Stjepan pavicic porijeklo stanovništva vinkovackoga kraja by Mesic

STJEPAN PAVIČIĆ.

P ORIJEKLO STANOVNISTVA VINKOVAČKOGA KRAJA

UVOD

ovoj radnji postavljen je zadatak da se prouči nastanjivanje zemlji· šta srednjega dijela Pobosu&a i susjednoga Povučja, uglavnom nekadaš· njega vinkovačkog i vuko.var~koga koiara, koliko :mu lež,i ,U susjedstvu, da se ~tvrdi razvitak ,toga stanovništv·a za doturskoga vremena i onda onoga poslije njihova raspada do sadašnjih dana. Za taj rad postoje u prvom redu djela maduske župe koja je u dotursko vrijeme obuhvatala taj dio Pobosuća i Povučja, a od početka osamnaestoga stoljeca'nalaze se vec i 'službeni .popisi stanovništva koje 'su 'vodile posjedničke -i vojne vIa8ti~ a pogotovu ona ,'~rkvena po žup·ama. Kad se, to staro .stanovništvo utvrdi, ostaje vrlo važno pita~je II _kakvoj je- .snazi ono bilo prešlo iz tursk9g'a vremena. II to 'DOVO stanje, kako se ono bilo prilagodil<l n<lvim prilikama, koje su tu nove društvene sile dje, lovale i koliko su one unaprijedile to st'anovništvo.

U cijelom tom radu ostaje ipak glavni zadatak da se prouči svaka po· jedina porodica koliko se. ona uspjela da o.drži, da li se oha dobro, 'slabije ili slabo razvijala i koliko je uznapredovala. U vezi s tim du~nost je ovoga rada bila i u tome da se utvrdi i poJava kidanja zadruga, cijepanja imetka, useljavanje novih porodica i veliki, porast novoga stanovništva. Zadatak je ove radnje i u .tom da utvrdi odakle su porijeklom ti novi do· , selj,enici" kakav je njihov napredak i kakav su oni učinak izveli' na staro stanovništvo. Naredno je pitanje bilo kako su se starosjedioci i ti dose· ljenici bili saživjeli. Brojčano st'anje na tom tlu 11'zeto je prema popisu stanovništva iz go~ dine 1950, te će prema današnjim prilikama biti nekih malih razlika.

149

VINKOVCI I

Položaj na kojem se nalaze današnji Vinkovci II srednjem je vijeku, II vremenu prije Turaka, zauzimalo mjesto Sveti Ilija, u'macl1žarskoIil službe,nom jeziku nazivano Szentelius, Szentilya. To ime nastalo je po župnoj crkvi na tom tlu koja je- nosila tu posvetu, ina,če ·čestu II to vrijeme jer je ratarsko stanovništvo toga sveca mnogo poš'tov-alo kao zaštitnika od bure i gromova. Prvi spomen toga naselja pada II godinu 1332., i to onom prilikom kada je papin poslanik, leg~t" kupio po ,našim krajevima crkveni porez. On je polazio 'od župe do župe, a tO'čno je II pet godina vodio popis skupljenog novca. Iz toga popisa -vidi: se II prvom redu koja su mjesta II to vrijeme imala župne crkve, gdje su se ona točno nalazila i kolika je bila ll, to vrijeme njihova imovinska snaga. Tom prilikom taj službeni papin činovnik z.abilježio je, koJiko je mogao, naziv toga mjesta i crkvenu POM svetu. Iz tih njegovih bilježaka vidi se u prvom redu ime naselja, a zatim koji su putovi 'll to vrijeme postoJa1;, Iz toga se l'a'zabira da je tn naselje na pnložaju na knjem se nalaze k~s~iJi Vinknvci n početku četrnaestoga stolje~a ~i19 ~,azival}o s~~~beno sam~: ,po prk,ye:noj ,posvetL Taj papin le": gat_ našaO' je II 'toJ ~upi raz~jernn vrlQ veliku -'svotu crkvenoga, poreza, od prilIke onoiiku kriliku je hio skupio 'u najvećim naseljima vukovske žu~ p'e, a 'nešto jaču je dobio satrlO' u podgrađu u 'Vukovaru: -Sa'm taj posjed biG je isprva 'pripadaO' Vu:kovskoj župi, a iz nje su ga dvorskom" daro,y~ nicom' bili oko l300. stekli Gorjanski, i to oni tf Botoš'evoj grani. U riji"-' hovim rU!kama"zabilježen je 1355,1396. i 1455. Druge od tih godina spominjll_ se n, t.ome mjestu nedjeljni 8,ajmovi.1, Samo to mjesto pripadalo je u:.14. Lp. 15. stoljećl,l-.u_skupinu nas~lja, kojiI~a je sxedi,šte"bilo Ivankovo. Spomen'uti sajmovi bit će ono vrelo koje je tom,e trgovištu bilo d~nijelo veliki dnhodak 'što se vidi II računima papina legata. Otud'a se razabira da s'-u:'se"na 'tnm -tlu u tn dotursko' vrij-enie našli i mnogobrojni obrtnici i trgovci koji 'su stjecali svojim 'rado'in velike,' "dohotke.' ,Kao susjedno selo spominju se -Svetom,'Jliji Križevt}i (Keresztur) koji:i danas p6stoje p'ored Vinl,ovaca u pravcu prema' Iv'ankovu. K.ako se -vidi, cr~va sv. Ilije hil~, je sagrađena llajlt.asnije u trinaestom stoljeću prema, tadalšnjem broju stanovništ~a. Ona je, bi~a razmj~r~o prostrana jer' jeinogla poslužiti kroz nekoliko stolJeća prije Turaka, a opet se i po turskom raspu upotrebljavala'još 'u'18. st. Još prije' Turaka -s'agrađen je ,ll toj' 'crkvi n'ovi' oltar i posvećen je' sv. Vinku. Bit -će da je 'to učinje~o jer s'e bliz,u 'stare crkye razvila' ulica koJa . je 'naizvana Vinkova. Prema 'toine ve'ć su ,se II -to -VIrijeme p'o'čela stvarati dva imena od kojih je jedno, ono staro, ,bilo ,prema crkvenoj ,posveti, a drugo, ono nov-o, prema ulici koja je jamačno s vremenom postala novo središte cijeloga naselja. Ono je stoga i nadjačalo i pred turski dolazak ono je i potiskival,o onaj pr~otlli naziv. Zapisano je 1691. u ,nabrajanju 1

150

Cs5nki. Magyarors~·ag tortenelmi foldrajza, '351, 368;

sela izmedu IV'ankov'a i Tordinaca. Ipak se -, na tom', tlu sa.čuvalo i ono staro ime, za samu staru crkvu, te,se svetac sv. Ilije i dalje za -Turaka sla~ vio. Oko te stare crkve bilo je od starine' prema tadašnjem običaju ure~ đeno i groblje. Sudeći po tome oko crkve nalazio se povelik .prosto.· .određen za tu svrhu. Zauzimao, je, ono ponešto viSe zemljište na kojem je u starije vrijeme, nekako u 13. stoljeću,. bila izgrađena crkva sv. Ilije. Na tom tlu ono je bilo najviše i vrlo podesno za tu svrhu. Okolni starosjedioci bili su u po·četku 18. st. prenijeli nazive obiju oltara .spomenute crkve, i to 'groblje službeno je naziv·ano po njima, u latinskom: :coemeterium: saD·cti Eliae et Vincen'tii, u.' hrva:tskom gr-ohlje ,SV. Hije i Vinka. U tome naslovu dosljedno je bila sačuvana prednost stare posve,te sv.' Iliji. To staro groblje potrajalo je duboko u 18. st., pa kada je napuštena ta stara crkva, preneseno je i ono na novi položaj. Kada je hila sagrađena u Vinkovcima, nova crkva, ova stara napuštena je, te su·u njoj uklonjeni oltari. Ona je tada izgubila svoj prvotni zadatak i ,dugo je vremena p,oslužila kao magazin. U novije vrijeme' otkupljena je i preopravljena je opet u bogomolju. . Il Vinkovačko područje iznosi oko 10.000 jutara od čega je jedan dio šuma, ·a drugi je ratarskotlo. U starije vrije~e hila je ,šUIna na' tom' području još mnogo jača, i io II svim dijCIovima. Na onom ratarskom tlu postojala su i naselja koja nisu, bila dio Svetoga Ilije, nego su, činila po~ sebne male posjede, a oni su ,češće mijenjali posjednike. Tlo II današnje.m vinkova,čkom području nije svuda jednake ratarske vrijednosti. N~jhoIJe Je II sjeverozap,adnom dijelu, onda u sjevernom prema Nuštru, a 'dobro je i ono pod Rokovcima. Najslabije je ono pored Bosnta, ali i tu ima poJedinih visokih greda.' Na toj zemlji izvan Svetoga Ilije i kasnijih .vinkovaca zabilježeni su prije turskogagospodstya posjedi ~a sjeverozapadnoj strani Draganovci, rta ,zapadnoj Borinoi, na južnoj Liskovac, Zalužje, Novak, Bazijai, Kunovci, Petrovci i Drakširwi" Ila istočnoj 'na lijevoj ,strani Bosuta Trbuš~nci i na sjevernoj prema Nuštru Žankovac. Na toj strani zapisano je 1702. selo Ervenci koje nije spadalo u područje Vinkovaca. lJ to vrijeme postojalo je južno od Borinaca .i selo J akohovci. Sva su ta' 'sela zabilježena, i to ona prva: u madžarsko,ga povjesničara ,Csankija,l a ,'ova poslj.ednja dva u Starinarn,a naše Akademije. 2 Posjed Sveti IIija donosio je .svome posjedniku. velike pribode i stog·a je mnogo ,tražen, a zbog,toga je i češće mijenjao gospodare. U'ranije vrijeme poslije Gorjaiiskih, i to Botoševe strane, -stekli su ga dšanski. -Sentem.agoci , koje su naslijedili Talovci. Oni su u svojoj vlasti držali i posjed Svetoga Ilije i veći dio onih malih u okolini, ·a poslije Talovaca stekli suihdrugi Gorjanski. Kada su oni II svim ayojim granama hili o'lt:o 1500. izumrli, mijenjali su se, na tom, tIu posjednici iz tada moćnih porodica. 1 !:

Mag-yarorszag tortelnlHmi foldrajza a 'Hunjyadiak koraban, 270, 381. Starine XXX.

151

Turci: su 'se- u svojem osvajanju ,bili Svetom Iliji približili već, 1526, a taj su kraj biIi potpuno zauzeli 1536. kad·a im je u ruke palo cijelo područje do Požege. U tom ratovanju oni su se- dulje -zadržali pod Osijekom gdje su morali načiniti preko Drave dugi most te je -zbog' toga' njihova velika vojska tu horavila duže vrijeme, zbog čega su se hr-vatski starosjedioci od Drave do Vuke gotovo II potptmom hrojurasuli. To nestajanje starinaca hrvatskih zahvatilo je -čak i, Markušicu, ',Gahoš i Ostrovo', 'a zaustavljeno je, tek na području Svetoga Ilije, ili' Vinkovaca .. Od Drag,movaca južno od Ostrova, Borinaca i .Jarmine počinjalo je poslije tursko-ga prodora ono područje na kojem su -se odr,žali hrvatski starosjedioci., Na onom ,zemljištu od Ostrova, Gahoša i Markušice dalje na sjever Turci su nastanili svoje ·stočare Srbe dovedene iz krajev·a s jedne i' s druge strane Gornje Drine. Do turskoga rasp a 1691. na zemljištu što ga danas obuhvataju Vinkovci održ'alo se hrvatsko stanovništvo osim u Vinkovcima još i u Draga-: novcim·a. i Borineima sa 'zapadne strane, u 'lakobovCima prema Ivankovu~' u Krnjašcima i Liskovcu prema Ivankovu uz' Bosut, u Zal11žju i Kunjevcima prema Rokovcima, u Trhušancima s lijeve strane Bosuta i u Ervencim'a prema Nuštru. To seosko staro sfanovništvo preselilo je poslije turskoga rasula na tom zemljištu u Nove Vinkovce. Za t~rskoga gospodstva II sami~ Vinkovcima mora da je pored katoličkoga 'stanovništva bilo i nešto muslimana; U sokaku u' ko,jem 'su 'moji stari živjeli imali su 'od st-arine svoj~ kuću i Š_ajrtovići koji·su zimli da !!lU hIr p'radjedovi okO- '1700. sa islama prešli na katoličku vjeru, 'a to da su načinili i neki drugi, koji su v_e~ bili izumrli. III

Poslije turskoga raspa Vinkovci su imaH otprilike ov,akav izgled: postojala jeVinkov·a ulica (zapravo Vinkov s(jkak) pored crkve sa zapadne strane, onda d~'setak kuća toj crkvi na",istok i na' sjever. Prema jugu" u to vrijeme bili su' sami prazni prostori. Kako se vidi Vinkovci su hili u to vrijeme maleno naselje, mnogo manje nego susjedno' Ivankovo, :ali' su imali ipak neko znače~je jer su' imali i zidanu crkvu., Pored toga bilo _je' tu dovoljno 'zemlje za ,ratarsku obradu i u prvoj hlizini dosta šume II Crnom gaju prema sjeveru i u 'Kunj"evcima" prema jugu. Ubrzo' poslije 'tursko'ga raspa na tom zemljištu 'počelo je nastanjivanje Vinkovaca. Novo stanovništvo dala su u prvo'm "redu: ona sela koja- su se nalazila u najbližoj okolini izvan podru'čja naselja: Svetoga' Ilije. To su bili Dra'ganovci i Borinci, Liskovac', Krnjašci i Ja:kohovci, onda Zalužje i Petrovci~- Trhušanci i Ervenci:, Od, tih- starih sela 'bili s'u ~najjači Ervenci sa petnaestak kuća, do~ voljno blizi crkvi sv. Ilije, a nisu hili -daleko ni Krnjašci ni Liskov,ac.-Ti novi, naseljenici mnogo su poveć'ali stare Vinkovce stvorivši nove dijelove i nove sokake.-' U prvom' redu p-ovećalo se područje oko stare c'rkve. Tu su nastale kuće u struci prema sjeveru naprama Borincima koju su prozvali Gorenjci, Gorenjski scikak, zatim uz' Bosut na južnoj strani kaino 152

su, preselila sela Krn.ja.šci i u glavnom onI lZ sela Liskoyca., Tada se počela ,izgrađivati i ulica usporedna s onom Vinkovom od k~je se onda odvojio jedan manji kr·ak prema .istoku., Ona prva stekla je ime Svabića sokak, prema, valjda" ,najstarijoj, porodici na tom_ tlu,. a- onaj- istočni krak nazvan je Čurilovića sokak p-rema staroj familiji tog:a imena koja je tu imala razmjerno :mnogo zemlje. Gorenjski sokak produži,o se .ue samo na zapad nego,i.na istok te je kasnije i stekao novo ime Dugi sokak (Dug'a uli:ca). Cijelo to _područje bilo je zapravo ono koje se nalazilo oko stare crlp:e sv. Ilije i oko"s,taril1, Vinkovaca. ;Poslije turskoga raspa nastanjen je'na'području:istočno od stare crkve novi,dio Vinkovaca za koji se ne_može dokazati da je hio prije,J)aseljen. Stekao je ime Ervenic~ ili zbog toga što se na, tom zemljištu nalazi ·potok toga imena koji tu utječe u Bosut ·a dolazi sa sjeveroistočne strane od Cerića gdje mu je vrelo. Zabilježen je pod tim imenom 'već oko 1.260. i običan je u naŠem mjesnom nazivlju. Međutim, po to,m potoku nazvano je i,selo koje se bilo razvilo oko gornjega dijela te vode i koje je zabilježeno još U početku 18. st. Ono je t~.da i raseljeno" i~ stari su mu se stanov:nici nast,anili II sebi najbližem naselju u novim Vinkovcima. Moglo se, prema tome, dQgoditi da su i ti ,doselJenici tome naselju donijeli svoje staro ime koje se podudaralo ujedno s imenom- istoga potoka, po kojem je i njihovo staro selo tolike godine bilo nazivano. U to novo naselje istočno od stare crkve na Meraji unišao je, dakako, i neki broj onih naseljenika koji su ,bili porijeklom iz susjednih starih Trbušanaca kraj blizoga Bosuta, onda iz onih sela što su se nalazila na desnoj strani te vode pod 'šumom, .koja su _nosila iniena Kunjevci, Zalužje, Novaci i Bazij'aš. U Ervenici se II početku 18. st. našao prema tome -veći broj porodica koje _prije toga nisu imale neposrednu vezu s onim naseljem o:k9 stare crkve -sv. Ilije ill sv~ Vinka. U početku 1~.- st. _našlo se u Noyim Vinkovcima ovakvo stanovništvo. Pored, onoga. oko stare crkve u Vinkovoj ulici, u· Gorenjsko:m sokaku koji ć~" s vremenom, steći novo ime Dugi, i u :Krnjašu", dalje' na isto,čnoj .strani uastalo je i .novo naselje pod il!lenom Ervenica. Oba su bila poveća, ali je ono oko stare crkve bilo: veće od onoga' kraj potoka Ervenice. Prema -tome II prvom početku- osamnaestoga stoljeća, kada su se bili razvili novi Vinkovci, nisu bili izgr~deni ni Njemačka ulica ni one uporedne s njome· prema .istoku, a isto tako ni Prkos, 'a ni oni .dijelovi oko, današnje crkve, pijace i oko pošte. U to: "N'rijeme postojala su .na toin tlu zapravo samo, dva sasvim odijeljena" udaljena dijela. Prema: d·anašnjem kolodvoFu nije. bilo, nikakve ulice ilego su to bile, baščine pojedinih posjednika najviše onih iz Sv-abića sokaka, a na zemljištu -današnjega kolodvora, i novih ta:mošnjih ulica bila s_u "široka polja. Prvi od važnih stanovnika II NO,vim Vinkovcima, koji j.e p:okušao povezati 'st-ari dio, s ,onim novim u Ervenici, bio je župnik vinkovački kojemu je onaj ervenički dio od, onoga ,staroga oko, crkve sv. Ilije.i sv.- Vinka bio razmjerno dalek.; On je u onome novome nabavio komad zemljišta i ,tu je sa'gradio parokiju, i kapelu ll, kojoj je pov,remeno služio, misu, a obično i uredovao.,S v-reme:nom' su se za njim povele i vi-asti koje su :tu u blizini

153

sagradile svoje zgrade. Tada su '-se počeli postepeno izgrađivati i,,-Prkos i druge ulice. Najposlije sagrađena je u središtu novog~'- rašitenoga mjesta i nova prostrana' crkva, a ona- stara' je napuštena. \ Već u ono' vrijeme kada je vinkovački župnik bio- pre'nio svoje sjedište od stare crkve na Meraji dalje na istok' počele su- vlasti podizati svoje službene z·grade .na tome položaju, a za njima su se poveli i d,rugi stanov;' nici, osobito oni iz trgov'ačkoga i obrtničkoga svijeta. Njihov priliv počeo se oSj'ećati već u prvoj polovici osamnaestoga stoljeća, a 'među njima već su se bili našli i Srbi i Nijemci. Tada je i Krajina stala -dizati svoje zgrade na nešto 'povišenom tlu s lijeve strane Bosuta, -3, njene kuće po'čele su se smatrati središtem novih Vinkovaca. 'Na tom tlu podignuta je i nova katoHčka: crkva pred kojom je osnovan i trg po običaju_ onog-a' vremena.' Tad,a je razvitak ·novih Vinkovaca krenuo novim' putem, i to podalje od naselja starih ratarskiih porodica. Tusu onda nastala dva skupa naselja koje >SoU ,salčinjavali s jedne s1lfiane rat3lri st8'1'0sjedio-ci, a s dll1uge -doseljei1.'ic-i' obrtnici; -trgovci, ,činovnici i članov'i graničarske službe. Dugo vremenaimali su spomenuti seljaci svoj poseban na,čin života, 'čuvajući svoje, stare običaje ,i ženeći se ili među sobom ili iz- susjednih sela. Oni su bili stalno stanovništvo koje se nije mijenj-alo, pojedini su rodovi među njima' izumirali, ali je glavnina ipak ostajala.

IV Vinkovci -su u početku osamnaestoga stoljeća pripali Krajini i postali su njeno središte. Ona je ,u prvom redu nastojala da uredi svoje krajišni~ ke, da im sredi kuće i dvorišta i -putove. Stoga ih je svela 'll pojedine uli;' ce, sokake i kućama je dala brojeve (num-ere), a pri tom je pazila da svaka od njih ima svoj odr,eđeni pi"o~tor. U t~me uređiv·anju tih -ulica ona je pošla od'onoga najstarijega dijela i tu je utvrdila početnehrojeve. Ipak- je onih prvih devet ostavila za novo središte, a onda, je ,od broja 10 nastavila "dalje-brojenje u-kraju 'koji je po star~m selu Krnjašćima na~ zvan Krnjaš. Do' toga vremena taj sokak nije-iniao posebno ime jer su mn se kuće nalazile upravo prema staroj ,crkvi i--njoj vrlo blizu. Vjerojatno je, prema tome, da su se na 'tom tlu bili prvotno našli starosjedioci iz uaj~ bliže okoline toj crkvi, a onda '8'U ih povećali doseljenici iz spomenutoga sela Krnjašaca i oni iz daljih krajeva. Rano' u -osamnaestom stoljeću' VinkovCi su -se 'po svojem polož·aju, po dobroj zemlji~ a po uvođenju Krajine -i po' njenu ,sređištu proču'li nadaleko po na,šim krajevima. Naseljenike je mamila po'gotovu krajiška služba i sigurnost da će se moći dohiti i dovoljan posjed. Tako je oko 1715, pošla od Senja'jedna porodica koja ku Lici naišla na 'putu na dvije farni· lije, na Biondiće i Pavičić'e, te su se zajedno uputile u pravcu na Vinkov .. ce. U Duhici su sreli opet jednu jaku porodicu .koja je namjeravala isto tako da se naseli u Vinkovcima. To su bili ljudi iz 'mjcsta Kozarca II ,Bo~ sni, te su II ,Vinkovcima i prozv'ani p'o tom porijeklu~ a tako su i- oni- iz Senja nazvani Senjčići. Sve te porodice stekle su obilno dobre zemlje 'u 154

različitim

dijelovima Vinkovaca. Bile su iz dalekih krajeva, a' takve ,su bile' i mnoge druge nove familije. Taj- priliv bio je jak osobito u osamnae· stom stoljeću. Zna se' d·a su iz Bosne porijeklom i Radići i Radmile~ a isto 1" 'Petrovići u Ervenici koje' stoga i zovu po selu i Semberci, Semberčevi. Ve'ći _broj no~ih naseljenika bio je iz susjedne -Bačke i Baranje. . Sređivanje toga stanovništva trajalo je do oko 1780, 3: do toga 'vremena nestali su mnogi od njih ili izumiranjem ili odseljivanjem'. Oko te godine sredilo se to r·atarsko stanovništvo'-i ono je, donekle umanjeno, dalo Vinkovcima zdravu podlogu od stotinjak porodica sposobnih za dalji dobar razvitak. Za njih su i dalje ostali Krnjaš, Sokak Dugi, ČOIl ki>ća, Švabića, CuriIovića i Vinkov., U tom svojem razvitku oni nisu pre· lazili u druge dijelove novih Vinkovaca, jer im je zemljište tih ulica, u svojem produženju bilo dovoljno. Sve te porodice II _svojem, ~azyijanj.u,,,;t;abiIježene_ su u kpjigama župne matice one u staroj ~rkvi na Meraji i one nove'. Kroz 1~. st~ i jednim dije.:. lom kroz 19. i dalje neki su se rodovi dobro razviJali, neki su pak, izu· mirali. " , Prema izvodima iz spomenutih župnih matica, prema brojevima kuć·, nim, prema mojem po~nava:tiju prilika u 'poč'etnim godinama dvadesetoga stoljeća u Vinkovciina ~li ,postoJale i danas žiye ove h:r;vatske ratarske porodice: ' 'f

:._

','

Apići u Krnjašu, kućni im je broj 13 kao jedan od početnih, zabilježeni ~u u prvim počecima osamnaestoga stolječa_ II četiri porodice. Održali 'su se i dalje, iako se nisu jače razvili. Babići su u osamnaestom stoljeću imali sedam porodica, a ,član one najstarije hio je prokurator crkve sv:. Ilije. U devetnaestom stoljeću su' izumrli-. Baličevići su imali zadružnu kuću u kasnijoj Relj'kovićevoj ulici, kuciti broj 116. Izumrli su II devetn:a,estom stoljeću. Barjakta,.ovići su se rasuli u p.o,četku devetnaestoga sto'ljeća. Stekli su prezime po, službi u granici u po,četku os·amp.aestoga stoljeća. Bartulići, kuća 'im je hila u S.vabića sokaku sa kućni lll 'brojem 165. Ostali su na jednoj porodici, ali ih je u 18. st. bilo desetak porodica sa mnogo djece. Batinići s,u imali Ue osamnaest~.m s;,(),Ueq'u ,n~koliko p()rodica, ,ali su izumrli u: početku devcfnasto·ga stoljeća. Baukovići imali su kuću u Švahića sokaku u gornjem diJelu, a bili 8U jaki u osamnaes.tom stoljeću, deset,alc, poro9,ica. Posljedvje njihove, -potomke i ja sam zatekao' oko 1905. ' Ber'ti6i' su' bili stanovnici 'Eryenice gdje ih j~ u toku osamnaestoga 'stoljeća' bilo petnaestak porvdica: _Darias su slabije razvijeni. Biondići su porijeklom iz Like odakle je, jedna porodica u početku .osamnaestoga stoljeća dos'elHa -il Dubicu. Kada su tih godina u to mjesto bili naišli, putujući dalje u istočnu 'Slavoniju, Pavičići -j. 'Senčići, oni -su poišli s njima' dalje i zaustavili su se' u Vin'kovcima. Kuću 'su sagradiH u Vinkvvoj ulici, i-tu ih je u toku osamnaestoga stoljeća bilo'nekoliko'po-

155

r9dic·a. Kumstvo su u to vrijeme držali ·sa Pavičićima ·s kojima su ~ajedp.o doputovali u Vinkovce. Izumrli su oko 1910, a ja se još sjećam posljednje. ga člana toga roda. Blatnjakovići (Blatnjak) stanovnici Ervenice, doseljeni su po svoj pri. lici iz staroga sela Ervenaca. U toku os·amnaestoga stoljeća bilo ih je desetak porodica II velikoj zadruzi. Kuća toga roda postoji i. danas. Blaževići su imali u toku os.amnaestoga stoljeća nekoliko porodica, ali su izumrli u početku devetnaestoga stoljeća. Kuća im je bila u blizini stare crkve. . Bogdanovići su kuću imali nedaleko ·stare crkve, ·a imali su nekoliko porodica u os·amnaestom stoljeću. Izumrli sn prvih godina· devetnaestoga stoljeća.

Bošnjak, Bošnjaković; pod tim prezime:Uom zapisano· je desetak porodica, .među njima i jedna pod imenom Berković~ One·· su izumirale II početku devetnaestoga stoljeća.· Kuće su imale uglavnom u blizini stare crkve. Božići su kuću zadružnu izgradili u Krnjašu, te su tu ili bili starinci u blizini stare crkve, ili su na to tlo bili doselili· ·iz susjednoga staroga sela Krnjašaca. U toku osamnaestoga stoljeća bili su imali dvadesetak oženjenih parov·a, a Krajina im je odredila kućni ·broj 34. Kasnije imali su manje porodica i II dvadesetom stoljeću pali su na tri kuće. Brnatovići zapisani .su već 1718, a .onda i dalje kroz osamnaesto sto.ljeće. Bili su staro.sjedio.ci u okolini, ali nisu u osamnaestom i devetnaestom sto.ljeću im·ali više porodica. Ipak su se održali do hlizu 1890, te su onda izumrli. Cicvarići su bili starosjedioci na kraju Švabića sokaka dalje od Dole. U osamnaestom stoljeću bile su ih tri kuće, ali su II početku devetnaestoga pali na jednu, te su kasnije izumrli. Cupa, Cilpići im·ali su kuću. u ·produženju Švabića sokaka. U toku osamnaestoga stoljeća bili su' jaki dvije porodice, ali su se održali u dvadese~ tom stoljeću u jednoj kući. ·Cvitkovići su držali svoju kuću u produženom Šv-abića sokaku, a u 18. st. ·zapisane su ih četiri porGdice. Izumrli su ll" devetnaestom stolje·ću. . Cvrkovići naselili su se u Ervenici ili iz staroga sela Ervenaca, II susjedstvu Cerića ili iz onih' malih sela pod šumom. Kasnije su imali već petnaestak porodica II nekoliko zadružnih kuća, kojih se poslije našlo sedam. Oni su i danas bolje razvijeni. Čivići su svoju kuću imali u sokaku koji se razvio istočno od stare crkve ,prema smještaju one kasnije građene nove. Iz te .porodice. potekao je u osamnaestGm stoljeću barjaktar .brodske krajiške regimente," a kasnije oko 1800. i visoki časnik toga puka koji je zaslužan ~a provođenje reforme u Krajini. Ta je porodica izumrla oko 1930. Colakovići su svoju veliku· zadružnu kuću imali II Doli u Švabića so.kaku -ll susjedstvu sa Sajnovićima. Ime im potječe od turske riječi čolak koJa znači sakat u ruku. Kućni broj te zadruge bio je 186, te se ona nala-

156

zHa u nešto sjevernijem dijelu te ulice. U os-arnnaestom stoljeću ta je zadruga imala dvanaestak porodica, iz kojih je oko 1900. hilo razvijenih sedam kuća. Conkići su svoju osnovnu kuću imali II blizini stare crkve, a odatle hU se raselili II okolinu.' U osamnae,stom stoljeću bilo ih je sedam porodica, ali ih danas ima' samo- :nekoliko razdioničkih' 'kuća. Cordašići su se isprva zvali Čordaš, a kasnije dobivaju' skupno prezime. Nastanili sn se II Ervenici, i to među prvim brojevima u 'susjedstvu Pan~ đurovića, Takšića i Zaluških, te je vjerojatno da nisu porijeklom iz sela Ervenaca nego iz Kunjevaca' ili Zalužja. U osa~naestom stoljeću zabilježeno ih je dvanaestak porodica, a u 'početku dvadesetoga- stoljeća deset kuća.

Cupići

su osnov-nu svoju kuću imali u prvoj blizini stare crkve na po-

četku Krnjaša, a imaju kučni sta,.ri broj 43. U početku osamnaesto'ga stoljeća

zapisani su u ohliku Čupa koji je postao od nadimka. U tom stoljeću

činili su veliku zadrugu, koja je za toga vremena imala tridesetak poro-

dica sa mnogo djece. U 'devetnaestom stoljeću razvitak im je bio mnogo slahiji i pali su na samo dvije porodice. Curilovići imali su II početku osamnaestoga stoljeća zadružnu kuću (preko puta kasnijega templa) u Švahića sokaku te su njome" otvorili nOvu ulicu koja se nazvala ČuriIovića sokak. U toku osamnaestoga_ stoljeća u toj zadruzi zabilježeno je š'esnaestak porodica, a iz jedne o'd njih izišao je graničarski oficir (locumtenens). U devetnaestom stoljeću ta'se 'velika zadruga raspala, i ,u toj ulici izgradili su njeni razdionici nekoliko novih kuća. Od razmjerno velikoga broja porodica toga roda postoji sada samo jedna. Njihov stari osnovni broj bio je 181 koji pokazuje smješiaj -s istoč~ ne strane stare crkve. S tim rodom držali su Pavičići staro kumstvo. Cutići zabilj~ženi su u novim- Vinkovcima već'u početku osamnaestoga stoljeća, a osnovna kuća hila im je II sokaku Gorenjeima zapadno od st-are crkve pod brojem 75.:To,prezime postoji inače ,u Lici, a možda su oni i doselili otuda. U -devetnaestom stoljeću imali su nekoliko porodica, ali su kasnije pali na jednu koja je držala osnovni broj. Davidovići zapisivani su od početka osamnaestoga stoljeća, te su 'u to .vrijeme im-ali ,šest porodica. Kuća imje hila u Vinkovoj ulici nedaleko stare crkve, te' je ta- porodica- hila :rta tom' tlu ,starosjedila~ka. Izumrla je u početku dvadesetoga stoljeća. Doboševići (Dohoš, Dohošići), imali su kuće u Švabića sokaku, ali malo porodica. Izumrli su oko 1900. Do toga vremena imali su dvije kuće. Domčevići (Domac) 'imali su kuću-'u, Ervenici kamo su doselili ili iz staroga sela Ervenaca ili iz Zalužja. U osamnaestom stoljeću lliahilježeno ih je šest kuća, a iz jedne: od njih potekao je i profesor Domac, osnivač našega _apotekarstva. Izumrli su, u- devetnaestom stoljeću. Draganovci su doselili II nove Vinkovce oko 1720,. a iz staroga sela Draganovca koje se nalazilo-'u' hlizirii' sela, Ostrova, a napušteno je poslije turskoga raspa . .Iz .nje' ,su zahilježene četiri- familije ,u prvoj polovici osamnaestoga stoljeća, a onda se dalje u Vinkovciina više ne spominju.'

157

Dragaš,evići su u novi,m. Vinkovcima imali stari broj kućni 151, a to se mjesto nalazilo 'oko kasnije gostione ,l\filiter te im se područje širilo prema novoj crkvi zauzimajuć'i" veliki prostor. U početku osamriaesto'ga stoljeća.spominju se u tome rodu članovi koji suse rodili oko 1650, iz čega se vidi da su ti Dragaševići starosj.edioci: na tome tlu. U. osamnae,stom stoljeću zabilježeno je dv,adesetak porodica toga .prezimena, te je to bio u to vrijeme vrlo l.'azvijen rod. 'K.ftsnije je oslabio i pao je na jednu ,porodicu. Drinovci ~u zapisivat:li II novim 'Vinkovcitrla u 18. st., a onda su izumrli. Čini s,e ,da im se temelj nalazio, II Ervenici. U toku osamnaestoga stoljeća z,abilježeno .ih je desetak porodica. Du/tići su u nove Vinkovce doselili u početku osamnaestoga stoljeća ili iz staroga sela Ervenaca ili iz Kunjevaca ili Zalužja. U ,toku toga stoljeća imali su u Ervenici, II novom vinkova,čkom, ,naselju, tri porodice i nisu se Jače razvijali. Kućni im je h:r;oj bio 294 u blizini Vukovića.~ :J)juračkovići zabilježeni su u crkvenoj matici kroz, cijelo osamnaesto stoljeće, te ,su II to. vrijeme imali, desetak po.rodica. U deyetnaestom. stoljeću su izumrli. Djurići su bili snažan rod II osamnaestom stoljeću, II kojemu ih je II to vrijeme .,zapisano dvadesetak porodica., U toku prve polovice devetnaestog'a 'stQljeća taj.rod je izumro... " . Franjkovići ,su stat;i rod, koji je ,kuću imao u Gorenjcim~ ve~ pri kraju to'ga ,sokaka .. Kućni broj ,im je bio 5,6, a to znači ,da im je':'prije naseljenja Radmilinih i. !ladića bila u toj ulici p.osljednja. U osamnaestom stoljeću bilo ih' je petnaestak porodica, ali su kaeIlije vrlo oslabili" te danas imaju Samo dvije kuće. Glav'aševići zapisivani su u Vinkovcima u toku osamnaestoga stoljeća. U to su v:r;ijeme imali pet porodica, a onda se u devetnaestom stoljeću više ne spominju. Glogovićipostojali su u Vinkovcima još oko 1905. godine, a imali su svoju kuću s kraja Vinkove ulice. Gojkovići zapisan(su II početku 'osamnaestog·a stoljeća u osam porodica,. i ,to u erveni·čkom dijelu. Kućni "broj im je· bio 246, te su isprva imali osnovnu kuću u Ervenici. U toku osamnaestoga; sto.]jeć'~' zabilježeno ih je osam PQrodica, te su II to vrijeme bili u Vinkovcima j31Čli. rod. U tome mjestu postoje oni i danas. Gregurići su "imali. kuću' II Čonkić·a sokaku nedaleko stare crkve, ali ,nisu llI' u os'aron-aestom stoljeću, ni 'kasnije ·bili ja,če razvijeni. Posljednji muški član te porodice odselio je u početku 20. stoljeća II Ameriku. Stari kućni broj njihov bio je 143. Gr.gići su bili ~ Vinkovcima stari, ,rod', .koji je kuću imao u Čonkića sokaku nedaleko stare 'crkve. U toku osamnaestoga 'stolje'ć·a ,imali su dvades'et porodica, ali su' kasnije mnogo oslabili" te ih je. II početku dvadesetoga stoljeća bila samo jedna kuća. Iz nje je posljednji muški. član poslužio .književniku Ivanu Koz·arcu:·kao,tip'll'pripovijesti »Đuka B.~gović«. U p'očetku dvad~setQga, stolje.ća, taj je "r:9d: iz.umro..

