice praktički pred svojim nosom. Okrenem se da ga pogledam i vidim da pozu nije zauzeo ni izbliza točno; ruke mu jesu na koljenima, ali leđa su mu gotovo uspravna. - Okej! A sada se nagnite dublje, tako da čelom dotaknete koljena - uputi nas instruktorica, i ja se nagnem kako je i rekla. - Izgleda da ova baš hoće da te pojebem tu pred svima - kaže on i ja se trznem i pogledam je li ga tko čuo. - Sššš... - zamolim ga, a on se počne smijuljiti. - Makni svoj podmetač ispred mene ili ću stvarno reći sve što mi upravo pada na pamet - zaprijeti on i ja se brzo uspravim i premjestim podmetač tamo gdje je i bio, odmah kraj njega. - I ja sam mislio da ti je bolje tako - naceri se on. - Možeš mi poslije ispričati što ti je sve padalo na pamet - ša- pnem mu i on nagne glavu u stranu. - I hoću, vjeruj mi - obeća Hardin, a meni zatreperi u trbuhu. Do kraja sata Hardin slabo sudjeluje u vježbama, a i ona plavuša se ubrzo premjesti dalje od njega, vjerojatno zato što nije prestajao pričati. - Trebali bismo meditirati - šapnem mu i zažmirim. U dvorani je potpuna tišina, s iznimkom, naravno, Hardinova šaptanja. - Ovo je fakat dosadno - žali se on. - Nitko te nije tjerao da upišeš jogu. - Nisam znao da je tako dosadno. Doslovce ću zaspati. - Prestani kukati. - Ne mogu. Ti si me trebala zagrijati za sat. A vidi me sad, zaglavio sam tu sa zapetljanim nogama, u meditaciji, s erekcijom u dvorani punoj ljudi. - Hardine - siknem, glasnije nego što sam mislila. 271 Anna
Krvolocna Barbika Hardin se smije, a ja mu isplazim jezik. Djevojka meni zdesna dobaci mi prijekoran pogled. Hardin i ja zajedno na jogi - neće to ići; ili će me izbaciti iz grupe, ili mi neće dati potpis u indeks. - Ispisujemo se s ovoga - reče on kad je meditacija završila. - Ti da, ja ne. Moram imati potpis iz tjelesnog - kažem mu. - Odlično za prvi sat! Veselim se vidjeti vas opet ovoga tjedna. Namaste - reče Marla na kraju sata. Zarolam svoj podmetač, a Hardin se ni ne trudi učiniti nešto slično - on svoj podmetač samo frkne na policu.
272 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
One djevojke, koja mi je dala svoj lokot, nema nigdje na vidiku kad se vratim u garderobu, pa ga jednostavno ostavim prikvačenog za pretinac. Ako ga ne uzme sama sutra, nastavit ću ga koristiti, a njoj ću platiti kad ju vidim, ili tako nešto. Kad skupim svoje stvari, ponovno se nađem s Hardinom u predvorju. Stoji naslonjen na zid, podupirući se jednom nogom. - Da si ostala još minutu, upao bih ti unutra, da znaš zaprijeti on. - I trebao si. Nisi bio jedini dečko ovdje - slažem, pa gledam kako mu se izraz lica mijenja. Okrenem se od njega i napravim par koraka prije nego što me on zgrabi za ruku i okrene me da ga pogledam. - Što si to sad rekla - ljutito me pita, škiljeći kroz trepavice. - Zezam te - nacerim se, i on otpuhne i pusti mi ruku. - Mislim da si me za danas dovoljno zezala. - Možda - nasmiješim se. On otrese glavom. - Ti očito uživaš mučiti me. - Joga me opustila i očistila mi auru - nasmijem se glasno. - Meni nije - podsjeti me on dok idemo van. Prvi dan drugog semestra sasvim je lijepo prošao, pa čak i joga, koja je na kraju ispala vrlo zabavna. Zabava, doduše, nije ono što ja tražim od učenja, ali lijepo mi je bilo biti kraj Hardina. Sat religije mogao bi biti problematičan, jer nije strukturiran, ali jednostavno ću se pokušati prepustiti i valjda neću izludjeti samu sebe. - Imam posla nekoliko sati, ali bit ću gotov do večere - kaže mi Hardin. U posljednje vrijeme puno radi. - Ona utakmica je sutra, hokej, zar ne - pita me. - Da. Ideš, zar ne? - Ne znam baš... - Reci mi kad budeš znao, jer ako nećeš ti ići, otići ću ja s njim - odgovorim mu. I Landonu bi sigurno bilo draže da idem ja umjesto Hardina, ali njima dvojici dobro bi došlo da provedu malo vremena zajedno. Znam da nikad neće postati pravi prijatelji, ali bilo bi fantastično kad bi se bar počeli malo bolje slagati. - Dobro, kvragu... Ići ću - uzdahne on i uđe u auto. - Hvala ti - nasmiješim se, a on zakoluta očima. Pola sata kasnije, parkiramo se na uobičajeno mjesto pred našom zgradom. - Kako ti je bilo na predavanjima - pitam ga. - Mrziš sve osim joge - kažem, pokušavajući ga razvedriti. - Da, baš... sve osim joge. Joga je bila svakako... zanimljiva. Okrene se kako bi me pogledao. 273 Anna
Krvolocna Barbika - Stvarno? Kako to - grickam donju usnicu, gledajući ga kao nevinašce. - Mislim da to ima veze s jednom plavušom - naceri se on, a ja se ukočim. - Što si rekao? - Zar nisi vidjela zgodnu plavušu kraj mene? Vau, kako ti je to promaklo, bejbi. Trebala si vidjeti kako joj guzica izgleda u onim tajicama. Ja se namrštim i otvorim vrata auta. - Kud ideš - pita on. - Unutra. Hladno je u autu. - Auu... Tess, jesi li ljubomorna na curu s joge - zadirkuje me Hardin. - Ne. - Jesi, jesi - izaziva on, a ja prevrnem očima dok izlazim iz auta. Malo se začudim kad čujem njegove čizme kako udaraju po betonu iza mene. Povučem teška staklena vrata i ulazim i već sam kod lifta kad se sjetim da sam ostavila torbu u autu. - Ti si luda - smijulji se on. - Molim - pogledam ga začuđeno. - Misliš da bih ja gledao nekakvu drugu plavušu kad si ti tu... kad mogu gledati tebe. Pogotovo u tim tajicama. Čovječe, nisam mogao gledati ni u što drugo. Kad sam rekao plavuša, mislio sam na tebe, ludice. On zakorači prema meni, a ja se naslonim na hladni zid u hodniku. Napućim usta. - Pa, ja sam primijetila da je ona pokušala koketirati s tobom. Ne sviđa mi se ovaj osjećaj ljubomore; to mi je najnepodnošljiviji osjećaj općenito. - Sašavice jedna. On napravi još korak i nasloni se uz mene, pa nas uvede u lift. Obujmljujući mi lice dlanovima, natjera me da ga pogledam u oči. - Kako je moguće da nisi svjesna što mi radiš pita, s usnama tek koji centimetar od mojih usta. - Ne znam - zaskvičim kad mi jednom rukom uzme moju i spusti je dolje, na svoje prepone. - Evo, to mi radiš - reče i pomakne naprijed kukove, tako da mi njegova erekcija ispuni dlan. - Oh - kažem. U glavi mi se već vrti. - Reći ćeš ti meni malo više od jednog oh - započne, ali prekine se jer lift stane na idućem katu. - Ne valjda - zagunđa on dok žena s troje djece ulazi u lift. Pokušam se malo odmaknuti od njega, ali on me čvrsto grli oko struka, ne dopuštajući mi da se maknem. Jedno od djece počne plakati, a Hardin nestrpljivo otpuhne. Zamišljam kako bi bilo smiješno da se sad lift pokvari i da tu zaglavimo s tim djetetom koje plače. Srećom po Hardina, trenutak kasnije lift staje na našem katu i mi izlazimo. - Doslovno mrzim djecu - žali se on dok prilazimo vratima stana. Kad otključa i otvori, iz stana nas zapuhne hladan zrak. - Ti si zatvorio grijanje - pitam ga dok ulazimo. - Ne, bilo je uključeno jutros. 274 Anna
Krvolocna Barbika Hardin ode do termostata i čujem kako psuje ispod glasa. - Piše da je ovdje osamdeset stupnjeva. Zvat ću službu održavanja. Kimnem i dohvatim deku s kauča, pa se omotam prije nego što sjednem. - Da, tako je... ne radi, a ovdje je hladno kao u ledari - govori Hardin u slušalicu. Trideset minuta? Ne, to ne bi išlo... Jebe mi se! Plaćam pravo malo bogatstvo da bih stanovao ovdje i ne želim da mi se cura tu smrzava - kaže, a onda se ispravi: - Ne želim da bude tako hladno. Pogleda u mene, a ja odvratim pogled. - Dobro. Petnaest minuta. Ne dulje - zadere se u slušalicu, pa baci telefon na kauč. - Poslat će nekoga da to sredi - kaže mi. - Hvala - smiješim mu se, a on sjeda kraj mene na kauč. Rastvorim deku da se može i on uvući k meni. Kad se smjesti, ja mu se popnem u krilo i provučem mu prste kroz kosu. - Što to radiš - pita. Ruke su mu na mojim bokovima. - Rekao si da imamo petnaest minuta - kažem, prelazeći usnama duž linije njegove vilice. On zadrhti. Pod usnama osjetim kako mu se lice razvlači u osmijeh. - Ti to mene provociraš, Tess? - Hardine - zastenjem. - Šalim se. A sada skidaj sve sa sebe - zapovjedi mi strogo, ali ne stignem reagirati jer njegove ruke su te koje već izvršavaju zapovijed.
275 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Koža joj se ježi dok joj jagodicama prstiju prelazim duž ruku. Znam da joj je hladno, ali volim misliti da se ježi i od uzbuđenja zbog mene. Čvršće je primim za ruke kad se počne namještati u mome krilu, gurajući se bokovima na pravo mjesto. Nikad još nisam nikoga toliko želio, i to tako često. Da, jebao sam puno cura, ali to je sve bilo zbog trenutnog uzbuđenja, i zbog toga da se poslije hvalim - nikad ne zbog toga da bih im bio bliži, kao što je to s Tessom. S njom, s njom je to zbog ovog osjećaja, zbog načina na koji joj se sitne dlačice ježe na koži od mog dodira, zbog toga što će se žaliti da se zbog tog ježenja mora češće brijati, i ja ću na to prevrnuti očima iako mislim da je baš duhovito, i zbog toga kako zaječi kad njezinu donju usnicu primim zubima, i onaj tihi plok koji usnica napravi kad je pustim pa udari o njene zube, i, najvažnije od svega, zbog toga što radimo nešto što samo ona i ja dijelimo. Nitko nije, niti će joj ikada biti blizak kao ja. Njezini mali prsti putuju do kopče grudnjaka dok joj sišem kožu na dekolteu. - Stani - kažem joj. - Nemamo puno vremena - podsjetim je dok ona pući usne, tjerajući me time da je još jače poželim. - Onda požuri i skini se - nježno zahtijeva ona. Volim to Što je sve slobodnija i otvorenija sa mnom, sa svakim danom koji prođe. - Znaš da mi to ne moraš dvaput govoriti. Primim je za bokove i podignem je malo, premještajući je na kauč. Skinem hlače i bokserice, pa joj rukom pokažem da legne. Dok uzimam kondom iz novčanika na stolu, ona skine tajice - te proklete tajice za jogu. Nikada, u svom dvadeset godina dugom životu, nisam vidio nešto više seksi. Nemam jebenog pojma što je s tim tajicama, možda je stvar u tome kako joj stoje, jasno pokazujući svaku njezinu rajsku oblinu, ili zato što joj tako savršeno ističu guzicu - u svakom slučaju, te će tajice doma morati nositi svaki dan. - Stvarno bi trebala pronaći neku kontracepciju, ne želim više koristiti ovo prigovaram, a ona kima glavom, zureći u moje prste dok navlačim kondom. Mislim to, stvarno: podsjećat čuje na to svakoga jutra. Tessa me iznenadi primajući me za ruku i pokušavajući me povući da sjednem na jastuk kraj nje. - Što - pitam, iako znam što želi da napravim, jer hoću to čuti iz njezinih usta. Volim tu nedužnost koja ju krasi, ali znam da je puno pohotnija nego što si dopušta priznati - a to je još jedna od stvari koje samo ja znam o njoj. Ona zuri u mene, a vremena nemamo, pa odlučim ne izazivati je. Umjesto toga, sjednem i odmah je podignem u krilo, uplićući joj potom prste u kosu i ljubeći joj usne. Gutam njezine uzdahe i jecanje dok je namještam na svoj kurac. Oboje glasno uzdahnemo kad se ona do kraja spusti, a ona izvrne oči, od čega gotovo odmah svršim. - Idući put ćemo to raditi polako, bejbi, ali ovaj put imamo još samo pet minuta na raspolaganju. Okej? - zapredem joj u uho dok ona vrti svojim punim bokovima. 276 Anna
Krvolocna Barbika - Mhmm... - stenje ona. Uzmem to kao podstrek da ubrzam ritam. Moje ruke je primaju oko leđa i privlače još bliže, tako da nam se sad prsa dodiruju i ja odižem bokove istim ritmom u kojem ona kruži svojima. Osjećaj je neopisiv; jedva da i dišem dok se oboje gibamo sve brže. Nemamo vremena i napokon sam i ja jednom odlučan da svršimo što brže. - Govori mi, Tess - molim je, znajući da će je biti sram, ali u nadi da će se ona, ako joj ga dovoljno jako zabijem, ako je dovoljno jako počupam za kosu, ohrabriti i govoriti mi onakve stvari kakve mi je već i prije govorila. - Okej - propenta ona i ja još ubrzam. - Hardine... Glas joj je drhtav i ona se grize za donju usnu kako bi se umirila, uzbuđujući me još više. Pritisak mi se nakuplja u dnu trbuha. - Hardine, tako te dobro osjećam... Stekla je samopouzdanje, a ja psujem ispod glasa. - Već stenješ i jecaš, a ja još ništa nisam ni rekla - hvali se ona. Njezin samodopadni ton gurne me preko granice, i još dalje. Njezino tijelo se trese i ukrućuje, gledam je kako svršava. Kao da me njezini orgazmi svaki put - ako ne i svaki put sve više - preplavljuju i uzbuđuju. Zato je se ne mogu nasititi, i nikada neću moći. Kucanje na vratima prene nas oboje iz našeg postorgazmičkog stanja, gotovo transa, i ona skoči s mene u hipu. Grabi svoju majicu s poda dok ja skidam potrošeni kondom i dižem hlače s poda. - Samo malo - vičem prema vratima. Tessa brzo pali mirisnu svijeću i popravlja ukrasne jastučiće na kauču. - Što će ti sad svijeća - pitam je dok navlačim majicu i hodam prema vratima. - Zato jer u sobi miriše po seksu - šapće ona iako je radnik pred vratima ne može čuti. Ona brzo prolazi prstima kroz kosu; samo se nasmijem i pretresem svoju kosu pa širom otvorim vrata. Muškarac pred vratima je visok, viši od mene, i ima gustu bradu. Smeđa kosa pada mu do ramena i izgleda kao da ima pedesetak godina. - Grijanje ne radi, je li tako - pita hrapavim glasom. Očito previše puši. - Da - kažem i gledam kako njegov pogled zastaje na mojoj Tessi. Naravno, ona se upravo sagnula da izvadi punjač za mobitel iz košare pod stolom. I naravno da pritom ima one svoje jebene tajice. I naravno da ovaj masni čovjek s prokletom bradom zuri u njezinu guzicu. I naravno da se ona uspravlja i sad stoji i gleda nas, potpuno nesvjesna čitave situacije. - Hej, Tess, zašto ne bi otišla u spavaću dok to ne popravimo - kažem. - Tamo je toplije. - Ne, dobro mi je i tu. Bit ću tu s tobom - slegne ona ramenima i sjedne na stolac. Strpljenje me napušta i kad ona podigne ruke iznad glave da skupi kosu u visoki rep, praktički priređujući pravu predstavu za ovoga seronju, moram se svim silama suzdržavati da je silom ne odvučem u drugu sobu. Bit će da ju ljutito promatram jer me ona upitno pogleda i potom kaže “okej”, očito zbunjena. Skupi svoje knjige u ruku i polako ode u spavaću sobu. - Popravite jebeni termostat - ispalim na starog pervertita. On šuteći počne raditi - i čitavo vrijeme samo šuti - pa je valjda pametniji nego što sam pretpostavio. 277 Anna
Krvolocna Barbika Nakon par minuta, Tessin mobitel zavibrira na kraju stola i kad vidim da na ekranu piše Kimberly, uzmem ga i javim se. - Halo? - Hardine? Kimberlyn glas je tako tanak i visok, nemam pojma kako ga Christian podnosi. Vjerojatno ga je privukla izgledom. Vjerojatno u noćnom klubu, gdje je od buke nije ni mogao čuti. - Ja sam. Sad ću ti dati Tessu... Otvorim vrata spavaće i vidim da Tessa leži na trbuhu preko kreveta s olovkom među zubima, mašući nogama u zraku. - Kimberly te zove - kažem joj i dobacim mobitel na krevet pokraj nje. Ona ga uzme i kaže: - Hej, Kim! Je li sve u redu? Nekoliko sekundi šuti i sluša, pa kaže: - O, ne! Pa to je strašno. Podignem obrvu, ali ona ne primjećuje. - Oh... okej... daj da popričam s Hardinom o tome. Samo sekundu, molim te, uvjerena sam da će biti sve okej. Makne mobitel od uha i rukom poklopi mikrofon na slušalici. - Christian je dobio neku želučanu virozu i Kim ga mora voziti u bolnicu. Ništa strašno, ali nema im dadilje - šapne mi ona. - I? - slegnem ramenima. - Nemaju koga zamoliti da pripazi na Smitha. - Aaaaa... ti mi to govoriš... jeer? - Pita bismo li mi mogli. Vidim da gricka unutrašnju stranu obraza. Čekaj. Nije valjda da želi sugerirati kako bi pristala čuvati to dijete. - Bismo li mi mogli što? Tessa uzdahne. - Pripaziti na dijete, Hardine. - Ne. Apsolutno ne. - Zašto ne? On je dobro dijete - zacendra ona. - Ne, Tessa, nismo mi vrtić. Nema šanse. Reci Kim neka mu da sedativ i pileću juhu i dosta o tome. - Hardine... ona mi je prijateljica, a on mi je šef - i bolestan je. Mislila sam da je on tebi drag - kaže, a meni se želudac prevrne. Naravno da mi je drag, pa bio je uz mene i moju mamu kad je moj stari zajebao, ali to ne znači da želim čuvati njegovo dijete, a još moram ići i na hokej s Landonom sutra. Rekao sam ne - ponovim, ne popuštajući. Zadnje što mi treba je neki dosadni klinac koji će mi razvlačiti glinamol po stanu. - Molim te, Hardine - preklinje me ona. - Nemaju nikog drugog. Znam da će ona reći da možemo, što god ja mislio o tome. Samo me zavlači. Pomirljivo uzdahnem i gledam kako joj se osmijeh razlijeva licem.
278 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
- Hoćeš prestati zanovijetati? Ponašaš se gore nego što će se on ponašati, a on ima pet godina - prekori me Tessa, a ja zakolutam očima. - Samo kažem, neću ja paziti na njega. I bolje mu je da ne takne ništa od mojih stvari. Ti si ga pristala čuvati, to je sad tvoj problem, ne moj - podsjetim je opet, i u taj tren kucanje na vratima najavi njihov dolazak. Sjedim na kauču i puštam Tessu da im otvori. Pogleda me, ali ne pušta da gosti njezini gosti - dugo čekaju: namjesti svoj najširi i najblistaviji osmijeh i Širom otvori ulazna vrata. Istoga trena Kimberly počne brbljati, točnije vrištati. - Puno vam hvala! Ne znate ni sami da ste nam upravo spasili život. Ne znam što bismo da nam niste mogli pričuvati Smitha. Christianu je tako loše, stalno povraća i mi... - Sve je u redu, stvarno - prekine je Tess, pretpostavljam zato što ne želi čuti baš sve detalje o Christianovu povraćanju. - Okej, dobro, on je u autu, pa mi je bolje da krenem. Smith je prilično samostalan, uglavnom se sam zabavlja, a znat će vam reći ako mu nešto bude trebalo. Ona se makne ulijevo i napokon vidim dječačića prljavoplave kose. - Hej, Smith! Kako si - reče Tessa čudnim glasom kakav još nisam čuo od nje. To je valjda njezin pokušaj tepanja, iako mali ima već pet godina. To može samo Tessa. Mali šuti, samo joj se nasmiješi i prođe pokraj Kimberly u dnevnu sobu. - Da, on ne priča puno - reče Kimberly Tessi, primjećujući kako joj se lice rastužilo. Iako mi je baš smiješno što mali nije ništa odgovorio na Tessin oduševljeni pozdrav, ne želim da se ona žalosti, pa je tom malom usrancu bolje da se pribere i bude ljubazan prema njoj. - Okej, sad stvarno idem - nasmije se Kim i zatvori vrata, nakon što je još jednom mahnula Smithu u pozdrav. Tessa se malo sagne i pita Smitha: - Jesi gladan? On odmahne glavom. - Žedan? Isti odgovor, samo što ovaj put mali sjedne na kauč prekoputa mene. - Hoćeš da se igramo? - Tess, mislim da samo hoće sjediti tu gdje sjedi - kažem joj i gledam kako joj se rumenilo penje uz obraze. Mijenjam programe na televiziji i nadam se da ću naći nešto da me zabavi dok ona čuva maloga. - Oprosti, Smith - ispričava se ona. - Samo sam se htjela uvjeriti jesi li dobro. On kimne, pomalo robotski, i sad vidim da zapravo užasno sliči svojem ocu. Kosa mu je gotovo iste boje, oči jednake zeleno-plave nijanse i kladim se da bi, kad bi se nasmijao, u obrazima imao iste rupice kao Christian. 279 Anna
Krvolocna Barbika Prolazi nekoliko minuta čudnovate tišine tijekom koje Tessa stoji kraj kauča i ja vidim da joj se plan raspada. Pretpostavila je da će on nahrupiti ovamo prepun energije i pun želje da se igra s njom. Umjesto toga, nije progovorio ni riječ, niti se miče sa svojeg mjesta na kauču. Odjeven je besprijekorno, kao što sam i mislio da će biti, a njegove malene bijele tenisice izgledaju kao da dosad nisu ni nošene. Dok gledam njegovu plavu polo majicu, pogledi nam se susretnu. - Što je - pitam ga. On brzo makne pogled. - Hardine - prekori me Tessa. - Što sad? Samo sam ga pitao zašto bulji u mene. Slegnem ramenima i promijenim kanal s nekog smeća na kojem sam slučajno stao. Kardashiansi su stvarno zadnja stvar na svijetu koju bih gledao. - Budi pristojan - mjerka me ona pogledom. - ljesam - kažem i slegnem u stilu “pa što onda”. Tessa prevrne očima. - Pa, idem ja napraviti večeru. Smith, želiš li sa mnom u kuhinju ili bi radije ostao tu s Hardinom? Osjećam njegov pogled, ali namjerno ga ne gledam. Neka ide s njom. Ona je danas dadilja, a ne ja. - ‘Ajde mali, idi s njom - kažem mu. - Slobodno ostani ovdje, Smith, Hardin ti neće ništa - uvjerava ga ona. On šuti. Koje iznenađenje. Tessa nestane u kuhinju, a ja pojačam televiziju kako bih izbjegao bilo kakav mogući razgovor s malim stvorom. Kao da bi se mali uopće mogao raspričati. Razmišljam o tome da odem za njom u kuhinju, a njega ostavim ovdje samog. Prolaze minute i meni postaje sve neugodnije sjediti s njim ovako šuteći. Zašto, zaboga, taj mali ništa ne govori? Zašto se ne igra, ili što već rade posranci od pet godina? - I, koja je špika? Zašto ne govoriš - konačno ga pitam. On slegne ramenima. - Nije pristojno ignorirati ljude kad te nešto lijepo pitaju - obavijestim ga. - Još je nepristojnije to što me pitaš zašto ne govorim - ispali mali na mene. Ima blagi britanski naglasak, ne tako jak kao njegov otac, ali i kod njega se osjeti. - Pa, sad bar znam da možeš govoriti - kažem, donekle zatečen njegovim drskim odgovorom. Zapravo i ne znam što bih mu rekao. - A zašto bi ti htio da ja govorim - pita mali. Doima se kao da je puno stariji nego što je. - Hm... Pa ne znam. Zašto ti se to ne sviđa? - Ne’am pojma - slegne on ramenima. - Je li kod vas sve okej - viče Tessa iz kuhinje. Na trenutak poželim joj reći da nije, da je klinac umro ili da je ozlijeđen, ali shvaćam da bi to bila loša šala. - Sve je u redu - dovikujem i ja njoj. Nadam se da će ubrzo biti gotova s tom večerom, jer ja sam s ovim razgovorom završio. - Zašto ti imaš te stvari u licu - pita Smith, pokazujući prstom na moj piercing u usni. 280 Anna
Krvolocna Barbika - Jer to želim. Možda je bolje pitanje zašto ii još nemaš nijedan - kažem ja njemu, praveći se da ne znam da je on tek mali klinac. - Je li to boli - pita on, kao da ga ništa nisam pitao. - Ne, nimalo. - Ali izgleda kao da boli - kaže. Napola se smiješi. Nije taj mali ni tako loš, valjda, ali i dalje mi ide na živce što je tu. - Još malo pa sam gotova - dovikuje Tessa. - Okej! Ja ga upravo učim kako da napravi bombu od gaziranog soka - dovikujem joj, a ona stvarno proviri glavu u sobu da provjeri što radimo. - Nije normalna - kažem ja njemu, a on se glasno nasmije i, stvarno, ima rupice. - Lijepa je - šapne mi mali držeći ruke oko usta da ih zakloni. - Je, stvarno je. Zar ne daje - kimam i gledam Tessu. Kosa joj je skupljena na vrhu glave u neurednu punđu, ima te svoje tajice i običnu bijelu majicu i ja shvaćam da cijelo vrijeme kimam glavom. Prekrasna je, a ne mora se ni potruditi oko toga. Znam da nas ona i dalje čuje i vidim da se smijulji dok odlazi natrag u kuhinju. Ne znam zašto se sad tako smijulji; pa što onda ako malo razgovaram s ovim klincem? I dalje me nervira, kao i svi ostali patuljci. - Aha, je, baš lijepa - on ponovno doda. - Okej, mali, daj se smiri. Ona je moja - zezam ga. On me gleda u čudu otvorenih usta. - Tvoja što? Tvoja žena? - Ne, jebote, ne - puhnem. - Jebote, ne - ponovi on. - Sranje, ne govori to - pružim ruku k njemu i pokrijem mu usta. - Da ne kažem sranje - pita me izmičući usta od mog dlana. - Ne, nemoj govoriti ni sranje ni jebote. Uf. To je jedan od brojnih razloga zbog kojih ne trebam biti blizu djece. - Znam da su to loše riječi - kaže mi on, a ja kimnem. - Onda ih nemoj govoriti - podsjetim ga. - Tko je ona ako ti nije žena? Bože, koje malo zabadalo. - Ona mi je cura. Sam sam si kriv. Nisam ga trebao poticati da govori. On sklopi ručice i pogleda me odozdo, kao kakav mali svećenik ili što ja znam tko. Želiš da ti ona bude žena? - Ne, ne želim da mi bude žena - kažem polako i razgovijetno, tako da malac čuje i možda ovaj put shvati. - Ikada? - Nikada. - A imate bebu? - Ne! Kvragu, ne! Otkud ti takve stvari padaju na pamet? 281 Anna
Krvolocna Barbika Stresem se na samu pomisao. - A zašto ti... - počne on, ali ga prekinem. - Prestani me ispitivati - zagunđam i on kimne pa mi uzme daljinski iz ruke i počne mijenjati programe. Prolaze minute, a Tessa ne izlazi iz kuhinje, pa odlučim otići tamo i vidjeti je li pri kraju s poslom. - Tess... jesi li skoro gotova, jer mali stvarno previše priča - požalim se i usput ukradem komadić kuhane brokule s poslužavnika. Ona mrzi kad jedem prije nego što je jelo stvarno gotovo, ali u mojoj dnevnoj sobi nalazi se petogodišnje dijete i valjda mogu pojesti prokletu brokulu. - Aha, još minutu ili dvije - odgovori ona ne gledajući me. Glas joj je čudan, sva se nekako čudno drži. - Jesi dobro - pitam je kad se okrene i vidim da su joj oči pune suza. - Aha, dobro sam. To mi je samo od luka - slegne ramenima i otvori slavinu da opere ruke. - Onda dobro... Ma pričat će on i s tobom. Sad se zalaufao - uvjeravam je. - Aha, znam. Nije to... stvarno, samo luk - reče ona opet, tužno.
282 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Mali usranac sjedi kao mutav i samo kima kad ga Tessa veselo pita: - Voliš li piletinu, Smith? - Joj, piletina je suuuper - kažem ja, s pretjeranim entuzijazmom, samo zato da malo popravim raspoloženje Tessi. Jebeni klinac i dalje ne želi pričati s njom. Ona mi se susretljivo nasmiješi, ali ne gleda me u oči. Ostatak večere jedemo u tišini. Dok Tessa posprema kuhinju, ja idem natrag u dnevnu sobu. Čujem male stope kako tapkaju za mnom. - Trebaš nešto - pitam i uvalim se na kauč. - Ne - slegne on i zagleda se u televiziju. - Okej, onda... Na televiziji večeras stvarno nema ništa. - Hoće li moj tata umrijeti - odjednom pita tanašni glas kraj mene. Pogledam ga. Molim? - Moj tata, hoće li umrijeti - pita Smith, iako pritom izgleda prilično neuznemireno. - Ne, samo je bolestan jer se otrovao hranom ili tako nešto. - Moja mama je bila bolesna i sad je mrtva - reče on, a blagi drhtaj u njegovu glasu pokaže mi da nije imun na osjećaj brige. Nešto me stisne u grlu. - Mmm... da. Ali to je bilo nešto drugo. Jadan mali. - Zašto? Kriste, koliko pitanja. Najradije bih pozvao Tess, ali predomislim se kad vidim neku čudnu zabrinutost na njegovu licu. Osim toga, nije ni do sada htio pričati s njom, pa sigurno ne bi htio ni da je sad pozovem ovamo. - Tvoj tata je samo malo bolestan... a tvoja mama je bila jako bolesna. Tata će biti dobro. - A ti sada lažeš? Mali mi zvuči puno preozbiljno za svoju dob, baš kao što sam i ja uvijek zvučao. Valjda se to dogodi kad si natjeran prebrzo odrasti. - Ne, rekao bih ti istinu u slučaju da tvoj tata umire - kažem, i stvarno to mislim. - Stvarno bi? Njegove svijetle oči previše su blistave i strah me je da će se još i rasplakati. Nemam jebenog pojma što da napravim ako se sada rasplače. Pobjeći ću. Pobjeći ću u drugu sobu i sakriti se iza Tesse. - Aha. A sada pričajmo malo o nečem manje morbidnom. - Što je morbidno? - Nešto totalno opako i sjebano - objasnim mu. 283 Anna
Krvolocna Barbika - Loša riječ - prekori me mali. - Ja to smijem reći jer sam odrastao. - Ali je i dalje loša. - Ti si već dvaput rekao lošu riječ. Mogao bih te tužiti tati - zaprijetim mu. - A ja ću tebe reći tvojoj lijepoj curi - priprijeti i on meni, i ja se glasno nasmijem, iako nisam htio. - Okej, okej, pobijedio si - kažem, podižući dlanove u zrak. Tessa proviri iza vrata. - Smith, želiš li doći ovdje, k meni? Smith ju gleda, pa pogleda mene i opet nju i pita: - Mogu ostati s Hardinom? - Ne znam - započne ona, ali prekinem je. - Dobro je - uzdahnem i dodam malom daljinski.
284 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Gledam kako se Smith gnijezdi po kauču, i svaki put kad se pomakne smjesti se malo bliže Hardinu. Hardin ga gleda s oprezom, ali ne govori mu ništa i ne sprečava ga da se približi. Ironično, izgleda da mali Smith voli Hardina, a Hardin prezire djecu. Iako, ne znam da li se i Smith ubraja u kategoriju djece, jer više djeluje kao neki mali seoski džentlmen iz Austiničinih romana. Nikada, tako je rekao Smithu kad ga je pitao hoće li me oženiti. Nikada. On sa mnom ne planira budućnost. Slutila sam to negdje duboko u sebi, ali svejedno me je zaboljelo kad sam to čula izgovoreno naglas, i kako je to hladno i odrješito rekao, kao da je riječ o šali. Mogao je bar malo ublažiti izraz. Ni ja se ne želim udati u ovom trenutku i, naravno, ne još godinama. Ali ideja da to ne postoji ni kao mogućnost, to me boli, jako. Govori da hoće sa mnom biti zauvijek, a ipak se ne želi vjenčati? Što, zar bismo vječno trebali biti “dečko i cura”? Zar to znači da ja nikad neću imati djecu? Hoće li on mene voljeti dovoljno jako da mi nadoknadi sve i da budem zadovoljna svojim životom, drukčijim od onog koji sam oduvijek za sebe zamišljala? Iskreno, stvarno ne znam i u glavi mi bubnja od razmišljanja o tome. Ne želim se sad zamarati predubokim mislima o budućnosti; tek mi je devetnaest. Tako se lijepo slažemo ovih dana, i ne želim to kvariti. Kad je kuhinja čista i perilica napunjena, opet povirim u dnevnu sobu da vidim što rade Hardin i Smith, pa odem u spavaću da si pripremim stvari za sutra. Mobitel mi zazvoni kad izvadim dugu crnu suknju koju ću sutra obući. Kimberly. - Hej, je li sve okej - pitam dižući slušalicu. - Je, dali su mu neki antibiotik i uskoro će nas poslati kući. Možda će biti već i puno sati, nadam se da je to okej - kaže ona. - Naravno da je okej. Ne morate žuriti. - Kako je Smith? - Dobro je. Zapravo se cijelo vrijeme druži s Hardinom - kažem joj, a i sama ne mogu vjerovati kako to zvuči. Ona se od srca nasmije. - Zbilja? On i Hardin? - Da, ni ja ne mogu vjerovati - okrenem očima i vratim se opet u dnevnu sobu. - Pa, stvarno neočekivano. Ali to vam je bar dobra vježba za vrijeme kad ćete imati punu kuću malih Hardina - zeza se ona. Ali njezine riječi ugrizu me za srce. - Da... valjda. Želim promijeniti temu prije nego što mi ova knedla u grlu još više naraste. - No dobro, mi dolazimo uskoro, nadam se. Smith ide spavati u deset, ali budući da je već sada deset, ostavite ga budnog dok sam ne zaspe. Još jednom hvala - reče Kimberly i poklopi. Zastanem u kuhinji da pripremim gablec za sutra; jednostavno ću spakirati ono što je ostalo od večere. 285 Anna
Krvolocna Barbika - Zašto - čujem kako Smith pita Hardina. - Zato jer su zatočeni na otoku. - Zašto? - Avion im se srušio. - Kako to da nisu mrtvi? - To je serija. - Glupa serija - reče Smith, a Hardin se nasmije. - Da, mislim da si u pravu. Vidim da Hardin zabavljeno vrti glavom, a Smith se smijulji. Slični su, na neki način: rupice u obrazima, oblik očiju i osmijeh. Zamišljam da je i Hardin, kad je bio mali, izgledao ovako, samo s tamnom kosom i drugom bojom očiju. - Je li okej da odem u krevet ili želiš da pazim na njega - pitam Hardina. On pogleda u mene, pa u Smitha. - Ovaj... ma sve okej. Ionako samo gledamo glupu televiziju - reče. - Okej. Laku noc, Smith. Vidimo se uskoro, kad Kim dođe po tebe - kažem mu. On pogleda u Hardina, pa u mene i nasmiješi se. - Noć - prošapće. Okrenem se da ću krenuti u sobu, ali osjetim da me Hardin prima za ruku. - Hej, a meni nećeš poželjeti laku noć - pita nadureno. - Oh... da.. Sorry - zagrlim ga i poljubim u obraz. - Laku noć - kažem i on me opet zagrli. - Jesi sigurna da si dobro - pita držeći me za ramena kako bi mi bolje vidio lice. - Aha, samo sam umorna, a on se ionako želi družiti s tobom - slabašno se nasmiješim. - Volim te - kaže mi i poljubi me u čelo. - Volim te - odvratim, pa požurim u spavaću sobu i zatvorim za sobom vrata.
286 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Idućeg dana, vrijeme je lijepo, bez snijega i sa sasvim malo bljuzge uz pločnike. Kad dođem u Vance, Kimberly sjedi za svojim stolom i smiješi mi se dok uzimam svoju uobičajenu kavu i krafnu. - Nisam ni čula kad si sinoć došla. Zaspala sam - kažem joj. - Znam, i Smith je spavao. Hvala ti još jednom - reče ona dok joj zvoni telefon. Moj ured mi danas izgleda čudno, nakon što sam jučer bila na kampusu. Ponekad mi se čini kao da živim dvostrukim životom: pola od toga sam studentica na koledžu, a pola odrasla osoba. Imam stan sa svojim dečkom i plaćeno stažiranje koje se doista čini kao pravi posao, a ne tek pripravnički. Obje polovine volim, a da moram odlučiti, izabrala bih odrasli život, ali s Hardinom. Uronim u posao i vrijeme do ručka brzo mi prođe. Nakon nekoliko relativno nezanimljivih rukopisa, sad sam naletjela na jedan koji mi potpuno zaokuplja pažnju, i ručak pojedem vrlo brzo kako bih se što prije vratila čitanju. Nadam se da će se pronaći lijek za bolest glavnog junaka; srce će mi prepući umre li. I ostatak dana prođe mi brzo, jer sam potpuno uvučena u priču koju čitam, i koja završi užasno tužno. Obraza mokrih od suza, ustanem od stola i krenem kući. Danas se nijednom nisam čula s Hardinom, otkako sam ga jutros ostavila pospanog i mrzovoljnog u krevetu, i sad opet ne mogu prestati misliti na ono što je rekao sinoć. Treba mi neka distrakcija; kad bih bar nekako mogla jednostavno ušutkati svoje misli, onako kako to drugi ljudi, čini se, mogu. Ne sviđa mi se što o svemu previše razmišljam, ali ne mogu si pomoći. Takva sam, a sad ne mogu misliti ni na što drugo osim na to da Hardin i ja nemamo budućnost. Ipak, moram napraviti nešto da prestanem s tim mislima. I on je takav kakav je, a to znači da se ne želi nikada vjenčati, niti imati djece. Možda bih mogla nazvati Steph kad obavim kupnju namirnica i operem veš jer će Hardin i Landon danas kasno popodne ići na hokej... Bože, nadam se da će to dobro proći. Kad dođem u stan, zateknem Hardina kako čita u spavaćoj. - Hej, seksi. Kako ti je prošao dan - pita me čim uđem. - Dobro, valjda. - Nešto nije u redu - pogleda me začuđeno. - Rukopis koji sam danas pročitala završio je tako tužno, nevjerojatno. Srce mi se slama - kažem, svladavajući se da se opet ne rasplačem. - O, sigurno je dobro napisano kad si još uvijek tužna zbog toga - nasmiješi se on. Sreća da te nisam vidio kad si prvi put pročitala Zbogom oružje. Svalim se na krevet pokraj njega. - Ovo je još gore, puno gore. On me primi za majicu i povuče tako da legnem s glavom na njegovu ramenu. - Moja osjetljiva dušice. 287 Anna
Krvolocna Barbika Dok prolazi prstima gore i dolje po mojim leđima, od načina na koji je upravo izgovorio te riječi zatreperi mi u trbuhu. Kad god me nazove svojom, u bilo kojem obliku, osjetim navalu sreće, a ne znam bih li baš trebala. - Jesi li uopće išao danas na predavanja - pitam ga. - Ne. Iscrpilo me ono sinoć. Paziti na patuljka nije mala stvar. - Pod ‘paziti’ si valjda mislio na gledanje televizije s njim? - Ista stvar. U svakom slučaju, angažirao sam se više od tebe. - I, svidio ti se, zar ne - pitam, a ne znam ni sama što smjeram s tim pitanjem. - Ne... mislim, nije on loš, za jedno dijete, ali znaš da meni klinci nisu na vrhu top-liste. U svakom slučaju, ne planiram se baviti čuvanjem djece u skoroj budućnosti - nasmiješi se on. Prevrnem očima, ali ne kažem više ništa o Smithu. - Jesi spreman za utakmicu? - Ne, već sam mu javio da neću ići. - Hardine! Ali moraš ići - vrisnem ja. - Ej, zezam te... Landon će doći svaki čas. Ali debelo ćeš mi vratiti za tu uslugu, znaš zagunđa Hardin. - Ali ti voliš hokej, a Landon je baš ugodno društvo. - Ne toliko ugodno kao ti - reče on ljubeći me u obraz. - Previše si mi veseo za nekoga tko se ponaša kao da ga vode na klanje. - Ako ovo pođe po zlu, neću ja biti taj kojeg na kraju kolju. - Bolje ti je da večeras budeš ljubazan prema Landonu - upozorim ga. On podigne ruke glumeći nedužnost, ali znam ja njega. Čuje se kucanje na vratima, a Hardin se ne pomiče. - To je tvoj prijatelj, ti mu otvori reče. Prijekorno ga pogledam, ali odem otvoriti vrata. Landon na sebi ima hokejaški dres, plave traperice i tenisice. - Hej, Tessa - kaže sa svojim uobičajenim prijateljskim osmijehom i grli me u pozdrav. - Možete li malo skratiti to grljenje - pita Hardin prije nego što sam uspjela i odgovoriti na pozdrav. - Pa, već vidim da će nam večeras biti zabavno - zeza se Landon i prođe rukama kroz svoju kratku kosu. - Bit će to večer tvog života - dobacuje mu Hardin. - Sretno - kažem Landonu, koji se samo smijulji. - Oh, Tess, vidiš da se samo pravi važan, kao da nije totalno uzbuđen što će napokon provesti malo vremena sa mnom - smije se Landon, a Hardin koluta očima. - Ovdje ima malo previše testosterona za moj ukus. Idem se ja presvući i obaviti neke sitnice. Lijepo se zabavite vas dvojica - kažem, ostavljajući dečke njihovim natezanjima.
288 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Dok se Landon i ja probijamo kroz gužvu, gunđam i pitam ga: - Zašto su se svi već skupili? On me pogleda nekako svisoka. - Zato što zbog tebe dolazimo posljednji. - Utakmica neće početi još petnaest minuta. - Ja obično dođem sat ranije - objasni on. - Naravno da ti dođeš sat ranije. I kad nisam s Tessom, kao da sam s Tessom - potužim se. Njih dvoje stvarno jesu isti kad je riječ o tome da budu prvi i najbolji u svemu što rade. - Trebala bi ti biti čast što si s Tessom - kaže on meni. - Prestani biti serator i možda ćemo se čak i zabaviti na utakmici - kažem mu uvjerljivo, ali ne mogu sakriti titranje osmijeha na licu. - Sorry, Landon - ispravim se. Meni i jest čast Što sam s njom. A sad se malo opusti, može - nasmijem se. - Naravno, naravno. Idemo pronaći naša sjedala - tiho kaže i ode ispred mene. - Koji im je klinac! Ma jesi li vidio? Kako je moguće da to nisu ubrojili - viče Landon kraj mene. Nikad ga nisam vidio ovako zapaljenog. Ali i kad je ljut, i dalje zvuči kao pičkica. - Ma dajte - viče on opet, a ja se od smijeha ugrizem za jezik. Izgleda da je Tessa ipak u pravu: nije on ni tako loše društvo. Naravno, nije moj prvi izbor, ali nije ni loš. - Vidim da, što ti više vičeš i urlaš, njima rastu šanse za pobjedu - kažem mu. On me ignorira i dalje viče i huče, ovisno o tome kako se okreće sreća u igri. Ja malo gledam kako igraju, malo šaljem Tessi lascivne poruke i prije nego što i shvatim što se zbiva, Landon urla “jeee” jer njegov tim pobjeđuje u zadnjoj sekundi. Gužva se stvara na izlazima iz arene i ja se guram kroz gomilu. - Pazi malo - upozori neki glas iza mene. - Žao mi je - ispričava se Landon umjesto mene. - To sam i mislio - kaže glas i ja se okrenem. Nervozni Landon stoji kraj nekog idiota odjevenog u dres protivničkog tima. Landon guta knedle, ali šuti dok ga taj tip i drugi iz njegove grupe nastavljaju provocirati. - Gle kako se usrao od straha - kaže drugi, valjda prijatelj ovog idiota. - Ja... ja... - muca Landon. Je V ti to mene zafrkavaš? - Odjebite, obojica - prijeteći im se obratim, a oni istodobno pogledaju u mene. - Ili što - kaže viši od njih. Dah mu smrdi na pivo. - Ili ću vas ja obojicu ušutkati tu pred svima, eto što - upozorim ga, i stvarno to mislim. - Daj, Dennis, idemo - govori niži, koji očito ima malo zdrave pameti i povuče prijatelja za dres pa nestanu u gužvi. Ja zgrabim Landona za podlakticu i vučem ga kroz gužvu za mnom. Tessa bi me ubila da mu se večeras nešto dogodi. 289 Anna
Krvolocna Barbika - Hvala ti za ono, ali stvarno nisi trebao - kaže mi Landon kad stignemo do auta. - Okej, nemoj mi se tu raspekmeziti - nacerim se, a on odmahne glavom, smijući se potiho. - Da te odvezem natrag do stana - pita me nakon nekoliko minuta čudne tišine, dok sjedimo u autu i čekamo da se raščisti gužva ispred nas na parkiralištu. - Da, može. Pogledam na mobitel da vidim je li mi Tessa što odgovorila; nije. - A ti se seliš - pitam Landona. - Ne znam još. Stvarno bih htio biti bliže Dakoti - kaže on. - Pa zašto se ona ne doseli ovamo? - Zato što se ovdje ne može profesionalno baviti baletom, mora biti u New Yorku. Landon pusti još jedan auto ispred nas, usprkos činjenici da smo se jedva i pomakli naprijed u silnoj prometnoj gužvi. - A ti ćeš samo tako ostaviti sve i odseliti se k njoj - otpuhnem ja. - Da, radije bih ostavio sve nego bio ovako daleko od nje. Meni ne smeta da se preselim. New York je super mjesto za život, uostalom. A za vezuje potrebno dvoje, zar ne? Ne može se uvijek ugađati samo jednoj osobi u vezi - reče, gledajući me postrance. Koji je sad to kurac? - I na koji način se to mene tiče? - Pa ne tiče te se, ali ako si to shvatio osobno, onda te se možda i tiče. Grupa pijanih idiota posrče ispred auta, ali Landonu kao da uopće ne smeta što nam priječe prolaz. - Daj zašuti - kažem mu ja. Sad se stvarno ponaša kao kreten. - Zar hoćeš reći da se ti ne bi preselio u New York za Tessom? - E, baš ti o tome i govorim. Ne želim živjeti u New Yorku i neću živjeti u New Yorku. - Znaš da u vašem slučaju nisam mislio na New York, nego na Seattle. Ona želi živjeti u Seattleu. - Ona se seli u Englesku sa mnom - kažem mu ja. Pojačam radio nadajući se da ću time okončati ovaj razgovor. - Ali ti znaš da ona to ne želi. I kad znaš da ne želi, zašto bi je prisiljavao? - Ne prisiljavam ja nju ni na što, Landone. Preselit će se sa mnom jer trebamo biti zajedno i zato što neće htjeti biti bez mene, eto tako. Opet provjerim mobitel, čisto da me prođe nervoza koju u meni budi moj dragi polubrat. - Koji si ti šupak. Ja slegnem ramenima. - Nikad nisam ni tvrdio drukčije. Nazovem Tessu i čekam da se javi. Ne javlja se. Krasno, baš krasno. Nadam se da će biti doma kad dođem. Da Landon ne vozi ovako prokleto sporo, već bih bio doma. Šutim i cupkam kožicu oko noktiju. Nakon vožnje koja mi se činila dugom tri sata, Landon napokon zaustavlja auto ispred mog stana. 290 Anna
Krvolocna Barbika - Ovo večeras i nije bilo tako loše, ha - pita dok izlazim iz auta i ja se nasmijem. - Ne, nije bilo jako loše - priznam. A onda dodam: - Ako nekom priznaš da sam to rekao, ubit ću te. Landon se glasno nasmije i krene dalje. Ispustim dugački uzdah. Drago mi je što ga nisu ona dva kretena istukla večeras. Kad uđem u stan, Tessa čvrsto spava na kauču, pa sjednem kraj nje i malo je gledam.
291 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Nakon što sam neko vrijeme gledao Tessu, podignem je na ruke i odnesem u spavaću sobu. Ona me grli, iako se ne budi, i naslanja glavu na moja prsa. Nježno je položim na krevet i pokrijem je do pola grudi. Poljubim je u čelo i odmičem se od nje kako bih se spremio za spavanje, kad ona nešto promumlja. - Zed - kaže ona razgovjetnije. Molim? Zatečeno zurim u nju, pokušavajući razabrati nije li mi se možda učinilo. Nije valjda rekla... - Zed - nasmije se ona i prevrne na trbuh. Koji kurac? Najradije bih je odmah probudio i tražio da mi objasni zašto je zazvala njegovo ime - i to dvaput - u snu. Ali znam, ovako paranoičan i sjeban kakav već jesam, što bi mi rekla. Rekla bi mi da se nemam razloga brinuti, da su oni samo prijatelji, da me voli. Možda to i jest djelomično istina, ali upravo je izgovorila njegovo ime. Ovo mi je stvarno previše. Čuti da moja cura sanja Zeda, i to nakon što sam proveo večer s jebenim Landonom, koji je toliko siguran u svoju budućnost. A ja nisam siguran ni u što, ne na način na koji on jest, a očito ni Tessa nije posve sigurna u mene. Inače ne bi sanjala Zeda. Dohvatim papir i olovku i napišem joj poruku, ostavim je na komodi i izađem u noć. ★★ ★
Okrenem auto prema Taverni na kanalu. Ne kanim ići baš u Tavernu, za slučaj da su Ned i njegova ekipa tamo, ali blizu se nalazi jedno mjesto na kojem sam puno puta pio. Jednostavno moraš voljeti državu Washington i imbecile koji te nikad ne pitaju jesi li punoljetan. Tessin glas vrti mi se u glavi, ono njezino upozorenje od prošli put, kad mi je rekla neka ne pijem, ali jebe mi se. Potrebno mi je piće. Vrte mi se u glavi i drugi glasovi: Landon i Zed. Zašto svi oko mene misle da mi je njihovo mišljenje bitno? Neću se seliti u Seattle - što se mene tiče, jebe mi se i za Lan- dona i za njegove usrane savjete. Ako hoće, neka hoda po svijetu za svojom curom - ja neću. Vidim ja kako bi to bilo: neka ja fino skupim svoje prnje i preselim se s njom u Seattle, a ona će mi dva mjeseca kasnije reći da joj je puna kapa i mene i mojih sranja i ostaviti me. Seattle, to je njezin svijet, a ne moj, i lako bi me iz njega izgurala, jednako kao što me tamo i dovukla. Kad uđem u bar, glazba tiho svira i nema puno ljudi. Poznata plavokosa konobarica stoji za šankom i gleda me iznenađeno, sa zanimanjem. - Dugo se nismo vidjeli, Hardine. Jesam li ti nedostajala? Naceri se i obliže svoje pune usne, očito se prisjećajući naših noći. 292 Anna
Krvolocna Barbika - Aha, a sad mi daj piće - odgovorim joj.
293 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Probudim se, a Hardina nema u krevetu. Pretpostavim da pije kavu u kuhinji ili da je pod tušem, pa pogledam na mobitelu koliko je sati i prisilim se ustati. Iako nisam nikuda otišla sinoć, osjećam se prilično umorno, pa se i ne trudim oko svog izgleda - navučem samo traperice i majicu s logotipom Sveučilišta Washington. Malo sam u napasti da obučem svoje tajice za jogu, pa da malo zezam Hardina po kući, ali nema ih nigdje. Znajući njega, vjerojatno ih je negdje sakrio, tako da me nitko drugi ne vidi u tim tajicama. Ponovno pogledam u gornju ladicu komode, a kad je zatvaram, s komode padne papirić. Otišao sam s tatom na doručak, ispisano je Hardinovim rukopisom. I sretna sam i zbunjena zbog toga. Stvarno se nadam da će Hardin i njegov otac nekako izgraditi svoj odnos. Pretpostavim da su dosad već možda i doručkovali, nazovem Hardina, ali ne javlja se. Pošaljem mu poruku, pa požurim van, naći se s Landonom u kafeteriji. Kad stignem tamo, Landon sjedi za stolom i pokazuje na dvije čaše na stolu. - Već sam uzeo i za tebe - govori smiješeći se i podižući papirnatu šalicu s kavom. - Lijepo od tebe, hvala. Gorko-slatki okus kave konačno me potpuno razbudi, ali sad se, bistre glave, mogu mogu samo još jače brinuti što mi se Hardin ne javlja. - Pogledaj nas, pravi smo polaznici koledža - šali se Landon, pokazujući na moju majicu pa na svoju, identičnu mojoj. Smijem se i pijem svoju kavu, blagoslovljena bila. - Hej, a gdje je Hardin danas - pita Landon. - Nije te dopratio. Slegnem ramenima. - Ne znam. Ostavio mi je poruku da je otišao na doručak s tatom. Landon zastane na pola gutljaja i upitno me pogleda. - Stvarno? Nakon par trenutaka, samo kimne i kaže, kao sam za sebe: - I čudnije stvari se znaju dogoditi, valjda. Njegova reakcija me dodatno uznemiri. Hardin je stvarno otišao naći se s tatom. Ili nije? Dok Landon i ja hodamo prema predavaonici, tjeskoba koju osjećam samo raste. Hardin mi se još uvijek nije javio. Kad sjednemo, Landon me pogleda i upita: - Jesi dobro - i kad otvorim usta da mu odgovorim, ugledam kako profesor Soto ulazi u prostoriju. - Jutro, svima! Oprostite što kasnim, prošla mi je noć dugo trajala - nasmiješi se, strese sa sebe kožnu jaknu i baci je preko stolice. - Nadam se da ste svi našli vremena da kupite ili bar ukradete dnevnik? Landon i ja se pogledamo i izvadimo svoje dnevnike. Kad pogledam uokolo, vidim da smo nas dvoje jedini koji smo donijeli svoj dnevnik i opet se iznova začudim kako su studenti nepripremljeni. 294 Anna
Krvolocna Barbika Ali profesor Soto mirno nastavlja i odsutno namješta kravatu. - Ako nemate dnevnik, izvadite komad papira, jer u prvom dijelu sata radit ćemo na vašem prvom dnevničkom zadatku. Nisam još odlučio koliko ćete zadataka dobiti, ali kao što sam vam rekao, veći dio svoje ocjene zaslužit ćete dnevnikom, pa se, molim lijepo, oko njega malo i potrudite. Naceri se i sjedne, stavljajući šake na stol. - Želim čuti što vi mislite o vjeri. Što ona znači vama? Ne postoji, ali doslovno ne postoji pogrešan odgovor na ovo pitanje, a vaša osobna vjerska uvjerenja ne igraju pritom odlučujuću ulogu. Možemo odgovoriti na više različitih načina - na primjer, vjerujete li u neku vrstu uzvišene sile? Mislite li da vjera može donijeti dobro ljudima? Možda o vjeri mislite nešto potpuno drukčije - da li vjera u nešto ili nekoga može promijeniti ishod situacije? Ako vjerujete, recimo, da vaš nevjerni ljubavnik može prestati biti nevjeran, mijenja li to išta na stvari? Da li vas vjera u Boga - ili u više bogova - čini boljom osobom od nekoga tko ne vjeruje? Napišite nešto na temu vjere, bilo što - kaže on. Mnoštvo ideja vrti mi se po glavi. Kad sam bila mala, išla sam u crkvu, ali moram priznati da nemam neki poseban odnos prema Bogu. Svaki put kad pritisnem olovku na prvu stranicu dnevnika, u mislima mi se pojavi Hardin. Zašto mi se još nije javio? Inače me uvijek nazove. Ostavio mi je poruku, dobro, bar znam da je s njim sve okej, ali gdje je sad? Kad će se javiti? Kako nemam odgovora ni na jedno pitanje, panika u meni počne rasti. On se toliko promijenio, popravio je svoje ponašanje. Vjera. Vjerujem lija previše Hardinu? Ako nastavim imati vjere u njega, hoće li to pomoći da se on promijeni? Prije nego što i shvatim kud mi je pobjeglo vrijeme, već sam na trećoj stranici. Većina teksta koji sam napisala izvire odnekud duboko iz mene, oslobađajući moj um i srce. Kao da mi je neki teret pao sa srca, već time što pišem o svojoj vjeri u Hardina. Profesor Soto objavi da je kraj sata i ja slušam Landona koji mi priča o tome što je pisao u dnevnik. On je odlučio pisati o svojoj vjeri u sebe i budućnost. Ja sam, bez razmišljanja, pisala samo o Hardinu. Sad ne znam ni sama što bih o tome mislila. Ostatak dana vuče se presporo, jer Hardin se i dalje ne javlja. Do jedan sat sam ga još triput nazvala i poslala mu još osam poruka, a opet ništa. Loše se osjećam u vezi s tim pogotovo sad, nakon što sam i na satu pisala o svojoj vjeri u njega - a ipak mi je prva misao strah da on upravo radi nešto što nije dobro za nas. Druga misao mi je Molly. Zanimljivo kako se uvijek nje sjetim kadje neka nevolja na pomolu. Okej, nije zanimljivo, ali je čudno. Ona je poput neke prikaze koja me počne proganjati čak i kad ne mislim da bi me on varao.