· Grgotići ·BU ·im~li. osnovnu kuću II staroj. Vinkovoj .ulici. U toku- 'oaamnqestoga stoljeća razvili !su -desetak porodica, ali su kasnije oslabili i pod konac devetnaestog·a stoljeća hili su izumrli. Kuću su imali li. blizini stare crkve. (J.rigić; su stari rod koji su' na tl" starih Vinkovaca doseHIiiH iz nekadašnjih susjednih sela Eryenaca ili Kunjevaca. Nastanili .su .se II Ervenici gdje su bili, stekH kućni broj 300. U toku 111. st. bili su razvili osam porodica, ·ali su _,u', toku devetnaestoga stolj~ća pali na mali _broj.-. Danas ih ima: jedna kuća. . " . . Hrvat. Toga imena bilo je ,po nekoliko porodica u Vinkovcima. ili u tome' skraćenom liku _ili II onom produženom II Hrvatović iHorvatović. Od ~ih su dvije postojale i u dvadesetom stoljeću. llija~evići hili su stari rod ili II Kunjevcima' ili Zalužju" :a ,mogli su ,hiti i stanovniCi staroga' sela Ervemica. Novu su kuću osnovali II Ervenici i II njoj su' u osamnaestom stoljeću imali sedam porodica. Kasnije' su se ra· zamrli. lvcikić~ su svoju staru kuću-- imali nedaleko stare ,crkve 'u Čonkića so· kaku. U osamnaestom stoljeću imali: su samo m·alo porodica,-' a i te su prešle II obrt. U- Vinkovcima je taj ,rod, izumro ti .dvadesetom stoljeću. Iz toga roda potječe i. knjiž'evnik toga imena. . Ivanovići' su bili ,stari rod II blizini crkve sv. Ilije u 'su-sjedstvu, Jurića. Imali su u '_ .osamnaestom stoljeću nekoliko porodica, ·3 rastraćili-' su se II devetnaestom stoljeću. J"ko,b,ovci, po imenu sudeći"bili su porijeklomi~staroga sela lakobo va ea· koie se, do konca sedamnaestoga. s~oljeća ,bilo nalazilo 'u :zapadnom susjeds~:vu crkvi sv. ,Ilije ispod, -Borinaca. Izumrli su u toku osamnaest9g,a stoljeća. }akšići su- ,kuću imali u Erve~ici, te su' prema tome bili por.ijeklom ili iz starog·a sela.- Ervenaca ili iz Kunjevaca. U osamnaestom stoljeću- bili su jaki d'~anaestak ::porodica,. -ali _su :u">.devetnaeetom stoljeću.' pali na samo dvije. Danas će ih biti samo jedna kuća. Jankovići su zapisivan'i jedino II os'amnaestom stoljeću, a ,u' to' su -vri· jeme imali deset porodica. J edan od članova prve zapisane .porodice, neki Petar, bio je u :po~e,tku osamnaestoga stoljeć,a vojvod!J, a, iU to vrijeme iz nje' je jeilan drug'i'član oko godine 1751. bio barjl/ktar. Taj isti imao je 1759. čin poručnika, locumtenentis.lzumrli su oko 1800. Bit će da im, je .~adružna kuća stajala na tlu bliže staroj crkvi • .. }erkovići su bili stari ,rod koji je ~,toku osamnae$toga stoljeća bio razvio, sedam_uaestak :porodica. One .. su imale po:veće_ brojeve' djece, ali -su s:v:ejedno' II devetnaestom stoljeću ,-pale na ~ali, broj i tada su: i izumrle. }urići su- od. starine imali svoju zadružn'u ,kuću u Gorenjskom sokaku ,(kasnije Dugoj ulici) u prvoj blizini stare crkve. Stoga im je stati broj kuće 53 u blizini Franjkovića i l'etikića. U os.amnaestom stoljeću imali su osam porodica,akasnije oko 1900., tri kuće. !ur.kovići sU-, od ",stati1ne- i·mali :lwĆlu u ·§Vabilća "s-oka,k,u, j .to prem,a tome rodu. Kroz to ,osamnaesto stoljeće njihovih _se porodica razvilo deset, .ali

159

s' malim"brojem djece, te su se u toku devetnaestoga stoljeća sa'svim rasuli. Ja: sam odrastao u -spomenutom sokaku, i ta stara kuća -Jurkovića nalazila se -preko: puta naše. Kad~ći su imali u osamnaestom stoljeću samo jednu porodicu, ali je, ona imala četrn-ae'storo djece~ a od-tih os,am sinova. Ipak su',p-otomci te porodice, u dvadesetom stoljeću bili maI6broj~i" a -nisu viš~ bili ~i r~tari, nego su prešli 'u -obrtnike. Koliko' 'znam" oni nisu -imali muškoga potomstv'a,. Katolikovići, p~' selu Matkovi, Matkovići, imaju kućni brojl70 pored Pavičića u Sv:~bić~ so~~ku. Njihovo. prezime upućuje _na to' .da su ga -bili s~ekli kao svoju oznaku'<na tlu gdje su se vodile borbe između hrv~tskih starosjedilaca rimokatolika ikaivina. Ovih drugib bilo se našlo oko 1690. i II okolini Vinkovaca u povećem broju. U 18. st. bilo je u-tome r9du šest porodica, -~ pod kraj 19. Bt.",njih četiri. Orii su imali n-ešto potomaka. Kovačići, ,~ap,isivani i Kovač i Kov;,lčevići, imali su u 18. st. ~Bam porodica i prf('šli su u 19. st. dovoljno jaki. Kuća im se nalazila u Erven~ci, ali tu ~u kasnije napustili ratarstvo i prešli !su u činovništvo. Kopilovići 'su -imali svoju ,osnovnu kuću u blizini stare crkve, a s druge donje strane prema Švabića sokaku .. Stoga im. je kućni broj bio 159. Oni su se kasnije, z-a moga djetinjstva, razdijelili, i prešli su"na druga no,va mjesta., Taj rod bio je u osamnaestom stoljeću razmjerno vrlo jak i imao je dvanaestak porodica~_ ali je u .l9. st. mnogo oslabio~ te' je pao na- -dvije kuće. Te su se dalje dobro razvijale. Koprcanovići nastanili su se u Ervenici, -što znači da su bili oko, 1700. 'došli ili iz 'Ervenaca ili iz' Kunjevaca, Novaka ili Petr'ovaca. -U prvim -zapisima o vinkova,čkom stanovništvu tu porodicu zovu i KGprcalo. Osnov~ ni kućni broj te porodice je 307, te se nalazi između Pavošević'a 1- Blatnjakovi6a. U toku 18-. st. našlo, se u tom rodu dvanaest porodica uglavnom s obilno djece, ali je taj napredak u devetnaestom- stoljeću naglo zaustav~ lj~n, te je ostao ,samo na jednoj kući. U tom rodu D"šaose ·1778. član Andrija kao visoki oficir konjanički (ritmajstor). Kosik, ta je porodica zabilježena 1759, a, posljednji je njeziii član živio još oko 1890, i to u Ervenici. Kovtičevići' isprva samo u .obliku Kova,č, predstavljaju nekoliko porodica·i prema tome i nekoliko kuća. U toku 18. st. zabilježeno ih je tridesetak familija'koJe su sc,'u kasnijim godinama postepeno-·istraćile;' Kozarac (i Koz-arski) pO' 'p'redanju, a i' po' zapisu U· c~kvenim khjigam-a (ex Kosaraz in Bos'ni'a).; dGselila je ta p'orodica iz -Bo'sne iz mjesta Kozarca. Kuće je izgradila_ II Krnja-šu, upravo ll- onGm dijelu koji je kasnije n'azvan Cibalija i u G,nome' 'što, je stekao ,ime Krnjaš. Stoga su im' kućni brojevi 23 i ,37. Poslije 'su 'se članovi toga roda raširili 'i u GGrenjski so;kak. U 19. i u 20. stoljeću ·bilo ih je' šest kuća. Imali su oko 1910.. gotovo samo žensku djecu, i na ta:j način gotovo su'lae 'Sve' kuće Kozaraca'na prirodan način rasule. U osamnaestom stoljeću imali· su' osamnaest porodica s razmjerno ,mnogo- djece~ 'Već' u narednom sioljeću_ oni su oslabili, i danas 'BU zapravo ,osta1i na jednoj porodici koja ima i 'sinova.'160

Kršipločići bili su rod. koji je u osamnaestom stoljeću razmjerno dobro 'bio stajao, imajući petnaestak porodica. U toku devetnaestoga stoljeća postepeno su se oni rasipali i na koncu su i izumrli. Kušan, 'Kušanići hto je rod- u Svabić~ sokaku~ i to u početnom dijelu II blizini Čonkića ulice. U osamnaestom stoljeću zabilježene su dvije porodice toga imena, ali je posljednji član toga roda umro oko 1910. Liskovac, Liskovčić; taj rod porijeklom je iz staroga sela Liskovea što se nalazilo kraj Bosuta u smjeru prema Ivankovu. U osamnaestom stoljeću u Vinkovcima su se nalazile' četiri porodice koje su kasnije sve izumrle. Liščići su rod koji je svoje kuće imao u Krnjašu i u blizini stare crkve. Oni su po svoj prilici bili na tom· tlu starosjedioci, a to se vidi i po tome što je jedan od njih imao titulu v'ojvode, a opet drugi barjaktara koje su stekli, po svoj prilici, u ratovanju za oslobođenje od Turaka. U 18. st. oni su im·ali dvadeset porodica II dvije zadružne kuće, a danas će ih biti nekoliko, dakako sa manje porodica. Stari kućni brojevi su 30, 31 i 54. Lokmir( ovići) doselili oko 1710. iz okoline Brinja u Lici j' u Vinkovcima .su se okućili. Prva njihova porodica imala je desetero djece, ali su kasnije u 19. st. izumrli. Lovrići su imali II toku osamnaestoga stoljeć·a desetak porodica sa ve- . ćim hrojeJll djece, a stanovali su, po svoj prilici~ II Ervencima. Izumrli su pod konac devetnaestoga stoljeća. Margetići. zapisani su na tlu Vink~vaca 1722, a stara kuća nalazila im se na dnu stare Duge ulice, jamačno kao posljednja u starom ratarskom stanovništvu. Isprva im je prezime glasilo Margitiči prema imenu Margita. U toku osamnaestoga stoljeća bilo je u toj zadruzi desetak porodica s mnogo djece, ali im se u 19. st. broj mnogo smanjio. Iz te kuće bio je oko 1910. visoki sudski činovnik kojim je taj rod nestao iz Vinkovaca. Kao graničarska kuća ti su Margetići zabilježeni jo,š oko 1890. Markovljevići bio je rod koji je u osamnaestom stoljeću bio dobro razvijen imajući desetak jakih porodica. Kuću su imali u Ervenici, te su onamo .preselili ili iz Ervenaca ili iz Kunjevaca. Izumrli su pod konac devetnaestoga stolje6a. Markovići imaju kuću u Krnjašu pod brojem 36 ispred Božića i Masalića. Prema tome su tu II starim Vinkovcima starosjedioci ili su doselili iz susjednoga staroga sela Krnjašac·a. Oni su II osamnaestom stoljeću imali sedamnaest porodica, ali su kasnije II devetnaestom stoljeću, pali na malen broj. Oni su kuću ipak održali. Oni se nalaze između Božića, Masalića i Kozaraca. Kućni broj im je 36. Matkovići; to su prezime im·ale u osamnaestom stoljeću četiri porodice sa malo djece. U devetnaestom stoljeću su ga i kasnije nosili Katolikovići, koji su valjda taj temelj stekli srodstvom. Mijatovići su imali zadružnu kuću u Svabića sokaku u gornjem dijelu, te će tu biti starosjedioci. U devetnaestom stoljeću imali su dvije kuće, ali su obje u početku dvadesetoga stoljeća izumrle. II RAD

161

QbuČina. To prezime upućuje na Liku, te je vjerojatno da su oni potekli iz te pokrajirie. 'Ta porodica postojala je još u poč.etku dvadesetoga stoljeća. ... Pandu.rovići _su zabilježeni II ,crkvenoj matici 1722" a to zna,či da su to prezi~e" bili stekli", u početku osamnaestoga stoljeća, poslije turs~oga raspa. Kqću su načinili II Ervenici, a to pokazuje da su u nove Vinkovce doselili ili ~z ~rvenaca iliiz_Kunjevaca. Usvojem razvitku imali 8U dvadesetak porodica, alisu izumrli već oko 1900. Kućni broj im je bio 269. Paunovići su zapisani II prvom početku 18. st. a imali su svoju zadružuu kuću u Dugom sokaku 8 istočne strane već na početku pored Margetića. Nisu bili jače razvijeni, ali su se ipak odr~ali do druge polovic"e devetnaestoga stoljeća. Pavičići doselili su oko 1715. iz Like od Smiljana, a porijeklom su od Medvidje u sjeveroistočnom dijelu današnje Dalmacije. Na put u Slavoniju pošli su z'ajedno sa Biondićima i Senjčićima, a njima su se II Dubici pridružili Kozarci. Ti Pavičići dobili 'su kućrio mjesto u Švabi ća sokaku između te po'rodice i Katolikovića. U toku o,sa1mnaestoga stoljeca razvili su šest porodica, ali nisu uspjeli da se dalje u' devetnaestom stoljeću više rašire nego su ostali 8'a manje članova. 'Prešli su i 'u dvadeseto stoljeće, i tada su prestali hiti ratarsko naselje postavši činovnici, ali su' preselili u Zagreb "gdje im tri grane "Žive. Iz jedne od njih potječe i pisac ovoga prikaza. Pavoševići su se naselili u Ervenici ,ili iz starog'a "sela' Ervenaca ili iz Kunjevaca i 'stekli su kućno mjesto pored Koprcanovića i Blat:n.jakovića. Oni <su se razmjerno ,dohro razvijaH i i,maju danas neko1i:ko, kuća. Pesići su imali II po,četku osamnaestoga stoljeća,jednu poro~icu"ali su se održali- i dalk? iako se nisu širili . .Iz ratarstva su prešli u obrtnike. Petikići su imali veliku zadružnu kuću u blizini stare crkve, te im Je kućni broj bio _5~. U toku osamnaestoga stoljeća zapisano je u tom rodu oko dvadeset oženjenih parov·. koji su .imali obilno djece. Ipak je ta porodica II dvadesetom stoljeću imala samo malen broj potomaka. Petrovići sačuvali su predaju da su oko 1700. bili doselili iz sjeveroistočnoga dijela Bosne koji je od st'arine bio nosio ime Semberij{,-; te se ta porodie'a zvala i Semberci, Semberčevi. Nastanila se II Ervenici, gdje je dobila kućno mjesto u blizini Čordašića pod starim brojem ·278. osam"naestom stoljeću bile su ih ,četiri porodice, a dalje' u devetnaestom razvriježile su se u pet kuća. " Porčići (isprva-Porcije) imali su u Švabića ulici u gornjeIll dijeI1,1" spra.I.1' : Čonkića sokak"a svoju staru' zadružnu kuću. U .početku osamnaestoga sto~ ljeća imali su dvije porodice sa nešto djece, ali su oni ka"sniji dijeloy~ imali razmjerno. mnogo čeljadi. Posljednji član 'toga roda u~ro je oko, 1900. .. , . . .

·u,

Poštići zabilježeni ~p. II Vinkovcima ~ p.oč~tk1,l osamn,ae,stoga stoljeća ll,' dvije .porodice, 'a ni kasnije nisu mnogo' rasli te su u'' devetnaestom stoljeću ostali na jednoj kući. Izumrli su oko 1890. Radmile (u starije vrijeme i Radlll;ilovići), ta je RQ.rodica čuvala pre.daju da je doselila iz Bosne li Vinko~će. Tu je Btekla" kućno tlo u Gorjon"

162

,",

.,"""

,;"

cima zapadno od stare crkve, te je imala kućni broj 69. U os'amnaestom i u devetnaestom stoljeću održali su se:u jednoj,kući"a ostali su bez m.uškoga potomstva u početku dvadesetoga stoljeća. Na njihov, kućni "broj unisao je po ženi jedan iz kuće, čini mi 'se, Bertića. f(.adići Su po predaji koju je taj' rod _sačuvao doselili ll' nove Vinkovce iz Bosne putujući šest sati vožnje do toga mjesta, dakle od prilike ~z okoline .sjeverno od Tuzle, odakle _je mnogo naroda bilo došlo u posavska sela oko Županje i Gunje. Stekli su kućno zemljište pored porodice Radmila i jedne grane I~ozaraca . početku dvadesetoga 'stolje6a ,Qile su ih dvije kuće, ali je iz njih u to vrijeme ve,ć bilo raseljavanja. Rašlići _su imali već u početku osamnaestoga stoljeća i dalje kasnije šest porodica, koje su bile izumrle, a onda su u toku devetnaestoga doselili II Vinkovce novi Rašlići iz Like koji su se onda okućili. Oni su' dobili kućni broj 966. Od njih će biti i danas potomaka. Regulići' zabilježeni su već u po.četku os'amanaestoga ,stoljeća u sedam porodica. Izumrli su oko 1890. Rogići Su zabilježeni 11 prvim godinallla _18. st. -i vjerojatno je da su doselili iz ,Like. U to ,vrijeme imali su č<:tiri porodice, ali ih je oko 188.0. bilo samo jedna i s njom je taj- rod bio izumro. Rožankov-ići su II Vinkovcima zabilježeni u prvoj _poloyici 18. st. ,u dvije porodice S3, mnogo djece~ a od'ržali su se sve, do ,konca devtn-aestoga st~ljeća. Imali su.pravQužničko pravo, a prema tome i svoju zemlju. Senčići su prema sačuvanoj predaji JjaišH II Gospiću na Pavičiće koji su hili spremni da putuju na bolje zemlje u ,Slavoniju. Njima su $e na to putovanje pridružili i Biondići koji $ll dotada bili nastanjeni u okolini Senja. Ti Senčići bi prema toj predaji trebali imati staro prezime koje nije sačuvano. Oni su stekli svoje kućno mjesto u s.okaku Gor_enjcima dovoljno hlizu staroj_ crkvi ~dj~, se II to vrijeme našlo još dosta slobodn9ga prostora. U Vinkoycima su zabilježeni 1718., a kao prvi naseljenici spomenuti su Peta'l\ Jerko, Mato, Luka i, Marijan. U 18. st. zabilježeno je osamnaest njihovih porodica, ali im je II devetnaestom stoljeću broj bio p'ao. Oko 1900. imali su 'četiri kuće. Staza'; pod tim imenom zapisana je u Vinkovcima ,porodica 1784. Ona se ,()držala u jednoj s~IjačkoJ kući i kroz cijelo devetnaesto stoljeće' i izumrla je oko 1890. Stipići su zabiljež'eni II početku osamnaestoga stoljeća, i to llErvenici, te 'su,- prema tome, preselili u taj. dio' novih Vinkovaca ili iz Kunjevaca ill iz Ervenaca. U osamnaestom stoljeću zapisano ih je samo nekoliko fa~ milija, a nisu porasli ni kasnije. K\lća im je između Blatnjakovića i Sto-

janovića.

Stojnnovići su zapisani najprije u obliku Stojan, a onda kasnije kao Stojanovići. Nastanili s,ti se II Er-y:enici:-:'~ susjed-stvu' sa Stipićim-a, te su na to tlo bili došli iz Ervenaca ili ,iz Kunjevaca.' ,U osamnaestom stoljeću ,za-

bilježeno ihLie 'devet p~r~dica,- a sađa: će ih biti-tri. Šajnovići su porodica z'a koju s~ vinkov~čki starosjedioci tvrdili da su ~a turskoga vladanj'a bili mJ.lslilllani. Oni d.nisu prebjegli o turskom 910~u u B.qslu~,. n~~Q ,da S~ ~rin;ti~i ~~ćanstvo. i za.d.:J;~a~ ~vojQ stare posjede.

Stara kuća da im je bila u Šv·abića sokaku gdje su i ostali. U toku osam· naestoga stoljeća zabilježene su ih tri kuće, a oko 1900. našle su ih se četiri. U to vrijeme II jednoj je bilo i muške djece. . Sarići su II osamnaestom stoljeću hili veliki rod koji je II to vrijeme imao trinaestak porodica s povećlID brojem djece. Ipak su se oni II devetnaestom stoljeću smanjili i najposlije i izumrli. Simići su svoju osnovnu kuću imali II Krnjašu gdje su im kućni bro· jevi bili 25 i 33 izmedu Kozaraca i Liščića. Kasnije su se oni i dalje širili, te su oko 1900. imali osam svojih kuća. Oni su bili ili starosjedioci tu II blizini stare crkve, ili su doselili iz staroga; oko 1700. raseljenoga sela Krnjas3ca. U osamnaestom stoljeću imali -su dvanaest kuća 8 mnogo djece. Švabići su -II Vinkovcima zabilježeni II poČetku osamnaestoga stoljeća II sokaku jugoistočno od stare crkve, koji je onda po njima i prozvan. Iza njih Su se nalazili Šajnovići, ispred njih Pavičići, 'a onda' Katolikovići. Švabići su u muškoj lozi izumrli, a ženska još živi. Takšići su rod koji se oko 1700. naselio u Ervenici ili iz staroga sela Kunjevaca ili iz Ervenaca. Svoju zadružnu kuću podignuli su· u hlizini Cvrkovića, Pandurovića, Zaluških i Cordašića. Oko 1890. imali su osam kuća, a u toku os'amnaestoga stoljeća' trinaest. Teknetarovići, Tekmetarovići doselili su, prema 'matici vinkovačke župe, iz sela Lukavice u Bosni u okolini Gradačca oko 1700. Nastanili su se II Ervenici na tlu između Grigića i Pavoševića. U 'toku osamnaestoga stoljeća imali su oko deset porodica koje ,su se II devetnastom stoljeću bile svele na tri kuće. Neke su od njih stekle domove i u daljem dijelu Sva· bića sokaka. Tomaševići su svoju staru zadružnu kuću imali II prvoj blizini stare crkve, te im je i kućni broj bio 99. Prema tome bit će da S;ll na tome tlu bili starosjedioci i da su postojali i pod Turcima. U osamnaestom stoljeću nisu bili jače razvijeni, a oko 1890.. imali su tri kuće. Trbušanci porijeklom su bili iz staroga sela. Trbušanaca koje se od trinaestoga do konca sedamnaes~oga stoljeća bilo nalazilo s lijeve ,E!trane Bosuta u blizini ulice Ervenice na mjestu gdje Bosut, naišavši na stjenovitu zapreku, čini zaokret te stvar·a tok sličan trhuhu~ Taj rod imao je u osamnaestom stoljeću četiri porodice, a onda je izumro. Vickići su ,bili rod koji je u osamnaestom stoljeću imao šest porodica, a vjerojatno je da su tu na 'tlu novih Vinkovaca bili.starosjedioci u produženju Švabića sokaka. Jedan od tih Vickića oženio je 1779. udovicu Ružu Pavičićevu s nekoliko privedene djece te ih je s njome podigao na noge. Ta su djeca sačuvala svoje staro pravo prezime, ali su stekla po poo,čimu i ono njegovo koje im le ostalo po tadašnjem običaju kao ono »po selu«. Još su mene vinkovački st,arosjedioci, koji su poznavali moj rod, zvali i Vickić. Pravi Vickići bili su izumrli pod konac osamnaestoga stoljeća. ' Vučevci su zabilježeni već 1730. u· Vinkovcima i dalje u tom' stoljeću još nekoliko puta. Spadali su u Ervenicu i oko 1900. imali su dvije kuće.

164

Vuli:ovići su rod, u Ervenici, te su prema tome hili doselili Hi iz staroga sela Ervenaca ili iZ; Kunjevaca. Tada su biii jak rod, te ih je u toku osamnaestoga stoljeća zabilježeno .dvadesetak porodica sa obilno djece. U Ervenici imaju stari ''kućni broj 288. U devetnaestom stoljeću oni su, kao gotovo i svi drugi starosjedilački rodovi pali na manji broj kuća i oko 1900. iIrt·ali su ih samo tri. Zaluški (Zalužac, Zaluščić) rod koji je po svojem starom selu Zalužju stekao ll' novim Vinkovcima svoje drugo novo prezime kada su doselili na avoj današnji temelj. Tu au se oni našli II skupu sa,Cvrkovićima, Pandurovi-ćima, ~akšićima i Č-orda:šićima koji 'su po SViOj prilici p,od Turcima i prije njih imali svoja naselja na tom tlu između starih Vinkovaca i Rokovaca. U toku osamnaestoga stoljeća oni su imali dvadesetak porodica s većim brojem djece, ali su II devetnaestom sioljeću pali na tri kuće.

v Porodice koje su među ratarima u Vinkovcima bile izumrle ili odselile iz toga mjeata II osamnaestom stoljeću: Bačlije,

po prez~menu sudeći porijeklom iz Bačke, Bajići, Bakovići, BaBer..

laškovići, Balčevići, Batušići, Benakovići, Benići, P.erići, Berkovići,

nardići, Bohići, Blaguševići, Botići, Brdarovići, Brkići, Brinčići, Brlići, Budišići, Buzatići, Caklovići, Canagdžići, Čeklebići, Čor, Čugići, Čurčići, Derg·aševići, Disnići, Došlinovići, Dučmelići, Dugovratovići, Dukići, Dumendžići, Džotići, Djukići, ,Djurkovići, Erići, Ferinčevići, Filići, Filipovići, Francetići,. :Furdekovići, Gakovići, Golubovići, Grgurovići, Grišnik, Grošići, Grkovići, Hrvaćanin, Ivaniševići, Ivkovići, lambrekovići, lelaševići, Kovačići, Kopunovići, Kermetići, Kljaici, Kolovratovići, Konjarevići, Krajačići, Krajšići, Kuljkovići, Lončarevići, Lukavičanin, Lukasovići, Lukičići, Lukšinovići~ M'adž·arevići, Marčinkovići, Majurčevići, Mandalinići, Maričići, Marići, Marijanovići, Marinovići, Markaševići, Matinčići, Masaldžići, Matanovići, Matešići, Matišići, Matijevići, Meandžići, Mladičići, MJ.aq:anovići, Moačanin, Munići" Mezgr.ići, Nikolići, Nimčanin, Novačići, Opančarevići, Oriovići, Oriškovići, Ovčarevići, Peičići, Peići, Perakići, Perčevići, Perkovići, Petričevići, Petrinovići, Pletikosići, Poštići, Prakaturovići, Račanin, Radenići, Radulovići, RenduIići,

Satmaro-

vići, Salančani, Santovčevići, Skokići, Stankovići, St'arčevići, Stipanovići,

Stivići, St.rošinci," Su~atlići, Svračići, Svrzići, Širano:vi6i~ Šokčevići, Šomšići, Spanovići, .Šrbići, Šumići, Šunići, Terzići, Tkalčevići, Tomići, Tucići, Ugrići, Veseličići, Vidići, Vinkoyići, Zetakovići, Živkovići.

Sve te porodice zabilježene su u crkvenim, vinkovačkim maticama osamnaestoga stolje6a jedanput ,ili dvaput, te im kasnije nema više pomena. One su bile mogle izumrijeti, ,ali i odseliti.

165

i .

Kako se vidi, ratarsko hrvatsko stanovništvo' II Vinkovcima II :većem je svojem dijelu bilo starinačkoga porijekla iIi II samom tome mjestu, ili II prvoj okolini. Većina tih porodica raz:vlJala se 'U .osamnaestom stoljeću vrlo .dobro i imala je razmjerno mnogo podmlatka. To 'vrlo dohro razvijanje oslabilo je II devetnaestom 8toljeću~ ,8 nije se .pojačalo ni kasnije II dvadesetom. Do- današnjih d'ana, tim putem, uglavnom .i'zumiranjem,. nestao je već poveći broj tih starih rodova. Ipak se mora utvrditi da se bar donekle, dobro drže Erveni1čani, a isto tako i Krnjaščani. 'Stari Švahića' sQkak j -Dola imaju jo·š nekoliko starosjedilačkih kuća', Čonkića i Čurilo vića sokak, Vinkova ulica i -veći dio Gorenjaca i nemaju više staroga' ra" tarskoga stanovništva. Međutim· su: d-rugi dijelovi Vinkovaca već II osam~ naestom stoljeću najprije polako, a onda od druge polovice toga stoljeća sve brže rasli, razvijajući se sve jačim doseljavanjem. U tome sudjelovali su i Hrvati i Srbi, a kasnije i druge narodnosti, a pogotovu Nijemci. Srbi su u osamnaestom stoljeću imali i nekoliko ratarskih porodica, i to II Er~ venici i u Kr~Jašu ~i",~ći po:miješa~,i s' Hrv~tima ratarima. Oni u Ervenici izumrli su'u'deveinaestorifs'tolj'e',cu; I Ht:vati i Stbi rasli su 'od osamriaesto~ ga' stoljeća doseljavanjem obrtnika i'trgovaca, ''-pripa-dnika vojne službe i činovnika. Već u tome stoljeću našlo se u Vinkovcima ,i njema'čkih na~ seljenika osobito među obrtnicima. Nijemci ratari počeli su useljavati II to mjesto već II pO',četku devetnaestoga stoljeća' u manjiin broje.vim~, da,bi onda udvadesetom naglo porasli; U to vrijeme osjetio se i ja'či .priliv Ma;. džara koje je na· to tlo dovodio osobito rad na željeznici. Vinkovci' su p.rema 'tome rasli najprije postupno, a onda: sve više, dobivajući mnogo novoga stanovništva. Prema tome starosjedioci· ratari, koji 'Su' isprva, bili glavno naselje,. na· tome tlu, ,stalno su slabiH II svojem društvenom zna~ čenju. Pored njih jačalo je ono drugo novo koje je prema svojoj snazi preuzelo napokon i upr,avu u svoje ruk~ . .u novije, doba Vinkovci naglo rastu i šire, se na sve moguće strane. Prema tome i društvena -snaga starih ratarskih hrvatskih porodica, sve je slabija. Ipak tu su se našle nove društvene sile toga naroda koje Vinkovce pouzdano vod~ u dalji nf!predalt. ANDRIJASEVCI I

'Selo pod tim imenom zabilježeno je za 'turskogrt Vladanja; a to j~ si~, gura-n dokaz 4a je ono postojalo i u dottirsko vrijeme." Pod Td'rdma bilo je na tom tlu' trideset porodica koje s'u dbrađ.ivale oko tri stotine -trideset jutara oranica, pedeset srpova sjenokoša; a šume su imali dovoljno i za ogrjev i za gradu. U to vrijeme oni su imali i stotinu motika vinograd,a. Položaj toga ,staroga -sela nije bio na današnjemu· 'mjestu, 'nego tamo' gdje danas nalazi veliki hatar Selište. PO tadašnjem ohičajuono nije,bilo iz~ gradeno II ulici nego je svaka za'druga imala svoja polja u' skupu, a ha

i66

tome tlu bila je izgrađena na zgodim položaju i kuća 'potrebne veličine. Sudeći po imenu osnivač toga sela bio je neki Andrija'š, ali se moglo dogoditi da je to ime nastalo ,po crkvi, _upravo kapeli, izgrađenoj ,u vremenu prije turskoga gospodstva. Takav je,-na primjer, sluč'aj bio II susjednom i blizom selu Rokovcima. To 'selo je graničilo s Rokovcima sa istoka, s Poljanom sa' zapada i s Cernom sa juga. Velik prostor zauzimala- je tu i šuma koju seljani nisu svu morali upotrebljavati. U govornom pogledu tu su hrvatski starosjedioci bili ekavci, čineći granicu toga' narje,čja prema susjednim ikavcima u Privla'ci. Taj govor sigurno pokazuje da su Hrvati na tome tlu II to vrijeme bili starosjedioci pripadajući onoj skupini koja je bila naselila Podravanu. Tu dalje donosi se popis porodicil koje su se II tome selu našle od početka osamnaestog'a stoljeća, i to po kućnim, starim brojevima koji najbolje pokazuju i dokazuju starost pojedinih ,porodica. Mihaljkovići, kućni u najja'če rodove

broj l, zatim 2, 25, 65 i dalje do II kuća; spadali Sll II selu; II novije vrijeme oslabili su te sada stoje u razvojnom omjeru 6-17. Gložići; prvi kućni hroJ bio im je 3" onda su kasnije stekli i nove kuće 15, 30., 45, 49, 74, što zna.či da su se isprva snažno razvijali; danas imaju omjer 4-15. Ižakoyići; najstariji su im kućni brojevi 4, 5, 18, 19, 73 te su spadali II prvo stanovnIštvo u selu; raniji razvitak hio ,im, je dobar; danas se nalaze u omjeru 7-16. U broj 5 je kasnije uzadružen Ličanin Župan., Galov~ći; prvi kućni brojevi su im 6 i 7 pored Ižakovića sagradivši dvije kuće jednu pored druge; II daljem razvitku podigli su jo'š devet kuća, ali danas .8t()je u _n:~.zvojnom omjeru 9-28. KIjevkovići; stari prvi brojevi hili su i':m 7 i 9, ali su im onu kuću pod br~jem 7 bili kasnije kupili njihovi prvi susjedi Galovići; oni su kasnije izgradili j01š četici kuće, ali su u toku dvadesetoga stoljeća izu_ mrli. Dobutovići; osnovna- kuća nosila im je broj 10, a nalazila se u redu iza Kljevkovića;.s:.,vremenon:;t -SU, ,razvili- još, jednu<kuću i održali su se u selu, te danas .imaju razvojni, omjer 2-17 rijedak u tome selu. Posav,č~ći;, po pr.ezimenu 'sudeći porijeklom su 'iz jednoga od sela u susjednoj Posavini, te su prema tome -stekli i novo prezime; osnovni kuć ni broj im je bio II iz·a Dobutovića,; ubrzo su razvili i nove brojeve 13, 14, 21, 22, a onda su ,i dalje rasli, te su imali desetak ku,ća; ti jednu od njih uzadružen je Ličanin Pintar; kasnije ,im se nekoliko kuća rasulo, te danas stoje II omjeru 2-8. Antolovići;_ os'novni kućili broj bio imje 12 i~a Posavčić~ i ispred njih; sagradili osnovnu' kuću ll, novom selu' u redu iza Glo~ića pod brojem 30.; posljednji broj bio im je 72, oni i danas imaju toliko kuća, ali su· ih mijenjali; danas stoje u razvojnom omjeru 4-16. Igalac; to' je bio rod koji je isprva' svoju osnovnu kuću imao pored Bosuta na mjestu koje se zove Igalo što znači upravo ohala; otudR su

sagradHi osnovnu kuću II novo'm selu u redu iza Gložića pod brojem 16, a kasnije i nove dvije pod brojevima 7l i 76, poslije Su se i dalje širili, te danas stoje II omjeru 6-20. Kovačevići; isprva su imali osnovni broj 15 iza Pos-avčića; u tu kuću, ka~ ko nije imala muške djece, uzadružen je jedan Krznarić iz okoline Otočca, te se pa taj način iaj rod ipak održao; ti Kovačevići su kasnije bili stekli novu kuću pod brojem 90; danas oni stoje u omjeru 1-3; staru kuću toga roda pod brojem 15 nabavili su kasnije GloŽići. Bosnići; iz Bosne su bili došli oko 1700, kada su novi Andrijaševci bili pomaknuti na današnji položaj; kuća, koju su tada izgradili iza Igalaca, bila je .sedamnaesta po redu, te je bila stekla taj broj, a ona no~ vija 37; razvijali su se razmjerno dobro te su osnovali devet kuća; danas se nal'aze u omjeru 6-29. Arambašići;' prezime su stekli po službi njihova osnivača u vodstvu narodne vojske u ratu protiv Turaka; stekli su kućni broj 18, a tu su kuću kasnije bili kupili Ižakovići. Arambašići su kasnije nabavili kuću pod brojem' 69, a rano su se rasuli. Vidići; imali su ,kuću pod brojem 20, ali su se rano rasuli. Čordašići; sudeći po prezimenu u selu su se našli kada je u njemu već bilo više kuća; osnovali su'kuću i' pod brojem 53; rano su se tu istraćili. Mihaljevići; kućni im je prvi broj bio 2'3, a onda su osnovali i još jednu kuću pod brojem 34, rasuli su se rano. Dekanići; prezime su stekli .po n:a.dimku~ a ono se u to, vrijeme nalazilo i II susjednim Rokovcima; kućni brojevi bili su tome rodu u Andrijaševcima 24, 26, 28, 62, 74 i 77, a to znači da su bili dobro razvijeni isprva, ali su kasnije sve više padali u broju te sada imaju razvojni omjer 3-14; Vojna krajina nastojala je već u svoje vrijeme zaustaviti padanje broja ljudi u tome rodu te je u kuću pod brojem 28 uzadružila jednoga Pavičića iz Ličke regimente. Pritakovići; kućni broj im je bio 29, a ta se kuća nalazila iza Dekani6a; imala je isprva dosta čeljadi, ali je II jedno vrijeme ostala bez muškoga potomstva te je sto-g'a Vojna krajina uza družila u nju najprije jednoga Bo'šnjakovića iz. C~rića, zatim iz toga sela jednoga Mijatovića; onda iz Paovije (Provincijala) Dodjesa i lštokovića iz Šikloša kod Pečuba; ti ljudi održali 8U tu kuću, i ona danas stoji u razvojnom odnosu 4-14. Plavšići; stekli su kućni broj 31, a o~da su ubrzo izgradili i drugu kuću pod brojem 33; danas stoje u omjeru 1-2. Do toga broja našli su se, otprilike, u tom selu stari rodovi; dalje otuda kuće su osnivali 'pored razdiobnika njihovih i novi naseljenici. Oni su bili porijeklom ili iz susjednih i okolnih sela ili iz daljih našib krajeva, pogotovu iz Like i od Slunja. Babići; kućni broj im je 36, a kasnije su izgradili i novu kuću pod brojem 116; osnovali su i dvije nove kuće, ali su imali malo potomstva; danas ipak stoje II razvojnom odnosu 2-11. Rukavina; doselili su 1814. iz Like i stekli su kuću KIjevkovića pod brojem 32; s vremenom su bili r·azvili tri kuće, a danas stoje u razvojnom odnosu 1-5.

168

Benjak; kada su u to selo došli, kupili su kuću KIjevkovića pod brojem 35; kasnije su razvili još dvije porodice, a sada stoje II razvojno·m omjeru 2-5. Bošnjakovići; osnovali su kuću pod brojem 38, ali su razumrH rano. Kvakići; kada su bili doselili, osnovaH su kuću pod brojem 40, '8 razvile 8U

im' se dvije porodice koje su im se rasule rano.

Dirnšići; razvili su kuću pod brojem 42, ali su se rano rasuli. DeIići; stekli su kuću pod brojem 43 iza Dimšića i 56,; dobro su se raz-

vijali te su osnovali osam porodica, a danas oili po'stoje

omjeru

10-48 . .Jozići; kuću su osnovali pod brojem 47, a kasnije i novu pod brojem 78,

ali su se· kasnije i dalje'.razvijali; ali sada stoje

omjeru .3-·7.

Kulundžići; kućni im je broj bio 50" ali su se ubrzo rasuli, te su na njihovo mjesto bili došli Markovljevići, koji se nisu dugo održali. ]akičići; dobili su kućni broj Sl,. ali su se rasuli pod kraj devetnaestoga stoljeća.

Ciprakovići; po prezimenu sudeći ti su naseljenici pripadali velikome skupu doseljenika iz mjesta Čipra u Bugarskoj koji su se u našim kra-

jevima bili pojavili u početku devetnaestoga stoljeća; tu u ,seh~ stekli su kuću pod brojem 155, ali rano su se rasuli; _preinda su bili" razvili dvije porodice. Štefanovići;,stekli su kućni broj 53, ali su se rano rasuli. Šarići; doselili su iz Like i osnov-ali su kuću pod brojem 55, ali se u tom selu nisu dugo održali. Brandići; kućni broj im je 57, a razvili su dvije kuće, od kojih je jedna bila iza Delića; danas stoje u omjeru 4-1l. Vukovići; kućni broj im je 58 iza Brandića; razvili su dvije ,kuće, pa i danas stoje_ II r::Jzvojnom omjeru' 2-4. Štimac; doselili su iz Like, a tu su stekli kuću pod brojem 59; bili su razvili jednu porodicu, ali se ona već rasula. Gregurići; porijeklom su iz Like otkuda su u toku devetnaestoga stoljeća bili doselili; tu su imali kuću pod brojem 61, a razvili su dvije porodice; danas Su razumrli. Pocrnići; doselili su u' toku devetnaestoga st,oljeća iz Like, a u ovom selu nabavili su kuću pod brojem- 63; nisu uspjeli da se jače razviju, nego su se rano rasuli. Župan; i oni su u toku devetnaestoga stoljeća bili doselili iz Like i tu Su imali kućni broj 64; danas ta porodica postoji li razmjeru '1-2. Brajkovi'ći; porijeklom su iz Like došavši ,otuda u toku devetnaestoga sto~ ljeća; tu u selu živjeli su u kući pod brojem 69, ali su se već r·asllli. Batovići; bili su doseljenici iz zapadnoga dijela Hrvatske, imali su kućni broj 70, a rasuli su se II toku dvadesetoga stolje.ća. Tičac; ta je porodica bila doselila iz Like i živjela je u kući broj 75; izumrla je u toku dvadesetoga stoljeća. Ištakovići; doselili iz okoline; kućni broj im je 81, već su se rasuli. Pintari; doselili su iz Like, a kućni broj kuće II kojoj su živjeli bio je 83, već su se rasuli. J

169

Jozići-;

bilo ih je' u devetnaestom· stoljeću u okolini otkuda su i ovi doselili; kućni broj i~ je bio 78; razvili su tri kuće, a u jednu je uzadružen jedan Svetić iz Like; danas stoje u omjeru 3-7. Margetići; bilo ih je i u okolini, i hi~ će da su otuda doselili; -kućni broj im je bio 84; već su se rasuli. Kovačevići; stekli su kućni broj 90, a 'doselili su II drugoj polovici devetnaestoga stoljeća; danas stoje u razvojnom omjeru 1-3. Šabani; 'stekli su kućni broj 107, a doselili su iz Like; več su se rasuli .. Smolčići; -doselili su iz Like te su stekli kućni broj: 109 u susjedstvu 8a Sabanim,a; vrIo su se dobro razvijali te danas imaju razvojni omjer 12--49. Vidići; porijeklom su iz zapadnoga dijela Hrvatske,·3' zapisani su u tom selu već 1770;_ imali su kućni broj 115, a s vremenom su razvili dvije kuće; razumrli su oko 1930. Rajkovići; porijeklom su iz Like, a u selu su stekli kuću sa brojem 133; s vremenom su razvili šest kuća, "a danas imaju omjer 6-21. Matići;, kućni broj ini je bio -i58, što dokazuje" da su se kasno doselili, ali su se ubrzo i rasuli. Crnići; stekli su kućni broj 162, ali se kasnije nisu jače razvijali, te -su se rasuli. Vickovići; kućni broj im je bio 163 pored Crnića, bili su razvili porodicu od dva člana, ·a onda su se u po-č-etku dvadesetoga stoljeća bili rasuli; doselili su iz Hrvatske. Bićanićl; doselili su bili iz Like kamo su prebjegli iz turskog'a grada. Bihaća; kuć~ imje stekla broj 165, a II njoj 8U ~e vrlo dobro -razvijali te danas imaju razvojni omjer 11-45 jedan od najboljih ,ll tome !?elu, a " vrlo bliz onome, u ličkom rodu Smol čiča. Bbšnjakovići; u selu se spominju već -1751, ali su kuću pod brojem 169 bili stekli kasnije; razvili su 8 vremenom tri porodice, ali, su se već rasuli.· Vukovići; kuća im je stekla broj 170 iza Bošnjakovića; razvili ,su dvije porodice, te stoje danas u omjeru 2-4. Kurteš, ta porodica doselila je iz Like i stekla je kuću pod brojem 171, s vremenom je razvila tri porodic'e, rt danas stoji-_ u razvojnom' omjeru 3~8.

Berići;

osnovali su kuću pod brojem 182 već pt'i kraju sela; imaju porodicu sa dvoje .čeljadi. Jakšići; osnovna kuća ima im broj 198 pri saniom kraju starijega dijela sela; -dobro su 'se -razvijali, te danas stoje u razvojnom- omjeru -5-1B. . Vujići; kućni broj im je 215 na kraju starijega dijela sela-; rasuli su se r·ano. II

Andrijaševci su daljerasli u velikom omjeru novim doseljivani"em. Nove naseljenike mamio je velik broj ratarske dobre zemlje koju su "nudile porodice bež djece ili i one sa malo potomstva. Tu će 'se stoga donijeti popis tih porodica koje su se tu našle otprilike do 1910: .

170

Benići 2-7; Banjak, imali su isprva' tri kuće, a sada stoje 2-5; Brajkovići, porijeklom iz, Like, imali.su dva Qla,na u porodici, aonqa sU,se rasuli; Brazda 4-11; Bukovac 1~5;ButkoviCi, porijeklom Like, 1-2; DiLići iz Like imali su tro-članu porodicu, a onda su se r·asuli; Dumendžići, došli iz okoline, imali su dvije porodice, li sada 1-3; Fratriči imali su tročlanu porodicu, a onda su se rasuli; Gašparovići 2-7; Hodad (Hodak) porijek-

lom su iz Like odakle su doselili oko 1880, te su najprije. imali tri porodice, a sada stoje u omjeru 5~25; Ivanl~ovac, imali su isprva jednu porodicu; a sada stoje 3:-11; Ivanovići; ta je porodica im,ala četvero ,'čelja di, aLi se razumrIa; }akši.wac; ta je porodica bila porijeklom iz Hrvatske, imala je dva člana i izumrla je; Kuprešak porijeklom iz Kupresa u zapadnom dijelu 'Bosne, danas .ta porodica ima omjer 1-6; Kurteš, porijeklom iz zapadnih naših krajeva, danas 3-8; [(rznarići, doselili su iz Like, te su razvili najprije pet porodica, a sada se nalaze u omjeru 7-30; Lukač, ta porodica imala je najprije 'četiri člana, a s·ada stoji ~-7; Lužajići imali su naj.prije dvije porodice sa osam i ,šest članova, a sada stoje 4-18; Madžarevići imali su porodicu od tri člana, ali su se već rasuli; Matančevići imali su oko 191Q. porodicu od dva člana ,po kojima- su izumrli; M1'akovići imali su jednu porodicu koja sada stoji u omjeru 1-4; Majetići su porijeklom iz Like, isprva su imali šestero čeljadi,_ a danas stoje II omjeru 2-5; Mašići su iz Hrv-atske, isprva su imali šestero čeljadi, 'a sada tri kuće sa sedamnaestero' čeljadi; Mihaljevići su imali porodicu sa tri člana, ali su se- već rasuli; Mrše, ta je porodica bila porijeklom iz Dalma~ cije; imala je o'smero 'čeljad1i, ali se već rasula; Mrakovići su porijeklom iz naših zap adnih krajeva; imali srt isprva porodicu sa sedmero čeljadi; a sada stoje u omjeru 1-4; Pavlovići su bili mala porodic,a, 'a i s'uda se nalaze u razvojnom stanju .2-2;' Radovići, porijeklom iz Hrvatske, imali su isprva petero čeljadi,. a sad-a samo omjer l-l; Rešići .imali ~u po do~ seljenju petero čeljadi, a sada 1---4; Rogaševići bili su oko 1900_ porodica sa sedmero ,čeljadi, ali su se kasnije rasuli; Rupčići .su porijeklom iz Like, a II Andrijaševcima im isprva im'ali' osmero čeljadi, danas se oni':nalaze li razmjeru 2-11; Šabnn; to je bila porodica .sa jednim članom porijeklom iz Like, a onda se brzo 'rasula; Šebalj, došli su iz Like gdje ih ima ;mnogo, ta je prva -porodic,a imala jedanaestero čeljadi, a sada ih četiri imaju dva~ dese~ i jednog člana;, Šeperenda, porijeklom iz sjeverne Dalmacije, imala je šestero ,članova, ali se kasnije· rasula; Šimun; ta je porodica porijeklom' iz Hrvatske, isprva im'ala je po ,četiri i pet članova, a danas se m:tlazi II omjeru l-S; Šnjarići, 'porijeklom iz Like, imali su isprva porodicu sa dva člana, a sada stoje l-l '; Štimac, ta lička porodica, koja je daJa vrlo mnogo raseljenika našim kraj.evima, zastupljena je hila u Andrija,ševcima sa familijom od tri člana, koji su se :već rasuli; Šuran; imala je ta doseljena _porodica iz Hrvatske u prvo vrijeme osmero članova, a sada se nalazi II omjeru 3-13; Veselići'-sll imali isprva porodicu od tri člana, a kasnije su narasli na omjer 1-6; Vidal~ovići su isprva imali malu familiju od ,dva čla na, a i sada imaju omjer 1-3; -Vickovići imali su dvoje čeljadi, '3 danas ih vise nema u tom selu;' Vukovići su isprva po doseljenju imali dvije' porodice od tri i ·četiri člana, a sada stoje 2-4; Županj je bila mala f.amilija od dva člana, a i sada ima omjer .1-2.

171

III

U daljem toku dvadesetoga

stoljeća

Andrijaiievci su opet rasli

jakom

obimu doseljavanjem novih porodica. One sn dolazile starim strujama, ali su II tim kasnijim godinama bile mnogo pojačane novim doseljenicima od Zagreba kao i II susjednim Rok~vcima'.

U tom posljednjem vremenu doselili su: Balići

iz okoline 1-3; Balaban 1-2; Barići 2-14; Barta 1-3; Bedakovići l-S; Benak 1-4; Benići 2-7; Bena 1-2; Begovići 2Bonbej 1-3; Božići iz okoline 2-6; Božičevići iz Like 4,-:13; Bradići 1-14; Brkići iz okoline 1-3; Budinski 2-10; Cegledi 1-2; Cerovski l-S; Cindrić iz Like 1-2; Cvitković iz Like 2Čopar 1-2; Dasovići iz Like 1-5; Domitrovići 1-4; Dorogi 1-2; Draženovići 1-2; Djudjar 2-13; Godinići 1-3; Hadur Havidići 3-9; Hedji 3-8 iz Bačke; Horvat 1--8; Hosu iz Bačke 1-4; Hukman 2-ll; Ivelići l-S; Ivezić} iz Like 1-3'; Ivšan 1-6;

Jablanski 2-8; Jakš l-S; Jandaki 1,-3; Juratovići 1-6; 172

JuraDići

1--8;

Jurjevići

1-4; Kalanj 1-4; Karakaš 3-13; iz Like Keleminac 1-3; Katkići l-S; Kapljer 1-2; Keser 1-3; Klapčec 1-4; Klasnić 1-6; Klišanići

2-ll; Kliska 1--8; Kneževići 2-6; Kokoš 1-7; Kolakovići 2-10 izLike; Komljenovići 3-13; Kontree 2-9; Kopići iz okoline 1--8; Karabek 1-2; Korica 1-3; Kovač 1-5; Kovačić 1-3; Kratofil 2-4; Kubiček 3-ll; Kurolt 1-7; Levaković 1-4, iz okoline Lončarić 1-8; Lović 1-2; Lužić 1-3; Luketić 2-:15; Magdići 1-9; Majher 1-8; Malčići 1-4; Marčinko 1-9; Maretići 1-5; Marići 1-4; M.sleč 3-14; Mikulići 3-10; Mikuljan 1-2;

Mrakovići

1-4; Mudrok 1--4; Majnić 1-3; Nadj 4-12; Nedići 1-3; N eslići 1-8; 'Nikolići 1-3; Obajdin 1-8; Oršolići 2-8; Osrečki 1-8; Palacković 1-2; Palijan 2~12; Pap 2-8; Pavlović 2~2; Pecić 1-3;

Pejak 2-10; 1-2; Plašč 2-9; Plavšić 1-2; Pra·čić 1-6; Prebeg 1--4; Rac 3-20; Radetić 2-8; Raguž 3-11; Rakovi 1--4; Rekić 1-2;

Petrović

Danas

Rendulić

1-6; Res 1-2; Rukavina 1-5; Sabadoš 2-9; Sabljak l-S; Sabo 2-7; Sečanj 1-6; Sič S-ll; Smrček 1-3; Smernjak 1-3; Sorčik 4-21; Šikić 1-6; Šimić 1-2; Štefanac 4-19; Števlaček 1-2; Štavlić 1--4; Tonković 1-8; . Turi 4-26; Vesall 2-6; Vučevac 1-3; Vuković 2--4; Zagorac 3-16; Zelenika 1--4; Zović 1--4; Zvon 1-2; Živković 1-7;

Andrij-aše.vcima ima otprilike:

707 starosjedilaca 825 novih naseljenika ANTIN

To selo nalazi se sjeverozapadno od Vinkovaca pored rijeke Vuke na dobroj ratarskoj zemlji. Zabilježeno je već II trinaestom stoljeću, a d'o turskog·a gospodstva pripadalo je nekolikim veleposjedničkim madžarskim rodovima. Oko 1536_ bilo je potp alo pod tursko gospodstvo i bilo je posjed turske gospode koji su živjeli u Vukovu, kasnijem Vukovaru. Poslije turskoga sloma pripalo je pod gospoštiju pod kojom je u velikom svojem dijelu bilo sve do godine 1945, imajući, dakako, i dovoljno svoje vlastite zemlje. Na tom tlu održali su se hrvatski starosjedioci ikavskoga govora i stare ·akcentuacije. Dalje otuda na sjeverozapad, sjever i sjeveroistok u turskom napredovanju nestalo je gotovo potpuno staro hrvatsko stanovništvo. Tu su Turci naselili već oko 1550. sa svojega tla od južne Drine, Pive i gornje Ner.etve II velikom broju svoje Srbe kojima potomci

173

na tom novom tlu i danas- žive. Tada su novo to stanovništvo stekla i stara hrvatska sela Ostrovo, Gaboš i :Markušica i Pačetin. Na taj način Antin danas predstavlja 'skrajnje hrvatsko stanovništvo tu oko donje VU~ ke koje je starinačkoga porijekla. U blizini toga sela i toga su tipa i -Tor dinci, Nuštar, Vinkovci i Ivankovo, a bila su to do po'četka osamnaestoga stoljeća i raseljena već neka mala sela. Oko 1550. naišao je na to zemljište S8 zapada vjerski kalvinski pokret koji je donekle bio zahvatio- i to selo, ali su sc uza sve to tu bili očuvali II povećem broju i katolici. Ovi su II tom selu hili s vremenom i ,prevlaM dali. Za turskog·a ratovanja ·oko 1690. kada su njihove ·čete bile nanovo OSVO~ jile Pobo su će i Županjsku posavinu, mnogo je ljudi iz tih krajeva bilo prebjeglo II 'šume i na nisko tlo oko Antina i Tordinaea. Pokoja porodica od tih prebjega bila je" i .ostala, na tom zemljištu. J edna od njih nazvana je po svojem starom sclu Andrijaševac, i tu u Antinu do novijega je vre~ mena postojala. Osnovno staro stanovništvo, u tom selu, koliko se to moze utvrditi s jed~ ne strane po predaji, ·a onda i 'po župnim maticama, bile 'su činile ove porodice: .' M

4i, ,"

Andričevići, l-S, 2~5, 3-l. Andrijaševci, porijeklom suiz one porodice koja je godine 1692. pobjegla bila ispred turske vojske iz Srbije kada je ona bila došla u pomoć Tur· cima ti srednjem dijelu Slavo'nije, tu oko Antina na -šumskom tlu odr~ žaJi su se" neko vrijeme Andrijaševčani, Rokov-čani, VinkovČoani, Nu~ štarci i Cerićani, ali ih, se najveći, dio bio vratio na staro zemljište; ta se porodica kasnije bila rastraćila. Antinci; stekli su to prezime po svojem 8tar~sjedilaštvu- na, tome tlu;, da~ nas stoje u razvojnom omjeru 10-3, -l, 1":"1. ~ertići; porodica s tim prezimenom' bilo j~ i II okolnim selima, ali u tom selu mogla je biti i stari-načk~H već je izumrla. Boroševići zapisani su u prvoj polovicf osamnaestoga stoljeća, a onda su - kasnije izumrli. ' ' G-olubovići zapisani su kao kum(fy.i'Iž~kovićima u tom selu; kasnije su se , rasuli. . . Iža'kovići ,zabilježe:oJ su II tom selu 1727 .. kada je jedan 'iz, te poro'dice . vjenčag' Agu ,kćerku' Đure Svržića, iz Vinkovaca; lžakovići stoje sada ti razvojnom omjeru 7_22, 5-20, 1-4, 2-2, 1-. Marinovi6i 'zapisani 'su rano:u tom selu, ali su se· v~ć'u 'osamnaestom· sto~ , ljeću bili rasuli. ' MatanovićL d'anas su· dobro razvijen :rod, te stoje II razvojnom omjeru 4-22, 4--19 i 1-3. ' " Mihakići i Mija}dći ,odrzali "SU' se II tom selq, a nala:z;e se II razvojnom omjeru 4--19, 4--18, 9~3, 9-2 i sp,adaju u bQlje razvijIme rodove. '., ' ,Miloševići' 'održali su' II tom. selu te imaju razvojni omjer 5-21. Mitrov~ći ~abilježeni .su, II t6m ,selu II ranini gQdinama ~sa~naestog" sto-

ljeća, .alL~u -već',iz~.mrIi.'

' . - U

,:"

Rebekići zapisani su

1752. godine II vijesti da je J oso Rehf?kin oženio 1752. godine Jelu Bertića iz Vinkovaca; taj rod danas stoji II razvojnom' ,odnosu 2-5. ' Ro'ždijevci, nose prezime po starom -selu Roždll koje se oko 1700. nalazilo iz'među Retkovaca, Vodinaca'i Ivankova, te je oko 1710. raseljeno; stoje u razvojnom odnosu 1-4. Prikodravac; zapisan je 1752. II tom selu; po prezimenu sudeći doselio je ovamo iz Baranje, te mu je po tom i prezime načinjeno"; ta porodica rano se rasula. I ' " Vidakovići; zabilježeni su tu II Antinu 1752, dobro su se dalje razvijali, te stoje u razvojnom odnosu 2-~3, 2-7, 1-5 _i l-S. Oko 1800. -doselili su, ponajviše iz ,susjed'llih Tordimaea, onda iz Nuštra i ponešto iz okoline, Balkovići, Barjaktarevići, Benčići, Bukovci, Čajići, Damjanovići, Burđevići, Galovići, JanČikovići,.Jozići; Ivankovići, Lukići, Mihaljevići, Mišetići, Mišići, Ratkovi,ći i Tordinci, u svemu sedamna-est ro-

dova. Oni 'se nisu svi dugo održali II tom selu, s jedne strane zbog oelseljavanja, -a ponešto i zbog hezdjetnosti. Od njih postoje ti Antinu- još Lukiči (1-2), Mihaljevići (4-17), Mišetići (3-13), Mišići (4-13). Nešto kasnije naišli su se u Antinu ,Ba1či:ći, Kri~kovići (iz Like, 1-2), PotoIčići (iz Hrvatske, 1-3), Rogići (iz Like) i Toma,šići. Iz Hrvatske su u to vrijeme doselili i Grpci i Kramovići (1-2). U toku devetnaestoga i ranijega dvadesetoga stoljeća navraćena je' u AntiIi nova struja,naseljenika iz različi~ih naših krajeva. Njih je ll- to selo namamilo obilje dobre zemlje koj·a se nudila rna prodaju pod dobrim uvje. tima, a mnoge su se kuće također prodavale. Današnje sta:rije tih novijih naseljenika ovakvo .ie: Antonovići ~-5,Babići 1-2, B~1ići !i,..16, Batik 1-3, Bekavael,-6, l-3 porijeklom sa hercegovačkQ.d'lma'tinske 'međe, Belići 1-4, Bence 1-3, 1-8, Božići 3-10, Ciga~oyići. 1-2, 1-7, Crnajići' 1~, Dejanići l-S, Derst 1-7, Dvoraček 1-3, Đnrovići l-S, Eck 1-3, Fabijan 1-3, F1in;šec l-S, Gložići 1-2, Guja 1-3, Haqk 1-3, Herići2-5, H"orvat 1-2, 1-3, Kezele 1-3 iz Gorskoga kotara~ ~nezo:vići ~ -8, Kneževići l-Z, 2~14, Kolare"ići 1-3, 1-6, Koprivanac .1-3, 1-4 iz. nedalekog'; sela K~· priv;,e, K,,'v;.čevićl 1-2, 2-7, 3-10, 3-7, 'S-,17, 7-26, Kovačići 2-8, Loii. čari 1-3, 2-5, Lukadinovići 1-4, LukanovIći 1-5, Lukići 1-2, Mat~novići 1-3, 4-19,'4"':22, Međumurec 1-4, Metar l-S, Miloševići 5-21, Maslaj 1-6, Mutavdžići 2-4, Pastor 1-7,2-13, Pinter 1-5, 2-5, 2,..8,Piščok 1-6, Pol ac 1-2, Radulovići 2"':6; 'Roh~ček 1-4, 1"':2, 1-'-5,Šadc; 1'-, Siketi l-S, Ska· lići 1-4, Sitar 1~1, 1-2, Stjepan 1-6, Std';ići 1-7,. Sučevići 1-6, Šarčevići 1-2, l-S, Šokčevići 1-, Tordinac 1-3, 1-4, Ujlakoš 1-4, Vendling 2-9. Oko .1955. našlo se tih novih porodica jedno 143 sa 576 čeljadi, tako da :r,ia jedulI kuću otpadtl po četye;r,o :č.!anova. Daua's je s,tanje stanovništva "otprilike ovako,: ,starinei imaju 58 kuća :i 208 čeljadi, a noviji i novi na•.eljenici 143 porodice i 576 ,čeljadi. Kako je to novo stanovništvo dolazilo \l, selo pos,tupno, ono nije moglo djelovati na ono st-aro II ,punoj mjeri, te s,e jOiŠ uvijek O'sje~a, 1), toUl selu, i starj govor i '8t~I:~ na,čin života. Ipak će utje'eaj novoga stanovništva sve više, ja'čati, a o,n~j starosjedilaca" sve više .lahiti jer ti drugi imaju slab podmladak. . :,--,,- , '" ,

APŠEVCI

Selo pod tim imenom nije zabiljezeno, koliko se zna, prije Turaka, ali je svakako postojalo za vladanja toga naroda. Pohodio ga je godine 1729. biskup pečuški koji je tu zatekao mali broj r·aštrkanih kuća bez crkve i bez svoga groblja. U tom pogledu ono je tada spadalo, kao i prije, pod susjedno Podgrađe, a prije Turaka svakako pod staro selo Nenaševce sa podgr·ađskoga područja u kojem je u dotursko vrijeme postojala župna crkva sv. Marije. Jedan od župnika te crkve mogao je biti opat, te je po latinskom nazivu ahas bilo moglo nastati najprije ime Abaševci" a onda od toga Apševci. To selo nastalo je na visokom šumskom tlu spram ušća potoka Spačve II Bosut. Zemlje su pored Bosuta visoke i sigurnije od poplave, a Qne dalje od tih voda niže su i za ve!i"kih kiša vodoplavne. Osim zemljoradnjom· Apševčani se bave mnogo i odgajanjem stoke. Poslije turskoga raspa to je selo ostalo pod župom II Nimcim·a, te su ll: njoj i popisane porodice u njemu. Službeni i točni popis žitelja toga sela postoji iz ~odine 1833., a sastavila ga je Krajina za graničarsku ni~ mačku komp·aniju kojoj je to selo pripadalo. Tu će se upotrijebiti naj· prije spomenuti popis nimačke 'župe za ranije vrijeme, a onda taj krajiški. Prema maticama nimačke župe u toku osamnaestoga stoljeća postojale Su u Apševcima i ubrzo nestale ove porodice: Fottići, Ivančevići, Ljubičići, Mesići, Misiri i Risovići. Njih u popisu od 1833. više nije bilo, ali Mesiće i Misire, koji su bili porijeklom iz Like, nalazimo nešto kasnije u susjednim selima. . Krajiški popis iz godine 1833. donosi prezimena po kućnim brojevima, ali pored toga i veličinu posjeda i položaj u kojem se dijelu seoskoga područja nalazi. Evo tog~ popisa: Smuđ;

dvoje čelJadi, malen opseg zemlje u Kudilištu; prezime su bili stekli po nadimku; rano su se rasuli. Mogoš; čeljadi 4, zemlja im je bila u Kudilištu u malom obimu; danas stoje u razvojnom' omjeru 3-19. Misiri; četv~ro čeljadi, zemlje su imali II nešto većem opsegu, a nalazila se, u dijelu koji je nosio ime Bašča. Već su se rasuli~ Meseljevići.; II to vrijeme ,bilo ih je dvadesetero čeljadi, te su imali mnogo zemlje, i to u Slatini u Velikoj bašči; i u Guvnu, dobro su se razvijali, te danas imaju omjer 15-88. . Vujići; II toj kući imali su trinaestoro čeljadi sa razmjerno mnogo zemlje II Slatini u Vujanovici i II Guvnu i II jednom dijelu Bašče; drugi njihovi razdionici imali 'su ,kućni broj 13 sa dvanaestero čeljadi, sa većim brojem zemlje II Guvnu; treća njihova zadruga imala je četernaestero čeljadi~ zemlju u Bašči sa povećim područjem; četvrti njihovi rođaci imali su II to vrijeme dvanaestero čeljadi, ·a zemlje II povećem broju II Trsteniku, Stanu i Guvnu; najposlije peti članovi toga roda imali su

176

četrnaestero čeljadi~

a zemlje u ,dovoljnom broju u Ba&č~ i u Slatini; u to vrijeme to je bio najjači rod u tom selu, danas oni stoje II omje~ ru 14--70. J.ankovići; imali su kućni broj 6 ,samo sa sedmero ,čeljadi, a polja su im se nalazila u Bašči, Slatinama i Velikoj njivi; već su razumrli. Plavšići; kućni broj bio im je 8, a imali su dvanaestero čeljadi; zemlje- su imali u dovoljnoj mjeri, a ležala im je u Slatini u Krateiju; druga porodica imala je kućni broj 12 sa osmero !čeljadi; pove'Ći broj zemlje imali su u Slatini-, i to ll, Vrbi; treći njihovi ra'zdionici stekli su kućni broj 22, a imali su samo jednoga člana s m·alo zemlje, i to II Slatini; taj rod ima danas desetak, kuća- u. selu -i. spada medu razvijenije. Mihaljevići; imali su kućni broj 9, a godine 1833. petero čeljadi; posjed im je II to vrijeme bio osrednji, a n-alazio se u Ba'šći; rasuli su se II devetnaestom stoljeću. Zurići; kućni broj bio im je 10, a čeljadi II njoj šestero; zemlje su imali u osrednjem broju, i to u Slatini.i u Guvnu, održali su se u omjeru 1-8. Pridoševići; danas običnije Predaševići; godine 1833. imali su jedanae,stera ,čeljadi,- a zemlje II dovoljnom, broju II Slatini; danas stoje ,u omjeru 1-8. Ivanetići; bilo ih je u to vrijeme i u Otoku; ~ vrijeme ovoga popisa imali su u kući šesnaestero čeljadi, zemlje razmjerno mnogo, i to II Slatini: kod kuće i kod bašče; održali'su se do skoroga .vremena, ali su se,već rasuli. Martinovići; oko 1833. imali su kuću broj 16 ,sa š,estero čeljadi sa ,raz.. mjerno malo zemlje, i to u B-aš'či; u selu ih već odavna nema. Vrabac ali i -Vrapčević, to je prezime nastalo, po nadimku; kućJ:li brojevi su hili onoj prvoj porodici 17, a ovoj drugoj 27; spomenuta prva familija imala jeT833. već 29-tero čeljadi sa zemljom u Slatini, a drug'a petero čeljadi na istom tlu; pod imenom Vrabac ima sada desetak kuća. Bilići; godine 1833. imali su dvije ku';e, prva pod brojem' 18, a druga pod brojem 18, a druga pod brojem 23; prezime im je nastalo po riječi turskoga porijekla balija koja označuje čovjeka seljaka sa malo zemlje i nižega društvenO'g·a reda; u vrijeme toga popisa prva od tih porodica imala je šestero -čeljadi i posjed o,srednje vrijednosti u Trsteniku u di.. jelu koji se zvao Vrtište; druga od njih imala je jedanaestero čeljadi, a posjed iste veličine kao i ona prva, ali u Slatini, danas taj rod ima razvojni omjer 1-10. Plivelići; kućni broj im je bio 13 već pri kraju sela; sudeći po prezimenu koje pripada starom rodu u kraju oko Ogulina, bit 'će da su ti u ovom selu bili doselili neko vrijeme prije ovoga popisa, te su bili i stekli tako kasm BrO'j; hnali su te 1833. godine samo četvero, čeljadi, a i zemlje su imali u manjem O'bimu, i tO' fedino"u Kudilišću; razmjernO' su se dobro razvijali, te imaju razvojni omjer 5-30. Rakinac; imali su kućni broj 25 posljednji u tom selu II starije vrijeme; tad'3 su imali dvanaestero čeljadi, a zemlje II Slatini u Kozarnici i II Bašč{ osrednje veličine; danas imaju razvojni omjer 5-18. 12

RAD

177

Skorašnjih godina u selu se nastanilo još nekoliko hrvatskih porodica, uglavnom ratarskoga zna,čaja. To su Butorci, porijeklom iz Like, 5 člano va, Gabrinovići 3, Jemrići iz okoline 7, Kovačići 3, Krapež 4, Krstići 1, Markovići 2, Šimunovići 3, Vukovci 3. . Biskup vizitator našao je II tom selu godine 1729. samo 70 stanovnika. Stotinu godina kasnije bilo je u njemu 28 kuća sa 234 žitelja, a 1865: samo 31 kuća sa 270 čeljadi. Do godine 1880. sagradena je tu samo jedna kuća, ali ih se II narednih deset godina" našlo 7 novih, iak,o se broj -stanovništva nije razmjerno' povisio. Istom poslije gospodarske krize od go~ dine 1890. razvijanje i množenje štanovništva nastupilo je II jačoj mjeri, te je to selo bilo pokazalo do stotinu ljudi povećanja samo porodajima. Ipak je nešto kasnije nastupio II rađ'anju novi zastoj, a.nije bilo ni većega novo'ga doseljavanja, te se stanovništvo II tom selu gotovo ništa ne. po~ većava.

B A Z lJ A S; Bozi.s; 1462.

t::

',:

Tim- imenom zove se i danas u Vinkovcima dio područja pored šume prema Rokovcima II blizini Kunjevac'a, Petrovaca i Novakovaea., To selo, kao i ona -druga, pripadalo je u trinaestom, četrnaestom i dijelu petnae~ stoga stoljeća najodličnijoj grani madiarskoga velikoposjedni,čkoga rod-a Sentemagoca. Kad je taj rod bio 1435. izumro, dobili su taj posjed naši Talovci, kOji sp. naslijedili iza spomenutih Madžar·a i sve druge -njihove posjede' oko Bosuta. U imenu toga sela nalazi ·se na-ša osnova baz~ -koja je u riječi baza, a koja je inače 'česta ti našem mjesnom nazivlju. ' Selo pod tim imenom postojalo je i za turskoga vladanja a raseljeno je oko 1692. kada su napuštena i sela Kunjevci, Novakovci i Petrovci. Rao seljenici otud·a ušli su u Vinkovce, osobito u novi dio.koji-je nazvan Ervenica. Taj stari naziv održao- se i dalje do današnjih dana, a označuje na starome mjestu i dio~ume.i polja do· :njega. Csan. ibid. 382.

CERNA I

Prvi spomen o Cerni kao naselju potjeee iz godine 1244. iz opisivanja meda posjeda dakovačke biskupije. Ta je granica na tom tlu prolazila potokom Kladaveem, te je s istočne strane te vode već poČinjao posjed Cerna koji je " to vrijeme bio p,rip.adao, kastrenzima. 1 Tim imenom zvali su se u .to vrijeme posjednici koji su držali slobodno svoj~ zemlj@\ aH nisu pripadali višem plemićkom redu. Oni ,su za tu .slobodnu zemlju bili dužni polaziti na svoj trošak u vojnu, a na kraljev poziv i u d,ruge držav~e pothvate. Mnogi su od njih za svoje. ratne zasluge bili posebno nagrad~vani, a velik ih je dio s vremenom bio podignut i u plemstvo. . 1

178

Terra castrensis nomine Cerna. Cod. dipI: IV, 239.

Posjed Cerna desetak je puta zapisivan u ppznatim doturskim spomenicima,_ te je pri tom prikazano i njegovo područje i ono naselje koje se na tome tlu nalazilo. Opširan je popis tih sela iz godine 1507. i ona su navedena ovim redom: Bučje, Novakovci, Krašić, Zagrade, Jakobovcj, Popovci, Papražje, Sloboćin~, Brataševci i Borovci. Sva' se ta imena nalaze i danas II cera;nskom mjesnom nazivlju, i prema njima "ćemo mo'ći tačno utvrditi. opseg staroga ceranskoga područja iz doturskoga vremena. Bučje, Novakoyci i Borovci danas su veliki hatari na ceran'skom tlu prema Gradištu, i to Novakovci uz Bosut; Bučje :isto;čno- od njih, a ,Borovci, d-anas Borovo, sjeverno od Bučja. Ležala su na gotovo ,najboljem tlu II cijelom području. Na toj strani nalazili su se i Bratuiševci, kojim se imenom danas zo,\"e .veliki hatar uz Bosut sjeverno od Borova. Ne,što isto'čnije otuda uz Bosut, ali na lijevoj strani, na visokim gredama između šuma, nalazilo se, Papražje koje je bilo ,nastanjeno do konca sedamnaestoga stoljeća, te je opisano u popisu iz godine, 1702; pa mu i otuda znamo položaj. Na tom zemljištu s lijeve strane Bosuta, zapadno od Papražja nalazilo se selo Slohoćina, te se tim imenom zove danas tamo povelik hatar. Krašići su polje II onoj okuci što je čine Berava i Bosut kod svojih sastavaka. Tamo su sada Mali i Veliki Krašci gdje su mnogi stanovi sela Gradišta. Na toj su strani i:lla šnmeBanova dola ležali Zagrađe, danas polje u onoj okuci što je čine Bosut i Biđ kod svojih sastavaka kod staroga ceranskoskoga grada, te j~ po tom smještaju to selo i steklo: svoje ime. Popovci su se nalazili zapadnije otuda, tamo gdje je sada »Staro selo«, a Jakobov~ ci su velik ceranski ,hatar u okuCi potoka Bi,đa, istočno od današnjega ~ela Siškoyaca. Osim' toga Cerni je pripad·alo, sudeći po onoj darovnici iz godine 1244., i :zemljište do' blizu Kladavca. 'Prema, svima tim spomenutin;a starim selima i prema tim šumama vidi se da je staro ceransko područje zauzimalo is~! .prostor kao i ovo. sadašnje, a razlika je ip,ak samo II opsegu sela Krašaca koji od početka osamnaestoga stoljeća pripadaju i selu Gradištu. Već rano sagrađena je u Cerni crkva posvećena svetom Mihajlu. Nju je, skupljajući papin porez, pohodio između 1332. i 1335. papin legat koji je to i zapisao. On je na tom putu išao tako da je prvo dolazio u Jarminu, iz nje u Ivankovo, od·and~ u Rožd, a iz te je župe polazio ili u Hrvate ili u Cernu, a s jednom.je od tih crkvenih župa vezao svoj odlazak u Gradac (koji se zvao i Grac). Crkvena uprava dijeli se u arhiđako nate, a tu u srednjem dijelu stare Slovjenske zemlje postojala su njih dva: u istolcnom nalazio se vukovski, a dalje zapadnije osuvački. Taj drugi 'počinjao je od Iarmine i od Cerne te, se, otuda širio dalje na zapad. Gradokmetski red u posjedovanju počeo se postupno ukidati oko 1300, te su posjede, kao nagradu za svoje dobre odnose sa kraljevim dvorom počeli dobivati uvaženi plemićki posjednici. Cernu je na taj. način bila stekla jedna grana Gorjanskih. Ona je još u gradokmetskom uređenju postala sijelo velikoga područja, distrikta toga roda, te .su u njoj bili. nastali i uredi i jako. obrtničko • trgovačko sred.šte. Prema tome to je mjesto godine 1507. već imalo naslov trgovišta. Preko Cerne tekla je roba i trgo, vina u Pohiđe,' Pobosuće i·u ,Posavinu, a otuda su se u tom mjestu kupili plodovi i slali dalje u. veća trgovačka mjesta.

179

'I' :

"i i

Tvrdi grad na mjestu gdje potok Bid utječe u Bosut bio je, Bvakako, postao javno središte toga kraja, u njemu je postojala uprava, a tu se pred glavnim vratima nalazio i trg. Veliki 'sajam GdržavaG se o Miholju na dan crkvenoga patrona. Kroz Cernu tekla je ceBta od Save od Mibaljev"čkog broda preko Kostromana i Svetoga Dijaneža i Babine Grede, a onda je ona preko Poljane i Svetoga Ilije tekla dalje na iBtok, sjever i zapad. Od ostalih putova liBtina od godine 1244. spominje jedan koji je vodio od Cerne pored desne strane potoka' Biđa iza ušća Kladavca, a taj je, svakako, vodio na mjesto Hrvate, vežući tO' gornje zemljište s Donjim PobGsućem i s Posavinom. Jedan je odboljib putova bio i I'maj što je tekao od Cerne preko Retkov·aca na Ro.žd' pa odonud na Ivankovo. Po tom je putu polazio papin legat iz godine 1332-1335. u kupljenju crkvenoga poreza navraćajući obično od Ivankova u Rožd, dok je u Cernu išao iz sela Hrvata, po svoj prilici oniin pnt(}ll1l kra~ u:š'ća p'Otoka Klađavca i uz desnu stranu potoka Bida. Taj put nije do danas održan, a onaj preko Rožda postoji,i sada, te i ovaj moderni vodi upravo pored položaja toga staroga sela. Stara utvrđenja na tome zemljištu činila su II ,svoje vrijeme, kao i drugdje u tome kraju, vijenac koji je nekada uspješno zaštićivao stanovništvo. Ta su utvrđenja ležala II d·ariašnjem vođina,čkom hataru južno od sela gdje se danas nalazi poveće polje pod nazivom »Gradina«, onda na mjestu staroga Bela Hrvata, gdje je krstonoški obrambeni grad bio Bagraden na starijoj utvrdi, zatim pored potoka ,Bid" na visokoj obali gdje sada stoji 'prkova~ka crkva. Ta tri utvrđenja činila su u starije vrijeme zapadnu i jugozapadnu stranu tvrđavnoga vijenca. Sa južne strane ležalo je utvrđenje u onoj uzini što je čine,' Bosut i Bid pri svojem sastavku na mjestu dana'šnje Cerne. Jedna je »Ziđina« u sadašnjem andrijaševačkoin hataru pored Bosuta. U sjevernom dijelu nala'zi se »gradac« u ivankovač kom po'dručju jugoistočno od d'anašnjega sela gdje su kasnije u petnaestom stoljeću bili podigli novu utvrdu, a u sjeverozapadnom dijelu nalazila su se dva gratca,· kojima je položaj hio u sadašnjem vođinačkoni području blizu šume Nadiševaca gdje poveća polja nose imena Gratci i Gradina. Kao i drugdje u ovom kraju ta utvrdenja pokazuju porijeklo iz vremena koje je prethodilo državnom uređivanju u devetom ili u nešto ranijem stoljeću. Sva su bila harskog'a tipa, a osobit su položaj imala ono u Prkovcima i onda ono u Cerni koja su bila izgrađena na dubokim zavojima potoka, te su· bila vodom zaštićena sa tri strane. Nov'a suvremena utvrđenja podignuta su 'na ovom zemljištu kod Cerne oko kraja četrnaestoga stoljeća, a donekle i II prvoj polovici narednoga petnaestoga. Prva su sagradili Gorjanski na području posjeda svojega Cerne izabravši z·a njih vrlo podesne položaje harskoga tipa, jedne na starom gracu kod sastavaka Bina i Bosuta, drugo na isto takvom smJešta .. ju na sastavcima Berave i Bosuta~ Prvi Gd ta dva položaja bio je zaštićen dubokim meduvodem što ga čine Bid i Bosut kod Bvojih saBtavaka, drugi je bio po naravi potpuno zaokružen vodom jer Bosut nastaje od dva kraka od kojih Be jedan gotovo dotiče Berave na jedan kilometar prije njena ušća tako te na tome mjestu postaje"ostrvo sa pola kilometra širine

180

i sa jedan dužine. Taj položaj bio je. vrlo prikladan za utvrđenje barskoga tip'a, te su ga Gorjanski doista i sagradili U popisu .imanja toga, roda iz godine 1408. zovu ga: castrum in insula Zavae habitum" tvrđava koja je izgrađena nl,! savskom ostrvu.1 Staroga ratarskoga tla bilo je na ovom zemljištu obilno, ono je nastajalo isprva blille samome naselju, a onda su ga otimali od :obilnih šuma. I samo ime Cerna nastalo je po šumi II kojoj je prevladalo drvo cer. Po govoru hrvatsko je stanovništvo bilo štokavsko, ali ekavsko i stare akcentuacije. Taj govor održao se na tome tlu sve d·o danas,. a imaju ga i prva obližnja sela oko Bosuta. Turci su Cernu i sela oko nje bili potpuno osvojili godine 1536. u onom njihovu djelovanju kojim su bili dobili cijelo srednje i istočno dravsko· savsko međuriječje. Godine 1526. turske su neredovite bosanske čete sa jakim martološkimodredima samo okrznule ovaj kraj jer ih je put bio vodio na Vukovo i odande preko Osijeka dalje na \fadžarsku. Stoga u toj vojni ovo zemljište oko Cerne nije ni jače zahvaćeno ratnom nevoljom. Kada su u kasnu jesen godine 1532. sa pohoda na KisekPodravinom i sredinom Slavjenske zemlje prolazile mnoge turske čete u vraćanju na Beograd, put ih je vodio upravo kroz ovaj kraj. Ali je tada sam sultan na domaku Pobosueu izdao nalog svojoj vojsoi da prestane plijenjenem jer da od Bosuta počinje njegova zemlja. Zapravo je Cerna II to vrijeme bila pripadala Franji Zaju koji ju je kao zet Lovre Banića Gorjanskoga bio stekao. Turci su ovuda samo bili prošli ne osvajajući tvrđave, te je, prema, tome, i ovo područje ostalo pošteđeno. Godine 1536. na -ovaj kraj udarile su dvije turske vojske: jedna paše smederevskoga, druga iz Bosne. Ona' prva dolazila je iz Srijema i kretala se sa lijeve i desne strane Bosuta, ona bosanska prešla je Savu kod Babine Grede, kod Broda iKobaša. Obadvije te vojske imale su se sastati kod Đakova. Paša smederevski svoj zadatak izvršio je II mjesecu srpnju. On je 'predajom bio 'dobio ,Poljanu, _tvrđavu kraj Bosuta II blizini Rokovac8; a onda i Cernu sa svoJim utvrđenjima II samom tome mjestu' i oko izvora potoka Bosuta. Poslije toga njemu se bilo predalo i utvrđeno Ivankovo, te je on onda krenuo na hiskupov grad Đakovo. Vojvoda u kršćanskoj vojsci Pavle Bakić, rodom iz Srbije, javio je caru Ferdinandu pismom od petoga srp'nja da su Turci Ivankovo bili dobili bez borbe prije nekoliko dana.' Posjednik Ivankov. i.Cerne II to je_vrijeme ,bio Franjo Zay, ali se on tada bio desio. na svojem imanju· II zapadnoj Madžarskoj., Predaja..je sačuvana da se u v'rijeme turskoga napad-a na,_Cernu u tome mjestu nalazila njegova žena. Turci sn to bili dočuli te su nastojali da je uhvate, ali je ona ipak 'uspjela da im utek· Jie- -ll susjedno selo Gradište ,pa da se spasi. U tom pobodu u proljeće i ljeto ti godini 1536. Turci 'su o,svojili cijeli srednji dio stare Slovjenske zemlje i osigurali su ga Jakim posadama u glavnijim utvrđenjim_a. Vojno osiguranje i upravu ,proveo je tu smederevski paša Mahmedbeg. Stoga su njegove čete i ležale 11 posadama tvrdih 1

Csunki ibid. 269. Spomenici Srba, 143-144.

1 Ivić,

181

tii

.. i

gradova, upravljane iz vojnog·a središta u Iloku. Spo~enuti paša proširio je smederevski sandžakat preko cijeloga područja izn,.edu 'Save i Dunava, te je i" Cerna s okolinom bila potpala poda nj.i Naredne godine 1537. uspiju slavonski velikaši da nagovore cara Fer~ dinanda na osvajanje tih izgubljenih krajeva od Turaka, ali je spomenuti Mehmedheguspio da tu vojsku sasvim razhije. Tako je Cerna s okolinom ostala čvrsto u turskim rukama do bHzu konca sedamnaestoga stoljeća. U upravnom pogledu Turci su tu u zapadnom dijelu smederevskoga sanaaka' osnovali srez oko Bid-a, ,Bosuta i desne strane Vuke sa središtem u Ivankovu. Cerna je, prema tome, bila potpala pod taj kotar i u njemu je ostala za cijeloga turskoga vladanja na tom tlu. U ono dotursko vrijeme i pod Turcima ,Cerna je hila izgrađena na istom položaju gdje i danas, uglavnom na- zemljištu oko utoka u B.osut. Na najM holjem smještaju hila je podignuta crkva sa posvetom sv. Mihajlu. Opis te crkve postoji iz godine 1725. Ona je hila sazidana na vrhu visoke ohale. Od nje je počinjala istočna granica _osuvačkoga arhiđakonata kojemu je: kako se vidi, ona bila najistočnija tačka. U ravnoj crti na sjever ležala je župa jarmiuska koja je isto :tako pripadala osuvačkom arhiđakon-atu, dok je ona crkva u Rokovcima s desne strane Bosuta već hila- II području vukovskoga arhiđakonata. Papin legat skupljajući između 1332-1335. petrov novčić po području između .save, Dunava _i Drave bio je nekoliko puta i u Cerni. Tu župu po crkvenoj posveti on naziva sv. ,Mihajla, a dOM lazio je -u nju uglavnom iz sela Hrvata kod Mikanovaca. U to je vrijeme u njoj bio župnik neki Toma koji je crkvenoga poreza bio platio kao osrednje jake župe, za polovinu manje nego ona u Ivankovu. U prvoj hlizini crkve Gorjanski kao gospodari toga zemljišta podigli su, tvrdi grad koji su sazidaH ,od cigle, kamena i naboja. Mjesto su mu iza,~ brali na najzgodnijem niskom položaju, te je to utvrdenje bilo imalo -izraM zit tip harski jer ga je prirodna voda opkoljavala Sa tri strane. Kako se vidi po ostacima, tu se, nalazila i u starini neka' utvrda, svakako' još u raM nijim stolJećima. Gorjanski su to svoje utvrđenje i mnogo cijenili te ga i češće spominju u svojim, ispravam-a. U turskom nadiranju godine 1536. nije ga novi posjednik Franjo Zay naročito branio, ali ga je naredne go~ dine, prije Kacijanerove vojne, posebice tražio 'od cara Ferdin'anda ako bude uspjela sprem-ana vojska na Turke. i Od društvenih ustanova u Cerni je u dotursko vrijeme bila postojala uprava distrikta za koji mo,žemo pretp'ostaviti da -je osim samoga ,ceran~ skoga područja sa deset,kmetskih sela'obuhv·aćao i okolno zemljište, i to Siškovce, Prkovce, Som i Dubravice. 'Ostala ceranska sela po svojem su se položaju nalazila posvema blizu osim Krašaca koji su od tvrdoga gra~ da hili udaljeni desetak kilometara. . Pod Turcima od godine 1536. dalje do 1692. staro katoličko stanovni· štvo bilo se ip'ak održalo II razmjernom broju. To se vidi već i po tome što se tu za toga vremena bila očuvala i crkvena župa- koja je mogla ne~ II l

182

Habs. epom. II, Ivić, Sporo. Srba 128-129.

ograničeno djelovati i u šesnaestom i, u sedamnaestom stoljeću. Zavisilo je to, dakako, o tome da li su se z'a žup ničko to ,mjesto mogli naći potreh~ ni svećenici. Godine 1598. poslao je. papa 11 Cernu fra Luku Jurišića da djeluje među tamošnjim kaiolicima. 1 Tu je on odabraĐ_ sebi privremeno sjedište. U lom svojem radu on je u Cerni prove"o nekoliko godina djelujući na području .od Đakova do Nimaea? Ceral)ska župa za turskoga vladanja bila je obuhvatala veliko područje oko Bida i gornjega dijela Pobosuća zahvatajući velik dio Posavipe koja nije dugo imala svoje pra· vežupe. Ceransku crkvu vidio je 1660. i generalni vikar zagrebačkoga. bi· skupa fra Petar Nikolić. On kaže za nju da je na vrIo lijepom položaju, da su joj zidovi dobri, ali da krov prokisava. Ceranski župnik zabilježen je i 1650.. na sastanku sve,ćenika iz Pobosuća u N.im~im'a u kući župnika Petra· Sabatina. Kako se otnda vidi, ..u .to je vrijeme ona bila u rukama svjetovnoga, svećenstva._ Već oko 1660.. ~eranska župa:nije' mogla naći pogodnoga župnika, te je potpala pod onoga u Ivankovu. 3 Od crkava za turskoga· vladanja osim .te župne u Cerni mogu' se "utvrditi kao dovoljno sačuvane jedino ona sv. Dijaneša u Babinoj Gredi i ona na starom županjskom groblju. U starosjedilačkom naselju ta žup·a nije II turskom prodiranju imala mnogo gubitaka li ljudstvu. Nešto je od toga stanovništva, po svoj, prilici, bilo primilo islam, i potomke tih ljudi naći ćemo, možda, među ,muslimanima eka:vcima oko Tešnja. U samoj Cerni moglo jeza turskoga ·gospodstva biti jedno šezdeset starih katoličkih porodica. To je bilo ujedno najjače naselje pored potoka Bida. Poslije odlaska Turaka slanovnišlv<! se u Cerni od godine 1693. počelo sređivati.' U .-prvom redu u nju su se smjestile mnoge porodice iz okolnih raseljenih manjih sela, a pokoja je porodica doselila i iz Bosne. U počet ku osamnaestoga stoljeća hilo se u Cerni našlo u svemu oko stotinu familija~' među kojima _su starinci hili .ipak ,.u velikoj većini~ Stara crkva u Cerni nije u velikom ratovanju oko 1687-1692. mnogo stmdala, te se unjoj i dalje služilo; ali je isprva bila i dalje kroz neko vrijeme filijala onoj ivankovačkoj. Kada su onda. od godine. 1700. franjevci uređivali svoje župe po Slavoniji, razdijelivši ih po konventima, osnovana je i u- Cerni župa koja je pripala, kao i ona u Vinkovcima, pod konvenatšarengradski. Popis iz godine 1708. navodi da je pod ceransku župu tada spadalo i sedam sela, ·a njome da je upravljao fra Brno Soljanin (iz Tuzlel. .. Uz Cernu su tada u toj župi bili i Gradište, Siškovci, PrkovCi i 'Retkovci, a od starih područnih sela iz 'doturskoga vremena još su bila nastanjena Bratoševci, Jakohovci i Slobo ćina. Crkva sv. Mihajla popravljena je odmah poturBkome raspu, te joj je načinjeri 1 nov' krov. Župa je godine 1725. sasvim preuređena, te su joj oBtavljeniŠiškovci, Retkovci i Gradište, a Prkovci su došli pod župu II

Ferm. Acta, 350. -Starine XXII, 29, 30. a Ferm. Acta, 408, 497. t

183

Vrbici. Godine 1729. pobodio je Cernu pečuški biskup i opiSUJUCl Je on navodi d·a je crkva sv. Mihajla u starini bila vrlo lijepa, da je sada donekle u slabom stanju, ali da se u njoj i dalje služi jer je godine 1729. nanovo popravljena. 1 U rukama franjevaca šarengradskoga konventa ODa je ostala do 1757. Od 1758. drže je svećenici svjetovni. Stanovništvo Cerne II svojem razvitku može se pratiti od godine 1725. po župnim maticama, a II tome radu vrIo će nam poslužiti i službeni popis toga naselja iz godine 1833. koji je uredila Brodska vojna krajina. On je vođen po kućnim brojevima, i to onim starim, te će se na' taj na'čin moći utvrditi stanovništvo po starini i po razvitku. Rendulići,

zabilježeni 1742, došli su iz Slunjske krajine na temelj kućno ga broja l kojemu je stari vlasnik bio izumro; kasnije su iz·gradili i novu kuću koja je bila stekla brof 2, s vremenom i one nove pod bro~ jevima 302,303, 310 i 316; danas stoje u'omjeru 3-1l. Novakovići; imali su kućni broj 3, ali su poslije 1910. izumrli; zapisani su u selu već 1730.' . . Kumburići; kućni broj im je 5, zabilježeni 1728; bili su razvili još jednu kuću; danas imaju II te dvije porodice devetero čeljadi. Matkovići; kućni prvi brojevi su im 7, 9, ll, 12, 21~ 22; sada imaju dvanaest porodica sa četrdeset i troje čeljadi. Peičići; osnovna kuća-im je broj 10, a zabilježeni su u selu godine 1730; razvili su bili još kućne brojeve 156, 161, 201, 274, 410,466 što pokazuje da su se bili dobro razvijali; danas imaju samo pet kuća sa sedamnaestero čeljadi. Jakšići; prvi kućni broj' im je 13, a to pokazuje da su tu kuću osnovali kad su svoje bili već utemeljili Matkovići i Peičići; u daljem- svojem razvitku oni su izgradili rano još šest kuća s brojevima od 200. Sada imaju dvanaest kuća sa 51 članom. Dekanovići; kuća osnovna nalazi im se -pored Jakšića, a druge dvije izgradili su kasnije; sada imaju omjer 4-12, II selu su zapisani već 1725. Zaharovići; imaju osnovni kućni broj 16, a s vremenom su izgradili jo-š pet novih; u selu su zapisani 1728, sada im-aju u svojem razvitku omjer

111

i .1

7-26. Ko-ži6i; temeljni kućni broj im je 18 iza Zabarovića, a u selu su zabilježeni već_ 1725, postupno su izgradili još osam porodičnih kuća, a danas imaju omjer 8-24 .. Bilići; II selu se javljaju tek 1733, ·a mora da su doselili iz kojega sela u Posavini jer im je pre~ime II ikavskom obliku; kasnije su osnovali još pet kuća, a danas imaju u svojem razvitku omjer 12-40. Zivići; imaju osnovni kućni br?'l25, a zapisani su tek ~743; porijeklom će biti iz posavskoga sela Sikirev·aca gdje je to prezime od starine; 8 vremenom su razvili najprije' dvije nove kuće, a onda kasnije JOB dvije; d'anas imaju omjer 5-16. 1

184

i I

Briisztle 369-374.