295 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
- Hoćeš još jednu šalicu kave - pita me ona. - Dobro će ti doći da ubije mamurluk. - Ne treba, znam ja kako se riješiti mamurluka. Imao sam ga dovoljno mnogo puta zarežim. Carly zakoluta očima. - Ne budi kreten. Samo sam te lijepo pitala. - Prestani govoriti. Protrljam čelo. Njezin glas mi zvoni u glavi kao paklena zvona. - Simpatičan kao i uvijek, vidim. Ona se nasmije i ostavi me samog u njezinoj maloj kuhinji. Da, kreten sam što sam uopće ovdje. Ali kao da sam imao nekog izbora. Okej, imao sam izbora, samo pokušavam naći opravdanje za ovo što sam napravio. Bio sam bezobrazan, i rekao sam neke ružne stvari o Tessi, i još sjedim tu, u ovoj Carlynoj kuhinji pijući jebenu kavu... a kasno je popodne. - Da te odvezem do tvog auta - viče ona iz druge sobe. - Hoću - odgovorim, a ona uđe u kuhinju, samo u grudnjaku. - Imaš sreće što sam te onakvog pijanog dovela k sebi. Moj dečko će se svaki čas pojaviti, moramo krenuti - reče navlačeći majicu preko glave. - Imaš dečka? Krasno. Ovo postaje sve bolje i bolje. Ona prevrne očima. - Da. Imam. Možda tebe i čudi što ponetko želi i više od parade jebača u životu. Gotovo joj priznam za Tessu, ali ipak odlučim prešutjeti, jer se to nje i ne tiče. - Moram prvo pišati - kažem joj i odem u zahod. U glavi mi bubnja i ljut sam na sebe što sam došao ovamo. Trebao sam biti kod kuće... zapravo, u kampusu. Čujem kako mi mobitel vibrira u kuhinji i naglo se okrenem. - Da se ni slučajno nisi javljala - zaderem se na Carly, a ona ustukne korak unatrag. - Neću, pa nisi normalan. Ej, sinoć nisi bio ovakav kreten kao sad - prigovori, ali ja je ignoriram. Idem za Carly prema njezinom autu, a svaki korak po asfaltu bolno mi odzvanja u glavi. Nisam smio toliko piti. Nisam smio piti uopće. Gledam u Carly koja spušta svoj prozor i pali cigaretu. Kako mi se ona ikad mogla svidjeti? Ne veže sigurnosni pojas. Šminka se na semaforu. Tessa je toliko drugačija od nje, drugačija od svih cura s kojima sam ikada bio. Dok se vozimo prema baru u kojem sam se sinoć tako napio, ponovno čitam Tessine poruke, opet i iznova. Ovo je grozno - pa sigurno se jako brine. U glavi mi je previše mutno da bih smislio dobar izgovor, pa joj napišem samo: “Zaspao sam u autu jer sam sinoć previše popio s Landonom. Brzo sam doma.” Nešto mi je čudno, pa malo zastanem. Ali mozak mi je spržen, pa stisnem tipku za slanje poruke i nastavim gledati u ekran, čekajući njen odgovor. Ništa. 296 Anna
Krvolocna Barbika Pa, ne mogu joj reći da sam ostao kod Carly. Ne bi mi to oprostila, ne bi htjela ni razgovarati sa mnom. Znam da ne bi. Već mi se ionako čini da joj je u posljednje vrijeme dosta mojih sranja. Znam da je. Jednostavno ne znam kako bih to popravio. Carly me prene naglo zakočivši, uz psovke. - Aaah, jebote. Moramo okolo, ovdje je bio sudar - kaže, pokazujući na niz automobila nanizanih ispred nas. Pogledam i vidim muškarca koji priča s policajcem. Pokazuje na srebrni auto koji izgleda kao... baš kao... Obuzme me panika. - Stani tu - viknem. - Molim? Isuse, Hardine... - Rekao sam ti da staneš tu, jebote - bez razmišljanja otvorim vrata i prije nego što je ona posve zaustavila, izletim van trčeći prema skršenom vozilu. - Gdje je drugi vozač ljutito pitam policajca i osvrćem se na sve strane. Prednji dio srebrnog auta ružno je oštećen, a onda vidim i propusnicu za parkiralište na Sveučilištu Washington obješenu na retrovizor. Dovraga. Ako se njoj nešto dogodilo... ako je nastradala... - Gdje je vozačica? Neka mi netko odgovori, jebote - vrištim. Lice policajca poprimi agresivan, iznerviran izraz, ali drugi vozač s razumijevanjem me pogleda i tiho kaže: - Tamo - pokazujući na ambulantna kola. Srce mi na trenutak prestane kucati. U panici pretražujem pogledom i vidim da su vrata hitne pomoći otvorena... i u stražnjem dijelu sjedi Tessa, pritiskajući na obraz vrećicu s ledom. Hvala Bogu. Hvala Bogu da joj nije ništa strašno. Požurim do nje i riječi mi same izlijeću iz usta. - Što se dogodilo? Jesi li dobro? Preko njezina lica prijeđe vidljivo olakšanje kada me ugleda. - Imala sam sudar. Iznad oka joj je mali flaster, a usta su joj natečena i malo posječena sa strane. - Možeš li hodati - grubo je pitam. - Može li ona sada ići - pitam mladu bolničarku koji stoji u blizini. Žena kimne i brzo ode dalje. Posegnem za Tessinom vrećicom leda i odmaknem je, otkrivajući bubotak veličine loptice za golf. Obrazi su joj išarani suzama, a oči natečene i plačne. Vidim da će joj se ova crvena mrlja pod okom uskoro pretvoriti u tamnu masnicu. - Jebemu sve. Jesi li dobro? Je li on kriv - okrećem se kako bih opet vidio tog kretena. - Ne, ja sam naletjela na njega - kaže ona lecnuvši se dok je vraćala vrećicu s ledom na obraz. A onda joj se u očima opet pojavi sjena zabrinutosti, i ona upita: - Gdje si ti čitav dan? - Molim - pitam, iskreno zbunjen, i svojim mamurlukom i time što je vidim u ovakvom stanju. S hladnijim izrazom u očima, ona ponovi: - Pitala sam te, Hardine, gdje si ti čitav dan? Naglo se vratim u stvarnost. Dovraga. 297 Anna
Krvolocna Barbika I upravo dok otvorenih usta pokušavam izvaliti neki izgovor, dolazi Carly i pljesne me po guzici. - Onda, gospodine Ćudljivi, mogu ja ići? Odavde možeš i hodati do svog auta, zar ne? Stvarno moram kući. Tessine oči se rašire. - Tko si ii? Jebemti. Jebemti. Jebemti. Samo ne ovo. Ne sad. Carly se smješka i kimne glavom Tessi. - Ja sam Hardinova prijateljica Carly. Žao mi je što si imala nezgodu. Potom pogleda u mene. - Mogu sada ići? - Bok, Carly - ispalim. - Čekaj - reče Tessa. - On je prenoćio kod tebe? Pokušavam uhvatiti njezin pogled, ali ona i dalje zuri u Carly, koja kaže: - Aha, i baš sam ga sad vozila natrag do njegova auta. - Do njegova auta? A gdje je - pita Tessa, drhtavim glasom. - Bok, Carly - kažem ponovno i mrštim se na nju. Tessa ustane, a pritom joj koljena malo klecnu. - Ne, reci mi prvo gdje mu je auto. Primim je za lakat da je zaustavim, ali ona me odgurne i jaukne od bola kad je ustala. Ne diraj me - protisne kroz zube. - Carly. Gdje je njegov auto - ponovno pita Tessa. Carly podigne ruke i pogledava malo u Tessu, malo u mene. - Kod bara u kojem radim. Okej, idem ja sad - reče i konačno ode. - Tess... - molećivo joj se obratim. Bože, zašto ja uvijek sve zeznem? - Makni se od mene - odgovori mi ona. Obrazi su joj sada malo uvučeni; mislim da grize unutrašnju stranu obraza kako se ne bi rasplakala. Sad kad ju gledam ovakvu, zagledanu u daljinu i očito u pokušaju da izgleda hladno, nedostaje mi ono vrijeme kad je stalno plakala. - Tessa, moramo... - počnem, ali glas me izda. Sad sam ja taj koji je emocionalan i prvi put me nije briga kako će to izgledati. Panika koju sam osjetio vidjevši njezin auto s razbijenim prednjim dijelom i dalje me oplahuje i ne želim ništa drugo nego zagrliti je. Ona me i dalje ne želi pogledati. - Odlazi. Sada. Ili ću zamoliti policajca da te udalji. - Jebe se meni za njeg... Ona me ošine Ijutitim pogledom. - Ne - dosta sam te slušala! Ne znam što se dogodilo prošle noći, ali čitavo jutro znam - nekako znam - da si s nekom drugom. Samo nisam htjela povjerovati vlastitoj intuiciji. - Sve ti mogu objasniti - moljakam je. - Riješit ćemo to, uvijek sve riješimo. - Hardine! Zar ne vidiš da sam upravo imala sudar - vikne ona i počne plakati, a bolničarka požuri natrag prema njoj. - Zapravo, možda i ne vidiš, jer ti je očito vizija stvarnosti iskrivljena. Sinoć si mi ostavio poruku na komodi da ideš ujutro naći se s tatom, a onda si mi mobitelom poslao poruku da si zaspao u autu jer si se napio s Landonom. S Landonoml Valjda misliš da sam tako glupa da ću ti sve povjerovati, čak i stvari koje proturječe jedna drugoj. Ona ušuti i samo me gleda. - Ali, naravno, ti si kontradikcija na dvije noge, pa ti se valjda čini da je i ostatak svijeta takav. 298 Anna
Krvolocna Barbika Shvativši koliko sam bio glup, ostanem bez teksta. Glup, glup, glup. I to ne samo zbog toga što sam se zaboravio držati svoje prvotne verzije priče. Bolničarka stavi ruku Tessi na rame i kaže: - Je li ovdje sve okej? Moramo vas odvesti u bolnicu na pregled. Brišući suze s obraza, Tessa mi dobaci mrtvački pogled i okrene se prema bolničarki. Da. Možemo ići, odmah.
299 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Otvorim četvrtu bocu piva i zavrtim čep po sjajnoj drvenoj površini našeg stolića. Kad će se vratiti? Hoće li se vratiti? Možda bih joj trebao jednostavno poslati poruku i reći joj da jesam imao seks s Carly, tako da okončam jade i sebi i njoj. Glasno kucanje na vratima prekine me u smišljanju. Evo je. Nadam se da je sama. Dohvatim bocu piva, otpijem još gutljaj i krenem prema vratima. Kucanje se brzo pretvara u pravo lupanje i kad širom otvorim vrata, na njima je Landon. Prije nego što stignem išta reći, on me prima za ovratnik majice i nabije me svom snagom o zid. Koji kurac? Puno je jači nego što bih ikada pomislio i zatečen sam njegovim agresivnim ponašanjem. - Koji je tebi uopće kufer! - viče on. Nisam ni znao da se zna proderati. - Miči se s mene, budalo - guram ga od sebe, ali ne pomaknem ga ni malo. Jebote, fakat je jak. Ipak me pusti i ja na trenutak pomislim da će me raspaliti šakom, ali ništa od toga. Znam da si spavao s drugom curom i da je Tessa zbog tebe imala sudar! Opet mi se unosi u lice. - Bolje ti je da se prestaneš derati - zaprijetim mu. - Ne bojim se ja tebe - kaže mi on kroz zube. Zbog alkohola koji sam dosad popio nekako mi je svejedno umjesto da me je sram. - Već sam te jednom izmlatio, zar se ne sjećaš - govorim mu dok se vraćam natrag u sobu, na kauč.
Landon ide za mnom. - Ali tada nisam na tebe bio ovako ljut kao sada - kaže izbacujući bradu. - Pa ne možeš ići okolo i stalno je povređivati! Ja samo odmahnem rukom. - Uopće nisam spavao s tom curom. Samo sam prespavao u njezinoj kući, pa prema tome, pusti me na miru i gledaj svoja posla. - O, krasno! Naravno da piješ - pokaže rukom na prazne pivske boce na stolu, i onu u mojoj ruci. - Tessa je zbog tebe cijela u zavojima i natučena, a ti se tu opijaš. Koji si ti imbecil - praktički viče. - Nisam ja za to kriv! I pokušao sam razgovarati s njom! - Da, jesi, ti si kriv! Tvoju je glupu poruku pokušavala pročitati kad se slupala. Poruku za koju joj je, naravno, odmah bilo jasno da je masna laž. Kao da mi je netko izbio zrak iz pluća. - O čemu govoriš - jedva protisnem. - Cijeli dan je čekala da joj se javiš, pa je zgrabila mobitel u vožnji čim je vidjela da je poruka od tebe. 300 Anna
Krvolocna Barbika Znači, ipak jesam kriv. Kako to nisam odmah povezao? Ja sam kriv što je sada ozlijeđena. Ja sam je povrijedio. Landon me i dalje gleda. - Ona je s tobom završila, to znaš, zar ne? Pogledam ga, najednom umoran. - Da. Znam. Dohvatim opet svoje pivo. - A ti sad možeš ići. Ali on uzme bocu iz moje ruke i ode u kuhinju. - Stvarno se igraš vatrom - upozorim ga i skočim. - A ti se ponašaš kao idiot, i dobro znaš da je tako. Tu se opijaš, Tesa je ozlijeđena, a tebe nije ni briga - viče on. - Prestani vikati na mene! Jebote - zabijem prste u kosu, gotovo je čupajući. - Briga me je. Ali ona mi neće vjerovati, što god da joj kažem! - Pa zar se čudiš? Trebao si lijepo doći kući, ili, zamisli molim te, možda nisi nikud ni trebao ići - kaže on i prolije moje pivo u sudoper. - Kako možeš biti tako bezobziran? A ona te toliko voli. On ode do frižidera i izvadi bocu vode pa mi je pruži. - Nisam ja bezobziran. Samo mi je već muka od toga da samo čekam kakva će se sljedeća svinjarija dogoditi. Prvo si mi ti punio glavu svojim bljezgarijama, o svom savršenom životu, savršenoj vezi, o tome da se čovjek treba žrtvovati, bla-bla-bla... A onda je Tessa izgovorila njegovo prokleto ime. Podignem glavu i zagledam se u strop. - Čije ime - pita on. - Zedovo. Izgovorila je njegovo ime u snu. Čisto i jasno, eto, baš kao da je htjela da je on kraj nje umjesto mene. On prevrne očima. - Valjda ti je jasno koliko blesavo zvučiš. Tessa je u snu rekla ‘Zed’, a ti si na to ustao i otišao se napiti? Stvarno znaš od muhe napraviti slona. Plastična boca od vode iskrivi se i pukne od mog stiska. - Ti čak ni... - počnem, ali začujem zveckanje ključeva i škljo- canje brave u vratima koja se upravo otvaraju. Okrenem se i ugledam je kako ulazi u stan. Tessa... i Zed. Zed ide za njom. Vid mi se muti dok im krećem u susret. - Koji je sad ovo kurac - vrisnem. Tessa ustukne, posrne i primi se za zid iza leđa. - Hardine, prestani - vikne na mene. - Neću! Jebeš ti to sve! Dosta mi je tvog predomišljanja! Svaki put čim nešto krene po zlu - kažem i gurnem Zeda u prsa. - Prestani - viče opet Tessa. - Molim te - doda pa pogleda u Landona. - Otkud ti ovdje upita ga. - Ja... došao sam popričati s njim. Ja gorko kimnem glavom. - Zapravo se došao svađati sa mnom. Tessine oči umalo da iskoče od čuda. - Molim? - Poslije ću ti ispričati - kaže joj Landon. 301 Anna
Krvolocna Barbika Zed teško diše i zuri u nju. Kako ga je samo mogla opet dovesti, nakon svega? Naravno, odmah je odjurila po njega. Po čovjeka iz svojih snova. Tessa se okrene Zedu i stavi mu ruku na rame. - Hvala ti što si me dovezao, Zed. Stvarno to cijenim. Ali mislim da bi sad bilo najbolje da odeš. On gleda u mene. - Jesi li sigurna? - pita nju. - Da, jesam. Puno ti hvala. Landon je tu, a noćas ću ići spavati kod njegovih roditelja. Zed kimne glavom - kao da taj zna išta drugo nego povlađivati joj - pa se okrene i ode. Tessa za njim zatvori vrata. Ne mogu obuzdati svoj bijes dok se Tessa okreće prema meni namrštenog lica. - Idem po svoju robu. Ode u spavaću sobu. Ja idem za njom, naravno. - Zašto si njega zvala da te vozi - zaderem se iza njezinih leđa. - Zašto si ti išao piti s tom curom, s tom Carly? Oh, čekaj, nisi samo pio. Vjerojatno si joj se i žalio na to kako je tvoja cura zahtjevna i puna očekivanja - ispali ona. - Oh, ne, nemoj mi reći - daj da pogodim koliko ti je trebalo da se pojadaš Zedu na račun toga kako sam ja sjeban - zarežim na nju. - Nije istina! Ništa mu nisam rekla, zapravo. Ali sigurna sam da on to već otprije zna. - Dobro, hoćeš li ti mene pustiti da ti uopće objasnim što je bilo - pitam je. - Svakako - dobaci ona dok pokušava spustiti svoj kofer s gornje police ormara. Priđem da joj pomognem. - Makni se - ispali ona. Očito joj je stvarno dosta mojih sranja. Maknem se malo i pustim je da sama dohvati svoj kofer. - Nisam trebao nikuda ići sinoć - kažem joj. - Ma nemoj - reče ona sarkastično. - Da, stvarno. Nisam trebao otići i nisam trebao piti toliko - ali nisam te varao. To ne bih napravio. Samo sam prespavao u njezinu stanu jer nisam bio u stanju voziti - to je sve kažem. Ona prekriži ruke na prsima i poprimi onaj poznati izraz ljutite cure. - Zašto si onda lagao? - Ne znam... jer sam znao da mi nećeš vjerovati ako ti kažem. - Pa, varalice obično ne priznaju kad varaju. - Nisam te varao - ponovim joj. Ona uzdahne, očito ne baš uvjerena u moje riječi. - Stvarno ti nije lako vjerovati kad bezočno lažeš čitavo vrijeme. Ni ovaj put nije ništa drukčije. - Znam. Žao mi je što sam ti prije lagao, žao mi je zbog svega, ali nikad te ne bih prevario - kažem dižući ruke u zrak. Ona uredno reda složene majice u svoj kofer. - Kao što sam i rekla, varalice ne priznaju kad varaju. Da nisi imao što skrivati, ne bi ni lagao. - Ma ništa nije bilo, Tessa, ništa nisam imao s njom - kažem u svoju obranu dok ona i dalje slaže robu u kofer. 302 Anna
Krvolocna Barbika - A što bi bilo da sam seja napila i provela noć kod Zeda? Što bi na to rekao - pita me, a sama pomisao na to gotovo me izbezumi. - Ubio bih ga, časna riječ. - Aha, znači, kad ti nešto napraviš, onda to nije ništa, a da ja napravim istu stvar onda bi to bio veliki problem. Hm, možda je u pravu, možda stvarno imam dvostruka mjerila. - Ali to sad više nije važno. Ionako si jasno dao do znanja kako sam ja samo privremeno u tvom životu - reče Tessa. Izađe iz sobe i ode u kupaonicu s druge strane hodnika, očito po svoju kozmetiku. Stvarno će otići s Landonom u kuću moga oca. Koje sranje. Ali, otkud joj sad to o privremenosti, kako to može i pomisliti? Vjerojatno me je krivo razumjela kad sam jučer nešto blebetao... Ili zbog toga što sad ne znam što da joj kažem. - Znaš da ja ovo neću dopustiti - kažem joj dok ona zatvara kofer. - Pa, ja odlazim. - Zašto? Znaš da ćeš se vratiti - kažem, svjestan da to iz mene govori gnjev. - Eto zato i odlazim - kaže ona drhtavim glasom dok uzima svoj kofer i odlazi bez osvrtanja. Kad čujem da su se vanjska vrata s treskom zatvorila, naslonim se na zid i kliznem na pod.
303 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Devet dana. Devet dana je prošlo, a od Hardina ni riječi. Mislila sam da neću preživjeti niti dan bez njega, a kamoli devet. Čini mi se kao da ih je prošlo sto, iskreno, iako mi je mrvicu, ali sićušnu mrvicu, lakše sa svakim danom koji prođe. Nije bilo lako, nimalo. Ken je nazvao gospodina Vancea i pitao ga mogu li dobiti slobodno do kraja tjedna, iako je to zapravo značilo da ću propustiti samo jedan dan na poslu. Znam, ja sam ta koja je otišla, ostavila ga, ali ubija me to što nije ni pokušao stupiti u kontakt sa mnom. Uvijek sam ja davala više u toj vezi i ovo mu je bila prilika da pokaže koliko mu je stalo. Sada vidim da su njegovi osjećaji prema meni vjerojatno upravo suprotni onome što sam od njega tako očajnički htjela. Znam ja da mene Hardin voli. Ipak, da me voli onoliko koliko sam mislila, već bi našao načina da mi to dosad pokaže. Rekao je da neće dopustiti da odem, a evo ipak je dopustio. Pustio me je da odem. Najgore od svega, ono što me najviše plaši je to što sam prvi tjedan bez njega hodala uokolo potpuno izgubljena. Bila sam izgubljena bez Hardina. Izgubljena bez njegovih dosjetljivih komentara. Izgubljena bez njegovih bezobraznih opaski. Izgubljena bez njegove blizine koja me hrabri i čini samouvjerenom. Bez onog njegova dodira, bez njegove ruke koja po mojoj nadlanici prstom iscrtava kružiće. I bez njegovih poljubaca, koji bi me iznenadili bez najave i bez razloga. I onog njegova osmijeha, s kojim bi me promatrao kad misli da ga ne gledam. Ne želim biti izgubljena bez njega; želim biti jaka. Hoću da moji dani i moje noći budu isti bez obzira na to jesam li sama ili ne. Počinjem misliti da ću uvijek biti sama, iako to zvuči vrlo dramatično; ali nisam bila sretna s Noahom, a evo ni Hardin i ja nismo mogli zajedno. Možda sam u tome poput svoje majke. Možda mi je i bolje samoj. Nisam htjela da se to ovako završi, naglo i bez zaključka. Htjela sam da pričamo o svemu, htjela sam da mi odgovori na moje pozive i da na neki način riješimo stvari. Samo mi je trebalo malo vremena, trebalo mi je malo predaha od njega, da se maknem i da mu pokažem kako nisam njegov otirač za cipele. I sad mi se to osvetilo jer on očito ne mari za mene onako kako sam ja mislila da mari. A možda je to čitavo vrijeme i bio njegov plan navesti me da prekinem s njim. Znala sam par cura koje su to doživjele sa svojim dečkima. Tijekom prvoga dana očekivala sam da me nazove ili pošalje poruku, ili da, kvragu, upadne kao vihor u kuću svoga oca vičući iz sveg glasa i praveći scenu dok ja u tišini sjedim s njegovom obitelji u blagavaonici jer nitko od njih ne zna što bi mi uopće rekao. Kad se to nije dogodilo, pukla sam. Ne na način da sjedim sama u kutu i plačem, ne na način da sažalijevam samu sebe. Pukla sam... tako kao da sam izgubila samu sebe. Svaku sekundu provela sam u očekivanju da će banuti Hardin i moliti me da mu oprostim. Taj dan sam gotovo popustila. Malo je nedostajalo da odem natrag u stan. Malo je nedostajalo da odem k njemu i kažem mu kako me nije briga što se nikada neće mnome oženiti, kako me nije briga hoće li mi svakoga dana lagati i da me nije briga poštuje li me ili ne, dokle god je tu, kraj mene. Srećom, nisam to napravila. Pribrala sam se i sačuvala malo samopoštovanja. Dan treći - e, taj je bio najgori. Tog dana mi je napokon došlo do glave što se događa. Tog trećeg dana sam konačno progovorila, nakon što sam dotad praktički samo šutjela, odgovarajući tek s “da” i “ne” na čudne pokušaje Karen i Kena da me uključe u razgovor. 304 Anna
Krvolocna Barbika Jedini zvuk koji sam mogla proizvesti bio je nešto poput prigušenog jecanja i isprekidanih objašnjenja, kroz suze, o tome kako će mi biti bolje, lakše bez njega - u što ni sama nisam vjerovala. Dan treći bio je onaj dan kad sam se napokon pogledala u ogledalo, u to svoje umrljano, masnicama prošarano lice, s očima natečenim do neprepoznatljivosti. Trećeg dana sam pala na pod, konačno se moleći Bogu da ova bol nekako nestane. Nitko ne može podnijeti ovo, rekla sam Mu. Čak ni ja. Tog dana sam ga nazvala, nisam znala što bih drugo. Samoj sebi sam rekla: ako mi se sada javi, popričat ćemo, riješit ćemo sve, doći ćemo do nekog kompromisa, ispričat ćemo se jedno drugom i opet obećati da nikada više nećemo ostaviti jedno drugo. Umjesto toga, odmah mi se javila samo njegova govorna pošta, potvrđujući moju bojazan da će on jednostavno odbiti poziv. Četvrti dan opet sam posustala i nazvala ga. Ovaj put je bio toliko ljubazan da je pustio mobitel da zvoni sve dotle dok se govorna pošta nije sama uključila - bar, eto, nije pritisnuo tipku za odbijanje poziva. Tog dana sam konačno shvatila da ja njega volim daleko više nego on mene. Taj dan sam provela u krevetu, oživljujući u sjećanju onih nekoliko puta kad mi je iskreno govorio što osjeća prema meni. Počela sam shvaćati da je veći dio naše veze, i to kako sam ja zamišljala njegove osjećaje za mene, baš... eto, baš to - dio moje fantazije. Počela sam shvaćati da on, dok sam ja mislila kako ćemo riješiti ovo, pa ono, kako ćemo nekako uspjeti zauvijek biti zajedno, nije uopće mislio na mene. Toga dana sam odlučila pridružiti se hordama normalnih tinejdžera i pustila Landonu da mi pokaže kako mogu snimiti glazbu na svoj mobitel. Kad sam počela, nisam mogla prestati. Snimila sam si više od stotinu pjesama, nabila si slušalice na uši i gotovo ih nisam ni micala skoro dvadeset i četiri sata. Glazba doista pomaže. Pjesme su me podsjetile na to da i drugi ljudi proživljavaju bol i da nisam jedina koja pati. Nisam jedina koja se ludo zaljubila u nekoga kome nije bilo stalo, bar ne toliko da se pokuša boriti za tu ljubav. Petoga dana sam se konačno otuširala i pokušala otići na nastavu. Otišla sam na jogu, u nadi da ću se moći nositi s uspomenama koje će me tamo preplaviti. Čudno je bilo hodati okružena hrpom veselih kolega. Svu svoju energiju uložila sam u nadu da u kampusu neću naletjeti na Hardina. Prošla sam fazu u kojoj je sve što sam željela bilo to da me on nazove. Toga jutra sam uspjela popiti pola šalice kave, a Landon mi je rekao da mi se boja vraća u obraze. Nitko me, čini se, nije ni primijetio taj dan, i to je bilo sve što sam željela. Profesor Soto nam je dao zadatak da navedemo svoje najveće strahove u životu i opišemo u kakvoj su oni vezi s vjerom i Bogom. “Bojite li se smrti?” pitao nas je. Zar ja nisam već mrtva, odgovorile su mu moje misli. Šesti dan bio je utorak. Počela sam govoriti u rečenicama, kratkim i krnjim rečenicama koje obično nisu imale veze s temom, ali nitko nije imao srca da mi zbog tog prigovori. Vratila sam se u Vance. Kimberly me nije mogla pogledati u oči dobar dio dana, ali ipak je na kraju pokušala razgovarati sa mnom, samo što seja nisam mogla prisiliti u tome sudjelovati. Spomenula je nekakvu večeru, a ja sam samoj sebi rekla da čuje opet za to pitati kad budem mogla razmišljati. Taj dan na poslu provela sam zureći u prvu stranicu rukopisa koji, koliko god puta pokušala, nisam uspijevala početi doista čitati. Tog dana sam ipak normalnije jela, nešto više od gole riže ili banane na kojima sam živjela prethodne dane. Karen je prepržila šunku - a to sam zapazila jer me podsjetilo na jednu večeru koju je pripremila kad smo Hardin i ja bili kod nje, još davno, na početku. Slike te noći, slika njega kako sjedi kraj mene i 305 Anna
Krvolocna Barbika drži me za ruku pod stolom, katapultirala me je natrag u moje mizerno stanje i noć sam provela povraćajući to malo hrane što sam uspjela pojesti. Sedmi dan polako se vukao, kada sam počela zamišljati kako bi to bilo da više ne moram osjećati ovu bol. Što ako samo nesta- nem? Ta misao me preplašila - ne zbog pomisli na smrt, nego zbog toga što je moj um uopće bio u stanju zaci u tako mračne predjele. Ta me misao prenula iz moje spirale pada i vratila me donekle u realnost. Promijenila sam majicu i zaklela se sebi da više nikada neću kročiti nogom u Hardinovu spavaću sobu, što god da se u budućnosti dogodilo. Počela sam pregledavati oglase za stan, tražeći nešto jeftino blizu Vancea, i provjeravati mogućnosti online nastave na svom sveučilištu. Previše uživam u nastavi da bih se iz nje namjerno isključila, pa sam na kraju odustala od online nastave, ali bar sam našla nekoliko stanova koje bi vrijedilo pogledati. Osmoga dana sam se nasmiješila, malo, nakratko, ali svi su to primijetili. Tog dana ujutro sam ponovno uzela svoju kavu i krafnu pri dolasku u Vance. I potom se vratila po još. Srela sam Trevora, koji mi je rekao da izgledam divno, unatoč mojoj zgužvanoj odjeći i podočnjacima. Osmi dan bio je prekretnica, jer to je bio dan u kojem sam provela samo pola vremena maštajući kako bi bilo da su stvari između mene i Hardina funkcionirale drukčije. Čula sam kako Ken i Karen razgovaraju o tome da mu je rođendan za nekoliko dana i iznenadila sam se primijetivši da me je na spominjanje njegovog imena samo malo zapeklo u prsima. Deveti dan je danas. - Bit ću dolje - dovikne mi Landon kroz vrata “moje” sobe. Nitko nije niti spomenuo moj odlazak, niti me pitao kamo ću otići ako idem. Zahvalna sam za to, ali znam da će moj boravak ovdje morati doći svome kraju. Landon me stalno uvjerava da mogu ostati koliko god hoću, a Karen mi stoput na dan spomene da uživa u mome društvu. Ali ipak, oni su Hardinova obitelj. Moram krenuti dalje, odlučiti kamo ću otići i gdje živjeti, i više me nije strah. Ne mogu, ne želim provesti još jedan dan plačući za neiskrenim dečkom s tetovažama koji me više ne voli. Kad siđem dolje i nađem Landona, on upravo jede pecivo sa sirom; malo sira zalijepilo mu se uz kut usta i on ga dohvaća jezikom. - Jutro - smiješi mi se, punih obraza i bistrog pogleda. - Jutro - odgovorim i natočim si čašu vode. On me samo gleda dok pijem vodu. - Što je - konačno upitam. - Ti... pa... danas odlično izgledaš - reče. - Hvala. Odlučila sam se otuširati i vratiti iz mrtvih - našalim se, a on mi se nasmiješi oprezno i sporo, kao da nije još siguran u kojem sam psihičkom stanju. - Stvarno, dobro sam - uvjeravam ga i on strpa ostatak svog peciva u usta. Odlučim i ja sebi ugrijati pecivo u tosteru i nastojim ne obraćati pažnju na činjenicu da me Landon promatra kao da sam životinja u zoološkom vrtu. - Spremna sam, možemo krenuti kad god želiš - kažem mu nakon što dovršim svoj doručak. - Tessa, divno izgledaš danas - vikne Karen ulazeći u kuhinju. 306 Anna
Krvolocna Barbika - Hvala - nasmiješim joj se. Danas je prvi dan u kojem sam posvetila vremena i pažnje tome da se spremim, da izgledam normalno i uredno. Proteklih osam dana stvarno sam odstupala od svoje uobičajene urednosti. Danas se opet osjećam kao da sam to ja. Nova ja. Moje posthardinovsko izdanje. Deveti dan, to je moj dan. - Ta haljina ti izvrsno stoji - opet mi Karen daje kompliment. Žuta haljina koju mi je Trish poklonila za Božić stvarno mi lijepo pristaje i vrlo je obična. Neću više napraviti istu grešku pa obuti štikle za predavanja; moje ravne cipele opet su došle na svoje. Kosu sam napola podignula ukosnicama, pustivši nekoliko dugih uvojaka da mi padaju oko lica. Šminka mi je jedva vidljiva, ali mislim da mi dobro stoji. Oči su me pomalo pekle dok sam povlačila smeđu crtu pod očima... šminkanje mi već danima stvarno nije bilo nigdje na listi prioriteta. - Puno vam hvala - opet joj se nasmiješim. - Želim ti uspješan dan - smiješi se Karen, očito iznenađena, i to vrlo ugodno, mojim povratkom u normalni svijet. Bit će da je ovako onima koji imaju brižnu majku, nekoga tko će te poslati u školu s ljubaznim riječima ohrabrenja. Nekoga nimalo nalik na moju majku. Moja majka... Nisam joj se uopće javljala na pozive, sva sreća. Ona je zadnja osoba na svijetu s kojom sam htjela razgovarati, ali sada, kad sam opet malo prodisala i kad više nemam želju iščupati si srce iz grudi, sad... sad je zapravo želim nazvati. - Oh, da, Tessa, hoćeš li ići s nama do Christiana u nedjelju - pita me Karen kad sam već na vratima. - U nedjelju? - Da, idemo na večeru, znaš onu večeru koju su spominjali, da proslavimo širenje posla na Seattle - kaže mi kao da to već znam. - Kimberly mi je rekla da te je pozvala. Ako ne želiš ići, znam da će oni razumjeti - govori mi ona. - Ne, ne. Rado ću ići. Idem s vama - nasmiješim se. Mogu ja to. Sada sam spremna ići u javnost, u društvo, a da ne puknem. Moja podsvijest šuti prvi put u devet dana i ja joj u sebi zahvalim prije nego što krenem za Landonom iz kuće. Vrijeme kao da oponaša moje raspoloženje, sunčano je i prilično toplo za siječanj. - Ideš i ti u nedjelju - pitam ga kad sjednemo u auto. - Ne, ja večeras odlazim, zar si zaboravila - odgovori on. - Molim? On me pogleda nabranih obrva. - Idem u New York preko vikenda. Dakota se useljava u stan. Pa rekao sam ti prije nekoliko dana. - Joj, oprosti. Trebala sam pažljivije slušati umjesto što sam bila fokusirana samo na sebe - kažem mu. Ne mogu vjerovati da sam bila toliko sebična da ga nisam slušala čak ni dok mi je pričao o Dakotinoj selidbi u New York. - Nema veze, sve je u redu. Samo sam ti to usput spomenuo, ionako. Nisam ti htio trljati nos svojom pričom o tome kada si bila... no, znaš i sama. - Zombi - završim rečenicu umjesto njega. 307 Anna
Krvolocna Barbika - Da, prilično strašni zombi - našali se on i ja se nasmiješim peti put u devet dana. Dobar osjećaj. - Kad se vraćaš - pitam Landona. - U ponedjeljak ujutro. Izostat ću sa sata religije, ali dolazim odmah poslije toga. - Vau, to je uzbudljivo. New York će biti nevjerojatan doživljaj - kažem, sanjareći o tome da i ja nekamo pobjegnem, da se maknem odavde na neko vrijeme. - Malo sam se brinuo što idem dok si ti tako loše - kaže mi on ozbiljno, a mene ispuni osjećaj krivnje. - Ne brini se! Već si i previše napravio za mene. Sad je vrijeme da se malo trgnem. Ne želim da ti i padne na pamet zbog mene propustiti nešto što je tebi važno. Žao mi je što sam te ovako opteretila - kažem mu. - Nisi ti kriva za to, nego on - podsjeti me Landon i ja kimnem. Vratim slušalice u uši, a on se nasmije. Na satu svjetskih religija, profesor Soto odabere temu boli. Na trenutak pomislim kako je to izabrao zbog mene, da me muči, ali kad počnem pisati o tome kako bol može navesti ljude da se okrenu vjeri i Bogu, ili upravo suprotno, na kraju sam mu zahvalna zbog tog mučenja. Ispunim stranice dnevnika pišući o tome kako te bol može promijeniti, kako te može učiniti jačom osobom i na kraju ti vjera nije toliko potrebna. Naučiš se oslanjati na sebe. Naučiš biti jak i ne dopustiti boli da te nadvlada. Poslije sata odem do kafete- rije, kako bih prikupila još malo energije za jogu. Na putu natrag, prema dvorani za jogu, prođem pokraj zgrade u kojoj se studira o ekologiji, pa se sjetim Zeda. Pitam seje li sad unutra. Pretpostavljam da je, iako nemam pojma kakav mu je raspored. Prije nego što se počnem predomišljati, uđem u zgradu. Imam malo vremena do početka joge, a dvorana mi je na manje od pet minuta odavde. Gledam oko sebe, po velikom predvorju zgrade. Kao što sam mogla i očekivati, veliko drveće ispunja ovaj golemi prostor. U skladu s općim dekorom, visoki strop je staklen i izgleda kao da ga ni nema. - Tessa? Okrenem se i, dakako, tu je Zed, odjeven u bijelu kutu, s debelim laboratorijskim zaštitnim naočalama zadignutim na vrh glave, zbog kojih mu je kosa odignuta od čela. - Hej - kažem. On se nasmiješi. - Što radiš ovdje? Zar si promijenila predmet studija? Obožavam način na koji skriva jezik točno iza zuba dok se smije, uvijek mi se to sviđalo. - Tebe tražim, zapravo. - Stvarno - kaže i izgleda doista zapanjeno.
308 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Devet dana. Devet dana, a da nisam progovorio ni riječ s Tessom. Mislio sam da neću moći izdržati niti dan da se ne čujem s njom, a kamoli devet jebenih dana. Čini se kao da ih je prošlo tisuću, a svaki sat bio mi je bolniji od prethodnog. One večeri kad je izišla iz stana, čekao sam i čekao kako bih čuo njezine stope kako se žure natrag kroz vrata, i čekao da čujem njezin glas kako počinje vikati na mene. Nije došla. Sjedio sam na podu i čekao, i čekao. Nije došla. Uopće se nije vratila. Iskapio sam pivo iz frižidera i razbio dokaze o zid. Sljedećeg jutra, kad sam se probudio, a nje i dalje nije bilo, spakirao sam svoje stvari. Sjest ću na avion i otići iz usranog Washingtona. Ako se mislila vratiti, trebala se vratiti tu noć. Morao sam otići, trebalo mi je zraka. Sa zadahom piva i mrljama na bijeloj majici, otišao sam na aerodrom. Nisam nazvao mamu da joj kažem kako dolazim; pa bit će kod kuće, gdje bi bila. Ako me Tessa nazove prije nego što uđem u avion, vratit ću se odmah. Ako ne, baš šteta, tako sam mislio. Imala je svoju šansu da mi se vrati. Svaki put se vratila, ma što ja učinio, i zašto je ovaj put drukčije? A i nije da sam nešto napravio; okej, lagao sam joj, ali to je bila sasvim nedužna laž, a njezina reakcija bila je više nego pretjerana. Opet je dovela jebenog Zeda u moj stan. A i taj Landon, kako je samo uletio, kao neki jebeni Hulk, i nabio me u zid? Koji kreten. Čitava ova situacija do krajnosti je sjebana, ali nisam ja za to kriv. Okej, možda jesam, ali ona je ta koja se treba puzajući vratiti k meni, a ne obrnuto. Volim je, ali neću ja učiniti prvi potez. Prvi dan mi je prošao uglavnom u avionu, u kojem sam prespavao svoj mamurluk. Baš su me ružno gledale i one stjuardese i oni snobovi u poslovnim odijelima, ali baš me je bilo briga za njih. Ništa oni meni ne znače. Uzeo sam taksi do mame i gotovo zadavio taksista. Pa kako može toliko naplatiti vožnju od jebenih petnaest kilometara? Mama je bila i šokirana i sretna što me vidi. Plakala je par minuta, ali srećom je prestala kad se pojavio Mike. Njih dvoje su, očito, počeli seliti njezine stvari u njegovu kuću, a ona svoju namjerava prodati. Jebe mi se za tu kuću, baš me briga. Ta kuća je puna samo usranih uspomena na moga pijanog tatu. Lijepo je, za promjenu, moći razmišljati o svemu tome bez Tessina utjecaja. Da je Tessa bila sa mnom, sigurno bih se osjećao loše što sam bio nepristojan prema mami i njezinu dečku. E pa hvala Bogu što nije bila prisutna. Drugi dan je bio naporan za ispaliti. Čitavo popodne slušao sam mamu kako priča o svojim planovima za ljeto i izbjegavao odgovoriti na njezina pitanja o tome kako to da sam došao kući. Samo sam joj ponavljao kako bih joj sve to i sam rekao da sam imao namjeru pričati o tome. Došao sam ovamo da bih imao malo mira, a umjesto toga ona me stalno gnjavi. Do večeri sam završio u pubu na kraju ulice. Lijepa brineta, s očima iste boje kao Tessine, nasmiješila mi se i ponudila mi piće. Odbio sam, prilično pristojno, a za tu moju finoću zaslužne su samo te njezine oči. Što sam ih dulje gledao, više sam shvaćao da nisu ni 309 Anna
Krvolocna Barbika slične Tessinim. Stvarno su dosadne; u ovim očima nema života. A Tessine oči, one imaju tu nevjerojatnu sivu nijansu, koja na prvi pogled izgleda kao da je plava, dok se dobro ne zagledaš. Tessa ima lijepe oči, nitko nema takve kao ona. Dobro, što je meni da sjedim tu u pubu i razmišljam o nekakvim očima? Kvragu. Mama je izgledala vrlo razočarano kad sam se spotaknuo na ulasku u kuću, iza dva po noći, ali dao sam sve od sebe da je ignoriram, promrmljavši neku usranu ispriku prije nego što sam oteturao gore uz stepenice. Trećeg dana... e, tad je počelo. Misli o Tessi počele su mi se prikradati u potpuno nevezanim situacijama. Dok sam gledao mamu kako pere suđe, mislio sam na Tessu kako puni perilicu za suđe i triput provjerava da nije možda neki tanjur ili komad jedaćeg pribora ostao u sudoperu. - Idemo na sajam danas. Hoćeš s nama - pita me mama. - Ne. - Molim te, Hardine, pa tu si u posjetu, a jedva da si progovorio koju riječ sa mnom čitavo vrijeme. - Ne, mama - odbijem je. - Znam zašto si došao - reče ona tiho. S treskom spustim svoju šalicu na stol i izjurim iz kuhinje. Znao sam da će ona shvatiti da bježim, zapravo skrivam se od realnosti. Ne znam kakva uopće realnost postoji bez Tesse, ali nisam spreman suočiti se s tim sranjem i zašto me onda mora s time gnjaviti? Ako Tessa ne želi biti sa mnom, neka ide k vragu. Ne trebam ju - bolje mi je samom, kao što sam uvijek i mislio da ću biti sam. Par sekundi kasnije mobitel mi zvoni, ali ignoriram poziv čim vidim da je od nje. Zašto me zove? Da mi kaže kako me mrzi ili da želi da maknem njezino ime s ugovora za stan, sto posto. Dovraga, Hardine, zašto si to napravio? Stalno se pitam istu stvar. I nemam dobar odgovor. Četvrti dan je počeo na najgori mogući način. - Hardine, idi gore - preklinje ona. Ne, ne opet ovo. Jedan od njih udara je preko lica, a ona diže glavu i opet gleda gore, u stubište; njezine oči i moje oči susreću se i ja vrištim na sav glas. Tessa. - Hardine! Probudi se, Hardine! Molim te, probudi se - viče moja mama i trese me da se razbudim. - Gdje je? Gdje je ona? Tess - gušim se, mokar od znoja. - Tessa nije ovdje, Hardine. - Ali oni... Trebao mi je trenutak da se priberem i shvatim da je to bila samo noćna mora. Ista noćna mora koja me prati čitav život, samo ovaj put još gora. Lice moje majke zamijenilo je Tessino lice. - Sššš... sve je u redu. To je bio samo san - govori moja mama brišući suze. Pokušava me zagrliti, ali jaje nježno odgurnem. 310 Anna
Krvolocna Barbika - Nemoj, dobro sam - uvjeravam je i govorim joj da me ostavi na miru. Ostatak noći ležim budan i pokušavam otjerati sliku iz sna iz svoje glave, ali ne mogu. Četvrti dan nastavio se kako je i počeo. Mama me je ignorirala cijeli dan, a iako sam prvo mislio da je upravo to ono što sam htio, na kraju se pokaže da se zbog toga osjećam... usamljeno. Počela mi je nedostajati Tessa. Svako malo bih se zatekao da se okrećem, kao da ću je vidjeti tu kraj sebe i kao da će mi svaki čas nešto reći, nešto što će me nasmijati. Htio sam je nazvati, prsti su mi sami letjeli prema zelenoj tipki na mobitelu, ali svaki put bih se zaustavio. Ja njoj ne mogu dati ono što joj treba i nikad joj neću biti dovoljno dobar. Ovako je najbolje. Čitavo popodne računao sam koliko bi me koštalo da preselim svoja sranja ovamo u Englesku. Tu ću ovako i onako završiti, pa mi je možda najbolje da se s tim odmah pomirim. Nikad mi nećemo funkcionirati, Tessa i ja. Uvijek sam znao da to neće dugo trajati. Jednostavno ne ide. Nije bilo moguće da uvijek ostanemo zajedno. Ona je jebeno predobra za mene, to mi je odmah bilo jasno. Svima je to jasno. Vidim ja kako se ljudi za nama okreću i kako nas gledaju, gdje god bili zajedno, i znam da se pitaju što ta predivna cura radi sa mnom. Zurio sam u svoj mobitel satima, dok sam ispijao pola boce viskija i konačno ugasio svjetlo i otišao spavati. Mislim da sam čuo kako mi mobitel zuji na noćnom ormariću, ali bio sam previše pijan da sjednem i javim se. Noćna mora opet se vratila; ovaj je put Tessina spavaćica bila natopljena krvlju i ona je vrištala neka se maknem, neka je ostavim tamo na kauču. Petoga dana probudio sam se i vidio kako crveno svjetlo bljeska na mom mobitelu, pokazujući da sam opet propustio njezin poziv, samo ovaj put to nije bilo namjerno. Peti dan je onaj dan kad sam počeo buljiti u njezino ime na ekranu, pa pregledavati njezine fotografije jednu po jednu. Kad sam ih samo snimio toliko? Nisam ni znao da sam snimio toliko njezinih fotografija, dok nije ni gledala. Pregledavajući slike, stalno sam mislio na to kako joj zvuči glas. Nikad mi se nije sviđao američki naglasak - grozan je i ide mi na živce - ali Tessin glas je savršen. Njezin naglasak je savršen, i mogao bih je slušati kako govori čitav dan, svaki dan. Hoću li ikada ponovno čuti taj glas? Ova mi je najdraža, pomislim bar deset puta pregledavajući fotografije. Konačno stanem na fotografiji na kojoj ona na trbuhu leži preko kreveta, s nogama prekriženim u zraku i s puštenom kosom, zataknutom za uši. Bradu odmara na jednoj ruci, a usta su joj malo rastvorena dok čita s ekrana e-čitača ispred sebe. Ovu sam snimio baš u trenutku kad je primijetila da je gledam, ulovio sam taj njezin prekrasni osmijeh, taj izraz radosti na njezinu licu. Izgleda tako sretno dok me gleda. Zar me uvijek... okej, je li me uvijek ovako gledala? Tog dana, petog dana, težina mi je počela pritiskati prsa. Stalni podsjetnik na to što sam učinio i na ono što sam najvjerojatnije izgubio. Trebao sam je nazvati taj dan, dok sam gledao njezine slike. Je li ona gledala moje slike? Ali ona ima samo jednu moju fotografiju i, ironično, zatječem se u mislima kako sam joj trebao dopustiti da me fotografira koliko želi. Petoga dana bacio sam mobitel u zid, u nadi da ću ga slomiti, ali puknuo je samo ekran. Petoga dana već sam očajnički želio da me nazove. Da me je nazvala, sve bi bilo u redu, sve 311 Anna
Krvolocna Barbika bi bilo dobro. Ispričali bismo se jedno drugom i ja bih krenuo kući. Da je ona mene nazvala prva, ne bih se osjećao krivim što se, eto, vraćam u njezin život. Pitao sam se osjeća li se ona ovako kao ja. Je li i njoj svakoga dana sve teže? Je li joj svake sekunde koju provodi bez mene sve teže i teže disati? Toga sam dana počeo gubiti apetit. Jednostavno nisam bio gladan. Nedostajalo mi je njezino kuhanje, čak i najjednostavnija jela koja bi pripremila za mene. Kvragu, nedostajalo mi je gledati je kako jede. Nedostajala mi je svaka prokleta stvar u vezi s tom bijesnom curom ljubaznih očiju. Peti dan sam se konačno slomio. Plakao sam kao zadnja pičkica i nisam se uopće osjećao loše zbog toga. Plakao sam i plakao. Nisam mogao prestati. Pokušavao sam, ali ona mi je stalno bila u mislima. Nije me htjela pustiti na miru; stalno se pojavljivala, stalno mi je govorila da me voli i grlila me, i kad bih shvatio da sve to samo zamišljam, plakao bih još više. Šestoga dana probudio sam se s natečenim, crvenim očima. Nisam mogao vjerovati kako sam puknuo prošlu noć. Težina na mojim prsima samo se još povećala i jedva sam išta mogao jasno razabrati. Zašto sam ja takav kreten? Zašto sam se tako grozno ponašao prema njoj? Ona je prva osoba koja me je ikada doista vidjela, koja je vidjela pravog mene, a ja sam se ponio kao zadnje govno. Nju sam krivio za sve, a zapravo je krivnja bila na meni. Uvijek samo na meni - čak i kad mi se činilo da ne radim ništa loše, radio sam nešto loše. Bio sam grub prema njoj dok bi mi ona pokušavala nešto reći. Vikao sam na nju kad bi se bunila zbog mojih sranja. I lagao sam joj, uvijek iznova. Sve mi je opraštala, uvijek. Mogao sam računati na to da će mi oprostiti i možda sam se zato i ponašao prema njoj na taj način, jer sam znao da mogu. Mobitel sam slomio tako što sam ga znječio čizmom, tog šestog dana. Pola dana nisam ništa jeo. Mama mi je nudila žitarice, ali kad sam se pokušao prisiliti da jedem, gotovo sam povratio. Nisam se otuširao od trećeg dana i osjećao sam se kao jebena ruševina. Pokušavao sam slušati mamu koja mi je govorila što joj trebam donijeti iz dućana, ali zapravo je nisam čuo. Sve na što sam mogao misliti bila je Tessa, i to kako ona uvijek odlazi u Conner’s, barem pet puta tjedno. Tessa mi je jednom rekla da ću je upropastiti. Sada, dok sjedim ovdje i pokušavam se usredotočiti, pokušavam doći do zraka i normalno disati, znam da se prevarila. Ondje upropastila mene. Ušla je u mene i sjebala me do kraja. Proveo sam čitav život gradeći ove zidove oko sebe - stvarno, čitav svoj život - a ona je upala unutra i sve ih porušila, ostavljajući me u ruševinama. - Jesi li me čuo, Hardine? Napravila sam ti kratki popis, za svaki slučaj - govori moja mama, pružajući mi zgužvani papirić. - Da - rekoh tako tiho da sam jedva sam čuo i sam sebe. - Jesi siguran da možeš do dućana - pita me ona. - Aha, dobro sam. Ustanem i zaguram papirić u svoje prljave traperice. - Čula sam te i prošle noći, Hardine. Ako misliš da bi možda trebao... - Nemoj, mama. Molim te, nemoj - kažem gotovo se gušeći. Usta su mi suha i boli me grlo. - Okej. Oči su joj pune tuge dok izlazim iz kuće. 312 Anna
Krvolocna Barbika Dućan je u istoj ulici, malo niže. Na popisu koji mi je dala samo je par stvari, a opet sam morao pogledati u papirić da se prisjetim što treba kupiti. Potrpam u košaricu kruh, marmeladu, kavu i malo voća. Od pogleda na svu tu hranu po policama okrene mi se u želucu. Uzmem i jednu jabuku za sebe i natjeram se pojesti je. Ima okus kao karton, ali svejedno žvačem i osjećam kako mi komadići hrane padaju na dno želuca dok plaćam blagajnici. Izađem na ulicu i vidim da počinje snijeg. Snijeg me podsjeća na nju, također. Sve me podsjeća na nju. U glavi mi bubnja od glavobolje koja ne popušta. Slobodnom rukom protrljam čelo i prijeđem ulicu. - Hardin? Hardin Scott - začujem glas s druge strane ulice. Ne, Nije moguće. - Jesi li to ti - pita me. Natalie. Ovo nije moguće, ponavljam u sebi dok mi ona prilazi s rukama punim vrećica iz dućana. - Ovaj... hej - uspijem izgovoriti dok mi se misli sudaraju i dlanovi znoje. - Mislila sam da si se preselio - pita ona. Oči su joj vedre, ne onako beživotne kakvih se sjećam onda, dok je plakala i molila me da ostane kod mene jer nema kamo otići. - ljesam... Samo sam u posjetu - kažem joj, a ona spusti vrećice na pločnik. - O, pa to je dobro - nasmiješi se. Kako mi se može smiješiti nakon svega što sam joj napravio? - Ovaj... aha. Kako si ti - prisilim se pitati tu curu kojoj sam davno uništio život. - Dobro, jako dobro - procvrkuće ona i pogladi se po svom velikom trbuhu. Veliki trbuh? O Bože. Ne, čekaj... bilo je to ipak previše davno. Jebote, na trenutak sam se usrao od straha. - Trudna si - pitam i ponadam se da jest, jer u suprotnom sam je upravo uvrijedio. - Aha, šest mjeseci dosad. I zaručena sam - smije se, podižući svoju sitnu ruku kako bi mi pokazala zlatni prsten. - Oh. - Aha, zgodno kako se stvari slože u životu, ha - kaže zatičući svoju smeđu kosu iza uha i gledajući me u oči, ili u moje podočnjake plave od nespavanja. Glas joj je zazvučao tako milo da mi je sad još tisuću puta gore. Ne mogu zaboraviti izraz njezina lica kad nas je sve zatekla kako na malom ekranu pregledavamo onu snimku. Kako je vrisnula, doslovce vrisnula, i otrčala van. Nisam išao za njom, naravno. Samo sam se smijao, smijao se njoj i poniženju i boli koje sam joj priuštio. - Iskreno mi je žao - propentam. Bilo je to sve čudno, grozno i posve nepotrebno. Očekivao sam da me nazove kakvim pogrdnim imenom, da mi kaže kako sam totalno sjeban, da me udari. Nisam očekivao da će me zagrliti objema rukama i reći kako mi oprašta. - Kako mi možeš to oprostiti? Stvarno sam sjeban. Uništio sam ti život - kažem; oči me peckaju dok je gledam pred sobom. 313 Anna
Krvolocna Barbika - Ne, nisi. Mislim, jesi isprva, ali sve u svemu, na kraju je dobro ispalo - reče ona, a ja umalo da povratim na njezin zeleni pulover. - Molim? - Nakon što si... no dobro, znaš već što... nisam imala kamo, pa sam potražila crkvu, novu crkvu jer su me, sjećaš se, izbacili iz moje, i tamo sam upoznala Elijaha. Lice joj se u trenu rasvijetli kad ga je spomenula. - I evo nas sad, tri godine kasnije, zaručeni i u očekivanju bebe. Sve se događa s nekim razlogom, valjda. Hm, to zvuči patetično, zar ne - zahihoće se. Taj zvuk me opet podsjeti na to kako je uvijek bila slatka i ljubazna. Samo što meni nije bilo stalo; njezina ljubaznost samo ju je činila lakom metom. - Valjda je tako. Ali stvarno mi je drago da si našla nekoga. Mislio sam na tebe u posljednje vrijeme... znaš... na to što sam učinio i osjećao sam se kao govno. Drago mi je da si sada sretna, ali to ne znači da ja tada nisam grozno pogriješio. Samo što to nisam znao sve dok nisam sreo Tessu i... - prekinem se. Njoj mali osmijeh podigne kraj usnice. - Tessa? Gotovo se srušim od bola. - Ona, ovaj... pa... ona je - počnem mucati. - Ona je što? Tvoja žena - Nataline riječi usijeku mi se duboko u srce, dok ona pogledom traži prsten na mojoj ruci. - Ne, ona je... bila je moja cura. - Oho. Znači, sad ipak hodaš s curama - pita me napola zafr- kantski; čini mi se da vidi koliko me boli i da suosjeća. - Ne... ovaj, samo s njom. - Vidim. Ali više ti nije cura? - Nije. Primim se prstima za piercing u usni. - Pa, žao mi je što to čujem. Nadam se da ćete riješiti svoje probleme, kao što su se i moji lijepo riješili - kaže ona. - Hvala ti. I čestitam na zarukama i... bebi - nesigurno joj kažem. - Hvala! Vjenčat ćemo se na ljeto. - Tako brzo? - A čuj, zaručeni smo već dvije godine - nasmije se. - Vau. - Sve se dogodilo tako brzo nakon što smo se sreli - objasni Natalie. Osjetio sam se kao budala čim sam izgovorio sljedeće riječi, ali pitanje mi je već pobjeglo: - Zar nisi malo premlada za sve ovo? Ali ona se samo nasmiješi. - Još malo pa će mi biti dvadeset i jedna i mislim da nema smisla čekati. Imala sam tu sreću da mlada pronađem osobu s kojom želim provesti život - i zašto bih gubila još vremena kad je on tu i želi se vjenčati sa mnom. Menije čast što me želi učiniti svojom suprugom; nema većeg izraza ljubavi od toga. Dok ona tako priča, ja u glavi čujem Tessin glas kako izgovara iste te riječi. 314 Anna
Krvolocna Barbika - Valjda si u pravu - kažem joj i ona se opet nasmije. - Oh, evo ga! Moram ići - smrzavam se, a trudna sam - to već nije dobra kombinacija nasmije se glasno, pa uzme svoje vrećice s pločnika i krene prema muškarcu u puloveru i smeđim hlačama. Njegov osmijeh, koji je uputio svojoj trudnoj zaručnici, bio je tako sjajan da je, kunem se, na tren rasvijetlio i ovaj tmurni engleski dan. Sedmi dan je trajao dugo. Svaki dan mi je trajao dugo. Sada sam puno mislio o Natalie i njezinu praštanju; nije mi moglo doći u bolji čas. Naravno, vidjela je kako grozno i jadno izgledam, ali ona je sretna i zaljubljena. I trudna. Nisam joj uništio život, ne onako kako sam mislio da jesam. I hvala Bogu za to. Čitav dan proveo sam u krevetu. Nisam se mogao natjerati niti da dignem rolete. Moja mama i Mike bili su vani cijeli dan, a ja sam se mirno mogao prepustiti svojoj mizeriji. Svaki dan mi je sve gore. Stalno mislim na to što ona sada radi, s kirnje. Plače li?Je li usamljena? Je li se vraćala u naš stan kako bi me potražila? Zašto me nije opet pokušala nazvati? Nije ovo ona bol o kojoj sam čitao u romanima. Ova bol nije samo u mojoj glavi, i nije čak ni fizička. To je bol koja razdire dušu, nešto što me trga iznutra, i mislim da neću preživjeti. Nitko ovo ne može preživjeti. Ovako se možda Tessa osjeća kad je povrijedim. Ne mogu ni zamisliti da njeno krhko tijelo podnosi ovakvu bol, ali očito je ona jača nego što se čini. Mora biti, kad me je mogla trpjeti. Njezina mama jednom je rekla da ću je, ako je zbilja volim, ostaviti na miru; u svakom slučaju čuje povrijediti, kazala je. I bila je u pravu. Trebao sam je ostaviti još onda. Trebao sam je ostaviti na miru već onaj prvi dan, kad je uštetala u onu sobicu u domu. Obećao sam samom sebi da ću prije umrijeti nego stoje ponovno povrijedim... i sad sam tu gdje jesam. Ovo je umiranje, ovo je gore od umiranja. Jače boli. Ali tako mi i treba. Osmi dan sam pio, čitav dan. Nisam mogao prestati. Sa svakim pićem nadao sam se da će njezino lice konačno nestati iz moje svijesti, ali nije. Nije. Moraš se pribrati, Hardine. Moraš. Moram. Stvarno moram. - Hardine - Tessin glas šalje valove trnaca niz moju kičmu. - Bejbi - govori ona. Pogledam prema njoj i vidim da sjedi na kauču moje mame, nasmiješena, s knjigom u krilu. - Dođi ovamo, molim te - govori, ali tada se vrata otvaraju i u kuću ulazi grupa muškaraca. Ne. - Evo je - govori nizak čovjek koji me u snovima proganja svaku noć. - Hardine - Tessa počinje plakati. - Mičite se od nje - upozoravam ih dok joj se približavaju. Izgleda da me ne čuju. Njezina spavaćica je strgnuta, a nju bacaju na pod. Naborane i prljave ruke putuju uz njezine bokove dok ona jecajući doziva moje ime. - Molim te... Hardine, pomozi mi - gleda u mene, ali ja stojim kao zaleđen. Ne mogu se pokrenuti i ne mogu joj pomoći. Prisiljen sam stajati i gledati kako je tuku i oskrnavljuju, sve dok ne ostane ležati na podu, tiha i sva u krvi. 315 Anna
Krvolocna Barbika Mama me nije probudila, nitko me nije probudio. Odsanjao sam svoju moru do kraja, i kad sam se probudio, shvatio sam da mi je stvarnost još gora od bilo kakvog ružnoga sna. Deveti dan je danas. - Jesi čuo da se Christian Vance seli u Seattle - pita me mama dok ja žlicom po zdjelici premećem svoje žitarice. - Aha. - Uzbudljivo, zar ne? Nova podružnica u Seattleu. - Valjda. - U nedjelju imaju proslavu kod njega. Mislio je da ćeš i ti doći. - Otkud ti to znaš - pitam je. - Rekao mi je. Čujemo se tu i tamo. Ona pogleda u stranu i napuni si ponovno šalicu kavom. - Kako to? - Eto tako. A sad pojedi to napokon - prekori me kao da sam malo dijete, ali ja nemam snage uzvratiti joj nekom zajedljivom opaskom. - Ja u svakom slučaju tamo neću ići - kažem i prisilim se staviti zalogaj žitarica u usta. - Možda ga nećeš dugo vidjeti. - Pa što onda? Kao da ga sad viđam redovito. Ona izgleda kao da još nešto želi reći, ali ostane šutjeti. - Imaš aspirin - pitam je i ona kimne prije nego što ustane dohvatiti tabletu. Ne pada mi na pamet ići na glupu proslavu u povodu toga što se Christian i Kimberly sele u Seattle. Navrh glave mi je tih priča o Seattleu, a znam da će i Tessa biti na proslavi. Samo kad se sjetim da bih je mogao vidjeti... Bol mi prostrijeli tijelo, tako da sam se gotovo zgrčio. Ne. Moram se držati dalje od nje. Toliko joj dugujem. Ako uspijem ostati ovdje još koji dan, ili još bolje tjedan, oboje bismo lakše mogli nastaviti svatko svojim putem. I ona će naći nekoga, kao stoje Natalie našla svog zaručnika, nekoga puno boljeg od mene. - Ja ipak mislim da bi trebao otići - kaže moja mama opet dok gutam aspirin, znajući da mi neće pomoći. - Ne mogu, mama... čak i da želim. Morao bih krenuti sutra rano ujutro, a nisam još spreman za odlazak. - Hoćeš reći da nisi spreman suočiti se s onim što si za sobom ostavio - reče ona. Ne mogu to više držati u sebi. Zagnjurim lice u dlanove i pustim da me ova bol preplavi, neka me potopi. I neka navali, pozdravljam je, nadam se da će me ubiti. - Hardine - glas moje mame je tih i pun utjehe dok me grli, a ja se tresem u njezinu zagrljaju.