Rešići; stekli su najprije kućno mjesto pored Živića 24, a onda su tu u blizini izgradiIijoš dvije kuće pod brojevima 27 i· 28, a nešto· kasnije

i 40; II svojem razvitku oni su podigli i tri nove kuće 146, 147 i 403; danas se nalaze u razvitku 3-11; u selu su zapisani 1726. Suvaković'i; osnovni im je kućni broj 29, a n'a tom su temelju bili izgra~ dili i kuću pod brojem 30, a kasnije još jednu; danas stoje u omjeru 2-4. Karalići; zapisani su u selu 1726, prezime im je iz turske riječi koj-a ozna~ čuje čovjeka crnih očiju, kose i mrke priti, rijetkih oznaka II tom selu; osnovni kućni broj im je 31, a na tom su' mjestu izgradili odmah i kuću broj 32; ll' svojem' razvitku osnovali su još 'više kuća; danas stoje u onijeru 12-41, te spadaju u jače r·azvijene porodice II selu. Novkovići; kućni broj im je 33; nisu se jače razvijali, a danas stoje u omjeru 1Lovin; stari im je ku~ćni broj 36, a zapisani su u s~lu i 734; :ilovu su kuću pod brojem 483 sagradili 'već kasnije; danas stoje II razmjeru 4-16. Špebar; ta je porodica porijeklom iz okoline Ogulina u Hrvatskoj; kako se vidi, doselila je na ovo tlo razmjerno rano, te je razvila kasnije još tri porodice; danas stoji u razmjeru 1-4, 1-4, 1-; kućni im je broj 37. Bukvići; kućni im je. broj 39; nisu uspjeli da se jače razviju, pa i d.anas imaju Samo jednukuću, a stoje u razmjer~ 1-3. Kesegići; imaju kućni broj osnovni 47, a zap'isani 8U već 1725,' razvijali su se već u početku osamnaestoga stoljeća razmjerno vrlo snažno, a isto tako sve do, danas, te im·aju sada omjer 30-101; svejeq.no imaju malo pomlatka. . Vraničići; kućni osnovni broj .im je 48, a zabilježeni su godine 1725;, ka~ nije su hili r'azvili još pet kuća, ali su se kasnije počeli razamirati, te sada stoje ll' omjeru 1-3. Juri·šići; imaju osnovni k!ućni broj 49, a .zapisa:ni su u selu 1733; rano su sagradili i nove kuće pod brojevima 53 i 54, a ubrzo su podigli i osam novih kuća; sada imaju omjer 17-:-69 te spadaju u red sa većim brojem i kuća i pomlatka. . Kneževi'6i; kućni osno'vni broj im je 50, a II selu su zapisani 1730; raz~ vili su samo još jednu kuću pod brojem 82, te sada stoje ti omjeru 1':'3. Petrić Semberov; t~ je kuća imala osnovni broj 51, a održala se do. konca devetnaestoga stoljeća; bila je porijeklom iz Semberije, područja u sje~ veroistočnom dijelu Bosne. Boričići; kućni osnovni broj im je 52, a u selu se spo-minju1726, godine; bili su razvili s vremenom deset kuća, i to II os'amnaestom i devetnaestom stoljeću; d·anas stoje II razmjeru 13-41 sa malo djece. Mi~rovići; iI~aju kućni broj 58, a zahilježt:}ni su II selu 1734; brzo su izgradili i novu kuću p«;Jd, brojem 60, a kasnije još četiri; .danas su razvijeni u omjeru 2-11. Posavac; kućni broj na toj zgradi je 65, aji porodica toga prezimena nije se dalje bolje razviJala, te je ostala u omjeru l-l.

185

Karlići;

stekli su kućni broj 67, a pored te kuće oni su izgradili još dvije pod brojevima 69 i72; ,)1 selu su zapisani 1726; kasnije u toku devennaestoga stoljeća oni su' izgradili još osam kuća; danas oni stoje u razmjeru 6-18. Kekići; imaju kućni hroj 68, 'a zapisani su tek 1752; ubrzo su' podignuli i" drugu' kuću pod brojem 95, i na te dvije kuće su-o$tali; danas oni stoje II razmjeru 1-2. Pavlovići; ta porodica imala je kućni -broj 73, ali je kasnije imala više razdionika koji su osnovali još sedam kUĆoa; ipak su oni u devetnaestom stoljeću poizumirali, te ih je, onda ostala jedna porodica u omjeru 1-3. KuskiInovići; osnovni kućni broj i'm je 75, a zapisani su u selu 1730; osnovili su tri porodice, a od,njih postoje dvije 8a svega petero čeljadi; prezime im je turskoga porijekla, te ie moglo nastati još za turskoga vladanja; danas se oni nalaze u razmjeru 2-5. Ivankov; ta porodi:ca imala je kU,ćni broj ..80, a zabilježeni su ~ crkvenoj .matici tek 1751; kasnije se bolje razviJala i u devetnaestom, stoljeću imala je 'pet ,kuća; od njih danas postoje sa_mo jedna u omjeru 1-7. Alatrovići; kućni i~ je broj ai, 'a II ~voje~ razvitku imali su ll~ij.ek samo jednu porodicu; danas stoje u omjeru 1-6 bolje nego mnoge nekada dobro razvijene porodice. ' Vorgići; kuću su imali pod hrojem 83, a prezime te "porodice' zabilježeno je u s.elu 1726; nisu se bolje razvijali, te su izumrli II toku devetnaestoga stoljeća; ime im potjei od 'madžarske riječi varga -koja znači cipelar. Baletići; zabilježeni su n- Cerni 1726, a kućni broj im 'je 85; prezime, im potječe od turske riječi hali koj-a označuje običnoga seljaka ratara; oni su razvili osam kuća, a danas stoje n razmjeru 9-29. Grgići;'knćni osnovni broj im je 86, a 'zapisani su II Cerni 1730. godine, u prvoj polovici osamnaestoga stoljeća hiIi su razvili četiri kuće, a onda kasnije još njih šest; d'anas stoje u omjeru 10-36, sa malo djece. Ivići; kućni -broj im .je 87, a zahilježeni su u selu 1749; bili -su n selu razvili "četiri kuće, .ali su se sve vremenom rasule osim jedne koja se nalazi u ~mJern l-l pa će i ona doskora nestati. Novački; imaju kućni broj 88, a u selu su zabilježeni 1733, godine; prezime im "je., možda, nastalo po selu Novakovcima koje je bilo područno ceranskom gradu; osim ove osnovne hiIi su razvili još jednu u kasnijem razvitku pod brojem 416; i da~as ih drže obadvije u omjeru 2-6, a to zna,či s malo djece. Djurdjevići; kućni broj im je 94, a zapisani ~U II selu 1755; bili su razvili samo jednu porodicu koja je opstoj-ala jo,š oko početka dvadesetoga stoljeća, a onda je izumrla. Matasovići; imaju ku6ni broj 104, a jamačno"su ti Cernu doselili iz blize Kopanice gdje toga roda ima mno·go; razvili su bili osim ove osnovne još jednu porodicu pod brojem 407; danas taj rod stojiu omjeru l-l. Ban; kuća te porodice stekla je' broj III .već pri kraju sela; sudeći po tom prezimenu bit će da je ta porodica bila doselila· ll' toku d'evetnaestoga:,stoljeća i,z Like, gdje je ona 'česta;"razvi1a je samo jednu kuću, ali je oko 1910,. bila izumrla. 186

Stefanovići;

osnovni im je kućni broj 115, a r8nIJe nisu zaplslvtmi II crkvenim knjigama; kuca im je bila iza ontf. ,porodice Ban, a to je. dokaz da su i ti..Stefanovići bili kasnije doselje'nici; bili Su kasnije razvili još jednu kuću pod brojem 445; danas stoje II omjeru 1-. Debelići; stekli su kućni broj 116,. a kasnije i novu kuću broj 495; dose· lili su II Cernu kasnije, a svakako iz Retkovac·a gdje toga roda ima više kuća-; dalje su se dobro razvijali, te se danas nalaze II omjeru 5-24. Čosi-ći; javljaju se II Cerni kasnije. te sU stekli kućne brojeve 118, a onda i 312 i 313; .doselili su po svoj prilici iz Vrbanje gdje toga roda ima mnogo kuća. Danas ih tu više nema. Perici; imaju, kućn~ broj 140, te su odnekuda iz okoline dos.elili; danas ih II Cerni više nema. Zetići; stekli su kućni broj 145, a doselili 3U odnekud iz okoline; razvili su još jednu kuću pod brojem 225; da~as ih u selu više nema. Jovanovići; imali su kućni broj 158, a zapis-ani su u selu već 1754, danas ih tu više nema. Ivančići; kućni.im je broj 167~ a onda su s vremenom razvili još tri: 257, 404 i 412; zapis.ani 8U u selu već 1754; danas imaju u selu č.etiri kuće sa trinaestero. čeljadi. Pustajići; javlJaju se u selu oko 1769. te im kuće imaju kućne brojeve 184 i 185; u Belu se Se već raBuli. Stojanovići; dobili BU kućni broj 197, aH se ti selu Bpominju već 1726; potje·ču, po svoj prilici, od onih u Babinoj Gredi ili u Gradištu; danas stoje u razmjeru 1-3. Kovačevići; u selu se javljaju nešto ka8nij~, te su stekli kućni broj 202, držali su se i dalje pa imaju jednu porodicu u omjeru 1-2. Gopi'ći; u selu se javlJaju već 1725, ali su kasnije sagradili nove kuće pod brojevima 203, 247, 383, 399 i 403; sada imaju tri porodice Ba šestero čeljadi. . SaIići; ku'ćni danaŠnji broj im je 210, ali su u selu zabilježeni već 1752; sad·a imaju razmjer 2-6-. Abošići; kuć~l im je broj bio 241, a razviii, su samo tu porodicu koJa je već tu izumrla. Rog3ševići; u selu su zapisani od 1726, ~li su kasnije kuće iz-gradili pod brojevima 301,302, 303 i 336; danas. taj rod stoji u omjeru 3-9. Peršići; doselili.uu selo kasnije te su tu stekli bili kuću pod brojem 388; danas oni stoje u razmjeru 1-3. . Bartolovoći; u Cernu su doselili kasnije te sn stekli kućni broj 473 'već jedan od posljednjih; danas se oni nalaze u omjeru 1-5. U devetnaestom .stoljeću za vr~mena Vojne krajine od prilike do godine 1880. stanovništvo u Cerni raslo je u najvećem svojem omjeru starim naravnim tokom, '3 veće priilove steklQ je sanio doseljav·anjem·pokoje porodice ili iz Like ili iz Zapadne Hrvatske. Ukidanje Vojne krajine palo 'je upravo pred početak teške novčane krize -koja je i u Cerni -iznijela' na prodaju mnoge kuće r zemlje. 187

Doseljenici Adamović

Andrin 5 Berač 4 Bošnjak 5 Benjak 6 Bušić 3 Batan 2 Brkin 2 Burgin 4

Hrgović

Panić

PU8tajić

Jaj.čanin, 7, 2, 9

P·avletić 4 Pandić 2

Janković

Paulović

Kosar 5

Pletikosić

Kraljić

Pinter 5, 4

II 5

Katana 4 Kaljanović

Kulić

Brajdić

6, 4 Ključarić 2 Kobaš 3 Kazimić 3

Cindrić

Kuzmanović

Bartolović 9

6 2 Cerovski 3 Cavrić 3 Culjak 6 Čavlović 5, 9 Čupići 4 Domić 4, 6 Džipan 7 Dasović 4 Dekan 4 Delić 2 Dekanović 6, 4, 3, 3 Draženović 4 Dretvić 2, l Drobina 2 Dragašević Filipović Forgić

Gara·čić

Gabrilović

Horvat 3, 1, 8, 5, 4

Katušić

l, 5, II

Posavac 2

Križan 5

2 Bubanjac 3 Biljan 6 Bakran 4

Kova{;ević

Kokić

Benković

Ivanov, 2

Karač

Kapitan 4 Lovrić 6 Lovin 4, 2, 4 Lisak 4 Mavić 2 Manrin 3 Mak.6 Markuš 3, 2, 2, 4, 4 Murat 2, 4 Mlinar 5 Matinac 2 MerIe 6 Novosel 3 Novalić 3 Nikolić 3 Navijalić 2 Nović l, 3 Novak 8

Pernar 2 Pavišić 7 Pongrac 4 Pajak 2 Pevšić 4 Perković 3 Rajković 4 Rožić 2 Santovac 3, 2 Sučić. 5 Sopta 4 Spaić 2 Strmetić l Stanko 7 Smolčić 4, 5 Šeparac 3 Šamukić 3 Šuvaković 4 Škrinjar 4 Štimac 3 Špehar 2, 4, 5 Šimić 2 Uzac II Verić 2 Vidaković 6 Vidak 5 Žugec 5

U novije vrijeme od godine 1900. dalje u Cernu su uspjeli useliti i mnogi novi naseljenici Hrvati, ali i poveći broj Madžara iz Bačke i Baranje. Selo u n~vije vrijeme raste sve- više novim doseljavanjem, pogotovu iz naših raseInih krajeva.

188

CERIĆ

Kao selo Cerić je zabilježen već godine 1409. kao dio posjeda koji je zauzimao zeniljište istočno od Monoštra, današnjega Nuštra. Tada je tome starom selu hil 0- :prip'adalo samo nekoliko stotina jutara ratarske zemlje i pripadni dio šume.' Susjedno su mjesto Ceriću kroz cijelo 'dotursko vrijeme hiIi .Lidrovci koje je zauzimalo nekoliko tisuća jutara, a otuda dalje na zapad kraj potočića Ervenice granični mu je posjed bio Ervenik ili Ervenica koji je te nazive bio stekao prem-a spomenutoj vodi. Samo to selo II dotursko vrijeme nije imalo svoje crkve jer 'su one tada postojale II susjednim mjestima Nuštr.u (Monoštoru) Marincima, Lidrovcima i Svetom Iliji, kasnijim Vinkovcima. U prvim godinama turskoga gospodstva raselHi su se Lidr'ovci i sva mala, sitna sela prem'a Bosutu, ali su _se ipak održali spomenuti Ervenci sa petnaestak 'starina'čkih hrvatskih porodiea. 'Svoje stanovništvo održao je u nekom hroju i Cerić, dakako, prema starom običaju, II raštrkanom ohliku. Kako su se za turskoga gospodstva biIi rasuli .susjedni Lidrovci, pripala su polJa toga raseljenoga sela Cerićanima koji su ih, kako ih je bilo malo, samo desetak kuća, obrađivali naizmjence, ostavljajući velike dijelove samo na ugaru. Za turs'kogavladanja Cerić je bio pripadao Ivankovu, te su ga otuda držali pojedini begovi. Posljednji je od njih bio neki Mustafa. 2 Za njegova posjedovanja Cerićani su- godišnje obradili sed'amdeset i četiri jutra oranica, četrdeset i dva srpa sjenokoša, a upotrebljavali -su tridesetak jutara šume. Prema tome- cerićko stanovništvo bilo je za turskoga vladanja malobrojno. U ratovanju od 1687-1692. cerićki su starosjedioci od 1687. do 1691bili ostali u svojem starom selu jer ih Turci, nisu dirali. Velika nevolja nastala je na tom tlu godine 1692. kada je velika turska vojska od ·Beograda navalila na srednji dio Slavonije harajući ,i rabeći u velikoj mjeri. Cerićani su pred -tom vojsko'm izmakli II duboke šume pored Bosuia i donje 'Vuke i tu su se na taj' način sa svojom marvom neko vrijeme' uspjeli održati. "Smirene -prilike, tu su nastale u nekoj mjevi već 1692, ali su one potpuni> sređene do 1699. Do toga vremena Cerić je stekao i svoje novo stanovništvo. Ono je moglo sastojati se u nekom broju od starih vraćenih stanovnika, ali se tu svakako našla i pokoja nova naseljeniička porodica. Cerić je isprva pripao II vlastelinstvo ivankova,čko koje je prvih godina o,samnaestog'a stoljeća držao Makar. Na tom tlu izvršen je popis stanovništya godine' 1702, te se tada tu -našlo 19 porodica. Popis vlastelina Makara na,činjen je godine -1709, i u njemu su u tom selu nađene ove ,porodice: Benići,-bilo ih je i po okolnim selima;'ran'o su se rasuli; Bošnjaci, odnekud i~ Bosne; izumrli su ti os·amna'estom stoljeću; Bubnjarevići, ranO su se rasuli; Crnokići, održali su se d~go II selu, a razumrli -:Su oko 1900; Dragojlovići, nema ih već u popisu iz godine 1736; Drenovčani, doselili iz.sela Drenovca koje se nalazilo, U blizini' sela Rokovaca prema Vinkovći~ Cod. dipl. V, 415, z Starine XXx.

189

Ina, a koje je raseljeno oko 1710; kako je Drenovčana u to vrijeme hilo Vinkovcima, oni su, po svoj prilici, prešli II to mjesto, Gradištac, došli su iz hlizoga sela Gradišta~ a to prezime nalazi se kasnije II Nuštru; II Ceriću nema ih već II p.opisu iz 1736; Podgrađanin, doselio iz blizoga s.ela Podgrada, ali te porodice nema II Ceriću već 1736; Strošinci, porijeklom iz posavskoga selaŠtrošinaca; hile su ih 1736. dvije kuće ali su se kasnije rasule; .vukovarci; došli su iz' Vukovara, ali ih nema II Ceriću već 1736. Od tih prvih rodova,_ nastanjenih II tome selu poslije 1700, danas nema nijednoga. Od kasnijih došljaka II to selo, zapisan-ih 1736. našli su se ovi rodovi: Damnjanovići, ini-ali su spomenute godine ·dvije kuće; sada' ih II tome selu više nema; Đurovići, po predaji iz bunjevačkoga naselja II Bačkoj, II ono vrijeme. u jednoj kući, sada u razv.ojn.om .odnosu 4-13; Grgići, nema ih više u tom selu; lvetići, 1736 dvije kuće, ali su razumrli.; Kala.idžić~, dobili s.u prezime po obrtu, 1736. bila ih je jedna kuć·a, danas 4-18; Le· nići; jak.su rod, tt Bošnjacima i u Svilaju; danas ih II Ceriću više nema; Margetići, 1736. imali su u Ceriću dvije kuće, ali su se kasnije rasule; Matančevi'ći imali su 1736. tri kuće, a danas stoje II razv.ojnom .odn.osu 12-52, te su 'najjači r.od u tome selu;"Mecano,vići; predak toga roda zabilježen je 1736. u obliku Mecan, a tako je zapisivan i kasnije; .taj rod stoji u razvojn.om .omjeru 12-40; Mijatovići .održali su se u selu neko vrijeme, a .onda su se rasuli; Peići imali su 1736. već tri kuće; danas im je razv.ojni omjer 3-8; Popovci; ·to su prezime bili stekli 'sv.ojem porijeklu iz s:usjednoga raseljenQga sela Pop.oyaca što je ležalo nešt.o istočnije .odavde; rasuli su se rano; Skokići; godine 1736. imali su tri kuće; i to p_od prezimneom Skoko; danas stoje u razvojn.om '.odn.osu 3-10; Štivići, prezime im j~, nastalo, ,po ,imenu Štivo, ikavskom obliku prema Stevo, Štivo; da~as im je. razvojni. omjer 12-38., Od kasnijih rodova, zapisanih II Ceriću 1736. našlo ih se još 14, a održalo ih se do danas njih sedam sa. 50 kuća i sa 179 čeljadi. Osim tih oku ćenih rodova u to selo unišlo je u toku osamnaestoga stoljeća .još onih koji su isprva hili stanari radeći ponajviše tuđe, ,zemlje, te su se ,kasnije okućili i stekli svoje zemlje. Ti su rodovi ovi: Abjani~i; ,uz, to prezime 1!- ~at~~i st~ji ~<:,-pi.sano da se drugačije zoye i 'Vuk; od toga Vuka: '!izišli su kasniji Vukovići koji su već izumrli; Aladići; porijeklom, su iz bačkoga bunjevačko ga naselja; danas imaju omjer l-l; Jelići; bilo ih je u nekoliko okolnih sela; danas stoje u omjeru 1-5; Klajići; bilo ih je u nekoliko sela, kasnije su se rasuli; KUšanići; doselili postupno' iz j~gozapadnoga' dijela' Hrvatske; nema ih više u selu; Kršići; danas stoje II OII.1jeru 1-4; Maričići; rasuli su se rano'; Markosovići; zahilježavani- S'!l 'll 'osamna~~tom ,stoljeću u obliku Markasovići, a' pod, tim drugim. oblikom bilo ih. .je. II osamnaestom stoljeću 'i II Jankovcima, Svinjarevcima, :Vukovaru, L.ovasu i, u Bogdanovcima; danas, s~oje II razvoj .. nom omjeru, 6-21;' neko su vrijeme živjeli u Ceriću.Markovići, MatijašeM viči, Muhari~: porijeklo~" iz Like, ~to' j~ u to vrijeme bila rijetkost II ovom selu~ Murkovici, Nediljkovići, inače "raŠireni rod u Prkovcima, Pandurovići, Pandžići, Pavići, Pavoševići, Petrino'viči, Petrovići, Rendulići, porijeklom iz Gorskoga kotara, Stipanovići, Šimići, Turkalji, doselili' iz Gor-

II!II

,II"

"I,

,:1 ; "

,i! '

1.90

skoga kotara, Vukovići, po svoj su prilici potomci jednoga Ahjanica ko· jeg-a oko 1720. zovu i -Vuk, ŽuŽlići; oni su II mUšlkoj lozi :već izumrli, a na njihovu osnovu došli su Kljajići. Ti posljednji imaju danas razvojni omjer 1-2. Kasnije SU" se·. II to selo nastanili Bajci iz Bogdanovaca 'koji su 'bili starinom iz bunjev8'čkoga naselja u Baji, zatim Balići iz ,Nuštra, i to kao domazet, -imajući danas razvojni omjer 1-3, onda Maroševići iz Nuštra, sada II omjeru 4-15, Mfl:tijevići iz Bogdanovaca kao domazet, koji su s'e do danas već rasuli; i Sarčevići. iz Nuštra koji su se već istraćili. Ne~to kasnije tu su se naselili: Alađići koji sada' stoje II omjeru 1-, Andraševići 1-2., Dakići 7-25, Madžarevići 10-34. iPakaci .2-7. Teška novčana kriza oko 1880-1900. Cerić.ane je teško zahvatila, a mnogo je njihove zemlje iznijela mi prodaju. Kupili su je u velikom broju Švabe iz Bačke i oni koji su se već hili tu u okolini naselili. Godine 1736. bile su 34 kuće brvatskib posjednika koji su .bili popis·ani u poreznom spisku. Stotinu godina kasnije našao je biskup krizmajući svijet u tom selu 571 Hrvata. Međutim već pred kr·izu broj hrvatskoga stanovništva u tom selu bio je ,nešto pao najviše zbog slabijega rađanJa i 'sve, češćega pomora dje~ ce. Tada su. se na tom tlu poja.yile Švabe iz su~jedne Bačke kao kupci ra~ tarske zemlje, II čemu su isprva i lako i puno uspijevali, _pokupovavši postupno gotovo polovinu seoskog·a tla. Međutim se starosjedilač'ko stanovništvo napokon trglo ,jz svoje zaostalosti i krenuvši naprijed uspjelo je da očuva svoje zemlje i kuće dostignuvši II svakom pogledu svoje njemačke susjede. Godine 1944."u jesen ,najveći dio tih" Nijemaca napustio je u svo~ jem odlasku i svoje kuće i svoje dobre zemlje i naselio se II Njemačkoj. Njih, ,sn stjecali ,mnogobrojni naši novi 'naseljenici, koji 'su na to tlo d'oI-azili . iz hrvatskih krajeva, u n~jvećem broju' iz onih zapadnijih, godine 1945. i onih prvih- iza nje. Tom su se prilikom tu u Ceriću naselili:, ,Andrajići ·1-5, Andraševići 1-2, Antonići 1-4, Balići 1-3, Barići 2-10; Bu· šići 1-6, Bingula 1-2, Blaguški 1-6, Bogadi 1-4, Bračko 1-9, ·Bradarići 1~7, Breški 1-8, Budic 1-8, Burkovski 1-2, Bušnjak 2_7, Car 1-10, Cikač 1-4, Colić 1-2, Dikonići 1-2, Fleger 3-13"Felja 1-6; Fedoran 1--4; Gaj. čević 1-2; Gašparović 1-3, Gelo 1-5, Guhići 2-:l0, Hajski 1-10, Nemetak ·1~5, Horvat2-5,Hudoletnjak 1-5, Hunjet 1-8, Husnjak 1-4, . .]akopičak 1-10, Jakuš 1-7, Jandak 1~1, Jelići 1-5, Jukići2-14, Jurec 1-8, Jurići 1_3, Kanajet 2-6, Kekić 2-, Xisiček 4-, Karl 2-4, Kanč.evski 1-3, Kavo 1~5, Kekez 1-6, Klesići 2-13, Koroman 1-9, Košanski 1-5, Ki>šeček 1-4, Kovač 1-4, Kovačević 1-4, Kralj 2-7, Kljaić 1-2, Kljanić 1-4, Kraljević 1~7, Kršić 1-4, Kuner 2-7, Kunac 1-3, Kušanić 2-17, Lalak 3-10, Leko· ta 1-6, Lermajer 1-3, Lesiček 1-4, Lizočićl-4, Lolin 2-, Lukić 1-2., Madi 1-3, Mađarević 10-37, Majhen 2-10, Majzeš 1-6, Marin 1-7, Maroš 1-7, Marušić 1-7, Maslov 1-8, Mates 2-8, Matas 1-5, Matejić 1-3,Matić 2-10, Matoš 1-6, Mihajlović 1-4, Mitrović 1-5, Mudrić 2-7,Muhemskil";8, Nakić 1-1,Nedoklan 1-8, Novosel 1-6, Njegoš 1-3, Omrčen 3-12, Osto· jić 1-3, Pakaci 2-7, Pap,iga 1-6, Peić 3-8; Pandurović 1";, Pavić 1-8, Pek 1-5, Pintarić 2-9, Podareški 1-'3, Potrčević 1-3, Prašnjak 1-5,Ptožin 1-4; Ptičar 1-3, Puškarić 1-3, Raber 1~2, Rapaić 1-6, Rek 1-2, Rojnica

191

1-3, Rukavina 1-2, Sajer 3-, Senti 1-9, Sever 1-3, Slado ček 1-4, Skokić 3-10, Smilović 2-12, Stipetić 1-7, Stočko 1-5, Stubičan 2-13, Svetak 2-6, Svržnjak 1-3, Šajnović l-l, Sap 1-4, Šarengradac 1-3, Šerić 1-2, Šimunić 1-2, Šlat 1-7, Soštarek 1-4, Špebar 1--{l, Šprem 3-16, Štivić 12-38, Švec 1-7, Tajaj 1-2, Terzić 2-2, Trček 1-3, Vačanec 1-10, VidosavIjević 2-10, Vincijanović 1-2, Vismeg 1-6, Vić 1-4, Varvodić 1-8, Vršelja 1-5, Vukan 1-9, Vukašin 1-6, Vukosavljević 1-5, Vuksan 1-5, Vukšić 1-5, Živadić 1-3, Živković 1-2, Županić 1-6. Iz tog·a popisa vidi .se da se II Ceriću danas nalazi starosjedilaca od prilike 70 kuća sa 260 žitelja, a doseljenika oko 210 kuća i u njima oko 900 ukućana. Među onima prvima samo je jedan rod (Matančevići) bolje razvijen, njih sedam imaju po više kuća, ·ali sa malo podmlatka. D R EN O V A e; Som, Soom, 1480.

Pod drugim od ta dva imena,' koje pripada madž~rskom mjesnom nazivlju, zabilježen je plemićki posjed II prvom susjedstvu s posjedom Poljanom i sa malim takvim posjedom Duhravicom. To je hila ravna zemlja s desne strane Bosuta II susjedstvu staroga sela Dubravice, a napušteno je, .kao i to ,;pomenuto selo, oko 1710. iIi nešto prije. Csanki ibid. 348.

DUBR AVI

e A;

Dobrawyth, 1480.

Posjed pod tim imenom zaiblježen je od poznatih spomenika samo II jednome, i to iz godine 1480. li kojem je opisano omeđivanje posjeda Poljane. Pri tom se kao graliični posjednik spomenutoj Poljani spominje plemić u selu koje je u madžarskom obliku zabilježeno Dobrawyth, onda u selu Som i u selu Rosd. Od tih sela Rožd je postojao kao selo sve do 1710. a sačuvano mu je ime- velikom hataru pored Bosuta u- blizini da~ našnjega sela Andrijaševaea, a to upućuje da se tu nalazila i spomenuta Dubravica. I zaista, pod imenom Dubravica u dana-šnjem andrejaševač kom -podru-čjn nalazi se veliko područje dobre oratne zemlje, a taj se dio toga zemlJišta i danas zove i Staro selo. Ono je napušteno oko 1710, a preseljenici otada u okolnim nastanjenim selima nose i naziv Dubravčić i Dubravčević. Danas to zemljište -pripada AIJdrijaševcima. Csan'ki ibid.

305. DJELETOVCI

Selo pod lim imenom postojalo je i prije Turaka, a nalazilo se na velikom posjedu roda Žambokijau lijevom. Pobosuću. Prviput je zapisano, koliko se zna, godine 1404, a ležalo je nešto sjevernije od današnjega položaja. Taj naziv načinjen je od ličnoga imena Gilet, Gelet -čestoga u srednjoJ Evropi i u srednjem vijeku. Prije Turaka· na tom se položaju nalazilo više sitnih- sela, ali su se ona za turskoga -vladanJa ujedinila u

192

jedno veće koje je preuzelo spomenuti naziv i potpuno hrvatski oblik koji se do danas održao· U tom selu holje 'su zemlje hliže potoku Bosutu i tu je glavno vrelo zemljoradnje u tom selu. U osamnaestom stoljeću u to je selo poslije turskog'a raspa prešlo desetak starina-čkih .porodica. Novo stanovništvo useljavalo je na to .tlo u prvom redu iz okoline, a onda u nekom broju iz krajeva s lijeve strane Dunava.. Kako je to selo hilo pripalo već rano II osamnaestom stoljeću pod _Krajinu, ono je u većoj mjeri privlačilo nove naseljenike. Stanje toga stanovništva zapisivao je župni ured II Nimcima II nekoliko protokola od kojih je za ovaj posao mnogo podataka mogao dati onaj II kojemu su zbog Krajine bila zabilježena prezimena kućnih domaćina. Evo tih rodova koji su u toku osamnaestoga stoljeća II tome selu imali svoje zemlje i kuće: Antolovići; bit će da su bili starinci u tom selu; rasuli su se već u osam.. naestom stoljeću; današnji Antolovići na tem tlu noviji su naseljenici. Bačvani; potječu iz Bačke iz šokačkoga ili hunjeva,čkoga naselja; nema ih

u ovom selu već od 1790. godine. toga prezimena bilo· je u os'amnaestom stoljeću i u Podgrađu, Oroliku i u Svinjarevcima, ali ne moraju biti istoga ·porijekla; rasuli su se do 1800. godine. . Brdarevići; svoje prezime hili su stekli po ohrtu praveći brda za stative; zabilježeni su i u popisu od 1833, iz čega se vidi da su imali kuću pod hrojem 22, ,ali zemlje vrlo malo, a to pokazuje da su još u to vrijeme hili obrtnici; izumrli su II toku devetnaestoga' stoljeća. Buhalovići; oko 1740. hile su ih dvije kuće u tom selu, a u to vrijeme toga je prezimena bilo i u Ilači; samrli su u Djeletoveima do 1830. ' Bukojevci; bile su ih oko 1740. tri kuće u tom selu, zovu ih i Bukojevča nin i BukoJevski, a doselili su iz sela Bukojeva u Bačkoj iz šokačkoga naselja; tu u Djeletoveima bila ih je jedna kuća pod brojem 15, ali je u njoj 1833. bilo devet članova sa razmjerno mnogo 'zemlje; do 1865. taj se rod istraćio; toga prezimena bilo je u osamnaestom stolj,ećll i u Iloku. Bukva; toga prezimena bilo je tu u selu do od prilike 1760; a .bilo ga je II to vrijeme i u Otoku iKomletineima; postalo je po nadir,nku. Cur,činac; sudeći po tome prezimenu mora da· je na tome z~mljištu za turskoga gospodstva postojalo malo selo Čurčinci u kojemu su se ha· vili čurčijskim obrtom, te su otuda doselili u Djeletovce; tu su se ra.. suli do 1780. Dedići; oko 1740. bile su tu dvije kuće toga prezimena, a bilo ga je u osamnaestom stoljeću i u Nimcima, Tovarniku i u Ilači; do 1800. u Djeletovcima su se rasuli. Draganovčani; to .prezime .hiIi su stekli :dose.ljenici iz sela Draganovaca koje se do ·godine 1700. bilo nalazilo kraj Bosuta kod stare Ilače i Gradine; istraćili su se do godine 1800. Fijukovići; tog·a prezimena .bilo je u Bačkoj oko godine 1710, l vjerojatno je da je i .taj rod porijeklom odande; oko 1740. zapisane su ib Bartolovići;

RAD

193

dvije porodice tu u selu, a u onom krajiško,,; popisu od 1833. nalazi ih se jedna kuća pod brojem 17 sa osmero čeljadi i sa osrednjim brojem zemlje; rasuli su se oko 1860. Ištvanovići; sudeći po prezimenu doselili su iz susjedne Ba-čke; oko 1740. bile su ih dvije kuće, ali ih se u kraj.škom popisu od 1833. pod njihovim prezimenom' nalazi samo jedna pod brojem 14 S3 petero čeljadi; tada je ta porodica imala osrednji broj zemlje; danas ona stoji II razvojnom omjeru 1-6. Ivanešići; tu II selu postojali su II os·amnaestom stoljeću, te sU' se oko 1800. rasuli; toga prezimena bilo je II to vrijeme i II Nimcima· i II Otoku, ali ne moraju hiti istoga roda. , Katičići; oko 1740. bile su ih II tom selu dvije kuće, a to je prezime inače II tom kraju bilo ,često, ia~o neoznačuje isti rod; II krajiškom popisu iz 1833. bile su ih tri kuće pod brojevima 2, 18 i 35 te su u ranije vrijeme bili jed·an od najrazvijenijih rodova II tom selu, imajući sed· mero, petero i 'opet petero čeljadi; zemlje su imali poveći broj, i to u Bašči i u Blatu; danas oni imaju razvojni omjer 3-8. Kitičići; toga prezimena bila je u osamnaestom stoljeću jedna porodica i u Vukovaru; tu u selu istraćila se ta porodie'a rano. Marići; to je prezime često po našim selima; u ovom selu našlo ih se dvije porodice, i to po kućnom broju 42 i 48; godine 1833. ta je porodica imala šestero čeljadi, a zemlje u osre'dnjem broju, i to II kraju koji se zvao Bašča, oko 1870. ona je izumrla. Martinovići; oko 1740. imali su u tom selu šest kuća i bili su na tome tlu najjači rod, ali su 1833. imali samo jednu kuću pod brojem 13 sa desetero ,čeljadi; 'zemlja im se nalazila u Gurovcim·a u Bašćinama II osrednjoj veličini; dp.našnji im je razvojni omjer 2-11. Madžari; doselili su odnekle iz Madžarske; u krajiškom popisu od 1833. kazuje se za njih da su već potpuno pohrvaćene da imaju kuću pod brojem 10 sa devetero čeljadi, sa dovoljno zemlje koja se nalazila II Jankovoj bari, i to n Guvnu; kasnije su stekli kuću i pod brojem 45; istraćiH su se oko 1870. Modričani; došli su iz Modriče u Bosni u dvije porodice oko 1700, ali su se rastraćiH oko 1800. Morovićani; ,kako samo to prezime kazuje, došli su iz sela Morovića oko 1699, u dvije porodice; jedna od njih stekla je kuću pod brojem 4, a druga pod brojem sedam; obje su dobile dovoljno zemlje, i to u Bašči; godine 1833'. ona prva "imala je osamnaestero čeljadi, a ova druga šestero; danas je tome rodu razvojni omjer 6-22, jedan od boljih ti· selu. Ozđanovci; doselili su II ovo mjesto iz staroga sela Ozdanovaca pored Otok .. koje se bilo raselilo oko 1710; ovdje su se ubrzo rasuli. Sabini; hili su po svoj prilici II početku osamnaestoga stoljeća poka toličeni musliman-i, ·ili; možda, i katolici s muslimanskim nadimkom; II selu ih već nije bilo oko 1800; ali je u seoskom mjesnom nazivlju ostalo ime »Šahin jendek«. Saparovići; toga prezimena nije bilo inače u susjednim selima, to je ,po svoj prilici bilo poteklo od muslimanskoga imena iii nadimka;. oko 194

1740. bile su ih u tom .selu dvije kuće, ali ih je u krajiškom popisu od 1833. zabilježena samo jedna, i to pod brojem 20; tada je u toj kući bilo četrnaestero čeljadi, a imali- su II Gurovcima II G-ložiku razmjerno mnogo zemlje; godine .1865. bila ih je u tom selu jedna kuća, ali se i ona kasnije rasula. Šimičevići; toga je prezimena oko 1710. bilo i u Ilači i u Iloku; u ovom selu bili su se II toku osamnaestoga stoljeća rasuli. Šimunovići; bilo ih je II osamnaestom stoljeću i po drugim okolnim selima; oko 1770. bili .suse l'3suli. Tabakovići; stekli su' prezime po turskoj, rij~či koja znači, jedan od ohria, te zato i ne predstavljaju svi jedan rod; oko 1740. bilo je u tom selu toga prezimena pet kuća; od njih se 1833. bila našla samo jedna, i to pod brojem 9; ona je II to vrijeme bila imala petero 'čeljadi, ali razmjerno malo zemlje; postojali su još 1865; ali ih danas II selu više nema. Tovarničani; samo to .ime pokazuje da su bili doselili iz Tovarnika; nema ih tu od l no. godine. Tufegdžije; stekli su bili prezime- po obrtu; ubrzo· su se rasuli. Vodeničari; dobili su ime po obrtu; godine 1740. to su prezime nosile tri porodice, ali ih 1833. u tom selu nije bilo nijedne. Kako se vidi prvih desetina· o's'amnaestoga stoljeća bila su II tom selu 33 roda posjednika kuća i zemalja. Od njih je samo II doseglo prve de· setice devetnaestoga -stoljeća, a onda ih se istraćilo još njih. sedam,.-te ih danas postoji samo još njih četiri. Tih godina bilo je II .tom selu i poveći broj stanara. Neki su od njih živjeli u·selu samo neko vrijeme, a neki su stekli s vremenom i kuće i zemlje ipostali su stalni posjednici II selu. Evo njihovih prez~_mena: Baderovići;

iz njemačkoga naselja; bilo ih je II to vrijeme i II Nimcima, ovdje su se rasuli oko 1780. Boknjevci; doselili su oko 1700. iz Bosne iz sela Boknja u blizini Tuzle; ubrzo su' nestali iz toga sela. Buntići; po imenu sudeći po'tekli su 'iz hllnjevačkoga naselja; tu tl selu nestali su oko 1780. Butkovići; kod njih je u župnoj matici navedeno da su bili doselili iz Bosne; jedan ih se dio naselio II Komletincima, a drugi u ovom selu, a opet jedan dio u Ivankovu i u Semeljcima kod Đakova; tu u Djele. tovcima stekli su kuću podbrojem 33 i godine 1833. bilo je u njoj devetero čeljadi; zemlja osrednje veličine bila im se nalazila na tlu koje se bilo zvalo Baš:ča; bi.. II dvom selu već su izumrli. Crnojevci; doselili oko 1700. iz seia Crnojeva II Bosanskoj posavini; rasuli su se oko 1780, bilo ih je u to vrijeme i u selu Jurićima kod Dre· novaca. Canići; oko 1720. bilo ih je i il Nimcima i u Kukujevcima; tu uDjeletov. ciriJ.·a rano su se rasuli.

195

Karići;

oko 1730. bilo ih je u Maloj Vasici i u Bošnjacima; ovdje su rano izumrli. Kopjarevići; bilo ih je II selima- kod Đakova i II NiIDcima; tu II selu rasuli su se oko 1780. Lakići; doselili su iz Bačke gdje su oko 1710. bili jaki rod; tu u selu imali su kuću pod brojem 44, ali su se kasnije rasuli. Miletići; došli su ov-amo iz Ba'čke, a odande ·su selili i II Tovarnik; ovdje su izumrli oko 1730. Mogoševići; već se i po prezimenu vidi da su porijeklom hili iz Bačke; otkud su i Mogoši II Apševcima i MogQševići II Nuštru; tu II Djeletovcima 'održali su se do .prvih godina devetnaestoga stoljeća. Osmanovcj; bili &u po svoj prilici poka toli čeni muslimani iz toga sela ili iz okoline; rasuli su se oko 1790. Kako se vidi~ II tome selu se naselje II osamnaestom stoljeću i d'alje II početku devetnaestoga slabo razvijalo jer, je pomor bio razmjerno' velik~ mnogo jači nego rađanje. Stoga je ll.tO vrijeme već naravnim putem pojačano useljav·anje stranih porodica, ali ih je svojim pu-tem dovodila i sama

Vojna krajina. U to vrijeme doselili su: i,l!

Brkići 'u porodici od deset ,članova, a kućno mjesto stekli su već pri kra-

ju sela dobivši kućni broj 31; zemlje su dobili u većoj mjeri u. Janko· voj bari i u Bašči; godine 1833. imali su desetero čeljadi, a danas stoje u razvojnom omjeru 6-20. Među ,~jim:a ima i došljaka II novije vrijeme iz S_otina i Erduta. ' Cekovići; dovela ih je Vojna krajina o\<:o 1820. iz krajiškoga dijela Hrvatske; u to vrijeme Krajina je tima doseljenicima li novouređenom selu dala kućni broj l i manji obim dobre ratarske zemlje jer su imali samo troje ljudi; taj rod preselio se kasnije u susjedni Orolik gdje su u novije -vrijeme izumrli. Crnkovići; dovela ih je oko 1820. iz Like Krajina i dala im je u novo· postavljenom selu u prvoJ hlizini Cekovića kućno mjesto koje je dobilo broj 3; u toj porodici bilo je 1833. sedmero čeljadi, te su prema tome bili dobili osrednji dio zemlje na dijelu koji se zvao Babin grob, i to II onoj česti koja je nosila ime Velika njiva; rasuli su se II početku dvadesetoga stoljeća. . . . Jerbići; doselili su oko 1820. iz Like pomoću Krajine koja im je dala osrednji komad ratarske zemlje II predjelu koji se zvao Bašča i kućno mjesto pod brojem 5; imali su u vrijeme seobe sedm"ero čeljadi; danas oni im,aju razvojni omjer 3-5. Landići; II ovom selu našli su se doselivši iz, okoline, te -im je Krajina, kako su imali samo troje ,čeljadi, u svemu dala manju česticu zemlje i kućno mjesto pod brojem 6 i 49; oni su se· dalje dobro razvijali, te danas imaju razvojni omjer 3-13. Žup'anjae; ti doseljenici iz Županje, sela pored Save, našli su se tu'u Djeletovcima u dvije porodice, u jednoj sa troje čeljadi, a u drugoj sa sedmero; prema tome ona prva stekla je manje zemlje' i ku_ćni broj 8,

196

a ova druga dvostruko više polja, a kućni hroj 16; ohje te porodice održale su se ·do danas i stoje n' zajedničkom razvojnom omjeru 5-19; u jednu od tih kuća uzadru~en je zhog hezdjetnosti 1856. najprije neki Burić, a naredne godine opet Sučić iz Budaka II Lici sa sedmero djece; tako je ta kuća hila održana; Stipanovići; doselili su 'iz okoline II osamnaestorlt stoljeću te su stekli kUĆM no mjest ovec II uređenom selu pod brojem' 12, a uz ta- i nešto veći ohim zemlje u predjelu pod nazivom Bašča; godine 1833. hilo ih je _devetero čeljadi; rasuli Sn se· II kasnijem toku devetnaestoga stoljeća. Fajdetići; Krajina ih je dovela oko 1820. iz Like iz okoline Kosinja kamo su hiH oko 1700.. doselili iz Ogulina; u Djeletovce doselila ih je jedna porodica od 23 člana, te su hili stekli kućni hroj 13 iza Stipanovića, a zemlje razmjerno vrlo mnogo II p'redjelu koji se zvao Baš;ča; ra·zvijali su se razmje·rno- dobro, osobito II prvo vrijeme, te su imali isprva i kucu pod hrojem 46; danas .se nalaze u razvojnom odnosu 11-44. Lazarevići; II novim Djeletovcim·a stekli su kućni broj 21 iza Saparovića, a kako su tom prilikom imali sedamnaestero čeljadi dohili su upredje· lu Baščine razmjerno poveći -broj zemlje; danas ih više. nema II tom selu. ]ureševići; ,godine 1833. imali su kućni hroj 23 sa šestero čeljadi i sa raz· mjerno manjim brojem zemlje; rasuli su se u toku devetnaestoga_ stoljeća. Đurđevići;

bilo ih je u okolini,. te su otuda i oni porijeklom, samo su se oni naselili nešto kasnije, a stoga su i dohili kućni hroj 26; godine 1833. našlo ih se devetero čeljadi, a zemlja osrednje veličine, nalazila se u hataru Grabaru II predjelu Bašči; sada imaju razvojni omjer 1-2_. Crnolatac; hili su doseljenici iz Like koji su u ovo selo stigli oko 1820; imali su tada osmero čeljadi, a kuća im je dohila hroj 27 u kasnijoj poli sela; posjed osrednje veličine stekli su u predjelu Kovrtnja u kraju koji se zove Bašča; ta porodica već se rasula. Sporčići; doselili su iz Like od Kosinja kamo su opet došli od Ogulina oko 1700; doveli su sedmero čeljadi, t'\ su hili dohili osrednji dio zem· Ije u Kovrtnu u predjelu koji se zove Bašča; kuća im je stekla hroj 28; dobro su se razvijali, te se danas nalaze II razvojnom omjeru 4-25. Kirin; ta porodica doselila je oko 1820. od Ogulina sa devetero čeljadi, te je dobila kućno mjesto iza Sporčića; II to vrijeme imala je devetero čeljadi i prema tome pripao joj je osrednji posjed koji se nalazio na zemljištu zvanom Babin grob, i to II Bašči; ta porodica ima sada razvojni omjer 1-2; kućni hroj joj je 29. Stajduvar; porijeklom su od Ogulina, te su seohenom strujom oko 1820. hilistigli u Djeletovce gdje im je Krajina odredila kućni hroj 30 iza njihovih z~mljaka Crno Iata ea, Sporčića, Kirina ; porodica im je imala jedanaestero čeljadi, te su hili do.hili poveći posjed na zemljištu Gu· rovaca- u Bašči; izumrli su oko 1900. Kuzmanovići; doselili su oko 1830, a u to su vrijeme imali še.stero čelja di; stekli ·su ratarsku zemlju osrednje veli-čine jer su imali samo _šestero osoba;. kućni broj im je postao 32 II selu iza Brkić·a, a kasnije i 47; oni danas imaju razmjer 2-9. 197

Sukohljevići;

doselili ovamo iz okoline sa troje' čeljadi, te su stekli ·kuću pod brojem 34 i nešto zemlje u polju nazivanom Blato; ta je porodica bila ostala bez djece, te je II nju uzadružen jedan Crnković iz sU8jed~ nog Orolika, a' kako to nije bilo uspjelo, uveden- je novi član iz sela Ljube; tada je ta porodica stekla potomstva i održala se; danas ona ima razvojni Qmjer 6-22. Damjanovići; naseljeni su iz okoline, te su stekli kuću ,pod brojem 36. ,i 'osrednju količinu ratarske zemlje u predjelu nazivanom Blato, i to II Bašči; i u toj porodici bilo le· ponestalo muškoga potomstva, te je uzadružen najprije Čugin iz Komletinaea, a kada je i to ostalo' hez uspjeha doveli su u tu porodicu Živkovića iz- 'Orolika; danas ti Damjanovići imaju razvojni omjer 8-35, te spadaju među najJa~e 'rodove u tom selu. Culići; nastanjeni su oko 1825. 'poslije Damjanovića po svoj prilici iz Bač ke sa sedmero čeljadi, te su ste·kli osrednji posjed na' zemljištu zvanom Blato, II Bašči;' oni su se uspjeli održati~ ;i to u omjeru- 2-4. Gorjanac; toga roda bilo je u Otoku i inače II -okolini; kućni broj im je bio 39, a domaćin je oko 1834. bio u selu obrtnik; danas toga prezi· mena nema više na tom tlu. Zivkovići; naselili su se poslije 1833, te su stekli kućni broj' 41; već su 6C rasuh. Pecikozići; stekli su kućni broj 42, ali u to vrijeme nisu bili ratari nego obrtnici; danas se nalaze II razvojnom omjeru 2-8. Kako su u selu izumirale stare i' starije porodice iz godine II godinu, a i zemlje su dolazile" Sve više na prodaju, a 8 njima i kuće, što se događ.alo vrlo mnogo u kriznim godinama -i poslije njih, -nastalo je i oko 1900, a pogotovu poslije te godine, veliko 'doseljavanje II to selo. ,Pri tom su se u p'rvom redu kupova..I,e Ikuće oj zemlja ·makar u malo'm o;pse.gu, a iivjelo se mnogo i od nadničarenja. U tim godinama doselile su mnoge nove porodice, pa i mnogi pojedinci kOji su našli dovoljno' prilike da tu' ostanu i da se ustale. Među njima našlo se i Nijemaca i Mađara od kojih su se neki vremenom i pohrvatili te su i p'oslije 1944. ostali u selu. nanas tu postoje: Abramovići l-l· Antolović; 1-3

Čekići 2Ćulići 2-4

Bahmaz l-l Balaz 6-22 Balen 1-6· Balvanac l-S Bartolovići 1B.nber 1-3 Bilići 1-4

Damjanovići Dikonići 1-3

Brkići6-20 Cindrići 1-3

Crok 2-5 198

Gajčevići 1-2 Gavranovići 1-7

8-35

Đurđevići 1-2· Đurići 3~15

Enderli 2-8 Fajdetići 11-44 Fajber 1-6 Farago 8-50 Forgići 2-4 Franjići 1-2

Goraja i~6

Grljušić 1-7 Gromović 2-10

Groš 1-.-8 Hagli 1-2 Ilanić 1Imitović 1Ištvanović 1-9 Janković 2-12 Japcica 1-

Jemrić

Jerbić

13-5. l-l

Jocić Jurenović 1Katičić 5-15

Katona 1--4 Kirin 1-2 IGseg 3-13 Koprić l-l Kova,č 6-28 Kova,čević 2-5 Krstić 1-6 Kukolj 1Kurelac 1Kuzmanović 2-9 Landić 3-13 Lazar 1-2 Lemić 2Lovretić 1-6 Majsinger 2-7 Majstorović 1-3 Majnović l-ll Manojlović 2-6 Marijanović 1Marinković 1--4 Marković 1--4 Markovinović 1-7 Martinović 4.,,13 Makrović 1Mihajlovi" 1-3 Mikinac 1Morovičanin 6-22 Mrgan l-l Mrvičin 1Naletina 1-7 Nešić 1-

Nikšić 1--4 Oskomanović'

Palinkaš 2-8 Pašić 2-7 Paštić 1-3 Pavelić l-S Pecikozić 2-8 Pejak 1-2 Pelikan 1-2 Petej l-S Peulić l-S Plac 2-7 Plečković 1-6 Pljačković 3Požgaj 1-3 Radojević 1-3 Rdčanić 1-5 Rajtarović 2Rajter 1..,11 Rizvić 1Ruman l-S Sabljić 1-3 Sabo l-l Sebastijan 3-9 Stanošević 1-9 Stelić 1-3 Stojšić l-l Sučić 1--4 Sukobljević 6-22 Šikić l-ll Šokčević 1~2 Šporčić 4-25 Štepčević 1-2

Štr·angar 8-33 Šušić 2--4 Šutić 2-

Suvak 3-5 Tili 1-3 Tomičić 1-8 Tonkić 1-2 Vodjina l-S Valputić l-l Vantura 1-3 Varga 4-24 Vidaković l-l Vilić 1-4 Vinceljak 1--4 Vrkljan l-S Vujić l-l Županjac 5-19

Stari rodovi: Ištvanovići 1-6 Katičići 3-8 Martinovići 2-11 Morovićanin 6-22 Brkići 6-20 Jerbići 3-5 Landići 3-13

Županjac 5-19 Fajdetići 11--44, Đurđevići 1-2 Šporčići 4-25 Kirin 1-2 Kuzmanović 2-9 Sukobljević 6-22 Damjanovići 8-35 Ćulići 2-9 Pecikozići 2-8

H R V A T I; Croac, Hrvati, Chorvati, Horwaty; 1238, 1244, 1387. 1395, 1408, 1432,1478, 1506.

Posjed pod tim nazivima nalazio se na

području

.stare Vukovske župe

grani-čeći sa. Đa·kovom, Prkovcima. Ro'ždom li Iv·aukovom. Cesto je zapisi-

van II doturskim spomenicima, a žiteljstvo mu se navodi godine 1387, 1395. i 1478. Granica mu se može II većem dijelu naznačiti točno jer je 1249. opisana u omeđivanju posjeda đakovačke biskupije, a inače i u opi. su pojedinih sela. Središnje naselje toga posjeda bilo je mjesto zabilježeno pod imenom Hrvati. Oko toga naselja zapisana 8U područua sela: Vo..

199

dinci, Pečkovci, Đurdanci, Blaževci, Salaš, Ostrigovoi, Peskovci, Petrašinci, Sveti Nikola i Vinjak. Od tih sela Vodinci postoje i sada, a po -sv. Nikoli, koji Je govoren u obliku Mikan, nastali su nazivi današnjih sela Stari i Novi Mikanovci. Pečkovci su i sada velik hatar u vorunačkom području prema ivankovačkoj granici blizu Gradaca, a Petro.šinci su jedan dio retkovačkog·a područja uz vodi!lačku i mikanovačku granicu. Spomenuto selo Đurđanci, postoji i sada zapadno od Starih Mikanovaca. Tu između ta dva sela leži i sada brdo Vinjak. Zapadri·a i južna meda toga posjeda prikazana je II opisu meda Đa kova iz godine 1244. Ona južna tekla je ivicom kose nad onom nizom što se nalazi ispod dana'šnjih Đurđanaca i Starih Mikanovaca do crte potegnute od te kose ravno naBiđ prema ušću Kladavca. Od te crte dalje južna ·granica Hrvata išla je pored Prk-ovaca i Rožda i tako je starim selom Petrošineima zalazila i u dana,šnji retkova'čki hatar. Zapad-na granica posjeda Hrvata tekla je dolinom potoka Jošave, a sjeverna je odgovarala d·anašnjoj sjevernoj strani Đurđanaca i ohih Mikanovaca, samo je između Đurdanaca, Starih Mikanovaca i Vrbice išla nešto južnije jer je selo Podgajci koje se tu nalazilo, pripadalo posjedu Veliko selo. Istočna međa posjeda Hrvata vodila je pored Ivankova, i to kraj obiju Gradaca, kraj Forova i Baldovine. Polož'aj samoga središnjega naselja posjeda Hrvata može se lako utvrditi pomoću' crkvišta i gradišta koje moraju postoj,ati na tom području jer je u tome mjestu stajala velika kamena' crkva s tornjem, a križari, koji su bili prvi posjednici toga imanja, sagradili su p.ored crkve i svoje velike stambene zgrade što su ih upotrebljavali u četrnaestom i petnaestom stoljeću, te bi im se tragovi morali vidjeti. To crkvište i spomenuta gradišta nalaze se još i danas u blizini s·adašnje crkve u Starim Mikanovcima na samoj ivici kose nad bi-čskom nizom na vrlo zgodnom polo~aju s vidikom preko velikoga dijela područja što je pripadalo posjedu mjesta Hrvata. I po tom višem smještaju i po svojem položaju to je naselje lež·alo u sredini posjeda, i otuda mu i središnje značenje. Sam taj posjed pod imenom Hrvati imao je od prilike oko pet tisuća oratne zemlje i oko nje i mnogo šume. Isprva je ta zemlja bila pripadala gradu Vukovu kao središtu gradokmetskoga i kastrenškoga društvenoga uređenja, a onda je dvor taj posjed 1238. godine izlučio iz skupa Vukovske župe i d,arovao ga je na obradu 'križarskom redu hospitalaca. 1 Dvor je kasnije posjed toga imena oduzeo hospitalcima i d·arovao ga rodu Bančaja koji je onda po njemu stekao plemićki svoj, pridjevak »de Horvaty« dakako uz »Horvat«, jer sa samim hrvatstvom oni nisu imali nikakve veze. Takvo stanje posjedovanja bilo je na tom zemljištu kroz veći dio četrnaestoga stoljeća. Zbog velikoga i dugotrajnoga građanskoga ratovanja, u kojemu su Bančaji bili na strani kraljičinih neprijatelja, taj rod je izgubio sva svoja imanja, a te II Hrvatima stekli su Gorjanski, veliki pristaše kraljice. U njihovoj vlasti taj posjed bio je ostao do početka šesnaestoga stoljeća. 1

200

Cod. dipl. IV,.49.

Mjesto Hrvati vec Je rano 'postiglo trgovačko-obrtnički značaj. Tu je rano osnovan· nedjeljni sajam, a 1506. spominje se i carinski ured.! Kroz to zemljište vodile su u to dotursko vrijeme dvije velike ceste, a uz to je bilo. i nekoliko boljib putova. Jedna je .cesta spajala Hrvate B Ivankovom, otuda sa Svetim Ilijom, današnjim Vinkovcima, a na -gornjoj strani sa Đakovom. -Drugi dobri put tekao je od Hrvata na Cernu pa odande. na Babinu Gredu i Mibaljeva·čki brod i odonud na VrhboBnu. J edan je od boljih putov.a bio onaj koji je od Cerne bio vodio preko Retkovaca na Rožd pa odande na Hrvate, a otuda nR Ivankovo. Po tom putu kretao je i papin legat skupljajući petrov novčić od godine 13321335, navraćajući obično iz Ivankoya II Rožd, otuda u Hrvate" a iz toga mjesta u Cernu po svoj prilici onim putem kraj ušća potočića Kladavca i uz desnu stranu potoka Biđa. Ovaj put nij~ do danas održan, a onaj preko Rožda ,postoji i sada, .te i ovaj današnji vodi upravo pored položaja toga staroga sela. Stara utvrđenja na tome ,zemljištu činila su, kao i drugdje u tom kraju, vijenac koji je nekada uspješno zaštićivao žiteljstvo. Ona su se nalazila II današnjem vođinačkom hataru južno od sela gdje' je danas poveće polje pod imenom »Gradina«, onda na mjestu starih Hrvata gdje je križarski obrambeni dvor bio sagrađen na starijoj utvrdi, zatim pored potoka Bid-a na visokoj obali gdje sada stoji prkovačka crkva. Ta tri utvrđenja činila su zapadnu i jugoz,apadnu stranu vijenca. Sa južne strane ležala .je utvrda u onoj uzini što je čine Bosut i Bid pri svojem sastavu na mjestu -današnje Cerne. Jedna je »Zidina« i II sadašnjem andrijaševačkom hataru pored Bosuta. Na području posjeda Hrvata papin legatod godine 1332-1335 našao je samo jednu župu. U to vrijeme on je u njoj bio s'vih še,st puta, i u tih nekoliko godina promijenila su se u njoj tri župnika. Porezna snaga župe bila je osrednja, a jača donekle od ,one II susjednom Gradcu i u blizom Roždu. Ta crkva opisana je i u darovnici iz godine 1477. Ona je u to vrijeme bila već u' ruševnu stanju. Bila je inače zidana,' a imala je kameni toranj. Prema tome stanju u drugoj polovici petnaestoga stoljeća mOŽe se pretpostaviti da je 'sagradena rano nekako u dvanaestom stoljeću. Stajala je tamo gdje se danas na tom tlu nalazi staro.· groblje.

Na području toga posjeda Hrvata ra'zvilo S~ postupno desetak sela, 'ali su ona sastojala uglavnom samo od jednoga" roda koji se mogao dobro razviti, ali se mogao s vremenom i rasuti: Od toga naselja pod Turcima su se rasuli u prvom redu sami Hrvati, ali i gotovo sva manja sela, 'od kojih su neka prestala postojati već II petnaestom, a pogotovu II šesnaestom stoljeću. Oko turskoga raspa tu su posiojali jedino. Vođinci, Mikanovci i Đur đanci. Nekima od !;ljih' ostala su imena II mjesnom. nazivlju kao nazivi polja, ali starim Hrvatima nije preostao nikakav trag. 1

e,utn. 317.

201

IVANKOVO U društvenim i crkvenim spomenicima sve do početka šesnaestoga sto~ naselje ivankovačko nosilo je ime Ivankovo Sveti Đurađ. Taj sastavljeni oblik jasno ukazuje da je II tome mjestu postojala crkva spomenute posvete, a opet otuda se vidi da je ta crkva svetoga Đurđa morala na tom zemljištu II starije doba biti vrlo V3žna gr·ađevina koja se vrlo isticala. Izgleda vrlo vjerojatno da su II najstarije vrijeme na tom tlu zapravo postojala dva naselJa, jedno oko spomenute crkve, a drugo pod imenom Ivankovo koje je II prvotno vrijeme sa svojim mnogobrojnim rodom bio osnovao neki Ivanko. Na prvašnju podvojenost tih naselja pokazuje već i to što su oba ta naziva izvedeua iz dva Učna imena, jer da je to bilo odmah iz početka jedno mjesto, bila bi i ta' stara crkva nosila posvetu po sv. Ivanu. Jednostavan oblik Ivankovo zabilježen je u poznatim spomenicima prvi put tek 1511. Od turskoga ·gospodstva on je i jedini, Papin legat, koji je od godine 1333-1335. hio skupljao po crkvenim žu· parna petrov novčić, naišao je II ivankovačku župu u tom svojem poslu svih šest puta. Od imena on je upotrebio i onaj po _mjestu i crkvi, a jednom samo onaj po crkvi, i to u obliku Sanctus Georgius. Uglavnom je u to mjesto hio dolazio iz J annine, ·a odlazio je otuda u susjedni Rožd. U prvom njegovu pohod~ .župnik je bio neki Petar, a II ostalim Stefan. Već II to vrijeme II početku četrnaestoga stoljeća stanoyništvo je tu II Ivankovu bilo vrlo imućno. Spomenuti papin legat skupio je II tome naselju -cr.kvenoga poreza kao II najbogatijim mjestim'a stare Vukovske župe, a samo su Vukovo (Vukovar), Ilok i Sveti IIija (današnji Vinkovci) dali nešto veće svote. U tom starom Ivankovu postojao je i carinski ured, te se posebna svota novaCoa bila udarala na dovezen'u robu na sajam. Od velikih vašara zapisani su osim onoga na Đurđevo i onaj ll' poznu jesen pred svetoga Tomu. Taj je imao i veliku društvenu važnost jer su se na njemu proglaš'avale sudske i upravne odluke. Pred ovim sajmom II Ivankovu održavan je takav isti II susjednom Pačetinu, u ono vrijeme vrlo dohro nastanjenom mjestu, a odmah sutradan poslije ovoga u' Ivankovu .onaj u Đ.akovu. To su hili veliki županijski trgov'ački i ohrtni·čki skupovi pred hožićne svetke. Dugo vremena hilo je ivankovačko područje u posjedovnom pogledu razdijeljeno u dvije polovine od kojih je jedna hila pripadala Koroćski· ma, a druga Gorjanskima, i to grani Botoševoj. Oni prvi držali su polovinu Iv·ankova i Sveto-ga, Đurđa, onda pola .sela Zaloga i Slavkovaca i sela Lučana, Potok, Nadiševce, Krivce i Šiškovce. Botoševci BU držali drugu po.lovinu mjesta Ivankova i Svetoga Đurđa, Zaloga i Slavkovaca i pod. ručna sela Hrkače, Veli.šance, Malo selo i Vukšino selo. Ona prva skupina tih područnih sela nalazila se u zapadnom i jugozapadnom dijelu. i to uglavnom na kosi i -ll nizi ispod nje sve tamo prema Bosutu. Bit _će da je Koroćskima hio prip·adao i gotovo sav Sveti Đurađ ,sa crkvom. Prema tome njihov je dio dopirao kod Slavkovaca sve do Bosuta i tu se doticao njihova posjeda na· desnoj strani toga potoka u Poljani i Prečkoj. ljeća

202

Druga se skupina područnih ivankov-a,čkih sela nalazila II sjevernom' i sjeveroistočnom, dijelu-o Botoše.vi 'su držali tu stranu ivankovačkoga područja počevši od Zaloga i Svetoga Đurđa 'i dalje ono zemlji.tedo Bosuta kod Slavkovaca na istočnoj i sjeveroisto'čnoj strani. Njihovo je uglavnom

bilo i samo mjesto Ivankovo koje je'isprva bilo izgrađeno na_ visokoj kosi. Staro, mjesto Sveti Đurađ ležao je, prenia tome, na današnjem položaju Ivankova jer je tu smještaj crkve od starine. Utvrđenje u Ivankovu ležalo je ispod ,kose u nizini pored potoka koji i danas }lo tom nosi, ime Gradac. Imalo je sa'svim barski tip. Izgrađeno je ,bilo nedaleko neke stare 'gradine kraj koje je od starine i lež,alo staro napušteno selo Gradac. Ta se stara utvrda nalazila da:lje prerIla Bosutu II potpunoj nizini. Tu je i sada veliko polje koje po toj staroj utvrdi nosi svoje ime. Ta nova utvrda koju su gradili Botoševi potomci u toku petnaestoga stoljeća bila je vrlo dobro zidana od cigle, kamena i naboja, imajući sve značajke dobrih tvrđ-ava petnaestoga stoljeća. Stoga je u svoje, vrijeme bila i mnogo cijenjena, a prema tome i: uzeta je u turskom- prodiranju u obrambenu liniju koja je Turcima bila pala u ruke istom deset godina kasnije nego ona, u Podunavlju. Pred turski dolazak Ivankovo se već bilo razvilo u jako trgovačko mjesto -s velikiin sajmovima, bogatom okolinom i naprednim 'stanovni'štvom. Stoga i navodi popisivač toga zemlji~ta iz godine 1702. da je, Ivankovo do Turaka bilo znatno mjesto sa oko tri stotine kuća sa mnogobrojnim voćnJacima, vinogradima, plodnim oranicama'! Turci.u dobili Ivankovo 1536. ,gotovo bez borbe, te su u tvrđavu postavili primjerenu posadu. Kada je onda godine 1537. Kadjanerova vojska bila stigla II to mjesto te je plJačkala stanovništvo, pucala je na njih tU'raka vojska- iz- s-voga tvrdoga grada. Turci' su tu kršćansku vojsku bili kod ,Gorjana potpuno razbili, i srednja Slavonija bila je ostala 'stotinu i pedeset 'godina u njihovim rukama. Oni su tada, Ivankovo hili izabrali za središte svoga novoga, kotara. Sama ta tvrd·ava stajala je II Ivankovu još neko 'vrijeme, ~ šes~aestome stoljeću, a 'onda su je Turc~ bili napustili držeći da im nije potrebna pored onih' ll- Vukovaru, Nimcima, Đakovu i Brodu. U popisu turskih tvrđava 1\ Srednjoj Slavoniji u početku sedamnaestoga stoljeća nje već nema. Ipak je u Ivankovu ,ostalo i dalje .tursko ratničko 'vodstvo kojemu je ila čelu bio paša' krajišnički sa vlašću nad iv,arikovačkim područjem.

Pod Turcima 'se ,polo'iaj 'staiiIia,čkoga ~ stanoV1ništva d'onelde izmijenio. Jedan dio je, _po prirodi -s~vari, pr,lstao uz 'l'urke, pogotovu onaj koji je bio prišao patarenima, a d-rugi je ostao pri svojoj staroj vjeri. S vremenom su se ta dv'a sloja rastavila II posebne dijelove. Popisivač Ivankova iz godine 1702. poslije turskoga raspa to izričito ističe. On napominje da su muslimani odabrali' svoj posebni dio naselja ne puštajući na to tlo kršč'ane. 1 To zemljište nalazilo se ispod kose i II nizi u blizini staroga 1 1

Star. XXX, 156. Ibid. 166.

203

utvrdenja, ft tu se postupno uredilo i središte uprave. Tu su oni izgradili nekoliko džamija, kupališta, karavanseraj, upravne i sudske zgrade, a samu čaršiju su ,uredili u središtu -toga naselja. Od ureda' tu su bili kape. tanija, kotarski i' gradski sud, poreska uprava', tehnički ured i carinarnica. Od vojske tu su stanovali pojedini časnici, ured agaluka sa· .pješa,čkim i. konjičkim odredima i od druge vrste oružja koliko je trebalo. U posjedovnom pogledu ivankovačko područje bilo je razdijeljeno ili begovskim porodicama ili agam·a i upravnim činovnicima. U spomenutom popisu iz godine 1702. zabilježeni su od b,egova iz vremena oko 1680. Buksada beg, Mustafa beg, Asanbegović, Ahmetbeg i Rsaimbeg. Od njih je svaki držao po jedno ili po nekoliko sela. Izmedu visokih činovnika naveden je iz toga vremena Mehmetpaša kao. vrhovni zapovjednik u Ivarikovu, onda Huseinpalša, Dopčagićaga, Osmanaga, Red'žepaga, Mehmetaga, Ceriba'ša ,j Meh· metćelebija. Između svib njih najja·či je posjednik na tom tlu bio Mehmedaga kojemu jeu kmetskom pogledu pripadalo i samo Ivankovo. Čaršija u Ivankovu za tursko.ga vremena' mora da je hila znatna jer je i okolina bila bogata, a' i samo ivankovačko. stanovništvo bilo je jako, a opet izmedu Đakova, Vukovara, Dalja i Osijeka nije bilo većega musli· manskoga mjesta trgovačko-ohrtni,čkoga značenj'a. Spomenuti popis iz godine 1702. navodi da je u Ivankovu pod Turcima održavan jedan velik sajam, i to na crkveni katolički god na Ivanje. Otuda se jasno vi.di;.da je na taj dan obdržavan zapravo god II Ivankovu koji je hioslavljen već u d,otursko vrijeme, pa su to onda, ,preuzeli i sami ivankova·čki muslimani. U turskom prodiranju na ovo zemljište od 1526-1536. godine nije tu bilo ni većega uništavanja, ni robljenja ni plijenjenja. Tvrđavu ivankovačku Turci su dobili ili samom predajom ili sa vrlo malo borbe, a starosjedioci na tome tlu v,eć su hili mogli računati i sa potpunom turskom pobjedom. Da je na tom tlu ostalo mnogo hrvatskih starinaca, pokazuju i ove prilike: naredne 1537. godine poveo je vojskovođ.a I van KatziJaner jaku, vojsku s namjerom da iz srednjega dijela Slavonije protjera' Turke i da, to, zemljište osvoji. U svojem pohodu idući Podravinom on je stigao do: potoka Vuke i prešavši tu vodu unišao. je u ivankovačko područje i provalio je tada u samo mjesto Ivankovo., Već od Vuke dalje. on je naišao na dobro nastanjena sela, a II samom Ivankovu našao je jako stanovništvo s mnogo sp-remljene hrane i s puno vina_ i drugoga pioa. 'f.u su s~ njegovi vojnici dosita najeli i teško p-oizopiJali. Otuda se vidi da osvajački. pohod Turaka II godini 1536. nije u stanovništvu' toga zemljišta izazvao većih poremećaja, jer je ono već u jesen 1536. godine bilo dobro obradilo svoje zemlje t vinograde, te je onda Katzianerova vojska naredne jeseni mogla na tom tlu, ,a pogotovu u dohro nastanjenom Ivankovu, naći i pune žitnice i podrume. Drugi je dokaz da Turci u svojem osvajanju godine 1536. nisu uništili starinačko stanovništvo u, Ivankovu i II okolini toga mjesta u ovome: gdje su god Turci u našim krajevima II svojem osvajanju hili zatekli pusto, raseljeno zemljište, tu su oni, b.ez izuzetka, odmah naseljavali Si-be iz svojih krajeva od Gornje Drine i od Ihra. To su oni nači nili i tu u susjedstvu u Jarmini, Ostrovu, Gahošu, Markušici gdje je 1526. bilo nestalo, bježeći ispred Turaka, staro hrvatsko stanovništvo.

204

U novim prilikama pod Turcima ona mala stara sela Slavkovci, Zalog" Malo Selo, Hrkači, Velišinci. i Vukšino selo i dalje nešto otuda Gradac II novom položaju 'pod -Turcima održala su se neka kraće, a 'neka .duže vrijeme, a onda su se malo pomalo sva saselila uglavnom 'u samo Ivankovo. Ip'ak je većini od njih .o8ta.lO staro ime II mjesnom' nazivlju kao ime pojedinih dijelova polja. :lupa u Ivankovuzapisana je pod turskom vladom godine 1581, te se jasno otuda vidi da joj turska vlast nije smetala. Te "godine održali su II Bajineima kraj Iloka katolički 'Svećenici svoj sinod na kojem je prisustvovao i fra Marije župnik ivankova,čki. On je potpisan kao prvi iza župnika iločkoga.! U to vrijeme sjedište je uprave katoličkih crkava II kraju oko Bosuta 'i Dunava bilo ll- selu Lazu, današnjim Lazama, te je i taj župnik ivankovački hio iz toga franjevačkoga skupa. :lupa u Ivankovu zapisana je pod turskim vladanjem i godine 1660. prilikom posjete fra Petra Nikolića, gener~lnoga' vikara zagrebačkoga biskupa. On navodi za nju' da'ima očuvanu staru crkvu sv. Ivana, lijepu, cijelih zidova, ali bez' krova. Župnik je u to vrijeme bio neki fra Marin. Po računu spomenutoga 'Nikolić,a ,ivankovačka je župa bila poslJednja u zagrebačkoj dijecezi jer da ona dopire ,do ušća Biđeva II Bosut. To ne, odgovara" dakako, 'istini jer je to područje II starini' pripadalo pečuškoj biskupiji. Spomenuti Nikolić spominje da je posveta te ivankovačkežupne crkve, bila sv. Iv'anu. Zna se da je ona prije Turaka bila posvećena sv. Đuri, te je ova nova uvedena kasnije, po svoj prilici za Turaka' da odgovara više ime,nu samoga .sela. Ivankovačka župa pod Turcima graničila je na zapadu sa vrbičkom, sa _juga sa cerauskom. Njeno 'podrll!Čje ležalo je preni'a tome oko okuke Bosutove od Vođinaca do Zalllžja i, Trbušanaca II međi s,a Privlakom i Jankovcima. U dotursko vrijeme na tom zemljištu postojale, su 'žup-e i II Gradcu, -R~ždu, Jarmini, Sv. Iliji i Prečkoj. Iako, je stara ivankovačka crkva u dotursko vrijeme bila II središtu staroga svetotllrskoga, a kasnije ivankovačkoga naselja, za .turskoga vladanj~ ~na. je stajala po strani u katoličkom dijelu koji se nalazio jugozapadno od čaršije i muslimanskoga središta. Stoga su katoličke, mahale bile izgra,đene, oko svoje crkve kao svoga središta, podalje od mus.Ii:t.nanskih dijelova" na starom svetođurskom položaju. Zato je popisivač iz godine 1'(02. i zabilježl~ d·a su u Ivankovu, musliman,i stanovali odijeljeno od katolika, k~ko je to inače bi-valo i po drugim mjestima. U ratovanju godine 1687. naši muslimani II Ivankovu i okolini toga mjesta -uspjeli su dovoljnim putem ,prijeci na desnu stranu Save. Od to'ga vre~ena do jeseni u godini 1690. nije' u ovom kraju bilo veće borbe ni ljudskih gubitaka. Ali kada je u ranu jesen 1690. turska poveća vojska iz Srbije provalila u Srijem i pošla otuda dalje na za.pad, prijeđu Savu j mnogobrojni bosanski muslimani kod Rače, Štitara i Broda ,i za kratko vrijeme zaposjednu cijeli srednji di~ Slavonije. Navala tih odreda bila je tako teška da je natjerala u bijeg prema Podravini velik dio katolika starinaea. Već, u listopadu 1690. bosanski su muslimani pod vodstvom svo~ 1

-Ferm.

205

;11 II

'il"

ga paše H·asan'a navalili na utvroeni Osijek, ali ga nisu mogli osvojiti. Tada su se te čete bile rasule po cijeloj Srednjoj Slavoniji, te je to teško stanje' ·p·Đtra:jalo jedno dva mjeseca dok se kršćanska vojska nije ojačala i potisnula tursku ·vojsku. Ipak je nesigurnost na tom zemljištu bila velika i kroz cijelu zimu i proljeće. Istom bitkom kod Slankamena u kolovozu 1691. Turci su bili primorani da napuste i slavonske krajeve. Ovo zemljište oko Ivankova u prvom redu mnogo je pretrpjelo u .vrijeme na'vale Hasanpašine na Osijek, a ond·a .i za ono nekoliko vremena kada su turske čete ležale po Srednjoj Slavon·iji. Tada' su svoja stara sela napustili starosjedioci iz I v-ank-ova, Baldovine, Gradca, Prkovaca, Šiško~ vaca, Retkovaca, Andrijaševaea, Papražja, .RO'žda, Amhrinaca i Dubravice, a zatim i iz Jakobov-aca, Leskovca, Krnjaša, Vinkovaca. Popisivač ·toga zemljišta iz godine 1702. iznio je u svojem spisu i kamo su uglavnom izbjegli ti raseljenici. To je bilo močvarno tlo oko sela Antina na lijevoj strani Vuke 'daleko od· prometnih putova. On naročito ističe da su se tu hili u .to 'vtijeme našli katolički naseljenici iz Iv-ankova, Andrijaševaea, Papražja, ~etkovaca, Prkovaca i Vinkovaca. Ipak su ih i tu dva puta napaH' Turci, ~e 'su tom prilikom odv,eli ,sedamdeset i osmero čeljadi u roblje. U vrijeme popisiv'anja stanovništva toga kraja godine 1702. još ih je tu n- antinskim barama bilo na boljem tlu- šesnaest porodica. Po imenima, koja taj popis iznosi, vidi se da su to bili uglavnom Ivankovčani i Ret~ kovčani. To su ,bili Abrinci, Benkovići, Blaževići, Galovići, Janjići, Ke~ lići, Stankovići, Sunići; Tomići, Vorgići i Zetovići. Osim na ovo blizo zemljište 6ko Antina staro stanovništvo' iz spomenutih, 'mjesta izbjeglo je u to teško ratno vrijeme i u druga sigurnija mjesta. Svakako je poveći dio njih našao dobra skloništa po dubokim šumama i u okolini svojih sela odakle je Iako obradivao svoja polja jer je ionako ta ratna nevolja' trajala zapravo samo šest sedam mjeseci. Samo manji dio tih izbjeglica-bio .je,'zahvaćen onom strujom što je ispred'nadiranja srbi~ janskih mnslimana bježala dalje na sjever u Podravinu. Tom prilikom došlo je u okolinu. Valpova desetak katoličkih porodica od Morovića, a uokolinu Virovitice veći broj hrvatskih naseljenika od Brod·a. Od Ivan· kova pošlo je tom strujom dvadesetak porodica. Od njih se jedna skupina bila zaustavila u Almašu kraj utoka Drave II Dunav, 'a drug·a je pošla i dalje na zapad i naselila -se pored Drave' isto.čno od Miholjca na pustoln tlu staroga sela Staklenaea. U popisu od godine 1702.' bilo ih je u tome selu sedam porodica, od kojih su tri nosile prezime Ivankovac, jedna Retkovac, a jedna' Zalužac po starom selu Zalužju između Rokovaca i Vinkovaca. Za to naselje veli popisivač iz godine 1702. d·a je na to tlo došlo godine 1694. poiOto je već prije izbjeglo od Ivankova i Retkovaca.1 U početku osamnaestoga stQljeća nalazi se i u Petrijevcima u blizini, Val'pova porodica -pod prezimenom I v,ankovac;2 . Muslimani ll;, Ivankovu ·i 'u okolini toga mjesta' napustili su svoje domove 1688. kada. su Turci hili primorani da napuste Slavoniju. Oni su u 1 Djestogod. 100, , Ibid. 121.