316 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Osjetila sam je, istoga trena kad je Karen otišla odvesti Landona na aerodrom. Osjetila sam usamljenost kako me obuzima, ali moram je ignorirati. Moram. Dobro mi je samoj. U želucu mi krči, ponovno; ipak ću se spustiti u kuhinju pojesti nešto. Ken stoji naslonjen na kuhinjski pult i skida omot sa svijetlo- plavog pakiranja muffina. - Hej, Tessa - nasmije se, uzimajući zalogaj. - Uzmi i ti jedan. Moja baka je običavala reći da su muffini hrana za dušu. Ako išta, treba mi hrana za dušu. - Hvala - nasmiješim se prije nego što liznem šećerni ukras s vrha. - Ne zahvaljuj meni, nego Karen. - I hoću. Ovi muffini su stvarno nevjerojatno fini. Možda zato što sam jedva što i pojela u zadnjih devet dana, a možda zato što muffini stvarno jesu hrana za dušu. Bez obzira na razlog, pojedem ga u nekoliko zalogaja. Par minuta kasnije, kad osjećaj sreće zbog poslastice izblijedi, ponovno osjećam svoju staru bol, postojanu kao i otkucaji srca. Ali više me ne preplavljuje, ne vuče me više na dno provalije. Ken me iznenadi rekavši: - Bit će sve lakše. A na kraju ćeš naći nekoga tko je u stanju voljeti još koga osim samo sebe. U želucu me žigne od njegove nagle promjene teme. Ne želim se vraćati natrag u ono stanje jada, želim ići naprijed. - Grozno sam se ponašao prema Hardinovoj mami. Znam da jesam. Nestajao bih na više dana, lagao bih joj, pio sam toliko da mi se vid mutio. Da nije bilo Christiana, ne znam kako bi Trish i Hardin to ikad preživjeli... Na te riječi, sjetim se koliko sam se ljutila na Kena kad sam doznala zbog čega Hardin ima noćne more. Sjetim se kako sam ga htjela udariti posred lica zbog toga stoje ikad dopustio da mu sin bude na taj način povrijeđen i kad on sada izgovori te riječi, samo mi se razbudi stari bijes. Stisnem šake. - Nažalost, prošlost ne mogu promijeniti, koliko god to sada želio. Nisam bio fer prema njoj i to mi je jasno. Ona je bila predobra za mene, i to znam. I svi to znaju. Sada ima Mikea i on će je, znam, tretirati s pažnjom i poštovanjem koje zaslužuje. I za tebe postoji takav Mike, znaš - kaže on, gledajući me očinskim pogledom. - I moj sin će, nadam se, imati toliko sreće da jednom u životu pronađe svoju Karen, kad jednom odraste i prestane se boriti sa svim i svakim koga sretne na svom putu. Na spomen Hardina i “njegove Karen” ja progutam knedlu i skrenem pogled. Ne želim zamišljati Hardina ni s kim drugim. Prerano je za to. Ali želim mu sreću, to da; nikad mu ne bih poželjela da ostane sam ostatak života. Nadam se da će pronaći nekoga koga će voljeti toliko kao što Ken voli Karen, da će mu život pružiti drugu šansu da voli nekoga... više nego što je volio mene. 317 Anna
Krvolocna Barbika - I ja se nadam - konačno odgovorim Kenu. - Žao mi je što ti se nije javio - tiho kaže Ken. - Ma u redu je... Prestala sam čekati da mi se javi... još prije par dana. - U svakom slučaju - reče on uzdahnuvši - bolje mi je da se vratim gore u ured. Moram obaviti par telefonskih poziva. Drago mi je što je prekinuo razgovor prije nego što smo zašli dublje u temu. Ne želim više pričati o Hardinu. Kad zaustavim auto ispred Zedove zgrade, on me čeka vani, s cigaretom zataknutom za uho. - Ti pušiš - kažem mu i naberem nos. Izgleda zbunjeno dok ulazi u moj mali auto. - O, da. Zapravo, tu i tamo. Ali vidjela si me da pušim kad smo sjedili na zidiću pred kućom bratstva, sjećaš se? Izvadi cigaretu iza uha i nasmiješi se. - Ovu sam baš našao u svojoj sobi. Nasmijem se i ja. - Aha, da. Ali nakon pivo-ponga i onog Hardinova deranja na nas te noći, valjda sam zaboravila primijetiti da pušiš. No onda shvatim nešto. - Čekaj malo, hoćeš reći da planiraš ne samo pušiti nego ćeš pušiti prastaru cigaretu? - Pa da. Što, ne voliš cigarete? - Ne, uopće ih ne volim. Ali hej, ako želiš pušiti, samo izvoli. Mislim, ne u mom autu, naravno - kažem. Njegovi prsti polete prema vratima auta i pritisnu gumb za spuštanje stakla. Kroz poluotvoren prozor izbaci cigaretu. - Onda neću pušiti - nasmije se i udobno zavali u naslon. Koliko god mrzim tu naviku, moram priznati da ima nešto u tome... S tom kosom dignutom gotovo ravno u zrak, s tim tamnim naočalama i u kožnoj jakni, cigareta mu nekako baš dobro stoji.
318 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
- Izvoli - govori moja mama ulazeći u moju staru sobu. Dodaje mi porculansku šalicu na tanjuriću i ja sjednem na krevetu. - Što je to - pitam promuklim glasom. - Toplo mlijeko i med - kaže, a ja otpijem gutljaj. - Sjećaš se kako sam ti to davala kad si bio mali i kad bi se razbolio? - Aha. - Ona će ti oprostiti, Hardine - kaže mi, a ja zažmirim. Konačno su me prestali mučiti napadaji plača i mučnine, i konačno sam nekako umrtvio svoje osjećaje. Uspio sam ih umrtviti. - Ne mislim baš da hoće. - Hoće, vidjela sam to po načinu na koji te gledala. Oprostila ti je ona i puno gore stvari, sjećaš se? Ona odigne zamršenu kosu s mog čela, a ja se, za promjenu, ni ne trznem. - Znam, ali ovaj put je drukčije, mama. Ne mogu ja biti to što ona hoće. Uvijek sve zajebena. Takav sam i takav ću ostati, tip koji sve uvijek zasere. - To nije istina, a ja slučajno znam da si ti upravo ono što ona hoće. Šalica mi zazvecka u rukama i umalo je ispustim. - Znam da samo želiš pomoći, ali molim te, mama, prestani s tim. - I što ćemo onda? Zar ćeš ju samo pustiti da ode i nastaviti dalje? Pažljivo spustim šalicu na stolić kraj kreveta. Uzdahnem. - Ne, ne znam kako bih nastavio dalje. Ali moram je pustiti da ona nastavi dalje, prije nego što napravim još veću štetu. Moram je pustiti da nađe svoju sreću... Kao što ju je našla Natalie. Ipak je sretna, nakon svega što sam joj napravio. Možda i Tessa nađe nekog nalik na Elijaha. - Dobro, Hardine. Ne znam što bih ti još rekla da te uvjerim da digneš glavu i ispričaš joj se - ispali mama. - Daj me pusti na miru. Molim te - kažem joj. - I hoću. Ali samo zato što imam vjere u tebe, da ćeš postupiti ispravno i da ćeš se boriti za nju. Čim je izašla i zatvorila za sobom vrata, porculanska šalica i njezin tanjurić razbili su se na tisuću komadića od udarca u zid.
319 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Nakon što smo pojeli ručak u nekom prilično bezličnom trgovačkom centru, krenuli smo natrag prema Zedovu stanu. Dok prolazimo pokraj kampusa, konačno smognem snage postaviti mu pitanje koje me već dugo muči. - Zed, što misliš, što bi se dogodilo da si ti pobijedio? Očito je zatečen, jer gotovo punu minutu samo zuri u svoje ruke. - Ne znam. I ja sam o tome puno mislio. - Jesi - pogledam ga i susretnem se s pogledom njegovih ka- ramelnih očiju. - Naravno da jesam. - I što si zaključio - pitam, stavljajući kosu iza uha. - Pa... Znam da bih ti bio sve rekao puno prije, prije nego što ode tako daleko. Uvijek sam ti htio reći. Svaki put kad sam te vidio s njim, poželio sam ti prići i sve ti reći. On proguta knedlu. - To moraš znati. - Znam - kažem gotovo šaptom, a on nastavi. - Volim misliti da bi mi ti brzo oprostila, jer bih ti ionako sve priznao prije nego se išta dogodilo, i ti i ja bismo zajedno izlazili, mislim, ono, na prava mjesta. Ono, u kino i takve stvari, i zabavljali bismo se. Ja bih te nasmijavao, i ne bih te nikad iskoristio. I volim misliti da bi se ti na kraju zaljubila u mene, onako kao što si se u njega, i kad bi došlo vrijeme za to, ti i ja bismo... i ja nikome ne bih o tome pričao. Ne bih nikome otkrio ni najmanji detalj naše veze. Kvragu, ne bih se više ni družio ni s kim od njih, jer bih svaku svoju sekundu htio provesti s tobom, i slušati te kako se smijuljiš, onako, znaš, kako se nasmiješ kad ti je nešto stvarno smiješno... Drukčije od tvog uobičajenog smijeha. Po tome znam jesam li ti rekao nešto stvarno zabavno ili glumiš zato što si pristojna. On se smiješi, a meni srce počne ubrzano lupati. - I cijenio bih te, i ne bih ti nikada lagao. Ne bih ružno govorio o tebi iza tvojih leđa, i ne bih ti nadjevao pogrdna imena. Ne bih pazio na nekakvu moju reputaciju i... i... mislim da bismo ti i ja bili sretni. Ti bi bila sretna, stalno, a ne samo ponekad. Volim misliti da... Prekinem ga primajući ga za ovratnik jakne i prinoseći svoje usne njegovima.
320 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Zedova ruka odmah se podigne na moj obraz, a od tog dodira naježi mi se koža na stražnjoj strani vrata i on me povuče bliže sebi. Udarim koljenom o volan dok se penjem preko mjenjača i opsujem u sebi jer sam umalo pokvarila ovaj trenutak, ali on kao da ništa ne primjećuje, već me grli objema rukama i stišće uz svoje grudi. Primam ga oko vrata i naše usne pokreću se zajedno. Njegove usne su mi strane; nisu kao Hardinove. Njegov jezik ne miče se na isti način, ne prati moj i ne prima me zubima za donju usnicu. Prestani uspoređivati, Tessa. Ovo ti je potrebno, to je ono što ti treba da bi prestala misliti na Harđina. On je sigurno već u krevetu s nekom djevojkom, možda lak s Molly. Joj, Bože, ako je on s Molly... Ti bi bila sretna, stalno, a ne samo ponekad, upravo je rekao Zed. I znam da je u pravu - bilo bi mi puno bolje da sam bila s njim. Ja to zaslužujem. Zaslužujem biti sretna. Dovoljno sam propatila, i istrpjela sam dovoljno Hardinovih sranja, a on mi se nije čak ni pokušao javiti. Samo bi se kukavna budala stalno vraćala nekome tko ju gazi, uvijek iznova. Ne želim biti takva, moram biti jaka i nastaviti dalje. Ili barem pokušati. Bolje se osjećam sada, u ovom trenutku, nego što sam se osjećala u posljednjih devet dana. Devet dana - to možda ne zvuči mnogo, osim ako ih provedeš brojeći svaku pojedinu sekundu svoga jada, u čekanju nečega što nikad na kraju ne dođe. Sa Zedovim rukama oko mene, konačno mogu disati. Mogu vidjeti svjetlo na kraju tunela. Zed je uvijek bio ljubazan prema meni, uvijek spreman pomoći. Da sam se barem zaljubila u njega, a ne u Hardina. - Bože, Tessa - zamrmlja Zed i ja ga čvrsto primim za kosu. Poljubim ga silovitije. - Čekaj - reče mi on u usta i ja se polako odmaknem. - Što se ovo događa - gleda me u oči. - Ja... ne znam - glas mi je drhtav i jedva hvatam dah. - Ni ja... - Oprosti... samo sam previše emocionalna i puno toga sam preživjela ovih dana, a to što si mi upravo rekao... od toga sam svane znam, nisam ovo trebala napraviti - kažem i skrenem pogled, pa se maknem iz njegova krila, sjedajući natrag u vozačko sjedalo. - Ne, ne, nemaš se zbog čega ispričavati... Samo ne bih želio pogrešno shvatiti, razumiješ me? Samo sam htio znati što ovo tebi znači - kaže mi on. Što to meni znači. - Mislim da ti to ne mogu sada odgovoriti. Ja... - To sam i mislio - reče on, s prizvukom ljutnje u glasu. - Jednostavno ne znam... - Sve okej, jasno mi je. Ti još voliš njega. - Prošlo je tek devet dana, Zed, ne mogu si pomoći. 321 Anna
Krvolocna Barbika Nekako uspijevam stalno raditi sve veći nered, svaki put gori od prethodnog. - Znam. Nisam ni mislio da ga možeš tek tako, namjerno prestati voljeti. Ali ne bih htio biti... ničija zamjena. Nedavno sam se počeo viđati s jednom djevojkom - a nisam ni s kim izlazio otkako sam upoznao tebe. A sad sam konačno sreo Rebeccu. A opet, kad sam te vozio kući i vidio kako si reagirala na vijest da se viđam s njom, počeo sam misliti... Znam da sam idiot, ali učinilo mi se kao da ti ne želiš da imam curu. Odvratim pogled od njega i zagledam se kroz prozor. - Nisi ti njegova zamjena... Samo sam te, eto, poželjela poljubiti; ni sama ne znam što mislim ni što radim. Ništa mi nema smisla već devet dana i konačno sam prestala misliti na njega tek kad sam tebe poljubila, i osjećaj je bio fantastičan. Osjetila sam se kao da ja to mogu. Da ga mogu preboljeti, ali znam da to nije fer prema tebi. Jednostavno sam zbunjena i iracionalna. Žao mi je što sam te natjerala da prevariš svoju djevojku; to mi nije bila namjera. Samo sam... - Ne očekujem ja od tebe da ga tako brzo zaboraviš. Znam ja koliko duboko ti se on uvukao pod kožu. Nema on pojma. - Samo mi reci jednu stvar - doda Zed i ja kimnem. - Reci mi da ćeš bar pokušati dopustiti sebi da budeš sretna. Nije te čak ni nazvao, ni jedan jedini put. Napravio ti je toliko sranja, a nije se ni pokušao boriti za tebe. Da sam ja na njegovu mjestu, borio bih se za tebe. Uostalom, ne bih te nikad ni pustio od sebe. On ispruži ruku prema mom licu i zatakne mi jedan pramen- čić kose za uho. - Tessa, ne moraš mi odmah odgovoriti, samo moram znati da si u stanju barem pokušati biti sretna. Znam da sad nisi spremna ni za kakav oblik veze sa mnom, ali možda ćeš jednoga dana biti. Misli mi se utrkuju jedna s drugom, srce mi lupa i boli me u prsima, a zrak kao da je nestao iz automobila. Hoću mu reći da želim i da hoću pokušati, ali riječi ne izlaze iz mojih usta. Onaj maleni osmijeh, koji se pojavi na Hardinovu licu kad ga ujutro konačno uspijem probuditi, njegov promukli glas kad izgovara moje ime, to kako me uvijek pokušava natjerati da ostanem još malo s njim u krevetu, a ja vrištim i bježim po sobi, to kako on voli kavu bez mlijeka, baš kao i ja, i kako ga volim više od svega na čitavom svijetu i kako želim da se promijeni. Želim da bude isti kakav je, samo drukčiji - ma nema to smisla ni u mojoj glavi, i znam da se nikome ne može činiti smisleno, ali baš je tako. Da ga barem ne volim toliko. Da me bar nikad nije natjerao da se zaljubim u njega. - Okej, razumijem. Sve u redu - reče Zed, pokušavajući se osmjehnuti, ali bez uspjeha. - Žao mi je - kažem mu, i to mislim iz dubine svog srca. On izide iz auta i glasno zalupi vrata za sobom, a ja sam ostavljena sama, ponovno. - Jebote - vrisnem i počnem rukama udarati po volanu, što me opet podsjeti na Hardina. Hardin Budim se u lokvi vlastitog znoja. Već sam i zaboravio koliko je jadno buditi se ovako svaku noć. Mislio sam da su moje besane noći prošlost, ali ta me prošlost, očito, ponovno proganja. 322 Anna
Krvolocna Barbika Pogledam na sat: šest je ujutro. Moram spavati, moram se naspavati. Čvrsto, bez buđenja. Trebam je, trebam Tessu. Možda da samo zažmirim i pravim se da je ona tu, možda ću onda moći zaspati... Zažmirim i pokušavam zamisliti kako ona spava s glavom na mojim prsima. Pokušavam zamisliti miris njezine kose, na vaniliju, prizvati u sjećanje tihi zvuk njezinog dubokog disanja u snu. Na tren kao da je osjetim, kao da osjećam njezinu toplu kožu na mojim golim prsima... Ej, mislim da sam stvarno poludio. Ovaj put i službeno. Jebote. Sutra će biti bolje, mora biti. To sam, doduše, mislio i proteklih... deset dana. Daje bar još jednom mogu vidjeti, onda ne bi bilo ovako teško. Samo jednom. Ako još jednom vidim njezin osmijeh, lakše ću preživjeti to što ju puštam da ode. Hoće li biti sutra na Christianovoj proslavi? Vjerojatno hoće... Zurim u strop i pokušavam zamisliti što će ona obući ako dođe. Hoće li imati onu bijelu haljinu, za koju zna da mi se jako sviđa? Hoće li joj kosa biti nakovrčana i zataknuta za uši ili će je podignuti? Hoće li staviti šminku, iako joj ne treba? Dovraga. Sjednem u krevetu, pa i ustanem. Nema šanse da sad opet zaspem. Spustim se u kuhinju i tamo zateknem Mikea kako sjedi za stolom i čita novine. - Dobro jutro, Hardine - kaže mi on. - Hej - promumljam i natočim si šalicu kave. - Tvoja mama još spava. - Ma nemoj - prevrnem očima. - Stvarno joj je drago što si tu, znaš. - Aha, mogu si misliti. Čitavo vrijeme ponašam se kao kreten. - Da, to je istina. Ali drago joj je što si tu i što si se počeo pomalo otvarati prema njoj. Uvijek se tako brinula zbog tebe... sve dok nije upoznala Tessu. Nakon toga više nije bila tako zabrinuta. - Pa, izgleda da će se morati opet početi brinuti - uzdahnem. Zašto on pokušava voditi sa mnom jebene duboke razgovore u jebenih šest ujutro? - Htio sam ti obratiti pozornost na jednu stvar - reče on okrećući se k meni. - Okej - pogledam ga u oči. - Hardine, ja volim tvoju mamu i namjeravam se vjenčati s njom. Pljunem kavu iz usta u šalicu. - Vjenčati se? Jesi ti lud? On podigne obrvu. - A zašto bi moja namjera da se vjenčam s njom bila luda? - Ne znam... ona je već bila udana... a ti si nam susjed... njezin susjed. - Ja se mogu brinuti za nju onako kako se za nju i trebalo brinuti dosad. Ako ti ne odobravaš to, žao mi je, ali mislio sam da je red da ti to kažem. Kad bude zgodan trenutak, zaprosit ću je, formalno. Ne znam što bih rekao ovom čovjeku, koji je čitavog mog života stanovao vrata do nas, i kojeg nikad nisam vidio ljutitog, ni jedan jedini put. On ju voli, vidim to, ali sve mi je ovo previše za pojmiti, u ovom trentuku. 323 Anna
Krvolocna Barbika - Okej onda... - Okej onda - ponovi on za mnom i digne pogled. U kuhinju ulazi moja mama, kućna haljina na njoj čvrsto je stegnuta u struku, a kosa joj je u neredu. - Kako to da si ovako rano ustao, Hardine? Zar ideš natrag kući - pita me. - Ne, nisam mogao spavati. A ovo mi je kuća - kažem joj otpijajući još kave. Da, ovo je moj dom. - Hmm - ona pospano odvrati.
324 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Ponovno mi se sve vratilo. Sjećanja na sve ono što sam dijelila s Hardinom kao da me povlače za noge i vuku prema dnu. Spustim prozore jer mi treba više zraka. Zed je prema meni tako dobar, pun razumijevanja i ljubaznosti. I sam je zbog mene morao štošta pretrpjeti, a ja sam ga uvijek samo gurala od sebe. Kad bih samo mogla prestati s ovim svojim budalaštinama, mogla bih ipak probati s njim. U ovom trenutku ne mogu ni zamisliti da sam s nekim u vezi, ni sada, niti u neko skorije vrijeme. Ali s vremenom bih možda mogla. Ne želim da Zed prekine s Rebeccom zbog mene, kad mu sada ne mogu ni odgovoriti na pitanje, čak ni naznačiti odgovor. Dok se vozim natrag prema Landonovoj kući, zbunjenija sam nego ikada. Kad bih bar mogla popričati s Hardinom, kad bih ga bar još jednom vidjela, možda bih mogla zatvoriti tu stranicu svog života. Kad bi mi rekao da mu nije stalo do mene, kad bi još taj jedan put bio okrutan prema meni, mogla bih pružiti šansu Zedu, pružiti šansu sebi samoj. Prije nego što sam se uspjela predomisliti, zgrabim svoj mobitel i stisnem tipku koju sam izbjegavala od četvrtog dana. Ako mi opet ne odgovori, onda mogu dalje. Ako mi se sada ne javi, onda smo i službeno prekinuli. Ako mi kaže da mu je žao i da možemo poraditi na tome... ne. Odložim mobitel natrag na sjedalo. Predaleko sam došla da bih ga sad opet zvala i opet se lomila. Ali moram znati. Mobitel me odmah prebaci na govornu poštu. - Hardine - riječi iz mene samo sipaju, bjesomučno. - Hardine... Tessa je. Ja... pa, moram razgovarati s tobom. U autu sam, i tako sam zbunjena - počnem plakati. - Zašto me nisi ni pokušao nazvati? Samo si me pustio da odem, a ja te, evo, patetično zovem i plačem. Moram znati što je s nama. Zašto je ovaj put drukčije - zašto se ne potrudimo? Zašto se ne boriš za mene? Ja zaslužujem biti sretna, Hardine - za- jecam i spustim slušalicu. Zašto sam sad to napravila? Zašto sam popustila i nazvala ga? Koji sam ja idiot - on će ovo vjerojatno preslušavati i smijati mi se. Vjerojatno će pustiti da ovu poruku čuje i neka cura s kojom se upravo spetljao i zajedno će se smijati na moj račun. Skrenem na pusto parkiralište kako bih se pribrala prije nego što opet skrivim neki sudar. Buljim u mobitel i duboko dišem kako bih prestala plakati. Prošlo je dvadeset minuta, a on mi još nije odgovorio, čak ni porukom. Zašto ja sjedim sama na mračnom parkiralištu u deset navečer plačući i zašto sam ga zvala? Posljednjih deset dana davala sam sve od sebe da budem jaka, a evo - opet se raspadam. Ne mogu to dopustiti. Izvezem se s parkirališta i vozim se natrag prema Zedovu stanu. Hardin je očito previše zauzet da bi se zamarao sa mnom, a Zed je tu, iskren i uvijek odan. Parkiram auto odmah pokraj njegova kamioneta i duboko udahnem. Moram prvo razmisliti o sebi i o tome što zapravo želim. 325 Anna
Krvolocna Barbika Dok trčim uz stepenice prema Zedovu stanu, u miru sam sa sobom. Zakucam na vrata i čekam da mi otvori. Što ako je prekasno i on mi ne otvori? Tako ću dobiti ono što zaslužujem, valjda. Trebala sam biti malo pametnija, a ne odmah, usred čitave ove zbrke, skakati na njega. Kad se vrata otvore, ostanem praktički bez daha. Zed na sebi ima samo crne gimnastičke hlačice i njegove tetovaže po prsima konačno vidim u punom sjaju. - Tessa - iznenadi se on. - Ja... Ne znam što ja tebi uopće mogu pružiti, ali spremna sam pokušati - kažem mu. On provuce prste kroz svoju crnu kosu i duboko udahne. Odbit će me, vidim. - Oprosti... Nisam trebala dolaziti... Ne mogu podnijeti još jedno odbijanje. Okrenem se i potrčim niz stepenice, preskačući po jednu u brzini, kad osjetim kako me on hvata za ruku i okreće prema sebi. Ne govori ništa; samo me drži za ruku i vodi natrag uz stepenice, u svoj stan. Zed je miran, tako tih i pun razumijevanja dok sjedamo na njegov kauč, svaki na svoju stranu. On je potpuno drugačiji od Hardina. Ako šutim, on me ne tjera da govorim. Ako ne mogu naći objašnjenje za svoje postupke, on me ni ne tjera da objašnjavam. I kad mu kažem da se ne bih osjećala ugodno leći s njim u krevet, on mi donese mekanu deku i donekle čist jastuk i položi ih na kauč. Idućeg jutra, kad se probudim, boli me vrat. Zedov stari kauč nije najudobniji, ali dobro sam spavala, s obzirom na sve. - Hej - kaže on ulazeći u dnevnu sobu. - Hej - nasmiješim mu se. - Jesi li dobro spavala - pita, a ja kimnem. Zed je sinoć bio nevjerojatan. Nije ni trepnuo kad sam ga pitala mogu li prespavati kod njega na kauču. Mirno me slušao dok sam mu pričala o Hardinu i o tome kako je sve otišlo ukrivo. Rekao mi je da mu je stalo do Rebecce, ali da sada ne zna što da radi, jer je uvijek mislio na mene, čak i nakon što ju je upoznao. Prvih sat vremena, dok sam mu se jadala i plakala, osjećala sam krivnju, ali kako je noć odmicala, suze su se okrenule na smijeh, na kraju i u doista srdačan smijeh. Trbuh me doslovno zabolio od smijeha dok smo se prisjećali najglupljih zgoda iz djetinjstva, a nakon toga smo išli spavati. Sad je već dva popodne i mislim da se još nikad nisam ovako kasno probudila, ali to se lako dogodi kad ostaneš budan do sedam ujutro. - Jesam, a ti - ustanem i složim deku koju mi je posudio. Nejasno se sjećam da me je pokrivao dok sam tonula u san. - Isto - on se naceri i sjedne na kauč. Kosa mu je mokra i koža mu se sjaji kao da se upravo otuširao. - Gdje da stavim ovo - pitam ga, misleći na deku. - Gdje god hoćeš; nisi je morala slagati - nasmije se on. Sjetim se garderobice u našem stanu i kako Hardin sve samo nabaca u nju, tek toliko da bi me izludio. 326 Anna
Krvolocna Barbika - Imaš nešto obavljati danas - pitam ga. - Sve sam odradio jutros, dakle, ne. - Već? - Da, od devet do podneva - nasmiješi se on. - Zapravo sam samo otišao popraviti kamionet. Zaboravila sam da Zed radi kao mehaničar. Zapravo i ne znam baš puno o njemu. Osim da ima puno energije s obzirom na to da je nakon dva sata spavanja mogao toliko raditi. - Čudesni talent za studiranje ekologije danju, masni mehaničar noću - zezam ga, a on se smije. - Tako otprilike. A ti, imaš li ti neke planove? - Ne znam. Moram nabaviti neku odjeću za odlazak na proslavu svog šefa sutra navečer. Na trenutak pomislim da bih ga mogla pozvati da ide sa mnom, ali to ne bi bilo u redu. Ne bih to mogla napraviti; svima bi bilo neugodno, uključujući i mene. Zed i ja sinoć smo se dogovorili da nećemo ništa požurivati. Provodit ćemo vrijeme zajedno i vidjeti kamo nas to vodi. On me neće požurivati da prebolim Hardina; oboje znamo da mi je potrebno više vremena prije nego što počnem razmišljati o novom dečku. Toliko toga još moram riješiti - primjerice to gdje ću stanovati, za početak. - Mogu s tobom ako želiš? Ili možemo poslije skupa pogledati neki film - nervozno me upita. - Aha, može jedno i drugo - nasmiješim se i provjerim svoj mobitel. Nemam propuštenih poziva. Nema novih poruka. Nema glasovne pošte. Zed i ja naručimo pizzu i družimo se veći dio dana, a onda ja konačno odem do Landona kako bih se otuširala. Na putu do tamo stanem pokraj trgovačkog centra, upravo prije zatvaranja, i odmah naletim na fantastičnu crvenu haljinu s ravnim izrezom; dugačka mi je točno do iznad koljena. Nije previše konzervativna, ali ni ne otkriva previše. Kad dođem do Landona, nađem poruku odmah pokraj tanjura s hranom koji mi je Karen ostavila na kuhinjskom pultu. Ona i Ken su otišli u kino i brzo će se vratiti, piše. Lakše mi je što sam sama u kući, iako je kuća toliko velika da ih ne osjetim ni kad su doma. Istuširam se i obučem pidžamu, pa legnem, sileći se da zaspem. U snovima vidim malo zelene oči, a malo oči boje karamele.
327 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Jedanaest dana. Danas je jedanaesti dan otkako nisam vidjela ni čula Hardina, i nije mi bilo lako. Ali Zedovo društvo mi je svakako pomoglo. Večeras je proslava kod Christiana, i čitav dan osjećam tremu što ću biti okružena poznatim licima koja me podsjećaju na Hardina, i bojim se da bi ovi zidovi koje sam izgradila oko sebe mogli pasti. Dovoljna je jedna mala pukotina, i više neću biti zaštićena. Konačno, kad je već vrijeme da pođem, duboko udahnem i još jednom u zrcalu provjerim kako izgledam. Kosa mi je, kao i obično, puštena i nakovrčana u blagim valovima, ali šminka mi je tamnija nego inače. Protresem Hardinovu narukvicu oko zgloba; iako znam da je ne bih trebala nositi, bez nje se osjećam kao gola. Postala je dio mene, kao što je i on... bio. Haljina mi danas izgleda još bolje nego jučer i sretna sam što sam vratila koji kilogram, nakon što sam prilično smršavjela onih prvih dana dok gotovo ništa nisam jela. Samo želim da sve bude kao prije. I želim te vidjeti kako ulaziš na moja vrata... svira glazba dok uzimam svoju malu torbicu. Poslušam još koji stih, a onda izvadim slušalice iz ušiju i spremim ih u torbicu. Kad se dolje susretnem s Karen i Kenom, oni su već spremni i svečano odjeveni. Karen na sebi ima dugu haljinu s bijelo-plavim uzorkom, a Ken je u odijelu i kravati. - Jako lijepo izgledate - kažem joj, a njoj se obrazi zarumene. - Hvala, dušo, i ti također - reče Karen blistajući. Tako je draga. Nedostajat će mi i ona i Ken kad budem morala otići. - Mislila sam da bismo nas dvije mogle ovih dana malo do staklenika, što misliš o tome - pita me dok idemo prema autu, a moje visoke pete glasno udaraju po betonu. - O, vrlo rado - kažem joj dok sjedam na zadnje sjedalo njihova Volva. - Ovo će biti jako zabavno. Nismo dugo bili na nekoj zabavi. Karen uzme Kenovu ruku i stavi je sebi u krilo, dok on jednom rukom izvozi auto na cestu. Njihovo pokazivanje osjećaja ne čini me ljubomornom, samo me podsjeća da ljudi mogu biti dobri jedni prema drugima. - Landon će stići iz New Yorka kasno večeras. Pokupit ću ga na aerodromu u dva iza ponoći - uzbuđeno kaže Karen. - Ne mogu dočekati da se vrati - kažem. I stvarno to mislim. Nedostajao mi je moj najbolji prijatelj, njegove mudre riječi i njegov topli osmijeh. Kuća Christiana Vancea izgleda točno kako sam je i zamišljala. Izrazito modernog stila, čitava struktura je gotovo transparentna, sva u staklu i metalnim gredama. U interijeru, svaki detalj uklapa se u ukupni dojam. Podsjeća me na muzej, ali u tom smislu da mi svi predmeti u toj kući izgledaju kao da ih još nitko nije dotaknuo. 328 Anna
Krvolocna Barbika Kimberly nas dočekuje na ulaznim vratima. - Puno vam hvala što ste došli - kaže i zagrli me. - Hvala vama što ste nas pozvali - govori joj Ken dok se rukuje s Christianom. - I čestitam ti na velikoj odluci. Ostanem bez daha ugledavši iza stražnjih prozora vodenu površinu. Sad mi je jasno zašto je cijela kuća u staklu - pa nalazi se tik uz veliko jezero. Jezero se doima beskrajno, a odbljesak zraka sunca na zalasku, koje me gotovo zaslijepilo, čitavu panoramu čini još nevjerojatnijom. Kuća je sagrađena na povišenju, pa se čini kao lebdi nad vodom. - Dođite, svi su ovdje - Kimberly nas vodi u dnevni boravak, koji je, kao i ostatak kuće, upravo savršeno uređen. Ništa od ovog što vidim nije moj stil - meni se više sviđaju tradicionalniji dekori - ali Vanceova kuća je nešto doista posebno. Dva dugačka, pravokutna stola ispunjavaju prostor, a na njima je posvuda postavljeno cvijeće svih boja i male zdjele s plutajućim svijećama. Salvete su složene tako da i same oponašaju oblik cvijeća, sa srebrnim prstenom koji ih drži na mjestu. Prekrasno je. Tako elegantno a živahno, izgleda kao da se čitav ovaj prostor ovdje upravo utjelovio sa stranica nekog časopisa. Kimberly si je doista dala truda za ovu zabavu. Trevor sjedi za stolom najbliže prozoru, zajedno s još nekoliko osoba koje iz viđenja znam iz ureda, uključujući Crystal iz marketinga i njezinog budućeg supruga. Smith sjedi dvije stolice dalje, potpuno zaokupljen nekom videoigricom koju drži u rukama. - Izgledaš predivno - nasmiješi mi se Trevor koji ustaje kako bi pozdravio Kena i Karen. - Hvala ti. Kako si - pitam ga. Kravata mu je identične boje kao oči, blistave i jasne. - Odlično. Spreman za veliku seobu! - Kladim se da jesi - kažem, ali u sebi mislim da se barem i ja mogu odmah preseliti u Seattle... - Trevore, baš mi je drago što te vidim - Ken mu pruža ruku, a ja pogledam dolje jer osjetim da me nešto vuče za rub haljine. - Hej, Smith, kako si - pitam dječačića s blistavim očima. - Okej - slegne on ramenima. A onda me tiho pita: - Gdje je tvoj Hardin? Ne znam što bih mu odgovorila, a zbog toga što ga je nazvao “mojim Hardinom”, u meni se nešto pokrene. Moj zaštitni zid već se urušava, a tu sam tek deset minuta. - On, ovaj... on nije ovdje. - Ali doći će, zar ne? - Ne, žao mi je. Mislim da neće, dušo. - Oh. Odlučim izgovoriti laž koju bi baš svatko tko zna Hardina lako prozreo, pa kažem malom: - Ali rekao mi je da te pozdravim od njega - i raskuštram mu kosu. Evo, sad zbog Hardina još i lažem djetetu. Grozno. Smith se napola nasmiješi i sjedne natrag za stol. - Okej. Meni se sviđa tvoj Hardin. I meni, poželim reći, samo što više nije moj. 329 Anna
Krvolocna Barbika U sljedećih petnaestak minuta dođe još dvadeset ljudi, a Christian pusti glazbu sa svog super high-tech stereo sustava. Jednim pritiskom gumba, blaga klavirska glazba širi se kućom. Mladići u bijelim košuljama počnu kružiti prostorijom, nudeći hranu s poslužavnika i ja se poslužim nečim što izgleda kao mali komadić kruha s mrvicom rajčice i umaka. - Ured u Seattleu je da ti stane dah - moraš to vidjeti - govori Christian našoj maloj grupi. - Isto je na vodi, samo je dvaput veći od našeg ureda ovdje. Ne mogu vjerovati da se moja kompanija napokon širi. Nastojim izgledati zainteresirano za to što govori, a konobar mi ponudi čašu bijelog vina. Mislim, zanima mene to što on priča, samo sam rastresena. Rastresena zbog toga što je Smith spomenuo Hardina i zbog ideje o Seattleu. Dok zurim van kroz stakleni zid, u vodu, zamišljam kako se Hardin i ja useljavamo u novi stan u novom gradu, s novim mjestima i novim ljudima. Stekli bismo nove prijatelje i počeli novi život tamo, zajedno. Hardin bi opet radio za Vance i hvalio bi se po cijele dane kako zarađuje više od mene, a ja bih se s njim borila za svoje pravo da plaćam kabelsku televiziju. - Tessa? Zvuk Trevorova glasa prene me iz mog besmislenog snatrenja. - Oprosti - promucam i shvatim da sada samo on stoji kraj mene i da upravo započinje ili dovršava neku priču, a ja nisam ni primijetila da meni nešto govori. - Kao što sam rekao, moj stan je blizu nove zgrade Vancea, točno u centru donjeg grada - moraš vidjeti pogled - nasmiješi se. - Prizori nebodera u Seattleu su fantastični, pogotovo noću. Nasmiješim se i kimnem. Kladim se da jesu. Kladim se da stvarno, stvarno jesu.
330 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Koji kurac ja to izvodim? I dalje samo hodam gore-dolje. Čitava ova ideja je bila totalni promašaj. Udarim nogom u kamen na kolnom prilazu. Što uopće očekujem da će se dogoditi? Da će ona potrčati u moj zagrljaj i oprostiti mi sva sranja koja sam joj ikad napravio? Da će odjednom vjerovati kako nisam spavao s Carly? Ponovno pogledam u prekrasnu Vanceovu kuću. Tessa vjerojatno i nije unura, a ja ću ispasti kreten što sam se uopće pojavio nepozvan. Mislim, u svakom slučaju ću ispasti kreten. Trebao bih se okrenuti i otići. Uz to, ova košulja me gnjavi, mrzim biti ovako odjeven. Svečano, hm. Ne znam koliko je svečana obična crna košulja, ali ipak. Ugledam tatin auto i odšećem do njega, pa pogledam unutra. Na stražnjem sjedalu je grozna torbica koju Tessa nosi na svako moguće događanje kojem prisustvuje. Znači, ona je unutra, tu je. Osjetim leptiriće u svom praznom želucu od same pomisli da ću je vidjeti, da ću biti blizu nje. Što ću joj reći? Nemam pojma. Trebao bih joj objasniti da su se moji dani pretvorili u pravi pakao još otkako sam otišao u Englesku i reći joj da ju trebam, više nego ikad ikoga. Trebao bih joj reći da sam budala i da ne mogu vjerovati da sam zaribao jedino što mi je važno u životu - nju. Ona je meni sve, i uvijek će to biti. Samo ću ući unutra i nagovoriti je da ode odmah sa mnom, da porazgovaramo - jebote, kako sam živčan. Mislim da ću povratiti. Ne, neću. Ali da imam ikakvu hranu u želucu, sigurno bih povratio. Znam da izgledam totalno loše; pitam se kako ona sada izgleda. Naravno da neće izgledati loše, kako bi i mogla; ali, je li i njoj bilo tako teško kao meni? Konačno stanem pred ulazna vrata, ali onda se opet okrenem. Mrzim biti među toliko ljudi, a ovdje vani je bar petnaest automobila. Svi će buljiti u mene, a ja ću izgledati kao prokleta budala, što i jesam, zapravo. Prije nego što se uspijem opet predomisliti, okrenem se prema vratima i pozvonim. Ovo radim zbog Tesse. Ovo radim zbog nje, ponavljam si u mislima dok mi Kim otvara vrata, s iznenađenim osmijehom. - Hardine? Nisam znala da ćeš doći - kaže ona. Vidim da se trudi iz petnih žila biti ljubazna, ali čini mi se da se ispod te površine krije ljutnja, vjerojatno jer je ona uvijek na Tessinoj strani. - Aha... ni ja nisam znao - odgovorim joj. A onda nova emocija - sažaljenje. Pojavi se u njezinim očima kad ona konačno primijeti kako izgledam, a to je vjerojatno čak i gore nego što se meni čini jer sam upravo došao ravno s aerodroma. - Pa daj uđi, samo izvoli, vani je jako hladno - govori mi ona i pokazuje mi rukom da uđem. 331 Anna
Krvolocna Barbika Na trenutak sam zatečen prizorom kuće iznutra. Jebena ku- ćerina je uređena kao umjetničko djelo; izgleda kao da tu nitko zapravo ne živi. Mislim, fora je i sve, ali meni se više sviđaju starije stvari, ne ovako modernističke. - Baš se spremamo večerati - govori mi ona dok je slijedim prema blagovaonici sa staklenim zidovima. I tada je ugledam. Srce mi zastane, a prsa mi pritisne neki teret, tako jak da se gotovo gušim. Dok stoji i sluša nekoga kako joj nešto govori, ona se smiješi i prelazi rukom preko čela, odmičući kosu. Zbog odraza sunca na zalasku, koje se vidi kroz staklenu stijenku kuće, Tessa izgleda kao da sjaji - doslovce sjaji - i ja ostanem ukopan na mjestu. Čujem njezin smijeh i prvi put u deset dana mogu disati. Toliko mi je nedostajala. I izgleda fenomenalno - kao i uvijek - ali ta crvena haljina i to sunce koje joj obasjava kožu, taj osmijeh na licu... zašto se smije? Zar ne bi trebala biti uplakana i izgledati slomljeno? Ona se opet zahihoće, a moje oči konačno odgonetnu s kim to ona priča, zbog koga zaboravlja mene. Jebeni Trevor. Kako mrzim tog jebenog idiota - mogao bih jednostavno otići ravno do njega i baciti ga kroz onaj stakleni zid i nitko me ne bi mogao spriječiti. Zašto je on uvijek pokraj nje? Koji debil. Ubit ću ga, majke mi. Ne. Moram se smiriti. Ako ga sada napadnem, Tessa me neće htjeti ni saslušati. Na koji trenutak sklopim oči i smirim se. Budem li smiren, ona će me saslušati, pristat će da odemo zajedno kući, gdje ću je moliti da mi oprosti, a ona će mi reći da me i dalje voli, vodit ćemo ljubav i sve će biti okej. Gledam je opet: izgleda zabavljeno dok mu počinje nešto pričati. Jednom rukom drži čašu vina, a drugom gestikulira dok govori, i smije se. Srce mi zastane kad vidim narukvicu na njezinoj ruci. I dalje je nosi - i dalje je nosi. To je dobro, to je dobar znak. Jebeni Trevor ne skida oči s nje, a gleda je s takvim divljenjem da mi krv počinje ključati. Izgleda poput zaljubljenog šteneta, a ona ga svojim ponašanjem samo još potiče. Je li me ona već preboljela? Zbog njega, možda? Neću preživjeti ako je tako. A opet, ne mogu je kriviti, ni za što. Nisam joj odgovarao na pozive. Nisam se zamarao čak ni time da si kupim novi mobitel. Ona vjerojatno misli da mi nije stalo, da sam je prebolio. U mislima mi iskrsne opet ona slika mirne ulice u Engleskoj, slika Natalie i njezina trbuha, pa slika ozarenog Elijaha kad je ugledao svoju zaručnicu. Trevor upravo tako gleda Tessu. Trevor je njezin Elijah. On je njezina druga šansa da dobije ono što zaslužuje. Ta me spoznaja pogodi kao tona cigli. Moram otići. Moram se maknuti odavde i pustiti ju na miru. Sad mi onaj susret s Natalie na ulici ima smisla. Sreo sam tu djevojku koju sam užasno povrijedio samo zato da ne ponovim istu pogrešku s Tessom. Moram otići. Moram otići prije nego što me ona vidi. 332 Anna
Krvolocna Barbika Ali u istom trenu kad sam to odlučio, ona podigne glavu i naši se pogledi susretnu. Njezin osmijeh nestane, a čaša joj ispadne iz ruke i razbije se o tvrdi drveni pod. Svi u prostoriji okrenu se prema njoj, ali ona nepomično stoji i gleda u mene. Maknem pogled, i vidim da i Trevor zuri u nju, zbunjen, ali očito spreman priskočiti joj u pomoć ako ustreba. Tessa nekoliko puta trepne i konačno pogleda u pod. - Jako mi je žao - kaže dok se sagiba kako bi pokupila komadiće polomljenog stakla. - Ma daj, sve je okej! Idem po metlu i papirnate ručnike - dovikne joj Kimberly i požuri nekamo. Moram nestati iz ovih stopa. Okrenem se, spreman potrčati. I gotovo se spotaknem na dijete. Smith stoji ispred mene i blijedo me gleda. - A ja sam mislio da nećeš doći - kaže. Odmahnem glavom i pogladim ga po kosi. - Aha... Ali baš odlazim. - Zašto? - Zato što nisam ni trebao doći - kažem mu i pogledam preko ramena. Trevor uzima od Kimberly metlicu i pomaže Tessi da pokupi komadiće stakla i ubaci ih u papirnatu vrećicu. Bit će da u tome ima neke simbolike, u tome što joj on pomaže pokupiti razbijene djeliće. Jebene metafore. - Ni meni se ne sviđa ovdje - zagunđa Smith, a ja ga pogledam i kimnem. - Ostaneš ipak - nedužno me pita, očiju punih nade. Pogled mi bježi malo na Tessu, malo na Smitha. Malac mi više uopće ne ide na živce, valjda nemam energije živcirati se zbog njega. Odjednom osjetim nečiju ruku na svom ramenu. - Trebao bi ga poslušati - kaže mi Christian, i malo me jače pritisne za rame. - Ostani barem na večeri. Kim se stvarno potrudila oko svega - doda on s toplim smiješkom. Pogledam preko, prema njegovoj djevojci koja, u jednostavnoj crnoj haljini, ručnikom čisti nered koji je Tessa napravila zbog mene. A, naravno, Tessa je odmah kraj nje, ispričavajući se bez prestanka. - Dobro - kažem i kimnem Chistianu. Ako preživim ovu večeru, onda ću preživjeti sve. Samo moram progutati svoju bol. A boli me što je ona tako spokojna bez mene. Izgledala je tako zadovoljno dok me nije ugledala, a onda se, tek onda, tuga razlila po njezinu lijepom licu. I ja ću se tako ponašati. Pravit ću se da mi nije ništa i da me ne ubija svakim svojim treptajem oka. Stekne li dojam da me nije briga, bit će slobodna nastaviti dalje i naći si nekoga tko će se prema njoj ponašati onako kako ona zaslužuje. Kimberly završi čišćenje upravo kad jedan od konobara zazvoni u zvonce. - E, sad kad je šou završio, vrijeme je da nešto i pojedemo - reče ona nasmijavši se i ispruži ruke kako bi povela goste prema stolu. Ja hodam za Christianom prema stolu, pa sjednem na prvo mjesto koje mi se učini zgodnim, ne obraćajući pozornost na to gdje je Tessa i njezin “prijatelj”. Malo se igram priborom za jelo dok do mene ne dođu moj tata i Karen. 333 Anna
Krvolocna Barbika - Nisam očekivao da ću te vidjeti ovdje - reče tata. Uzdahnem kad Karen sjedne točno kraj mene. - Svi mi to govore - kažem ja. Ne usuđujem se podignuti pogled, da ne bih vidio gdje je Tessa. - Jesi li je uopće pozdravio - tiho, gotovo bezglasno me pita Karen. - Nisam - odgovorim. Buljim u spiralni uzorak na tkanini stolnjaka i čekam da konobari donesu hranu. Pilići, čitavi jebeni pileći doneseni su na velikim poslužavnicima. Prilozi, zdjela za zdjelom, postavljaju se u niz duž stola. Naposljetku, moram pogledati gdje je ona. Pogledam lijevo, nema je, a onda, na svoje iznenađenje, vidim da sjedi gotovo točno prekoputa mene... do jebenog Trevora, naravno. Ona odsutno gurka šparogu po tanjuru. Znam da ne voli šparoge, ali previše je pristojna da bi odbila pojesti nešto što je netko drugi pripremio za nju. Gledam je kako zatvara oči dok prinosi šparogu ustima i gotovo se nasmijem vidjevši kako se trudi ne odati gađenje izrazom lica i kako brzo prinosi ustima čašu vode, pa tapše usnice ubrusom. Ona me uhvati kako je gledam, a ja smjesta odvratim pogled. U njezinim sivoplavim očima vidim bol. Bol koju sam ja prouzročio. Bol koja će proći samo ako se budem držao dalje od nje i pustim je da nastavi sa svojim životom. Sve naše neizgovorene riječi lebde u zraku između nas... a ona opet usmjeri svoju pozornost na tanjur. Ne dižem više pogled tijekom ove skupocjene večere, od koje uspijem pojesti tek poneki zalogaj. Čak i kad čujem kako Trevor Tessi priča nešto o Seattleu, ne dižem oči prema njoj. Prvi put u životu želim da sam netko drugi. Dao bih sve na svijetu da sam Trevor, da sam u stanju usrećiti je, a ne povređivati je. Tijekom objeda Tessa odgovara na njegova pitanja vrlo kratko i znam da joj je laknulo kada je Karen počela pričati o Landonu i njegovoj dugogodišnjoj djevojci u New Yorku. Začuje se zveckanje vilice o čašu i Christian se uspravi i kaže: - Nadam se da me svi čujete... Zvecne još jednom, pa se nasmije i doda: - Okej, bolje da prestanem prije nego što i ja nešto razbijem - dobacujući Tessi šaljiv pogled. Njoj obrazi porumene, a ja se moram primiti za stolicu da mu ne skočim u lice jer ju je doveo u neugodnu situaciju. Znam da se samo šali, ali ipak mu je to bio kretenski potez. - Hvala vam svima što ste došli, ne mogu vam ni ispričati koliko mi znači vidjeti sve vas, svoje najdraže ljude, ovdje. Ponosan sam do neba zbog fantastičnog posla koji ste svi vi, ovdje prisutni, obavili, i bez vas ovo naše širenje ne bi, naravno, nikako bilo moguće. Vi ste najbolja ekipa koju sam ikada mogao i zamisliti. Tko zna, možda ćemo dogodine otvarati svoj ured i u Los Angelesu ili čak u New Yorku, tako da vas opet sve mogu maksimalno izbezumiti novim planovima. Zastane kako bi naglasio svoju dosjetku i sav sjaji od ambicije. - ‘Ajde, nemoj se sad tu napuhavati - reče Kimberly i pljesne ga po stražnjici. - I ti, posebno ti, Kimberly. Što bih ja bez tebe. 334 Anna
Krvolocna Barbika Njegov ton drastično se promijeni i kao da se i zrak u prostoriji promijenio. On je uzme za ruku i pomakne se, tako da sada stoji ispred nje. - Kada je Rose umrla, živio sam u potpunoj tami. Dani su dolazili i odlazili i mislio sam da više nikada neću biti sretan. Mislio sam da nisam u stanju voljeti nekog drugog, prihvatio sam da ćemo uvijek biti sami, Smith i ja. A onda je jednog dana ova prštava plavuša upala u moj ured - kasnila je deset minuta na intervju za posao i pojavila se s mrljom od kave na bijeloj bluzi - i to je bilo to. Osvojila me svojim duhom, svojom energijom. I kao što znate, od tada sam njezin zatočenik. Okrene se prema Kimberly. - Ti si mi dala život kad ga u meni više nije bilo. Nitko nikada neće zamijeniti Rose i ti si to znala. Ali nisi je ni pokušavala zamijeniti - s ljubavlju si primila uspomenu na nju i pomogla mi da se vratim u život. Mogu poželjeti jedino to da sam te ranije sreo i da nisam morao tolike godine biti tako tužan. Malo se nasmije, pokušavajući olakšati težinu emocije, ali ne uspije. - Volim te, Kimberly, više od svega i volio bih kada bi mi dopustila da ti ostatak svoga života pokušavam vratiti sve ono što si ti za mene već učinila. Klekne na jedno koljeno. Zar je ovo neka jebena šala? Jesu li svi koje poznam odjednom odlučili vjenčati se ili se to svemir jebeno šali sa mnom? - Ovo nije proslava zbog naše selidbe, nego proslava naših zaruka - smiješi se on objektu svoje ljubavi. - Mislim, jedino ako mi ti sada kažeš da. Kimberly zaskviči i počne cmizdriti. Maknem pogled u stranu dok ona praktički vrišti svoje “da”. Ne mogu izdržati a da ne pogledam Tessu. Ona plješće rukama, pa briše suze iz očiju. Znam da sad daje sve od sebe kako bi izgledala radosno zbog prijateljice i da se pravi kako su ovo suze radosnice. Ali ja točno vidim da se pretvara. Preplavili su je osjećaji jer je njezina prijateljica upravo čula riječi koje se ona jednom nadala čuti od mene.
335 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Boli me u grudima dok gledam kako Christian grli Kimberly i odiže je od poda u čvrstom zagrljaju. Tako sam sretna zbog nje, stvarno jesam. Ali ipak je jako teško sjediti i gledati kako netko dobiva nešto što si ti želio za sebe, bez obzira koliko ti bilo drago zbog te osobe. Nikad joj ne bih oduzela ni najmanji djelić njezine sreće, ali nije mi lako gledati kako je on ljubi u oba obraza i na prst joj stavlja prekrasan dijamantni prsten. Ustanem, u nadi da nitko neće primjetiti da sam otišla. Uspijem doći do kuhinje prije nego što mi suze poteku niz obraze. Znala sam da će se ovo dogoditi, da ću puknuti. Da on nije ovdje, još bih nekako i izdržala, ali ovo je nestvarno, ovo je previše bolno, gledati ga pred sobom. Došao je samo zato da me muči, sto posto. Zašto bi inače dolazio i ovako šutio? Nema smisla: izbjegavao me je zadnjih deset dana, onda se pojavio ovdje, gdje je znao da ću biti i ja. Nisam trebala doći. Da sam barem došla svojim autom, pa da mogu odmah sada otići. Zed neće biti ovdje sve do... Zed. Zed dolazi po mene u osam. Pogledam na sat na zidu i vidim da je već sedam i trideset. Hardin će ga ubiti, ali doslovno ako ga vidi ovdje. A možda i neće, možda mu više uopće nije stalo. Pronađem kupaonicu i zatvorim za sobom vrata. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim kako je mali ekran osjetljiv na dodir, ugrađen u zid, zapravo prekidač za svjetlo. Ova kuća je za moj ukus stvarno previše tehnološki napredna. Kako mi je bilo neugodno kad mi je ispala ona čaša. Hardin se činio potpuno nezainteresiran, kao da ga nije ni najmanje briga što me vidi i kao da ne zna što meni znači to što sam ga vidjela ispred sebe. Zar njemu nije bilo teško? Zar nije i on provodio dane plačući i ležeći u krevetu kao ja? Nema načina da to saznam, ali on se uopće ne doima kao osoba slomljenog srca. Diši, Tessa. Moraš disati. Ignoriraj ovaj nož zariven u tvoja prsa. Obrišem oči i pogledam se u zrcalo. Šminka mi se nije razma- zala, hvala Bogu, i kosa mi je i dalje savršeno nakovrčana. Obrazi su mi malo rumeniji nego inače, ali to je dobro, izgledam bolje, zdravije. Kad otvorim vrata, ispred kupaonice stoji Trevor, naslonjen na zid. Izgleda iskreno zabrinut. - Jesi li dobro? Nekako si brzo otišla od stola. Korakne prema meni. - Da... trebalo mi je malo zraka - slažem. Glupa laž, što se toga tiče; da mi je trebao zrak, zašto bih ga išla tražiti u toalet. Srećom, Trevor je džentlmen i nikad mi ne bi rekao u lice da lažem, kao što bi Hardin sigurno učinio. - Okej. Sada poslužuju desert, za slučaj da si još gladna - reče on i otprati me natrag niz hodnik. 336 Anna
Krvolocna Barbika - Nisam gladna, ali uzet ću malo - odgovorim mu. I dalje pazim kako dišem, i vidim da mi to pomaže, pomalo me smiruje. Razmišljam o tome što će biti kad se Zed i Hardin ovdje susretnu, kad začujem Smithov tanki glasić iz sobe pokraj koje prolazimo. - Kako to znaš - pita on ozbiljno. - Tako, jer ja znam sve - odgovara mu Hardin. Hardin? Tu je sa Smithom? Zastanem i mahnem Trevoru neka produži. - Trevore, samo izvoli natrag. Ja... ovaj... idem popričati sa Smithom. On me upitno pogleda. - Jesi li sigurna? Mogu te pričekati ovdje - ponudi on. - Ne, u redu je - ljubazno mu odgovorim. On lagano kimne glavom i ode. Ostavljajući me da na miru prisluškujem. Smith je upravo rekao nešto što nisam dobro čula, a Hardin mu odgovara: - Ali stvarno. Ja, međutim, sve znam. Glas mu je miran i staložen. Naslonim se na zid pokraj vrata dok Smith dalje ispituje: - Hoće li ona umijeti? - Neće, čovječe. Što te je spopalo da misliš da će sad svi poumirati? - Ne znam - kaže mu dječak. - E pa vidiš, nije istina da svi umiru. Ne umiru svi. - Tko umire? - Ne baš svatko. - Ali tko, Hardine - inzistira Smith. - Ljudi, ljudi koji su bili zločesti, valjda. I oni koji su jako stari. I bolesni, eh da, i tužni. I tužni ljudi katkad umru. - Kao tvoja lijepa cura? Srce mi se uzlupa. - Ne! Ona neće umrijeti. Ona nije tužna - reče Hardin, a ja prekrijem usta rukom. - Aha, je. - Ne, nije. Ona je sretna i neće umrijeti. A isto tako neće ni Kimberly. - Kako to znaš? - Već sam ti rekao kako znam - tako što ja sve znam. Ton glasa sad mu je drukčiji, nakon što me je Smith spomenuo. Čujem kako se dječak u nevjerici smije. - Ne, ne znaš. - A jesi li ti sad dobro? Ili ćeš se opet rasplakati - pita ga Hardin. - Nemoj me zezati. - Oprosti. Znači, završio si s plakanjem za danas? - Aha. - Dobro. - Dobro. - Ne ponavljaj za mnom. To nije pristojno - reče Hardin. 337 Anna
Krvolocna Barbika - Ti si nepristojan. - Pa i ti si. Jesi li siguran da ti je tek pet godina - pita Hardin. Upravo to je pitanje koje sam oduvijek htjela postaviti Smithu. Toliko je ozbiljan za svoje godine, ali valjda i mora biti takav, s obzirom na to što je sve prošao. - Prilično sam siguran. Hoćeš se igrati sa mnom - pita Smith. - Ne, neću. - Zašto? - Zašto ti uvijek postavljaš toliko pitanja? Podsjećaš me na... - Tessa - Kimberlyn glas me prene, tako da gotovo vrisnem. Ona mi stavi ruku na rame. - Joj, oprosti! Jesi li vidjela Smitha? Pobjegao je od stola, a Hardin, od svih ljudi baš on, otišao je za njim. Izgleda zbunjeno, a ipak dirnuto. - Ovaj, ne - kažem joj i požurim niz hodnik, prije nego što me Hardin ulovi u prisluškivanju. Sigurno je čuo kad me je Kimberly onako zazvala po imenu. Kad se vratim u blagovaonicu, priđem maloj grupi ljudi koja se okupila oko Christiana, kažem mu da sam mu jako zahvalna što me je večeras pozvao ovamo te mu čestitam na zarukama. Kimberly se pojavljuje trenutak kasnije i jaje zagrlim u znak pozdrava prije nego što napravim isto s Karen i Kenom. Pogledam svoj mobitel: deset do osam. Hardin je zauzet Smit- hom i očito nema namjeru razgovarati sa mnom. I to je u redu. Upravo to mi je i trebalo. I bolje da mi se nije ispričavao i govorio kako mu je teško bilo bez mene. Ne treba mi on da me drži za ruku i da mi govori kako će sve biti u redu, kako ćemo popraviti sve što je među nama polomljeno. Ne treba mi to. On to ionako neće napraviti, pa nema smisla čeznuti za tim. Manje me boli kad znam da njemu nije stalo. Do trenutka kad stignem do kraja kolnog prilaza, već sam smrznuta. Trebala sam obući jaknu - kraj je siječnja i opet počinje sniježiti. Ne znam ni sama što sam mislila. Nadam se da će se Zed uskoro pojaviti. Hladni vjetar je neumoljiv i vitla mi kosom, tjera me da drhtim. Stišćem se rukama u nastojanju da se ugrijem. - Tess? Pogledam gore i na trenutak pomislim da zamišljam mladića u crnom kako hoda prema meni kroz snijeg. - Što radiš tu - pita me Hardin, sad već posve blizu mene. - Odlazim. - Oh... On protrlja stražnji dio vrata, kako to inače radi. Ja šutim. - Kako si - pita me. Ne mogu vjerovati. - Kako sam ja - okrenem se prema njemu. Trudim se djelovati hladno dok on zuri u mene s posve neutralnim izrazom lica. Aha... Mislim, jesi li... znaš, dobro? 338 Anna
Krvolocna Barbika Da mu kažem istinu ili laž... - Kako si ti - pitam umjesto odgovora, a zubi mi cvokoću. - Ja sam prvi pitao - odgovori on. Nisam ovako zamišljala naš ponovni susret. Nisam sigurna da znam kako sam ga zamišljala, ali sigurno ne ovako. Mislila sam da će vikati i psovati i da ćemo se u roku par minuta žestoko posvađati. Ali da ćemo samo stajati na snijegom pokrivenom kolniku ijedno drugo pitati “kako si”, to mi je stvarno bilo zadnje na pameti. Male svjetiljke ovješene na grane drveća svjetlom obrubljuju kolnik i zbog njih se čini kao da Hardin sjaji, poput anđela. Koja ironična iluzija. - Ja sam dobro - slažem. On me odmjeri pogledom, od glave do pete, i zbog toga mi se srce uzlupa, a u trbuhu zatreperi. - To vidim i sam. Njegov glas kao da se gubi u vjetru. - A sad, kako si ti? Želim da kaže kako je grozno. Ali ništa od toga. - Isto. Dobro. Brzo ga pitam: - Zašto me nisi nazvao? Možda će to u njemu probuditi neke emocije. - Ja - on me gleda, pa spusti pogled na svoje ruke, prije nego što njima prođe kroz zasniježenu kosu. - Ja... bio sam zauzet. Njegov odgovor je poput topovske kugle koja ruši ono što je ostalo od mojih obrambenih zidova. Ljutnja nadvlada ovu silnu bol koju osjećam. - Ti si bio zauzet? - Aha... Bio sam zauzet. - Vau. - Što vau - pita on. - Ti si bio zauzet? Znaš li ti što sam ja sve prošla u proteklih jedanaest dana? Pakao, to je bio pakao, i ne znam ni sama kako sam preživjela. Najčešće mi se činilo da ni neću preživjeti. Čekala sam i čekala... čekala, kao jebena budala - vičem na njega. - Ne znaš ni ti kako je bilo meni! Uvijek misliš da sve znaš - ali kurca ti ne znaš - viče on na mene, a ja odlazim do samog kraja kolnog prilaza. Poludjet će kad vidi tko dolazi po mene. I gdje je taj Zed, do- vraga? Osam je prošlo prije pet minuta. - Pa reci mi, onda! Reci mi što ti je bilo važnije od toga da se boriš za mene, Hardine. Obrišem suze ispod očiju i samu sebe molim da prestanem plakati. Sita sam više tog svog vječitog plakanja.