206

~osnu prešli onom strujom što je kretala cestom na savske prijelaz" kod Babine Grede, Novog·a grada i Jarnga i kod Broda. Kao i drugi muslima· ni iz Srednje Slavonije i oni su se u toj svojoj nevolji nastanili,.po sjevernijim krajevima Bosne. Kako su ti muslimani II Ivankovu i okolini govorili svakako ekavski, potekavši u velikom dijelu od ekavskih starosje· dilaca i živeći i 'inaĐe pod utjecajem ek,avskoga katoličkoga stanovništva, moĆi cemo lako naci njihovo smještanje II tim krajevima Bosne. I danas govori ekavskim narječjem poveca skupina musliinana u Tešrij1:1 .i u okolini tot~a mjesta', ·ali je dio njih mogao poteći i iz Slavonske' ~odravine u kojoj starosjedioci Hrvati imaju ekavski govor. Vraćanje II napuštena sela počelo je vršiti raseljeno katoličko stanovništvo ovoga zemljišta već godine 1692. Uglavnom se prvih godina živjelo po sigurnijim polO'žajim,a, ali se otuda zemlja obrađivala. Već je godine 1695. potpuno djelovala katolička župa u Ivankovu u kojoj je župnik bio fra Blaž Soljanin.' . Ivankovo je ponovo uređeno do godine 1700. pašto je devet godina bilo u neredu. Popis od godine 1702. utvrdio je na tom tlu 102 katoličke porodice. One Su bile u većem dijelu starinačke, a doseljenici su bili u najvećem dijelu II to vrijeme iz Bosne. Taj broj' Jasno pokazuje da je' već u to vrijeme Ivankovo bilo jalče naseljeno i da je spadalo me,đu najjača naselja u tom kraju. Već popis iz godine 1702. ne spominje nikakvih osta· taka llIvankovu zna·čajnih za muslimansko stanovništvo. Otuda, se vidi da je prepušteno raspadu u tome mjestu sve ono što novome stanovništvu nije bilo potr~bno. Na taj način ono nije marilo ne samo za džamiju,: nego ni za kupatila, za uređenje čal'lšije, karavanseraja, javne urede i za bogate stanove. Popis iz godine 1702. spominje kao -ono ,što je vrijedno preostalo iza muslimana dobre voćnjake II nizi i vinograde na kosi.' Postoji opis Ivankova iz godine 1729. što ga je načinio pečuški biskup pohodivši to mjesto i župu u njemu. On veli d·a se tu nalazi od starine župna crkva svetoga Ivana koja je odskora. obnovljena. Pored nje da se nalazi od starine groblje i župni dvor sa'građen od drveta, a II toj _crkvi da postoje i orgulje kao velika rijetkost. Te 1729. godine bilo je u Ivan· kovu 550·katolika. Već godine 1755. pečuški je biskup. u tom selu bio našao 1205 katoličkih stanovnika više, iako je teška kuga u godini 1739. bila pomorila u njemu oko tri stotine čeljadi. Toliki _porast stanovništva mog·ao je u tom selu, nastati jedino staJnim' jakim: .doseljava:njem, a svakako i u' tom vremenu velikim brojem, porođaja.- I' -doista poređivanjem prezimena u ivankovačkim župnim maticama od godine 1729. dalje na~ lazimo mnogo -novih. Po predaji koja je u ivankovačkom stanovništvu očuv'ana zna se da je velik dio tih stanovnika doselio opet iz Bosne, jedan v'eć tada iz Hrvatske, a poveći i iz susjednih sela. Oni prvi bili su' ikavci, ovi drugi uglavnom ekavci. Bosanci doselili su II o'noj struji koja je između godine 1700-1740. nekoliko puta vršena iz Bosanske posavine i njena zaleđa u krajeve s lijeve strane Save u vrijeme dok je Austrija posjedo. 1

Ferm. 523.

207

vala jedan dio toga zemljišta. Doseljenike iz zapadnijih dijelova Hrvatske privlačio je tl· Ivankovo ra,šireni glas o obilnosti nenaseljene zemlje na tom tlu i o njenoj velikoj plodnosti. S vremenom se stanovništvo llIvankovu sredilo, i to II dva skupa, II onaj koji su nastanili doseljenici.iz Bosne i II onaj II kojem su se bili našli starosjedioci koji su na tom tlu ~tanovali i za turskoga vladanja. Po naravi stvari oni su bili mnogo pretežniji od onih koji su bili doselili iz Bosne. Prema tome porijeklu tima drugim·a područje njihova dijela Ivankova steklo je ime Bošnjaci ili Bošnjački kraj, a onaj dio sa· starina-čkim stanovništvom d,ohio je ,naziv Gorjani~ Rojićani, Roj,štani. Ti drugi hili su brojem kuća jači od onih doseljenika iz Bosne. U toku o&amnaestoga stoljeća to stanovništvo u Ivankovu neprestano je raslo u nekoj mjeri, ali je i pomor bio velik, osobito u vrijeme kuge koja je tu harala 1730. godine. Godine 1833. Vojna krajina, pod koju je Ivankovo u početku osamnaestoga stoljeća bilo potpalo, popisala je cije~ lo stanovništvo svoga područja, ali iz godine 1707-1709. postoji i popis toga .značaja' kada je to selo prije Krajine bilo pripadalo visokom oficiru Makaru uime vojnih zasluga za oslobođenje od turske vlasti. U ovom radu upotrijebit će se oba ta popisa. Ahjanići; prezime ini je nastalo od liČhoga imena kalendarskoga porije~ kla Habijan, koje mnogi izgovaraju i Fabijan; bit će starinci II selu i živjeli su, prema tome, ua tom tlu i pod' Turcim'a; osnovna kuća bila im je u Rojićanima; oko 1707~ bile su ih tri kuće, a danas stoje u odnosu

6-16. Abići; porijeklo tome prezimenu bit će isto kao onome prvome; ne na~

lazirno ih' oko -1710, a ni kasnije u nijednom okolnom selu;- zapisani, su i u župnoj matici toga vremena; izumrli su u drugoj polovici osamnae~ stoga stoljeĆoa. Abojšići; kuća im je bila u Bošnja,čkom kraju, te su porijeklom iz Bosne, a postojala je II osamnaestom stoljeću i jedna. kuća toga prezimena i u susjednoj Cerni; u Ivankovu su se održali još' II početku devetnae~ stoga stoljeća, 'a 'onda su se rasuli; kućni broj im je bio 17. Andrakovići; ,zabilježeni su 1707, a onda se, dalje' ne spominju II ovom selu; porodice toga prezimena zabilježene su 1732. u Semeljcima i Ko~ ritni kraj Đakova, te su, možda tamo preselile. Andrijaševci; to prezime pokazuje da je ta porodica bila doselila iz susjednih Andrejaševaea; predaja u -Ivankovu kazuje da je to prezime kasnije promijenjeno u Andrašev-ić; 'u početku devetnaestoga stoljeća imala je ta porodic'a dvije kuće, osnovni kućni broj 32, a danas 1-3. Balaževići; bili su među onima koji su godine 1691. prebjegli iz I vankova II antinske bare, a onda su se otuda vratile te su zapisiva[~.i dalje II maticam'a:, ivankovačke župe, ali se dalje od 1810. ne s,pominju; 'go~ dine 1709. bile su ih II tom selu dvije kuće; značajno je da oni nose prezime načinjeno prema madžarskom liku Balaž. Batkovčanin; doselili su iz sela Batkovice II Bosni, nema ih kasnije ni u maticam·a ni II drugim popisima; rasuli su se rano.

2,08

Benkovići; po predaji došli su iz Bosne, ali im se Osnovna kuća ne mt-

lazi II Bo'šnjačkom kraju među ikavcima nego u Rojićanima među starosjediocima ekavcima; i oni 8U još 1691. bili u selu i bježali su u ·antinske bare; kasnije nisu selili 'll okolinu; oko 1830. dobili su kućui hroj 152; u početku devetnaestoga stoljeća hilo ih je pet kuća, a danas stoje u omjeru 20-56. Božanovići; bile su ih 1707. dvije kuće, a zapisani su kasnije i u matici, ali ih oko 1780. više nije hilo u selu; kako ih je 1770. hilo u Nuštru, po svoj su prilici preselili onamo. Božetići; u popisu iz 1707. zapisani su pod im,enom Božeta i po njemu su ptozv'ani i pod tim prezimenom zapisani već 1730; rasuli su se II osamnaestom stoljeću. B"žićići; zapisani su u popisu iz 1707. godine da su u Ivankovo hili doselili iz susjednoga staroga sela Krnjašaca koje se nalazHo bliže Bosutu i Vinkovcima; nisu se dugo održali II Ivankovu jer nisu zapisivani II . kasnijim maticama. Bošnjak; oko 1707. hilo je toga prezimena četiri kuće u selu; jedni su od njih doselili još rano, prije 1691, jer ~U sa ostalim ivankovčanima bježali 1691. u autinske šume. Od te 'četiri porodice, do konca osamnaestoga stoljeća održala se samo jedna, ali i ta je izumrla još početkom devetnaestoga stolJeća; on,e su se, možda, održale pod drugim novim . prezimenima u Bošnjačkom kraju. Cei"ančevići; doselili su iz susjedne Cerne; bile su ,ih 1707. dvije kuće, početkom devetnaestoga stoljeća dvije, a danas ih ima 8-32'; kućni brojevi su im 80 i 92; II prvu od njih zbog nestašice djece adoptiran je 1847. Kelić iz Forkuševaca, a -u onu drugu Vojvodinac iz sela. Čolakov'ć;; ime su stekli po pretku Čolaku, koji ga je dohiopo kljastoj ruci; početkom devetn~estoga stoljeća hila ih je jedna kuća, a tako je i danas sa šestero čeljadi, u njih je, d-ok su još bili yeć'a zadruga, uzadružen jedan Školjić iz Vođ,inaca, jedan Vojvodinac iz Ivankova i Tonković iz Slunjske vojne krajine; za te Čolakoviće zapisano je u matici da sn oko hili 'doselili iz Hrvat.ke; kućni hroj im je 141. Danas ih ima jedna kuća u tom selu, u omjeru 1-6. Cošići; stekU ,su prezime po turskoj _riječi ćos koja označuje čovjeka kojemu ne rastu brkovi; u novom uređenju sela dobili su kućni hroj 12, i to u Bošnja'čkom kraju, te se otuda vidi d'a su porijeklom iz Bo~ne; danas ih ima deset kuća sa dvadesetero čeljadi. f)urići; zabilježeni su u početku osamnae'Stoga stoljeća, ali su se brzo rasuli. Đurović:i; oko 1707. bile- su ih četiri kuće, stotinu godina kasnije ~apisane su ih tri pod kućnim hrojevima 144, 146 i 148; u onu pod hrojem 146 adoptirani su 1820. Rožić, 1836. K.rašić i 1842. Pekić, a u onu pod hrojem 148 jedan iz kuće Vojvodinaea1854; sve zhog toga što u tim kućama nije bilo djece; danas Đurovića ima. devet kuća, ·ali ,samo sa tridesetero čeljadi. Džanići; oko 1707. hile su ih dvije kuće, a II početku devetnaestoga stoljeća jedna; u početku os~mnaestoga stoljeća bilo ih je II Andrejašev ..

noo.

RAD

209

cima-i.-u Cerni; prezime im je načinjeno od imena turskoga porijekla; osnovna' kuć~ -bi1a im je u Rojićanim:a II ekavskom kraju, te su, pI'ema tome, hai na tom tlu starosjedioci. Galovići;'oko 1707. bile su ih dvije kuć'e; jedna je, sudeći p·rema popisu iz- spomenute godine, bila doŠla iz susjednih Andrijašev-aca, a- druga iz Hrvatske; kuće su obojima bile II Bošnjačkom luaju; oko 1691. ona iz Andl'iij.aševaca bježala je u Antin ,j odonud se oko 1701. nastanila u Ivankovu II Bošnjačkom kraju' i tu je' stekla kućni broj 32, Olla iz Hrvatske hrzo se r'8sula; iz OHe pI'ire po·stoji' još porodica sa dva člana. Goluhovići-; porijeklom 'su, po svoj prilici, iz Antina gdje su oko 1700. -bili 'veliki rod; u toku osamnaestoga' stoljeća su se rasuli. Grahići; bile -su .ih oko 1707. dvije porodice, ali se iria,če. II okolini nije u nijednom drugilm' se'lu nalazilo -iC. prezime'; održala' se toga ',prezim'e na jedna porodica kjoa je imala kuću u Rojićanima pod hrojem 90; danas"ih više nema u sel-u. Grošnjakovići; osim II Ivankovu nije ih bilo oko 1700.- ~igdje 'u okolini; bit će 'da su bili porijeklom iz -Bosne;. n' osamnaestom stoljeću su se rasuli. Harambašići; Aramha:šići; ·stekl!i su prezime' po' shižbi II narodnoj vojsci za ratovanjaoko 1690; hile su ih 1707. dvije kuće, istot.ko i oko 1830; kućni osnovni hroj im je 54, a kasniji 225; danas im je omjer 3-5; pripađaju starom e~av'skQm kraju II Rojičanima. Ivakovići;' doselili su iz Retkovaca gdje su hili starosjedioci;' brzo su se rasuli. ' Ivanovići; godine 1709. imali su dvije kuce, a ka:snije su razvili još dvije; danas ih imaju' tri sa petero čeljadi. Ižakovići;' li 'početku osamnaestoga stoljeća imali ",SU jednu ku-ću II ,selu, a i d'anas stoje II "omj-eru, 1~2;- iIi'ače je 'toga prezimena' oko 1700. bilo i ·u' Vinkovcima~' Rokovcima, Andrijaševcima i Retkovcima:, ali ne mOM rajn hiti jednoga porijekla. . \ Jurišići; imaH su u' p'o,četku osamnaestoga stoljeća kuću II Rojič·a:nima; godine 1815. unišao je jedan Jurišić, a zvali S~l ga i Đ:uri'šić i Đilrš,ić II kuću Vidovića sa Martinom Džajom' iz sela i s -jednim J(rzna'rič,em iz Mrzovi~a, i ta- se 'porod'ica onda' 'nazvala _Đuriči,ći; darias' je u' njoj omjer 1-3. . .. Kelići; hilo je to prezime u to. vrijeme Po.stoj~lo II Cer~i; RetkovC'ima i u više' sela.ll okplini;, između 1691. i 1700. nalazio. se: na zemljištu. oko Antina Božo Kelić, povijeklom iz Ivankova, a ·gomne 1707. on je knez II tom selu;_ oko 1a30. im,ali su kućni brQj 76; nisu, bili jače razvijeni, a dana. se ualaze u omjeru l-l; u selu postoje iporodice Kelin (3-8) i Kelinac (3~7) koje su, možda, istoga porijekla kao i KeliĆi. Kola,rići; Kolari; ste'Idi su prezime po ~hrtll, održali ,su se do danas u maloj porodici. Lučići; izumrli su rano.. Mali; dobili su prezime po tjelesnoj os'ehini osnivača porodice; Q,1;1a je postoJala i kasnije, ali se nije jače razvila. M

210

ManojloviCi; zvali su ih IManojIići; god'ne 1709. bile su ih dvije kuće; osnov~i kućni broj 14 nalaz,io oSe II BošnjJčl{(~m k:raju, te 'se vidi da su pO,rijeklom iz Bosne;' II novije vrijeme su se :rasuli. , Marići; za njih po.pia od godine l ~07. izrijekom kazuj~ da ,8U rođeni II selu; istračili ,su se jo.š II osamnaestom stoljeću., " Markobil·ši6i; nalaze se II početk,u osamn~estoga stoljeća je~ino joŠ II Bogdanovcima; rasuti SU ,se_rano. II 'Osamnae,siom stolje,ću. . Matakovići; bile suih godine 1709. dvije kuće u selu, imale su stare kućne brojeve 61 i 62 u Rojičaniina, a kasnije :su razvili ;95, 97 i. 128;dap·as im rod stoji II omjeru 4-14. Matoševići; OSDOVna im je kuća II Bošnjačkom ki'aju broj 10; II nju su unišli kao, adoptirani godine' 1811. Mar~in" Pilip' i Luka Pay1čići, djeca Ivana Pavičića koji je doselio tegodi.. e iz Like ,sa mnogo drugih Ličana; danas Mato,ševiči im,aju ,dvije p,orodice ~a šestero ,član,ova. Nuštarci; doselili su iz Nuštra, ali su se hrzo ra~uli. Peičići; -nestali ~u ubrzo 'iz s,ela. . Pečujci; <{oselili iz Pe,čuha.iz ,onoga hrvatskog,a stario:vništV'ak~je Je tamo hilo do,šljačko; nisu se dugo tu održali. ., , Pravde; nastanili su se tu use.u, kako stoji u toni popi·su iz godine 1707. iz Privlake kamo su oko 1692. bili doselili iz Bosne; u toku osamnaestoga stoljeća su se rasuli. Radići; II selu su hili još sredinoni'·osamnaestog,a stoljeća,,; odonda ih. više nema. ' . " " , :' - ", ,"

Radojčiči;

z.vali su se isprva IRadojčini, 1708. i Radoje, 1709., i Radojica; II pOlpi'8~' stoji, bilješka da ,su, došli iz' Bosne, a tu su 'predaju bili i oni sačuvaH; 1709. bile su ih dvije kuće, a 'staJale su u Bošnjačkom kraju pod kućnim brojem 5; godine 1800. bila ih je samo jedna kuća, a dana,s stoje- pred rasulom. ' Simet'ć;; god'ne1703. bile su ih dv,ije kuće, a toliko i oko godine 1800; danas se oni nalaze II omjeru 9-29. Šušići, a zv-ali su ih Suše; hili su u ,selu još ,oko 1750,- a onda- nestaj~, , Tomići;dva su Tomića bila 1691, u.antinskom području u zbjegu; a onda SU,se vratila u Ivankovo; tu ,su.,se rasul~,ra~o. Top'ali; -ime im je iz 'turskoga jezika,-:a znači tjelesnu, pogrešku; rasuli su se II osamnaestom stoljeću. ' Trnavci; porijeklom su biir iz sela' Trnave 'kod Đakova, -a zvali su ih i Trnavići, rasuli su se u prvoj polovici devetnaestoga ,stoljeća.Votge~ VO~'gići; preziine, su stekla p9 o'hitu _jer su 'pravili .oparike ,i Cipele, a u ono vrijeme na-ši su ljudi na tome- tlu za opančara imali madžarsku riječ koju su izgovarali vorga ili varga; 'pod t,lm pre~imen-om bihl ih je , oko 1800. jedna kuća, a stekli sil kućni' broj 103 u Gorjaneima u. starina·čkom ekavskom stanovništvu. Danas stoje' II omjeru 6-21, te su' je~ dan od, razvijenijih rodova II selu. ' Vučevci;' sudeći po imenu porijeklom ~au' iz: .s'ela ,Vučev:,lca· u blizini' Đa~ kova; održali su se II selu, iako se nisu .j~,če, razvijali; II posljednje vri~ jeme stoje, u omjeru 2-2. .

,.211

Vujičići; nije ih bilo u okolnim selima nego samo u onim,a bliže Đakovu; o njima je Sa'ČllV3!lla predaja da su doselili iz Bosne, ali su im osnovne kuće pod brojem 50 i 51 u Gorjancima među ekavskim starosjediocima; jedni su od razvijenijih rodova u >selu; danas stoje u omjeru- 8-':22. Zetovići; d"a su člana toga roda hila 1691. pohjegla iz Ivankova pred turskom voj.skom u područje Antina i tu su proboravila neko vrijeme dok .se Turci nisu povukli natrag II Bosnu; osnovna kuća bila ini je u Bošnjačkom kraju pod brojem 8, stoga je očuvana predaja aa su oni oko 1689. biIi doseliJ,i iz Bosne; danas oni imaju četiri kuće s'a devetnaestero lčeljadi.

Prema tome popisu stanovništva II Ivankovu između godine 1707. i 1709. na posjedu Makarevu hilo se našlo okućenih porodica pedeset i jedna u sedamdeset i dvije kuće. Od njih su se do danas održala dvadeset i dva roda, a dvadeset i "devet ih se rasulo. Ti odl'lžani rodovi imaju sada oko sedamdeset i tšest kuća sa tri stotine i dvanaestero čelJadi. Kako se vidi, medu njima ima malo potomaka. Uz ove okućene po.rodice p08jed~ nika bilo je bez ,sumnje i podvoraca~ ljudi bez svojih kuća, ali kako su se matice -župe vodile tek od 1725, n~ možemo znati koji su to od rodova

bili. Kada je od godine 1716. Ivankovo bilo potp alo pod Vojnu krajinu, u to selo počelo je doseljavati mnogo naroda što iz okolnih sela, a što iz drugih krajeva. Po'stojanje tih novih ro4ova II tom selu možemo utvr~ diti po crkvenim maticama, a njihovo razvijanje ,po gruntovnom popisu iz godinel833. Teška kuga harnla je u Ivankov<u 1733, te je ona za šest mjeseci hila pomorila 300 <čeljadi. Možda će koja porodica i hiti u tom selu da nije bila zap,i'Sana u maticama, a da je izumrla za vrijeme kuge. Prema spo-menutim popisima crkvenim u Ivankovu su od godine 1725. bili: Ahramovići;'

bilo 'ih je II to vrijeme u Vrpolju i Kešincima, te je moguće da su otuda doselili; osnovnu kuću su imali pod brojem 85, II Gorjan~ cim·a II ekav,skom kraju; zbog maloga hroja potomaka II kuću je uveden jedan od roda Kova·čevića iz 'sela; uvijek ih je bila, a i danas ih je, jedna kuća; sada 1--4. Ajduci; prezime .su bili stekli po s].užbi u narodnoj vojsci za posljednjega rata; nestali su rano iz sela. . Antolašev.ići; u po<četku osamnaestoga stoljeća bilo j~ toga prezimena II Vrpolju i Strizivojni, i otuda su ovi bili mogli doseliti; kućni broj im je ,bio 65~ i to u Gorjaneima; u tu kuću bio je adoptIran u toku devetnae~ stoga stoljeća iz ,sela Sut·ak; kasnije j.e ta porodica izumrla; kuća im je hila u Gorjaneima. Arići; vjerojatno je da su doselili iz Bosne; rano su nestali iz sela. Babići; za njih popis u matici župnoj navodi da su doselili iz Hrvatske; oko 1800. jedna kuća, d<anas n omjeru 4-18. Bačakovići; nije ih bilo II bližoj okolini; u selu su se rano rasuli.

212

Bal~škovići;

imali ,su kućni broj 66 na medi između Bo,šnjačkoga kraja i Gorjana; u tom svojem prezimenu oni imaju skup Bala- mjesto kod uas uobičajenoga Bla- od imena Blasiu8 koji je ,mogao nastati pod m~ đarskim utjecajem, te je ta porodica možda, bila doselila iz Bač,ke; danas oni imaju 3-9. , Balići; prez,ime im je nastalo od turske riječi balija koja označuje čovjeka nižega ratarskoga društvenoga reda; II uređenju sela za Vojne krajine kuća im je stekla broj .166, a nalazila se n Rojićanima; godine 1830. adoptiran je u tu kuću Bartolović iz >sela Granice kod Našica sa četiri muška_člana, ·ali su oni 1838. istupili iz te kuće; tada je naredne godine ado'ptiran Ličanin Pađen sa sedam muiških i jednim žensk,im Jčlanom; oni su održali tu porodicu koja danas ima osam članova. Bari,Ci; sta'ri kućni broj ini je 142 II Gorja1ni'ma u eka,v.skoon naselju, što pokazuje da su na tom tlu starosjedioci; god'ine 1837. uveden je II tu kuću Lovrić iz Nuštra; da~as taj rod ima jedanaest kuća i pedesetero čeljadi. Barišići; stari kućni

broj im, je 34, i to u Bošnjačkom,kraju, a to' zna,či da oko 1691. bili doselili' iz Bosne; o' tom su i oni sačuvali predaju; danas oni imaju dvije kuće sa devetero čeljadi. Barjaktari; prezime su dobili po službi II narodnoj vojsci, II b'orbama oko 1690; II o&amnaestOli1 stoljeću su se rasuli. Bartolovići; ta porodica rasula se već u 05amnaestom stoljeću. Berekovi6i; doselili iz Hrvatske i naselili se II Gorjanima gdje su stekli kućni broj 130; kasnije je uselio u tu porodicu kao domazet jedan iz kuće Nikolića; pod starim, prezimenom oni ne postoje, nego po ovom novom. Bilići; kućni broj im je 159 u Rojičanima među ekavcima, a ipak im je staro prezime u ikavskom obliku; rasuli su se prije malo vremena. Bla1ženovići; bilo ih"- je u okolini jedino II Rokovcima; kućni im je broj 56 oko međe Bošnjačkoga kraja i Rojičana; danas imaju omjer 4-8. Brdarevi.ći; dobili su prezime 'po pro.izvođenju brd·a za tkanje; kuća osnovna bila im jeu Bošnjačkom kraju pod brojem 15, te se otuda vidi da su porijeklom iz Bosne; dana. postoje u omjeru 3-5. Brigartovići; niJe ih bilo inace nigdje u okolini nego samo u Svilaju, te su možda' i ovi iz Bosne; ,rasuli su se rano. Brzići; bilo ih je u osami:uiest~m :s~oljeću samo oko Brod,a ,među dos.eljenicima iz Bosne; brzo su se rasuli; Burići; po-četkom osamnaestoga stoljeća bilo ih je samo u' Oroliku; tu u Ivankovu' imali su kućni broj 81; danas.ih u selu vi'še nema. Bllzad,žići; stekli su to prezime jer su praviU buzu (bo,za);. rano su se rasuli. 'Ceriđani; porijeklom su biIi iz Cerića; brzo ih je iz, Ivankova nestalo. Cerovići; nije ih bilo nigdje u okolini, a i tu su se brzo istraćili. Ciprići; porijeklom su iz grada Cipra ili Ciprovca preko Mađarske; bavili su ,se t'rgovmom kućevne robe, te :su ulazili rado u veća sela, često i pod ';menom Ciprak; oko 1700.. imali 'u veliku naseobinu u Osijeku; kasnije te porodice niJe više bilo u Ivankovu. BU

213

II Iii il:il:

t l'i

···.11

t, I'

l-!

!'I

,ilf ll!

:!JI il II I

;111

III' :1

DamjailOvici';'bili su n'aseljeni u'Ivankovll u: to'ku O'samnaestega stoljeća; danas stoje u omjeru l' (l). ," Delac; 'kućni brej im je bio'-,28 u Bošnjačkem kraju~ te su bili porijeklem iz 'Besne; u toku de'v'etnaestega stoljeća su se rasuli. ' Dorići; bile ih je 'u osamnaestem steljeću II ukelini, osohito li 'Posaviil~; u Ivankovu 'su s'e ralio rasuli. Draškovići;, nije ih' II pe,četku O'samnaestoga stoljeća bilo,' nigdje u okelini,' a i tu su se brze 'rasuli. " ., Drljitnići; ,nije ih hile nigdje:'u okolini; 11 selu 'im 'je kuća bila pod brcjem 174, 'a ,zabilježeno jeda seta porodica bila doselila 1846; danas stoji u omjeru l (l) . .,Drman,evići; nij'e ih bi~o nigdje 'u ckclini;, kućiti im -Je _ hrej biO' u Bcšnjačkom kraju 26, te se otuda"vicli da su' porijeklem bili iz, Besne; 'u tu je porodiCu bio adoptiran Grčko St.ljina izŠišlj.vića u Hrvatskoj 1833; danas stoji ta porodica u omjeru 2"-7. Dubravčevići; sud~ći PC imen~: eni su dcšli ili iz staroga seltf 'Dubrava IŠtO' je ležalo: II 'prijaišnja vremena u blizini Iv~nkova' iliiz ~,~la ,D,ub'ravnika II blizini Đakcva; kuća'im' se nalazila u Gorjancima u.'starina-čkom ekavskom naselju pod brojem 123; u nju je pOBinjenjem'godine 1850. unišaO' Ličanin Galae'; danas ta kuća stoji u omjeru ,2-7, a ima kuća Dubravac s. l (-l i Galac sa 1-2. ' Durgutcvići; nije ih bilo po"okolnim' selima'; 'u',samortt_,prezime'nu turska je, esnova, te nesieci tog·a 'prezimena' potjecali iz vremena' tuI-skoga vladanja'; osnovna kuća" bila im je II Gorjanciina, te 'se otuda 'vidi da su hili starosjedioCi; kućni broj' bio "je 75 između 'Petričića i KeJića; II teku ,dvade8eto~a ,stoljeća ,su 8e rasuli. Džaje; bilo 'ih je loš, ,s'amo' II 'Bošnjacima .u PosavIni 'kanio su bili doselili iz 'B,esne; -i evima:'u. Ivankovu oSDovni je kućni' hroj 47, 'hio 'u Bošnjač kom kr,aju; danas ih više' nema 'u selu; 'iz te' je kuće riniš~o jedan član posinjenjen u kuću Vidović'a; tl dvadesetom stoljeću ta je PO'rodica izumrla: " Džakići; 'imillf"su kuću u Gerjaneim,a pod brojem 158' između Kockarevića i Bilića; kasnije su se rasuli. , " Erići;' po tem prezimenu sudeći 'm,ogla" je ta porodica, :bitrporijekloril' iz Hercegovine, ali je vjerojatnije da ,su ime stekli po' hera,viI ,~'ržanju ,u hodu; osnovni kućni broj hie im je 135 u Gorjanima između 'Pečenjaka iJa,keb,ovića;danas stoje ,u omJeru' ~-2. ," ," , . Frkovići; II 'pepisu se navodi 'da' su :došli iz Hrvatske; 'a toga preiimena hilo je, a i danas ima, mnogo u'Lici;, ilhrz'o' su nestill(iz sela. " Filići; hilo ih i po' okolnim selima; ovima II Iva'nkoy'u osnov:h,{je kuća hila u ek-avskim Gorjanima što ,pokazuje da, su na tem tlu hili starinci; oko 1839. bil. ih je jedna kuća podbrojem 72, a danas ,toje u omjeru

Je'

5-17. . . Filipovići; o.snovna kuća im' je pod 'brojefu' 24 ~ Bošnjačkom' kraju, 'što pokazuje da su bili doseliH iz Bosne, a druga im je brzo 'izgradena pod brojem 42, ona ,prva od tih kuća ostab je bez podmlatka; te je najprije pesinjenjem u nju unišaO' jedan 'od 'Rakitića iz Sikirevaca, 'tt, kasnije 214

MijaLZupan.iz Lik,e;. Filipovići su :s~ brzo razvijali te su osnovaH i. nove dvije kuće pod brojem 93. i 102, a onda. ne!lto. kasnije i .pod brojem 234 i.".247.;. te su.dvije bile ohrtničlit';~ ·ona p,rv,a)covačka".a druga stolar~ ska; II onu pod brojem 102 uniš~o je positrijenjen 1833. jedan iz .kuće Pavića u:Vođincima 1833; dana,s 'taj rod ima šest kuća i dvadeset i dvo~ je čeljadi. . . . Čilašići; stekli ~u prezime po nadhnku.,; osnovna kl;lća bila im jt? u, Roji~ ~'anima pod, broJem 143, što P9ka'z~je da su bili ekavci. i starosjedioci; danas st«;)je u omjeru 1-2. ' Gačići; u početku osamnaestoga stoljeća hilo ih je u Rokovcima i An~ drejaševcima u ~'kavskim selima .. gdje su, staro!5jeqioci; tu u Iva'nko,Vu kućni broj im j'e 167 ,u Rojićanim'a u ekavskom kraju; danas stoje II omjeru 4-9. Gložići; bilo ih je oko 1720. u Rokovcima i AndrejaŠeveima gdje su bili starosjedioci; tu il' Ivankovu rano su se rasuli. r Gra.čarli; kuća osnovna ležala imje, u '.Boš-hjackom-'kraju, a imala je broj 3~ što ,pokazuje' da' je' osnovana 'među prvima II Ivankovu; mora da su isprva kada 'su 'doselili iz Bos'ne, kuću svoju sagr-adili na Gracu u Ivan-: kovu, a 'Otuda im i potječe prezime; danas -stoje u 'Omjeru l (l). Grgići; osnovna kuća bila im je u Bošnjačkom kraju pod brojem 41 a druga pod brojem 49, a to pokazuje da su bili oko 1692. doselili iz Bosne; prva 'od njih u svojem: razvitku' bila' je ostala bez djec'e, te je 'posinjenjem bila uvela II sebe doseljenika Tačkovi6a -' porijeklom iz Banske vojne krajine, te je na njemu ta kuća' i ostala;' Ta:,čkovići su kasnije kupili 'i kuću Gd, Rajkovića koji su' je opet sredinom osamnae~ stoga stoljeća' kupili od ,M·arinovića; ta je kuća nosila ,broj l i bila je prva II BO'&nja'čkom kraju~ te su onda Gd toga vremena Tačkovići imali i nosili taj broj. Od druge kuće· Grgića počinju Gorjani sa ekavskim starosjedilačkim stanovništvom, a prestaje Bošnjački kraJ.. -Taj- rod Grgića danas stoji u omjeru 1 (~). Grujići; osnovna kuća im je u Bošnjacima p'od brojem 35,. a i po' predaji . zna se da 'su porijeklom' iz Bospe; kasnije 'Stekli: su i kuću',pod ·brojem 121; dana·s se pišu- Gruić i Grujić, oni prvi stoje sad·a II .omjeru ,1-3, , a ovi drugi 4-2. Hrvatovići; II starije vrijeme' 'obično Ervatovići; kućni broj im je 108 u Gorjanima među- ekavcima; održali su se kroz nekoliko naraštaja, ali se danas ualaze u omjeru 1(-). Ignjačići; nije ih ':bilo nigdje inače po okolini; 'Osnovna kuća im je pod brojem 131 između Berekovića i Bala,škovića; kasnije'su.stekli još' dvi· je; danas stoje iI omjeru: 2",10. Iščići; nalaz'e se u' p'očetku osainnaestoga stoljeća i u Voaincim,a i II Vin· kovcima; osnovna kuća bila im' je u Gorjanim'a ,pod brojem 87~ a onda su na ,tom kućnom mjestu bili izgradili još dvije sa brojevima- 88 i 89; u tu posljednju godine .1833.,p.osinjen je kroJač Jakšić iz sela, a pet 'godina kasnije Šaban sa pet muških ,članova i jednom ženskom, iz- Like; ;danas ta pOl'.odica ima jednu kuću sa četvero ,članova.

215

Ivančić;

oko 1700. bilo ih je od bližnjih sela u Cerni; tu u Ivankovu imali su' osnovnu' kuću broj 78 II GorJanima; oko 1830. II tu su porodicu unišli posinjenjem po jedan od IgnjatMa i Pevalovića; danas ta porodica stoji II omjeru 1-3. Iž'ivkići; nije ih hilo nigdje II okolini; kuća im je bila II starinačkom ek:ivskom kraju pa se otuda vi-di d-a su starosjedioci; danas ih ima 12-39. Jakobovići; bilo ih je oko 1730. po okolini; osnovna kuća bila im je u Gorjanima među -ekavskim starincima; a II nju je 1822. posinjen jedan iz kuće Đurovića; kućni broj joj je bio 136; kasnije se ta porodica bil4 r,asula. Jakšići; oko 1700. bilo ih je u Rokovcima i u Cerni; iz te porodice posinjen je 1833. u Iščiće II kuću pod brojem 89 Jakšić koji je bio krojač; danas ta kuća ima -samo jedno čeljade· i stoji pred rasulom. Jankovići; ima ih' II okolini II vi.IŠe sela; tu u Ivankovu doselili su kasnije i dobili su zemlju na obradu; kuć·a im je stekla broj 219 sasvim na kraju sela; nisu imali djece te je II nju adoptiran PUšić iz ličke regimente sa četiri sina i četiri kćeri; danas ih ima tri p'orodice sa trinaestero čeljadi. II

'ir

Janjfći;

hili su 1691. među onima što su iz Ivankova ispred Turaka; koji su navalili od Beograda i Bosne, bježali u šume. oko sela Antina te su se onda neko vrijeme kasnije, vratili opet u Ivankovo; naseljeni su hili u Bošnjačkom kraju ,i kućni im je broj 29; danas im postoji' osam kuća sa dvadesetero čeljadi. Jergovići; oko 1700. nije bilo II kraju oko Ivankov. nijedne porodice toga prezimena; osnovna kuća pod brojem 4 nalazi im se u Bošnjačkom kraju, te se otuda, vidi da su došli iz Bosne; oko 1800. bili su imali četiri kuće i bili su jedna 'od najja,čih porodica u selu; II jednu od njih, broj 169; koja je ostala bez djece, uni'ao jeposinjenjem Ličanin.Šaban sa devetero čeljadi; danas pod tim prezimenom postoje u tom selu četiri kuće sa dvadeset i jednim članom. Jerkovići; oko 1700. bilo ih je i II Vinkovcima i u Mikanovcima; rasuli .~ su se još u osamu·aestom stoljeću. . ]ozići;, po predaji i oni su oko 1690. hili doselili iz Bosne, ali su im tri osnovne kuće Ill, 127, 233 bile sagrađene u Gorjanima II star~n3Jčkom ekavskom kraju; oko 1830. bilo ih je pet kuća, te su bili jedan od najjačih rodova u selu; danas stoje u omjeru 7-28. Juzbašići; porijeklom će hiti jz Posavine oko Županje; tu llIvankovu rano su se rasuli. Kajevci; osnovni im je kućni broj 43 u Bo:šnja,čkom kraju, te hi prema tome bili doselili oko 1690. iz Bosne; jedan od njih je 1828. posinjen u kuću Tabajića ; oko 1830. bile su ih dvije kuće, a danas se nalaze II omjeru 3-6. Karašići; kućni im je hroj bio 33 II Bošnjačkom kraju, i sudeći po tome bili su doselili oko 1690. iz Bosne; jedan je od njih posinjen u Đuroviće kućni broj 146 g. 1826. i ta kuća Kara.ića bila je ostala bez muškoga 216

podmlatka, te je II nju posinjen jedan Bošnjaković iz Mrzovića, a kada Sn ti Karašići bili doskora izumrli, tu su kuću i zemlju od Krajine bili stekli -Ličani Cvitkovići i Komadina; obje 'su te grane već izumrle. Klajići; osnovna kuća im je broj 6 u Bošnjačkom kraju, i sudeći po tome bili su oko 1690. doselili iz Bosne; d·anas imaju sedam kuća sa sedamnaestero čeljadi. Kneževići; prezime su stekli po društvenoj službi; danas toga imena II Ivankovu ima II omjeru 2-6. Kockarevići; dobili su prezime po nadimku; osnovna kuća 157 im je u starinačkom ekavskom naselju, 'te se otuda vidi da su starosjedioci; jed·an je od njih 1843. posinjen u Plavšiće u kućni broj 153; danas stoje u omjeru 3-16 što je rijedak slučaj među starosjediocima II Ivankovu. Kovačevići; kućni broj .im je 45. u Bošnja-čkom kraju i sudeći po tome doselili su oko 1690. iz Bosne; jedna je njihova grana adoptiraml u Abramoviće kućni broj 85, a jedni u Macakiće, kućni broj 124 godine 1837; d-anas ih ima u tri kuće sa šestero čeljadi. Krnići; kućni broj im je 82 i 119 II Gorjanima ustarinačkom ekavskom na-selju; prezime su stekli po tjelesnoj osebini; u tu OSnovnu kuću posinjen je jedan Đurović; danas se nalaze u omjeru l (l). Kurđipići; oko 1700. nije ih bilo nigdje u <>kolini, a prezime im upućuje na turski jezik; osnovna kuća broj 68 i 145 nalazila se, u Gorjanirn-a u starina čkom ekav:skom- naselju; danas se nalaze u omjeru 3-8. Lončarevići; stekli su prezime po ohrtu; uspjeli su da se održe te danas im'aju dvije kuće sa' osmero čeljadi. Lošići; bilo ih je oko 1700. u Mikanovcima, Đurdancima i u Podravini; danas se nalaze u omjeru l (-l). Lovrići; osnovne -kuće su im broj 11- i 13 li Bo:šnja,čkom kraju, a i predaja kazuje da su porijeklom iz Bosne; oko 1830. bile su ih dvije kuće, a danas pet ku6a 8a jedanaestero čeljad"i. Macakići; nije ih bilo nigdje po okolini, ali kako su im osnovne kuće 79 i 124 II Gorjanima 11 ekavskom kraju bili su na tom tlu starinei; II Onu kuću pod brojem 124 unišao je posinjenjem najprije 1837. jedan Ko· vačević, a 1840., jedan Rajtić; jedan je opet Macakić posinjen 1852. u Petričiće broj 86; danas Macakići stoje u omjeru 3-10. Magići; II prvoj okolini toga prezimena nije bilo nego dalje istočno u Berku i Lovasu; osnovna kuća pod brojem 145 bila je u Gorjanima, te su oni bili starosjedioci ekavci;, toj porodici zbog bezdjetnosti Kr·ajina je II tu kuću uvela posinjenjem 1834. porodicu Pekića sa tri muška člana, ali se ona ipak rastra'čila; kuću je kupio bio Ličanin Rukavina. Manojlović; stari kućni ,broj im je 14 u Bošnj-ačkom kraju, te su, prema tome ,oko 1690. bili doselili iz Bosne; drugu novu kuću izgradili su kasnije, a ona je onda, stekla broj 140; taj rod rasuo se oko 1900.. Marinkovići; bilo ih je oko- 1700. i po okolnim selima; ovima u Ivankovu bio j~ osnovni kućni broj 64, te im se kuća nalazila II ekavskom stari~ načkom naselju; kasnije su se rasuli.