339 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Kada je počela plakati, više mi nije bilo lako držati neutralan izraz lica. Ne znam što bi bilo da sam joj rekao kako sam i ja prošao pakao, kako sam mislio da neću izdržati tu bol. Mislim da bi mi se bacila u zagrljaj i rekla mi da je sad sve okej. Slušala me je dok sam razgovarao sa Smithom, znam. Tužna je, kao što je taj nesnosni klinac i rekao, ali znam ja kako bi to završilo. Ako mi oprosti, to samo znači da čuje uskoro još više povrijediti nekim novim sranjem. Uvijek sam takav i ne znam kako bih to promijenio. Jedina mogućnost je ta da joj pružim priliku da bude s nekim drugim, boljim od mene. Vjerujem da duboko u duši i sama želi nekog tko joj je više sličan. Nekog bez tetovaža i piercinga. Nekoga tko nije imao sjebano djetinjstvo i tko nema problema s ispadima bijesa. Ona sad misli da me voli, ali jednoga dana, kad napravim nešto još sjebanije od svega do sada, pokajat će se što je ikad progovorila ijednu riječ sa mnom. Što je dulje gledam kako plače na ovom snježnom kolniku, to sam više uvjeren da nisam dobar za nju. Ja sam Tom, a ona je Daisy. Lijepa Daisy, koju je iskvario Tom i koja nikad više nije bila ista. Ako je sad zamolim da mi oprosti, pa i na koljenima, na ovom snijegu, ostat će zauvijek grozna Daisy, sva njezina nedužnost bit će uništena i na kraju će me mrziti, i mene i sebe. Daje Tom ostavio Daisy još onda, kad je ona prvi put posumnjala u njihovu vezu, mogla je imati normalan život s nekim tko bi joj više pristajao, s nekim tko bi se prema njoj ponašao onako kako ona i zaslužuje. - To se tebe zapravo uopće ne tiče, nije li tako - kažem i gledam kako su je moje riječi pogodile do srži. Trebala bi biti unutra, s Trevorom, ili kod kuće s Noahom. Ne sa mnom. Ja nisam Darcy, a ona zaslužuje upravo takvoga. Ne mogu se promijeniti zbog nje. Naći ću način da preživim bez nje, baš kao što i ona mora živjeti bez mene. - Kako to samo možeš reći? Nakon svega što smo prošli, samo me odbaciš i nemaš ni toliko pristojnosti da mi ponudiš neko objašnjenje - plače ona. Na dnu ulice pojave se svjetla automobila, pretvarajući je u siluetu i stvarajući nove sjene preko tla. Pa ovo i radim zbog tebe, želim povikati. Ali ne kažem to. Nego samo slegnem ramenima. Njezina usta se otvore, pa zatvore, dok kamionet staje pokraj nas. Taj kamionet... - Što on radi ovdje - prokriještim. - Dolazi po mene - kaže ona kao da je to najnormalnija stvar na svijetu i ja gotovo padnem na koljena. - Zašto bi on... zastoje on... koji kurac - hodam naprijed-natrag. Ja sam je pokušavao odgurnuti od sebe kako bi imala priliku naći nekoga sličnijeg sebi - a ne jebenog Zeda, od svih ljudi baš njega. 340 Anna
Krvolocna Barbika - Zar se... zar se ti viđaš s ovim govnom - kažem, zureći u nju. Znam i sam da zvučim nenormalno, ali jebe mi se za to i samo prođem kraj nje prema kamionetu. - Izlazi van iz tog prokletog auta - vičem. Zed, na moje čudo, izlazi i ostavlja motor upaljen. Koji jebeni idiot. - Jesi li dobro - pita on nju. Ma zamisli, koji bezobrazluk. Ja mu se unesem u lice. - Znao sam! Znao sam da ti samo čekaš kad ćeš joj se uvaliti! Zar si mislio da neću saznati? On gleda nju, a ona njega. Jebote, jebote, jebote, pa ovo je stvarno istina. - Ostavi ga na miru, Hardine - inzistira ona... A ja ispalim. Jednom rukom ga naglo primim za ovratnik jakne. Drugom ga tresnem u vilicu. Tessa vrišti, ali jedva je i čujem, toliko sam ljut. Zed posrne unatrag, držeći se za čeljust. Ali brzo se uspravlja i kreće na mene. Taj stvarno želi poginuti. - Zar si mislio da neću saznati! Jesam ti lijepo rekao da se držiš dalje od nje! - krenem ga udariti ponovno, ali ovaj put on mi blokira udarac i uspije me udariti u bradu. Ovo mi je prva tučnjava u vise tjedana, i ljutnja i adrenalin u meni se miješaju. Nedostajao mi je ovaj osjećaj, ova energija koja mi teče krvotokom, od koje sam kao drogiran. Udarim ga u rebra. Ovaj put padne na tlo i ja sam u trenu na njemu, udarajući ga opet i opet. Priznat ću mu jedno: uspio mi je zadati koji udarac. Ali nema on šanse sa mnom. - Ja sam bio tu... a ti nisi - raspaljuje me on još više. - Prestani! Prestani, Hardine - Tessa viče i vuče me za ruku, a jaje refleksno odgurnem tako da je pala na pločnik. U istom trenu shvatim što sam napravio i ohladim se od bijesa. Okrenem se i vidim da se ona četveronoške povlači unatrag, pa ustaje i ispravlja se, držeći ruke pred sobom kao da ćemo se tući. Što sam upravo napravio? - Da joj se nisi ni približio - urla Zed iza mene. U tren oka on se stvori pokraj nje i ona ga gleda, gleda u njega, a ne u mene. - Tess... nisam htio. Nisam znao da si to ti, časna riječ! Znaš kako mi se pomrači kad sam ljut... Tako mi je žao. Ja... Ona gleda kroz mene. - Možemo li sada krenuti, molim te - tiho izgovori, a meni srce poskoči... dok ne shvatim kako se ne obraća meni, nego Zedu. Kako se ovo uopće dogodilo? - Da, naravno - govori joj Zed i ogrne je svojom jaknom, otvori suvozačka vrata i pomogne joj ući u kamionet. - Tessa... - ponovno je zovem, ali ona me ne gleda i ne sluša, lica zagnjurenog u dlanove, s ramenima koja podrhtavaju od jecaja. Uperim prst u Zeda i zaprijetim mu: - Ovo još nije gotovo. On kimne i ode na drugu stranu auta i tek me otamo pogleda u oči. - Ja mislim da je, zapravo - naceri se i uđe u kamionet. 341 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
- Baš mi je žao što te je tako gurnuo - kaže mi Zed dok mu toplim ručnikom brišem natečeni obraz. Koža je pukla i krv jednostavno ne želi stati. - Ne, nisi ti kriv za to. Meni je žao što te stalno uvlačim u ovakve situacije - uzdahnem i ponovno isperem ručnik nad umivaonikom. Ponudio mi je da me odveze natrag k Landonovima umjesto da se držimo prethodnog dogovora o gledanju filma, ali ja ne želim ići k Landonovima. Ne želim da se Hardin tamo pojavi i opet napravi scenu. Vjerojatno je već tamo i vjerojatno upravo sada uništava čitavu kuću Kena i Karen. Bože dragi, nadam se da ipak nije tako. - Sve okej. Znam ja kakav je on, samo mi je drago da te nije ozlijedio. Mislim, da te nije još gore ozlijedio - uzdahne on. - Malo ću pritisnuti, možda će te zaboljeti - upozorim ga. On sklopi oči i ja mu malo pritisnem ručnik na obraz. Posjekotina je duboka - izgleda kao da bi mogao ostati i ožiljak. Nadam se da neće; Zedovo lice je suviše lijepo za ožiljke, a svakako ne želim ja tome biti uzrok. - Gotovo - kažem, a on se nasmiješi unatoč činjenici da su mu i usta prilično natečena. Zašto ja svako malo moram čistiti nečije rane? - Hvala ti - nasmiješi se on opet dok ja ispirem krvavi ručnik. - Poslat ću ti račun - našalim se. - Jesi sigurna da ti nije ništa, ipak? Prilično si jako tresnula na cestu. - Aha. Malo me boli, ali nije mi ništa. Večerašnji događaji poprimili su dramatičan ton kada je Hardin izašao za mnom van. Imam osjećaj da on nije bio osobito povrijeđen što sam ga ostavila, ali mislila sam da će ga to ipak više pogoditi nego što, očito, jest. Rekao je da je bio zauzet i da me zato nije zvao. Iako sam i mislila da njemu nije toliko stalo kao meni, ipak sam vjerovala da me je volio malo više. Umjesto toga, ponašao se kao da se baš ništa nije dogodilo, kao da smo znanci koji upravo neobavezno čavrljaju. Odnosno, tako je bilo dok se nije pojavio Zed. I tu je puknuo. A ja sam mislila da će poludjeti kad vidi Trevora i da će se potući s njim, tamo pred svima, ali ne, on se držao kao da mu je potpuno svejedno. A to mi je malo čudno. Bez obzira na to što mi je slomljeno srce, znam da me Hardin nikada ne bi namjerno ozlijedio, ali ovo je već drugi put da nam se to događa. Prvi put sam mu odmah oprostila takvo ponašanje. Uostalom, ja sam bila ta koja ga je uvjerila da ode kod tate za Božić i jednostavno se nije mogao suzdržati. Za ovo večeras kriv je on - on tamo nije ni trebao biti. - Jesi gladna - pita me Zed dok iz njegove male kupaonice idemo u dnevnu sobu. - Ne, već sam jela, bila sam na večeri - kažem; glas mi je još promukao od preglasnog, sramotnog plakanja na putu do Zedova stana. 342 Anna
Krvolocna Barbika - Okej, ionako nemamo ništa posebno u kući, ali mogao bih ti nešto naručiti ako poželiš, pa mi samo reci ako se predomisliš. - Hvala ti. Zed je uvijek tako nevjerojatno drag prema meni. - Moj cimer će se svaki čas vratiti, ali neće nam smetati. Vjerojatno će odmah ići leći. - Stvarno mi je žao što nam se ovo stalno događa, Zed. - Ne ispričavaj se. Kao što sam već rekao, drago mi je što sam bio tamo, zbog tebe. Hardin je izgledao jako ljut kad sam stigao. - Već smo se svađali - kažem i prevrnem očima. Sjednem na kauč i trznem se od bola. Zamisli, koje čudo. Sve masnice i posjekotine od moje prometne nesreće taman su zacijelile, a sad ću imati nove, zbog Hardina. On stvarno uništi sve što takne. - Hoćeš da ti nađem neku odjeću za spavanje - pita Zed, dodajući mi onu istu deku pod kojom sam spavala neku noć. Malo sam oprezna kad je riječ o posuđivanju Zedove odjeće. To je nešto što sam dijelila s Hardinom i nikad prije nisam nosila tuđe majice. - Mislim da tu ima par Mollynih stvari... u sobi mog cimera. Znam, to je možda malo čudno - napola se nasmije Zed. - Ali sigurno bi ti u tome bilo udobnije spavati nego u toj haljini. Molly je od mene puno mršavija i ja se gotovo glasno nasmijem. - Ne mogu ja stati u njezinu odjeću, Zed, ali hvala ti na komplimentu ako si pomislio da mogu. Zed se čini zbunjen mojim odgovorom; presladak je kad izgleda kao da mu ništa nije jasno. - Okej, imam i ja neke stvari koje bi mogla obući - ponudi mi, i ja kimnem prije nego što počnem previše komplicirati. Mogu ja nositi čiju god odjeću hoću, nisam ja Hardinovo vlasništvo, a njemu ionako nije stalo do mene, čak ni toliko da mi ponudi ikakvo objašnjenje. Zed nestane u pravcu spavaće sobe i ubrzo se pojavi noseći na rukama hrpu odjeće. Uzeo sam par različitih stvari, ne znam što bi ti se moglo svidjeti. Po njegovu tonu čini mi se da bi zapravo jako volio doći sa mnom u tu fazu. U fazu kad jednostavno znaš što se onom drugom sviđa. U fazu u kojoj sam s Hardinom. Bila. Kako god. Uzmem od njega plavu majicu i donji dio jako štosne pidžame. - Nisam izbirljiva zahvalno mu se nasmiješim pa odem u kupaonicu presvući se. Na svoj užas, tamo tek primijetim da ono što sam smatrala štosnom pidžamom uopće nije pidžama, nego bokserice. Zedove bokserice. O Bože. Otkopčam haljinu i navučem veliku plavu majicu prije nego što pomnije razmislim što ću s tim boksericama. Majica je manja od Hardinovih; jedva mi doseže do prepona i ne miriše na Hardina. Naravno da ne miriše kad nije Hardinova. Miriše na deterdžent iz praonice, uz blagu naznaku duhanskog dima. Ne miriši loše, čak mi se i sviđa, ali nije to onaj poznati miris dečka koji mi nedostaje. Navučem bokserice i pogledam si noge. Hlačice nisu prekratke. Ustvari, nekako su vrećaste, nisu poput onih kakve nosi Hardin. Jednostavno ću doći do kauča što brže mogu i pokriti se dekom. 343 Anna
Krvolocna Barbika Nevjerojatno mi je neugodno što ih nosim, ali bilo bi još više neugodno da iz ovoga sad pravim neki problem, nakon svega što je Zed večeras zbog mene prošao. Njegovo jadno lice nosi biljeg Hardinova gnjeva, veliki krvavi podsjetnik na razloge zbog kojih ja i Hardin ne možemo biti zajedno. Hardinu je stalo samo do sebe, a jedini razlog što je onako podivljao kad je vidio Zeda je njegov povrijeđeni ponos. Ne želi mene, ali ne želi niti da budem s nekim drugim. Ostavim svoju haljinu uredno složenu na podu kupaonice; ionako je već prljava i uništena. Pokušat ću je odnijeti u kemijsku čistionicu, ali ne vjerujem da će je moći spasiti. A baš mi se sviđala. I platila sam za nju pristojnu svotu novca - novca koji će mi bolno nedostajati kad nađem svoj stan. Hodam što brže mogu, ali kad uđem u dnevni boravak, Zed tamo stoji kod televizije. Oči mu se rašire dok me gleda od glave do pete i natrag. - Ja... uf, htio sam staviti nešto... stavljao sam, ovaj, tražio sam film... za gledanje. Ili nešto drugo što bi ti se svidjelo gledati, hoću reći - promuca, a ja sjednem na kauč i pokrijem se dekom. Od sveg tog zamuckivanja i zbog tog izraza u očima Zed se sad čini mlađim i ranjivijim nego inače. Nervozno se nasmije. - Sorry, pokušavao sam reći da palim televizor, tako da je možeš gledati. - Hvala - kažem i smješkam se dok on sjeda na drugi kraj kauča. Laktove je naslonio na koljena i gleda ravno pred sebe. - Ako se ne želiš više družiti sa mnom, razumjet ću te - kažem mu da prekinem tišinu. On me pogleda. - Molim? Ne, nemoj to ni misliti. Njegove oči ulijevaju se u moje. - Ne brini se ti za mene. Mogu se ja nositi s tim. Dva-tri udarca neće me spriječiti da se družim s tobom. Jedino što me može spriječiti je ako mi ti to kažeš. Ako se ti ne želiš družiti sa mnom, ja ću te poslušati. Ali dokle god mi ne kažeš da odem, ostajem tu. - Neću ti reći nešto takvo. Mislim, da odeš. Samo ne znam što da radim u vezi s Hardinom. Ne bih htjela da te opet ozlijedi - - kažem. - On je prilično nasilan. Znam što mogu očekivati, mislim da znam. Ali ne brini se za mene. Ja se samo nadam da ćeš se, sad kad si vidjela kakav je zapravo, sama distancirati od njega. Na tu pomisao tuga mi se počne uvlačiti u srce, ali ipak kažem: - Već sam se distancirala. Njemu ionako nije stalo do mene, pa zašto bi onda meni bilo stalo do njega? - I ne treba ti biti. Ti si predobra za njega, ionako; uvijek si bila - uvjerava me. Ja se pomaknem bliže njemu na kauču, a on odigne jedan kraj moje deke i uvuče se pod nju, pa upali televizor. Sviđa mi se ova ležernost između nas; on mi ne govori stvari samo s ciljem da me naljuti i ne vrijeđa moje osjećaje, pogotovo ne namjerno. - Jesi li umoran - pitam ga nakon nekog vremena. - Ne, a ti? - Malo. - Idi spavati onda. Ja idem u svoju sobu. - Ne. Zapravo, možeš li biti još malo tu, dok ne zaspefn - pitam ga molećivo. 344 Anna
Krvolocna Barbika On me pogleda, a olakšanje i radost vide mu se u očima. - Da, naravno. Mogu.
Hardin
Udarim šakom u haubu svog auta kako bih se bar malo ispuhao. Kako se sve ovo dogodilo? Kako sam je onako gurnuo na cestu? On je znao što slijedi, istoga trena čim je izišao iz auta, i opet je popio batine. Znam ja Tessu - sad će ga sažalijevati i krivit će sebe stoje on dobio batina, a onda će misliti da mu nešto duguje. - Jebote - vrisnem još glasnije. - Zašto galamiš - pojavi se Christian na snježnom kolnom prilazu. Pogledam prema njemu i prevrnem očima. - Ni za što. Jedina osoba koju ću ikada voljeti upravo je otišla s osobom koju prezirem najviše na svijetu. Vance me začuđeno pogleda. - Očito ipak imaš neki razlog - kaže i otpije gutljaj iz svoje čaše. - Nisam raspoložen za jebeno povjeravanje - ispalim. - Kakva slučajnost, niti ja. Samo sam htio vidjeti koji se idiot dere pred mojom kućom reče on s osmijehom. Gotovo se nasmijem. - Odjebi. - Shvatit ću to kao da ona nije prihvatila tvoju ispriku? - Tko kaže da sam se ispričavao, ili da bih se imao zbog čega ispričavati? - Zbog toga što si takav kakav si, a povrh svega, još si i muško... On mi salutira i iskapi svoje piće. - Mi se uvijek moramo prvi ispričati. Tako ti je to u životu. Ispustim dugački uzdah. - Aha, dobro, ali ona ne želi moju ispriku - kažem. - Svaka žena želi čuti ispriku. Iz glave ne mogu izbaciti sliku Tesse kako gleda Zeda, tražeći od njega utjehu. - Ali ne od mene... I ne ona. - Dobro, dobro, dobro - reče Christian, pa se lupne rukom po bedru. - Dolaziš unutra? - Ne... ne znam. Pretresem snijeg sa svoje kose i zadignem je sa čela. - Ken... tvoj tata i Karen se spremaju poći. - Jebe se meni za njih... zašto - odgovorim, a on se nasmije. - Tvoj jezik me nikad ne prestaje iznenađivati. Nacerim mu se. - Molim? Pa ti psuješ jednako koliko i ja. - Točno - reče on i stavi mi ruku na rame. Na vlastito čuđenje, dopustim mu da me odvede natrag u kuću. 345 Anna
Krvolocna Barbika
346 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Ne mogu spavati. Budila sam se svakih pola sata da pogledam mobitel i provjerim je li me Hardin pokušao kontaktirati. Naravno, ništa. Ponovno provjerim i svoj alarm. Imam predavanje sutra ujutro, pa bi me Zed trebao prebaciti natrag do Landona dovoljno rano da stignem u školu na vrijeme. Kad ponovno sklopim oči, misli mi se samo utrkuju jedna s drugom i vraća mi se slika iz sna i Hardin koji me moli da se vratim kući. Ubija me što sam to čula, pa makar i u snu. Nakon prevrtanja i premještanja po malom kauču, odlučim napraviti ono što sam trebala napraviti odmah večeras. Kad širom otvorim vrata Zedove spavaće sobe, začujem ga kako tiho hrče. Bez majice je i leži na trbuhu, s rukama ispod glave. U meni se vodi pravi mali rat, dok se on prevrće u snu. - Tessa - sjedne Zed. - Jesi li dobro? Zvuči panično. - Aha... Oprosti što sam te probudila... samo sam se pitala bih li možda mogla spavati tu - bojažljivo ga pitam. On me gleda nekoliko sekundi, a onda kaže: - Da, naravno. Premjesti se, tako da na krevetu preostane puno mjesta za mene. Pokušavam ignorirati činjenicu da na njegovu madracu nema plahte. On je student, naposljetku; nisu svi uredni kao ja. Doda mi jastuk i ja legnem do njega, dijeli nas manje od pola metra. - Želiš o nečemu popričati - pita me. Želim li, pitam se i sama. Ali kažem: - Ne, ne noćas. Ne mogu još srediti ovaj kaos koji mi je u glavi. - Mogu lija nešto učiniti za tebe? Glas mu je mekan u tami. - Možeš... mi doći malo bliže - kažem i on to napravi. Nervozna sam dok se okrećem na bok kako bih ga pogledala. On mi ruku stavi na obraz i podraga me palcem. Dodir mu je mek i topao. - Drago mi je što si tu, sa mnom, a ne s njim - šapne Zed. - I meni - odgovorim, ali ne znam mislim li doista tako.
347 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Landon se prilično promijenio otkada me onu večer pokušao napasti. Pobjesnio je kadje vidio da ga čekam na aerodromu umjesto njegove mame. Karen nije imala ništa protiv toga da ja odem po njega, možda zato što joj se nije išlo nikuda nakon zabave kod Vancea, a možda zato što suosjeća sa mnom. Ne znam, stvarno, ali drago mi je da je ovako. Što se Landona tiče, on je dao sve od sebe da mi digne živce, tvrdeći da sam najveći kreten kojeg je ikad sreo, i najprije čak nije htio ni sjesti sa mnom u auto. Trebalo mi je skoro dvadeset minuta da uvjerim svog dragog polubrata da mu je ipak bolje voziti se sa mnom nego pješačiti četrdeset kilometara usred noći. Nakon što smo se nekoliko kilometara vozili u tišini, nastavim naš razgovor na onom mjestu gdje je stao kad smo još bili u zračnoj luci. - Pa, ja sam ovdje, Landone, i stvarno bih volio da mi kažeš što da učinim. Rastrgan sam. Ono, točno po sredini. - Između čega i čega - pita on. - Između toga da ostanem ovdje i toga da se vratim u Englesku, kako bih bio siguran da će Tessa imati život kakav zaslužuje... i toga da se odvezem ravno do Zeda i ubijem toj jebenog idiota na licu mjesta. - To i je problem. Ti misliš daju možeš natjerati da napravi što god ti hoćeš, i vidi kuda te je to dovelo. - Nisam to tako mislio. Mislio sam samo... Znam da je u pravu, pa se ni ne trudim završiti rečenicu. - Ali ona je sa Zedom mislim, kako se to dogodilo? Ne mogu to nikako pojmiti. Vid mi se muti samo kad se sjetim zagunđam, trljajući prstima sljepočnice. - Hoćeš da ja vozim? Landon stvarno zna biti naporan. - Hardine, ona je prenoćila kod njega u petak i bila s njim čitave subote. Doslovno mi se zacrni pred očima. - Molim? Znači... ona stvarno... ona hoda s njim? Landon prstom šara po staklu prozora. - Ne znam hoda li s njim... ali znam ono što mi je rekla kad smo se čuli u subotu, a to je da se nasmijala prvi put otkako si je napustio. Ljutito otpuhnem. - Ona njega ni ne poznaje. Ne mogu vjerovati da se ovakvo sranje događa. - Ne želim ti stavljati sol na ranu, ali zar nije zanimljivo što si se toliko bojao da će ona otići s nekim sličnijim sebi, a na kraju završi hodajući s nekim sličnim tebi - kaže Landon. - Nije on meni nimalo sličan - kažem i pokušavam se fokusirati na cestu ispred sebe, da se još ne rasplačem pred Landonom. Ostatak vožnje do tatine kuće šutim. - Je li uopće plakala - konačno ga pitam dok zaustavljam auto pred kućom. Landon me pogleda s izrazom potpune nevjerice. - Da, tjedan dana bez prestanka. Potom odmahne glavom. - Čovječe, pa ti nemaš pojma što si joj napravio i nije te bilo briga doznati. I dalje misliš samo na sebe. 348 Anna
Krvolocna Barbika - Kako to možeš reći, kad sam sve ovo napravio zbog nje? Držao sam se dalje od nje, tako da može nastaviti sa svojim životom. Ja nju ne zaslužujem, to si mi i sam rekao, sjećaš se? - Jesam, a i dalje to mislim. Ali isto tako mislim da ona mora biti ta koja će odlučiti što zaslužuje ili ne - reče on otpuhnuvši, te izađe iz mog auta. ★★ ★
Jace povuče dim džointa, pa se intenzivno zagleda u njega. - Nisam baš brijao zadnje vrijeme, tu i tamo sam izišao van. Tristan više gotovo i ne dolazi; zalijepio se za Stephinu guzicu. - Hmm - promrmljam. Potegnem gutljaj svog piva i pogledam oko sebe, po njegovom usranom stanu. Ne znam ni zašto sam uopće došao ovamo, ali nisam znao kuda da odem. Znam samo da u svoj stan večeras ne idem. Ne mogu vjerovati da je Tessa sa Zedom - koje jebeno sranje. A Landon nije htio nazvati Tessu i nagovoriti je da se vrati u kuću mog oca, koliko god puta mu ja to ponavljao. Koji kreten. Ipak, moram priznati da cijenim njegovu lojalnost, iako ne volim kad mi ta lojalnost stoji na putu do onog što želim. Landon je rekao da bih trebao pustiti Tessi da odluči što želi i hoće li biti sa mnom ili ne, ali znam ja što bi ona izabrala. Hoću reći, bar sam mislio da znam. Zaslijepila me ljutnja kad sam vidio kako on dolazi po nju i kad sam čuo da je gotovo cijeli vikend provela kod njega. - Što se zbiva s tobom - pita me Jace, otpuhujući mi dim ravno u lice. - Ništa. - Moram priznati da si me prilično iznenadio večeras. Pojaviš mi se na vratima, ono, nakon svega što se dogodilo kad smo se zadnji put vidjeli - podsjeti me. - Znaš ti zašto sam ja tu. - Da? Znam li - izaziva on. - Tessa i Zed. Znam da znaš sve o tome. - Tessa? Tessa Young i Zed Evans - nasmije se. - Ispričaj mi sve. Bolje bi mu bilo da makne taj usrani osmijeh sa svog lica. Ja samo šutim, a on slegne ramenima. - Ne znam ništa o tome, iskreno. Povuče još jedan dim, a komadić pepela mu padne na krilo. On to ni ne primijeti. - Nisi ti nikad iskren - kažem i povučem još gutljaj. - Jesam, briješ bezveze. I što, sad se njih dvoje jebu - podigne Jace obrvu. Gotovo se zagrcnem na to pitanje. - Ej, nemoj mi to govoriti. Jesi li ih vidio zajedno pitam i dišem duboko, polako. - Ne, ne znam baš ništa o njima. 349 Anna
Krvolocna Barbika Jace ugasi opušak džointa u pepeljari. - Mislio sam da se on viđa s nekom malom iz srednje škole. Ja buljim u hrpu prljave odjeće u kutu sobe. - I ja sam to mislio. - I što, ona te napucala zbog Zeda? - Ne zajebavaj me, nisam raspoložen. - Ti si došao k meni i ti postavljaš pitanja. Ne zajebavam te - procijedi Jace. - Čuo sam da su u petak bili skupa, pa me zanimalo tko je bio s njima. - Ne znam. Ja nisam, svakako. Zar vas dvoje ne živite zajedno, ili tako nešto - on se digne i dohvati neke fol šminkerske čaše pa ih stavi na stol. - Da. A što misliš, zašto bih inače ovako poludio na to sranje sa Zedom. - Pa, znaš i sam kako on uvijek hoće ono što ti... - Znam. Mrzim Jacea, zbilja ga mrzim. I Zeda. Zar nije Tessa mogla izabrati Trevora, da s njim nastavi dalje? Jebote, nikad mi nije palo na pamet da bih Trevora ikad mogao smatrati pozitivcem. Prevrnem očima i nekako svladam svoju želju da gurnem Jacea preko njegova usranog stolića. Ovo me ne vodi nikuda, ništa od ovog ne vrijedi - piće, ljutnja, ništa. - Jesi siguran da ništa ne znaš o tome? Jer, znaš, ako otkrijem poslije da si znao, a krio, ubit ću te. Znaš to, zar ne - zaprijetim mu i ozbiljno mislim svaku riječ. - Aha, majstore, znam. Svi znamo kako si psihotičan u vezi s tom kokoškom. Prestani srati. - Samo te upozoravam - kažem, a on prevrne očima. Zašto sam se uopće počeo družiti s njim? On je totalni ljigavac i trebao sam pustiti da to naše prijateljstvo završi onom tučnjavom, kad sam ga onako krasno prebio. Jace ustane i polako se protegne. - Pa, čovječe, idem ja u krevet. Četiri je ujutro. Možeš spavati na kauču ako hoćeš. - Ne, okej sam - kažem i krenem prema vratima. Četiri je ujutro i hladno je vani, ali znam da neću moći zaspati znajući da je ona sa Zedom. U njegovu stanu. Što ako je pokuša dodirnuti? Što ako je proveo čitav vikend dodirujući je? Bi li ona spavala s njim zato da meni napakosti? Ne, ne bi to nikad napravila. Pa ona se još uvijek zacrveni svaki put kad joj svučem gaćice. Ali Zed zna biti uvjerljiv s curama, a možda će je i napiti. Znam da ona ne podnosi alkohol - dva pića i već psuje poput mornara i pokušava mi strgnuti hlače. Kvragu, ako on nju napije i bude li je dirao... Naglo skrenem na križanju i samo se nadam da u blizini nema policije, posebice zato što smrdim na pivo. Ja da se držim podalje od nje. Koje sranje. Jebeš ti to. Možda i jesam bio grozan prema njoj, ali Zed je puno gori od mene. Jaju volim više nego on, ili bilo koji čovjek na svijetu. Sad 350 Anna
Krvolocna Barbika znam na čemu sam. Sad znam što gubim - i sad kad sam to izgubio, hoću to natrag. Ne može je on imati, nitko je neće imati osim mene. Jebote. Zašto joj se nisam jednostavno ispričao tamo kod Van- cea? To sam trebao napraviti. Trebao sam kleknuti pred nju, tamo pred svima, i preklinjati je da mi oprosti i sad bismo već lijepo bili skupa u svom krevetu. Umjesto toga, ja sam se s njom svađao i još je slučajno gurnuo tako da je pala na pod. Čovječe, bio sam tako ljut da je stvarno nisam skužio. Zed je jebeni idiot. Što si on umišlja, tko je da ju može doći pokupiti poslije zabave? Je li on normalan? Gnjev me opet nadvlada. Moram se smiriti prije nego što stignem tamo. Ako ostanem miran, ona će pričati sa mnom, nadam se. Do trenutka kad sam stao pred Zedova vrata, već je pola pet ujutro. Stojim i mirujem nekoliko minuta, u pokušaju da se smirim. Konačno, pokucam na vrata i nestrpljivo čekam. Baš kad sam se spremao jače zalupati po vratima, ona se širom otvore i na njima stoji Tyler, Zedov cimer, s kojim sam par puta pričao kad su znali biti tulumi kod njih. - Scott? Ej, čovječe, otkud ti - propenta pospano. - Gdje je Zed - proguram se kraj njega, ne gubeći vrijeme. On protrlja oči. - Ej čovječe, znaš da je, ono, pet ujutro, ha? - Ne. Tek je pola pet. Gdje - ali onda primijetim složenu deku na kauču. Uredno složenu: Tessa je tu. Trebala mi je sekunda da shvatim što to znači, ako je ona tu, a kauč prazan. Gdje spava ako ne na kauču? Gorčina mi se popne u grlo i po stoti put večeras ne mogu progovoriti. Pojurim kroz stan, ostavljajući za sobom zbunjenog Tylera. Kad otvorim Zedovu spavaću sobu, unutra je mrak, gotovo potpun. Traka svjetla dolazi iz hodnika iza mene i skamenim se vidjevši prizor na krevetu. Tessina plava kosa rasuta je po jastuku, a pokraj nje je Zed, gol do pasa. O jebem ti sve. Kad nađem prekidač i upalim svjetlo, Tessa se promeškolji i okrene na bok. Raspalim čizmom po nozi od stola, glasno. Ona stisne oči, pa ih malo otvori tražeći izvor buke. Pokušavam smisliti što bih rekao dok promatram prizor ispred sebe. Tess i Zed u krevetu, zajedno. - Hardine - zacvili ona i počne se mrštiti, razbuđujući se. Pogleda u Zeda pa onda opet u mene, očito šokirana. - Što... što radiš ovdje - izbezumljeno me pita. - Ne, krivo pitanje. Što ti radiš ovdje? U krevetu s njim?! Dajem sve od sebe da ne vičem, a šake stišćem tako jako da mi se nokti zabadaju u dlanove. Ako se ona jebala s njim, e onda je stvarno gotovo, onda je fakat sve jebeno gotovo između nas. - Kako si uopće ušao - pita ona, a lice joj je puno tuge. - Tyler mi je otvorio. Ti u njegovu krevetu? Kako možeš biti u njegovu krevetu? 351 Anna
Krvolocna Barbika Zed se okrene na leđa i protrlja oči, pa se počne pridizati i naglo sjedne uspravno kad me ugleda kako stojim na vratima. - Kojeg vraga ti radiš u mojoj sobi - ljutito pita. Nemoj, Hardine. Samo ostani miran. Moram ostati miran jer inače će netko stvarno završiti u bolnici. Taj netko je Zed, ali ako želim nju maknuti od njega, moram ostati miran koliko god je to moguće. - Došao sam po tebe, Tessa. Idemo - kažem i pružim ruku prema njoj, iako je ona na drugoj strani sobe. Ona se još jače namršti. - Oprosti, molim te? I tu sad nastupa slavni Tessin jezik... - Ne možeš samo tako upasti u moj stan i govoriti joj da ide - kaže Zed i diže se iz kreveta. Sad vidim da na sebi ima široke sportske hlačice, koje mu stoje nisko, pa mu se vide bokserice. Mislim da neću uspjeti ostati baš miran. - Mogu i upravo sam to napravio. Tessa - čekam da ona ustane iz kreveta, ali ne miče se. - Ne idem ja nikamo s tobom, Hardine - kaže. - Čuo si je, čovječe. Ne ide s tobom - provocira Zed. - Na tvom mjestu bih radije sada šutio. Trudim se iz petnih žila da ne napravim nešto zbog čega bih se pokajao i zato začepi gubicu, smjesta. On izazivački raširi ruke. - Ovo je moj stan, moja spavaća soba - a ona ne želi ići s tobom, što znači da ne ide. Ako se hoćeš tući sa mnom, dobro. Ali neću je tjerati da ide ako to sama ne želi. Kadje završio, pogledao ju je s najlažnijim izrazom zabrinutosti koji sam ikad vidio. Luđački se nasmijem. - To je plan, znači? Želiš me naljutiti toliko da te pretučem i onda će njoj biti žao tebe, a ja ću biti čudovište kojeg se svi boje? Ej, ne padaj na te fore, Tessa vičem. Ne mogu podnijeti što ona još uvijek sjedi u njegovu krevetu, a još manje mogu podnijeti to što ga ne mogu sad razbiti kao vola zato što on želi baš to. Tessa uzdahne. - Samo odlazi. - Tessa, slušaj me. On nije to što ti misliš, on nije gospodin Jebeni Nedužni. - Da? A kako to - izaziva ona. - Tako... pa, ne znam, još. Ali znam da te samo koristi za neki svoj cilj. Samo te želi jebati - i ti to znaš - kažem joj, sileći se da svladam emocije. - Ne, to nije istina - reče ona ravnodušno, ali vidim da se počinje ljutiti. - Čovječe, stvarno, daj samo idi - ona ne želi ići. Radiš budalu od sebe. Kad su te riječi izišle iz njegovih natečenih usta, meni se tijelo počelo tresti. Nakupilo mi se puno previše gnjeva. - Upozorio sam te da začepiš tu gubicu. Tessa, prestani komplicirati i daj, idemo. Moramo razgovarati. - Pola je noći, a ti... - započne ona, ali ja je prekinem. 352 Anna
Krvolocna Barbika - Molim te, Tessa. Izraz njezina lica se promijeni, nemam pojma što joj je sad. - Ne, Hardine, ne možeš samo tako doći ovamo i tražiti od mene da idem s tobom! Zed slegne ramenima i nonšalantno kaže: - Nemoj da zovem policiju, Hardine. I to je bilo to. Skočim prema njemu, ali Tessa isto skoči iz kreveta i ispriječi se između nas dvojice. - Nemoj. Ne opet - moli me, gledajući me ravno u oči. - Onda dođi sa mnom. Njemu ne smiješ vjerovati - kažem joj. Zed otpuhne. - A tebi može vjerovati? Zabrljao si, daj priznaj sam sebi. Ona zaslužuje boljeg od tebe, a da je samo pustiš da bude sretna... - Da bude sretna? S tobom? Kao da ti uopće želiš vezu s njom? Znam da te zanima samo kako da joj se uvučeš u gaće! - To nije istina! Menije stalo do nje i ponašao bih se prema njoj stoput bolje od tebe drekne mi on u lice, a Tessa me dlanovima pritisne o prsa. Znam da je to glupo, ali ne mogu ne uživati u njezinu dodiru, u osjetu njezinih dlanova na svojim prsima. Tako dugo nisam osjetio njezin dodir. - Obojica prestanite, molim vas! Hardine, moraš otići. - Ne idem ja nikud, Tessa. Ne budi naivna, jebe se njemu za tebe - vičem joj u lice. Ona ni ne trepne. - A tebi ne? Bio si ‘prezaposlen’ da bi mi se javio, punih jedanaest dana! On je bio tu kad ti nisi bio i da ja... - viče ona, i još nešto viče, ali ja tad primijetim što ima na sebi. Zar ona nosi... Maje li to njegova... Odmaknem se korak unazad da bolje pogledam. - Jesu li to... što to imaš na sebi promucam i počnem hodati naprijed-natrag. Ona pogleda dolje, kao da je posve zaboravila što ima na sebi. - Je li to njegova jebena odjeća - gotovo vrištim. Glas mi prepukne i primim se rukama za kosu. - Hardine - pokuša ona objasniti. - Svakako da je moja - odgovori Zed umjesto nje. Ako već nosi njegovu odjeću... - Jesi li se pojebala s njim - prokriještim, a suze prijete da će provaliti iz mene. Njezine se oči rašire. - Ne! Naravno da nisam! - Reci mi istinu, odmah, Tessa! Jesi li se jebala s njim? - Već sam ti odgovorila - viče ona na mene. Zed stoji po strani i gleda nas zabrinuto. Lice mu je natečeno, a menije žao što ga nisam jače ozlijedio. - Jesi li ga dirala? O, moj Bože! Je li on tebe dirao? Znam da zvučim suludo i nije me briga. Ovo ne mogu podnijeti; ako ju je samo taknuo, to neću moći podnijeti, nikako. Okrenem se prema Zedu prije nego stoje ijedno od njih stiglo odgovoriti. - Ako si ju samo pipnuo, kunem se Bogom da ću te, bila ona prisutna ili ne... 353 Anna
Krvolocna Barbika Ona opet stane između nas i vidim joj strah u očima. - Izlazi iz mog stana odmah ili zovem policiju - prijeti Zed. - Policiju? Misliš da ćeš mene zaplašiti s... - Ići ću. Tessin glas je nježan usred sveg ovog kaosa. - Molim - u isti glas dreknemo i ja i Zed. - Ići ću s tobom, Hardine, samo zato što znam da drugačije nećeš htjeti otići odavde. I preplavi me olakšanje. No dobro, malo olakšanja. Uopće nije važno zašto ona ide sa mnom, bitno je da ide. Zed se okrene k njoj, gotovo je preklinjući. - Tessa, ne moraš ti nikuda. Zvat ću policiju. Ne moraš ići s njim. Ovako će ispasti baš po njegovu; on te plaši, i sve oko sebe plaši, kako bi napravila ono što on želi. - Nisi u krivu - uzdahne ona. - Ali umorna sam i pet je ujutro, i nas dvoje stvarno imamo o čemu pričati, pa je ovo ipak najjednostavnije. - Ali ne mora biti... - Ona ide sa mnom - kažem mu ja, a Tessa me pogleda kao da bi me ubila pogledom da može. - Zed, daj da te sutra nazovem. Strašno mi je žao zbog ovoga, što je on došao tu - reče mu ona tiho i on polako kimne, konačno shvaćajući da sam ja pobijedio. On je popušio i sad se duri, i neka se duri, a njoj je bolje da ne nasjeda na to. Zapravo, iskreno sam iznenađen što se tako lako složila da ide sa mnom... ali zna ona mene bolje nego itko drugi, pa je i bila u pravu kad je rekla da drugačije ne bih otišao. - Ne ispričavaj se. Pazi na sebe i ako ti nešto bude potrebno, nazovi me istoga trena kaže joj on. Sigurno je grozno biti takva pičkica i ne moći mrdnuti prstom u vezi s tim što sam se pojavio u njegovu stanu usred noći i odveo Tessu sa sobom. Tessa ne progovara ni riječ dok ide prema kupaonici na dnu hodnika. - I da joj nisi prišao više nikad. Već sam te prije upozorio, a izgleda da još nisi skužio kažem mu ja na izlasku iz spavaće sobe. Zed bulji u mene i da me nije Tessa zazvala iz dnevne sobe, slomio bih mu vrat. - Ako joj učiniš nešto nažao, kunem ti se Bogom da će ti to biti zadnje u životu - viče on dovoljno glasno da ga i ona čuje dok prolazimo kroz izlazna vrata, pa van na snijeg. Hardin Štikle i njegove jebene bokserice. Koja grozna kombinacija, ali pretpostavljam da nema drugih cipela sa sobom, stoje možda znak da nije ni planirala ostati kod njega preko noći. Ali ipak je ostala i zgrožen sam činjenicom da je bila s njim u krevetu. Ne mogu je ni gledati u toj odjeći. Ovo mi je prvi put da ne želim gledati u nju. Njezina crvena haljina joj je u rukama i znam da se smrzava. Pokušao sam joj ponuditi svoj kaput, ali samo mi je odbrusila da zašutim i da je odvezem u kuću svoga oca. Čak mi ne smeta što je ljuta na mene; ustvari, neka se samo ljuti. Silno mi je laknulo i silno sam sretan što je uopće pristala otići sa mnom odande. Može me 354 Anna
Krvolocna Barbika slobodno psovati cijelim putem, a ja ću svejedno uživati u svakoj riječi koja joj prijeđe te pune usne. I ja sam ljut, ostalom, ljut sam što je odjurila Zedu. Ljut sam i na sebe što sam je pokušao odgurnuti iz svog života. - Imam ti toliko toga reći - kažem joj dok usporavam ulazeći u tatinu ulicu. No ona ne popušta, samo me opali ledenim pogledom. - Ne želim to čuti. Imao si priliku pričati sa mnom proteklih jedanaest dana. - Samo me poslušaj, može - molim je. - Zašto baš sad - pita ona i pogleda kroz prozor. - Zato što... zato što mi nedostaješ - priznam. - Nedostajem ti? Hoćeš reći da si ljubomoran što sam bila sa Zedom. Nisam ti nedostajala sve dok nisi vidio da je on večeras došao po mene. Tebe pogoni ljubomora, a ne ljubav. - To nije istina, to sve nema nikakve veze s ovim. Okej, ima veze, ali svejedno je istina da mi je nedostajala. - Ignorirao si me čitavu večer kod Vancea, a onda si izišao za mnom samo da mi kažeš da si bio previše zauzet da bi mi se javio. Takve stvari ne radiš kad ti netko nedostaje. - Lagao sam - podignem ruke u zrak. - Ti? Lagao? Nema šanse - ironično kaže. Sklopi oči i polako odmahne glavom. Bože, stvarno je borbena večeras. Duboko udahnem, pazeći da ne kažem nešto što bi cijelu situaciju još i pogoršalo. - Nemam mobitel, za početak, i bio sam doma u Engleskoj. Ona naglo okrene glavu k meni. - Što?? - Otišao sam u Englesku da malo razbistrim glavu. Nisam znao što bih drugo učinio objasnim joj. Tessa stiša radio i prekriži ruke na prsima. - Nisi odgovarao na moje pozive. - Znam. Ignorirao sam ih i sad mi je žao. Htio sam te nazvati, ali nisam se mogao natjerati na to i onda sam se napio i uništio si mobitel. - I sad bih seja zbog toga trebala bolje osjećati? - Ne... Samo sam želio da budeš sretna, Tessa. Ona ne govori ništa; opet gleda kroz prozor, a kad posegnem za njezinom rukom, ona ju izmakne. - Nemoj - reče. - Tess... - Ne, Hardine! Ne možeš se samo pojaviti nakon jedanaest dana i primiti me za ruku. Muka mi je od tog da se s tobom stalno vrtim u krug. Konačno sam došla dotle da mogu izdržati čitav sat a da ne plačem, a onda se ti pojaviš i želiš me vratiti u isti stari očaj. To mi radiš otkako sam te srela i dosta mi je, ne želim više svaki put popuštati. Da je tebi bilo stalo do mene, objasnio bi mi sve. Vidim i sam da daje sve od sebe da se ne rasplače. - Upravo ti pokušavam objasniti - podsjetim je, a nervoza u meni raste dok stajem pred očevom kućom. 355 Anna
Krvolocna Barbika Ona primi bravu na vratima, ali ja stinem tipku za zaključavanje. - Ne misliš me valjda ozbiljno zaključati sa sobom u autu. Već si me prisilio da odem iz Zedova stana! Što je tebi uopće - počne ona vikati. - Ne pokušavam te držati zaključanu u autu. A zapravo baš to radim. Ipak, u moju obranu, ona je tvrdoglava i nikad me ne želi saslušati. Ona pritisne tipku za otključavanje i odmah izlazi iz auta. - Tessa! Dovraga, Tessa, samo me poslušaj - vičem u vjetar. - Stalno mi govoriš da slušam, a nisi još ništa rekao! - Jer ne možeš zašutjeti niti toliko da ja nešto kažem! Uvijek završimo derući se jedno na drugo. Moram je pustiti da se izviče na mene i ne smijem previše odgovarati da ne bih rekao nešto što ću zažaliti. Htio sam spomenuti Zeda i činjenicu da ona na sebi ima njegovu jebenu odjeću, ali moram paziti da se ne uzrujam još više. - Žao mi je, dobro, daj mi samo dvije minute da ti ispričam nešto, bez prekidanja. Molim te? Na moje čudo, ona kimne i prekriži ruke čekajući da počnem govoriti. Snijeg stvarno obilno pada i znam da se ona smrzava, ali moram joj sve reći odmah, da se ne predomisli. - Otišao sam u Englesku onu noć kad se nisi vratila kući. Bio sam toliko ljut da nisam mogao normalno razmišljati. Ti si se ponašala tako... i ja jednostavno... Ona se okrene od mene i krene brzo prema kući, preko snijegom prekrivenog prilaza. Kvragu. Nisam baš dobar s isprikama. - Znam da nisi ti ništa kriva! Ja sam tebi lagao i žao mi je zbog toga - vičem, nadajući se da će se okrenuti k meni. I ona se okrene. - Ne radi se samo o tvom laganju, Hardine. Posrijedi je puno više od toga - reče Tessa. - Molim te, reci mi. - Radi se o tome da se ne ponašaš prema meni onako kako bi trebao. Ja tebi nikad nisam na prvome mjestu - uvijek si samo ti važan. Tvoji prijatelji, tvoji tulumi, tvoja budućnost. Ja ne odlučujem ni o čemu i natjerao si me da se osjećam kao zadnja budala kad si rekao da mislim samo na vjenčanje. Uopće me nisi slušao - jer nije se ni radilo o vjenčanju, nego o činjenici da ti nikad ni ne pomisliš što ja želim za sebe u budućnosti. I da, sigurno bih se željela vjenčati jednog dana, nipošto uskoro, ali menije potreban osjećaj sigurnosti. I zato se prestani ponašati kao da je samo meni stalo do ove veze. I ne zaboravimo da si se ti napio i ostao cijelu noć kod druge žene. Zašutjela je, očito ostavši bez zraka, a ja sam joj prišao koji korak bliže. U pravu je, znam. Samo ne znam što da napravim u vezi s tim. - Znam, mislio sam da bi ti, da smo bili tamo nas dvoje sami... - promucam. - Što bih ja onda, Hardine? Zubi joj cvokoću, a nos joj je crven od zime. 356 Anna
Krvolocna Barbika Počnem cupkati sasušenu kožu na svojim zglobovima. Ne znam kako bih rekao što osjećam, a da pritom ne zvučim kao najsebičniji kreten na svijetu. - Ne bi me samo tako ostavila - priznam... i čekam njezinu burnu reakciju. Nema je. Umjesto toga ona počne plakati. - Ne znam što sam još trebala napraviti da ti dokažem koliko te volim, Hardine. Svaki sam ti se put vratila, nakon što si me povrijedio, uselila sam se s tobom i oprostila ti sve one neizrecive stvari koje si mi napravio, odrekla sam se vlastite majke zbog tebe, a ti si i dalje tako nesiguran u mene. Brzo obriše suze s lica. - Nisam nesiguran - kažem joj. - Eto vidiš - zavapi ona. - Upravo zato ovo neće nikad funkcionirati. Tvoj ego se uvijek ispriječi. - Nigdje se moj ego ne ispriječi - ispalim. - A u ovom trenutku, moj ego je prilično skršen jer sam te upravo zatekao sa Zedom u krevetu. - Stvarno sad kaniš početi s tim? - Dovraga, da, kanim, a ti se ponašaš kao... - zaustavim se jer ona se već lecnula zbog riječi koju je očekivala čuti. Znam da nije ona kriva što joj se on uvukao pod kožu - njemu to inače dobro ide - ali stvarno me boli što je ostala kod njega. Ona izazivački raširi ruke. - Hajde, Hardine, slobodno reci do kraja. Kojim si me pogrdnim imenom htio nazvati? Ona je stvarno najsvadljivija žena na svijetu, ali, jebiga, volim je i kad je najteža. Kad vidi da ja samo šutim i pokušavam umiriti svoj gnjev, ona pucne jezikom. - O, pa ovo je već neki napredak. Alija idem unutra. Hladno mi je, a za sat vremena moram se spremiti za predavanje. Odlazi prema kući, a ja je pratim do pola prilaza, čekajući kad će se uopće sjetiti da je ostavila svoju torbicu u autu moga tate. Koji je ovdje, ali zaključan. Nakon što je koji tren gledala u vrata, ona kaže, vjerojatno samoj sebi: - Morat ću nazvati Landona. Nemam ključ. - Možeš doći našoj kući - predložim joj. - Znaš da to nije dobra ideja. - Zašto ne? Samo moramo shvatiti što se događa. Primim se jednom rukom za kosu. - Zajedno - dodam. - Zajedno - ponovi Tessa, napola se smijući. - Da, zajedno. Tako si mi nedostajala. Bez tebe mi je kao u paklu... a nadam se da sam i ja tebi falio. - Trebao si me potražiti. Umorna sam, Hardine, previše često prolazimo iste situacije. - Ali mi to možemo, ipak. Ti si za mene predobra i znam dobro da jesi. Ali molim te, Tessa, učinit ću sve što treba. Ovako više ne mogu, neću bez tebe preživjeti ni jedan jedni dan. 357 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Srce me zaboli od njegovih riječi. Predobar je u ovome. - Uvijek to napraviš. Uvijek govoriš isto, a opet se ništa ne promijeni - kažem ja njemu. - Imaš pravo - prizna on, gledajući me ravno u oči. - Istina je. Aha, priznat ću da sam prvih nekoliko dana bio tako ljut i nisam htio biti ni blizu tebi jer si bila stvarno pretjerala a onda, kad sam počeo shvaćati da je to možda naš kraj, skamenio sam se. Znam da se nisam prema tebi ponašao onako kako sam trebao. Nisam naučio voljeti nikoga osim sebe, Tess. Trudim se što više mogu - okej, nisam se trudio koliko sam trebao. Ali, hoću od sada obećajem ti. Pogledam ga. Ove sam riječi čula i previše puta dosad. - Znaš da si to već prije rekao. - Znam, ali ovaj put to stvarno mislim. Nakon što sam vidio Natalie, ja... Natalie? Osjetim kako mi želudac tone. - Vidio siju? Zar ona njega još uvijek voli? Ili ga mrzi? Je li joj zaista uništio čitav život? - Da, vidio sam je i pričao sam s njom. Trudna je. O Bože. - Nisam je vidio godinama, Tessa - doda on sarkastično, kao da mi čita misli. Zaručena je i vrlo je sretna, i rekla mi je da mi sve oprašta. I pričala je o tome kako se udaje, i kako je sretna zbog I toga, jer nema veće časti od toga ili tako neko sranje, ali, u svakom slučaju, taj mi je susret otvorio oči. On korakne malo bliže meni. Noge i ruke više i ne osjećam od zime i ljuta sam na Hardina, više nego ljuta. Bijesna sam i slomljenog srca. Stalno me vuče za nos i umorna sam od toga. Evo ga sad, priča mi o braku i ne znam što bih mislila. Nisam ni trebala otići s njim. Već prije sam odlučila što ću: preboljet ću ga, makar mi to bilo zadnje što ću učiniti. - Što govoriš - pitam ga. - Da sad znam koliko sam sretan što imam tebe i što si ostala uz mene unatoč svim sranjima koje si zbog mene prošla. - Pa dobro, jesi. Ali to si trebao ranije shvatiti. Uvijek sam te voljela više nego što si ti mene i... - To nije istina! Ja tebe volim više nego što je ikada itko ikoga volio! I ja sam prošao pravi pakao, Tessa. Bio sam bolestan, doslovno, bez tebe. Jedva da sam jeo i znam da izgledam kao govno. Sve sam to napravio zbog tebe, da možeš nastaviti dalje u životu objasni on. - To uopće nema smisla - kažem, mičući od snijega mokru kosu s lica. - Da, ima, ima smisla. Mislio sam, ako se maknem od tebe, ako se maknem iz tvog života, ti ćeš nastaviti dalje i bit ćeš sretna bez mene, sa svojim vlastitim Elijahom. 358 Anna
Krvolocna Barbika - Tko je sad Elijah? O čemu on zaboga priča? - Molim? Ah, da, Natalien zaručnik. Vidiš, ona je našla nekoga koga voli i tko nju voli i oženit će je; tako si mogla i ti - kaže mi. - Ali taj netko nisi ti... zar ne - pitam ga. Prolaze sekunde, a on ne odgovara. Izraz lica mu je zbunjen i konfuzan dok po stoti put zabija prste u kosu. Prozori na nekim kućama već su obasjani žućkastom i crvenkastom svjetlosti i moram što prije ući unutra, prije nego što se svi probude i vide me ovakvu, u muškim boksericama i štiklama. - Ne mislim da je tako - uzdahnem, ne dopuštajući si da se ponovno rasplačem zbog njega. Bar ne sad, dok je on još tu, sa mnom. Hardin stoji ispred mene blijedo me gledajući, a ja nazovem Landona i pitam ga da mi otvori vrata. Mogla sam i misliti da će se Elardin boriti za mene samo toliko da me izvuče iz Zedova stana. Sad kad ima savršenu priliku da mi ispriča sve što trebam čuti, sad stoji tu i šuti. - Hajde unutra, smrznut ćeš se - govori mi Landon dok otvara vrata. Ne želim odmah istresati svoje probleme Landonu. Tek se prije par sati vratio iz New Yorka i ne smijem biti sebična. On dohvati deku s fotelje i prebaci mi je preko ramena. - Idemo gore prije nego što se probude - predloži, a ja kimnem. Čitavo tijelo i um utrnuli su mi od snijega i Hardina. Bacim pogled na sat dok hodam za Landonom gore; deset minuta do šest. Moram pod tuš, najkasnije za deset minuta. Ovo će biti dug dan. Landon otvori vrata sobe u kojoj inače spavam i upali svjetlo dok ja sjedam na rub kreveta. - Jesi li okej? Izgledaš smrznuto - reče, a ja kimnem. Zahvalna sam mu što me ne pita što je to na meni i zašto sam tako obučena. - Kako je bilo u New Yorku - pitam, a čujem i sama koliko mi glas zvuči monotono i nezainteresirano. Problem je u tome što jesam zainteresirana za život svog najboljeg prijatelja, samo što u meni nakon svega večeras nije preostalo ni pola prebijene emocije. On me začuđeno pogleda. - Jesi li sigurna da baš sad želiš o tome? Može to pričekati i do naše kave, znaš. - Sigurna sam - kažem sileći se na osmijeh. Već sam navikla na ove uspone i padove s Hardinom; i dalje me to boli, ali znala sam što mi se sprema. Znala sam da će biti ovako. Samo ne mogu vjerovati da je otišao u Englesku da se makne od mene. Rekao je da je morao razbistriti glavu, ali ja sam trebala bistriti svoju. Nisam trebala ostati vani s njim toliko dugo. Trebala sam odmah ući u kuću, čim me je dovezao, i nisam ga trebala slušati. Njegove su me riječi samo još više zbunile. Na trenutak sam pomislila da će reći kako on zamišlja i želi budućnost sa mnom, ali kad je to trebao izgovoriti, samo me je opet pustio da odem. Kad je priznao da me je želio odvesti u Englesku, tako da ga ne mogu ostaviti, već tada sam trebala pobjeći glavom bez obzira, ali znam ja njega i previše dobro. Znam kako on ne vjeruje da je vrijedan nečije ljubavi i znam da u njegovoj glavi to ima smisla. Problem je u 359 Anna
Krvolocna Barbika tome što to nije normalno - ne može on od mene tek tako očekivati da ostavim sve i zaglavim s njim u Engleskoj. Ne možemo tamo otići samo zbog toga što se on boji da ću ga, u protivnom, ostaviti. Ima on još puno stvari na kojima mora sam poraditi, a i ja. Volim ga, ali sebe moram voljeti više. - Bilo je lijepo, jako mi se svidjelo. Dakotin stan je stvarno fenomenalan, a cimerica jako ugodna - počne Landon priču. A ja mogu misliti samo o tome kako mora biti lijepo biti u vezi bez komplikacija. Uspomene na mene i Noaha, na naša beskonačna gledanja filmova, prolete mi mislima; s njim nikad ništa nije bilo komplicirano. Ali možda baš zato i nije trajalo. Možda zato toliko i volim Hardina: jer predstavlja izazov za mene i jer je među nama toliko strasti da nas je oboje već umalo zdrobila. Nakon što mi je Landon ispričao još par detalja, nadovežem se na njegovo oduševljeno spominjanje New Yorka. - Znači, seliš se tamo - pitam ga. - Aha, mislim da se selim. Ne prije kraja semestra, ali stvarno želim biti blizu nje. Jako mi nedostaje - kaže mi. - Znam. Sretna sam zbog tebe, stvarno. - Žao mi je što ste ti i Hardin... - Ne žalosti se. Gotovo je. Dosta mi je. Moram prekinuti. Možda bih i ja trebala s tobom u New York - nasmijem se, a njemu se lice rasvijetli onim toplim osmijehom koji toliko volim. - Pa i mogla bi, da znaš. Uvijek to kažem. Uvijek kažem da sam gotova s Hardinom, a onda mu se vratim; to je krug bez kraja i konca. I zato u ovom trenutku donesem odluku: - Razgovarat ću u utorak s Christianom o Seattleu. - Stvarno? - Moram - kažem mu, a on odobravajući kimne. - Idem seja obući, tako da se možeš u miru otuširati. Vidimo se dolje kad budeš gotova. - Nedostajao si mi jako, znaš - kažem mu ustajući. Zgrlim ga što jače mogu. Suze mi se kotrljaju niz obraze, a on me grli još jače. - Oprosti, u totalnoj sam komi. U komi sam otkako je ušao u moj život - prošmrcam i odmaknem se iz zagrljaja. On se namršti, ali ne kaže ništa, nego krene prema vratima. Uzmem svoje stvari i ispratim ga u hodnik kako bih otišla do kupaonice. - Tessa - okrene se on s vrata svoje sobe. - Da? Landon me gleda s puno sućuti u očima. - To što on tebe ne može voljeti na način na koji bi ti htjela ipak ne znači da te ne voli svim svojim bićem - reče on. Što to uopće znači? Razmišljam o njegovim riječima dok zatvaram za sobom vrata kupaonice i odvrćem slavinu u tušu. Hardin me voli, znam da me voli, ali stalno radi grešku za greškom. I ja neprestano griješim jer se stalno mirim s tim njegovim greškama. Voli li on 360 Anna
Krvolocna Barbika mene svim svojim bićem? lje li to dovoljno? Kad skinem preko glave Zedovu majicu, začujem kucanje na vratima kupaonice. - Pričekaj, Landone, samo sekundu - kažem i navučem ponovno majicu. Ali kad otvorim, pred vratima nije Landon. Hardin je, i obrazi su mu prošarani suzama, a oči crvene. - Hardine? Njegovi dlanovi obujme me oko vrata i privuče me k sebi. Njegova me usta ljube prije nego što im se i stignem suprotstaviti.
361 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Na usnama osjećam svoje suze i njezino oklijevanje dok je privlačim bliže sebi. Dlanom je pridržavam za potiljak i ljubim je još silovitije - grozničav je to poljubac, čista emocija, i mogao bih sada naprosto nestati od olakšanja zbog njezinih usana na mojima. Znam da ovo neće dugo trajati, još malo pa će me odgurnuti od sebe, pa predano uživam u svakom pokretu njezina jezika, u svakom jedva čujnom uzdahu koji joj siđe s usana. Gotovo sva bol zadnjih jedanaest dana nestane kad osjetim njezine ruke na svom struku i u ovom trenutku, više nego ikad, shvaćam da ćemo nas dvoje, ma koliko se svađali, uvijek naći put jedno do drugog. Uvijek. Nakon što sam je gledao kako ulazi u kuću, sjeo sam u auto i tamo sjedio dok nisam skupio hrabrost i došao za njom. Previše sam puta dopustio da mi pobjegne iz ruku i ne mogu podnijeti pomisao da mi je ovo možda posljednji put što je vidim. Puknuo sam nisam mogao ništa drugo već samo plakati kad je Landon za njom zatvorio ulazna vrata. Znao sam da ću morati za njom i da ću se morati boriti za nju dok još mogu, dok mi je netko drugi ne otme. Pokazat ću joj da mogu biti ono što ona od mene očekuje. Možda ne posve, ali mogu joj pokazati koliko je volim, i da je neću tek tako pustiti da ode, ne više. - Hardine - kaže ona i nježno mi dlanom pritisne prsa, izmičući se iz poljupca. - Nemoj, Tessa - preklinjem je. Nisam još spreman za to da ovome bude kraj. - Hardine, ne možeš me samo poljubiti i očekivati da je time sve ispravljeno. Ne ovaj put - šapće ona, a ja se pred njom spustim na koljena. - Znam i ne znam zašto sam te opet pustio da odeš, ali žao mi je. Tako mi je žao, bejbi kažem joj, u nadi da će mi ovo bejbi pomoći. Obgrlim je rukama oko nogu, a njezine se ruke spuste na moju glavu, gladeći me i mazeći po kosi. - Znam da uvijek sve zajebem i znam da se više ne smijem prema tebi ponašati onako kao prije. Jednostavno te previše volim, i to me posve obuzme, i pola vremena ne znam što da napravim, pa jednostavno bubnem nešto što mi padne na pamet i ne misleći kako moje riječi djeluju na tebe. Znam da ti stalno slamam srce, ali molim te... molim te dopusti da to popravim. Spojit ću sve slomljene dijelove i neću se više usuditi polomiti ih opet. Žao mi je, uvijek mi je žao, znam. Naći ću si terapeuta ili što već treba. Nije bitno, samo... - zajecam naslanjajući čelo na njezine noge. Primim je za rub bokserica i povučem ih dolje. - Što to radiš - ona mi zaustavi ruku. - Molim te, samo ih skini. Ne mogu podnijeti da imaš to na sebi, molim te... Neću te ni taknuti, samo daj da ti to skinem - molim je i ona mi pusti ruku, vraćajući svoje šake natrag u moju kosu dok joj svlačim bokserice do poda, a ona iskorači iz njih. Ona me primi za bradu i podigne mi lice. Njezini mali prsti miluju mi obraz, pa brišu suze ispod mojih očiju. Lice joj je zbunjeno i ona me pažljivo promatra, kao da me proučava. - Ne razumijem te - kaže, i dalje prstima prelazeći preko mojih mokrih obraza. 362 Anna
Krvolocna Barbika - Ni ja - kažem joj, a ona se namršti. Ostajem tako, klečeći ispred nje, moleći je da mi da još jednu šansu, zadnju šansu, iako sam već upropastio previše prilika koje mi je dala. Primjećujem kako se kupaonica puni parom, a njoj se kosa već lijepi za lice i vlaga joj se počinje skupljati na koži. Bože, što je lijepa. - Ne možemo stalno ovako, Hardine. Nije to dobro ni zajedno od nas. - Ali neće više biti tako; možemo mi ovo prevladati. Prošli smo i gore stvari, a sada znam kako te lako mogu izgubiti. Uzimao sam te zdravo za gotovo, sad mi je to jasno. Samo te molim za još jednu šansu - kažem i dlanovima joj obujmim obraze. - Nije to tako jednostavno - kaže mi ona; donja usnica počinje joj podrhtavati, a ja se i sam još borim sa suzama. - I ne mora biti jednostavno. - Ali ne mora biti ni ovako teško - počne ona plakati, zajedno sa mnom. - Da, mora. S nas dvoje nikad ništa neće biti lako. Mi smo takvi kakvi smo, ali neće uvijek biti tako teško. Samo moramo naučiti razgovarati jedno s drugim bez svađe. Da smo imali priliku popričati o svojoj budućnosti, ne bi se ni dogodio čitav ovaj jebeni cirkus. - Ja sam pokušala razgovarati, ali ti nisi htio - podsjeti me. - Znam - uzdahnem. - I to je ono što moram naučiti. Bez tebe sam izgubljen, Tessa. Bez tebe sam nitko i ništa. Ne mogu jesti, spavati, ne mogu ni disati kako treba. Plakao sam danima, bez prestanka, a znaš i sama da ja nikad ne plačem. Jednostavno... ti si mi potrebna. Glas mi puca i izdaje me, i zvučim kao jebeni idiot. - Ustani - kaže ona i povlači me za ruke. Kad se ispravim, stojim ravno pred njom. Dah mi je isprekidan, a i nije lako disati ovdje, u ovoj pari. Ona me gleda duboko u oči i procjenjuje moju ispovijed. Da ne plačem, vjerojatno mi ne bi vjerovala. Znam da se i u njoj vodi borba, vidim joj to po očima. Vidio sam to i prije. - Ne znam hoću li ja to moći. Stalno ponavljamo isti obrazac. Ne znam jesam li spremna ponovno sve to prolaziti - reče ona spuštenog pogleda. - Žao mi je. - Hej, pogledaj me - nježno joj kažem i podignem joj lice da me pogleda u oči. Ali ona skrene pogled u stranu. - Ne, Hardine. Moram se otuširati, zakasnit ću. Obrišem joj jednu suzu pod okom i kimnem. Znam da je zbog mene doživjela već previše ružnih stvari i da me bilo tko pri zdravoj pameti ne bi htio ponovno uz sebe, nakon one oklade, laganja i moje stalne potrebe da sve zajebem. Ali ona nije kao bilo tko; njezina ljubav je bezuvjetna i sve što ima uložila je u to da me voli. Čak i sad, kada me odbija, znam da me voli. - Samo razmisli o tome, okej - kažem joj. Pustit ću je na miru da razmisli, ali neću odustati od nje. Trebam je, previše ju trebam. - Molim te - dodam kad mi ne odgovori. - Okej - napokon prošapće Tessa. A meni srce poskoči od sreće. 363 Anna
Krvolocna Barbika - Pokazat ću ti, pokazat ću ti koliko te volim i pokazat ću ti da mi možemo zajedno. Samo nemoj još odustati od mene, okej - kažem hvatajući kvaku na vratima. Ona zagrize donju usnicu, a ja pustim kvaku i opet joj priđem. Ona me gleda nekako oprezno. Hoću je poljubiti, želim opet osjetiti njezine ruke oko sebe, ali umjesto toga poljubim je u obraz i odmaknem se. - Okej - ponovi ona i ja izađem. Bila mi je potrebna sva samodisciplina koju posjedujem kako bih zaista otišao iz te kupaonice, jer je, kad sam se na izlasku okrenuo, upravo skidala majicu i izložila svoju nježnu kožu, koju tako dugo nisam vidio. Zatvorim vrata za sobom i naslonim se na dovratak, stišćući oči kako bih spriječio suze koje mi opet naviru. Jebemti. Barem je rekla da će razmisliti. Izgledala je tako prestrašeno, međutim, kao da je boli i sama pomisao na to da ćemo opet biti zajedno. Otvorim oči kad čujem kako se otvaraju vrata Landonove sobe. On izlazi na hodnik odjeven u bijelu majicu i bež hlače. - Hej - dobaci mi zabacujući torbu preko ramena. - Hej. - Je li ona okej - pita me. - Ne, ali se nadam da će biti. - I ja. Jača je ona nego što misli. - Znam i ja da je - kažem i majicom obrišem oči. - Jaju volim. - Znam - kaže on i začudi me tim riječima. Pogledam ga u čudu. - Kako da joj to pokažem? Što bi ti napravio - pitam ga. Licem kao da mu preleti bol, ali taj izraz nestane i prije nego što progovori. - Samo joj dokaži da se zaista namjeravaš promijeniti, zbog nje; moraš se prema njoj ponašati onako kako zaslužuje i ostaviti joj dovoljno prostora, koliko god je njoj potrebno. - Nije mi baš lako ostaviti joj prostora - kažem mu. Ne mogu vjerovati da o svojim sranjima opet razgovaram s Landonom. - Ali moraš, jer će se inače ona svaki put boriti s tobom. Zar joj ne možeš pokazati da je voliš, a da je pritom ne gušiš? Zar joj ne možeš na neki lijep način pokazati da se želiš boriti za nju? To je sve što ona želi. Hoće da se malo potrudiš. - Čekaj, zar ja nju gušim? Ne gušim ja nju uopće. Okej, možda je i malo gušim, ali što mogu kad sam takav kakav sam. Kod mene nema nikakve mlakosti: ili je gurnem od sebe ili je držim preblizu. Ne znam kako stvoriti neku ravnotežu u tome. - Aha - reče on, kao da ja nisam bio dovoljno sarkastičan. Ali s obzirom na to da mi je njegova pomoć potrebna, neću obraćati pažnju na svaku sitnicu. - Možeš li mi objasniti što si, uopće, time mislio? Daj mi neki primjer, nešto da shvatim o čemu pričaš. - Pa, možeš je pozvati van. Jeste li vas dvoje ikad bili na normalnom spoju - pita. - Da, naravno - kažem, malo prebrzo. 364 Anna
Krvolocna Barbika Jesmo li? Landon podigne obrve. - Kada? - Ovaj... pa... išli smo... ovaj... i onaj put kad smo... Ne znam stvarno što bih rekao. - Okej, možda i nismo bili na pravom spoju - zaključim. Trevor bi je svakako vodio van, na prave spojeve. Je liju i Zed kuda vodio? Ako je, kunem se da ću ga jebeno... - Okej, pa ondaje pozovi van. Ne danas, ipak, jer to je prebrzo čak i kad ste vas dvoje posrijedi. - Što ti, pak, to znači - ispalim. - Ništa. Samo govorim da i tebi i njoj treba malo vremena. Mislim, njoj svakako treba. U suprotnom ćeš je odgurnuti od sebe čak i više nego što si to već učinio. - Koliko moram čekati? - Par dana, najmanje. Ponašaj se kao da ste vas dvoje tek počeli hodati ili kao da se trudiš navesti je da počnete hodati. U biti, ponašaj se kao da želiš da se ona iznova zaljubi u tebe. - Hoćeš reći da ona mene više ne voli - procijedim kroz zube. Landon prevrne očima. - Ne. Đizz, možeš bar nakratko prestati s tim svojim pesimizmom? - Nisam ja pesmist - ispalim, braneći se. Ako išta drugo, ovako optimističan nisam bio već dugo vremena. - Okej... - Koji si ti šupak - kažem polubratu. - Šupak od kojeg ti stalno tražiš ljubavne savjete - pohvali se on s iritantnim osmijehom. - Samo zato što si mi ti jedini prijatelj koji ima pravu vezu i slučajno znaš Tessu bolje od ikoga drugog, osim, naravno, mene. Njegov osmijeh se još više raširi. - Upravo si me nazvao prijateljem. - Molim? Ne, nisam. - Jesi, jesi - reče on zadovoljno. - Mislim, nisam mislio, ono, prijatelj kao prijatelj, već... Ma ne znam koji sam kurac mislio, ali sigurno ne, ono, baš prijatelj. - Aha, svakako - smijulji se Landon, a ja shvatim da se voda iz tuša više ne čuje. Nije on ni tako loš, valjda, ali neću mu to nikad priznati. - Misliš da bih joj trebao sada ponuditi da je odvezem do kam- pusa - pitam ga hodajući za njim niz stepenice. On odmahne glavom. - Koji dio u rečenici o gušenju nisi razumio? - Hm. Više mi se sviđaš kad šutiš. - A ti se meni više sviđaš kad... hm, zapravo mi se nikad ne sviđaš - kaže, ali takvim tonom da mi je jasno da se zeza. 365 Anna
Krvolocna Barbika Nisam ni mislio da mu se imalo sviđam. Mislio sam da me mrzi zbog svega što sam napravio Tessi. Ali evo ga, tu je, moj jedini saveznik u kaosu koji sam sam stvorio. Ispružim ruku i lagano ga gurnem, a on se nasmije i ja se gotovo počnem smijati skupa s njim, kad ugledam svog oca kako stoji na dnu stepenica i gleda nas kao da smo neka cirkuska točka. - Otkud ti ovdje - pita me dok prinosi ustima svoju šalicu kave. Ja slegnem ramenima. - Dovezao sam je kući... hoću reći, ovamo. Je li njoj sada ovo dom? Nadam se da nije. - Oh, tako - reče moj tata i upitno pogleda Landona. Vjerojatno previše zajedljivo, kažem mu: - U redu je, tata. Valjda je mogu dovesti kamo već hoću. A ti bi se mogao malo prestati pretvarati da si njezin zaštitnik i sjetiti se tko je od nas dvoje zapravo tvoje dijete. Landon me pogleda iskosa dok silazimo i nas troje produljimo u kuhinju. Uzmem kavu, svjestan da me Landon i dalje promatra. Moj tata uzme jabuku iz žičane košare s pulta i počne mi držati prodike. - Hardine, Tessa je posljednjih mjeseci postala dio naše obitelji, a ovo je jedino mjesto gdje se može skloniti kad je ti... - zaustavi se u trenutku kad Karen ulazi u kuhinju. - Kad ja što - pitam ga. - Kad ti zabrljaš. - Ti uopće ne znaš što se dogodilo. - Ni ne moram znati čitavu priču; dovoljno mi je znati da je ona nešto najbolje što ti se ikad dogodilo. Samo gledam kako radiš iste greške koje sam ja radio s tvojom mamom. Je li on ozbiljan? - Ja nisam ni nalik na tebe! Ja nju volim i sve bih učinio za nju! Ona je meni sve, a to nema nikave veze s tim kako si se ti ponašao prema mami - tresnem šalicom o pult, tako da se kava prelila. - Hardine - čujem Tessin glas iza leđa. Kvragu. Na moje iznenađenje, Karen mi priskoči u obranu. - Ken, ostavi dečka na miru. On radi najbolje što zna. Izraz u očima mog oca odmah se smekša kad pogleda u svoju ženu. A onda opet pogleda u mene. - Žao mi je, Hardine, samo sam zabrinut zbog tebe. On uzdahne, a Karen ga rukom pogladi po leđima. - Sve okej - kažem i pogledam Tessu koja stoji odjevena u traperice i toplu majicu sa znakom sveučilišta. Izgleda tako nedužno i prekrasno s tom mokrom kosom koja joj pada oko nenašminkanog lica. Da se Tessa nije pojavila u kuhinji, bio bih mu rekao da je pravi šupak i da treba naučiti gledati svoja posla. Dohvatim papirnati ubrus i obrišem pult po kojem sam prolio kavu. Njihov skupi kuhinjski pult od mramora. - Jesi spremna - pita Landon Tessu, a ona kimne, i dalje gledajući u mene. 366 Anna
Krvolocna Barbika Baš bih je rado odvezao, ali moram otići kući i naspavati se ili se bar otuširati i ležati buljeći u strop, pa malo očistiti stan... Kvra- gu, sve je bolje od toga da sjedim ovdje i čavrljam sa svojim ocem. Ona konačno makne pogled s mene i izađe iz prostorije. Kad čujem da su se vanjska vrata zatvorila, ispustim dugi uzdah. Čim sam se odmaknuo od tate i Karen, čuo sam kako su, naravno, počeli pričati o meni.
367 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Znam što sam trebala učiniti: trebala sam reći Hardinu da ode, ali nisam to mogla. On rijetko pokazuje emocije, a moje već potreseno srce razbilo se na komadiće kad je onako kleknuo pred mene. Rekla sam mu da ću razmisliti o tome da nam pružim još jednu priliku, ali stvarno ne znam kako bi to funkcioniralo. Već sam previše zbunjena, borim se sama sa sobom i idem si na živce što sam mu umalo od prve popustila. Ali, s druge strane, ponosna sam na sebe što sam zaustavila sve prije nego što je otišlo predaleko. Ovaj put bih stvarno trebala misliti najprije na sebe, a ne samo na njega, za promjenu. Dok Landon vozi, mobitel mi zazuji na krilu i ja pogledam ekran. Zed. ”Jesi li dobro?” Duboko uzdahnem prije nego što mu odgovorim. “Da, dobro sam. Baš idem s Landonom prema kampusu. Žao mi je zbog onog sinoć, ja sam kriva što je on došao k tebi.” Pritisnem tipku za slanje, pa se obratim Landonu. - Što misliš, što će sad biti - pita on. - Nemam pojma. Ali i dalje namjeravam pričati s Christianom o Seattleu - kažem. Zed mi piše opet: “Ne, nije tako. Kriv je samo on. Drago mi je što si dobro. Stoji li naš dogovor za ručak?” Posve sam zaboravila da smo se dogovorili naći u zgradi za ekološke studije na ručku. Htio mi je pokazati neku vrstu cvijeta koji sjaji u mraku, a u čijem je stvaranju i sam sudjelovao. Voljela bih ostati pri planovima koje imam s njim - on je prema meni uvijek tako ljubazan - ali sad, nakon što sam jutros poljubila Hardina, ne znam što da napravim. Upravo sam tu noć spavala kod Zeda, a ujutro se već ljubila s Hardinom. Što se to zbiva sa mnom? Ne želim postati takva; još osjećam grižnju savjesti zbog svega onog što je bilo s Hardinom dok sam još hodala s Noahom. U svoju obranu, Hardin je u moj život uletio silovito kao topovski udar. I nisam imala nikakvog izbora, protiv svoje volje išla sam k njemu dok me polako uništavao, i onda opet izgradio da bi me uništio iznova. Sve što mi se zbivalo sa Zedom bilo je, pak, posve drugačije. Hardin nije sa mnom razgovarao jedanaest dana, a da nisam ni znala zašto. Ostavio me je u uvjerenju da me više ne želi, a Zed je uvijek bio tu za mene. Otpočetka je bio sladak i drag. Htio je i prekinuti okladu s Hardinom, ali Hardin nije dopustio - htio je dokazati kako može sa mnom činiti što hoće, bez obzira na Zedove pokušaje da prekine tu odvratnu igru. Između Hardina i Zeda postoji loša krv otkako sam ih upoznala. Nisam sigurna zbog čega - zbog oklade, to sam počela pretpostavljati u posljednje vrijeme - ali da se ne slažu, to je bilo očito još kad sam prvi put bila vani s njima. Hardin tvrdi da se Zed samo želi uvući u moje gaćice, ali iskreno govoreći, to je malo licemjerno od njega. A Zed nije nikad dao ni najmanji znak da me pokušava odvući u krevet. Čak i prije nego što sam doznala za okladu, 368 Anna
Krvolocna Barbika onda kad sam ga poljubila u njegovu stanu, nikad mi nije odavao dojam da me na bilo što pokušava nagovoriti. Mrzim se i sjetiti tog vremena. Nisam imala ni najblažu predodžbu o tome što se zapravo zbiva, a oni su se, obojica, poigravali sa mnom. Ali ima nešto u tim Zedovim karamelnim očima što upućuje samo na ljubaznost, dok duboko u Hardinovim zelenim očima vidim samo ljutnju. “Aha. Može u podne”, odgovorim Zedu.
369 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Nisam sigurna kako se danas osjećam. Nisam baš sretna, ali nisam ni jadna kao prošlih dana. Zbunjena sam da ne mogu biti zbunjenija i Hardin mi već nedostaje. Patetično, znam. Ali što ja tu mogu. Bila sam bez njega toliko dugo i gotovo sam ga već izbacila iz svog sustava, međutim, jedan poljubac - i on već opet teče mojim venama, preplavljujući zadnje ostatke zdravog razuma koji su mi ostali. Landon i ja čekamo na križanju da se upali zeleno svjetlo i shvaćam da mi je stvarno drago što imam na sebi toplu majicu jer ova hladnoća vani nikako ne popušta. - Pa, izgleda kako je vrijeme da nazovem ove na njujorškom sveučilištu - reče on i izvadi popis imena. - Vau! Sveučilište New York - kažem ja. - Tamo će ti biti stvarno sjajno. Nevjerojatno, ha. - Hvala ti. Malo se bojim da me neće primiti na ljetni semestar, a ne bih htio propustiti cijelo ljeto. - Jesi ti lud? Naravno da će te primiti, koji god semestar budeš htio! Imaš savršene ocjene - nasmijem se. - A imaš i rektora za poočima. - Trebala bi ih ti zvati u moje ime - šali se on. U kampusu krenemo svaki na svoju stranu, i dogovorimo se vidjeti na parkiralištu poslije zadnjeg predavanja. Želudac mi se stišće dok prilazim velikoj zgradi za ekološke studije i otvaram teška dvostruka vrata. Zed sjedi na betonskoj klupi pod jednim od stabala u predvorju. Kad me ugleda, lice mu se odmah razvedri i on ustane kako bi me pozdravio. Na sebi ima bijelu majicu dugih rukava i traperice, a materijal majice tako je tanak da se kroz njega vide linije tetovaža po njegovu tijelu. - Hej - nasmiješi se on. - Hej. - Naručio sam pizzu, trebala bi stići svaki čas - kaže mi dok zajedno sjedamo na klupu i počinjemo pričati o tome kako nam je dosad prošao dan. Kad pizza stigne, Zed me povede u prostoriju punu biljaka; čini se da je to staklenik. Redovi različitog cvijeća, kakvo nikad još nisam vidjela, ispunjavaju maleni prostor. Zed ode do jednog stabalca i sjedne. - Ovo dobro miriše - kažem mu dok sjedam kraj njega. - Što, cvijeće? - Ne, pizza. Mislim, i cvijeće je okej također - nasmijem se. Umirem od gladi. Jutros nisam stigla doručkovati, a budna sam još otkad je Hardin upao u Zedov stan kako bi me odveo. On izvadi komadić pizze i položi je na ubrus, pa mi ga doda. Potom uzme komadić i za sebe, presavije ga napola, onako kako se sjećam da je znao raditi i moj otac. Prije nego što uzme veliki zalogaj u usta, pita me: - I, kako je sve prošlo sinoć... mislim, jutros, zapravo. 370 Anna
Krvolocna Barbika Dok ga promatram, počne me obuzimati nelagoda. A miris cvijeća me podsjeti na sate i sate koje sam kao mala provodila u stakleniku iza svoje kuće, skrivajući se od pijanog oca koji urla na moju majku. Maknem pogled sa Zeda i prožvačem zalogaj prije nego što mu odgovorim. - Najprije je bilo katastrofalno, kao i uvijek. - Najprije - podigne on glavu i obliže usne. - Da, posvađali smo se kao i obično, ali sad je, kao, ipak nešto bolje. Neću Zedu govoriti ništa o tome kako se Hardin slomio i kako je klečao preda mnom; to je previše osobno i to ne treba znati nitko osim mene i Hardina. - Kako to misliš? - Ispričao mi se. On me pogleda prilično ružno. - I ti si na to pala? - Ne, rekla sam mu da još nisam spremna ni na što. Samo sam mu obećala da ću razmisliti - slegnem ramenima. - Ali zapravo nemaš o čemu razmišljati, zar ne - pita, a razočaranje mu se jasno čuje u glasu. - Mislim, neću sad naglavce opet skočiti u vezu s njim, a neću se ni vratiti u stan. Zed spusti svoju krišku pizze u ubrus. - Ne bi mu trebala dati ni minutu svoga vremena, Tessa. Što ti on još treba napraviti da uvidiš kako se trebaš držati podalje od njega? Zed zuri u mene kao da mu dugujem odgovor. - Nije baš tako. Nije meni baš tako jednostavno izbaciti ga iz svog života. Kao što sam ti rekla, sad nisam s njim u vezi ili tako nečem, ali puno toga smo nas dvoje prošli, a njemu je bez mene zbilja bilo jako teško. Zed prevrne očima. - O, da. Bilo mu je jako teško opijati se i drogirati s Jaceom - kaže mi on, a meni želudac potone. - Nije on bio sa Jaceom. Bio je u Engleskoj. Mislim, bio je u Engleskoj, zar nije? - Bio je kodjacea sinoć, malo prije nego što se pojavio kod mene. - Stvarno? Od svih ljudi s kojima se mogao družiti, Jace bi mi zadnji pao na pamet. - Malo mi je čudno to što se on druži s nekim tko je imao svoje prste u svemu onome otprije kad mu već toliko smeta da se ja tebi i približim. - Da... Ali i ti si u tome imao svoje prste - podsjetim ga. - Ne u načinu na koji su ti to sve rekli. Nisam imao ništa s tim što su te osramotili pred svima. Jace i Molly su ti to smjestili, a Hardin je to doznao, zato je i pretukao Jacea. A znaš da sam ti ja čitavo vrijeme želio reći. Za mene to nikad nije bila samo oklada, Tessa. Ali njemu je. To je i dokazao kad nam je donio plahtu. Odjednom više nemam apetita i zlo mi je. - Ne želim više razgovati o tome. 371 Anna
Krvolocna Barbika Zed kimne i podigne dlan. - Imaš pravo. Oprosti što sam to uopće spomenuo. Samo bih htio da mi daš bar pola povjerenja koje njemu daješ. Da sam ja na Hardinovu mjestu, više se nikada ne bih družio s Jaceom, a povrh svega, kodjacea su uvijek i nekakve cure... - Okej - prekinem ga. Ne želim čuti više ni riječ niti o Jaceu, niti o bilo kakvim curama u njegovu stanu. - Možemo pričati o nečemu drugom. Oprosti ako sam ti povrijedio osjećaje. Stvarno mi je žao. Samo ne razumijem. Ti si predobra za njega, a dala si mu šansi više nego što zaslužuje. Ali neću to više spominjati, osim ako sama poželiš pričati o tome - reče i položi svoju ruku na moju. - Sve je u redu - kažem. Ali nekako ne vjerujem da bi se Hardin otišao družiti s Jaceom nakon što smo se onako posvađali ispred Christianove kuće. Ne bih nikad pomislila da bi tamo otišao. Zed ustane i ode prema vratima. - Dođi, daj da ti pokažem nešto. Ustanem i krenem za njim. - Čekaj tu - kaže mi kad stignem do sredine prostorije. Svjetlo se ugasi. Umjesto potpunog mraka, koji bih očekivala, pred mojim očima zablistaju boje: neonski zelena, ružičasta, narančasta i crvena. Svaki red cvijeća isijava različitu boju, a neki blistaju jače od drugih. - Aaaah - napola prošapćem. - Zgodno, zar ne - pita on. - Da, veoma. Polako hodam niz redove, uživajući u prizoru. - Mi smo ih zapravo dizajnirali. Napravili smo preinake na sjemenkama da bi ovako sjajilo - kaže Zed. Najednom je iza mene. - Gledaj ovo. Primi me za ruku i navodi mi prste kako bih dotaknula peteljku cvijeta koji isijava ružičastom bojom. Taj cvijet ne blista jako kao drugi - to jest sve dok ga ne dotaknem jagodicama prstiju i on od toga kao da oživi. Brzo povučem ruku, od iznenađenja, i čujem kako se Zed smijucka iza mene. - Kako je ovo uopće moguće - oduševljeno ga pitam. Volim cvijeće, posebice ljiljane, a ovi cvjetovi, proizvod ljudskog rada, vrlo im nalikuju. Odsad je ovo moje omiljeno cvijeće. - Sve je moguće kad se uključi znanost - reče on, a lice mu je ozareno od sjaja cvijeća i vlastitog osmijeha. - Kakav štreberski odgovor - zadirkujem ga, a on se smije. - Gle tko mi to govori - vraća mi on. - Imaš pravo - kažem. Ponovno dodirnem cvijet i gledam kako opet zasjaji. - Ovo je nevjerojatno. - Mislio sam da će ti se svidjeti. Radimo na nečemu sličnom, ali s drvećem. Problem je u tome što je drveću potrebno mnogo više vremena da naraste. Ali drveće i živi dulje od cvijeća; cvjetovi su tako krhki. Ako ih zanemariš, uvenu i umru. 372 Anna
Krvolocna Barbika Glas mu je ugodan i blag, a ja i nehotice uspoređujem sebe s cvijetom i imam dojam da i on misli isto. - Da je barem i drveće ovako lijepo - kažem. On stane ispred mene. - Može biti ako ga netko takvim napravi. Taj isti način na koji obično cvijeće pretvaramo u ovo možemo primijeniti i na drveće. Uz prikladne uvjete i njegu, može sjajiti jednako kao i ovo cvijeće, samo snažnije. Šutim i ne mičem se dok on prinosi ruku mojem licu i palcem mi pomiluje obraz. - Ti zaslužuješ takvu vrstu pažnje. Trebala bi biti s nekim uz koga ćeš procvjetati, a ne s nekim tko gasi tvoje svjetlo. Tada se Zed nagne i poljubi me. Ustukem korak i petom udarim u red lončanica; na sreću, nijedna se nijedna nije prevrnula, a ja brzo uspostavim ravnotežu. - Žao mi je, ne mogu ja to. - Ne možeš ti sto - povisi Zed glas. - Daj da ti pokažem koliko možeš biti sretna? - Ne... Ne mogu se ljubiti s tobom, ne još. Ne mogu tek tako šetati između vas dvojice. Sinoć sam bila u tvom krevetu, a ujutro se već ljubila s Hardinom, a sad... - Ljubila si se s njim - protisne on, a ja sam najednom zahvalna na tami koja me okružuje. - Pa, on je poljubio mene, ali ja sam pristala - objasnim. - Zbunjena sam i dok ne shvatim što zapravo želim napraviti, ne mogu hodati uokolo i ljubiti se sa svima. To nije u redu. On samo šuti. - Oprosti ako sam te ja navela da pomisliš... - Sve je u redu - reče Zed. - Ne, nije. Nisam te smjela uvlačiti u čitavu ovu priču kad još ni sama ne mogu jasno razmišljati. - Nisi ti kriva. Ja sam se sam uvukao u tu priču. I nije važno ako sam te možda krivo shvatio, sve dok mi dopuštaš da budem blizu tebe. Znam da bismo nas dvoje bili dobar par i imam sve vrijeme ovog svijeta. Čekat ću koliko god treba da i ti to shvatiš - reče on te ode upaliti svjetlo. Kako uvijek uspijeva biti ovako pun razumijevanja? - Ne bih ti zamjerila ni da me zamrziš, znaš - kažem mu i prebacim torbu preko ramena. - Nikad te neću zamrziti - reče on, a ja se nasmiješim. - Hvala ti što si mi pokazao sve ovo. Stvarno je nevjerojatno. - Hvala tebi što si došla. Daj da te barem otpratim do predavaonice, može - ponudi mi on s osmijehom. Dok sam stigla do svog garderobnog ormarića, dok sam se presvukla i uzela svoju prostirku, već je bilo pet minuta do početka sata joge. Visoka brineta zauzela je moje mjesto naprijed, pa sam morala sjesti na pod u zadnjem redu, najbliže vratima. Namjeravala sam reći Zedu da nikad neću moći za njega osjećati isto što osjećam prema Hardinu, htjela sam 373 Anna
Krvolocna Barbika mu reći da mi je žao što sam ga poljubila i da bih voljela da samo budemo prijatelji, ali ništa mu nisam rekla jer stalno je on govorio, i to sve prave stvari. Kad mi je rekao da je Hardin prošle noći bio kod Jacea, to me je posve zbunilo. Uvijek mislim da znam što trebam napraviti, sve dok Zed ne počne govoriti. Blagost njegova glasa i ljubaznost u njegovim očima uvijek me uzbune i zbrkaju mi misli. Moram nazvati Hardina kad se vratim Landonovoj kući i reći mu da sam ručala sa Zedom, pitati ga zastoje išao kod Jacea... Pitam se što li Hardin sada radi. Je li uopće išao na predavanja? Sat joge bio je upravo ono što mi je trebalo da mi se misli razbistre. Nakon sata osjećam se puno bolje. Zarolam svoj podmetač i krenem van iz dvorane, a kad stignem do garderobe najednom čujem: “Tessa!” Okrenem se, a Hardin poskoči i krene prema meni, provlačeći ruku kroz kosu. - Ja, ovaj... Htio sam te nešto pitati... Čudno zvuči, kao da je... nervozan? - Baš sad? Mislim da ovo nije zgodno mjesto... Ne želim pretresati s njim naše probleme usred sportske dvorane. - Ne... ne radi se o tome. Glas mu je visok. Nervozan je, to ne može biti dobro. On nikada nije nervozan. - Pitao sam se... ne znam... Ma nema veze. On pocrveni i okrene se da ode. Uzdahnem i krenem opet u garderobu presvući se. - Bi li išla van sa mnom - viče on... doslovno dovikuje, stvarno. Okrenem se, u čudu. - Molim? - Ono, van... kao, izlazak. Mogu te izvesti van? Mislim, samo ako ti želiš, naravno, ali moglo bi biti fora, možda? Nisam siguran, ovaj, ali bih volio... - glas ga izda, a obrazi mu već gore od crvenila i ja odlučim prekinuti tu njegovu neugodu. - Svakako - odgovorim, a on se zagleda u mene kao da me prvi put vidi. - Stvarno - usne mu se razvuku u osmijeh. Nervozni osmijeh. - Aha. Ne znam na što će to izići, ali dosad me još nikad nije pozvao van. Nešto najsličnije spoju imali smo onda kad smo se vraćali s rijeke pa poslije jeli u restorančiću. Ali sve to bila je laž, i to nije bio pravi spoj. To je bio Hardinov način da mi se uvuče u gaćice. - Okej... Kad želiš da idemo? Mislim, možemo odmah? Ili sutra ili kasnije? Ne sjećam se da sam ga ikad još vidjela ovako nervoznog; presladak je ovakav i moram se truditi da se ne nasmijem. - Sutra - predložim. - Super, onda sutra - nasmije se on i zubima zagrize donju usnicu. Atmosfera između nas dvoje je čudna, ali na dobar način. - Okej... I odjednom sam sva uzbuđena, kao što sam znala biti tijekom onih prvih susreta s njim. - Okej - ponovi on. 374 Anna
Krvolocna Barbika Okrene se na peti i brzo izađe van, gotovo se saplićući o strunjaču za hrvanje na podu. Uđem u garderobu i tek tu prasnem u smijeh. Hardin Landon se zabulji u mene, a dok upadam u tatin kućni ured, on otpuhne: - Što ti radiš ovdje? - Došao sam popričati s tobom. - O čemu - pita, a ja sjednem u veliki kožni naslonjač za odurno skupim hrastovim stolom. - O Tessi, a o čemu drugom - znakovito ga pogledam. - Rekla mi je da si je već pozvao van. Vidim, stvarno joj daješ prostora. - I što je još rekla - pitam ga. - Neću ja tebi prenositi što ona govori. On ubaci papir u uređaj za telefaksiranje. - A što to zapravo radiš - pitam ga. - Faksiram prijepis ocjena Sveučilištu New York. Idem tamo idući semestar. Idući semestar? Već. - Zašto tako brzo? - Zato što ne želim više gubiti vrijeme ovdje kad mogu biti tamo s Dakotom. - Zna li Tessa za to? Znam da će njoj biti krivo. On joj je jedini pravi prijatelj. Ni meni se pretjerano ne sviđa ideja o tome da on odlazi... na neki način. - Da, naravno da zna, pa njoj sam prvoj rekao. - U svakom slučaju, treba mi tvoja pomoć u vezi s ovim sranjem od romantike. - Sranjem od romantike - nasmiješi se on. - Kako lijepo rečeno. - Hoćeš mi pomoći ili nećeš? - Valjda hoću - slegne on ramenima. - Gdje je ona, uopće - pitam ga. Prošao sam kraj sobe koju ona koristi, ali vrata su bila zatvorena, a ja nisam želio kucati. Mislim, želio sam pokucati, ali upravo dajem sve od sebe da joj omogućim prostora. Da nisam vidio njezin auto pred kućom, ispalio bih, ali ovako znam da je tu negdje. Barem se nadam da je. - Ne znam; bit će da je s onim tipom, Zedom - reče Landon, a meni srce potone. Skočim na noge. - Šalim se! Šalim se. Eno je u stakleniku s mojom mamom - reče Landon, gledajući me s neskrivenim čuđenjem. Baš me briga kako me gleda. I meni već ide na živce moja paranoja. To nije bilo smiješno - zarežim na njega, a on se zahihoće. - Sad mi izvoli lijepo pomoći kažem mu. Nakon što mi je Landon dao nekoliko savjeta, odluči da je dosta za danas i otprati me do izlaza. Na putu do vrata pitam ga: - Zar se ovih dana sama vozila do Vancea? - Aha. Ali nije išla na posao nekoliko dana dok je bila... znaš već. 375 Anna
Krvolocna Barbika - Hmmm... - spustim glas dok prolazimo hodnikom pokraj sadašnje Tessine sobe. Ne želim misliti o tome koliko sam je povrijedio, bar ne u ovom trenutku. - Misliš da je unutra tiho pitam. On slegne. - Ne znam, možda je. - Samo ću... - pritisnem kvaku i vrata se otvore uz jedva čujno škripanje. Landon me pogleda kao da sam lud, ali ja ga ignoriram i zavirim u sobu. Ona leži na krevetu okružena bilježnicama i papirima. Na sebi ima traperice i onu majicu od jutros; bit će da je stvarno iscrpljena kad je zaspala usred učenja. - Je li bilo dosta tog manijačkog virenja - prošišti mi Landon u uho. Ja pružim ruku i ugasim joj svjetlo, pa se tek onda povučem i tiho za sobom zatvorim vrata. - Nije to ništa manijačko. Ja nju volim, razumiješ? - Znam to, ali vidim da stvarno ne shvaćaš koncept davanja prostora. - Ne mogu ja tu ništa. Toliko sam naviknut biti s njom, a gotovo dva zadnja tjedna proživljavao sam pravi pakao bez nje. Teško mi se sada držati po strani. Spuštamo se niz stepenice šuteći, a ja se nadam da mu nisam za- zvučao previše očajnički. A opet, to je samo Landon, baš me briga. Mrzim ići natrag u stan sada kad Tessa nije ondje. Na trenutak pomislim da bih mogao nazvati Logana i otići u kuću bratstva, ali duboko u sebi znam da to nije dobra ideja. Ne želim sad nikakve probleme, a tamo se problemi nekako sami od sebe pojave. Samo stvarno ne želim natrag u onaj prazni stan. Ali svejedno idem tamo. Tako sam prokleto umoran. Čini mi se da se čitavu vječnost nisam pošteno naspavao. Dok ležim na našem krevetu, pokušavam zamisliti njezine ruke oko moga struka, njezinu glavu naslonjenu na moja prsa. Teško mi je zamisliti da ću ovako provesti život. Ako je ne budem mogao ponovno držati u naručju, osjećati njezinu toplinu kraj sebe... Moram nešto učiniti. Moram napraviti nešto sasvim drugačije, nešto što će pokazati i njoj i meni da ja to mogu. Mogu se promijeniti. Moram, i jebeno to hoću.
376 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Kad sam se otuširala i osušila kosu, već je došlo šest popodne, a nebo je već dugo tamno. Kucam na vrata Landonove sobe, ali nema ga. Nema ni njegova auta ispred kuće, ali u posljednje vrijeme znao je parkirati i u garaži, pa je možda ipak negdje u kući. Nemam pojma što da obučem jer ne znam ni kamo idemo. Ne mogu prestati pogledavati kroz prozor, nestrpljivo čekajući da se pojavi Hardinov auto. Kad napokon ugledam blistave farove automobila u dolasku, želudac mi se stisne. Moja nervoza gotovo posve nestane kad ugledam Hardina kako izlazi iz auta, odjeven u crnu košulju koju je nosio nedavno na večeri kod Vancea. Jesu li to na njemu elegantne crne hlače? O moj Bože, jesu. I cipele, crne ulaštene cipele. Opa. Hardin se sredio? Osjećam se kao da nisam dovoljno dobro uređena, ali taj osjećaj prođe kad me on zadivljeno pogleda. Kako se samo potrudio. Izgleda tako muževno, a i kosu je pažljivo uredio. Odignuo ju je od čela i za to je morao koristiti neki lak ili gel jer vidim da mu ne pada natrag na čelo, kako mu obično pada dok hoda prema meni. On se zacrveni. - Ovaj... bok? - Bok. Ne mogu prestati buljiti u njega. Čekaj... - Gdje su ti piercinzi?! Metalni prstenovi nestali su mu i iz usta i iz obrve. - Izvadio sam ih - slegne on ramenima. - Zašto? - Ne znam... Zar ti ne izgledam bolje ovako - pita gledajući me u oči. - Ne! Meni se sviđalo kako si izgledao prije... i sada dobro izgledaš, naravno, ali trebao bi ih vratiti. - Ne želim ih vratiti - kaže koračajući prema suvozačkoj strani auta kako bi mi otvorio vrata. - Hardine... Nadam se da ih nisi izvadio samo zato što si pomislio da bi mi se više svidio ovakav jer nije tako. Ja tebe volim u svakom izdanju. Molim te, vrati ih. Oči mu se razvedre na ove moje riječi i ja maknem pogled prije nego što uđem u auto. Koliko god da sam ljuta na njega, ne želim da pomisli kako zbog mene treba drugačije izgledati. Kad sam ga prvi put vidjela, da, tad sam ga osuđivala zbog tih prstenova po licu, ali poslije sam ih zavoljela. Oni su dio njega. - Ne, stvarno nije zbog toga. Razmišljao sam već neko vrijeme o tome da ih izvadim. Imam ih već dugo i dosadili su mi. Osim toga, tko će mi ikad ponuditi pravi posao sa svim tim sranjima po licu? Zakopča svoj sigurnosni remen i pogleda me. - Ponudit će ti posao, pa sad je 21. stoljeće. Ako se tebi sviđaju... - Ne, nije mi to važno. Nekako mi se sviđa kako izgledam bez njih. Kao da se više ne skrivam, znaš? 377 Anna
Krvolocna Barbika Zagledam se opet u njega i privikavam se na njegov novi izgled. A izgleda odlično - uvijek tako izgleda - i zaista je, na neki način, lijepo što nema nikakvih ometala da kvare to njegovo savršeno lice. - Pa, meni se čini da ti uvijek izgledaš savršeno, Hardine; samo nemoj pomisliti da bi se meni sviđalo ako izgledaš na neki način jer nije tako - kažem mu i stvarno to mislim. Pogleda me s takvim malim, stidljivim osmijehom da sam u trenu zaboravila radi čega sam ono htjela vikati na njega. - Kuda me vodiš, zapravo - pitam ga. - Na večeru. Na jedno stvarno lijepo mjesto. Glas mu podrhtava. Nervozni Hardin je moj novi omiljeni Hardin. - Jesam li možda čula za to mjesto? - Ne znam... možda? Ostatak vožnje protječe u tišini. Pjevušim potiho uz pjesme Fraya koje je Hardin očito prilično zavolio, a Hardin gleda na cestu. Svako malo obriše dlan o hlače dok vozi - nervoza, nema što. Kad stignemo u restoran, vidim da izgleda moderno i vrlo skupo. Svaki od automobila parkiranih ispred košta više od kuće moje majke, kladim se. - Htio sam ti ja otvoriti vrata - kaže mi dok izlazim iz auta. - Da ih zatvorim, pa da ih možeš otvoriti - ponudim. - Teško da bi se to računalo, Theresa - nasmiješi mi se mudri- jaški, a meni leptirići zalepršaju u trbuhu kad me on nazove mojim pravim imenom. Prije me je to izluđivalo, ali potajno sam uživala u svakom trenutku kad bi on to rekao samo da me naljuti. Volim kako to kaže, gotovo jednako to volim kao kad me zove Tess. - Vidim, vratili smo se na ‘Theresu’ - kažem mu uz smiješak. - Da, da, upravo tako - reče on i primi me za ruku. Vidim da njegovo samopouzdanje raste sa svakim korakom koji napravimo prema restoranu.
378 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
- Znaš možda neko drugo mjesto na koje bi voljela ići umjesto ovoga - pitam je kad se vratimo u auto. Čovjek u mondenom restoranu u kojem sam nam rezervirao stol tvrdio je da mog imena nema na listi. Pazio sam da ne planem, da ne pokvarim večer. Koji jebeni idiot od čovjeka. Prsti mi stežu volan. Mirno. Moram se smiriti. Pogledam u Tessu i nasmiješim se. Ona gricka donju usnicu i gleda u daljinu. Je li ovo bilo jezivo? Je, bilo je jezivo. - Mislim, ovo je stvarno bilo čudno - kažem. Glas mi je nekako nesiguran i čudno visok. - Želiš li nešto posebno, s obzirom na to da upravo prelazimo na plan B - pitam je, još uvijek se upinjući da se sjetim nekog drugog lijepog mjesta na koje bih je odveo. Nekog finog restorana u koji bi nas i pustili. - Ne, ništa posebno. Bilo kakvo mjesto gdje poslužuju hranu - nasmiješi se ona. Ona je stvarno cool u vezi s ovim i drago mi je zbog toga. Stvarno mi je bilo ponižavajuće kako nas nisu pustili da uđemo. - Okej... Znači, McDonald’s - zafrkavam je, samo da čujem kako se smije. - Mogli bismo izgledati malo šašavo ovako sređeni u McDonald’su. - Da, malo - složim se. Nemam jebenog pojma kamo da krenemo. Trebao sam na vrijeme smisliti rezervni plan. Izlazak nam je katastrofa, a noć još nije pošteno ni počela. Stanemo na semaforu i ja se osvrćem na sve strane. Grupice ljudi skupljaju se na parkiralištu odmah sa strane. - Što je ovdje - pita Tessa, pokušavajući zirnuti kroz prozor kraj mene. - Ne znam, čini mi se da je nekakva staza za klizanje, takvo neko sranje - kažem joj. - Klizanje na ledu - upita ona uzbuđeno. O ne... - Možemo li - pita me. Jebote. - Što, klizati - nedužno je pitam, kao da nisam bio siguran na što misli. Molim te reci ne. Molim te reci ne. - Daaa - oduševljeno vikne ona. - Ja... Ja ne... Ja nisam nikad u životu klizao i nisam imao ni najmanju namjeru ikada pokušati, ali ako je to ono što ona želi, neće me ubiti probam li... Ili možda hoće, ali svejedno ću probati. Naravno... može. Kad je pogledam, vidim da je iznenađena - uopće nije očekivala da ću se složiti s njom. Kvragu, nisam ni ja. - Čekaj... ali u ovome? Ja imam samo haljinu i cipele. Da sam bar obukla traperice, kako bismo se zabavili - reče ona, gotovo se dureći. 379 Anna
Krvolocna Barbika - Možemo odjuriti do trgovine i kupiti ti neku odjeću? Ja imam u prtljažniku nešto što mogu obući - kažem joj. Ne mogu vjerovati da sam spreman na sva ta sranja samo da bih klizao na ledu. - Super - reče ona. Sva blista. - Prtljažnik pun odjeće uvijek dobro dođe! Zapravo... Zašto ti zapravo vječito voziš tu robu u autu? Nikad mi to nisi objasnio. - Iz navike. Kad ostanem kod neke cure... Hoću reći, kad bih bio vani po cijelu noć, ujutro bi mi trebala svježa odjeća, a nikad je nisam imao sa sobom, pa sam počeo nositi rezervu u prtljažniku. Jednostavno je i praktično - objasnim. Usne su joj malo napućene i znam da nisam smio spominjati druge cure, iako su to neka prošla vremena, prije nje. Da barem zna kako je to bilo, da sam se s njima ševio bez ikakvih emocija. To stvarno nije ni slično. Nikad ih nisam dirao onako kako dodirujem nju, nisam upijao svaki cenimetar njihova tijela, nisam uživao u njihovom plitkom disanju niti se trudio uskladiti s njima svoj dah, nisam očajnički čekao da mi kažu kako me vole dok sam ulazio i izlazio iz njih. Nisam nijednoj dopuštao da me dira dok spavam; ako sam koji put ostao u istom krevetu, bilo je to samo zato što sam bio prepijan da se maknem. Nije to bilo ni nalik ovome s njom i kad bi ona to znala, možda joj ne bi više ni smetalo što su one postojale u mom životu. Da sam na njezinu mjestu, ja... Od same pomisli na Tessu kako se jebe s nekim drugim padne mi mrak na oči i dođe mi muka. - Hardine - tiho me pozove, vraćajući me u stvarnost. - Aha? - Jesi li me čuo? - Ne. Oprosti. Što si rekla? - Upravo si prošao kraj Targeta. - O, sranje, sorry. Sad ću se okrenuti. Stanem na prvom sljedećem parkiralištu i okrenem auto. Tessa je fascinirana Targetom, što nikad neću razumjeti. Taj dućan je nešto kao M&S u Londonu, samo skuplji, a prodavači su naporni i dosadni kao proljev u onim svojim crvenim polo majicama i bež hlačicama. Ali ona uvijek kaže: Target nudi dobar izbor po povoljnoj cijeni. Ne kažem da nije u pravu, ali te ogromne trgovine u Americi, koje izgledaju kao skladišta, uvijek me podsjete na to da sam ovdje samo stranac. - Samo ću odjuriti unutra i uzeti nešto - reče Tessa dok zaustavljam auto pred trgovinom. - Jesi li sigurna? Mogu ići s tobom - kažem. I želim ići s njom, ali neću ni na čemu inzistirati, ne noćas. - Ako tako želiš... - Želim - odgovorim prije nego što i završi rečenicu. ★★ ★
380 Anna
Krvolocna Barbika U manje od deset minuta njezina je košara već puna svakakvih krpa. Na kraju izabere divovski pulover i nekakve elastične hlače - ona se kune da to nije likra, da su to obične uske hlače, ali meni to stvarno izgleda kao likra. Pokušavam prestati zamišljati je u tome dok ona uzima i par rukavica, šal i kapu. Ponaša se kao da idemo na jebeni Antarktik; ali dobro, vani je ipak jako hladno. - Stvarno mislim da bi i tebi trebale rukavice. Led je jako hladan, pa kad padneš, smrznut će ti se prsti - opet mi ponavlja. - Pa neću padati... ali dobro, okej, uzet ću rukavice ako inzistiraš. Nasmiješim se, a ona se vrati do police i ubaci par crnih rukavica u košaru. - Hoćeš kapu - pita. - Ne, imam neku u prtljažniku. - Naravno da hoćeš. Ona izvadi šal iz košare i objesi ga natrag na policu. - Nećeš šal - pitam je. - Mislim da će mi ovo biti dovoljno - pokaže na punu košaru. - Je, i ja mislim - zezam je, ali ona ne mari za to i hoda prema odjeljku s čarapama. Izgleda da kani provesti čitavu noć u ovoj trgovini. Konačno, Tessa objavi: - Okej, mislim da sad imam sve. Na blagajni, pokušava se sa mnom nadmetati oko toga tko će platiti, kao što uvijek čini. Ali ovo je izlazak na koji sam ja nju pozvao, tako da nema jebene šanse da je pustim da plati. I na kraju, ona samo zakoluta par puta očima i izvadi torbicu da bi blagajnici pokazala svoje prethodne račune koji omogućuju maleni popust na kupnju. Možda joj ponestaje novca? Bi li mi rekla ako je tako? Trebam li je pitati kako stoji s jinancijama? Kvragu, previše se brinem. Kada se napokon vratimo do klizališta, Tessa je spremna iskočiti iz auta ravno na led, ali prvo se moramo presvući. Ja se prvi presvučeni sjedeći u autu na parkiralištu; ona čitavo vrijeme namjerno gleda na drugu stranu. Naposljetku, kažem joj: - Možemo pronaći neku kupaonicu da se i ti presvučeš. - Mislila sam se presvući u autu, da ne moram poslije nositi haljinu sa sobom. - Ne, tu ima previše ljudi. Netko će te vidjeti. Pogledam okolo po parkiralištu koje je prilično prazno, ali ipak... - Hardine... sve je u redu - reče ona pomalo iznervirano. Trebao sam maznuti onu lopticu protiv stresa iz tatinog ureda sinoć. - Ako inzistiraš - otpuhnem dok ona trga etikete s nove odjeće. - Možeš mi otkopčati ovaj zatvarač na leđima prije nego što izađeš - pita me. - Hmmm... aha. Nagnem se prema njoj, a ona podigne kosu da mi omogući pristup zatvaraču. Ovu haljinu sam joj otkapčao puno puta, ali ovo mi je prvi put da je neću gledati kako pada niz njezino tijelo. - Hvala. A sada me pričekaj vani - uputi me. 381 Anna
Krvolocna Barbika - Zašto? Kao da te nisam dosad... - Hardine... - Okej. Požuri se. Izađem iz auta i zatvorim vrata. Hm. To što sam upravo rekao zapravo je nepristojno, shvaćam. Brzo otvorim vrata i nagnem se unutra. - Molim te - dodam, pa opet zatvorim vrata. Čujem je kako se smije u autu. Par minuta kasnije ona izlazi van, prstima pročešlja svoju dugu kosu i navuče na glavu ljubičastu kapu. Kad dođe do mene, na drugu stranu auta, izgleda... preslatko. Uvijek je lijepa i seksi, ali u tom golemom puloveru, kapi i rukavicama izgleda još nedužnije nego inače. - Evo, zaboravio si svoje rukavice - kaže i daje mi ih. - Odlično. Ne znam kako bih mogao bez njih - zafrkavam je, a ona me blago trkne laktom. Kako je slatka. Toliko stvari joj želim reći, ali ne želim sada izgovoriti nešto pogrešno i pokvariti nam noć. - Čuj, ako već želiš nositi tolike pulovere, mogla si obući moj i uštedjeti dvadeset dolara - kažem i ona me primi za ruku, ali brzo je pusti. - Oprosti - promuca, a obrazi joj porumene. Želim doticati tu ruku opet, ali pažnju mi omete niska žena koja nas upravo pozdravlja. - Koju veličinu klizaljki trebate - pita nas dubokim glasom. Pogledam dolje u Tessu, a ona odgovori za oboje. Žena se vrati s dva para klizaljki, a ja se prestrašim kad ih ugledam. Nema nikakve jebene šanse da ovo prođe dobro. Slijedim Tessu do obližnje klupe gdje izujem cipele. Ona je svoje klizaljke već navukla, dok ja tek prtljam po prvoj. Nadam se da će joj ovo brzo dosaditi, pa da idemo dalje. - Snalaziš li se ti s tim - zadirkuje me dok napokon dovršavam vezanje druge klizaljke. - Aha. Gdje da stavim cipele - pitam je. - Ja ću ih uzeti - reče niska žena, pojavivši se niotkuda. Dodam joj svoje cipele, a Tessa joj doda svoje. - Spreman - pita, a ja ustanem. Panično se hvatam za ogradu. Kako ću ja ovo, dovraga, napraviti? Tessa se jedva suzdržava da ne prasne u smijeh. - Lakše je kad si na ledu. Aha, i ja se nadam da je tako. Ali, nije bilo nimalo lakše, naprotiv, pao sam tri puta u pet minuta. Tessa se svaki put nasmijala, a ja moram priznati da su mi rukavice jako dobro došle. Bez njih bi mi već sada ruke bile kao led. Ona se smije i pruža mi ruke da mi pomogne ustati. - Sjećaš se kako si prije pola sata rekao da nećeš padati? - Dobro, što si ti zapravo, nekakva profesionalna klizačica - pitam je dok se dižem na noge. U ovom trenutku klizanje mrzim iznad svega, ali ona se zabavlja da ne može bolje. 382 Anna
Krvolocna Barbika - Ne, nisam dugo klizala, ali moja prijateljica Josie i ja znale smo često ići na klizanje. - Josie? Nikad mi nisi spominjala nikakve prijatelje od kuće. - Nisam ih puno imala. Uglavnom sam se družila s Noahom. Josie se odselila prije kraja srednje škole. - Aha. Nije mi jasno zašto ona nije imala puno prijatelja. Pa što ako je pomalo opsesivno kompulzivna i previše uredna i opsjednuta romanima... ona je tako draga, ponekad i previše draga, prema drugim ljudima. Osim prema meni, naravno; meni stalno nešto sere, ali to mi se kod nje i sviđa. Uglavnom. Trideset minuta kasnije, još nismo uspjeli napraviti ni puni krug po klizalištu. Naravno, zbog mog finog rada nogu. - Gladna sam - reče ona konačno i pogleda prema štandu s hranom, s čijeg krova bliješte rasplesana svjetla. Nasmiješim se. - Ali još nisi pala i povukla me dolje sa sobom, da nam bude kao u filmovima, ono, da udobno ležiš na meni i gledaš me u oči. - Ovo klizanje nije nimalo nalik filmskom - podsjeti me ona i krene prema izlazu. Da me je barem držala za ruku dok kližemo; mislim, u onim trenucima dok sam uopće bio na nogama. Svi sretni parovi oko nas izgledali su mi kao da nas zadirkuju dok su nas obilazili držeći se za ruke. Iste sekunde kad sam iskoračio s klizališta, skinuo sam grozomorne klizaljke, pronašao onu ženicu i uzeo natrag svoje cipele. - Stvarno imaš budućnost u sportu - Tess me zadirkuje po tisućiti put kad joj se pridružim kod štanda s hranom, gdje upravo jede pitu posutu šećernim prahom i čisti bijele čestice sa svojeg ljubičastog pulovera. - Ha-ha - prevrnem očima. Zglobovi me bole od ovog sranja. - Trebao bih te odvesti negdje na pravu hranu. Pita se ne može računati kao večera kažem joj i pogledam u pod. - Ne, dobro je. Dugo nisam jela pitu - kaže. Pojela je svoju i pola moje pite. Opet je uhvatim kako mi proučava lice. I pritom izgleda zamišljeno. - Zašto stalno zuriš u mene - naposljetku je upitam, a ona odvrati pogled. - Oprosti... Samo se još nisam navikla vidjeti te bez piercinga - prizna ona, opet me gledajući. - Pa nisam toliko drukčiji. I, nehotice, moji prsti pokušaju primiti nepostojeći ring u donjoj usnici. - Znam... Ali mi je ipak čudno. Navikla sam na njih. Zar bih ih trebao vratiti? Nisam ih skinuo samo zbog nje - rekao sam joj istinu. Stvarno se osjećam kao da se skrivam iza tih metalnih ukrasa, kao da će oni držati ljude na distanci. Ljudi ih obično ne vole vidjeti i manja je vjerojatnost da će ti prići i pričati s tobom ako nosiš piercinge, a sad mi se čini da sam prošao tu fazu u životu. Ne želim više odbijati ljude od sebe, a posebno ne Tessu. Nju želim privući. 383 Anna
Krvolocna Barbika Stavio sam si ih kad sam tek postao tinejdžer, krivotvorio sam mamin potpis i napio se prije nego što sam oteturao u studio piercing majstora. Ta budala je mogla osjetiti da smrdim na alkohol, ali svejedno mi je napravio piercinge. Nisam se nikad pokajao zbog njih, samo mi ih je sad već dosta. Ali ne mislim tako o svojim tetovažama. Volim ih i uvijek ću ih voljeti. I dalje ću se tetovirati, izražavajući tako misli koje ne mogu naglas izraziti. Okej, možda i nije baš tako, s obzirom na to da su moje tetovaže zapravo hrpa nabacanih, nasumičnih slika koje nemaju nikakvo značenje, ali dobro izgledaju, pa mi se živo jebe za značenje. - Ne želim da se mijenjaš - kaže mi ona, a ja je pogledam. - Ne u fizičkom smislu. Samo želim da mi pokažeš kako se možeš bolje ponašati prema meni i da me ne pokušavaš kontrolirati. Ne želim ni da se tvoja osobnost promijeni. Samo želim da se boriš za mene, a ne da se pretvoriš u nekog čovjeka kojeg zamišljaš da bih ja željela. Njezine riječi urežu mi se u srce, prijeteći da će ga razderati. - I ne mijenjam se kažem joj. Pokušavam se promijeniti zbog nje, ali ne na taj način. Ovo je bilo za mene i za nju. - To što sam ih izvadio tek je jedan korak u svemu tome. Pokušavam postati bolja osoba, a piercinzi me podsjećaju na ružna razdoblja u životu. Na vrijeme od kojeg se želim odmaknuti - kažem joj. - Oh - reče ona gotovo šaptom. - A tebi su se, dakle, sviđali - nasmiješim se. - Da, jako - prizna ona. - Pa mogu ih opet staviti ako hoćeš - ponudim, ali ona odmahne glavom. Sada sam mnogo manje nervozan nego prije dva sata. To je Tessa, moja Tessa, i ne bih uopće trebao biti nervozan. - Samo ako ti to želiš. - Mogu ih vratiti kad se mi opet... - zaustavim se. - Kad se mi opet što - nagne ona glavu u stranu. - Ne želiš da završim tu rečenicu. - Da, želim! Što si htio reći? - Dobro, neka bude po tvom. Htio sam reći da ih uvijek mogu opet staviti i izjebati te, ako te već toliko uzbuđuju. Njezin užasnuti izraz lica natjera me na smijeh, a ona se osvrće oko sebe kako bi se uvjerila da nas nitko nije čuo. - Hardine - prekori me između mojih napada smijeha. - Upozorio sam te... Osim toga, nisam danas rekao baš ništa perverzno, čitavu večer, i ovo mi se, dakle, mora tolerirati. - Istina - složi se ona uz smiješak i popije gutljaj svoje limunade. Želim je pitati znači li to da se ona može zamisliti kako se opet seksa sa mnom, jer nije me ispravila, ali imam osjećaj da sad nije pravi trenutak za to. Ne samo zato što je želim ponovno osjetiti nego i zato što mi, iskreno, tako jako nedostaje. Prilično se dobro slažemo s obzirom na to kakvi smo oboje. Znam da je to u velikoj mjeri zbog toga što se ne ponašam 384 Anna
Krvolocna Barbika kao kreten. Što mi i ne pada teško, stvarno. Samo moram malčice promisliti prije nego što izvalim prvo sranje koje mi padne na pamet. - Sutra ti je rođendan. Što planiraš - pita me nakon par trenutaka tišine. Sranje. - Pa... Logan i Nate rade tulum za mene. Nisam namjeravao ići, ali Steph mi je rekla da su si stvarno dali truda i da su potrošili hrpetinu love, pa sam odlučio da ću bar nakratko svratiti. Osim ako... ti imaš nešto drugo na umu? U tom slučaju neću ići na tulum - kažem joj. - Ne, sve okej. Sigurna sam da će tulum biti puno zanimljiviji. - Hoćeš doći - pitam je. I, budući da znam što će odgovoriti, dodam: - Nitko ni ne zna što se događa između nas dvoje, osim Zeda, naravno. Ne smijem uopće misliti na to zbog čega Zed uopće zna što se događa u mom životu. - Ne, ali hvala ti na pozivu - nasmiješi se ona, ne gledajući me u oči. - Ne moram ni ja ići, stvarno. Ako ona želi provesti moj rođendan sa mnom, onda neka se Logan i Nate jebu. - Ne, stvarno je sve okej. Ionako moram puno toga obaviti - reče ona i makne pogled.