217

Marinovići;

osnovne su im kuće broj l i ,22 bile II Bošnjačkom kraju, pa se otuda vidi da su bili doselili oko 1690. iz Bosne; .oko 11130. bile su ih II Ivankovu tri kuće:- one dvije spomenute' i jedna ko.vačka, u to vrijeme na .kraju sei.; kuću broj l kupili su godine 1858. Rajković; koji su bili doselili iz Like od Otočca, a kasnije su je bili prekopili Tačkovići također doseljenici iz _Hrvatske; poslije sri se rasule i one druge dvije kuće Marinovića., Mal'lšići; osnovni kućni broj bio im j.e 2 na samom· po-četku Bošnjačkog kraja, pa su i otuda i- po predajrhili do·šli iz BQsne;, ina,ee,-su raširen rod -i, po županjskoj_ Posavini i po istočnoj Đakovštini; tu II Iv~nkovu BU _se :dobro razvijali· te danas.stoje II o,mjeru 5-16. Martinovići;-stari osnovni broj, hio im je -l70 II Roji.čanima; a to poka~uje da su mu nosioci bili ekavci i starosjedioci; danas se nalaze n omjeru

3-5. Maslarovići;

prezime sn stekli po o'brtu; kuća im je bila pod brojem 1:17. u Gorjanima II starin-ačkom ekavskom, naselju; oko 1830. hila ih je jedna kuća, a kasnije su se rasuli. , Matakovići; osnovna kuća bila im je II ,Gorjanima pod brojem 61" a do .nje su odmah bili sagradili i drugu .pod brojem 62;. ubrzo su oni podignuli i dvije nove pod brojevim'B 95 i 97, B, nešto ka'snije i onu pod brojem 128; otuda se vidi da su bili starosjedioci ekavskoga govora; danas se oni nalaze, u omjeru 4-14. Matanovići; staru osnovnu kuću imali su podbrojem 63 između ·Matakovića i Marinkovića u GorJanima te su, prema tome, bili na, tom tlu starinei; oni su ubrzo bili izgradili i kuću pod brojem 7,0;- u _nju je zbog' bezdjetnosti -bio posinjenjem ~veden doseljenik iz Careva polja II ogulinskoj krajiškoj regimenti; danas oni stoje u omjeru 4-9. Mato'ševi'ći; stari kućni, broj im je 10, -te' pripadaju među· prve naseljenike ii BO,sne u,Ivankovu;' danas oni im-aju dvije 'kuće sa :šestero čeljadi. Medakovići; nije ih bilo nigdje' U. okolini, a kako im je osnovna kuća pod brojem-164 hila u GOl'janinia, bili su oni ,ekavski starosjedioci na tome tlu; oko 1800.: bile suib dvije kuće; danas oni stoje u. omjeru 8-'39, te spadaju u najJače rodove u to,m, selu. Mihatovići;- imali su kilću pod hrojem Bi 'u Gorjanima -1' bit će starinei na tome tlu; godine' 1840. uvedeni su Ličani' Asići posirijenj'em u tu kuću jer Ilije II njoj bilo muškoga .podmlatka; kuća je poslije .prodana, a kupio. ju je Burić. ' Miljević;; biIoih je oko 1710. u Privlaci i u Seini kraj Garčina; do.elili su II ovaj kraj prema 'sačuvanoj predaji od suhe' međ.e ispod) Dinare; ovdje su s'e· rano rasuli., ' . " Miokovići;_ oko 1710. nalaze, se':u Iloku, 'T?varniku i Vukovaru, g'dje bili, starosjedioci; tu llIvankovu' 'osnovna- im je kuća pod brojem' 53 u Gorjanima, te' su prema'_,tome 'bi~i' na- tom tlu starosjedioci; kasnije su se rasuli. Miškovići; bilo ih je oko 1710. po okolini; stari kućni. broj im je bio 137 u Rojičanima u ekav-skom naselju -te su 1!ili n~' tom tlu star inci; . godine

218

1830. posinjen je"jedan'Brkić, ali je godine l83K na isti način uveden 'tu' kuću i Jelača iz Like ,sa pet-muških- i iJ"et zensldh; danas ta poroM dica ima omjer 1-3. , Mladovci; po imenu sudeći doselili su iz sela Mladova II Bosni;' rano su se rasuli. Mravunjak; kućni broj toj porodici bio je 55· II Gorjanima; sudeći po prezimenu, hiIi sU' do'selili iz Hrvatske;' 'gdje toga prezimena' ima; gbdiiH~ 1833. hio je posjednik te kuće krojač; ta se porodica kasnije rasula. Mutavdžići; rano su se rasuli, ali su zabilježeni II crkveniin maticama. Nikolići; kućni broj im je 106, i to tl: Gorjanima, a tu su bili starosjedioci; kasnije su razvili još nekoliko porodica,.:te s-ada imaju 'omjer- 5-10. Pavići; stari kućni broj bio im je 274, te hn je kuća bila 'već na kraj sela, ,tese otud. vidi da BU hi1ikasniji doseljenici; okol83Q;. domaćin te kuće hio' je' 'mlinar, a njegovi su kasniji 'potomci bili uglavnom školoR vani; d'anas ta"porodica ima omjer 1-2. Pavotići; nije ih oko 1700, a ni 'ka-snije, bilo II okolini, ali kako S11' im kuće u ekavskom n-ascIju, bili su i oni starinei; oko' 1830; imali- su kućni hroj 149, it poslije su stekli i 254 i 255; danas imaju omjer 4-1l. Pečenjaci; osnovna iin je kuć'a 'broj 134 II Gorjanima -u 'slarom ekavskom iias'elju; dana,s ih -ll selu više 'nema. P.ekići; stara osnovna kuća hila im je pod brojem 151 -između' -Snnića i , Zorlića -ll starinačkom ekavskom' stanovništvu; iz nje je jedan po-sinjen II Đnl-oviće, 'a jedan u 'Ma'giće';--u 'Peki-će je -[)Osinjen jedan od 'Drljanića; Pekići imaju danas. omjer 7-17. Penezići.; sta-ri kucni broj 'bio -im je: 31' u Bošnjačkom krajn,-"što pokazuje da su se oko 1690, hili doselili u Ivankovo iz B'osne;ta kuća im je hila izm~đri Rajtić~ i Galovića; izumrli su već "il toku dvadesetoga 'stolje~a. Petriči~i; godine ,1691. bježali su pred novom turskom vojsk.om~ koja ie bila u taj kraj ,provalila iz Srbije, u šume oko sela Antina;"ktiće pod brojevima 73, 84.i 86 bile su u Gorj-anima u starina'čkom ckavako-m' naR selju;' II kuen broj ~6 posinJen je jedan Pristojković i Zmaji e, a n' onu sa brojem 86 jedan Macaki.ć~ sva tri iz sela; danas ih ima' 13-42, 'te 'špa R daju n' veće rodove. ' , . Pesići; rano su se ll' osammiestom stoljeću rasuli. "~ Pev-alovići,;, u poč~,tku osa;mnae'stoga :st?ljeć~,'zapisan je II selu neki PeR valo, a po njemu su mu prozvani 'potomCi; kuću su imali II Go.rjanima p~d brojem 116 u starom ekavskom naselju koje se yi!=1-i i II starom prezim'enu;' danas ih irila 5-17. ' Plavšići; stari kuć'ni broj' iin je' '20 u Bošnj'.lčkom k.raju'~ te se otuda vidi da su oko 1690. bili doseHli iz Bosne; oni su kasnije izgradili i kuću ,pod hrojem 153; u nju je godilie 1843, posinjen jedan Kockarević;da nas taj 'rod ima omjer 2..:....3:~ Popovići; stari kućni broj im je bio 98 II Gorjanima ustarinačkom ekavR skom naselju; o'ili su kasnije' 'osnovali i kuće pod brojevima 104, 112~ 240 i 270; .jed'an je Popović unišao' posinjenjem 11 Benkoviće; d'anas ih ima 3-6. Ii

219

Pristojkovići;

stekli su prezime po svoje,m društvenom položaju, jer je pristojak bio onaj koji je obrađivao ,tuđu zemlju; osnovna kuća imala je kućni broj 77 između Živkovića i Pevalovića; a ona druga 105; da· nas stoje 2-4. Rabajići; stara kuća imala je broj 118 u Gorjanima, te to dokazuje, da su bili ekavci i starinci; oko 1700. bila jh je jedna kuća i u Mikanovcima; u tu u Ivankovu posinjen je 1828. jed·an Kajevac; danas ih više nema u selu. Rajtići; u starijim maticama zabilježeni su i Rajta; po predaji i po osnovnim kućama u Bošnjačkom kraju pod brojevima 7, 21 i 30 bili su doselili iz Bosne; iz ove posljednje uni.šao je jedan u prvoj polovici devetnaestoga stoljeć·a u Macakiće;' danas ih u selu više nema. Rajkovići; imali su kućni broj 19 II Bošnjačkom kraju, a to bi dokazivalo da su oko 1690. bili doselili iz Bosne; u toku devetnaestoga stoljeća bili su ostali bez muške djece te su u tu kuću dovedeni p.osinjenjem Bogović Mijo iz sela Popovaca Slunj-ske regimente, a otuda je nešto kasnije doveden na isti način i Škrtić Mijo; na, taj način podigla se opet ta kuća; danas Rajkovića ima 5-24. Roždijevci i Roždljevci; kako se vidi po tim prezimenim'8 potje,ču ~z susjednoga oko 1690. raseljenoga sela Rožda; osnovna im je kuća pod brojem 67, 8 ond'a su s vremenom· sagradili dvije nove pod brojevima 105 i 129; II posljednje od njih posinjen je jedan Naplačić; potomci iz tih kuća danas ,se razlikuju 'po .svojem prezi.menu; jedini su Roždijevci, sada 2-12, drugi su Roždjevci, 8-23. Salanićani; doselili su iz sela Salante II Baranji; rano su se rasuli. Samardžići; dobili su ime .po obrtu; osnovna kuća im je bila u Bošnjač kom kraju broj 18, ato dokazuje da su doselili iz Bosne;'kasnije su se rasuli. Soljani; sudeći po prezimenu, bili su došli iz mjesta Soli u Bosni, kako se prije zvala današnja' Tuzla; rano su se rasuli. Stankovići; toga pre~imena bilo je ·i inače po okolnim selima; osnovna im je kuća bila pod brojem '94 u Gorjanima u ekavskom starina-čkom stanovni'štvu; bili su oko 1830. imali već i tri nove kuće pod brojevima 101, i ka.nije 257 i 258; u onu pod brojem 104 unišao je posinjenjem jedan Mataković; danas' imaju omjer 1-4. Svrakini; u matici je zabilježeno da su doselili iz Bosne; nema ih više u selu. Šandrovići; nije ih· bilo u okolinI; osnovna kuća pod brojem 57 nal-azila se u Gorjanima, pa su oni na tom tlu bili starinci; danas ih u Ivankovu vi,še nema. Šaroševići; ,danas Saroševići; osnovna ,kuća nosi broj 71, ·a druga kasnije gradena 120; obje su se nalazile u Gorjanima, starom ekavskom kraju; danas ih ima četiri kuće sa osmero čelJadi. . Šarčevići; bilo ih je po okolnim selima; tu u Ivankovu rano su se rasuli. Šijaci; po prezimenu sudeći porijeklom su bili ,od Požege; brzo su se tu rasuli.

220

Simetići; kućni broj im je 122, u Gorjanima u ekavskom naselju, te su na

tome tlu starinci; drugu .su kuću osnovali ,pod brojem 191; u prvu' od njih posinjen je 1856. Zvekašević iz sda; dobro su se razvijali, a danas ih ima u omjeru 9-29. Simići; u prvo vrijeme kuće su imali u Bošnjačkom kraju, i to 9, 23, 30 i 236, što pokazuje da su oko 1690. bili doselili iz BOSIle i da su se na novom tlu bili dobro održali; danas imaju omjer 9-30. Šimunovići; ,stari kućni.broj bio im je 29, a on pokazuje da su bili doseliH iz Bosne; danas imaju ku:ću sa dvoje čeljadi. Šokci; po imenu sudeći bili su do-selili iz Bačke ili iz Baranje; tu u,Ivankovu rano su se rasuli. Stetići; oko godine 1710. bilo ih je i II BOlŠnjacima, Prkovcima i u .Iloku, po predaji doselili su II Ivanko,vo iz Bosne, ali im je osnovna' kuća utom selu ipak II Gorjanima II starinačkom ekavskom stanovn~štvu pod brojem no između Hrvatovića i Zmajića; oko 1830. bile su ih dvije kuće ,koje 8U se dalje nešto bolje razvijale;, danas stoje II omjeru 6-18. Šunići; po predaji, i po ,staroj kući II Bošnjačkom kraju bili su porijeklom iz Bosne; osnovni kućni broj im je 44 između Kajevaca i ,Kov'ačevića, a kasnije su osnovali DOVU pod brojem 150; u nju je zbog bezdjetnosti posinjen godine 1819. Ličanin Rup.čić sa tri muška i tri ženska djeo teta; danas ta porodica stoji u omjeru 3 (-). Talavanići; bilo ih je II početku osamnaestoga stoljeća i u Vođincima, Semeljcima i u Tovarniku; oko 1830. bila ih je jedna kuća koja se kasnije rasula. Verići; oko 1720. bilo ih je u Babinoj Gredi i u Vinkovcima; tu u Ivankovu bila im je osnovna kuća u Bošnj-ačkom kraju pod brojem 46 između Kovačevića i Đaje, a bila je oko, 1830. čizmarska; kasnije je osnov-ana još jedna na kraj sela, a bila, je. mlinarska; ohadvije su se,kasnije rasule. Vidovići; kućni broj im je bio 25 u Bošnjačkom kraju između Filipovića i Drmanovića; ostali su hez djece u početku devetnaestoga stoljeća te su posh~jenjem dovedeni u tu kuću jedan Krznarović iz Mrzovića i Đuršić godine 1815, a nešto kasnije jedan Đajo; tako se ta kuća ipak održala, a danas stoje 3,-9. Vojvodići; prezime s~ bili stekli po služhi u ratu oko 1687; stari kucni broj bio iin je 100 u Gorjanima, te su bili starosjedioci ek-avci; danas se nalaze u .omjeru 3-9. . Vojvodinci; sudeći po prezimenu oni ,potje-ču iz staroga oko 1690. raseljenoga sela Vojvodinaca pored potoka -Vuke; osnovna im je kuća bila medu prvhila -ll Gorjanima pod brojem 58; oni su kasnije izgradili još jednu novu pod brojem 192 pored Šimetića; godine 1825. jedan je Vojvodinac unišao u Colakoviće broj 141 posinjenjem, a jedan u Đu roviće broj, 148;. danas stoje u omjeru 2-4. Vujčići; osnovni kućni brojevi b:ili im 50 i 51, a kasnije su bili izgra. dili kuću na kraj sela pod brojem 271; one prve dvije ležale su im izmedu Grgi6a i Mihokovića; oni danas stoje kao starosjedioci u omjeru 8-22.

221

Yujići;,

oko 183,0. hili su na kraju- s,ela, a ba.yili su_se ml,inarstvoID; danas stoje l (l). ' Vukč~yići; ,oko 1710. bilo ila je i II Retkovcima; ti u Ivankovu rano -su se rasuli. Zmajići; oko 1700., bilo ib je u okolini Đakova; ovi II Ivankovu osnovnu su kuću imali ll' Gorjtmima pod 'brojem' 110; drugu novu &agradili su kasnije pod brojem 245; kada seta kasnije rasula, dobili su je Ličani Stilinovići iz Gospićkoga polja; danas Zmajići stoje u' omjeru 1-4. Zorlići; nije ih oko 1700. bilo po drugim okolnim selima,alikako .im je osnovna kuća p'od brojem 133 bila' u Gorjanima ti starom ekavs'kom naM selju, hit će da su bili na tom tlu starinci; oko 1830. bile su ih dvije ku'će, je'dna pod brojem 133, a druga pod 152; obje su se počele rao SIpati rano, te ''je II prvu uveden posinjenjem jedan Vukčević iz sela i Lie'anin' _Ba'rac; "kako' 1,1i dalje ta. 'kuća' nijć' 'llrtala niuško~a po'tomstva uve'den je u nju' 1838. Ličanin Stilinović iz Novoga sa 'šest muških i četiri žeriske; u drugu broj 152. unišao je posinjenjem 1820. jedan Grahovac iz Starih Mikanovaca 1820. i jedan Đutović 1824. iz sela ; danas toga t'oda više nema u 'selu. Zvekeševi~i; kUČIl.i broj imje bio 125'., između Mac,aki6a -i Vidovića II Gorjanima, pa če oni hiti ekavski ~,ta~9s-jediod _na tom,e t1u;,.u _ tu ,kuću 1820. godineposinjen k jedan' Matak~vic iz seJa, a iz nje je 1856. hio posinjen Jedan II Ši~etiće; danas ih>više nema -u selu Jer su ,se ras,u~i. Zarkovići; bilo ih je oko 1710. u selima bliže Đakova; tu u hankovu rano su se rasuli. Zivkovići; oko 1710. bilo ih je u okolnim selima Ivankova; tu u tom selu osnovna klić a imala je broj 114; danas stoje uomjeru 4 (-). Zderići; 'bilo 'ih je II selu II osamnaestom stoljeću, a onđa sh se rasuli. Zuljevići; zabilježeni su ti crkvenoj matici 1739, a održali 'su se sve do danas, te ih' lma"2-6. <

U prvim :godinania, devetnaestoga st,olj~ća' Vojn~ 'krajh~'~"je, došla: na misao da II kućama II kojima su se našla jedino ženska djeca treba da se nađu nove porodice koje će, možda, imati i sinova. Ona je to pokušala sa uvođenjem. novih parova 'u t'akve kliće,_ ali je rijetko uspijevala. li. tome. J olš je teži položaj nastao II onim familijama gdje uop:će, nije bilo djece. Tu je :trebalo uvoditi cijele nove parove za što vi,še potomsiva. To se moglonačiniti i iz samoga sela,_ ono je teško p,ritnalo takve pothvate. Stoga je Krajina to drugačije uredila. On. je u ličkoj, otočkoj i slunj· skoj, a donekle i u hanskoj regimentf prosril~ glas" da se priJave _'oni koji žele da se -u 8lavonsk~m pukovima nasele iIi na novin;t zemljama ili u 'staM rim bezđjetnini kućama. 'Na taj nač,in II Ivankovu se javili II većoj mjeri doselje~icj i.. za ,taj;-~rugi ,sh~č~j, -a' pso~i.to 2!~ onaj ,p~yi,;' Te pI:o~jene bile.su zapisane ,u tadaŠnjim grl~nt{\>.~ni~ _knjigama i ,tom 'prilikom na2jna M čeno je i tko je sye pri tom ,sudj.elovao~, Drugi slučaj bio. je svakako ,teži jer su doseljenik i cijela njegova porodica bili gubili svoje staro prezime

ali

222

i- :prim-ali s:asvim novo. U onom prvom slučaju valJalo je op'et sagraditi kuću i urediti polje. Ipak naseljenicima dobro je došao i jedan i drugi način;--ali se' može reći da je onaj ',prvi slučaj :hio češći. . Ovdje ce' se dalje navesti Ličani, Otočani, Slun.jani i- Banovci koji su sudjelovali II naknadnom nastanjivanju llIvankovu. Asići-;

došli su II selo godine 1840. i uvedeni su' tada u kuću Mijatovića u hroj 81; došli su iz Gospićkog polja, danas ih II selu više nema~

Bi(h) ćanici; doselili su u Ivankovo godine 1838. izLike kamo su došli .- postupnim: pute.m poslije -turskoga raspa od, Bihaća od,akle ,im', j~ i- prezime; posi'l1jeni:su u' kuću Jrii-kQvića . isto -tako 'd()selj-enika, sa'mo ne_što starijega, a sa sobom su- hili doveli i "pet: .sinova; toga roda' ima', ,danas u I v·ankovu šest kuća, ali s'e ona osnoyna i danas zove' Bićanovi po selu. Bogovići; došli su iz sela Popovca kraj Slunja kamo su opet doselili iz sela: -toga imena,blizu Karlovca; posinjeni su u kuću Rajković'a, broj '19; taj rod ima sada 5 kuća sa dvadeset ,i, četverO' "čelJadi. ·Buhaši-; U Ivankovo ,su došli iz Gospićkog' polja kamo su poslije turskoga raspa 'bili doselili iz Ledenica kraj Novoga i Senja, 'u -Primorju -gdje su bili s'tarinci; u Ivankovu su d'ohili zemlju i gradnju za kuću od. krajiških vlasti te -'su im dali kućni broj 212-; dan-a s- ih ima tri kuće sa devetero ,čelja:di~ u:o:snovnu 'kuću posinjeni su FI~ane i Jure Tonkovići 1840. Butkovići; doselili su u Ivankovo 1824, zajedno s Bubašima od Novoga kod Gos.pića, a p.orijeklom·subilHz Ledenica; gdje su bili .tarinci; od Krajine su' dobili kućno mjesto, zemljii, i građu i ,prvu'_ pomoć n' hrani, kuća im je stekla br.oj 221, danas 3-9 . .Cvitkovići; do.šli su "iz -Like iz sela Mutilića, a unišli su u-kuću Karašiča broj 33. kada su ti starosjedioci hili izumrli~ 8 njima su u tu kuću unišli i Ličani Komadina iz istoga' sei-a ,Mutilića,- po svoj, prilici :rođaka; CvitM ko'v-ići su fano .izumrli, a onda je ta kuća ,ostala na tom drugom. članu :koji.je ,također' nešto kasnije umro., ", " , ,- " Galae; naseljenici toga prezimena doselili .'su' u Ivankovo. iz -primorja: oko. Senja; ·unišli su.: II ;oubravče:viče kućni broj 123-, ,ali s.u kuću hili održ'ali . 'qa, s'yO'jem imenu;'danas stoje II ,omjeru 1-,.2:. Jačkovići; došli su 1832. odnekud iz Hrvatske, te su dobili zemlju i grad ll :,za ,k~,ću; ~asnije·_ su se rasuli. _ _. ,.' JeI.če; porijeklom su iz Like iz Gospićkog,polja, •. u Ivankovo su. bili ,d.o,selili,sa pet muških j- pet Ženskih_ člllnoya 'u, kuću. Miškovića i tu ,su bili 'izguhUi svoje ime;. danas ,žive njihovi potoI)l:ci u'· omjeru '1-3. Jelković'i;' dosel~li 'su TII Ivankovo 1829., iz 'hanske regiment~ 1829; tu su dobili zemlju i gradu i .osnovali su kuć\; br.oj' 222; danas 2-4. Jurkovići;došli su iz Like iz Gospičkog polja oko 1835; tu su od Kr~jine bill' stekli zemlju i građu i osnovali su kuć" broj 216; iz nje je jedan članI844. posinjen u kuću Dučmelifa u Vođincima broj 43, u Jurkoviće bili su unišli· godine 1838. sp.omenuti 'Bilićani, danas 6-20. Komadine; došli su iz Mutilić. 'k.odUdbirie zajedno sa Cvitkoviiiima i osnovali su 'zajedno· kuću koja noša .še- ime toga drugoga -roda;: 'ohoji, su se vec' r8'suli. ,- , I

223

Korice; iz Like su doselili godine 1829. i dobivši gradu i zemlju osnovali su kuću broj 223; nema ih više u selu. Maričkovići; doselili su iz Banije Nikola, Tomo, Jaga i Bara i ukomuni~ cirani ,su 1837: u Rožiće koji su isto tako' bili doseljenici; kasnije su se rasuli. Miheičići; u Liku su bili doselili iz Goskoga Kotara, a otuda su se oko 1849. uputili u Ivankovo gdje su pos'njeni uvedeni u Miholčiće, kasnije su se obje te porodice rasule. Mihoičići; doselili su odnekud iz Hrvatske, po svoj prilici iz Banije; do~ bili su zemlje i građu i osnovali su kuću broj- 210 Ua kraj sela; u njih je posinjen jedan Bil~ć iz Cerne; kasnije su se rasuli. Mikšići; oko 1830. doselili su iz Like i dobivši od Krajine zemlje i građu osnovali -SR kuću koja je stekla' kućni broj 250; danas imaju omjer

6-16. Orlušići; doselili su iz Pakračke Poljane u Žugaje isto tako doseljenike; među Pađeni-;

;1"

': : : ,; ,

njima i s -njima su se rasuli. najprije su iz okoline Otočca doselili u okolinu Gospić-a, a otuda su sa sedam muških članova i s jednom ženskom uvedeni' II Ivankovo u kuću Balića kućni broj 166; ti Balići stoje danas 1-8, Pavičići; u Liku su oko 1690. doselili iz sjevernoga dijela Dalmacije u okolinu Lovinca, gdje se oko 1710. r'aširio glas o dobroj prilici -za na~ seljivanje oko Vinkovaca; tada' su ti Pavičići jednim dijelom doselili u Vinkovce, od kojih je i pisac ove radnje, a drugi II - Ivankovo; ti u Ivankovu kupili su godine 1811. od Rajtića broj II neke dijelove; od tih Pavičića Martin, Filip i Luka uvedeni su u Matoševiće kućni broj ll, danas Pavi,čići u Ivankovu stoje u omjeru 5-20, a MatoIŠevići 2.-..6, u Vinkovcima su se raselili. Pleše; p~rijeklom su iz Like iz naselja koje je poslije turskoga raspa bilo došlo sa goranskoga zemljišta od Delnica, a u Ivankovu su posinjeni u kući Župana isto tako ličkoga došljaka godine 1824; u toj porodici su se razvili pod njenim imenom. Plišići; doselili su godine 1838. iz starinačkoga naselja oko Otočca Sa četiri sina i četiri kćeri i posinjeni su u 'kući Janković·a i među njima su se izgubili. Rajkovići; doselili su u Ivankovo sa Otočkoga polja te su oko 1850. bili kupili kuću porodice Marinovića broj' 1, danas oni stoje u omjeru 2-1. Rožići; porijeklo im je u Hrvatskoj, .po svoj prilici iz Kompolja kod Brinja gdje su se oko 1700. bili naselili Gorani; u njih su bili godine 1829. uza dru-ženi Maričkovići, te su jedni i drugi unilšIi u Đuro viće i u jednu kuću u Starim Mikanovcima. Rukavine; oni su iz Like biii doselili u dva maha; 1821. i 1830. prvi put kupili su kuću Magića broj 145, a drugi put su novi doseljenici toga roda dobili zemlje i gradu i osnovali su kuću pod brojem 227; danas pod tim prezimenom postoje dvije kuće sa četvero čeljadi. Rupčići; porijeklom su iz staroga uskočkoga na-~elja u Lici, a II Ivankovo su bili doselili godine 1819, te su uzadruženi u Šum.iće II kućni. broj

224

150 i meau njima su nestali; meautim se u Ivankovu -u novije vrijeme nahodila porodica toga prezimena, možda kasnijih drugih naseljen~ka u kojoj se u posljedrijem brojanju stanovni'štva naila jedna, osoba. Stilinovići; doselili su iz Like iz Novoga li Gospićkom polju godine 1838, pa su te godine bili uzadruženi u Zavliće broj 133 na šest muških i četiri ženska člana; kas'nije sri ,kupili kuću Zmajića; danas Qni stoje u omjeru 1-8. Š'abani; doselili su iz Gospićkoga polJa, iz mjes,ta N ovoga,. i, to u dva ma,ha; prvi put godine 1837. sa desetero čeljadi u Jorgoviće u kućni hroj 169, a drugi put godine 1838. u kuću Iščića kućni hroj 89 sa četvero čeljadi;, u spomenutim kućama oni su se bili, izgubili. Šantekovići; po imenu sudeći bili su porijeklom iz kajkavskoga stanovništva; osnovali su kuću godine 1832. pod hrojem 228; kasnije su se rasuli, a Haranibašići se zovu tim imenom »Po selu«. . Škrtići; u ''Ivan~ovo su doselili od Slunja, a uzadruzeni su u Rajkovića broj 19; medu njima su se izgubili. ' Stimci; porijeklom su Gorani od Gerova i Delnica otkuda su hili oko 1700. doselili u Liku; kada je u toj pokr-ajini pukao glas o Slavoniji, a pogo'tovu o Ivankovu~ oni su, u tome selu kupili kuću Zetovica b.roj 8, .. ali su' se kasnije rasuli. Šutak; ,odnekud su iz zapadne Hrvatske, a uza.druženi su II kuću Anto .. laševica broj 65; medu njima su se i'iZgubili. Šačkovići; po'rijeklom su iz Banije, a uzad.ruzeni su u Grgića kuću broj 41, 'ali su' odrzali svoje ime, te stoje danas 1-2. Tomaševići; doselili su -iz Like, .f)sllov~li ,su kuću broj 211, proživjeli .su tu nekoliko naraštaja, a onda su se rasuli. Tonkovići; dolazili su u dva maha;'prvi put godine 1840. iz Like iz starinačkoga 'stanovništva, a uzadr'Uženi su u Bubaše; drugi put godine l844. od Slunja, a unišli su II Čolakoviće; oboji su u tim kućama -izgu. ~ili svoja stara prezimena, ,ali obje te, k~će postoje i danas., " Tvrdine ; zvali su se i Tvrdinići, ~ tako se -ll Lici odakle su i bili doselili, i danas zovu; u Ivankovo su hili došli 1839, tu su dohili zemlju i građu i osnovali su kuću broj 230; već sti se rasuli. Vujići; u' Ivankovo su uselili došavši .-iz Ramljana kraj Otočca, a ,tusu uzadruženiu Benkoviće hroj 160 i utoj kući razvijali su se dalje; hila je tu u Ivankovu i jedna porodica toga prezimena, ali se prije nekoga vremena već bila r·asula. . Zivovići; doselili su iz Banije ,godine 1829. i dohivši od Krajine zemlju za kuću i obradu osnovali su_svoj, dom pod 'brojem 226,; kasnije su se rasuh . . Zugaji; u Ivankovo su hili došli iz ,Banije godine 1837; tu su hili dohili zemlju i građu i osnovali su novu kuću broj 231; u njih su kasnije na· šavši se bez muškoga potomstva; uz.adruženi Ferić iz Tordinaca i nešto kasnije Dilušić iz Pakračke Poljane;'lcasriije'8u se svejedno rasuli.' Župani; porijeklom" su iz 'Like~ a II Ivankovo su doselili dva puta; jedan·' put u kuću Filipovića u hroj 24, drugi put na dohivenu od Krajine IS

RAD

zemlju, a ti su ,osnov'ali kuću broj. 214'; zbog neimanja ~uškoga potomstva u tu kuću uzadružeui .uLičanin Pleša 1824. i' 1825. Kla· jić iz Slakovaca; ta druga porodica bila 'se dalje održala i od nje po.sto.je dvije porodice sa razvitkom 2-6. '

. U novije vrijeme nast·avljeno je i dalje 'Useljavanje II Ivankovo,. a vršeno je iz raznih hrvatskih krajeva, a osobito iz Like iGoliskoga 'kotara. Kako sn Ličani i Gorani naši naročiti naseljavači navest će: se abecednim redom njihov·a prezimena i broj čeljadi: Ban 2-19 Bobinac l-l Bubaš 3-9 Butorac 1-6 Butina l-l Butković 4~1l

Cindrić

4-18

Crnković

2-3

Čačić 1-2 Devčić

1-2 Do.šen 4--14 Dragičević 1Ezgeta' 1~7 Galac 1,-2 Hodak 1Ivezić 3-13 Kadojić 4-KarakaŠ 1-4 Kirin 3-18 Klobučar 1-3' Koso.vi6.1-4 Krpan 2-7 Kruljac 1Krznarić 4-12 ,Malnar 1-4 Maras 5-13

Marinić l-S Medved 1-4 Miletić 1-3 Milković 3-13. Milobara 2-11 Milovac 1-4 Miškulin 3-13 Mladinović 1-3 Nakić 2-11 Nikši" 6~16 Novačić 1-4 Njegovan 2-15

Orešković 3~13 08meričić.l~2

. Osvald

O~anić

1-3 Pađen 1-3 Pavičić 5-20 Perković 1-4 Petrlić 2-11 Pervan 1-2 Prpić 1-3 Prša 1~ P"'karićl~ Radočaj Rajković

15--24

Ron-čević

Rosandić 1':3

Rukavina 2--4 Rupčić 1Samardžija 1-9 Sekulić 1~2 Sertić

1-5 1-9 Smolčić 1'-7 Stilinović 1--8 Strmot. 2-14 Sudar 8.:..28 Šikić 14-52 Šimac 2-3 Šimić 9-30 Špehar 4--15 Špoljarić 2-6 Št~fanac 5-13 Tomljenović 1-3 Trošeljl-7 Ugarković 1-4 Zdunić 1-10 Zupčić 4-15 Žagar 1~ Župan 2~ Sinko.vić

U Ivankovo vrši se i dalje uselJavanje iz naših zapadnijih krajeva, a osobito od godine 1945, i to što dalje sve to više. Kupuju 8e kuće i zemlja, jer mnoge .porodice izumiraju.

226

JAKOBOyeI

To selo .nalazilo se između ,Jarmine i Križevac~' istočno od Ivankova. Prije Turaka bit će da je pripadalo Jarmini ili, možda, kojemu drugom posjedu, a nije došlo II plemičke društvene listine jer nije bilo predmet prodaje. Prema tome ono se spominje istom 'za turskoga vladanja, a to znači 'da je ,Postojalo i II vremeim prije Turaka. Opisao ga je popisivač toga ~emljišta oko Ivankov·a godine 1702. On ga je zatekao v~ć u pustom stanju jer ga j.stanovništvo bilo napustilo 1690. kada su Turci odBeograda bili _provalili na ov() zemljište rohe ej sve odraslo stanov~ištvo. PO~ pisivač je ipak mogao sa~nati sve ono što mu je hHo potrebno da opiše to staro selo. Ono je ležalo tri četvrtine sata puta od Ivankova između šuma. U njemu je posljednjib godina pred turski raspad bilo šest kršćan skih kuća. Graničilo je na, z·apadu sa Markušicom, sa sJevera sa Tomaševcima. Oranica je tu bilo do stotinu jutara, sjenokoša do ,četrdeset srpova, a šume do .stotinu i pedeset jutara. Kako p'o.pisivač to starinačko stanovništvo ne zove izričito katoličkim i kako ga im~nom razlikuje od doseljenih Srba, koje on inače stalno zove Vlasima (Valachi) , vjerojatno je da je tim nazivom htio zapra'vo' ozna·čiti kalvine kojih je inače :0 tom kraju od 1560. bilo dosta. . . Poslije toga popi'aiz godine 1702. to staro selo ostalo je nenastanjeno i nedodjeljivanonijednom' susjednom selu. Tek kada je ure.đivana na tom zemljištu Vojna granica, Jakobovci su razdijeljeni u dvije česti, od kojih je' jedna dana graničarima u' Dtag:anovcima, a druga' aDima u Marti'ncima. Međutim su i ta dva sela raseljena oko 1730, te su Jakobovei razdijeljeni II tri ~esti, od kojih su one hliže I vaiIkovu ,'d~ne, tom'e selu' 'i' Jarmini, a ona sjevernij'a zajedno sa.'Martincima selu Marku. šici. 1 Jakobovci su ležali na 'dobroj zemlji, ali ll' jedno petnaest me'tara nižoj od pog~aničn-e iv':nkovačke. Na tom niiem ,položaju ispod brijega bilo se stvorilo močvarno tlo, i upravo to područje.bilo je pripalo Ivankovu .. :Taj dio .log·a staroga sela održao' je u nijesnom nazivlju" sve do dana's ime lakobovačko·blato.· '. NOYI J ANKO'YC I

Do po~etka osamnaestoga stolje.ća postojalo je od starine' samo jedno selo pod' 'i~enom Jankovci. U njemu je u vremenu prije turskoga go,spodstva stajala župna crkva koja je douekle'radila i z.a turskoga·gospodstva. Za toga vremena ona je pripadala pod crkvtl u Lazu koja je bila obuhvatala sva katolička hrvatska sela istočno od. 'Nuštra i Cerića. Turci su staro katoličko stano,vništvo ,na tom, tlu .p:~~~ali ~ ,miru, te su oni držali svoje svećenstvo uglavnom. iz franjevačkoga reda'. Međutim je oko 1700. staro hrvatsko 'stanoyništvo 'napustilo' selo Laz, a Jankovci su se r,aširili na ono tlo prema Bosutu gdje je prije Turaka postojalo selo Halma•. Kada je to. zemljište u početku osamnaestoga stoljeća bilo pripalo dijelom Krajini, 1 Vaniček,

Spezialgeschichte der Mi1itiirgraenze T,

1~7.

227

ona je zahvatila onaj južni dio Jankovaca prema Bosutu. -Tada su krajiške vlasti nastanile na ~vojem dijelu iz Jankovaca i okoline tridesetak, hrvat~ skih porodica, a postupno pored ;njih i pokoj~' iz drugih' zapadnih strana. Kako je,u to vrijeme Krajina potrebovala više vojnika, ,ona je primila na to tlo otprilike isti broj srpskih porodica, porijeklom iz Bar-anje i naših zapadnijih krajeva'. U to isto vrijeme iz te srpske skupine ona će nastaniti i tada pusto selo Laz, a osnovat će i zapadno otuda novo selo koje će se nazvati Mirkovci. Po toj nastanjenoj novoj skupini naseljenika to je selo steklo ime Novi Jankovci. U početku osamnaestoga stoljeća tu su se bili našli: An'drekovići, Bošnjak, Bošnjakovi~i, Davidovići, Đakovići, Đuraše~ vići, Filipovići, Jankovići, Kozarci, Matičevići, Mitrošići, Pečulići, Šti~ vičevići, Svilajići, Tomajlići, Tomići i Vidovići. Od te skupine nijedna se· porodica nije duže održala na tom tlu, nego su se ili vratile na svoje is~ hodno zemljište, ili su se nastanile negdje u okolini. Krajina je medutim dov~la ovamo ubrzo nove porodice hrvatske koje su se -tu ustalile, pri~ mivši još s vremenom pokoju novu familiju. Tada se to sta'novni-štvo bilo ustalilo" i u njemu su se našli Božići 3-17, 1-2; Bučkalovići 1-3, 1-2; Budišići 1-; Dikonići 7-23, 3-14, 1-3; Đurići 1-3; Filkovci 2-5, 1-4, 1-2, 1-2; Graovci 1-6, 1-4; lvekovići 2-4,. 1-2; Ivkovići 1-8; Jankovići -2; Jakšići 1-2; Jagrići l-S; Jagica 1-3; Jerkovići 1-4; Jozići 2-6; Kne'ževići

1-6, 1-2; Kovačevići 1-3; Lučići 5-24, 2-8, 1-6, 1-3; Markovići 5-21,2-8,1-2; Matanovići 2-11, 4-11, 2-1; Nikolići l-S; Savačevići 3-8, l-S, 1-3; Šimići 2-6, l-S, 2-2; Vidovi,ći 1:-5; . . Kasnije su u to selo unišli i ovi Hrva'ti: 'Hrda:rići 1-2; 'Bekavac 1-9; Burići 1-4; Crnoj evac 1-4; Krezo 1-3, 1-2; Kirlović 1-4; Kuruc 1-2; Mecanovići 1-3; Marjanovići 1-2; Novići 1-2; Pravdići 1-::2; Tokalovići 1-3. U svemu je Hrvata 1955. bilo u tom selu 355. Srbi su se u·to selo nastanili isprva u manjem broju, -ali su jačali s vre~ m'mom. Među njima našle su se ove porodice: Anđići 3-10, 1-4; Anđelići 1-3; Arapovići 1-3; BaIinovići 1-4; Bojići 1-4; Bukarovići 1-3; Crnogorac 4-19; Dimitrijevići 1-2; Danojevići 1-3; Dorosaljići 1~3; Dotlići 3-11; Dragičevići 1-8; Dugopjevac 1-4; Đorđevići 1-2; GllberiniCi 1-4; Ignja. tovići l-l; Ivasinovići 1-5; Kojičići 1-4; Kosanovići 1-7; Kolac 1-3; Lastavica 1-3; Mitrovići 8-25; Milanoyići 1-2; Milojevići 1-2, 1-2; Milivojevići 2-14; Marići 1-4; Maštela 1'-6; Perići l-S; Popovići 1-4; Puškari 1-3; Radosavljevići 3-13; Toklas 1-,-6; Vasići 1-2; Vlaisavljevići l-l, Vukadin 1-7; Vunduk 1-4. Kako se vidi, među tim Srbima osnovu čini ona skupina koja je to selo nastanila kada je ono osnovano, ali 8U tu s vremenom uselile i nove porodice. U svemu se tu 1955. našlo 288 Srba. I A R M I N A; Jarumoa, ]aromo., JaroDna Szent-Miklos; 1324, 1455, 1489. Polo~aj toga sela jasan je jer ono i danas postoji nekoliko kilometara zapadno od Vinkovaca, a toliko sjeverno od Ivankova. Sam taj mjesni naziv postao je valjda od riječi jaram preko lika jaramina jer se ona- mala uzvisina uzdiže' kao jaram na ravninu. Današnje ime J armina zabilježeno je godine 1702.