385 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
- Imaš li neke planove za ostatak večeri - pita me Hardin dok zaustavlja auto pred kućom svoga oca. - Ne, samo ću učiti i ići na spavanje. Luda noć, ha - nasmiješim mu se. - I meni manjka sna - namršti se on, prelazeći kažiprstom po volanu. - Nisi baš spavao u posljednje vrijeme? Naravno da nije. - Jesi li... jesi li imao... - počnem. - Aha, svaku noć - kaže mi, a mene zaboli srce. - Žao mi je. Mrzim ovo. Mrzim te noćne more koje ga proganjaju. Mrzim što sam mu ja jedini eliksir, jedina njegova brana od noćnih mora. - Ma, dobro sam ja. Dobro sam - reče on, ali tamni krugovi oko njegovih očiju govore suprotno. Bilo bi stvarno glupo da ga sad pozovem gore. Trebala bih razmišljati što ću sa svojim životom od sada pa nadalje, a ne provoditi noć s Hardinom. Tako je čudno što me on dovozi u kuću svoga oca; to je glavni razlog što moram naći vlastiti stan. - Hoćeš doći gore? Samo da se na miru naspavaš. Još je rano, doduše - ponudim mu, a on gotovo poskoči u čudu. - Stvarno? Ono, tebi bi to bilo okej - pita, a ja kimnem brzo, prije nego što se pokušam predomisliti. - Svakako... Ali zovem te samo na spavanje - podsjetim ga s osmijehom, a on kimne. - Znam, Tess. - Nisam to tako mislila - pokušam objasniti. - Shvatio sam - otpuhne on. Okej... Između nas kao da postoji neka čudna distanca, koja je u isti čas i neugodna i potrebna. Najradije bih ispružila ruku i popravila mu jednu vlas kose što mu je pala na čelo, ali to bi bilo previše. Treba mi ta distanca, kao što mi treba i Hardin. Zbunjujuće je to, a to što sam ga pozvala gore neće pomoći da se ova zbrka riješi, ali stvarno mu želim da se naspava. Nasmiješim mu se slabašno, a on šuti i gleda me nekoliko sekundi prije nego što odmahne glavom. - Znaš što, bolje da ne idem gore. Imam nekog posla i - počne. - Okej, sve u redu. Stvarno - prekinem ga i otvorim širom vrata da što prije pobjegnem van iz auta i od svoje sramote. Nisam to smjela učiniti. Umjesto da se distanciram od njega, ja ga zovem, a on me odbija... opet. Kad stignem do kućnih vrata, sjetim se da su mi kod njega u autu ostale haljina i cipele, ali kad se okrenem, on već vozi u rikverc i izlazi s kolnog prilaza. 386 Anna
Krvolocna Barbika Dok čistim šminku s lica i spremam se za krevet, kroz misli mi stalno prolaze prizori našeg večerašnjeg izlaska. Hardin je bio tako... drag. Hardin je bio ljubazan. Lijepo se obukao, nije se potukao ni s kim, čak nije nikoga ni opsovao. To je veliki napredak. Počnem se hihotati kao luđakinja kad se sjetim kako je padao po ledu; njemu je, naravno, to išlo na živce, ali bilo je tako smiješno gledati ga kako pada. Tako je visok i dugonog, i nikako nije mogao uspostaviti ravnotežu na klizaljkama. Definitivno, Hardin na ledu je nešto najsmješnije što sam ikada vidjela. Nisam sigurna što zapravo mislim o tome što je izvadio pier- cinge, ali toliko mi je puta ponovio da ih je sam htio izvaditi, da to nema veze sa mnom. Baš me zanima što će mu prijatelji reći. Raspoloženje mi se malo promijenilo kad mi je rekao za rođendanski tulum. Ne znam što sam očekivala da će raditi na svoj rođendan, ali nisam ni pomislila na tulum. To samo znači da sam ja idiot, doduše, jer ovo mu je, naposljetku, baš dvadeset i prvi rođendan. I ja bih htjela biti s njim, više od svega, ali svaki put kad se pojavim u toj prokletoj kući bratstva, uvijek nešto pođe po zlu, a ja se ne želim stalno vrtjeti u istom krugu, pogotovo sad kad smo nas dvoje u tako krhkome stanju. Zadnje što mi treba je da popijem koje piće i pogoršam sve. Ali voljela bih kupiti nešto Hardinu za rođendan. Grozno mi ide s darovima, ipak, smislit ću nešto. Zastanem kraj Landonove sobe, ali on ne odgovara na moje kucanje; kad otvorim vrata, vidim da on spava, pa odlučim i sama poći u krevet. Otvorim vrata svoje sobe i gotovo iskočim iz kože vidjevši tamnu siluetu kako sjedi na mom krevetu. Ispadne mi toaletna torbica... a onda shvatim da je to Hardin i smirim se. Dok ga gledam, on nelagodno križa noge. - Ja... ovaj., oprosti što sam bio onakav u autu. Stvarno sam htio doći gore. Hardin provuče prste kroz svoju neposlušnu kosu. - Ja sam te pozvala - podsjetim ga i sjednem malo dalje od njega na krevet. On uzdahne. - Znam i žao mi je. Molim te, mogu ostati? Bilo mi je tako lijepo večeras, samo zato što sam bio s tobom, i tako sam umoran... Razmislim na trenutak. Želim da ostane. Tako mi nedostaje noću kad nije sa mnom u krevetu, ali maloprije je rekao da ima posla. - A što je s tvojim poslom - podignem obrvu. - Može pričekati - reče on zbunjeno. Sjednem bliže njemu i dohvatim jastuk, pa njime pokrijem krilo. - Hvala ti - reče Hardin, a ja se primaknem još bliže. On na mene i dalje djeluje kao magnet; čini se da ne mogu ostati niti na pedalj od njega. Pogledam ga, a on se nasmije, pa brzo pogleda u pod. Moje tijelo ima svoju vlastitu volju, i ja se naslonim na njega i primim ga za ruku. Ruke su mu hladne, a disanje teško. Tako si mi nedostajao, želim mu reći. Želim biti što bliže tebi, voljela bih mu priznati. On mi nježno stisne ruku, a ja mu naslonim glavu na rame. Jednom rukom me zagrli preko leđa, držeći me uz sebe. - I meni je stvarno bilo lijepo večeras - kažem. - I meni, bejbi. I meni. 387 Anna
Krvolocna Barbika Zbog toga što me nazvao bejbi poželim mu biti još bliže. Pogledam gore u njegovo lice, i vidim da su mu oči prikovane na moje usne. Instinktivno, podignem glavu i primaknem usne njegovima. Kad svojim usnama pritisnem njegove, on se nasloni na laktove i ja mu se popnem u krilo. Osjećam njegovu ruku nisko na svojim leđima, kako me privlači bliže njemu. - Nedostajala si mi - reče on i poljubi me, jezikom prelazeći preko moga jezika. Nedostaje mi osjet hladnog metala na rubu njegove usne, ali tijelo mi je već u vatri od želje za njim i ništa drugo više mi nije važno. - I ti si meni nedostajao. Primim ga za kosu i poljubim ga još strasnije. Spustim jednu ruku i zavučem mu je pod majicu, kako bih dodirnula njegove čvrste mišiće, ali on me zaustavi, i dalje poluležeći, sa mnom u krilu. Nasmiješi se, tugaljivo. - Mislim da bismo se ipak trebali suzdržati. Obrazi su mu rumeni, a dah mu je težak na mom licu. Želim protestirati, reći mu da mi tako treba njegov dodir, ali znam da je u pravu. Uzdahnem i maknem mu se iz krila te legnem što dalje od njega, uz rub kreveta. - Oprosti, Tessa. Nisam mislio da... - glas ga izda. - Ne, u pravu si. Stvarno, sve je okej. Hajdemo spavati. Nasmiješim se dok moje tijelo još uživa zbog nedavnog kontakta s njim. On legne na drugu stranu kreveta, zatakne između nas veliki jastuk, što me podsjeti na naše prijašnje spavanje. Brzo utone u san, njegovo duboko disanje ispunjava sobu mekim zvukom, ali kad se probudim usred noći, nema ga. Umjesto Hardina, na njegovu jastuku leži poruka. Hvala ti još jednom, morao sam ići nešto obaviti, piše. Idućeg jutra, čim se probudim, pošaljem Hardinu poruku s čestitkom za rođendan i oblačim se dok čekam njegov odgovor. Voljela bih da je ostao, ali na danjem svjetlu, pomalo mi je i drago što se ne moram nositi s čudnim buđenjem u istom krevetu nakon našeg “prvog” izlaska. S uzdahom spremim mobitel u torbu i siđem dolje reći Landonu da ću morati izbivati barem pola dana kako bih pronašla dar za Hardina.
388 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
- Bit će prebolesno, čovječe - kaže mi Nate dok skače na kameni zidić na kraju parkirališta. - Tako i treba - kažem. Izmaknem se malo od Loganova cigaretnog dima pa sjednem na zidić kraj Natea. - I bit će, i bolje ti je da se ne izvlačiš jer ovo smo planirali mjesecima - kaže mi Logan. Mašem nogama po zraku i na trenutak pomislim da bih mogao i gurnuti Logana s ovog zida zbog svih onih sranja koja mi je izgovorio kad je vidio da sam izvadio piercinge. - Pa doći ću. Već sam vam to rekao. - Hoćeš i nju dovesti - pita Nate, očito misleći na Tess. - Ne, ona nešto mora obavljati. - Obavljati? Ej, čovječe, pa to ti je dvadeset i prvi rođendan. Zbog nje si izvadio piercinge i mora ti doći na rođendan, jesi normalan - primijeti Logan. - Kad god dođe, uvijek ispadne sranje. I zadnji put vam govorim, nisam ih izvadio zbog nje. Prevrnem očima i prstom pratim pukotinu na zidu. - Možda bi je trebao dovesti da opet izmlati Molly. He-he, to je bilo neprocjenjivo smije se Nate. - Stvarno je. Totalno je fora kad je pijana, aha. A najbolja mi je kad psuje. To mi je kao da slušam svoju tetu kako prostaci - smije se i Logan zajedno s Nateom. - Hoćete vas dvojica više začepiti o njoj? Neće doći i gotovo. - Okej, daj se smiri - kaže mi Nate s osmijehom. Više bih volio da njih dvojica nisu organizirala tulum za mene jer bih svoj rođendan radije proveo s Tessom. Stvarno me nije briga za rođendane, a nju želim vidjeti. Znam da nema nikakvog posla, samo ne želi biti tamo s mojim prijateljima - i ne mogu joj to zamjeriti. - Zar se nešto zbiva s tobom i Zedom - pita me Nate kad krenemo prema predavaonici. - Da, on je kreten i ne želi se držati podalje od Tesse. Zašto pitaš? - Pitam zato što sam vidio Tessu kako ide u zgradu za ekološke ili kakve već studije i baš sam si pomislio kako je to čudno - kaže mi Nate. - Kad je to bilo? - Hm... Prije dva dana, mislim. - Jesi li... - ali zaustavim se u pola rečenice, jer znam da je ozbiljan. Dovraga, Tessa, koji dio u rečenici “Drži se podalje od Zeda” nisi razumjela? - Neće ti smetati ako i on dođe? Jer već smo sve pozvali, a ne bih htio sad nekome otkazivati poziv - reče Nate. U našem društvu, uvijek je on bio najfiniji prema svima. 389 Anna
Krvolocna Barbika - Briga mene za njega. Ne jebe je on, nego ja - kažem, a on se nasmije. Kad bi samo znao što se zaista zbiva. Nate i Logan ostave me pred sportskom dvoranom, a ja sam nestrpljiv da sretnem Tessu. Pitam se kako će danas svezati kosu i hoće li biti u onim tajicama koje toliko volim. Koji mi je kurac? Još uvijek mi ne ide u glavu kako mi ovakve gluposti padaju na pamet. Do prije nekoliko mjeseci, da mi je netko rekao kako ću sanjariti o tome kakvu će frizuru i kakve hlače imati neka cura, razbio bih mu zube. A vidi me sad, stojim tu i nadam se da će Tessa kosu svezati u rep, tako da joj bolje vidim lice. ★★ ★
Kasnije, zatječem se opet u kući bratstva. Sad mi se čini da su prošla stoljeća otkako sam ovdje stanovao. Ne mogu reći da mi to nedostaje, ali ne sviđa mi se ni biti sam tamo u stanu. Ova je godina bila prejebeno luda. Ne mogu vjerovati da mi je već dvadeset ijedna i da ću nagodinu već završiti faks. Mama mi je danas cmizdrila na telefon kako prebrzo odrastam i na kraju sam joj morao poklopiti slušalicu jer nikako nije prestajala. U svoju obranu, izveo sam to posve pristojno, jer sam se cijelo vrijeme pretvarao da mi je prazna baterija u mobitelu i da će svaki čas crknuti. Kuća je puna, duž ulice su poredani automobili, a ja se pitam tko su dovraga svi ti likovi koji su se došli pojaviti tu, na moj rođendan. Ma znam ja da tulum nije samo zbog mene. Ja sam im samo izgovor da organiziraju golemi party, ali ipak. Upravo kad sam počeo priželjkivati da je bar Tessa tu sa mnom, ugledam groznu Mollynu ružičastu kosu i drago mi je što Tessa nije došla. - Evo nam slavljenika - smije se ona i hoda ispred mene prema kući. - Scott - zove me Tristan iz kuhinje; već pije, vidim. - Gdje je Tessa - pita Steph. Svi moji prijatelji stoje oko mene u malom krugu i bulje u mene dok ja pokušavam smisliti neki odgovor. Zadnje što trebaju znati je da sam sad s njom u fazi nagovaranja da mi se vrati. - Čekaj malo... A gdje su ti piercinzi - napući se Steph. Primi me za vrh brade i pregledava mi lice kao da sam usrani laboratorijski štakor. - Miči se - zagunđam i odmaknem se od nje. - Jebote! Pa ti se pretvaraš u jednog od njih - reče Molly i pokaže prstom na grupu šminkerskih šmokljana s druge strane sobe. - Ne, ne pretvaram se u njih - kažem i pogledam je. Ona se cereka i navaljuje: - Da, da, pretvaraš se u njih! Ona ti je rekla da ih izvadiš, ha? - Ne, nije, izvadio sam ih sam jer mi se više ne da nositi ih. Gledaj svoja jebena posla ispalim, a ona prevrne očima. - Kako god ti kažeš - reče i ode, hvala Bogu. 390 Anna
Krvolocna Barbika - Ignoriraj ju. Ali stvarno, gdje je Tessa? Dolazi li - pita me Steph, a ja odmahnem glavom. - Pa, nedostaje mi! Voljela bih da ona malo češće izlazi - reče i otpije gutljaj iz svoje crvene čaše. - I ja - kažem sebi u bradu i napunim si čašu vode. Na moju nevolju, glazba i buka postaju sve glasniji kako noć odmiče. Do osam navečer svi su već pijani. Još nisam odlučio želim li se napiti ili ne. Dugo nisam uopće pio, sve do one noći kad sam u kući svoga oca porazbijao sav Karenin porculan. I prije sam prolazio kroz ovakve tulume posve trijezan... okej, uglavnom jesam. Jedva se sjećam svojih prvih dana koledža, boca za bocom, drolja za droljom, sve mi je u magli, i drago mi je stoje tako. Ništa mi nije imalo smisla dok se nije pojavila Tessa. Sjednem na kauč pokraj Tristana i zadubim se u svoje misli dok moji prijatelji igraju svoje glupe pijane igrice. Mislim na Tessu, naravno.
391 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
“Hej”, piše u poruci od Hardina. Zašto su mi se već pojavili leptirići u trbuhu? “Kako je na tvome tulumu?” pošaljem mu poruku i strpam šaku kokica u usta. Već dva sata ne mičem pogled sa svojeg e-čitača i treba mi predah. “Bezveze. Mogu svratiti do tebe?” odgovara on. Gotovo skočim s kreveta. Još danas popodne sam odlučila, nakon što sam satima tražila pravi poklon za Hardina, da “moj prostor” može pričekati do vremena poslije njegova rođendana. Baš me briga ako to zvuči patetično. Ako on izabere provesti svoje vrijeme sa mnom, umjesto sa svojim prijateljima, pristajem. On se stvarno trudi i moram mu pokazati da to cijenim; osim toga, moramo popričati i o tome kakvu on budućnost želi sa mnom i kako će se to odraziti na moju karijeru. Ali sve to može pričekati do sutra. “Aha. Kad dolaziš?” napišem mu. Prekopam odjeću u komodi i nađem plavu majicu bez rukava za koju mi je Hardin jednom rekao da mi dobro stoji. Morat ću obući traperice; izgledala bih kao totalni idiot da ga dočekam u spavaćoj sobi odjevena u haljinu. Pitam se što on ima na sebi. Hoće li mu kosa biti dignuta od čela kao jučer? Je li mu dosadno bez mene na tulumu, pa me zato želi vidjeti? Stvarno se mijenja, i obožavam ga zbog toga. Zašto mi se vrti u glavi? “Za pola sata.” Pojurim u kupaonicu oprati ljuskice od kokica sa zuba. Ne bih se smjela ljubiti s njim, zar ne? Ali ipak mu je rođendan... Jedan poljubac si valjda možemo priuštiti, a budimo iskreni: zbog svega što je dosad pokazao, sigurno ga je zaslužio. Jedan poljubac neće upropastiti sve ovo što namjeravam postići. Popravim malo šminku i provučem češalj kroz kosu, pa je podignem u visoki rep. Očito mi mozak uopće ne radi kad je Hardin u pitanju, ali prekoravat ću sebe sutra. Znam da njemu nije posebno stalo do rođendana, ali želim da mu ovaj bude drugačiji - želim da zna kako je njegov rođendan važna stvar. Uzmem poklon koji sam mu kupila i počnem ga brzo umatati. Izabrala sam ukrasni papir s nacrtanim glazbenim notama i knjiga će u njemu baš dobro izgledati. Postajem nervozna i rastresena, a stvarno ne bih trebala biti takva. “Okej, vidimo se brzo”, pošaljem mu poruku, načrčkam njegovo ime na umotani poklon i sjurim se niz stepenice. Dolje, Karen pleše na neku staru pjesmu Luthera Vandrossa i ne mogu se ne nasmijati kad se okrene, rumena u licu. - Joj, nisam znala da si tu - reče ona, očito posramljena. - Volim ovu pjesmu. Moj tata ju je stalno puštao - kažem joj, a ona se nasmije. - Onda ima dobar ukus. 392 Anna
Krvolocna Barbika - Da, imao je - nasmiješim se i sjetim se nečeg lijepog u vezi s njim, onoga kako me je jedno jutro podignuo i zavrtio u zraku u našoj kuhinji... ali kad je pao mrak, udario je mamu tako da joj je prvi put u životu ostala modrica na oku. - Onda, što ćeš ti večeras? Landon je opet u knjižnici - kaže mi ona iako to već znam. - Htjela sam vidjeti biste li mi vi mogli pomoći da napravim kolač ili takvo nešto za Hardina. Rođendan mu je i bit će ovdje za pola sata - govorim, a ne mogu se prestati smiješiti. - Stvarno? Pa naravno, možemo napraviti neki kremasti kolač nabrzinu... Što više voli, čokoladu ili vaniliju? - Čokoladu prelivenu čokoladom - kažem joj ja. Koliko god ja ponekad mislila kako ga ne poznajem, znam ja njega bolje nego što, mislim, poznajem samu sebe. - Okej, hoćeš mi pripremiti posude - pita ona, a ja požurim u kuhinju. Trideset minuta kasnije čekam da se kolač ohladi, pa da ga možemo ukrasiti prije nego što se pojavi Hardin. Karen je odnekud izvukla i neke stare svjećice; zapravo, uspjela je naći jednu u obliku brojke 1 i jednu u obliku brojke 3, ali znam da će se on tome slatko nasmijati. Odem u dnevnu sobu kako bih kroz prozor pogledala je li stigao, ali kolni prilaz je prazan. Vjerojatno samo kasni. Prošlo je tek četrdeset i pet minuta. - Ken se vraća kući za otprilike sat vremena, na večeri je s nekim kolegama. Grozna kakva jesam, ja sam se izvukla rekavši da me boli trbuh. Mrzim te večere - smije se Karen, a ja se smijuljim dok pokušavam izgladiti glazuru na rubovima kolača. - Tko bi vam zamjerio - kažem joj i postavim svjećice u obliku brojki na sredinu kolača. Prvo ih postavim tako da stoje kao broj 31, pa se predomislim i vratim ih na 13. Karen i ja smijemo se na račun starih svjećica, a ja se malo pomučim kako bih na gustoj glazuri ispod svjećica ispisala Hardinovo ime. - Izgleda... lijepo - slaže ona. Stvarno ne znam ukrasiti kolač. - Ali namjera je ono što se računa, zar ne? Mislim da bi mu bilo bolje da misli tako... - Jako će mu se svidjeti - uvjerava me Karen prije nego što se zaputi gore na kat kako bismo Hardin i ja imali malo privatnosti kad dođe. Sad je već sat vremena otkako mi je poslao poruku i sjedim sama u kuhinji čekajući ga da se pojavi. Najradije bih ga nazvala, ali opet, ako on ne dolazi, onda bi on trebao biti taj koji će nazvati i javiti mi to. Ma doći će on. Uostalom, on je predložio da dođe. Doći će.
393 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Treći put zaredom, Nate mi pokušava uvaliti svoju čašu. - Daj, čovječe. Samo jedno piće... Pa dvadeset i prvi ti je rođendan, čovječe, ilegalno je da ne piješl Bolje mi je da se malo oraspoložim prije nego što krenem odavde, pa zato konačno popustim. - Dobro, jedno piće. Ali to je to. Smiješeći se, on povuče svoju čašu i dohvati bocu pića iz Trista- nove ruke. - Onda okej. Ali bar onda popij jedno pošteno - kaže on. Zakolutam očima prije nego što popijem gutljaj tamne tekućine. - Okej, to je to. Sad me možete pustiti na miru - kažem im, a on kimne glavom. Odem u kuhinju po još jednu čašu vode, a Zed, od svih jebenih ljudi baš on, stane pred mene. - Evo - kaže pružajući mi moj mobitel. - Ostao ti je na kauču gdje si sjedio. Potom produži u dnevnu sobu.
394 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Dva sata kasnije, ostavim kolač na kuhinjskom pultu i odem gore skinuti šminku i presvući se opet u pidžamu. Eto, to je to što se dogodi svaki put kad mu dam novu šansu. Stvarnost me odmah pljusne u lice. Stvarno sam mislila da dolazi; kako sam blesava. A ja sam mu napravila kolač... Bože, koji sam ja idiot. Dohvatim slušalice i ne želim sebi dopustiti da se rasplačem. Glazba mi ispunjava uši dok ležim na krevetu i dajem sve od sebe da se prestanem prekoravati. Sinoć se ponašao toliko drugačije - bio je sav fin i pristojan, ali moram priznati da su mi nedostajale njegove perverzne i bezobrazne opaske koje potajno volim iako se uvijek pravim da ih mrzim. Drago mi je što Landon nije došao pozdraviti me kad sam čula da je stigao kući. Još je u meni postojala nada i izgledala bih još gluplje, iako mi on to, naravno, nikad ne bi rekao. Ispružim ruku i ugasim svjetlo na noćnom ormariću, pa stišam malo glazbu. Da se ovako nešto dogodilo prije mjesec dana, sjela bih u auto i odvezla se do one glupe kuće i pitala ga zašto me je pustio da izvisim, ali sad je drukčije, i sad više nemam želje boriti se za njega. Ne više. ★★ ★
Probudi me zvonjava mobitela u ušima, a od zvuka koji mi kroz slušalice dolazi ravno u glavu naglo skočim. Hardin je. A skoro je ponoć. Ne odgovaraj, Tessa. Doslovce se borim sa sobom kako ne bih odgovorila i isključim mobitel. Dohvatim budilicu s noćnog ormarića i namjestim alarm za buđenje pa zatvorim oči. Sigurno je pijan kad me zove, nakon što me je onako pustio da izvisim. Trebala sam odmah znati.
395 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Tessa mi ne odgovara na poziv, i to me izbezumljuje. Pa rođendan mi je još samo petnaestak minuta, a ona mi se ne želi čak ni javiti na mobitel? Da, vjerojatno sam je trebao prije nazvati, ali ipak. Nije mi odgovorila ni na poruku koju sam joj poslao satima prije. A jučer nam je bilo baš lijepo, a poslije me je čak i pokušala skinuti dogola. Ubilo me što sam joj rekao ne, ali znao sam što će se dogoditi ako nastavimo tako. Nije još trenutak za takve stvari, koliko god ih ja jebeno želio. - Mislim da ću sad otići - kažem Loganu, a on se na to odvoji od tamnopute brinete koja mu se očito počela jako sviđati. - Ne, ne možeš još ići, ne prije nego što... ah, evo ih - vikne on i pokaže prstom. Okrenem se i ugledam dvije djevojke u balonerima kako dolaze prema nama. Ne, nema jebene šanse. Čitava soba počne pljeskati i navijati. - Ne želim nikakve striptizete - kažem njemu. - Ma daj, čovječe! Kako uopće znaš da su striptizete - smije se on. - Pa u balonerima su i vidi im štikle! Kako je ovo glupo. - Ma daj, čovječe! Kao da je Tessu briga što ti radiš - doda Logan. - Uopće se ne radi o tome - zagunđam, iako se baš o tome i radi. Mislim, nije to jedini razlog, nego glavni. - Je li ovo naš slavljenik - pita jedna od djevojaka. Od njezina jarkocrvenog ruža već me boli glava. - Ne, ne, nisam to ja - slažem i pojurim prema vratima. - Daj, Hardine - dovikuje mi nekoliko glasova. Kvragu, ne, ne želim se niti okrenuti. Tessa će poludjeti ako dozna da sam bio sa striptizetama. Već ju u mislima čujem kako viče na mene. Da mi se barem javila kad sam je nazvao. Pokušam je nazvati još jednom i vidim da me Nate upravo pokušava dobiti na mobitel. Ne vraćam se unutra, nema šanse. Dovoljno sam sudjelovao u rođendanskom slavlju. Kladim se da je sad ljuta na mene jer je nisam pokušao nazvati ranije, ali ja nikad ne znam kad trebam nazvati, a kad ne. Ne želim je požurivati, ali ne želim joj dati ni previše prostora, da se ne predomisli. Tanka je linija po kojoj hodam, a nemam ravnoteže. Pogledam opet svoj mobitel i vidim da je “Hej” koji sam joj prije poslao i dalje posljednja poruka, ništa mi nije odgovorila. Izgleda da opet ostajemo sami, ja i onaj prazni stan. Sretan mi moj usrani rođendan.
396 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Probudim se od neobičnog zvuka alarma i treba mi nekoliko sekundi da se sjetim kako sam sinoć ugasila mobitel zbog Hardina. Onda se sjetim kako sam sjedila u kuhinji, kako se moje uzbuđenje iz minute u minutu gasilo, da se on na kraju ne bi niti pojavio. Umijem se i pripremim za dugu vožnju do Vancea; zaista mi nedostaje onaj stan, jer je bio tako blizu posla. I zbog Hardina. I zbog polica za knjige koje prekrivaju čitav zid. I zbog male, ali savršene kuhinje. I one lampe. I Hardina. Kad siđem dolje, Karen je sama u kuhinji. Oči mi i nehotice polete prema torti s brojem 13 i glupoj črčkariji u glazuri. Krema se, od stajanja vani cijele noći, rastopila i slova koja su oblikovala riječ Hardin postala su nečitka. - Jednostavno nije uspio doći - kažem joj ne gledajući je u oči. - Da... shvatila sam i sama. Pogleda me suosjećajno i obriše naočale o pregaču. Ona je savršena domaćica, uvijek kuha i posprema, ali više od svega, tako je draga i toliko voli svog muža i obitelj, čak i svog nepristojnog posinka. - U redu je - slegnem ramenima i natočim si šalicu kave. - Znaš da se ne moraš uvijek držati kao da si dobro, dušo. - Znam. Ali tako mi je lakše - kažem joj, a ona kimne. - Nitko nikad nije ni rekao da će biti lako - reče mi ona, a ja se umalo nasmijem zbog ironije što je upotrijebila isti izraz koji mi je Hardin znao reći u svađi. - No, u svakom slučaju, mi planiramo otputovati do plaže sljedeći tjedan. Ako želiš s nama, to bi bilo jako lijepo. Jedna od stvari koje volim kod Landonove majke je i to što me nikad ne tjera da govorim o nečemu o čemu očito ne želim. - Plaže? U veljači - pitam je. - Imamo brod koji rado malo izvezemo na more, dok još ne postane pretopio. Odemo promatrati kitove i to je stvarno posebno; trebala bi ići s nama. - Stvarno? Ja još nikad nisam bila na brodu i sama ta ideja me plaši, ali promatranje kitova zvuči zanimljivo. - Aha, okej. - Sjajno! Super ćemo se provesti - uvjerava me ona te ode u dnevnu sobu. Mobitel konačno uključim tek kad sam stigla u Vance. Moram ga prestati gasiti kad sam ljuta. Mogla bih idući put jednostavno ignorirati Hardinove pozive. Da se nešto dogodi mojoj majci, a ona me ne uspije dobiti, osjećala bih se grozno. Kimberly i Christian stoje praktički zagrljeni u hodniku kad izađem iz lifta. On joj šapće na uho, a ona se smijulji, on joj zatiče kosu iza uha i široko se smiješi dok ju ljubi, a oboje se ne prestaju smiješiti. Požurim u svoj ured kako bih nazvala majku, jer shvaćam da je stvarno vrijeme za to, ali ona se ne javlja. Rukopis koji počinjem čitati iznervira me već nakon pet 397 Anna
Krvolocna Barbika stranica. Preletim posljednjih nekoliko stranica pogledom i vidim “Da” te uzdahnem. Muka mi je od uvijek iste priče: djevojka susreće mladića, mladić ju voli, ispriječi se neki problem, oni se pomire, vjenčaju se, imaju djecu, kraj. Bacim rukopis u smeće, nepročitan. Osjećam se pomalo loše što mu nisam dala puno šanse, ali nije ovo za mene. Meni treba realistična priča, u kojoj su problemi stvarni, u kojoj se likovi ne posvađaju samo jedanput, gdje oni čak i prekinu. Stvarna priča. Ljudi stalno povređuju jedni druge i onda se vraćaju po još... uključujući i mene, naravno. To mi je sada jasno. Christian prođe pokraj mojeg ureda i ja duboko udahnem, ustanem od stola i krenem za njim. Rukama zagladim suknju i u mislima ponovim što mu želim reći u vezi sa Seattleom. Nadam se da mi Hardin nije upropastio šansu da odem. - Gospodine Vance - blago mu pokucam na vrata. - Tessa? Naprijed, uđi - reče on sa smiješkom. - Oprostite što smetam, ali zanima me imate li pet minuta za razgovor o nečemu pitam, a on mi pokaže rukom da sjednem. - Pitala sam se postoji li kakva šansa da me premjestite u Seattle? Razumjet ću ako je prekasno za to, ali stvarno bih voljela ići, a Trevor mi je to spomenuo i ja sam pomislila da bi to zaista bila odlična prilika za mene ako biste Vi... Christian podigne ruku i nasmije se, zaustavljajući me. - Stvarno želiš ići - pita me s osmijehom. - Seattle je znatno drukčije mjesto od ovoga. Njegove sive oči su blage, ali imam dojam da nije baš uvjeren kako doista želim ići. - Da, svakako želim. Voljela bih otići... I voljela bih. Iskreno bih to voljela. Zar ne bih? - A Hardin? Bi li išao i on - pita on, otpuštajući malo čvor na svojoj kravati. Bih li mu trebala reći da Hardin ne želi ići? Da je njegovo mjesto u mojoj budućnosti vrlo nesigurno i da je on tvrdoglav i paranoičan? Umjesto toga kažem: - Još diskutiramo o tome. Vance me pogleda u oči. - Volio bih da ideš s nama u Seattle. Trenutak kasnije, doda: - I Hardin. I Hardin bi mogao ići, možda bi čak dobio svoj stari posao kod mene - reče Christian, pa se glasno nasmije. - Pod uvjetom da nauči šutjeti dok je na poslu. - Zaista? - Da, naravno. Trebala si me i prije pitati. On prstima opet primi čvor kravate i otpusti ga još više te na kraju skine kravatu i položi je na stol. - Puno vam hvala! To mi stvarno mnogo znači - kažem i doista to mislim. - Imaš li neku predodžbu o tome kad bi mogla krenuti? Kim, Trevor i ja ćemo ići za nekih dva tjedna, ali ti nam se možeš pridružiti kad god ti bude odgovaralo. Znam da moraš promijeniti koledž. Radit ćeš kod mene koliko možeš. - Za dva tjedna bih i ja mogla biti spremna - ispalim prije nego što sam i promislila o tome. 398 Anna
Krvolocna Barbika - Sjajno, zaista sjajno. Kim će skakati od sreće - nasmiješi se on i vidim da gleda u sliku Kimberly i Smitha na stolu. - Puno vam hvala, još jednom - kažem mu dok izlazim iz ureda. Seattle. Dva tjedna. Selim se u Seattle za samo dva tjedna. Spremna sam. Jesam li? Naravno da jesam, pa čekam ovaj trenutak već godinama. Samo nisam ni pomislila da će to doći tako brzo.
399 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Čekam Zeda pred njegovim stanom i nadam se da mu neće trebati još dugo. Stvarno moram s njim razgovarati, a rekao mi je da je na putu kući s posla. Na putu do ovamo stala sam i kupila si kavu, da malo utučem vrijeme. Nakon nekoliko minuta, on dolazi autom, zaustavlja se, a iz njegova kamioneta dopire neka nevjerojatno glasna glazba. Kad izađe iz auta, odjeven u crne traperice i crvenu majicu s odrezanim rukavima, izgleda tako dobro da na trenutak posve zaboravim zašto sam ovamo došla. - Tessa - vikne mi on s velikim osmijehom i pozove me unutra. Nakon što meni pripremi još jednu kavu, a sebi otvori sok, uđemo u dnevnu sobu. - Zed, nešto ti moram reći, mislim. Ali prije toga ti želim reći nešto drugo - kažem mu. On se zavali u kauč, s rukama ispod glave. - Radi se o tulumu? - Ti si bio - pitam ga, odgađajući svoje novosti. Sjednem na fotelju prekoputa kauča. - Da, bio sam neko kraće vrijeme, ali otišao sam čim su se pojavile striptizete. Zed protrlja stražnju stranu vrata. Ja sam bez teksta. - Striptizete - zinem, pa odložim vruću šalicu kave na stol prije nego što se zalijem po krilu. - Aha, svi su već bili totalno pijani, a onda su došle još i striptizete. Nije to za mene, pa sam jednostavno otišao - slegne on ramenima. Pekla sam za Hardina kolač i planirala s njim provesti rođendan dok se on opijao sa striptizetama? - Je li se još nešto dogodilo na tom tulumu - pitam, opet mijenjajući temu. Ne mogu izbaciti iz glave vijest o striptizetama. Kako jjie je Hardin zbog njih mogao ostaviti da ga čekam? - Ne baš, bio je to tipični tulum. Jesi li pričala s Hardinom - pita jjie on, zureći u svoju konzervu soka i gurkajući prstom prsten na poklopcu konzerve. - Ne, ja... Ne želim mu priznati da me je pustio da izvisim. - Što si mi htjela reći - pita Zed. - Rekao mi je da će doći do mene pa se nije pojavio. - Kako nisko - zavrti on glavom. - Znam, a znaš što mi je još i najgore u tome? To što smo se stvarno dobro zabavili kad smo bili zajedno vani i što sam pomislila da je napokon počeo mene stavljati na prvo mjesto. Zedove oči pune su simpatije dok ga gledam. - A onda je ipak izabrao tulum umjesto tebe - doda on. - Aha... Stvarno ne znam što bih više rekla. 400 Anna
Krvolocna Barbika - Mislim da to pokazuje kakav je on tip čovjeka i da se neće promijeniti. Znaš to - kaže Zed . Je li u pravu? - Znam. Samo bih voljela da je bar popričao sa mnom o tome ili da je rekao da neće doći, da ne želi doći, umjesto što me je pustio da ga čekam satima. Prstima petljam po rubu stola, odvajajući sitne drvene komadiće koji se mrve. - Mislim da s njim nemaš razloga niti pričati o tome; da je mislio kako si vrijedna njegova vremena, bio bi se pojavio, a ne bi te pustio da čekaš. - Znam da si u pravu, ali to je glavni problem u našoj vezi. Ne razgovaramo o stvarima, oboje samo naprečac dođemo svaki do svog zaključka i onda vičemo jedno na drugo kažem. Znam da mi Zed samo pokušava pomoći, ali ja zaista želim da mi Hardin objasni, u lice, zašto mu je druženje sa striptizetama bilo važnije od mene. - Ja sam mislio da vas dvoje više niste u vezi? - Pa jesmo... zapravo, nismo, ali... a ne znam to čak ni objasniti - kažem. Psihički sam iscrpljena, a Zedova blizina me katkada samo još dodatno zbunjuje. - Tvoj izbor. Ali ja bih volio da ne gubiš više svoje vrijeme na njega. On uzdahne i ustane s kauča. - Znam - prošapćem i pogledam u svoj mobitel, nadajući se poruci od Hardina. Nema je. - Jesi li gladna - pita me Zed iz kuhinje. Čujem kako je njegova prazna konzerva glasno udarila u limeni koš za smeće.
401 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Ovaj stanje tako prokleto prazan. Mrzim sjediti ovdje bez nje. Nedostaju mi njezina stopala na mom krilu dok ona uči, a ja je krišom pogledavam praveći se da radim. Nedostaje mi čak i ono njezino nepodnošljivo bockanje olovkom u rame, kojim bi me gnjavila sve dok joj ne ukradem olovku iz ruke i podignem je visoko u zrak, a ona bi se onda tako iznervirala stoje ne može dohvatiti... ali ja sam svaki put znao da glumi da je ljuta, samo je htjela privući moju pozornost. A kako bi mi se popela u krilo da dohvati olovku i kako je to uvijek vodilo do iste stvari, svaki put, i kako mi je to uvijek bilo lijepo. - Jebiga - kažem samome sebi i odložim snop papira na stol. Ništa danas nisam napravio, a ni jučer, kao ni tijekom zadnja dva tjedna, zapravo. Još sam ljut što mi se nije htjela javiti na mobitel sinoć, ali više od svega samo je želim vidjeti. Prilično sam siguran da je ona u kući moga tate. Trebao bih samo svratiti onamo i razgovarati s njom. Ako je nazovem, možda mi se opet neće javiti, a to će me samo još više iznervirati. Okej, svratit ću tamo. Znam da bih joj trebao dati prostora, ali stvarno... jebeš ti prostor. To kod mene ne pali, a nadam se da ne pali niti kod nje. Kad stignem pred kuću svoga oca već je gotovo sedam, ali Tessin auto nije ovdje. Koje sranje. Vjerojatno je u trgovini, u knjižnici s Landonom ili tako nešto. Pokaže se da sam u krivu, kad spazim Landona kako sjedi na kauču s knjigom u krilu. Super. - Gdje je ona - pitam ga čim zakoračim u dnevnu sobu. Gotovo sjednem kraj njega, ali ipak se predomislim. Bilo bi stvarno jako čudno da sjednem baš kraj njega. - Nemam pojma, danas je još nisam vidio - odgovori on, jedva podižući glavu sa svoga štiva. - Jesi li se čuo s njom - pitam. - Ne. - Kako to? - A zašto bih se čuo? Za razliku od nekih, ja nju ne uhodim - kaže mi on s osmijehom. - Odjebi - frknem na njega. - Čuj, stvarno ne znam gdje je - kaže mi Landon. - Okej... Pričekat čuje ovdje... valjda. Odem u kuhinju i sjednem za kuhinjski pult. To što mi se on, kao, počeo sviđati malo više nego prije ipak ne znači da ću sjediti u sobi i buljiti u njega dok piše zadaću. Ispred mene je tanjur na kojem je nekakva hrpa čokolade i svijećice koje tvore broj 13. Zar je ova stvar trebala biti nečija rođendanska torta? - Čija je ovo usrana rođendanska torta - vičem iz kuhinje. Ne mogu razabrati što piše na glazuri, ako je to uopće neki natpis. 402 Anna
Krvolocna Barbika - To je tvoja usrana torta - odgovori mi Karen. Kad se okrenem, vidim da mi se sarkastično smješka. Nisam ni vidio kad je ušla. - Moja? Pa ovdje piše 13. - To su jedine svjećice koje sam našla u kući, a Tessa te je s njima htjela nasmijati kaže mi ona. Nešto mi je čudno u njezinu glasu. Je li ljuta ili tako nešto? - Tessa? Sad sam zbunjen. - Ona ti je to napravila dok te sinoć čekala da dođeš - kaže mi, pa potom pažnju usmjeri na piletinu koju počinje pripremati. - Nisam došao. - Znam da nisi, ali ona te je očekivala. Buljim u čudnovati kolač i osjećam se kao zadnji idiot. Zašto bi mi ona radila kolač ako me nije čak ni pozvala da dođem? Nikad mi neće biti jasna ta cura. Što dulje gledam u nakrivljeni kolač, postaje mi sve simpatičniji. Moram priznati da ne izgleda lijepo, ali možda se slegnuo u međuvremenu, očito je ostao vani cijelu noć. Mogu je zamisliti kako se smijala dok je stavljala pogrešne svjećice na kolač. Mogu je zamisliti kako licka čokoladu s lopatice za miješanje kreme i kako nabire nos dok u čokoladnu glazuru upisuje moje ime. Napravila mi je tortu, a ja sam ostao na glupom tulumu. Mogu li biti još veći šupak nego što jesam? - Gdje je ona sad - pitam Karen. - Nemam pojma, ne znam ni hoće li biti ovdje do večere. - Mogu lija ostati? Na večeri - pitam je. - Naravno da možeš, ne moraš ni pitati takve stvari. Okrene se prema meni s osmijehom na licu. Njezin osmijeh pravi je pokazatelj njezina karaktera; sigurno misli da sam šupak, ali ipak se smiješi i poziva me da ostanem na večeri. Do večere, već sam lud. Meškoljim se na stolici, pogledavam kroz prozor svako malo, tisuću puta uzimam mobitel u ruke i ostavljam ga. Lud sam. Moj otac razgovara s Landonom o predstojećoj bejzbolskoj sezoni, a ja bih stvarno volio da konačno začepe gubice. Gdje je ona, dovraga? Naposljetku izvadim mobitel iz džepa s namjerom da joj ipak pošaljem poruku i u taj tren čujem kako se ulazna vrata otvaraju. Skočim na noge iste sekunde i sad me svi čudno gledaju jer stojim. - Što je - ispalim i krenem prema dnevnoj sobi. Preplavi me olakšanje kada je ugledam, s rukama punim knjiga i nečim što izgleda kao uredska ploča za poruke. Ona me ugleda i stvari joj počnu ispadati iz ruku. Požurim joj pomoći da ih podigne. - Hvala. Uzela je knjige od mene i krenula gore uz stepenice. - Kamo ideš - pitam je. 403 Anna
Krvolocna Barbika
gore.
- Idem ostaviti stvari - okrene se tek na trenutak da mi odgovori, ali onda samo nastavi
Inače bih odmah počeo vikati i psovati, ali nadam se da ću ovaj put, za promjenu, otkriti što ne valja i bez vikanja. - Hoćeš doći dolje na večeru - vičem za njom. - Aha - odgovori mi ona, ni ne okrenuvši se. Ugrizem se za jezik i vratim se u dnevnu sobu. - Bit će ona dolje za koju minutu - kažem i kladim se da sam vidio mali osmijeh na Kareninu licu, ali uozbiljila se kad sam je pogledao. Minute mi prolaze kao sati, no onda Tessa konačno sjedne za stol pokraj mene. Nadam se da je to dobar znak, što je odmah sjela kraj mene. Koju minutu kasnije shvatim da to i nije dobar znak budući da mi se nijednom riječju još nije obratila, a i hranu je jedva dotaknula. - Sve sam obavio što se tiče papriologije za njujorško sveučilište. Ne mogu vjerovati kaže Landon, a njegova mama se ponosno nasmiješi. - Nećeš dobiti obiteljski popust - našali se moj otac, ali toj se šali od srca nasmije samo njegova žena. Tessa i Landon - ljubazne ulizice kakvi već jesu - smješkaju se i pokušavaju se nasilu nasmijati, ali ne ide im baš. Kad moj otac opet počne pričati o sportu, okrenem se prema Tessi. - Vidio sam tortu... Nisam znao - počnem joj govoriti šaptom. - Ne počinji. Ne sada, molim te - namršti se ona i gestom naznači na ostale za stolom. - Nakon večere - pitam je, a ona kimne. Stvarno me izluđuje kako prčka po hrani; najradije bih joj punu vilicu krumpira nagurao u usta. Eto, zato i imamo probleme, jer mi na pamet padaju takve svinjarije kao, na primjer, ta da je hranim nasilu. Blagovaonicu ispunjava glas moga oca koji se trudi nekako nas sve povezati nevažnim pričicama i lošim pokušajima da se našali. Ignoriram ga koliko god mogu i pojedem svoju večeru do kraja. - Bilo je stvarno jako fino, dušo - hvali moj otac Karen dok ona počinje čistiti stol. On pogleda u Tessu, pa opet u svoju ženu. - Što misliš o tome da, kad završiš s tim, odvedem tebe i Landona u Dairy Queen. Nismo dugo bili tamo... Karen kimne s glumljenim veseljem, a Landon skoči na noge kako bi joj pomogao oko raspremanja stola. - Možemo li sada popričati - iznenadi me Tessa svojim pitanjem. - Da, naravno - kažem i krenem; za njom prema stepenicama i gore do njezine sobe. Kad zatvori vrata za nama, ne mogu procijeniti hoće li početi vikati ili plakati. - Vidio sam tortu - odlučim ja prvi progovoriti. - Jesi li? Ona zvuči gotovo nezainteresirano. Sjedne na rub kreveta. - Aha... To je bilo... lijepo od tebe. - Da, je... 404 Anna
Krvolocna Barbika - Žao mi je što sam otišao na tulum umjesto da sam te pitao da ti i ja provedemo zajedno taj dan. Ona na trenutak sklopi oči i duboko udahne prije nego što ih otvori. - Okej - reče ona ravnodušno. Čudno mi je kako gleda kroz prozor, bez ikakve emocije na licu. Pomalo se ježim od toga. Izgleda kao da je netko iz nje isisao sav život. Pa i je. - Stvarno mi je žao. Nisam znao da me želiš vidjeti, rekla si mi da imaš posla. - Kako to možeš reći? Čekala sam te... Tvojih pola sata pretvorilo se u dva sata. I dalje zvuči posve hladno i od te hladnoće mi se ježe dlačice na vratu. - O čemu govoriš? - Rekao si da ćeš doći, a nisi došao. O tome govorim. Bilo bi mi draže da viče na mene. - Nisam rekao da ću doći. Pitao sam te bi li ti došla na tulum i još sam ti slao poruku i zvao te, ali nisi mi odgovorila ni na poruku, niti na poziv. - Opa. Sigurno si bio jako pijan - polako izgovori ona, a ja se pomaknem kako bih stao pred nju. Iako stojim pred njom, ona me ne gleda. Zuri u prazno, i to me zaista uznemiruje. Naviknuo sam na njezinu vatru, na njezinu tvrdoglavost, na njene suze... ali ne na ovo. - Kako to misliš? Zvao sam te... - Da, u ponoć. - Znam da nisam tako pametan kao ti, ali sad sam stvarno jebeno zbunjen - kažem joj. - Zbog čega si se predomislio? Što te je spriječilo da dođeš - pita me ona. - Pa nisam ni znao da sam trebao doći do tebe. Poslao sam ti poruku koja je glasila ‘Hej’, ali nisi mi ništa odgovorila. - Jesam, i ti si meni odgovorio. Napisao si mi da je na tulumu bezveze i pitao možeš li doći k meni. - Ne, nisam... Čekaj, da se nije ona sinoć napila? “Bezveze. Mogu svratiti do tebe?” “Aha. Kad dolaziš?” “Za pola sata.” Koji kurac? - Ali, ja nisam ovo poslao. Nisam ti to ja poslao - kažem joj kad mi pokaže poruke. Pokušavam prizvati u sjećanje proteklu noć. Ona ne govori ništa, samo prtlja po noktima. - Tessa, da sam samo i na sekundu pomislio da me ti čekaš, stvorio bih se tu isti čas. - I ti meni govoriš da mi nisi poslao poruke, a upravo sam ti ih pokazala - ona se gotovo nasmije. 405 Anna
Krvolocna Barbika Da bar viče na mene; kad viče, bar znam da joj je stalo. - Zar ti nisam upravo to sad rekao - drekem ja na nju. Ona šuti. - Pa tko mi je, onda, ovo poslao? - Ne znam... Sranje, ne znam tko bi... Zed! Zed! Jebeni Zed ti je ovo poslao s mog mobitela! Taj kreten mi je dodao mobitel kad mi je ispao na kauču; bit će da je on slao poruke s mog broja, praveći se da sam to ja kako bi nju naveo da me uzalud čeka. - Zed? I stvarno misliš na njega svaliti krivnju za ovo? - Da! Točno tako! On je sjeo na kauč kad sam ja ustao i poslije mi je dao moj mobitel. Znam da je on to napravio, Tessa - kažem jojNjezine oči sijevnu od zbunjenosti i na trenutak znam da mi vjeruje, ali onda ona odmahne glavom. - Ne znam - kaže, kao da govori samoj sebi. - Pa ne bih ti rekao da dolazim, a onda se ne pojavio, Tess. Toliko se trudim, stvarno se trudim pokazati ti da mogu biti drukčiji. Ne bih te tako ostavio da izvisiš, nema šanse. Taj tulum je ionako bio jebeno dosadan, a ja sam bio sav jadan tamo bez tebe... - Ma nemoj? Stvarno - podigne ona glas i ustane. Evo nas opet. - Bio si jadan i dok su tamo bile striptizete - viče ona. A u kurac. - Da! Otišao sam čim su se pojavile! Ma čekaj... otkud ti znaš za striptizete? - Zar je to važno - izaziva me ona. - Da! Važno je. On ti je rekao, ha? Rekao ti je Zed! On ti puni glavu tim sranjima, samo da te okrene protiv mene - vičem. Znao sam, ma točno sam znao da on nešto smjera. Samo nisam mogao znati koliko je nisko spreman igrati. Poslao joj je poruke s mog mobitela, pa ih izbrisao. Pa zar je toliko glup da se odlučio opet miješati u moju vezu? E, pronaći ću to malo govno i... - Nije on - viče ona, prekidajući moje bijesne misli. O dokle će ovo ovako... - Okej onda, hajde, lijepo nazovi svog prevažnog usranog Zeda i pitaj ga. Zgrabim njezin mobitel i pronađem njegovo ime... na “favorites” listi. Kvragu, najradije bih joj razbio ovaj mobitel o zid. - Da ga nisi zvao - zareži ona na mene, ali ignoriram je. On se ne javlja. Ne javlja se, jebem mu sve. - Što ti je jos napričao? Mislim da mi se sad već dimi iz ušiju. - Ništa - kaže ona. - Preloše lažeš, Tess. Što ti je još napričao? Ona gleda u mene, s rukama prekriženim na prsima, a ja čekam da mi odgovori. - Dakle - požurujem je. 406 Anna
Krvolocna Barbika - Da si bio sa Jaceom onu noć kad sam ja bila u njegovu stanu. Gnjev u meni prijeti da će me nadvladati. - Želiš znati tko se druži s Jaceom, Tess? Jebeni Zed, eto tko. Oni se stalno druže. Ja sam otišao k Jaceu baš zato da ga pitam za vas dvoje, da vidim kako to da se ti odjednom ponašaš kao da ste vas dvoje ljubavnici. - Ljubavnici? Nisam ja ničija ljubavnica! Prenoćila sam kod njega par puta samo zato što mi je bio ugodno društvo i jer je uvijek beskrajno ljubazan prema meni! Za razliku od tebe - vikne ona i korakne prema meni. Htio sam da viče na mene, a sad mi se čini da neće ni prestati vikati, ali ipak je to puno bolje od onoga kad je samo sjedila kao da je ni za što nije briga. - Nije on tako sladak kako to ti misliš, Tessa! Kako to ne vidiš? Puni ti glavu tim glupostima samo da ti se uvuče pod kožu. On te želi jebati, i to je sve. Ne laskaj si misleći da bi ti... - i tu se zaustavim. Ovo o Zedu sam mislio, ali ostatak ne. - Ovo zadnje nisam htio tako reći - kažem jer ne želim u njoj potaknuti tugu, nego ljutnju. - Naravno da nisi - prevrne ona očima. Ne mogu vjerovati da se svađamo oko Zeda. Koje je ovo sranje; lijepo sam joj rekao da se drži podalje od njega, ali tvrdoglava kakva je, nije se uopće obazirala na to što sam joj govorio. Barem je rekla da nije spavala s njim kad je prenoćila kod njega... par puta? - Koliko puta si bila kod njega - pitam, nadajući se daju nisam dobro čuo. - To već znaš. Ona postaje sve više ljuta sa svakom sekundom koja prolazi, a tako i ja. - Možemo li bar pokušati o tome mirno razgovarati, jer sam na milimetar od toga da totalno poludim, a to ne bi bilo dobro ni za koga - kažem joj pokazujući joj taj milimetar prstima, kako bih naglasio svoju poantu. - Pa ja sam to i pokušala, ali ti... - Hoćeš li, molim te, začepiti na dvije sekunde i poslušati me - vičem provlačeći prste kroz kosu. I ona, na moje čudo, napravi točno suprotno onome što sam očekivao: ode do kreveta, mirno sjedne i sluša me ne otvarajući usta. Sad ne znam što bih rekao i kako bih počeo, jer stvarno nisam očekivao da će me doista htjeti saslušati. Priđem joj bliže i stanem pred nju, kod kreveta; ona me gleda odozdo, s nečitljivim izrazom lica, a ja hodam gore-dolje nekoliko sekundi prije nego što počnem govoriti. - Hvala ti - uzdahnem u svom olakšanju i frustraciji. - Okej... Uglavnom, ovo je sve sjebano i iskrivljeno. Ti si mislila da sam te pitao mogu li doći, a onda te ostavio da me čekaš cijelu noć; pa ti bi dosad već trebala znati da takvo što ne bih napravio. - Ma da - prekine me ona. Ne znam otkud ja očekujem da ona to dosad zna kad sam napravio gomilu sranja. Imaš pravo... ali svejedno šuti i slušaj - kažem, a ona prevrne očima. 407 Anna
Krvolocna Barbika - Moj rođendanski tulum bio je kompletno sranje i ja tamo ne bih ni išao da si samo htjela da ostanem. Nisam ni pio - okej, popio sam jedno piće, i to je sve. Nisam ni pričao s nekom drugom curom, jedva sam odgovorio na pozdrav Molly, i nisam se, ali niti na trenutak, družio ni sa kakvim striptizetama. Što bih ja htio od striptizeta kad imam tebe, uostalom? Njezine oči postanu malo blaže, i ne gleda me više onako kao da bi mi najradije iščupala glavu. Nije loše za početak. - Mislim, nije da te imam... ali trudim se da te ponovno mogu imati. Ne želim nijednu drugu. Što je još važnije, volio bih da ni ti ne želiš nijednog drugog. Ne znam zašto si odjurila ravno k Zedu, to mi nije jasno. Znam da se prema tebi drži ljubazno, bla, bla, bla... ali vjeruj mi, on samo sere. - On nije učinio baš ništa što bi me navelo da takvo što pomislim, Hardine - inzistira ona. - Poslao ti je poruke s moga mobitela, praveći se da sam to ja; namjerno ti je spakirao priču o striptizetama... - Ne znaš je li mi on slao poruke, a meni je drago što mi je rekao za striptizete. - Ja bih ti sve to isto rekao, samo da si mi se javila kad sam te zvao. Nisam imao pojma što se zbiva. Nisam znao da si mi pripremila tortu, niti da me čekaš. Već mi je dovoljno teško uvjeriti te, natjerati te da vidiš kako se trudim, a onda se još i on umiješa između nas i usadi ti te neke ideje u glavu. Ona samo šuti. - Onda, kamo da krenemo odavde, Tessa? Moram znati, jer me ova igra toplo-hladno ubija i ne mogu se više ponašati kao da ti želim ostaviti prostora. Kleknem pred nju i oči nam se susretnu dok čekam njezin odgovor.
408 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Ne znam što bih mu sada rekla. Nekako znam, u dubini duše, da Hardin ne laže o porukama, ali opet ne mogu vjerovati da bi mi Zed napravio takvo što. Upravo sam maloprije razgovarala s njim o svemu ovome s Hardinom i on je bio tako drag i pun razumijevanja. Ali ovo je Hardin. Glas mu je nizak i spor, ali nastavlja inzistirati: - Možeš li mi odgovoriti? - Ne znam, i menije dosta tog natezanja. Iscrpljuje me to, i ne mogu više tako, zaista kažem mu. - Alija ništa nisam napravio; bili smo si baš dobri sve do jučer i ništa od ovoga nema veze sa mnom. Znam da sam obično ja kriv za sve, ali ovaj put stvarno nisam. Žao mi je što nisam bio s tobom na svoj rođendan. Znam da sam trebao i žao mi je - kaže Hardin. Ruke je oslonio na natkoljenice dok kleči ispred mene, ali ne onako kao da nešto moli, nego samo čeka. Ako je istina to što kaže, da nije slao poruke, a ja mu vjerujem da ne laže, onda je riječ samo o nesporazumu. - Ali kad će to prestati? Meni je dosta. Bilo mi je tako lijepo kad si me izveo van, ali onda nisi htio čak ni ostati ovdje do jutra. Mučilo me je što je tek tako otišao, ali dosad nisam bila ni svjesna koliko me je to pogodilo. - Nisam ostao zbog toga što... jer Landon, kojeg sam isto konzultirao, misli da bih ti trebao dati prostora. Ne ide mi to baš od ruke, očito, ali mislio sam, dobro, ako ti dam prostora, imat ćeš priliku razmisliti o svemu ovome i bit će ti lakše - govori mi on. - Meni nije lakše zbog toga, ali ovdje se ni ne radi samo o meni. Radi se i o tebi - kažem ja. - Molim - kaže on. - Ne radi se samo o meni. Mislim, sve ovo naporno je i za tebe, također. - Koga briga za mene? Ja samo želim da ti budeš dobro i da uvidiš da se zaista, zaista trudim. - Pa vidim to. - Što? Da se trudim - pita. - Da. I da, mene je briga za tebe - kažem mu. - Pa u čemu je onda problem, Tessa? Jesmo li sad opet okej? Ili barem na putu da budemo okej? On podigne ruke i prinese ih mojim obrazima. Gleda me iščekujući moj pristanak, a ja ga ne zaustavljam. - Zašto smo oboje tako ludi - šapćem dok njegov palac prelazi preko moje donje usne. 409 Anna
Krvolocna Barbika - Ja nisam lud. Ali ti, o da, ti svakako jesi - smješka se on. - Ti si luđi od mene - kažem mu, a on prilazi, malo po malo, sve bliže. Još sam ljuta na njega, jer je vikao na mene i jer me je sinoć pustio da ga čekam, iako on, izgleda, nema veze s tim; nesretna sam što se nas dvoje ne možemo, čini se, nikako složiti, ali više od svega toga - nedostaje mi on. Nedostaje mi bliskost koju smo imali. Nedostajalo mi je ovo, kako se njegove oči promijene dok me gleda. Moram priznati da sam i ja kriva za čitav ovaj kaos. Znam da sam tvrdoglava i ništa nije postalo bolje zbog toga što svaki put pretpostavim ono najgore dok se on doista trudi. Znam da se trudi. Nisam spremna ponovno se upustiti u vezu s njim, ali barem se ne trebam ljutiti na njega zbog onog sinoć. Bar se nadam da ne trebam. Ne znam što bih mislila, ali u ovom trenutku ni ne želim previše misliti. - Ne - šapće on, usnama na tek koji centimetar od mojih. - Da. - Prestani. Prisloni svoje usne na moje, polako i nekako jako oprezno. Usne nam se jedva dotiču, a on mi drži lice među svojim dlanovima. Njegov jezik prijeđe polako preko moje donje usnice i ja ostanem bez zraka. Otvorim malo usta kako bih udahnula, ali čini mi se da zraka i nema - nema ničega, samo on. Povlačim ga za majicu, želim da se primakne još bliže, ali on se ni ne tržne, već me samo nastavlja polako ljubiti. Njegov spori ritam izluđuje me i ja se pomaknem s kreveta, dolje na pod, bliže njemu. Njegove se ruke oviju oko moga struka, a moje oko njegova vrata. Pokušavam ga gurnuti da mu se popnem u krilo, ali on opet niti ne tržne. - Što ne valja - pitam ga. - Ništa. Samo ne želim da odemo predaleko. - Zašto ne - kažem, ne odvajajući usta od njegovih. - Jer moramo o mnogo toga razgovarati; ne možemo uskočiti u krevet kad još ništa nismo riješili. Molim!?! - Ali nismo u krevetu, na podu smo - kažem i znam da zvučim očajno. - Tessa - opet me on malo odmakne. Odustajem. Čučnem, pa se ispravim i sjednem opet na krevet, a on me samo gleda široko otvorenim očima. - Samo se trudim učiniti nešto kako treba, okej? Želim te jebati, vjeruj mi da želim. Bože, kako to želim. Ali... - Sve u redu. Prestani govoriti o tome - molim ga. Znam da to možda i nije bila najbolja ideja, ali nisam ni mislila da ćemo odmah završiti u krevetu. Samo sam htjela biti bliže njemu. - Tess. - Samo prestani, okej? Shvatila sam. - Ne, očito nisi - reče on frustrirano i ustane. 410 Anna
Krvolocna Barbika - Ovo se nikad neće moći popraviti, zar ne? Ovako će uvijek biti s nama. Naprijednatrag, vruće-hladno. Ti me želiš, ali kad ja želim tebe, ti me samo odgurneš - kažem, pazeći da se ne rasplačem. - Ne... to nije istina. - Meni se čini da je. Što ti zapravo hoćeš od mene? Hoćeš da povjerujem kako se zbog mene mijenjaš, ali što onda? Što s tim? - Kako to misliš? - Što će biti poslije? - Ne znam... do toga još nismo došli. Ja bih te volio opet voditi van, i nasmijavati te umjesto da te rasplakujem. Želim da me ponovno zavoliš. Oči mu se cakle i on trepće da otjera suze. - Ja tebe volim, uvijek - uvjeravam ga. - Ali nije sve u tome, Hardine. Ljubav ne pobjeđuje sve, kao što nam govore u romanima. Previše je komplikacija i bojim se da će one nadvladati svu ljubav koju imam za tebe. - Znam. Sve je komplicirano, ali neće uvijek tako biti. Mi se ne znamo lijepo slagati čak ni na jedan jedini dan, vičemo i svađamo se, i durimo se kao petogodišnja djeca, radimo stvari iz prkosa i kažemo štošta što ne mislimo. Svakako, i sami kompliciramo ono što ne bismo trebali, ali mislim da ćemo sve nekako na kraju shvatiti. Ne znam kamo ovo vodi. Drago mi je što Hardin i ja vodimo donekle uljuđen razgovor o svemu što se dogodilo, ali ne mogu zanemariti činjenicu da on neće podržati moj odlazak u Seattle. Htjela sam mu reći, ali strah me je da će on, ako mu što kažem, opet nešto reći Christianu... I iskreno, ako Hardin i ja namjeravamo nastaviti pokušavati ponovno izgraditi našu vezu ili kako se to već zove, sve će se samo još više zakomplicirati. Ako smo mi zaista u stanju učiniti da ovo između nas funkcionira, tada nije važno jesam li ovdje ili na dva sata vožnje odavde. Nisam odgojena tako da bih nekom muškarcu dopustila da mi diktira budućnost, ma kako duboka bila moja ljubav za njega. Znam ja točno što će se dogoditi: izgubit će živce i odjuriti poput vihora odavde, ravno do Christiana, ili čak Zeda. Najvjerojatnije do Zeda. - Ako se pravimo da se zadnja 24 sata nisu dogodila, hoćeš mi obećati nešto - pitam ga. - Sve što želiš - brzo odgovori. - Nemoj ga ozlijediti. - Zeda - pita on, a glas mu je obojan ljutnjom. - Da, Zeda - kažem. - Ne, kvragu, neću. To ti neću obećati. - Ali rekao si... - počnem. - Ne, nemoj s tim ni počinjati. Napravio je hrpu sranja između nas dvoje, i neću samo sjediti i pustiti to. O ne, jebeno veliko ne. Počne hodati gore-dolje. - Nemaš nikakav dokaz da je baš on napravio to što kažeš da je, Hardine, a tučnjavom s njim nećeš ništa riješiti. Daj da samo popričam s njim i ja ću... 411 Anna
Krvolocna Barbika - Ne, Tessa! Već sam ti rekao, ne želim ni čuti da si bila blizu njega. Neću ti to opet ponavljati - zareži on. - Ne možeš mi ti određivati s kime ću pričati ili ne, Hardine. - Kakve još dokaze trebaš? Zar ti nije dovoljno to što ti je slao poruke s moga mobitela? - Ali, to nije bio on! On to ne bi napravio. Bar mislim da ne bi. Zašto bi to radio? U svakom slučaju, pitat ću ga. Ali stvarno ne vidim zašto bi on takvo što meni napravio. - Ti si doslovno najnaivnija osoba koju sam ikada sreo i to me stvarno ljuti. - Možemo li se, molim te, prestati svađati - kažem i sjednem na krevet, s rukama u krilu. - Onda mi reci da nećeš imati posla s njim. - A ti meni obećaj da se nećeš tući s njim - ispalim ja. - Držat ćeš se podalje od njega u tom slučaju? Ne želim to obećati, ali ne želim ni da se Hardin tuče sa Zedom. Od svega ovoga me već boli glava. - Da. - Kad kažem da se držiš podalje od njega, mislim doslovce da nećeš kontaktirati s njim. Nikakve poruke, nikakvi odlasci u zgradu studija ekologije, ništa - kaže on. - Otkud znaš da sam išla tamo - pitam ga. Je li me vidio? Srce mi počne lupati kad samo pomislim da nas je Hardin možda vidio tamo, u onom stakleniku sa svjetlećim cvijećem. - Nate mi je rekao da te je vidio. - Oh. - Ima li još nešto što bi mi htjela reći kad već pričamo o Zedu? Jer, kad ovaj razgovor završi, više ne želim čuti ni riječ o njemu - kaže Hardin. - Ne - slažem. - Sigurna si - ponovo pita. Ne želim mu reći, ali moram. Ne mogu od njega očekivati da bude iskren prema meni ako ja nisam prema njemu. Zažmirim. - Poljubila sam ga - šapnem, nadajući se da me nije ni čuo. Ali kad čujem da se ruše knjige s polica, znam da me je dobro čuo.
412 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Otvorim oči i pogledam u Hardina, ali on ne gleda u mene. Osjećam se kao da nije ni svjestan da sam ovdje. Oči su mu uperene na knjige koje je srušio na pod i stoji tu, sa stisnutim šakama. Da ga vratim natrag u stvarnost, ponovim: - Poljubila sam ga, Hardine. Umjesto da me pogleda, on u nemoćnom bijesu udari šakom o svoje čelo, a ja pokušavam brzo smisliti neko opravdanje. - Ja... - Ti... Zašto, Tessa - mumlja on. - Mislila sam da si me zaboravio... da me više ne želiš, a on je bio tu i... - moje objašnjenje nije baš jako fer i znam to. Ali ne znam što bih drugo rekla. Nepomično sjedim, iako bih željela prići mu bliže, ali noge me ne slušaju. - Prestani s tim sranjima! Prestani govoriti da je on bio tu! Kunem ti se Bogom, ako to čujem još jedan jedini put... - Okej! Žao mi je, žao mi je, Hardine. Bila sam tako povrijeđena i zbunjena, on je govorio tako lijepo i sve same stvari koje sam željela čuti od tebe i... - Što ti je govorio? Ne želim ponavljati što mi je govorio Zed, ne Hardinu. - Hardine - kažem, držeći se za jastuk kao za sidro. - Govori - zahtijeva on. - Govorio mi je što bi bilo da je slučajno on dobio okladu i kako bi bilo da je on sa mnom u vezi. - I kako je bilo? - Što? - Slušati tu gomilu sranja? Je li to ono što želiš? Želiš biti s njim umjesto sa mnom? Vidim da ključa od gnjeva i da se jedva suspreže da ne eksplodira svaki čas. - Ne, to nije ono što želim. Ustanem s kreveta i napravim mali korak prema njemu. - Nemoj. Ne prilazi mi. Njegove me riječi zabole, pribodu me na mjestu. - Što si još radila s njim? Jebala se? Pušila mu kurac? Sva sreća da nema nikog u kući, da ne čuju Hardinove neistinite optužbe. - O, moj Bože! Ne! Znaš da nisam. Ne znam što sam uopće mislila kad sam ga poljubila. Bila sam glupa, eto, samo to, i bila sam u komi jer si me ostavio. - Ostavio? Ja tebe? Ti si mene ostavila, jebote, a sada još doznam i da si se vucarala okolo po kampusu kao zadnja kurva - viče on. Rasplakala bih se, ali ovdje se ne radi o meni, nego o njemu, i o tome koliko je ljut i povrijeđen. 413 Anna
Krvolocna Barbika - Nisam to tako mislila. Ne vrijeđaj me - stisnem jastučić pred sobom. Hardin mi okrene leđa, prepuštajući me mom osjećaju krivnje. Ne mogu zamisliti kako bih se osjećala da je on meni ovakvo što napravio, i to tijekom onih najtežih dana u mom životu. Ali ipak, tada nisam mislila o tome kako će se on osjećati; samo sam pretpostavljala da i on čini slične stvari. Ne želim više navaljivati. Znam kakav je i koliko mu je teško kontrolirati svoj temperament, a vidim da daje sve od sebe. - Želiš li da te ostavim malo samog - pitam ga slabašnim glasom. - Da. Nije mi drago što je pristao da ga ostavim na miru, ali napravim to što traži i odem iz spavaće sobe. On se ni ne okrene za mnom. Ne znam što da radim sa sobom dok stojim u hodniku, leđima naslonjena na zid. Možda je to bolesno, ali radije bih da viče na mene, da me prikuje uza zid i zahtijeva od mene da mu kažem zašto sam učinila to što sam učinila nego što samo bulji kroz prozor i traži da ga ostavim samog. Možda je u tome problem s nama: i on i ja uživamo u drami neslaganja. Iako, ne vjerujem da je to istina; prešli smo mi dalek put od onih prvih dana naše veze, premda smo možda više vremena proveli u svađi nego lijepo se slažući. Većina romana koje sam pročitala navela me da mislim kako svađe dođu i prođu kao treptaj oka, da jednostavna isprika zaliječi bilo koji problem i sve se može riješiti u nekoliko minuta. Romani lažu. Možda mi se zato toliko sviđaju Orkanski visovi i Ponos i predrasude; oba su nevjerojatno romantična na svoj način, ali otkrivaju istinu koja leži iza slijepe ljubavi i obećanja koja se daju za vječnost. Ovo je istina. Ovo je svijet u kojem svatko pravi pogreške, pa čak i nevjerojatno naivna djevojka koja je obično žrtva mladićeva intenzivnog karaktera. Nitko u ovom svijetu nije posve nedužan, nitko. A ljudi koji za sebe misle da su savršeni, upravo ti su najgori od svih. Buka i lomljava iz sobe u kojoj je Hardin uplaši me i poklopim dlanovima usta dok slušam kako se nešto opet i opet lomi. Pa on će uništiti tu sobu. Znala sam da hoće. Trebala bih ga spriječiti u uništavnju imovine njegova oca, ali iskreno, strah me je. Ne bojim se da će me fizički ozlijediti - bojim se riječi koje bih od njega mogla čuti dok je u ovom stanju. Ali ne smijem se bojati, ipak, ja to mogu. Moram unutra. - Jebote - viče dok ulazim u sobu. Napola sam zahvalna Kenu što je odveo Karen i Landona na desert, ali napola želim da se netko pojavi i pomogne mi da ga zaustavim. U Hardinovoj ruci je neko drvo, noga od stolca, shvatim kad ugledam stolac kako leži polomljen kraj Hardinovih nogu. Nogom odgurne stolac, a oči mu bijesno sijevaju kad me pogleda. - Koji dio rečenice ‘Ostavi me jebeno na miru’ nisi shvatila, Tessa? Duboko udahnem i pustim da te riječi prođu kraj mene. - Neću te ostaviti na miru kažem, ali glas mi ne zvuči onako odlučno kako sam htjela. - Ako znaš što je dobro za tebe, hoćeš - zaprijeti on. Napravim nekoliko koraka prema njemu i stanem udaljena tek pola koraka od njega. On se pokuša izmaknuti unatrag, ali ne može zbog zida. 414 Anna
Krvolocna Barbika - Nećeš me ozlijediti - kažem mu kao odgovor na njegovu praznu prijetnju. - To ne znaš. I prije sam to radio. - Ali ne namjerno. Ne bi mogao živjeti sam sa sobom da me udariš, znam. - Ništa ti ne znaš - galami on. - Razgovaraj sa mnom - mirno mu kažem. Srce mi udara praktički u grlu dok ga gledam kako zatvara oči, pa ih otvara. - Nemam ja što razgovarati s tobom, ne želim te. Glas mu zvuči hladno, kao ga govori nešto dobro promišljeno. - Da, želiš. - Ne, Tessa, ne želim. Ne želim imati nikakvog posla s tobom. Neka te slobodno on preuzme. - Ja njega ne želim. Sav napor ulažem u to da me ne povrijede njegove grube riječi. - Očito želiš. - Ne, ja želim samo tebe. - Sranje - vikne i otvorenim dlanom udari po zidu. Preplašim se, ali ostanem mirna. Izlazi, Tess. - Neću, Hardine. - Zar nemaš nešto pametnije raditi? Idi, nađi Zeda. Idi, jebi se s njim, jer mene više ni najmanje nije briga. I ja ću jednako tako, vjeruj mi, Tessa. Sad odlazim odavde i pojebat ću svaku curu na koju mi pogled padne. Suze mi naviru na oči, ali on se na to ne obazire. - To govoriš samo iz bijesa, ništa od toga ne misliš ozbiljno - kažem mu. Pogledom traži po sobi što bi još razbio, bilo što što je ostalo čitavo. Ali nije ostalo puno toga netaknutog. Srećom, većina polomljenih stvari pripada meni. Ploča za postere koju sam donijela kući zbog Landonova zadatka iz biologije... kofer pun knjiga izvrnut je, a moje knjige rasute po tepihu. Nešto moje odjeće izvučeno je iz komode, i stolica je, naravno, prevrnuta i potrgana. - Ne želim te više ni gledati... odlazi - mrgodno kaže, ali glasom blažim nego prije. - Žao mi je što sam ga poljubila, Hardine. Znam da te to povrijedilo i žao mi je zbog toga. Pogledam gore u njega. On tiho proučava moje lice. Trznem se kad pruži ruku prema meni, da mi obriše suzu. - Ne boj se - prošapće. - Ne bojim se - prošapćem ja. - Ne znam hoću li moći prijeći preko ovoga - kaže on teško dišući. Koljena mi gotovo klecnu od same pomisli. Mislim da sve ovo vrijeme, otkako smo jedno drugom izjavili ljubav, nikada nisam niti pomislila da bi Hardin mogao biti taj koji će prekinuti našu vezu, i to zauvijek. Moj poljubac sa strancem za Novu godinu nije bio poput ovoga; on je bio ljut i znala sam da će mi pokazati koliko je ljut, ali duboko u sebi sam znala 415 Anna
Krvolocna Barbika da se neće ljutiti baš predugo. Ovaj put, međutim, posrijedi je Zed, s kojim je on, ponajprije zbog mene, u prilično zategnutim odnosima; više puta su se potukli i znam da Hardin jednostavno poludi čak i ako samo popričam sa Zedom. Ne mislim da bi bilo pametno vratiti se u pravu vezu s Hardi- nom u ovom trenutku, ali naši problemi prebacili su se s nesigurnosti u pogledu nekakve budućnosti na ovo. Neželjene suze kaplju iz mojih nevjernih očiju, a njegovo mrštenje sve je jače. - Ne plači - govori mi on i opet polaže ruku na moj obraz. - Oprosti - dahnem; jedna suza padne mi na usne i ja je poli- žem. - Voliš li me još uvijek - pitam ga, jer moram. Znam da me voli, ali očajnički mi je potrebno čuti potvrdu. - Naravno, uvijek ću te voljeti - utješi me on blagim glasom. To je neobično lijep zvuk, doista; on teško diše, čujem mu dah, ali glas mu je miran i tih, kao da gledam sliku pobješnjelih valova kako bez ikakva zvuka udaraju u obalu. - Kad ćeš znati što želiš učiniti - pitam ga, strepeći od odgovora. On uzdahne i nasloni svoje čelo na moje, dok mu se disanje postupno smiruje. - Ne znam; nije da mogu biti bez tebe. - Ne mogu ni ja - šapnem mu - biti bez tebe. - Nas dvoje nikako da se malo priberemo, ha? - Da, izgleda da je tako. Gotovo se nasmiješim na ovu našu tihu izmjenu riječi, nakon čitave one buke od prije koju minutu. - Možda možemo pokušati - predložim i pokušam se nasloniti na njega, sva u strahu da će se izmaknuti. - Dođi ovamo. Osjetim njegove prste kako mi se utiskuju u kožu na rukama i on me privuče na prsa. Osjećam se kao u raju, kao da sam ponovno došla kući nakon dugog izbivanja, i njegov miris, koji osjetim kad mu zagnjurim glavu u majicu, umiri moje srce. - Ali ne smiješ mu se više niti približiti - kaže mi on u kosu. - Znam - pristanem bez razmišljanja. - Ali to ne znači da sam se s tim pomirio, samo da ne mogu bez tebe. - Znam - opet kažem, još više se pripijajući uz njega. Pod uhom osjećam kako mu srce udara brzo i postojano. - Ne možeš ići okolo i ljubiti ljude svaki put kad se naljutiš na mene. To je u kurcu i neću to trpjeti. I ti bi poludjela na mene da sam takvo što napravio. Podignem glavu s Hardinovih prsa kako bih ga pogledala u to ljutito lice. Pustim njegovu majicu, koju sam čvrsto stiskala pod prstima, i podignem ruke do njegovih mekih kovrča. Pogled mu je ljut, ali način na koji pomalo otvara usne daje mi do znanja da se neće opirati kad ga, primajući ga za kosu, povučem bliže svojim usnama. Da nije tako visok, ovo 416 Anna
Krvolocna Barbika bi bilo puno lakše. Hardin uzdahne kad nam se usne spoje; jače me stisne oko struka i potom spusti ruke na moje bokove, pa me opet zagrli oko leđa. Moje suze i njegovi uzdasi miješaju se u najubojitiji spoj ljubavi i požude. Volim ga tisuću puta više nego što žudim za njim, ali te se emocije miješaju i pojačavaju dok se on odmiče iz poljupca kako bi svojim usnama prešao uzduž moje vilice i niz vrat. Savine koljena kako bi svoju visinu prilagodio meni, a ja gotovo padnem od užitka dok mi on nježno gricka kožu točno iznad mjesta na kojem bi mi se vidjela ključna kost, da sam onako mršava kako to zahtijevaju društveni diktati. Počnem se pomalo kretati unatrag, prema krevetu, i povučem ga za majicu kad on pokuša protestirati. Otpuhne i popusti, ljubeći me opet čvrsto u vrat; stignemo do kreveta, stanemo i gledamo se. Ne želim da ijedno od nas bilo što progovori i pokvari ovo što smo počeli, pa zato primim rub svoje majice i povučem je preko glave. Njegovo disanje opet postaje dublje, ovaj put od žudnje, a ne od gnjeva. Kad moja majica dotakne pod, pružim ruke k njemu da ga skinem. On sam digne majicu i dok moji nervozni, brzi prsti prtljaju po njegovu remenu i guraju mu hlače niz noge, on nestrpljivo zamumlja i onom nogom koju ne držim povuče hlače sasvim do poda i iskorači iz njih. Popnem se na krevet, kao i on, a ruke mu stalno klize po mojoj goloj koži. Hardin prebaci težinu dok se naše usne ponovno spajaju, njegov jezik mi polako rastvara usnice dok se on nadvija nada mnom, oslanjajući se na ruke da mi ne bude težak. Osjećam kako mu se ukrućuje već od našeg poljupca, pa lagano zadignem bokove prema njemu kako bih stvorila trenje. On opet zamumlja i brzo jednom rukom svuče bokserice, ostavljajući ih kod koljena. Rukom ga smjesta obuhvatim, cijelom duljinom, i čujem kako on dahće na moje uho. Počnem ga lagano pumpati. Sagnem se, prijeđem jezikom po vrhu njegova penisa, jer želim čuti još zvukova od Hardina. Podignem glavu da ga pogledam i ponovno ga obujmim rukom. - Volim te - podsjetim ga dok mi on stenje u vrat. On jednom rukom posegne do mojih prsa i bezobzirno mi strgne grudnjak, izlažući moje grudi svom pogledu. - Volim te - konačno i on kaže meni. - Jesi li sigurna da želiš ovo? Mi čak i nismo cura i dečko u ovom trenutku - objašnjava on, a ja kimnem. - Molim te - kažem mu. Njegove usne spuste se na moja prsa, a njegova ruka putuje po mojim leđima dok ne nađe kopču grudnjaka i skine mi ga kako treba. Prsti su mu hladni na mojoj vrućoj koži, ali jezik mu je topao i gladan dok me licka po bradavicama, grickajući mi kožu. Povlačim ga za kosu i on me nagradi tihim stenjanjem dok se njegove usne premještaju na moju drugu dojku.
417 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Jedan pogled na nju dok se skida i već sam spreman zabiti se u nju. Znam da još ništa nismo riješili, ali ovo mi treba, ovo nama jebeno treba. Svučem traperice do kraja i popnem se natrag u krevet, k djevojci koja mi je ukrala srce, i srce i tijelo, i ne želim da mi ih ikada vrati. Čak me nije ni briga što će s njima učiniti. Njezini su. Ja sam njen. Ukrutio mi se od samog pogleda na njezino golo tijelo. Jedva odvojim usta od njezine predivne dojke kako bih zgrabio kondom iz ladice. Ona leži na leđima, široko raširenih nogu. - Želim te gledati - kažem joj. Ona blago nagne glavu, pomalo zbunjena, pa je nježno povučem za ruke da dođe gore, na mene. Tako je dobro osjetiti njezino tijelo na mome; ona je stvorena za mene. Tessina bedra još se više rastvore i ona počne pokretati bokove, trljajući svoju vlagu na moj tvrdi kurac. Već sam spreman svršiti, ali ovo, to kako klizi po mome kurcu i pritom radi te male kružne kretnje, to me izbezumljuje. Spustim ruku među nas i protrljam joj prstom klitoris. Ona zastenje i omota ruku oko moga vrata. Spusti se još dublje na mene i oboje stenjemo dok prodirem u nju. Jebote, ovo mi je falilo. Mi smo mi falili. - Kako te dobro osjećam - kažem joj i gledam kako prevrće očima od užitka. Bokovi joj se polako kreću i kruže, dok ja uživam u pogledu na nju. Tako je lijepa i tako prokleto seksi, stvarno je posebna. Nikad još nisam vidio nekoga poput nje. Grudi su joj bujne i pritišću me svaki put kad se zaljulja na meni. Kako ju volim gledati dok me jaše. Sve je bolja u ovome, sve bolje joj ide u ovoj pozi, kad je na meni. Sjećam se kako je bilo kad je prvi put to probala. Nije bila loša, ali bila je tako nervozna, čitavo vrijeme. A sada preuzima svu kontrolu i ne može biti bolje. Osjeća se sve bolje i bolje u svome tijelu, i to me čini sretnim. Tako je jebeno seksi, i mora toga biti svjesna. Odignem bokove s kreveta, nabijajući se u nju. Ona zastenje i širom otvori oči. - Dobro je, ha, bejbi? Ti si nevjerojatna, jebeno si nevjerojatna - ohrabrujem ju. Nježno je povučem za ruku, dajući joj znak da se spusti. Koliko god je volim gledati dok ovako zaposjeda moje tijelo, još više je želim poljubiti. Moja usta nađu njezina i uživam u tome kako mi stenje u usta. - Reci mi što osjećaš - kažem joj u usta i rukama joj obuhvatim guzove, zabijajući se kurcem dublje u nju. - Ovo je dobro... tako dobro, Hardine - stenje ona. Rukama se oslanja na moja prsa, podržavajući svoju težinu. - Malo brže, bejbi - kažem i uhvatim je za dojku. Stisnem je malo, a njoj se to jako svidi. - Mm-hmm - složi se ona. 418 Anna
Krvolocna Barbika Koju sekundu kasnije ona jekne i umiri se. Oči nam se sretnu. - Što ne valja - pokušam sjesti uspravnije s njom naslonjenom o moja prsta, a da ga ne izvučem. - Ništa... samo sam te osjetila... dublje ili tako nešto. Mogu te osjetiti mnogo dublje zacrveni se ona, a glas joj je tih i ispunjen čuđenjem. - Dobro ili loše - podignem ruku da joj gurnem kosu iza uha. - O, dobro - kaže ona i prevrne očima. Dosad sam već toliko puta jebao ovu curu, a ona i dalje zapravo ništa ne zna o seksu, osim pušenja. To radi stvarno dobro. Pomaknem opet njezine bokove u namjeri da pronađem to mjesto, mjesto zbog kojeg će za sekundu vrištati moje ime. Sviđa mi se kako izgleda kad njiše kukovima; njihov oblik više je od savršenstva. Nokti joj se zabadaju u moja gola prsa i po tome znam da sam našao traženo mjesto. Prekriva usta rukom i grize si dlan kako bi prigušila zvuk dok ja odižem bokove ususret njezinima i zabijam se brže i brže unutra i van. - Natjerat ću te da ovako svršiš - dahnem. Ona je previše savršena. Oči su joj sada polusklopljene, a pokreti sporiji. - Sad ćeš mi svršiti, hoćeš li? Svršit ćeš za mene, bejbi, zar ne? - Hardine - stenje ona, i to mi je najbolji odgovor. - Jebote, sranje - ne mogu si pomoći, već prostačim dok se njezina leđa izvijaju u luk, a njezine plavosive oči opet sklapaju. Nokti one ruke kojom mi se oslanja na prsa zabijaju mi se u kožu i osjećam kako se njezina vagina steže oko mog kurca. Jebote, kako je dobro. Usporim ritam, ali i dalje pazim na to da se, svakim pokretom svojih bokova, nabijem u nju duboko koliko mogu. Znam koliko voli čuti moj glas dok je jebem i ona zavrišti u svoj dlan kad i ja ispustim jedno “O, Bože” i prospem se u kondom. - Hardine - zaječi ona i položi glavu na moja prsa, dahćući. - Bejbi - kažem, a ona me pogleda sanjivo se smješkajući. Uskladim svoje disanje s njezinim i provučem prste kroz njezinu zapetljanu kosu, prosutu po mojim prsima. Još sam ljut na nju, i na Zeda, ali volim ju i nastojim joj dokazati da se mijenjam zbog nje. Ne mogu poreći da sada ipak komuniciramo tisuću puta bolje nego prije. Ali, ipak će se opet naljutiti na mene zbog Zeda, bar još jedan put. No, on mora znati da je ona moja, a da je on, ako je samo još jednom takne, mrtav čovjek.
419 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Oslanjam se na Hardinova prsa i hvatam dah. Naša gola prsa se polako dižu i spuštaju u postorgazmičkom blaženstvu. Nije mi bilo onako čudno kako sam očekivala da će biti, naprotiv. Očajnički mi je nedostajala fizička bliskost s njim. Znam da to što smo vodili ljubav tako brzo, dok ništa još nismo zaključili, možda i nije bilo dobra ideja, ali u ovom se trenutku, dok njegovi prsti klize duž mojih leđa, svakako čini idejom stoljeća. Ne mogu prestati zamišljati kako je njegovo tijelo izgledalo maloprije, ispod mene, dok je odizao bokove s madraca da me ispuni do kraja. Već smo mnogo puta vodili ljubav, ali ovo danas mi je bilo najbolje do sada. Bilo je tako intenzivno, iskreno i puno želje - ne, nego potrebe - između nas. Nema dugo da je onako izgubio živce i eksplodirao, a sad... Gledam u njegove mirne, polusklopljene oči i blago rastvorena usta. - Vidim da me opet proučavaš, ali moram ići pišati - konačno kaže on, a ja se počnem smijuljiti. - Diži se. On me primi za bokove i odigne me da legnem kraj njega. Hardin rukama prođe kroz kosu i makne s čela jedan pramen dok dohvaća svoju odjeću s poda. Gol do pasa izađe iz sobe, ostavljajući me da se obučem. Pogled mi padne na njegovu nošenu majicu na podu i ja je, iz navike, uzmem, ali se predomislim i pustim da opet padne na pod. Ne želim požurivati stvari, a još manje ljutiti ga, pa ću se zasad zadovoljiti vlastitom odjećom. Gotovo je osam sati, pa se odlučim za donji dio trenirke i običnu majicu. Ostaci Hardinova divljanja prekrivaju pod, pa se uhvatim posla i počnem slagati stvari natrag na njihovo mjesto; prvo ću pospremiti odjeću koju je izbacio iz ladica. Hardin ulazi u sobu u trenutku kad zatvaram kofer u koji sam natrpala svoje knjige. - Što to radiš - pita. U istoj ruci drži čašu vode i muffin. - Samo malo pospremam - tiho odgovorim. Pomalo se bojim da ćemo se opet početi svađati, pa ne znam kako bih se ponašala. Okej - kaže on, pa ostavi čašu i kolač na komodu prije nego što krene prema meni. - Pomoći ću ti - ponudi on i pokupi s poda komad slomljene stolice. U tišini zajedno pospremamo sobu i ona se polako vraća u prvotno stanje. Hardin uzme kofer i odnese ga do ormara, gotovo se spotaknuvši o ukrasni jastučić koji je pao s kreveta. Ne znam bih lija prva trebala početi nešto govoriti, ali ne znam još ni što bih trebala reći. Znam da je još ljut, ali svako malo ga uhvatim da me gleda, pa to valjda znači da nije baš tako jako ljut. Odmakne se od ormara držeći u ruci malu vrećicu i kutiju srednje veličine. - Što je ovo? Oh, ne. - Ništa - kažem. Požurim prema njemu i pokušam mu uzeti te stvari iz ruku. - Zar je ovo za mene - pita me znatiželjno. 420 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
- Nije - slaže ona i stane na prste kako bi mi pokušala uzeti kutiju iz lijeve ruke. Podignem je još više. - Ali na omotu piše moje ime - naglasim, a ona pogleda u pod. Zašto joj je toliko neugodno? - Ja sam samo... No dobro, kupila sam ti neke sitnice, ali sad mi se čine skroz bezveze; ne moraš ih otvarati. - Želim - kažem joj i sjednem na rub kreveta. Stvarno nisam trebao slomiti onu glupu stolicu. Ona uzdahne i sjedne na drugu stranu dok ja kidam selotejp s rubova papira za umatanje. Koliko je samo selotejpa stavila na kutiju, pa to je da poludiš, ali moram priznati da sam malo... uzbuđen. Ne, zapravo ne uzbuđen, nego radostan. Ne sjećam se kada sam zadnji put dobio rođendanski dar, od bilo koga, pa i svoje mame. Odmalena sam inzistirao na tome da mrzim rođendane, a mamu sam znao tako izgaditi i ismijati ako bi mi kupila nešto da mi je prestala kupovati darove prije nego što sam navršio šesnaestu. Otac bi mi poslao neku usranu čestitku s čekom svake godine, ali ja bih ih svaki put spalio, i čestitku i ček, to mi je bilo fora. Na onu koju mi je poslao za sedamnaesti rođendan čak sam se popišao. Kad konačno otvorim kutiju, vidim u njoj više stvari. Prvo, otrcani primjerak Ponosa i predrasuda, koji mi, kad ga primim u ruku, Tessa skoči i otme. - Ovo je glupo... Molim te, nemoj ovo ni gledati - kaže, ali naravno da je neću poslušati. - Zašto? Daj mi to natrag - zahtijevam, pružajući ruku. Kad ustanem, ona očito shvati da ovu bitku neće dobiti, pa mi vrati knjigu. Dok pogledom prelijećem preko stranica, vidim da su žutim markerom označene rečenice kroz cijeli roman. - Sjećaš se što si mi rekao u vezi s podcrtavanjem Tolstoja - pita me, a obrazi joj gore. - Da? - Pa... Eto, napravila sam tako nešto - prizna i pogleda me u oči. - Stvarno - pitam i otvorim jednu stranicu koja je gotovo čitava označena žutim. - Aha. Ali uglavnom u ovoj knjizi, ipak; ne moraš je opet čitati, ili tako nešto. Samo sam mislila... Joj, grozna sam kad je riječ o darovima, stvarno. Ali nije, međutim. Rado ću pročitati koje su je riječi u njezinoj omiljenoj knjizi podsjetile na mene. Ovo je najbolji dar koji mi je ikada itko mogao dati. Ovakve stvari, ovakve jednostavne i male stvari, daju mi nadu da stvari između nas dvoje ipak mogu funkcionirati. I jedno i drugo smo nedavno radili istu stvar, ponovno iščitavali Jane Austen, a da nismo znali da to radi i ovaj drugi. 421 Anna
Krvolocna Barbika - Nisi - kažem joj i sjednem natrag na krevet. Zataknem knjigu pod svoju nogu da mi je slučajno ne bi opet uzela. Pobjegne mi smijeh kad vidim sljedeći predmet u kutiji. - Čemu ovo služi - pitam cerekajući se i držeći kožni fascikl u zraku. - Za tvoj posao. Ona stvar u koju stavljaš papire sva se raspada po rubovima, i u potpunom je neredu. Vidiš, ova ima razdjelnike za svaki tjedan posebno, a može biti i za svaku temu posebno, ako tako želiš - nasmiješi se ona. Simpatičan mi je i istodobno smiješan ovaj dar jer znam kako se ona svaki put zgrozi kad vidi kako trpam papire u svoj stari fascikl. Nikad joj nisam dao da mi ih složi po redu, koliko god se ona trudila nagovoriti me, i znam da ju je to izluđivalo. Ne dam joj da vidi što imam unutra. - Hvala ti - glasno se nasmijem. - To i nije rođendanski dar, uostalom. Kupila sam ti ga prije nekog vremena i htjela sam ti ga jednostavno podmetnuti, a onaj stari baciti, ali na kraju nisam uspjela uhvatiti priliku prizna ona smijući se. - Zato što sam ga skrivao od tebe. Znao sam što smjeraš - ze- zamje. Mala vrećica jedina je još preostala za otvaranje i ja se opet moram nasmijati njezinu izboru. Kick boxing je prvo što uočim na maloj iskaznici. - To ti je plaćenih tjedan dana treninga u gimnastičkoj dvorani kraj našeg... kraj tvoga stana - nasmije se ona, očito ponosna na svoj dosjetljivi poklon. - A zašto misliš da bi mene zanimao kick boxing? - Znaš ti zašto. Da izbacim nešto svog gnjeva, očito. - Ali nisam to nikad još radio. - Moglo bi ti biti zabavno - kaže ona. - Ne tako zabavno kao namlatiti nekog bez zaštitnih rukavica i kacige - kažem, a ona se namršti. - Zezam te - dodam i dohvatim CD koji je preostao na dnu kutije. Gotovo joj prigovorim što je kupila CD, a zna da mogu skinuti bilo koji album s interneta. Ali neću joj prigovarati. Uživat ću slušajući je kako pjevuši zajedno s ovom glazbom; kladim se da je ovo novi album od Freya. Kladim se da ona već zna sve tekstove i da će mi htjeti oduševljeno objašnjavati njihova stvarna značenja dok se vozimo i slušamo glazbu.
422 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
- Bit ćeš sa mnom noćas - pita me Hardin, očima skenirajući moje lice. Ja radosno kimnem. Upravo skida majicu preko glave i ja tu majicu pohlepno zgrabim i prigrlim je na prsa. On me gleda dok se presvlačim, ali šuti. Naš odnos je tako pun zbrke - i uvijek je bio takav ali sada posebno. U ovom trenutku, nisam sigurna tko je od nas u boljoj, a tko u goroj poziciji. Prije sam se ljutila na njega što me je onako pustio da ga čekam, na njegov rođendan, a sad sam ipak uvjerena da on zapravo nije imao ništa s tim, pa sam se vratila u ono stanje u kojem sam bila nekoliko dana prije, kad me je onako slatko odveo na klizanje. Tako se ljutio na mene zbog Zeda, ali sada ne mogu reći što mu se mota po glavi, jer se svako malo nasmije i dobaci mi neki sarkastični komentar. Možda se njegova ljutnja povukla pred či njenicom da sam mu nedostajala i možda je jednostavno sretan što i se više ne ljutim na njega? Ne znam, ali znam da mi ne pada na pamet čačkati i ispitivati. Ali voljela bih mu ispričati o Seattleu. Kako će reagirati? Zapravo mu najradije i ne bih rekla, ali znam da moram. Hoće li mu biti drago zbog mene? Ne vjerujem; zapravo, sigurna sam da neće. - Dođi ovamo - povuče me on na svoja prsa dok leži na krevetu. Rukom napipa daljinski upravljač i uključi televiziju na zidu, pa prevrti više TV kanala dok se ne zaustavi na jednom povijesnom dokumentarcu. - Kako ti je bilo s mamom u Engleskoj - pitam ga nekoliko minuta kasnije. On ne odgovara, a kad mu pogledam lice, vidim da je čvrsto zaspao. Vruće je, prevruće, kada dođem k sebi. Budim se, a Hardin leži na meni, pritišćući me čitavom težinom tijela, tako da sam praktički utonula u madrac. Ležim na leđima, a Hardin na trbuhu, s glavom na mojim prsima; jednom rukom me drži oko struka, a druga mu je ispružena preko kreveta. Nedostajalo mi je spavati na ovaj način, čak i buditi se oznojena od vrućine Hardinova tijela na mojem. Kad bacim pogled na sat, vidim da je sedam i dvadeset moj alarm zazvonit će za deset minuta. Ne želim buditi Hardina, koji izgleda tako mirno; blag osmijeh poigrava mu na usnulim usnama. Obično se mršti, čak i u snu. U pokušaju da ga pomaknem a da ga ne probudim, podignem njegovu ruku sa svog struka. - Mm-hmm - zamumlja on, a trepavice mu zatrepere i tijelo mu se uskomeša, grleći me jače. Gledam u strop i razmišljam bih li ga ili ne samo gurnula sa sebe. - Koliko je sati - pita, glasom dubokim od sna. - Skoro sedam i trideset - kažem mu tiho. - Uf. Možemo li danas markirati? - Ne, ali ti možeš - nasmiješim se i nježno provučem prste kroz njegovu kosu, blago mu masirajući vlasište. - Možemo na doručak - kaže razgovjetnije i pogleda me. 423 Anna
Krvolocna Barbika - Teško mi je odbiti tu ponudu, ali ne mogu - kažem. Ali stvarno bih voljela, ipak. On se malo pomakne naniže, tako da mu je brada sad točno ispod mojih prsa. - Jesi li dobro spavao - pitam ga. - Da, jesam. Nisam se ovako naspavao još otkad... - prekine se u pola rečenice. Osjetim sreću i široko se nasmiješim. - Baš mi je drago da si se naspavao. - Mogu ti nešto reći? Čini mi se da se još nije posve razbudio; oči su mu suzne i glas hrapaviji nego ikad. - Naravno - kažem i nastavim mu masirati glavu. - Kad sam bio u Engleskoj, kod mame, sanjao sam... mislim, imao sam noćnu moru. Oh ne. Srce mi potone. Znala sam da će mu se te noćne more vratiti, ali svejedno me boli što to čujem. - Žao mi je što su ti se ti snovi vratili. - Ne, nisu se samo vratili, Tess. Bili su gori. Kunem se da osjećam kako mu tijelo drhti, ali njegovo lice ne pokazuje emocije. - Gori? Kako uopće mogu biti gori? - To si bila ti, na kojoj su... tebi su to radili - kaže, a meni se krv sledi u žilama. - Oh. Glas mi je slab, patetičan. - Aha. Bilo je... bilo je tako sjebano. Bilo je puno gore nego inače, jer sam navikao na snove s mojom mamom, znaš. Kimnem i drugom rukom ga primim za ruku, pa ju počnem nježno masirati, baš kao što mu masiram glavu. - Nisam ni pokušavao zaspati nakon toga. Namjerno bih ostajao budan jer nisam mogao podnijeti da to ponovno vidim. Pomisao da bi ti netko naudio posve me izludi. - Baš mi je žao. Oči mu izgledaju odsutno, a moje su pune suza. - Nemoj me sažalijevati. On podigne ruku i obriše mi suze prije nego što su kapnule. - Ne sažalijevam te. Samo sam tužna jer ne želim da se tako osjećaš. Ne sažalijevam te. I to je istina. Ali grozno mi je već to što ima noćne more u kojima njegovu majku napadaju i siluju, a pomisao da je moje lice u tim snovima zamijenilo Trishino jednostavno me ubija. Ne želim da takve slike muče njegov ionako već izmučen um. - Znaš da ne bih nikome dopustio da ti naudi, zar ne - pogleda me ravno u oči. - Da, znam, Hardine. - Čak i sad, čak i ako se nikad ne vratimo na staro. Ubio bih svakoga tko samo i pokuša, znaš? Glas mu je čudan, a opet blag. - Znam - uvjeravam ga s osmijehom. 424 Anna
Krvolocna Barbika Ne želim da vidi kako sam se uznemirila zbog ovih njegovih nenadanih prijetnji, jer znam da to govori samo zato što me voli. - Lijepo je naspavati se - kaže on vedrije, i ja kimnem glavom. - Kamo bi volio da idemo na doručak - pitam ga. - Rekla si da nećeš, da ne možeš... - Predomislila sam se. Gladna sam. Sad kad mi se ovako povjerio o svojim noćnim morama, želim provesti jutro s njim; možda će nastaviti pričati sa mnom ovako otvoreno. Obično iz njega moram čupati svaku informaciju, ali ovo mi je povjerio od svoje volje i meni to stvarno mnogo znači. - Tako sam te lako dobio na svoju patetičnu priču - podigne on obrvu. - Ne govori tako - prekorim ga. - Zašto ne - on sjedne pa ustane iz kreveta. - Jer nije tako. Nisam se predomislila zbog toga što si mi rekao, nego zato što si to htio podijeliti sa mnom. I nemoj sebe nazivati patetičnim. To svakako nije istina. Dotaknem nogom pod, dok on oblači hlače. - Hardine - pozovem ga kad vidim da mi ništa ne odgovara. - Tessa - oponaša on moj piskutavi glas. - Stvarno sam to mislila, ne bi trebao o sebi misliti na takav način. - Znam - reče on tiho, naglo završavajući razgovor. Znam da je Hardin daleko od savršenstva i da ima svoje mane, ali zar nije svatko takav, posebice ja. Htjela bih da on sebe vidi blažim očima; možda bi mu to pomoglo da riješi svoje probleme, u nekoj budućnosti. - Okej, reci, jesi li moja na čitav dan ili samo za doručak - pita me obuvajući se. - Sviđa mi se ta tvoja obuća. To sam ti već odavno htjela reći - pokažem na crne tenisice koje upravo nazuva. - Ovaj... hvala. Zaveže vezice i uspravi se. Za osobu s tako velikim egom, neobično teško prima komplimente. - Još mi nisi odgovorila. - Samo za doručak. Ne mogu propustiti baš sva predavanja. Skinem njegovu majicu preko glave i navučem svoju. - Dobro. - Samo se još moram počešljati i oprati zube - kažem nakon što se obučem. Kad počnem četkicom za zube trljati i jezik, Hardin pokuca na vrata. - Uđi - promumljam kroz pastu u ustima. - Već dugo to nismo radili - kaže mi. - Vodili ljubav u kupaonici - pitam. Zašto sam sad to rekla? - Neee.... Htio sam reći ‘prali zube zajedno’. 425 Anna
Krvolocna Barbika Smije se i otvara jednu od nenačetih četkica za zube iz ormarića. - Ali ipak, ako ti želiš voditi ljubav u kupaonici - zeza me Hardin, a ja prevrnem očima. - Ne znam zašto sam to rekla, to mi je prvo palo na pamet - nasmijem se vlastitoj gluposti i brzom jeziku. - Pa, to je lijepo znati - reče on, namoči četkicu pod mlazom vode i više ne kaže ništa. Kada smo oboje oprali zube, a ja zavezala kosu u visoki rep, zajedno krenemo u prizemlje. Karen i Landon su u kuhinji, razgovaraju preko svojih zdjelica sa žitaricama. Landon mi se toplo nasmiješi; čini se da nije iznenađen što vidi mene i Hardina zajedno. Ni Karen se ne čudi. Ako išta, čini mi se da izgleda... zadovoljno? Ne bih znala reći, jer upravo je prinijela svoju šalicu kave usnama, da sakrije osmijeh. - Danas ću ja voziti Tessu do kampusa - reče Hardin Landonu. - Okej. - Spremna - pita me Hardin, a ja kimnem. - Vidimo se na satu religije - kažem Landonu dok me Hardin odvlači, ali doslovno, iz kuhinje. - Kuda se žuriš - pitam ga kad smo već vani. On mi uzme torbu s ramena i mi hodamo prema autu. - Nikuda, ali znam ja vas dvoje. Da ste samo počeli razgovarati, nikad ne bismo izašli odande, a kad je tu još i Karen, umro bih od gladi prije nego što biste zatvorile usta. Otvori mi vrata od auta, pa tek onda ode do vozačke strane i uđe u vozilo. - Istina - nasmijem se ja. Punih dvadeset minuta raspravljamo hoćemo li ići u IHOP ili u Denny’s, i konačno se usuglasimo da to bude IHOP. Hardin tvrdi da imaju najbolji tostirani sendvič, ali ja ne vjerujem dok ne probam. - Potrajat će deset do petnaest minuta dok se ne oslobodi neko mjesto za sjedenje kaže nam niska žena s plavim šalom kad uđemo unutra. - Okej - kažem u istom trenutku kad Hardin kaže: - Zašto? - Zato što je gužva, a nemamo nijedan slobodan stol u ovom trenutku - objasni ona simpatičnim glasom. Hardin prevrne očima, a ja ga povučem za sobom da odemo sjesti na klupicu u prednjem hodniku. - Lijepo je vidjeti da si opet onaj stari - zezam ga. - Što sad to znaci? - Samo hoću reći da si oštar kao nekada. - Kad nisam bio? - Ne znam, možda onda kad smo imali spoj, a možda malo i sinoć. - Razbio sam ti pola sobe i vikao na tebe - podsjeti me on. - Znam, samo se pokušavam našaliti. - Pa, drugi put to pokušaj malo uspješnije - reče on, ali vidim da mu se usnica trza u osmijeh. 426 Anna
Krvolocna Barbika Kad konačno sjednemo za stol, damo svoju narudžbu mladiću s bradom koja mi se učini malo predugačkom za osobu koja radi kao konobar. Kad mladić ode, Hardin počne prigovarati da će, bude li našao dlaku u svojoj hrani, potpuno poludjeti. - Moram ti nekako pokazati da sam oštar kao i obično - podsjeti me, a ja se zahihoćem. Sviđa mi se što se trudi ponašati ljubaznije, ali meni se sviđa i kada je osoran i kad ne mari što će tko misliti o njemu. Nekako bih voljela da i ja bar ponekad mogu biti takva. Dok čekamo hranu, on zanovijeta o drugim stvarima koje mu smetaju u ovom restoranu. - Zašto ne možeš propustiti sva predavanja danas - pita Hardin dok trpa punu vilicu tostiranog sendviča u usta. - Zato što... - započnem. O, znaš, zato što se prebacujem na drugi kampus i ne želim si zakomplicirati stvari neopravdanim izostancima prije transfera usred semestra. - Ne želim narušiti svoje besprijekorne ocjene - kažem mu. - Ovo je koledž, nitko ne ide na predavanja - kaže mi on po stoti put otkako sam ga srela. - Zar nisi uzbuđen zbog joge - smijem seja. - Ne. Uopće nisam. Završimo doručak i raspoloženje nam je i dalje veselo dok nas Hardin vozi prema kampusu. Mobitel mu vibrira na upravljačkoj ploči, ali on to ignorira. Najradije bih se ja javila umjesto njega, ali ne želim kvariti ovo ozračje slaganja između nas. Kad zazvoni po treći put, konačno progovorim. - Zar se nećeš javiti - pitam ga. - Ne, neka se prebaci na govornu poštu. Vjerojatno je mama - podigne mobitel da mi pokaže ekrančić. - Eto vidiš, ostavila je poruku. Možeš li preslušati što kaže - reče on. Znatiželja me nadvlada i ja mu uzmem mobitel iz ruke. - Stavi na zvučnik - podsjeti me on. - Imate sedam novih poruka - obavijesti nas robotski glas dok Hardin parkira auto. On zagunđa. - Eto zašto ih nikad ne provjeravam. Pritisnem tipku za preslušavanje. - Hardine? ... Hardine? Tessa je... ja... Pokušam pritisnuti tipku za prekid, ali Hardin mi otme mobitel. O, moj Bože. - Hardine... Tessa je. Ja... pa, moram razgovarati s tobom. U autu sam, i tako sam zbunjena - glas mi zvuči histerično i najradije bih pobjegla iz auta. - Molim te, ugasi to preklinjem ga, ali on premjesti mobitel u drugu ruku, da ga ne mogu dohvatiti. - Što je to - pita me, gledajući u mobitel. - Zašto me nisi ni pokušao nazvati? Samo si me pustio da odem, a ja te, evo, patetično zovem i plačem. Moram znati što je s nama. Zašto je ovaj put drukčije - zašto se ne potrudimo? Zašto se ne boriš za mene? Ja zaslužujem biti sretna, Hardine. Moj idiotski glas ispunjava prostor automobila, kao da me zarobljuje u njemu. Ja samo šutim i zurim u svoje ruke u krilu. Ovo je ponižavajuće; gotovo sam zaboravila da sam ga zvala i ostavila mu tu poruku i voljela bih da je nije ni čuo, pogotovo ne sad. 427 Anna
Krvolocna Barbika - Kad je to bilo? - Dok nisi bio ovdje. On duboko uzdahne i prekine poziv. - U vezi s čim si bila zbunjena - pita. - Mislim da ne želiš sada pričati o tome - kažem i zagrizem donju usnicu. - Da, želim. Hardin otkopča svoj pojas i okrene se prema meni. Pogledam ga i pokušam smisliti kako da mu to kažem. - Ta grozna poruka je od one noći... kad sam ga poljubila. - Oh - on okrene lice na drugu stranu. Doručak je tako lijepo prošao, samo da bi sve pokvarila moja glupa poruka koju sam ostavila usred emocionalne krize. Tu noć stvarno nisam bila uračunljiva. - Prije ili nakon što si ga poljubila? - Nakon. - Koliko puta si ga poljubila? - Jednom. - Gdje? - U mom autu - proskvičim. - I? Što je onda bilo? Što si napravila nakon što si mi ostavila ovo - podigne mobitel u zrak između nas. - Otišla sam u njegov stan. Čim su mi te riječi izašle iz usta, Hardin nasloni čelo na volan. - Ja... ja - započnem. On podigne ruku u znak da šutim. - I što se dogodilo u njegovu stanu - pita ne otvarajući oči. - Ništa! Ja sam plakala, pa smo gledali televiziju. - Lažeš. - Ne, ne lažem. Spavala sam na kauču. Jedini put kad sam spavala u njegovoj sobi bilo je onda kad si se ti pojavio tamo. Ništa nisam s njim radila, osim što sam ga taj put poljubila, i prije par dana sam se našla s njim na ručku, a on me je pokušao poljubiti, ali sam se izmaknula. - On te je ponovno pokušao poljubiti? Sranje. - Da, ali shvatio je što osjećam prema tebi. Znam da sam napravila čitavu zbrku od svega ovoga i žao mi je što sam se uopće ikada družila s njim. Nemam ni razlog ni izgovor, ali žao mi je. - Sjećaš se što si rekla prije, zar ne? Da ćeš se držati podalje od njega? Disanje mu je pravilno, kontrolirano, i to previše kontrolirano, kad podigne glavu s volana. - Da, sjećam se. 428 Anna
Krvolocna Barbika Ne sviđa mi se to da mi on govori s kime se mogu družiti, ali ne mogu reći da ja ne bih očekivala isto da su nam uloge zamijenjene, što nam se u posljednje vrijeme često događalo. - Sad kad znam sve, ne želim više pričati o tome, okej? Stvarno to mislim... u smislu da ne želim više čuti ni da ti njegovo jebeno ime prijeđe preko usta. Očito se trudi ostati miran. - Okej - složim se i pružim ruku da ga primim za dlan. Ni ja o tome više ne želim razgovarati; rekli smo si sve što smo imali na tu temu, a daljnje pretresanje iste stvari samo bi nam donijelo nove nepotrebne probleme i narušilo naš ionako narušen odnos. Ali, na neki mi je način lakše što sam ovaj put ja ta koja je uzrokovala problem jer je zadnje što je Hardinu potrebno još jedan razlog da prezire samoga sebe. - Bolje da krenemo na predavanje - konačno kaže. Srce mi potone od hladnoće njegova glasa, ali samo šutim dok on izvlači ruku iz moje. Hardin me prati do zgrade odsjeka za filozofiju, a ja pogledom tražim Landona. Nema ga. Vjerojatno je već unutra. - Hvala na doručku - kažem i uzmem svoju torbu iz Hardi- nove ruke. - Nema na čemu - slegne on ramenima, a ja se pokušam nasmiješiti prije nego što se okrenem da odem. Osjetim kako me je čvrsto stisnuo za ruku, i čak prije nego što su njegove usne silovito pritisnule moje, pokazao mi je da mu pripadam onako kako samo on to može. - Vidimo se nakon nastave. Volim te - izgovori u dahu i povuče se, ostavljajući me zadihanu i nasmiješenu ispred predavaonice.
429 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Preslušavam tu poruku po peti put dok hodam niz pločnik u kam- pusu. Zvuči tako jadno i nesretno. Na neki sjebani način, drago mi je što to čujem, što čujem ljutnju i čistu tugu u njezinu glasu koji mi plače u uho. Htio sam doznati je li joj bez mene bilo onako teško kao meni bez nje i evo mi dokaza da jest. Znam da sam joj prebrzo oprostio što je poljubila onog idiota, ali što sam drugo mogao? Ne mogu bez nje, a oboje smo napravili neke prilično sjebane stvari - nije samo ona. U svakom slučaju, za ovo je on kriv; morao je znati koliko će ona biti ranjiva nakon prekida sa mnom. Znam da je on to znao: vidio ju je kako plače i sve to, i onda eto ga, ni tjedan dana nakon što me je ostavila, baš ju je morao ići ljubiti. Koji sjebani kurčevi kreten radi takve stvari? On je nju iskoristio, moju Tessu, i neću prijeći preko toga, a ne. On misli da je jako lukav i da se može provući sa svakakvim sranjima, ali ovaj put se prevario. - Gdje je Zed Evans - pitam nisku plavušu koja sjedi kraj drveta usred zgrade za ekološke studije. Koji kurac uopće radi veliko drvo usred ove glupe zgradurine? - U dvorani s biljkama, broj 218 - kaže mi ona drhtavim glasom. Kad napokon nađem sobu s brojem 218 na vratima, otvorim vrata prije nego što i stignem razmisliti o svom obećanju Tessi. Ionako ga nisam namjeravao pustiti na miru, ali sad kad sam čuo u kojem je rastrojenom stanju bila te noći, kad je završila s njim, piše mu se još stoput gore. Dvorana je puna nizova biljaka. Tko se uopće želi baviti ovim sranjima profesionalno? - Što ti radiš ovdje - čujem ga kako govori i prije nego što sam ga ugledao. Stoji kraj velike kutije pune nekakvih govana; kad krene prema meni, i ja krenem prema njemu. - Ne pravi se glup, znaš ti dobro što ja radim ovdje. On se nasmiješi. - Ne, žao mi je, ne znam. Studij botanike ne podrazumijeva vidovitost. Zajebava me s tim glupim naočalama na vrhu glave. - Još se i usudiš praviti se pametan u vezi s tim? - U vezi s čim? - Tessom. - Ništa seja ne pravim pametan. Ti si taj koji se ponašao prema njoj kao govno, pa se nemaš pravo ljutiti kad zbog toga pobjegne k meni. - Zar si stvarno tako glup da se miješaš u nešto što je moje? On ustukne i krene kroz drugi prored među biljkama. - Nije ona tvoja. Ne posjeduješ je - izaziva on. Trznem rukom preko tegli s biljkama i zgrabim ga za vrat - i tresnem njegovim licem o metalnu prečku između nas. Začujem mukli zvuk pucanja i odmah znam što se dogodilo. Ali 430 Anna
Krvolocna Barbika kad on digne glavu i vikne: - Slomio si mi nos - dok se još pokušava izvući iz mog stiska, moram priznati da je količina krvi koja mu lipti niz lice pomalo zabrinjavajuća. - Jesam li ti lijepo govorio, mjesecima sam ti ponavljao, da se držiš dalje od Tesse, a ti? Što ti napraviš? Ti je poljubiš i još je staviš na spavanje u svoj prokleti krevet? Zurim kroz prored kako bih ga opet dohvatio. On rukama pokriva slomljeni nos dok mu krv curi na prsa. - Već sam ti rekao da me nije briga što ti govoriš - promumlja nazalno, vraćajući se prema meni. - Upravo si mi slomio jebeni nos - viče on opet. Jebote, Tessa će me ubiti. Trebao bih sad jednostavno otići. Zaslužio je on još batina, ali ipak, ona će se naljutiti. - Ti si meni napravio nešto gore. Ti se stalno motaš oko moje cure - vičem ja na njega. - Nije ona tvoja cura, a ja se još nisam ni počeo motati oko nje. - Zar ti to meni nečim prijetiš? - Ne znam, prijetim li? Krenem još korak prema njemu i on me iznenadi zamahnuvši na mene. Pogodi me šakom u vilicu i ja se zaljuljam unatrag, po- tepajući se o drvenu kutiju s biljkama. Sve se sruši na pod, a kad se uspravim, on opet zamahuje u bijesu, ali ovaj put ga uspijem blokirati i izmaknuti se u stranu. - Što je, mislio si da sam pičkica - kesi mi se krvavim i iskošenim osmijehom i opet ide na mene. - Stvarno si mislio da si ti jedini frajer, ha - smije se, pa stane kako bi pljunuo krv na bijele pločice na podu. Zgrabim ga za laboratorijsku kutu i gurnem na drugi niz bilja; i naša tijela i biljke prospu se po podu. Skočim na njega da ne bi on na mene. Krajem oka vidim kako podiže ruku, ali prije nego što stignem registrirati što se zbiva, već me je odalamio teglom po glavi. U glavi mi zvoni i trepćem da mi se vrati vid. Jači sam od njega, ali izgleda da se ovaj kreten zna tući bolje nego što sam pretpostavio. Ali nema šanse da ću mu pustiti da me nadvlada. - Osim toga, već sam je jebao - progrglja on, a ja ga zgrabim za kosu i snažno mu glavom udarim o pod. U ovom trenutku, živo mi se jebe hoću li ga ubiti ili ne. - Ne, nisi - vrištim. - Jesam, jesam, i bila je... napeta i uska - glas mu je prigušen i isprekidan i svoje otrovne riječi pljuje kroz moje prste koji mu i dalje pritišću lice. Udarim ga šakom u glavu sa strane i on napola vrisne od bola, te na trenutak pomislim kako bih mu trebao prstima zgrabiti taj slomljeni nos da ga zaboli još jače. Nogama se divlje pokušava otrgnuti ispod mene i zbaciti me. Slike Zeda kako dodiruje Tessu samo me dodatno raspaljuju, gurajući me u slijepi bijes. Rukama me grabi za ramena, pokušavajući me zbaciti. - Nećeš je više nikad taknuti, je li ti jasno - kažem i uhvatim ga za vrat. - Ako misliš da mi je možeš preoteti, grdno se varaš. Jače ga stisnem za vrat. Njegovo krvavo lice postaje crveno i on pokušava govoriti, ali čuje se samo kako isprekidano hvata zrak. 431 Anna
Krvolocna Barbika - Što se to događa ovdje - zagrmi muški glas iza mene. Kad se okrenem da vidim tko je to, Zed me pokuša dohvatiti za grlo. Nema šanse. Još jedan dobar udarac šakom u glavu bio je dovoljan da se te njegove ruke mlitavo opuste po podu. Nečija ruka me primi za rame, ja je otresem. - Zovi službu sigurnosti - viče glas, a ja skočim sa Zeda. Jebote. - Ne, nemojte - kažem i ustanem na noge. - Što je ovo? Izlazi van! Idi čekati u drugu sobu - viče sredovječni čovjek, ali ja se ne mičem. Pretpostavljam da je profesor. A u kurac. - Došao je ovamo i napao me - kaže Zed, a onda počne plakati. Hej, doslovno je počeo plakati. Rukama pokriva svoj natečeni i nakrivljeni nos dok ustaje i on na noge. Lice mu je krvavo, laboratorijska kuta sva mu je umrljana krvlju, a njegov prijetvorni osmijeh je iščezao. Glasom punim autoriteta, muškarac pokaže prstom na mene i zapovjedi: - Stani kraj zida i čekaj policiju! Slušaj što ti govorim, da se nisi pomaknuo ni centimetar! Kvragu, stvarno dolazi policija. Sad sam nadrapao. Zašto sam uopće ovamo dolazio? Lijepo sam joj obećao da ga neću dirati, kao ni ona. Sad kad sam prekršio obećanje koje sam dao njoj, hoće li se ona držati svojega?
432 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Dok sam spuštala olovku na papir, imala sam ozbiljnu namjeru pisati o svojoj baki i o tome kako je ona posvetila svoj život kršćanstvu, ali nekako se na papiru pojavilo Hardinovo ime. - Gospođice Young - kaže profesor Soto blagim glasom, ali dovoljno glasno da ga čuju svi u prvom redu. - Molim - podignem pogled i kraj njega ugledam Kena. Zašto je Ken ovdje? - Tessa, molim te dođi sa mnom - kaže on, a iritantna plavuša iza mene dobaci posprdno “Oooo”, kao da smo u šestom osnovne. Ona vjerojatno ni ne zna tko je on, da je Ken ravnatelj koledža. - Što je bilo - pita Landon Kena dok ja ustajem i skupljam svoje stvari. - O tome ćemo vani - kaže Ken nesigurnim glasom. - Evo i mene - reče Landon i ustane. Profesor Soto pogleda Kena. - Je li to u redu, Što se Vas tiče? - Da, to mi je sin - odgovori mu Ken, a oči našeg profesora se rašire. - Oh, oprostite, nisam znao. Je li vam ona kći - pita profesor Soto. - Ne - odsječno kaže Ken. Čini mi se kao da je u panici, i to me već počinje plašiti. - Je li Hardin... - počnem, ali Ken me povede prema vratima, a Landon hoda za mnom. - Hardin je uhićen - kaže nam Ken čim smo izašli. Nemam zraka. - On je... što?\ - Uhićenje zbog tučnjave i zbog uništavanja imovine kampusa. - O, Bože - uspijem izustiti. - Kada? Kako - pita Landon. - Prije dvadesetak minuta. Činim sve što mogu da ta stvar ostane unutar jurisdikcije kampusa, ali on mi baš i ne olakšava. Ken požuri preko ceste, i ja gotovo potrčim da ne zaostanem previše iza njega. Misli mi se utrkuju: Hardin, uhićen? O, moj Bože. Kako uhićen? S kime se potukao? Ali već znam kako glasi odgovor na to pitanje. Zašto se nije mogao suzdržati, bar jedan jedini put? I kako je on, je li dobro? Hoće li u zatvor? Pravi zatvor? Je li Zed dobro? Ken otljuča auto i nas troje utrpamo se unutra. - Kuda idemo - pita Landon. - U službu sigurnosti na kampusu. - Je li on dobro - pitam. - Ima posjekotinu na obrazu ijednu kod uha, tako sam čuo. - Čuo? Još ga nisi vidio - pita Landon očuha. - Ne, nisam. Bjesni i luduje, pa sam mislio da je najbolje da prvo vidi Tessu - pokaže glavom u mom smjeru. 433 Anna
Krvolocna Barbika - Da, to je dobra ideja - složi se Landon, a ja šutim. Posjekotina na licu i glavi? Nadam se da ga ne boli jako. O, Bože, ovo je sve sasvim ludo. Trebala sam ipak pristati da cijeli dan provedem s njim. Da jesam, on danas ne bi ni bio na kampusu. ★★ ★
Ken nekoliko puta skrene po sporednim uličicama i za pet minuta parkiramo se pred malom zgradom od cigle u kojoj se nalazi služba sigurnosti. Točno ispred mjesta gdje smo stali koči se znak s natpisom “zabranjeno parkiranje”, ali valjda je jedna od povlastica ravnatelja da može parkirati gdje hoće. Nas troje požurimo unutra i ja panično pogledom tražim bilo kakav znak da je Hardin ovdje. Ali, najprije ga čujem... - Jebe mi se! Koji si ti kurac, uopće! Idiot s lažnom značkom! Nisi ni drot, nego jebeni sigurnjak! Mogao si tako raditi i u šoping-centru! Krenem u smjeru iz kojeg dolazi njegov glas i skrenem niz hodnik tražeći ga. Čujem da su mi Ken i Landon za petama, ali menije važno jedino da stignem do Hardina. Vidim gdje stoji grupica ljudi... i vidim Hardina kako hoda gore-dolje po malenoj ćeliji. Uf, sranje. Ruke su mu na leđima, vezane lisičinama. - Jebi se! Jebite se svi - viče. - Hardine - zagrmi glas njegova oca iza mojih leđa. Moj ljuti dečko naglo se okrene prema meni i oči mu se rašire. Lice mu je rasječeno ispod jagodice, a koža razderana od uha do zatiljka, kosa mu je sva krvava. - Pokušavam smiriti ovaj cirkus, a ti nimalo ne pomažeš - vikne Ken na svog sina. - Zarobili su me ovdje kao jebenu životinju. Sranje! Zovi koga već trebaš i izvuci me iz ovog sranja - viče Hardin, pokušavajući istrgnuti ruke iz lisičina. - Prestani - kažem mu namršteno. Istoga trena, njegovo se držanje promijeni. Malo se smiri iako je i dalje jednako ljut. Tessa, nisi smjela dolaziti ovamo. Čija je to genijalna ideja da tebe tu dovede - Hardin zasikće prema svom ocu i Landonu. - Hardine, prestani. Odmah. Pokušava ti pomoći. Moraš se smiriti - govorim mu kroz rešetke. Ovo izgleda nestvarno, razgovarati s njim, svezanim, kroz rešetke. Ovo ne može biti istina. Ali ipak, to je to što se događa u stvarnome svijetu. Uhite te ako nekoga napadneš, na kampusu jednako kao i bilo gdje drugdje. Dok me gleda u oči, zamišljam da osjeća moju bol zbog njega. Vjerujem, želim vjerovati, da je to razlog što se napokon smiri te tiho kimne i kaže: - Okej. - Hvala ti, Tessa - reče Ken. A onda upozori sina: - Daj mi par minuta da vidim što mogu napraviti. U međuvremenu, moraš prestati vikati. Pogoršavaš si ionako užasnu situaciju. Landon pogleda mene, pa Hardina, te krene za Kenom u uski hodnik. Već mrzim ovo mjesto; sve je previše crno-bijelo, sve je previše usko i maleno, i smrdi na izbjeljivač. 434 Anna
Krvolocna Barbika Pripadnici službe sigurnosti koji sjede za stolovima odjednom su zaokupljeni svojim razgovorima, ili se samo prave da jesu, jer je ravnatelj sveučilišta došao rješavati problem svog sina. - Što se dogodilo - pitam Hardina. - Uhapsili su me zaštitari - otpuhne on. - Jesi li ti dobro - pitam ga, a očajnički želim pružiti ruku k njemu i obrisati mu krv s lica. - Ja? Aha, krasno sam. Nije tako loše kao što izgleda - odgovori. Kad ga bolje pogledam, vidim da je u pravu. Već odavde vidim da posjekotine nisu duboke. Na rukama ima crvene crte, a zajedno s njegovim tetovažama to pruža prilično strašan prizor. - Ljutiš se na mene - blago me pita, kao da je odjednom tisuću godina daleko od trenutka kad je vikao na policajce. - Ne znam - iskreno mu odgovorim. Naravno da se ljutim na njega, jer znam s kime se potukao... pa, nije teško pretpostaviti. Ali sam i zabrinuta za njega i zanima me što se dogodilo, što ga je dovelo do ove nevolje. - Nisam si mogao pomoći - kaže, kao da to opravdava njegove postupke. - Već sam ti rekla da te ne namjeravam posjećivati u zatvoru, sjećaš se - namrštim se, gledajući po ćeliji u kojoj se nalazi. - Ovo se ne računa, ovo nije pravi zatvor. - Meni izgleda kao pravi. Kucnem po rešetkama da naglasim svoju poantu. - Nije ovo pravi zatvor; ovo je sranje koje glumi zatvor dok ne odluče pozvati pravu policiju - kaže on dovoljno glasno da dvojica službenika podignu glave od svoga razgovora. - Nemoj tako, Hardine. Ovo nije šala. Možda si se doveo u veliku nevolju. Na to on zakoluta očima. To i jest problem s Hardinom: on zapravo ne shvaća da njegova djela proizvode posljedice.
435 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
- Tko je prvi počeo - pitam, dajući sve od sebe da ne brzam sa zaključcima kao obično. Hardin me želi gledati u oči, ali ja skrenem pogled. - Otišao sam ga potražiti kad sam te otpratio na predavanje - kaže. - Obećao si mi da ćeš ga ostaviti na miru. - Znam. - Pa dobro, zašto nisi? - On me isprovocirao, govorio mi je da te je već jebao. Pogleda me s divljim očajem u očima. - Ti mi nisi lagala u vezi s tim, nisi, zar ne - pita i ja gotovo izgubim živce. - Neću ti opet odgovarati na to pitanje. Već sam ti rekla da između nas nije bilo ništa, a evo tebe u zatvoru i pitaš me opet isto - kažem mu nervozno. On prevrne očima i sjedne na malu metalnu klupu u ćeliji. Stvarno me nervira. - Zašto si ga išao tražiti? To mi reci. - Zato stoje morao dobiti batine, Tessa. Morao je znati da ti se ne smije više približavati. Dosta mi je njegovih prljavih igara i toga da on misli kako ima neke jebene šanse kod tebe. Napravio sam to zbog tebe! Prekrižim ruke na prsima. - A kako bi se ti osjećao da sam ga ja danas išla potražiti, nakon što sam ti obećala da neću? Mislila sam da se oboje trudimo oko toga da ovo među nama zaista funkcionira, a ti si mi hladno lagao u lice. I odmah si znao da nećeš održati riječ, zar ne? - Jesam, dobro, pa što? Kao da je to sada važno, stoje bilo, bilo je - otpuhne on, poput djeteta koje se ljuti. - Važno je, meni je važno, Hardine. Stalno se bez potrebe uvaljuješ u probleme. - Ali ovo je bilo potrebno, Tess. - Gdje je Zed sada? Je li i on u zatvoru? - Ovo nije zatvor. - Hardine... - Ne znam gdje je on i nije me briga, a nije ni tebe. Nećeš mu se ni približiti. - Prestani se tako ponašati! Prestani mi zapovijedati i govoriti što smijem i što ne smijem, stvarno me to ljuti. - Ti to meni prigovaraš - kaže on zabavljeno, cerekajući se. Zašto se to njemu čini zabavnim? To je sve samo ne zabavno. Odmaknem se od rešetki kao da ću otići i osmijeh mu nestane s lica. - Tessa, vrati se - kaže, a ja se okrenem. - Idem potražiti tvog oca, da vidim što se zbiva. - Reci mu da požuri. 436 Anna
Krvolocna Barbika Zarežim na njega, doslovce, odlazeći. Što on misli, da će se samo tako izvući iz ovoga samo zato što mu je otac ravnatelj? Iskreno, nadam se da hoće. Ali svejedno me strahovito živcira kako on olako shvaća čitavu ovu situaciju. - A koji kurac ti buljiš - čujem ga kako govori policajcu i uhvatim se rukama za glavu. Pronađem Kena i Landona kako stoje pokraj starijeg muškarca sa sijedom kosom i brkovima. Odjeven je u elegantne hlače, ima kravatu i imam dojam da je važna osoba. Kad Landon opazi da stojim u hodniku, krene prema meni. - Tko je to - tiho ga pitam. - Nadstojnik. - On je predsjednik koledža, zar ne? Landon izgleda zabrinuto. - Da. - Što se događa? Što je rekao - pokušavam čuti što njih dvojica govore, ali ne razabirem ništa. - Pa... Ne izgleda dobro. Napravljeno je mnogo štete u laboratoriju u kojem je bio Zed govorim o tisućama dolara štete. Povrh toga, Zed ima slomljen nos i potres mozga. Odvezli su ga u bolnicu. Krv mi uzavre. Hardin se nije tek naguravao sa Zedom. Ozbiljno ga je ozlijedio! - Osim toga, Hardin je gurnuo i profesora na pod. Jedna cura, koja studira sa Zedom, već je potpisala izjavu u kojoj piše da je Hardin došao tamo tražiti Zeda. U ovom trenutku, stvari ne izgledaju nimalo dobro. Ken se trudi spasiti Hardina od zatvora, ali nisam siguran da će u tome uspjeti. Landon duboko uzdahne i provuče prste kroz kosu. - Jedino što bi ga moglo izvući iz zatvora je to da Zed ne podnese tužbu. Čak i u tom slučaju, ne znam što će se dogoditi. U glavi mi se vrti. - Isključenje - čujem kako je rekao sjedokosi čovjek i vidim kako Ken nadlanicom trlja bradu. Isključenje? Hardina mogu izbaciti iz škole! O moj Bože, koji nered. - On je moj sin - tiho govori Ken, a ja stidljivo priđem malo bliže kako bih bolje čula. - Znam da je, ali napao je profesora i oštetio školsku imovinu. To nije nešto preko čega možemo samo tako prijeći - reče čovjek. Ludi Hardin i njegov temperament. - Ovo je katastrofa - kažem Landonu, a on nervozno kimne glavom. Najradije bih se bacila na pod i zaplakala iz sveg glasa ili, još bolje, odjurila do Hardinove ćelije i udarila ga šakom u glavu. Nijedno od toga ne bi pomoglo. - Možda možeš razgovarati sa Zedom i nagovoriti ga da ne diže tužbu - predloži Landon. - Hardin će poludjeti ako se samo i približim Zedu. Ali nije da bih gaja trebala slušati, kao što ni on nije htio poslušati mene. - Znam - odgovori Landon - ali stvarno ne znam koje bih drugo rješenje mogao predložiti u ovom trenutku. 437 Anna
Krvolocna Barbika - Možda si u pravu - pogledam opet u Kena, pa onda niz hodnik, tamo gdje je Hardin. Hardin je moj prioritet, ali stvarno se grozno osjećam zbog ovog što je napravio Zedu, za kojeg se nadam da će biti dobro. Možda bi, ako popričam s njim, stvarno odustao od tužbe, što bi uklonilo bar jedan problem. - A gdje je on? Znaš li ti - pitani Landona. - Mislim da sam ih čuo kako spominju bolnicu Grandview. - Okej. Onda prvo idem tamo. - Trebaš li prijevoz do svog auta? - Sranje. Nisam došla na kampus svojim autom. Landon prokopa po džepu, pa izvadi svoj ključ i preda mi ga. - Evo. Samo pazi kako voziš. Nasmiješim se svojem najboljem prijatelju. - Hvala ti. Nemam pojma što bih bez njega, ali s obzirom na to da vrlo brzo odlazi, pretpostavljam da ću to uskoro saznati. Ta misao me rastuži, ali potisnem je; ne mogu sada razmišljati o Landonovu odlasku. - Idem reći Hardinu što se zbiva. - Hvala ti još jednom - kažem Landonu i čvrsto ga zagrlim. Upravo kad stignem do vrata, Hardinov se glas prolomi niz hodnik. - Tessa! Da se nisi usudila ići ga tražiti - viče on. Ne osvrćem se na to, samo otvorim dvostruka vrata. - Ozbiljno ti kažem! Tessa! Vrati se ovamo! Hladni zrak vani kao da ispire njegov glas. Kako se samo usuđuje govoriti mi što da radim, i to na taj način? Što on misli, tko je? Sam je napravio ovaj nered, i to zato što nije u stanju kontrolirati svoju narav i ljubomoru. Ja samo pokušavam pomoći da se taj kaos smiri. Ima sreće što ga nisam ošamarila stoje iznevjerio obećanje koje mi je dao. Bože, kako me nekad taj dečko frustrira. Kad stignem u Grandview, žena na recepciji bolnice ne želi mi dati nikakve podatke o Zedu. Ne želi mi potvrditi da je ovdje, niti je li uopće bio ovdje. - On mi je dečko i stvarno ga moram vidjeti - kažem toj mladoj umjetnoj plavuši. Ona na odvratan način napuše balon od žvakaće gume i zavrti prstom pramen kose. On je tvoj dečko? Taj mali tetovirani - nasmije se naglas, očito mi ne vjeruje. - Da. Je - govorim odsječno, gotovo prijeteći. I sama se začudim kako opasno zazvučim. Vjerojatno je to, jer ona samo slegne ramenima i kaže: - Idi niz hodnik i skreni desno. Prva vrata lijevo - pa ustane i ode. Eto, nije bilo tako teško. Trebala bih se češće držati ovako odlučno. Odem kamo mi je rekla i nađem prva vrata lijevo. Zatvorena su, pa lagano pokucam prije nego što uđem. Nadam se da me je točno uputila. Zed sjedi na rubu bolničkog kreveta. Bez majice je, na sebi ima samo traperice i čarape. Ali lice! 438 Anna
Krvolocna Barbika - O, moj Bože - izleti mi kad ga ugledam. Nos mu je slomljen; znala sam da jest, ali stvarno grozno izgleda. Jako je natečen i oba oka su mu podlivena crnim masnicama. Prsa su mu prekrivena zavojima; jedan niz zvjezdica tetoviran ispod njegove kljucne kosti jedino je mjesto na kojem nema flastera ili posjekotina. - Jesi li dobro - krenem prema krevetu. Nadam se da se neće ljutiti na mene što sam došla ovamo, u bolnicu; naposljetku, sve ovo dogodilo se mojom krivnjom. - Ne baš - tiho kaže Zed. Ispusti duboki uzdah i prođe prstima kroz kosu, pa otvori oči. Rukom potapše mjesto na krevetu, pa priđem i sjednem kraj njega. - Tako mi je žao zbog ovoga. Hoćeš li mi reći što se dogodilo? Zed me pogleda tim svojim karamelnim očima i kimne. - Bio sam u laboratoriju. Ne u onom koji sam tebi pokazao, nego u laboratoriju za uzimanje uzoraka bilja, kad je on došao i počeo mi govoriti da ti se ne smijem približavati. - I onda? - Rekao sam mu da ti nisi njegova, a on mi je raspalio glavom o metalnu prečku. Trznem se na te riječi, gledajući mu nos. - Jesi li mu stvarno rekao da si spavao sa mnom - pitam, nesigurna trebam li vjerovati u to. - Da. Jesam. Jako mi je žao što sam to rekao, ali moraš shvatiti da me je napadao, a ja sam znao da ću ga jedino na taj način povrijediti. Sad se osjećam kao zadnji šupak zbog toga. Stvarno mi je žao, Tessa. - Obećao mi je da ti se neće približavati ako ti se ni ja ne približavam - kažem mu. - Pa, čini se da je prekršio još jedno obećanje, zar ne - reče on sarkastično. Šutim cijelu minutu i pokušavam u mislima sastaviti što ću reći. Ljuta sam na Zeda stoje rekao Hardinu da je spavao sa mnom, ali drago mi je što mi je to priznao i što se ispričao. Ne znam na koga bih se od njih dvojice trebala više ljutiti. Teško je biti ljut na Zeda, ovakvog, dok sjedi ovdje sav natučen i izudaran, a za sve te ozljede sam zapravo ja kriva. I unatoč tome, on je i dalje ljubazan prema meni. - Žao mi je što ti se stalno neke grozne stvari događaju zbog mene - kažem mu. - Nisi ti ništa kriva. Kriv sam ja, i on. Problem je u tome što on tebe doživljava kao nešto svoje, a mene to jako ljuti. Znaš što mi je rekao? Rekao mi je da sam trebao znati da ne smijem dirati ono što je njegovo. Vidiš na kakav način on priča o tebi kad nisi prisutna, Tessa. Glas mu je mek i miran, potpuno drugačiji od Hardinova. Ni meni se ne sviđa što se Hardin ponaša kao da sam njegova svojina, ali još više mi smeta kad mi to netko drugi govori. Hardin ne zna kako izraziti svoje emocije i nikad još nije ni bio u vezi. - On se samo ponaša pomalo teritorijalno. - Daj, Tessa. Ne možeš ga i dalje braniti. - Ne branim ga, nije to posrijedi. Samo ne znam što bih mislila. U zatvoru je... mislim, ne u zatvoru, nego u ćeliji na kampusu, a ti si u bolnici. Menije to malo previše. Znam da se ne bih sad trebala još i ja početi žaliti, ali stvarno mi je muka od cijele te drame, koja stalno traje. Svaki put kad pomislim da je konačno sve normalno, nešto se dogodi. To me jednostavno guši. 439 Anna
Krvolocna Barbika - On te guši - ispravi me Zed. Ali nije samo Hardin taj koji me guši. Sve me guši: i ovaj koledž, takozvani prijatelji koji su me izdali, Hardin, Landon koji me ostavlja ovdje samu, moja majka, Zed... - Ja sam si sama to sve napravila. Zed, ne bez nervoze, kaže: - Prestani se stalno okrivljavati za njegove greške. On radi sva ta sranja samo zato što mu nije stalo ni do koga osim do samoga sebe. Da mu je stalo do tebe, ne bi mi se približavao, kao što ti je i obećao. Ne bi te ostavio da ga čitavu noć čekaš na njegov rođendan... I mogao bih tako nabrajati u nedogled. - Jesi li mi ti slao poruke s njegova mobitela? - Molim? On se dlanovima odupre o krevet kako bi se malo premjestio, bliže meni. - Jebote zasikće od bola. - Trebaš li nešto? Da ti pozovem sestru - ponudim, na trenutak posve zabrinuta za njega. - Ne, spremam se otići odavde. Oni baš dovršavaju papirologiju, otpusno pismo. Čekaj, što si rekla o porukama - pita. - Čini se da Hardin vjeruje kako si mi ti slao poruke s njegova mobitela, onu noć kad mu je bio rođendan, da si me naveo da pomislim kako on dolazi, a on nije ni znao da ga čekam. - Laže. Ja to ne bih nikada napravio. Zašto i bih? - Ne znam, on misli da se trudiš navesti me da ga zamrzim ili takvo što. Zedov pogled tako je intenzivan da moram pogledati u stranu. - Ali, on to sasvim dobro i sam obavlja, zar ne? - Ne, nije tako - suprotstavim se. Bez obzira na to koliko se ljutim na Hardina i koliko me zbunjuju Zedove riječi, imam potrebu braniti ga. - On to govori samo zato da te okrene protiv mene, da pomisliš kako sam ja nekakav zlikovac, a nisam. Uvijek sam bio tu za tebe, za razliku od njega. On nije u stanju održati čak nijedno obećanje koje ti je dao. Došao je ravno k meni i napao me - i profesora! Stalno je ponavljao da će me ubiti i, da znaš, stvarno sam mu povjerovao. Da nije naišao profesor Sutton, možda bi me i ubio. Znao je unaprijed da me može nadvladati, već je to više puta napravio. Zed zadrhti i ustane. Dohvati svoju zelenu majicu sa stolice i podigne ruke kako bi je obukao. - Sranje - zavapi od bola. Majica mu ispadne na pod. Skočim i dohvatim mu majicu. - Podigni ruke koliko možeš - kažem i on ispruži ruke ispred sebe kako bi mi pomogao da ga odjenem. - Hvala - opet se pokuša nasmiješiti. - Što te najviše boli - pitam, proučavajući opet njegovo natečeno lice. - Odbacivanje - tiho odgovori. Auć. Pogledam dolje i počnem prtljati po noktima. - Nos - ponudi on drugi odgovor, u pokušaju da ublaži dojam. 440 Anna
Krvolocna Barbika - Kad su mi ga namještali. - Hoćeš li dignuti tužbu protiv njega - konačno postavim pitanje zbog kojeg sam i došla. - Naravno. - Molim te, nemoj - kažem gledajući ga duboko u oči. - Tessa, nemoj me to moliti. Nije fer. - Znam. Žao mi je, ali ako podigneš tužbu, on će morati u zatvor, i to u pravi zatvor. Od same te pomisli uhvati me panika. - Slomio mi je nos i imam potres mozga; da mi je još jednom udario glavom o one pločice, bio bi me ubio. - Ne kažem da je to u redu, ali preklinjem te. Nemoj, Zed. Ionako odlazimo odavde. Ja se selim u Seattle, a i Hardin će ići sa mnom. Zed me zabrinuto pogleda. - On ide s tobom? - Ne, mislim, da. Nećeš više morati ni misliti o njemu. Ako odustaneš od tužbe, nećeš više nikad morati ni čuti za njega. Zed me netremice gleda natečenim očima nekoliko sekundi. - Dobro - uzdahne. - Neću ga tužiti, ali molim te, obećaj mi da ćeš barem razmisliti o ovome. O svemu ovome; pomisli samo koliko bi ti život bio lakši bez njega, Tessa. Napao me je bez razloga, a ti evo čistiš njegov nered, kao i uvijek - kaže, očito veoma iznerviran. Ne mogu mu zamjeriti, ipak. On nešto osjeća prema meni, a ja protiv njega iskorištavam te osjećaje kako bih ga nagovorila da ne tuži Hardina. - Hoću. Hvala ti puno - kažem mu, a on kinine. - Da sam se barem zaljubio u osobu koja mi može uzvratiti ljubav - reče on tako tiho da sam ga jedva čula. Zaljubio? Zed mene voli? Znam da osjeća nešto za mene... ali da je zaljubljen? Njegova tučnjava s Hardinom - zbog koje je sad u bolnici - moja je krivnja. Ali, on mene voli? Pa on ima curu, a ja se stalno natežem s Hardinom. Pogledam ga iskosa i u sebi se pomolim da to govori samo zato što je pun lijekova protiv bolova.
441 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
- Vidimo se doma, Tessa - kaže Landon, a Tessa i ja izađemo iz tatina auta pa krenemo prema mom. Pogledam ga preko ramena i dobacim mu ispod glasa jedno lijepo “jebi se”. - Pusti ga na miru - upozori me ona i nestane u mom autu. Kad uđem unutra, uključim grijanje i zahvalno je pogledam. - Hvala ti što ideš kući sa mnom, pa makar to bilo samo za jednu noć. Tessa samo kimne i nasloni glavu na bočni prozor. - Jesi li dobro? Žao mi je zbog ovoga danas, ja... - započnem. Ona uzdahne, prekidajući me. - Samo sam umorna. Dva sata kasnije, Tessa spava na krevetu, grleći jastuk, s koljenima pridignutim prema prsima. Čak i kad je ovako iznurena, toliko je lijepa da me ostavlja bez daha. Meni je još prerano za spavanje, pa odem do ormara i izvadim Ponos i predrasude koje mi je poklonila. Svjetložutim markerom označeno je puno više rečenica nego što bih očekivao. Legnem kraj nje i počnem čitati označene odlomke. Jedan mi zapne za oko: Malo je ljudi koje stvarno volim, a još manje onih o kojima imam dobro mišljenje. Što više svijeta upoznajem, to sam nezadovoljniji njime; i svaki dan samo potvrđuje moje uvjerenje da je ljudska narav nepostojana, i tek u neznatnoj mjeri povezana s vrlinom ili razumom. Ovo se svakako odnosi na naše starije dane. Sada je mogu zamisliti kako, neraspoložena i zbunjena, sjedi na svom majušnom krevetu u onom domu s fluorescentnim flomasterom i romanom u ruci. Pogledam je i zasmijuljim se malo na njezin račun. Prelistavajući stranice, vidim da tu postoji neki obrazac; pa ona me prezire. Znao sam da je tako bilo, u ono vrijeme, ali čudno mi je sada sjetiti se toga. B;osn;aun;it;ed Pred tobom je vrlo nesretan izbor, Elizabeth. Od ovog dana moraš postati strancem jednom svom roditelju. Tvoja majka te više nikad nete htjeti ni pogledati ako se ne udaš za gospodina Collinsa, a ja te više neću ni pogledati ako to učiniš. Njezina majka i Noah. Ljutiti ljudi nisu uvijek mudri. Kakva istina... Manjka mi to zadovoljstvo da te razumijem. Nisam ja razumio ni samoga sebe, dovraga, a zapravo se ni sada ne razumijem. Mogla bih mu ja oprostiti njegov ponos, samo da on nije tako uništio moj. To je sigurno podcrtala onog dana kad sam joj rekao da je volim, pa to povukao. Znam da je tako. Moram naučiti biti zadovoljan time što sam sretniji nego što zaslužujem. Lako je to reći, Tess. Zelja za plesanjem izvjestan je korak ka zaljubljivanju. Vjenčanje. Znam. Sjećam se kako je blistala i kako se pravila da je ne boli kad bih joj nagazio na nogu. Svi mi znamo kako je on ohol, neugodan čovjek; ali tebi to neće značiti ništa ako ti se on stvarno sviđa. To i dalje vrijedi. Ovo zvuči kao nešto što bi joj rekao i Landon, a možda već i je. Do ovog trenutka, nisam ni znao tko sam. Ne znam na koje se od nas dvoje ova rečenica više odnosi. U svakoj prirodi, vjerujem, postoji tendencija ka nekom određenom zlu, urođeni defekt, koji čak ni najbolje obrazovanje ne može prevladati. 442 Anna
Krvolocna Barbika A tvoj defekt je sklonost tome da svakoga prezireš. A tvoj, odgovori ona s osmijehom, je da svakoga namjerno pogrešno razumiješ. Svaki sljedeći dio sve točnije pogađa istinu, i ja prelistam knjigu natrag na početak. Nije ona loša, ali nije ni toliko lijepa da joj ne mogu odoljeti, a trenutno nisam raspoložen upuštati se s gospođicama koje se tako lako uvrijede. Jednom sam rekao Tessi da ona nije moj tip - koji idiot sam bio. Mislim, pogledaj je: ona je definitivno svačiji tip, čak i takvim budalama koje su preglupe da to shvate na prvi pogled. Listam stranice i pregledavam bezbrojne označene rečenice koje se tiču nas dvoje i toga što ona osjeća prema meni. Ovo je najbolji dar koji ću ikada dobiti, to je prokleto točno. Začarala si me, i moje tijelo i dušu. Ta mi je rečenica najdraža, citirao sam je jednom Tessi kad smo se uselili u ovaj stan. Nabrala je nos na moj otrcani citat, nasmijala mi se i bacila komadić brokule na mene. Uvijek me gađa nekim sranjem. Ali ljudi se toliko mijenjaju, da ćeš uvijek u njima pronaći nešto novo što možeš promatrati. Ja sam se promijenio nabolje, zbog nje, otkako sam je sreo. Nisam savršen, naravno, ni blizu tome, ali mogao bih jednom postati takav. Kako malo trajne sreće može zapasti par koji se zbližio samo zato što je njihova strast bila jača od njihove vrline. Ova mi se rečenica uopće ne sviđa. Točno znam što joj se motalo po glavi dok je ovo podcrtavala. Nastaviti dalje... Ženska je mašta veoma brza; učas s divljenja preleti na ljubav, a s ljubavi na brak. Hajde, barem Tessa nije jedina kojoj mozak tako šašavo funkcionira. Jedino će me najdublja ljubav natjerati da položim bračni zavjet. Izostavila je drugi dio rečenice, koji kaže: i upravo zato ću ostati usidjelica. Jedino će me najdublja ljubav natjerati da položim bračni zavjet. Hm... Nisam siguran da bi mene i to natjeralo. Nema šanse da postoji ljubav dublja od ove koju osjećam za ovu curu, ali zbog toga se moji stavovi o braku nisu promijenili. Ljudi se danas ne žene zbog pravih razloga, kao što nikada i nisu. U prošlosti to je bilo zbog statusa ili novca, a danas uglavnom zato da ne ostanu usamljeni i jadni - a upravo tako se ipak osjeća gotovo svaka osoba u braku. Odložim knjigu na stolić kraj kreveta pa ugasim svjetlo i legnem na madrac, bez jastuka. Rado bih joj ga uzeo i stavio ga pod glavu, ali ona ga i dalje čvrsto grli, a ja je ne želim buditi. - Hoćeš li molim te prestati biti tako tvrdoglava i vratiti se sa mnom u Englesku? Ja bez tebe jednostavno ne mogu - šapnemjoj dok spava, prelazeći palcem preko njezina vrućeg obraza. Jedva čekam zaspati i konačno se dobro naspavati, s njom pokraj sebe.
443 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Kad se probudim, Hardin je ispružen ukoso preko kreveta, s jednom rukom preko lica, s drugom koja visi preko ruba madraca. Njegova majica na menije natopljena znojem i osjećam se odvratno. Brzo ga poljubim u obraz i požurim u kupaonicu. Kad se otuširam i vratim, Hardin je budan, kao da me je čekao. Nasloni se na lakat. - Bojim se da će me izbaciti - kaže. Začudi me kako mu zvuči glas, ali još više me začudi to što je rekao. Sjednem kraj njega na krevet, a on niti ne pokuša strgnuti ručnik s mog tijela. - Stvarno? - Aha. Znam da je to glupo - započne on. - Ne, nije glupo. Svatko bi se na tvom mjestu jednako bojao, znam da bi. U redu je što te je strah. - Što da radim ako me više ne puste studirati na Sveučilištu Washington? - Idi na drugi koledž. - Želim se vratiti kući - reče, a meni srce potone. - Molim te, nemoj - tiho mu kažem. - Moram, Tessa. Ne mogu si priuštiti školovanje na koledžu na kojem mi tata nije ravnatelj. - Naći ćemo već neki način. - Ne, ovo nije tvoj problem. - Je, baš je. Jer ako odeš u Englesku, više se nećemo vidjeti. - Moraš ići sa mnom, Tessa. Znam da to sad ne želiš, ali moraš. Ne mogu biti opet razdvojen od tebe. Molim te, hajde sa mnom. Riječi su mu tako nabijene emocijama da gotovo zanijemim od osjećaja. - Hardine, nije to baš tako lako. Ali ljudi se toliko mijenjaju, da ćeš uvijek u njima pronaći nešto novo što možeš promatrati. Ja sam se promijenio nabolje, zbog nje, otkako sam je sreo. Nisam savršen, naravno, ni blizu tome, ali mogao bih jednom postati takav. Kako malo trajne sreće može zapasti par koji se zbližio samo zato što je njihova strast bila jača od njihove vrline. Ova mi se rečenica uopće ne sviđa. Točno znam što joj se motalo po glavi dok je ovo podcrtavala. Nastaviti dalje... Ženska je mašta veoma brza; učas s divljenja preleti na ljubav, a s ljubavi na brak. Hajde, barem Tessa nije jedina kojoj mozak tako šašavo funkcionira. Jedino će me najdublja ljubav natjerati da položim bračni zavjet. Izostavila je drugi dio rečenice, koji kaže: i upravo zato ću ostati usidjelica. Jedino će me najdublja ljubav natjerati da položim bračni zavjet. Hm... Nisam siguran da bi mene i to natjeralo. Nema šanse da postoji ljubav dublja od ove koju osjećam za ovu curu, ali zbog toga se moji stavovi o braku nisu promijenili. Ljudi se danas ne žene zbog pravih razloga, kao što nikada i nisu. U prošlosti to je bilo zbog statusa ili novca, a danas uglavnom zato da ne ostanu usamljeni i jadni - a upravo tako se ipak osjeća gotovo svaka osoba u braku. Odložim knjigu na stolić kraj kreveta pa ugasim svjetlo i legnem na madrac, bez jastuka. Rado bih joj ga uzeo i stavio ga pod glavu, ali ona ga i dalje čvrsto grli, a ja je ne želim buditi. 444 Anna
Krvolocna Barbika - Hoćeš li molim te prestati biti tako tvrdoglava i vratiti se sa mnom u Englesku? Ja bez tebe jednostavno ne mogu - šapnem joj dok spava, prelazeći palcem preko njezina vrućeg obraza. Jedva čekam zaspati i konačno se dobro naspavati, s njom pokraj sebe.
445 Anna
Krvolocna Barbika
Tessa
Kad se probudim, Hardin je ispružen ukoso preko kreveta, s jednom rukom preko lica, s drugom koja visi preko ruba madraca. Njegova majica na menije natopljena znojem i osjećam se odvratno. Brzo ga poljubim u obraz i požurim u kupaonicu. Kad se otuširam i vratim, Hardin je budan, kao da me je čekao. Nasloni se na lakat. - Bojim se da će me izbaciti - kaže. Začudi me kako mu zvuči glas, ali još više me začudi to što je rekao. Sjednem kraj njega na krevet, a on niti ne pokuša strgnuti ručnik s mog tijela. - Stvarno? - Aha. Znam da je to glupo - započne on. - Ne, nije glupo. Svatko bi se na tvom mjestu jednako bojao, znam da bi. U redu je što te je strah. - Što da radim ako me više ne puste studirati na Sveučilištu Washington? - Idi na drugi koledž. - Želim se vratiti kući - reče, a meni srce potone. - Molim te, nemoj - tiho mu kažem. - Moram, Tessa. Ne mogu si priuštiti školovanje na koledžu na kojem mi tata nije ravnatelj. - Naći ćemo već neki način. - Ne, ovo nije tvoj problem. - Je, baš je. Jer ako odeš u Englesku, više se nećemo vidjeti. - Moraš ići sa mnom, Tessa. Znam da to sad ne želiš, ali moraš. Ne mogu biti opet razdvojen od tebe. Molim te, hajde sa mnom. Riječi su mu tako nabijene emocijama da gotovo zanijemim od osjećaja. - Hardine, nije to baš tako lako. - Je, lako je. Lako je - mogla bi naći posao kakav i sada radiš, možda bi čak i više zarađivala, i upisati se čak i na bolji koledž. - Hardine... Usredotočim pogled opet na njegovu golu kožu. On uzdahne. - Ne moraš odmah odlučiti. Gotovo bih mu rekla da ću spakirati stvari i otići s njim u Englesku, ali ne mogu. Zasad, ostat ću kukavica kakva i jesam i ostavit ću svoje vijesti o Seattleu za neki drugi dan. Prevrnem se na bok, a on me zagrli. I opet me je naveo da se uvučem u krevet s njim ujutro. Ali utješiti ga, menije to prioritet, a ne rutina. - Vlasnik, Drew, izgleda kao kreten, ali zapravo je prilično cool - kaže mi Hardin dok prilazimo maloj zgradi s fasadom od opeke. Nad glavom mi zazvoni zvonce kad Hardin otvori vrata i mi uđemo. Steph i Tristan su već ovdje. Steph sjedi na kožnom naslonjaču, a Tristan pregledava nešto što izgleda kao... katalog s tetovažama? - Dugo vam je trebalo - klikne Steph i gurne nogu prema nama dok Hardin i ja prolazimo, a on je uhvati za čizmu na vrijeme, prije nego što me je dotaknula. 446 Anna
Krvolocna Barbika - Već si naporna, vidim - okrene on očima i pokuša me povesti do Tristana, ali ja izvučem ruku iz njegove i stanem kraj Steph. - Dobro je njoj i sa mnom - kaže mu ona, a on samo napravi grimasu i ne kaže ništa. Hardin stoji kraj Tristana, nekih tri metra dalje, uzima veliki crni fascikl poput onog kojega drži i Tristan i počne prelistavati. - Nisam te još vidio ovdje. Tip me pogleda odozdo, dok briše površinu Stephina golog trbuha ručnikom. - Kad nikad nisam ni bila ovdje - odgovorim mu. - Ja sam Drew. Ovo je moja radnja. - Drago mi je. Ja sam Tessa. - Hoćeš si i ti nešto napraviti danas - nasmiješi se on. - Ne, neće - dobaci Hardin umjesto mene, prilazeći i stavljajući mi ruku oko Struka. - Ona je s tobom, Scott? - Da, je - kaže Hardin i privuče me bliže. Očito se pravi važan sa mnom. Rekao mi je da se Drew doima kao kreten, ali meni se čini posve simpatičan. - Super, čovječe, super. Bilo je i vrijeme da si nađeš curu - nasmije se Drew. Hardin se malo opusti, ali ne skida ruku s mene. - A zašto ti ne bi nešto još napravio, hombre? Zvuk zujanja ispuni prostor i ja gledam u čudu kako pištolj za tetovažu polako prelazi po njezinoj koži. Drew briše višak tinte ručnikom i nastavlja. - Pa, i mogao bih - kaže mu Hardin. Pogledam ga i on pogleda u mene. - Stvarno? Što bi si stavio - pitam ga. - Još ne znam. Nešto na leđa. Hardinova leđa su jedini dio tijela na kojem nema tetovaža. - Stvarno? - Aha. On nasloni bradu na vrh moje glave. - Kad već govorimo o poslu, gdje su ti nestali piercinzi - pita ga Drew, umačući pištolj u malu plastičnu šalicu punu tinte. - Prerastao sam ta sranja - slegne ramenima Hardin. - Ako mi zabrlja ovo zbog toga što brblja s tobom, ti ćeš mi platiti tetovažu - kaže Steph Hardinu, a ja se nasmijem. - Neću ti ja platiti to sranje - kažu uglas Hardin i Drew. Tristan nam se konačno pridruži i privuče stolicu kako bi sjeo kraj Steph; uzme je za ruku. Gledam u malu, svježe tetoviranu skupinu ptica iscrtanu na Stephinoj koži. Zapravo je zgodno to kako su crteži raspoređeni. Drew joj doda ogledalo da može bolje vidjeti kako izgleda. - Sviđa mi se smije se ona, pa vrati ogledalo Drewu i uspravi se u naslonjaču. - Što ćeš si tetovirati, Hardine - pitam ga tiho. - Tvoje ime - nasmiješi se on. U šoku, ustuknem korak otvorenih usta. - Zar ne bi htjela da to napravim - pita me. 447 Anna
Krvolocna Barbika - Ne! To je... Ne znam, to je skroz ludo - šapnem mu. - Ludo? Nije baš ludo. To ti pokazuje da sam ti posvećen i da mi ne treba prsten ni bračni zavjet da ostane tako. Glas mu je tako jasan da nisam više sigurna šali li se ili je ozbiljan. Kako smo sa zafrkancije u tri minute došli na bračne zavjete? Uvijek je tako s nas dvoje, pa sam se dosad valjda trebala i naviknuti. - Spreman, Hardine? - Naravno. Hardin se odmakne od mene i svuče majicu preko glave. - Citat - izgovori Drew naglas ono što sam pomislila. - Stavi mi ga točno preko vrha leđa. Napiši: ‘Od ovog dana, više nikada ne želim biti odvojen od tebe’. Slova neka budu oko tri centimetra i napravi to onim svojim cool rukopisom - uputi ga Hardin i okrene leđa Drewu. Od ovog dana, više nikad ne želim biti odvojen od tebe... - Hardine, možemo li na sekundu popričati o ovome, molim te - pitam ga. Ma on je sigurno doznao da se planiram odseliti u Seattle i sad me izaziva stavljajući ovu tetovažu. Rečenica koju je odlučio tetovirati je savršena, ali okrutno ironična, budući da mu već danima krijem kako se namjeravam odseliti. - Ne, Tess, stvarno to želim napraviti - kaže on, odbijajući razgovor. - Hardine, ja stvarno mislim da... - Nije to ništa, Tessa, pa nije mi ovo prva tetovaža - šali se on. - Samo hoću reći da... - Ako ne zašutiš, istetovirat ću si tvoje ime i tvoj broj zdravstvenog osiguranja preko čitavih leđa - smije se on, ali imam dojam da bi tu prijetnju i ostvario, samo da mi pokaže. Šutim i pokušavam smisliti što da mu kažem. Trebala bih mu jednostavno ovdje i sada sve reći, prije nego što ga Drew i dotakne tintom. - Hajde, dođi ovamo i primi me za ruku - smješka mi se, pružajući ruku prema meni.
448 Anna
Krvolocna Barbika
Hardin
Tessa me stidljivo uhvati za ruku, a ja je privučem bliže k sebi. - Prestani se micati - ispali Drew. - Ne mogu tako raditi. - Boli li - tiho me pita ona. Nevinost u njezinim očima uvijek me očarava, sve do današnjeg dana. Prošlu noć je bila na koljenima preda mnom, a dvadeset sati kasnije obraća mi se kao da sam malo ranjeno dijete. - Da, užasno boli - slažem. - Stvarno - lice joj se odmah promijeni od brige. Ja volim taj osjećaj bockanja igle za tetovažu na koži; više me to ne boli, nego opušta. - Šalim se, bejbi, ne boli uopće uvjeravam je, a Drew, kreten kakav je, iza mojih leđa ispusti zvuk kao da se upravo guši od smijeha. Tessa se zahihoće, a ja podignem ruku i pokažem Drewu srednji prst. Nisam je namjeravao nazvati bejbi baš tu, ispred Drewa, ali živo mi se jebe što će on misliti. Uostalom, znam posve sigurno da je i on potpuno poblesavio za curom s kojom je prije par mjeseci dobio bebu, pa ne može mene zajebavati. - Još ne vjerujem da ćeš to napraviti - govori ona dok Drew melemom premazuje novu tetovažu. - Napravljeno je - podsjetim je, a ona mi izgleda zabrinuto dok gleda u svoj mobitel. Nadam se da Tessa neće sad od ove tetovaže raditi neku veliku priču; pa nije to tako ozbiljna stvar. Imam čitavu hrpu tetovaža. Ova je za nju i nadam se da joj je drago. Meni svakako je. - Gdje su, dovraga, Steph i Tristan - pogledam kroz prozor radnje tražeći pogledom kričavo crvenu Stephinu kosu. - Da ih odemo potražiti - predloži Tessa dok ja plaćam Drewu i obećavam mu kako ću se vratiti da mi napravi jednu veliku te- tovažu, preko čitavih leđa. Gotovo ga odalamim kad mi predloži da napravi Tessi nešto na trbuhu ili oko ramena. - Mislim da bi mi baš dobro stajao metalni ring u nosu - smije se Tessa dok izlazimo van. Nasmijem se na samu ideju o tome i zagrlim je oko struka, dok kraj nas posrće neki bradati muškarac. Na sebi ima prljave traperice i iznošene cipele, i debelu vestu zalivenu pićem. Po mirisu, rekao bih da je votka. Tessa naglo stane, a i taj čovjek. Nježno je povučem za sobom. Ako ovaj pijani beskućnik misli da joj može prići i korak bliže, ja ću ga... Ali ona tada izgovori to, čudnim glasom i tako tiho, gotovo šaptom, a ja gledam kako joj boja nestaje iz lica. - Tata?
449 Anna
Krvolocna Barbika
Zahvale
I evo nas opet, druga knjiga pročitana. Dvije smo sredili, još ostaju dvije. Okej, pokušat ću ovo odraditi, a da se ne raspekmezim kao onda kad sam pisala zahvale za prvu knjigu. (Ne kažem da ću uspjeti, ali vrijedi pokušati.) Prvo, želim zahvaliti svome mužu, koji mi je nastavio pružati podršku dok sam sate i sate provodila pišući pa tvitajući, pa pišući i opet tvitajući, pa pišući iznova. Potom, zahvalu dugujem mojim Afternatorima (Poslijesvegaovcima?). Svi ste mi najvažniji, i još ne mogu doći k sebi od sreće što sam od vas dobila takvu podršku. (Evo i suza!) Svaki tweet, svaki komentar, svaki selite koji ste mi poslali, svaka tajna koju ste sa mnom podijelili, učinila nas je pravom obitelji, kakva smo sada. Svi vi koji ste tu od samog početka (iz dana Wattpada) znate da je među nama uspostavljena veza koja se uopće ne može objasniti. Mi ćemo se najbolje sjećati kako je to bilo kad su se Tessa i Hardin prvi put poljubili. Znate i sami koliko mi je živaca pojelo čekanje na svaki novi update - sjećate se kako ste pisali komentare tipa OMH HARTYSH SHJD, a i vi i ja smo točno znali što to znači. Ne mogu vam nikad dovoljno zahvaliti, i nadam se da u vašim srcima Hardin zauzima isto mjesto kao i naš Harry. Toliko toga dugujem Wattpadu. Nemam pojma što bi sada bilo sa mnom da nisam pronašla tu platformu. Ashleigh Gardner, ti si uvijek tu za mene, za sva moja nabacana pitanja i sve savjete o životu. Postala si mi prijateljicom, i tako mi je drago što mogu računati na tebe. Candice Faktor, ti me uvijek podržavaš i boriš se sa mnom za onu viziju na kojoj je izrastao serijal Poslije svega, i toliko ti zbog toga dugujem. Nazia Khan, zbog tebe je moj život lakši iz dana u dan i sretna sam što te imam za prijateljicu. Wattpad je moj prvi dom i uvijek će ostati moja omiljena platforma za pisanje. Adame Wilsone, najbolji i najduhovitiji urednik na svijetu, ti si sljedeći, prijatelju. Znam da te izluđujem svojim referencama na fanove i Sumrak sagu te da te gnjavim čime god stignem. Uhvatio si se teškoga posla kad si prihvatio Poslije svega (i mene), i pretvorio moju knjigu u najlaganije, najugodnije iskustvo. (Iako mi šalješ posao i dok sam na 1D koncertu LOL). Hvala ti za sve. Još dvije, dakle! Gallery Books, hvala vam što ste vjerovali u mene i moju priču. Zbog vas su moji snovi postali stvarnost. Kristin Dwyer, uvijek mi čuvaš leđa i pomažeš da ne poludim! Golemo hvala lektorima i produkcijskom timu koji radi na ovom serijalu: Steve Breslin i ekipo, znam da vam nije bilo lako, ali vi ste nevjerojatni! One Direction, možda i jesam udana i imam 25 godina, ali nema dobne granice da se nešto voli. Svu petoricu vas volim pune tri godine, a vi ste za mene toliko učinili, čak i ako ne računam inspiraciju koju ste mi dali za ovaj serijal. Hvala vam, dakle, što ste mi pokazali da je u redu ostati vjeran sebi.
450 Anna