228

U. poznatim ispravama kao prve posjednike na tome ,tlu nalazimo čla nove ,roda Gu~-Keled'a koji su bili porijeklom Nijemci, ali su II to vrij-eme već bili p.omad,žareni. U to su vrijeme oni bili jaki posjednici i u Među bosuću. Člano_vi toga roda bili su u trinaestom i četrnaestom stoljeću vrlo uvažene ličnosti II tadaoŠnjem ,političkom životu, te su bili stekli i mnoge posjede, a među ujima i Jarminu. Ut~škim političkim borbama u četrnaestom stoljeću oni su bili ustali proti kr·alja" bili su prešli i II Srbiju tražeći i u toj 'zemlji pomoć, ali su biIi svladani, te su im tada ,oduzeta sva imanja, a među njima i larmina. Taj posjed poslije toga mijenjao je često gospod'are, a stanovništvo na njemu nije se .povećavalo. Samo selo nije se nalazilo na dana~njem položaju nego tamo gdje je danas mjesni naziv Staro crkvihe. U Jarminsko područje spadala su i sela Funđanci, Svinjarevci i Borinci. U selu je postojala i župna crkva .koju je između 1333-1335. bio pohodio papin legat, kupeći petrov novčić, pet puta i svaki put je bio našao u toj parokiji istoga župnika. Crkva uJarmini u to je vrijeme p,ri'padala OIsuvačkom arhitakonatu, te je tuda upravo prelazila granica izmedu arhdda,konata osuva-Okoga i vuklovskoga. Susjedni Vinkovci spadali su. već pod taj drugi. Ta crkva stajala je na jednoj od najviših ta'čaka onoga ,brijega što se izdiže nad nizom potoka Nevkoša, tamo od prilike kuda danas. prolazi cesta iz Vinkovačkoga N ovoga sela u Iarminu. Tamo je danas hatar Staro crkvište. Pod Turcima od 1536 do 1662. ta ,se crkva 'više ne spominje. Ona je, svakako, već u šesnaestom stoljeću .počela p~opadati, .te je postupno prešla II ruševine. Ali se za njeno postojanje ipak znalo, -te je 'i sačuvana u mjesnom nazivlju., Za turskoga gospodstva Jarminu su starosjedioci Hrvati hili napustili kao i mnoge druge ,posjede oko potoka Vucice,- i Turci su na nj~no selište bili doveli Srbe iz Donjega Podrinja. Oko 1680. bilo ih je tu dvanaest kuća, ali su se', u turskom raspu rasule. U početku narednoga s-toljeca neke: su se- od tih porodica ipak vratile, a pored njih- su se, tu-_ nastanile i nove isioga porijekla, te ib se tada našlo II porodica, od toga dvije Jarminaca,' šest Bošnjaka. Od četrdesetih godina osamnaestoga stoljeća nastale su I;love naseIne -prilike ',na tom tlu. Doseljeno- srpsko stanovništvo 8 vremenom'je.,l!!asvim napustilo to sel(), a na to tlo počeli su seliti najpr.ije ,Hrvati, ponajviše od. Mo~ruša i Brinja, _naselivši tridesetak kuća. Kasnije su. se pored njih nastanili u nekom broju Česi i Slovaci. Tada je J ar~ mina postala već veće, selo, te je u crkvenom- pogledu_bihl filijala 'vink!)vačke župne crkve. Oko 1770. novi .posjednici dignu to hrvatsko i čebo slovačko stanovništvo, a na njihovim selištima, nastane njemačke došljake. Od onih hrvatskih ičehoslovačkih porodica, koje su i dalje stjecajem prilika ,ostale u -tom selu, ženidbama i stalnim utjecajem i te BU porodice s vremenomporiijemčene. Godine 1944. Hitler ih.je onda dignuo iz toga sela, a tada. su' ubrzo naseljeni na njihova mje'sta novi sianovnici hrvfliskoga porijekk Oni su se na tom tlu bili našli 1945. i ubrzo su naselili to pusto selo gdje su zatekli kuće. još II dobrom stanju. To novo naselje razmjerno se rano ,sredila, i II popisu našle su se ove porodice: Adžib~ba l (l); Andrićil-; Babići 1-02; Bajzek 8-1; Bakšaj 7-1; Balaško 5-2; 229

Ban 7-1; Banići 7-f; Bartolin 8-1; Bačak 2-1; ll.tu.rina S-l; Banar 4-1; Behin 10-1; Bek l-l; Belanović 6-1; Belažici~l; Benčići 8-1; Biber 10-1; Bićanići 3-1; Bijuk7-1; Bobek S-l; Bodalec 3-1; Bojanići le; Bolovići 4-1; Bolta 2-1; Boras 3-1; Boroš 4-1; Boršići 3-2; Brand S-l; Brković 4-1; Brlečići 4-1; Brodar 2-1; Brozd !l-l; Bručić 13--;2; Bučević 16-4; Budisavljević 2-; Ciglar 8--'1; Cofuta 7-1; C.čić24-3; Culaj 13-4; Culi 18-4; Culjej 8-1; Čačić 6-1; Č.lić 14-2; Dadić 7-1; Delaš 24-9; Domazet 7-1; Domjanić 3--;1; Draganić 11-2; Draginja 2~; Drvar 6-1; Dugina 6-1; Dukićr 4~1; Dumbovići 10-6, Dumliovječak 7-1; Đukez.'26~3; Đuretići S-l; Đurin 6-2; Eršek 1-7; Ferčići 9-2; Fijačko 16-2; Flinta 8-2; Forko S-l; Frančići 13-2; Franići 2-1; FreI S-l; Fuček 8-3; Futivići 7-1; Galunići 7-1; 'Gluhak 4-1; Goltib9-2; Grade~ak 12--;2; Gredelj 14-3; Gregurković 3--'; Gršić 8-2; Grzelja 4-1; Haban 14-1; Habulin 1-; Hanžek 18-4; Hizar2-1; Hleb 7-1; Horvat 33,-7; Hubak 5,.-1; Huić 7-1; Huljak S-l; Huljek 3-1; Ileković 17~2; Ilic 4~1; Ivančić 15-3; Jagica S-l; Jakopić 7-1; Jakopović 15-2; Josip 2-1; Joskić 3-1; Jukić 10-2; Jurković 2-; Jurički 10-2; Jurinjak 3-1; Jurišić S-l; Kadoić 10-2; Kajganići 2-1; Katalenići S-l; Kecllr 4-1; Kelemen S-l; Kelić 8-1; Kidrić 2-; Klarići 21-3; Klemen 4-1'; Klen 14-3; Klinec4-1; Knežević 4-1; Kobeščak 6-1; Kolar 4-1; Koledići 17-3; Korpar 6-1; Kos 1-; Kosoljec 6-1; Košutić 11-2; Kovaček 1-; Kralj 7,.-1; Kramar .6-1; Kramarić 8-1; Kuhta 8-1; Krištof 15-2; Kunštek9-2; Kušek10-1; Kuštović3'-; Lež.ajići 31-4; Lončar 5,.-1; Lončarić ll-l; Lovrenčici 4-1; Ljubići 2-1; Ljusavec 12-1; Macan S-l; Majdak 7-1; Majpruz 6-1; Malekovići 6-1; Malenica 12-2; Maligec S-l; Malogorski ll-l; Mandići 1-; Marasovići (1-); Martinec 13-2; Matići 4-1; Matijes 10-2; Medvedec ll-l; Merkaš 8-1; Mikac 1~2; Mikovići 18-3; Mikulec 12--'2; Milakovići 3-1; Miljuš 6-1; Mirčeta 8-1; Mlinar 10-1; Mrkasović 1-; Mucak 9--'1; Nemec 6-1; Matinger 6-1; Novak S-l; Novosel 5-1;Oraići 4-1; Parlaj 2-; Pasarići13-1; Pavlin 7-1; Pavičići 9-2; Petrinići 2-1; Petrovečki 7-21; Piljak 6-1; Plantasar 4-1; Plazonja 6-1; Podbraški 14-2; Poljak 6-1; Požgaj 8-1; Pracajići 9-1; Pratnemar S-l; Priščan 19-2; Pucelj 12~1; Puklin 15-2; Račići l-l; Radići 7-1; Rajačići 2-1; Randić; 1~1; Ranogajec 6-1; Rihtarić 4-1; Rožići 14~2; Rubina 4-1; Runjak 5-2; Sajler3-; Sambolek 6-1; Samboljek ~; Sežak 16-2; Sedlar 19-4; Senjan 3-1; Sikinger 2-1; Slukan 13-2; Smetiško 9-2; Smiljanec 7-2; Sokolović 2-1; Sremec 6~1; Starc 7-1; Starinec 7-1; Stažnik 6-1; Strahonja 12-2; Strižić~l; Stubičanin S-l; Sudar 6-1; Supina 4-1; Svečnjak S-l; Svećnjak 2-1; Šala 6-1; Šalkovići 8-2; Šaško 1l~2; Šćurić 8-1; Šefer 6.,-1; Šekrest 12-3; Šest 4-1; Šimunec 6-1; Šinko l-l; Šipek 2-; Škalički 2-; Škof 3-1; Škrlec 16':'2; Škrlin S-l; Šlogar 12-1;Šlopar 8-1; Šolaja 4-; Štruk 3-1; Šušković 7-1; Šušmak 1-; Šarandek 6-1';. Šenšek2-; Tepavac3-1; Tomljenović 2-1; Topljak 6-1; Totar 10-1; Tušekll-2; Tuškan 3-1; Udbinac 3-1; Valjak 1-; Varga 23-4; Vertuš l-l; Vešligaj 8-1; Vidaković 3-1; Vidalina 4-1; Višek 7-1; Vitković ll-l; Vran 7-1; Vranješ S-l; Vrapčević 3-1; Vrbek 3-1; Vukasović 3-1; Vušak 3-1; Zagorac 4-1; Zaić 3-1; Zbiljski 3-1; Zo230

benica 3-1; Žulj 12-'2. Sve te porodice brzo su se snašle na tom tlu te svojom gospodarskom snagom drže velik dio trga u susjednim Vinkovci. ma. Oni imaju razmjerno mnogo potomstva, a to' im osigurava dohar napredak. Po porijeklu su uglavnom iz zapadnoga dijela Hrvatske. KOMLET~INCI, KOMLIATINCI, .Keme.hyucz; 1437,1476.

Kada se pod trećim od "ti.h imen'a prvi 'put spominje, 'naznačeno' je da je to selo pripadalo· tvrdom gradu Viru koji je bio sagrađen učetrnaestoDl stoljeću na Virovima jugozapadno otuda. Kada su nešto kasnije Turci bili .stekli to zemljište, orii su ost·avili -na snazi s'amo 'tvrđavu II Nimcima. i spomenuto sei.. potpalo je pod nju. Ono je u vrijeme prije Turaka bilo maleno naselje od desetak kuća raštrkanoga tipa:sa obilno dobre ratar· ske zemlje i dovoljno šume i voćnjaka u svojem području. Potpadalo je u dotursko vrijeme pod posjed Četvrtiš';e koji se prostirao ~s desne strane Bosuta između posjeda Nijemaca i Otoka. U okolini toga sela Kemetinaca prije Tura.ka nalazila su s~,malena sela: Hatino, Vrd9vo, Godinovc~" Križev Sad, Hl.potinci, Mostac, Skorotinci, Gorjanci, Miliševci, Brdo. i . Ro· žinci. Sva su ta sela sastojala od jednoga ra'širenoga roda sa po nekoliko grl'na i kuća. MOIŽda ve.; pod Turcima, a svakako o njihovu raspu, ta su se mala. sela ujedinila u jedno veliko naselje u kojem je staro ime sela Kometinaca, promijenjeno več II lik Kometinci, Komletinci, 'bliži 'našem svijetu, već bilo nadvladalo. Ono ~je zauzelo oko 10.000 jutara, na kojima se nalazilo mnogo šuma, ali i dovoljno ratarskoga tla, i za veliko Ii:aselje. Samo selo zahvatilo je područje 'u svojem izgrađivanju od staroga sela Hatina dalje na istok prema Nimcima, a r'azvilo se pored staroga puta -od Otoka u spomenuto mjesto. Tu se razvila duga ulica, u ono vrijeme sokak ili šor po turskom govoru u - kojoj- su se bili 'našli veliki kućni- prostori dovoljni za okućnice i prastrane vrtove. To selo pohodIo je 1729. bi.kupski vizita tor iz Pečuha koji je u. svojem o<pisu naveo d·a .se na -tome tlu našlo tada starinaea, ali i mM go doseljenika iz Bosne koji su bili dobri katolici. Od toga stallovništva odveo je odmah. u početku osamnaestoga stoljeća pop Kralj•.; (zvao se službeno i Kraljevi';,.a bio je otuda iz Komletinaca) velik broj porodica u Kukujevce koji su Za vrijeme Turaka bili opustjeli, te 'su se onda na tom. tlu bili nastanili. U trm ,preseljavanju sudjelovali su u velikom broju i doseljeni iz Bosne jer imse nu'dila obilna dobra zemlja. Krajina je selo ubrzo svela u red i s vremenom je kuće označila broje~ vima. U tako uređenom selu. prvi je broj stekla porodi'ca sa prezimenom Novoselac, svakako jedna od doseljenih oko 1700., možda ,porijeklom iz Bosne. . . Novoselac; stekli su u 'uređenom ,selu prva tri mjesta, iako nisu ·bili 'starosjedioci, na što se nije moglo paziti kod toga sređiva~jll sela·; _.danas imaju razmjer 3.-43. . . . Maleševići; bit će porijeklom iz Bosne, ali su i oni dobili kućni broj 2, imaju sada dvadeset 'čeljadi u pet kuća. .

231 \

Blazevići; kućni im, Je broj 4; dobro su se razvijali, te su oko 1800. imali trideset i pet članova;, danas itnaju razmjeL':,"12-65. Šemperovići; bit 6e porijeklom iz Bosne, te su stekli kućno- zemljište ml tlu nanovo uređenom. Imaju sada razmjer 11.:....36. Topalovići; sačuvali su predaju da su došli iz Bosne, a i riječ topal u turskom znači -šepav. Dobili su kućni ~roj osam, 1:1 u,b~zo s~ o~novali i novu kuću s hrojem ll: 'Razvijali su se dobro te danas imaju 16-55. Rugaševići; bit će da, su, dO,šli iz Bosne, a dobili SU: i kućni broj 9 II bosanskom kraju,. Isprva sU,se dobro razvijali, ali su u novije vrijeme počeli padati; danas imaju samo 15-45. Čakovići; i oni su sačuvali predaju da su došli iz Bosne od Tuzle, a na to će upućivati i njihovo, prezime. Stekli su kućni broj 12, a dalje su isprva dohro napredovali. Danas imaju 15-35. Zivkovići; stekli su'kućni broj 13 iza Čakovića, te će biti da su i oni porijeklom iz Bosne. Razvili su nekoliko porodica, te sada imaju' 4-15. Šuvakovići; stekli su prezime što im je 'osniv-ač roda bio -ljevak što znači pridjev šuvak, što je inače turska riječ, imali su kuću sa brojem 15; oko. 1800. imali 'su trinaestero čeljadi, ali sU,se oko 1920. rasuli. Palackići; kućni 1Jroj im je 18; po "rIo rijetkom prezimenu sudeći poriH jeklom su bili iz' Bosne što je"i predaja u tome selu -prenijela; oko 1800, godine imali su četrnae~tero čelJadi u jednoj kući,_ a danas imaju sedam kuća sa dvadesetidevetero čeljadi. Terzići; imaju kućni broj 22; po predaji došli s'u iz Bosne, a još ~u,oko " 1800 imali porodicu od tri člana; danas, tu porodicu predstavlja sa~o jed'an ,član. ' Balići; kućni broj im je 23, te spadaju u One koji su oko 1700., doselili iz Bosne; oko 1800." imali su dvije kuće, II jednoj sa dvanaestero, a II drugoj sa osmero čeljadi; danas ih ima 3-12. Cenići; dobili su na- osnovnoj kući broj 28; bilo ih je i u starom selu Fališevcima izmedu Otoka i Privlake, te će biti u tome kraju starinci; oko 1830. imali s'u četiri zadruzne kuće sa dvadeset i tri, ,deset, šesnaest i šest članova, što pokazuje na dobar raz'vitak;, d~nas' imaju osam kuć-a sa trideset i jednini čeljadetom. " Suvakovići; iinali su kućni broj 15, fe će biti i oni porijeklom iz Bosne. Razamrli su se II devetnaestom 'stoljeću. Kola:r;ići; stekli su kućni broj 17, a dalje su, se razvijali povoljno; sada imaju 4 kuće sa,24 čeljadi. Palackići; znaju da su- došli iz Bosne' od Gradačca, te su II bosanskom kraju u novim Komletineima dobili kućni broj 18. Imaju sada 7-29, te spadaju među bolje r'a'zvijenije rodove. Terzići; sudeći po prezimenu turskoga' porijekla hit će' da su došli iz Bosne. Nisu uspjeli da se holje razviju. Balići; osnova II tome prezimenu turska je, te će i oni, vjerojatno, biti porijeklom iz Bosne. Imaju sada 3-12.

232

Labrtići; osnovna kuca im 'ima broJ 32, te su po svoj prilici doselili. 'oko

1700" iz susjednoga dijela' Bosne, oko 1800. imali su zadrugu sa dvadeset i jednim članom; kasnije su se razdijelili u četiri kuće od kojih još dvije' postoje sa pet' članova. Vrbanjci; imaju osnovni kućni broj 33 izmedu Labrtića i Mušića; doselili su iz susjednoga sela Vrban-je' i otuda im i prezime'; oko 1800. imali su staru osnovnu kuću sa desetero ukuĆoana. Danas' im'aju četir:i razdioilič M ke kuće i trinaestero čeljadi. Mušići; po prezimenu sudeći bit" će' da su doselili iz Bosne, a toga prezimena hilo je i u Stitavu, Samcu i u Jarugama, u selima II koja je oko 1700. doŠao veći broj Bosanaca. Ima ih u Komletincima sada 4-7. Kućni im je hroj 34. Miloševići; kućni im je broj 35;' hilo ih je u 'početku osamnaestoga stoljeća i u Nimeima 'i u 9toku, u ,sv-ima; po svoj prilici porijeklom iz Bosne; danas ih ima 6-21. Lučići; stari kućni broj im je 36 uz Milošev.iće i Butkoviće koji su bili doselili iz Bosne, te će i oni biti otuda. Danas imaju 6-21 sa nešto priraštaja. Butkovići; 'kućni im je broj' 37; sačuvali su predaju d'a su došli iz Bosne od Gradačca, te su se u Komletincima i smjestili' medu svojima SUSeIjanima.Danas stoje u razmjeru 11-31. Mali; stekli su kućni broj 38; nisu imali sreće da se više razviju, ·te d·anas stoje 3-4. Lukići; kućni im je broj' 39, ali ih je danas 'samo jedna kuća 'sa četvero čeljadi. . Andrini; imaju stari kućni broj 40, a razviIi su tri kuće, sa petnaestero čeljadi Sa nešto više djece. Gašići; kućnLim je broj 41; razvili su se osr'ednje te imaju sedam porodica i sedamnaestero čeljadi. Saho; ,zovu ih u selu i Sabov i Sabovljevi, ne osjeĆoajući da, je to madžarska riječ. Pod tim imenom naselili su se na tome tlu~ i selo ga' je primilo i zadržalo, iako nije znalo njegovo z'llač'enje~ naime. krojač. Kućni je hroj te porodice 42. p.ored Gašića i ispred Šibalićaod starine. Danas im'aju tri kuće' i desetero čeljadi. Šibalići; ime je to nastalo od imenice šibalija koja ozn~čuje čovjeka' što vrši ,šibanje. Stoga je to prezime bilo često po našim krajevima. U svojem razvitku imali 'su samo nekoliko. porodiaa, te danas imaju ,če tiri kuće sa dvanaestero čeljadi. Kućni broj ini: je 43. Đurđevići; kućni broj i~ je bio 44, a spadaju po sačuvanoj p,redaji II doseljene Bosance. Oko 1800. bilo ih je u osnovnoj kući osamnaestero čeljadi. Danas imaju četiri kuće sa svega čeU'naest'ero ukućana. Čripići; po predaji doš\i su iz Bosne od Grad·ačca; kućni broj im je 46; u svojem razvitku nisu se jače širili, te su imali samo 'dvije kuće~ a toliko imaju i sada sa četvero čeljiadi. :lilići; postoje jedino u Komletincima, kamo su došli iz Bosne; stekli su kućni broj 47 izmedu· Čpuić~ i Aleksića; danas imaju tri kuće s'a petnaestero čeljadi. U okolini ih nema. 233

Aleksići; dačca;

imaju kućni broj 47; po predaji doselili su iz Bosne.od Gra· razvili su desetak kuća, ali su s vremenom pali samo na četiri sa petnaestero čeljadi. Đojići; sačuvali su predaju da su došli iz Bosne;~ isprva im je prezime glasilo, Đaja koje je bilo, svakako, nadimak, ali je i iz toga nastalo ubrzo prezime; dobro su se hili .,razvijali' te danas .imaju petnaest kuća, ali II njima ipak malo djece. Kneževići; ,imaju kućni broj 50, ali su ubrzo :razvili još jednu' za4rugu II broj 53; kasnije su stekli još podosta kuća; danas ih imaju deset sa tridesetosam čeljadi. Đukići.; stekli su kućni broj 52, ali se nisu jače razvijali; danas imaju kuću sa petero čeljadi. Lovrići; kućni im·je broj .54 i bil~ su razvili sedam kuća, od kojih postoji danas njih šest -sa šesnaestero čeljadi, kako se vidi sa .malo djece. Vrdeljići; imaju kućni broj 56; sudeći po prezimenu 'oni su porijeklom iz staroga oko 1700. raseljenogasela Vrdova koje se nalazilo nešto za· padnije od Komletinaea; to prezime načinjeno je turskim nastavkom za mjesna imena ~ija; oko 1800. imali BU kuću Ba 'četrnaestero čeljadi, .ali su kasnije, ',padali u broju, te su u posljednjem ,brojanju stanovništva imali -s'amo jednoga 'člana. Matijevići; stekli su kućni broj 57, a u daljnjem razvitku još su narasli za dva broja; kasnije 8U padali u broju članova, te ,8U u posljednjem brojanju ostali na jednome članu. Cudin; stekli su kućni broj 59, 'a spadali su među starosjedioce jer ih je oko 1700. bilo i u Otoku; razvili su bili samo dvije kuće, ali su u posljednjem popisu stanovništva pali na samo jednu osobu. Đakovići; isprva i Đak; imali su kućni broj 60, a oko 1800, bili su jaki jednu kuću 'sa šestero čeljadi; kasnije su narasli na tri kuće, a danas ih ima jedna kuća sa jedanaestero čeljadi. Mišetići; kućni broj im je 61, a oko 1800. bilo ih je u kući u zadruzi dvadesetero čeljadi; kasnije su razvili još dvije kuće, 3' toliko ih ima i sada" u sve tri postoji desetero, članova. Ceranac; stekli su kućni broj 62, po prezimenu se 'vidi da su bili porijeklom iz susjedne eCrne; oko 1800. imali su 'jednu kuću sa četvero če "ljadi, a, danas ih II toj kući ima samo dva člana. Kolarići;. kućni broj im je prvi bio 63; s vremenom su razvili tri kuće, a kasnije i četvrtu;" sada imaju četiri kuće sa dvadesetičetiri člana, te spadaju u bolje razviJene stare rodove. Štipići; imaju kućni broj 68, a s vremenom su razvili još jednu kuću, 'te su se u obadvije održali i imaju sada desetero članova. Buk.vići; ku6ni im je Qsnovni broj 69; ~ili su s vremenom razvili tri kuće, ali ih danas imaju samo dvije s-a četvero čeljadi. Alempići; osnovni kućni broj im je 72, ali, su s vremenom osnovali još tri iduće. Sudeći po prezimenu bit će da ,su bili porijeklom iz Bosne; u drugim ih okolnim selima nije bilo ..Danas ih ima četiri kuće sa sedme~ ro čeljadi.

234

Kuluri.džići;

os'novni ini je kućni broj 73, ali su ubrzo podigli i drugu -kiIću sa brojem' 75; poslije su ih razvili j'o,š nekoliko, li',danas, ih '.imaju osam sa trideset' i dva člana; prezime su ,stekli po zanatu., Valedžići; kućni broj im je 74, a s vremenom su s-agradili još jednu'; 'oko 1800. imali su II kući šest' članova, a toliko ih ima i s-ad'a u d'vije 'kuće. Bit će porijeklom iz Bosne. Bekčići; kućni im je broj 76, ali se d~lje" nisu jače_ J;azviJal~ __ te 8U na t~j osnovnoj i ostali. Oko 1800. imali su II ~oj kući dvanaest članoya_, a danas ih imaju šestero. Bit će iz Bosne. ' Belegići; stekli su· kućni broj 78, a nešto kasnije ,i, 84;,:sudeći po prezimeR nu bit će porijeklom iz Bosn.e; oko 1800., imali su tri kuće sa šestero, jedanaestero i četvero čeljadi; danas ih ima sedam, kuća sa dvadeset i < ,

četiri člana.

Mišini; Miš'ići; imali su kućni broj 79; osnovali su 's-amo tu osnovnu kuću; oko 1800. imali Sn samo dva člana, a -onda su se kasnije sveli na jed .. noga' te su izumrli. Sabljići; isprva su zabilježeni i pod imenom Sablja što je bio najprije:samo nadimak; kuć~i broj 'im-'je bio ~1, '8 onda sll d6_ 'te kuće izgradili još jednu novu koja je dobila broj 82. Kasnije su osnovali još četiri kuće imajući oko 1800. petnaest članova. S 'vremenom su 'oni sve više slabili; te danas imaju samo jed~oga člana, ako je 'još živ. Cos;ći; kućni im je broj bio 85; imali su oko 1800. kuću sa sedmero -čla nova, a ona je postojala jo,š oko 1910. Kl:).snije se' ta porodica ras~raćila. Cavići; 'imaju -k1,lćni ·broj, 86, a razvili .su kasnije još',dv.iJ.e, kuć,e,,;_' .oko 1800. imali su jednu, kuć.u &a četi,ri člana, a jednu dvadeset i' Šest; danas imaju .tri kuće sa jedanaestero čeljadi; prezhne im je po nadimku, a nastalo je svakako',' u tom selu. Kerići; kućni broj jm je 87; toga prezimena nema II okolini nego samo II Sibinj u zapadno od Broda gdje su mu nosioci porijeklom iz Bosne od Gradačca, te je vjerojatno da su odanud i ovi u Koniletincima; osnovali' su ubrzo' -uza svoju osnovnu ku~u još dvije pod brojevim,a 94. i 95; oko 1830. imali su trideset i dva člana, a toliko ih imaju otprilike i danas u sedam ·kuca. '; Vukovići; kućni im' je' broj 91, oko 1800. imali- su osamnaest čla-nova', te -su u selu hili jedna od Jačih porodica; razvili su s vre'menom 'tri kuće, su kasnije oslabili; danas u dvije 'porodice imaJu' petero članov,a. Grigići; imaju osnovni kućni broj 92 :što pokazuje da su nešto kasnije stigli u to selo;'bilo ih je i II Ni'lncima, a iz ,toga sela. iIi-iz Komletinaca selili su' u Kukujevce u početku. o&amnae',stoga stolj~ća; danas ih ,u Komletineima ima sedam kuća ali samo su trinaestero čeljadi. Bilići; kućni broj im je 93 što pokazuje da su u selo došli nešto kasnije; dobro su se razvijali, te su oko 1800; imali poveću zadrugu sa dvadeset i sedam članov'a; danas imaju deset kuća sa četrdeset i četiri člana; jedna Su od najjačih' porodica II selu. i

ali

235

·Vlahovići

i Vlaovići; kučni im je, broj 96 i 98. Jedl,l8 su inače _porodica; doselili su nešto kasnije, ali ,su se dobro razvijali; oko 1800. imali su jednu porodicu sa devetnaest, a jednu s-a dvadeset i jednim članom; danas Vlahovići imaju 2-8, a Vlaovići 6-20. Babići;, imali su kućni. broj 102, a otud~ se vidi -da su se nešto kasnije tu naselili; danas ih ima tri kuće 8·asedmero čeljadi. Jozini; kućni im je broj 104 koji pokazuje da ,su okućnicu stekli kasno; još do 1800. sagradili su 'i -novu drugu kuću, te su u onoj staroj imale petero čeljadi, a u onoj novijoj desetero; oni su se s vremenom' raši'rili na pet kuća, ali ih danas imaju samo tri sa jedanaestero čeljadi. , Šimići; kasnije su u selu stekli kuću, te im je broj 106. Nema ih još II popisu oko 1830. te su se u tom selu okućili nešto kasnije. Sada imaju tri kuće sa petnaestero čeljadi. Zorići; II selu su se okućiIi oko 1800, te im je kućni broj 168; u to vrijeme bilo ih je, šestero u toj kući, a danas ih je petero. Ratkovići; naselili su se oko 1800, po svoj' prilici iz Like~ te su stekli kućni broj 110. u popisu iz tog'a vremena imali su petero- čeljadi, a danas je samo još jedno. Matoševići; nastanili su se u toku devetnaestoga stoljeća, a onda su dobili kućni hroj 113 iza Ratkovića; oko 1910. imali su u kući petero čeljadi. Vinkovići; doselili- su se II kasniji mgodinama osamnaestog'a stoljeća, te imaju kućni broj 165; razvili su tri kuće, ali ih danas ima samo jedna sa jednom osoho~. Zigići; doselili su kasnije, ali su zabilježeni u krajiškom popisu još oko 1830; stoga su stekli kućne hroJeve 169, 232, i 240; oko 1910. još su u toj poro,dici bila dva člana, a onda je ona pala kasnije samo na jednoga. Batikovići; zabilježeni 'su oko 1830. u kraji.škom p:opisu, a tada sU: II zadružnoj kući imali dvanaestero CSeljadi; nešto kasnije su izumrli. Ivaniševići; u vrijeme krajiškoga popisa iz ,godine 1833. bila ih je u selu jedna kUĆoa sa šestero čeljadi; danas ih ima samo troje. Malkovići; u krajiškom popisu zabilježeno <ih je devetero čeljadi, a kasnije su se rasuli. Maroševići; bilo ih je u tom selu oko 1830. petero čeljadi u svojoj kući, a kasnije su izumrli. Martinaševići su oko 1830. hili jaki šestero čeljadi, ali su se kasnije rasuli. M<artinovići; zabilježeno ih je oko, 1830. šestero č_eljadi, a onda, su izul1l.rli. Matići; su oko 1830. hili jaka porodica sa dvadesetero čeljadi u kući, ali su kasnije padali u broju; dana,s ih postoJe dvije porodice sa petero čeljadi. Mišići su oko 1830,

imali u kući dvije osobe, ali su se ipak održali; u novije vrijeme izumrli su. Šimunići su oko 1830. im·ali dviie kuće, u jedn~j troje', a u drugoj šesnaestero čeljadi; kasnije ,su se rasuli. Iz ovoga prikaza vidi se da ,su Komletinci sa svojim narodom, koji su strane starosjedioci, a s druge doseljenici, II najvećoj u punom razvi.ku sve do kriznih godina od 1880. do

sačinjavali s jedne česti iz Bosne, bili

236

1900. Tada pada i porod, ruše se zadruge i zemlja izmiče iz ruku starih posjednika:. Tih godina počinju u selo prodirati novi naseljenici, i s ,njia ma će se u ovim ~ecima ~alje govoriti. . Glavni su' doseljenici, uopćeno govoreći, iz Hrvatske. U taj skup Spaa daju Adamići 2-1, Aladići (2-1), Anići 6'-2, Antunići 3-1, Ašpergeri 9-2, Baliban 6-2, Barišići 12-2, Bartoš 7-2, Beli 6-1, Beuk 9-1, Bojići 4-1, Bošnjak ll-3, Crnaduk.7-2, Čajići 2-, Čorići 7-1, Drapulići 9-1, Dumenčići 8'-3, Evšići S-l, Franići 2-1, Gagići 6-1, Glavaš 6-1, Gogoljak S-l, Halas 8c-l, Horvat 4-1, Hrčan 2-1, Hudan 1-1, Ivančević 5-2, Ivaniševići 3-, Ivići 5-3, Jakševac 3-1, Jakšići 2-1, Jambrek 3-1, Janeš 15-3, Janošići 2-1, Jelići4-1, Jurašek 3-,-1, Juretići 1-, Kobilanski 9-1, Kokanovići 3-, Komšići 8-1, Koražija 4-1, Kolik S-l, Kreijčir 13-3, Križ 9-2, Kurelac 16-4, Kuzmanovići 2-1, Sventar ll-2, Molnar ll-2, Mandoč 4-1, Manda 4-1, Mareljići 6-1, Margetići 5-2, Marići 10-1, Markovići 10-4, Maršići 2-1, Matešići 5.-1, Matići 5-2, Matoševići 6-:-1, Medili .2-1, Mi&anovići 2-1, Mibaljevići 8-1, Mijatovići4-1, Milići 7-1, Miljak 2-1, Mirčeii,ći ,8-2, Miranići· 6-2, Mrnarevići 7-1, Markovići 7-2, Ostružnjak 3-, Pankovići 4-1, Pavešići 3-, Pažin2~1, Perkovići 35-7, Perkunići 2-, Petkovići 2-1, .Petrovići S-l, Pletikosići 2-, Potkovac 5-2, Rajčići 8-1, Ramač 3-2, Rapić 2-1, Sajko 4-1, Seman 6-'-1, Spevak 3-1, Staneši~i 7-1, Stanisavljevi~i 8-2, Stankovići7'-1, Stupovski 2-1, Subanjski 4-2,Šajnovići 4-1, Sambrekov 2-'1, Simići 15-3, Simkovići 3-1, Špar 18-3, Štekići S-l, Stivičevići 3-1, Tadići 9-1, Tomići ll-2, Torbak ll-3, Trepši~i 7'-1, Trešnjak4-1, Tucakovići 2-1, Turanj 8-'-1, Turčan 5-1,Varga 8-1, Varzići 3-, Pelka 4-1, Vidakovići 4-1, Vidavići 4-1, Vinković. l, Višići 3-1, Vrčići S-l, Vučići S-l, Vučko 8-2, Vukadin 8-1, Zelenika 8-1, Živ>anovići 2-l. Neštoje tih naseljenika d.ošlo već prije 1900. u to selo. Takvi su, na primjer, bili Janeši i Kurelci koji su porijeklom Gorani ,te su danas bolje razvijeni. Glavne seobe toga svijeta -izvršene su ipak.od 1920. dalje. Osobito Su se· unaseljavanju, tog·a sela bili osjetili Ličani i Gorani jo oni starinačkoga p~>rijekla, a tako isto·i Bunjevci. To su Anići ~1, Borići 3-1, Crnkovići 6'-1, Čačići 7-2, Kezele 3-1, Krznarići .1-,-, Mesići S-l, .Odak 1-, Ožbolt 1-, Perkovi"i 35-7, Rajkovići ll-2, Sertići7-2, Šarići3-, Šebalj 12-3, Šikići 4-1, Šimići 15-3, Štimci5~1, Tomići ll-2, Tominei 7~1, Vučetići 6-1, Vučići S-l, Vukelići 2-. ~z Dalmacije krenula je struja naseljenika na ovo tlo poslije 1890. i to iz sjevernijega dijela. Tu su se utvrdili, snašavši se brzo: Abaža 4-1, Amići 6-2, Biletići 6-1, Čajo 3-1, Čelebići 4-1, Čnbela 6~2, Čule 19-4, Dilber 8-1, Dilberovići 3-1, Đaja 13-1, Gašpići l-l, Giljanovići 9-2, Goret. 17~, Gotovac 1Oc-2, Gutići 7-1, Jurilj 2-, Kulišići 4-2, Lukenda 5-, Likar 3-1,Parać2-1,Perica 8-1, Perkimić 2-, Piplica 3-1, Prnjak 23-6, Prskalo 3-1, Radmilo 8..,1, Radoš 1-, Raguš 3-, Torlak ll-3, Vrčići S-l. Iz tih krajeva useljuju u to selo i dalje novi naseljenici koji u današnjim prilikama dolaze lako i do kuće i do dovoljno ratarske zemlje.

237

•

LAZ, LAZE

To selo i' danas postoji desetak kilometara istocno od Vinkovaca, a ne'to južnije od Jankovaca. Nastalo je na izvrsnoj ratarskoj zemlji koja se i danas smatra _najboljom II cijeloj okolini. Isprva je to hilo malo nase· Ije sa nekoliko dom'ova, a ležalo je II prvom susjedstvu selu Gatu koje je od starine, imalo župnu crkvu. To selo izgubilo je svoje stanovništvo II dolasku turske vlasti, ali se ta crkva bila dobro očuvala te 'je i za turskoga vladanja-'mogla poslužiti okolnim kršćanima, koliko se tu bio našao potreban svećenik. Osim toga tome selu Lazu bliza je bila i crkva II J ankovcima . . Pečuški biskup vizitirajući ovo zemljište 1729. godine zapisao je predaju' da su II početku turskoga vladanja franjevci im-ali II Sotinu svoje sijelo, ali im je bilo neugodno jako ,stanovništvo u tome mjestu u' kojemu je bilo i mnogo muslimana. Stoga su oni preselili iz toga mjesta u Laz gdje -su im se na raspoloženju našle u prvoj blizini dvije crkve, spomenuta u Gatu i ona u susjednim Jankovcima. U 'Lazu su o;ni sebi podignuli od drveta svoj stan i uredili su svoj ured. 1 Kasnije događalo se da su na tu župu dolazili 'zbog nest~,šice podesnih fratara i svjetovni svećenici. U turskom -raspu, kad na to zemljište u Pobosućti došle turske čete iz' Srbije, mora d'a je teško stradalo to selo Laz jer je ono opustjelo. St~ri stanovnici toga sela prešli su II ona njima bliža sela. Tako- se od početka 18. s~oljeća u susjednim Slakovcima nahodi rod koji nosi -ime Lazanin. U početku 18. st9ljeća javljaju se na ovom zemljištu Srbi, a oni, su počeli dolaziti iz nekoliko pravaca. Prvi dovoljno jak. nalazio se iz istočne BQsne od Bijeljine i Zvornika, a drugi onaj koji je vodio iz jugozapadne Madžarske. U toj zemlji tih je godina nastao jak pokret u plemstvu protiv habsburškoga vodstva koje su tamošnji Srbi prema svojem položaju bili branili. Mnogi od njib sklanjali su se od tih ratnih krajeva i prelazili su na desn:u siranu Drave g'dje je vladalo mirno 'neratno stanje. Ti su Srhi po govoru hili ijekavci jer su tamo hili iz Bosne kamo su ih' naši muslim-ani bili doveli. Njihova seoba na zemlj;šte pustoga Laza dovršena je potpuno do godine 1725, te jtl je već kao gotovu utvrdiopečuški biskup 1729. pohađajući ovo zemljište II Pobosuću. Ti novi naseljenici bili su promije .. nili staro 'ime Laz u Lize. Kada se to novo selo bilo ustalilo, ,našle ,su se u njemu uz kasnije- nove naseljenike ove porodice: Aćinovići 2~3; Apići 2-7; Babići 1-7; Bekići 1-3, l-l, Belići 3-17, 2~lO, Borovci 2-8, 1-3, Cvetići 1-2, Dragići 1-2,,1-:-, Đokići 1-4, Gavrići 2-8, Gavrilovići 2-5, Gunjevići 1~, Ilići 3-11, Ivkovići2-7, Jaćimovići 1-3, Jakovljevići 1-7, Jankovići, Jiuminac 3-18, Jovančevići 1-6, Klisurići l-l, Kostići 1-5, Kovačevići 1-{), 1-3, Lazići l-l, Manojlovići 3-11, Marčići l-l, Marijanovići 1-4, Nikšići 3-4, 1-3, 1-, Milutinovići 2-11, Milojevići 2-'8, l~, Narandžići 1-4, Novalj:,ovići 1-5, 1-4, Njegovanovići 2-7, l-l, Pandur,,· vići l-l, Pavići 3-10, 1-2, Petrovići 2-8, 1-4, 1'-3, Pribićil-2, Radivoj 1-3, Ristići 1~1, Sekulići 1-5, Solak 1-5, Stankovići 2-6, Stojakovići

,238

Ferm. ibid. 422.

3-12, 1--'2, Su'čevići l-l, Svilokos 2-8, 1-6, Tamjurdlć 1-4, Teod'oro'Vi6i 1-4,Teofilovići 1-3, 1-2, Tomići 4-18, Ugarčići 1-4,Uzuroš 2-5, Višoševlći 1-4, Zorići 1-2, ZivailOvići ·2-5. U 'tom selu' iina'i poveci broj novijih naseljenika iz Bačke i pokoji iz Srijema koji su ovamo donijeli ekavski- govor koji: tu: sve više napreduje prodirući iz susjednoga Srijema.

LIPOVAC

To .selo·nalazi se južno' od Nimaca,~ zapadno' od Morovića na ravnu tlu na lijovj strani Bosuta_ Udotursko vrijemespa<ialo je u skup sela koja su pripa<iala isprva ma<ižarskom. rodu Gutkeledi koji je držao prostrane zemlje II istočnom Pobo sucu. Tu oko Lipovca s lijeve strane Bosuta ima dobrih visokih greda sa mnogo oratnoga tla na kojemu se moglo r·azviti jako ratarsko stanovništvo. Tu se .od dvanaestoga sioljeća hilo razvilo ne~ koliko sela na viBern, tlu hosutske nize koja su nazv'ana Lipovac,. Lukovo, 'Lučica, Dragovci i Brod. Nalazila su se u hlizini Moroviću pod ,koji su i spadala i u·vrijeme, ,prije Turaka- i-za vremena vladanja toga naroda. Staro hrvatsko stanovništvo održalo- se -na tome' tlu i II to doha, 'iako su s,e tu veći hroj Starih hrvatskih sela hilo raselilo_ Poslije turskoga raspa u onom velikom raselja.vanju stare porodice na tom tlu okupile su se na tom zemljištu južno od ušća Spačve u Bosut u. starom u' Qno vrijeme malenom selu 'Lipovcu.i' u· njemu susjednom koje je nosilo ime Batrovci. U početku osamnaestoga stoljeća Lipovac je ·došao. pod Krajinu, i ona ga je dovela u novi red sve".i ga potpuno u 'jednu struku_ Tu se tada našlo pedesetak, ,porodica, uglavnom starosjedilaca, a -u, susjednim Batrovcima dvadesetak.'U to drugo selo nastanilo se oko 1710. dvadesetak srpskih porodica od Bijeljine i od Šn'pca. Neprestanim doseljavanjem na tu dohru zemlju u Batrovcima to srpsko, stanovni,štvo. neprestano je raslo -ll osam. naes,tom, ,s,toljeću i -5 vl'emenom· je pireteklo ono stalro hrva'tsko., Ipak je oko 1700. hilo preseljenika u druga okolna sela i iz Lipovca gdje se onda na,hode -pod ;prezimenom, Lipovčanin. U crkvenom ustroju oha su ta sela hila došla pod župumorovićku II kojoj su ostala do godine 1790_ kada je Lipovac stekao svojega župnika. Isprva su Li·povčanima služile ohje crkve na tom tlu, ona II tom selu i onda ona stara Svetih apostola il starom :selu :Dragovcu pored Bosuta. Ta druga nalazila se II hlizini mjesta kamb je novo selo hilo premješteno i postala je, grohijanska. Ipak s'e ,osjetila potFeha nove· bHže crkve II samom tom selU', i ona je onda 'sagrađena na tom tlu,- od drv,eta, dosta' malena s posvetom 'sv. Lovri. Nova ziaana,'crkva podignuta -je 1808.,- ali se ruševine one stare crkve Svetih apostola i donekle danas vide. Godine 1755. bilo je u Lipovcu 76 vjenčanih parova, a u Batrovcima 18. Prema tome hrvatsko stanovnilštvo lipova!čko bilo je tt- to vrijeme jače nego ono uMoroviću. Stotinjak. godina kasnije hrvatsko· Stanovništvo hilo je jako 810 ljudi, a ono u Batrovcima 170_ Danas u Lipovcu Hrvati imaju 1105 ljudi, i to uglavnom starosjedilaca. Starina,čko stanovništvo, II tom selu i danas je 239

razmjerno jako. Njemu pripadaju ove porodice: Babajići 6-15, Barkovići 2-12, Božići 15-59, Burilovići 13-49, Filipovići 1-7, Geričevići 1-4, Grbanovići 4-19, Grgići 8-28, Iskrići5-14, Jemrići 15-55, Kopčići 2-8, Konjarevići 1-5, Mandići 4-21, Martinkovići 12-55, Markovići 4-21, Matići 5-18, Mihajlovići 4-10, Stipčevići 1-5, Stipići 13-48, Šuvakovići 8-30, Tabakovići 6-17, Tomaševići 4-18, Unukići 21-72, Vidakovići 5-24, Vujići 11-38, Vukovci 7-26, Žuvići 2-9, u' svemu 195 kuća i 715 stanovnika. Kasniji naseljenici

II tom su selu: Blaškovići 1-2, Bošnjakovići 6-22, Colakovići 1-2, Đurkovići 1-6, Klarići 1-6, Kopčalići 1-2, Kovačevići 1:-5,- Marići 1-2, Marušići 2-7~ Matuzovići 1-6, Pupići 4-16, Rakinac 1-5, SokoloviM 1-2, Somoljanac 3-7, svega 26 kuća sa 77 stao

Cešljari 1-7,

novnika. Ti naseljenici jednim su dijelom iz okoline" a drugim manjim iz

drugih krajeva. U novije vrijeme II to selo uselio je razmjerno velik broj- novih naselje~ nika. Oni su uglavnom iz naših zapadnijih krajeva, tu II selu su se snašli, ali im porodice II većini niBU velike. Koliko nisu n'ašega porijekla, .oni su

se u selu pohrvatili. Evo njihovih prezimena: Adamčići l-l, Ajzek 1-2, 1-3, Bubići 1-4, Cestarići 2-8, Corak 1-2, Demetrovići 1-4, Devčići 1-2, Đalok 1-6, Feljko 1-2, Filipovići 1-7, Fortis 1-3, Gašparovski 1-6, Goreta 1-2, Gračanin 1-5, Jelići 1-2, Jelušići 1-7, Karlovići 1-7, Katovići 1-3, Kazimir 1-4, Kelave 1-9, Kist 1-6, Kiš 2,-7, Klarići 1-6, Klima 1-2, Klinac 1-2, Kneževići 2-4, Kočonda 1-4, Kovač 1-4, Kralje· vići 1-2, Kubik 1-2, Lackovići· 1-3, Lukačići 1-5, Marinići 1-4, Marin· kovići 1---5, Matuš 1-5, Mihalići 1-3, Milkovići 1~1, Ot 1-5, Paravac 1-3, Pači 1'-2, Parac 1-3, Petrov'Ć 1-3,Pruglovski 1-3, Racko 1-3, Rukavina 1-3, Rukovanski 2-11, Savići 1-2, Sić 2-6, Smolčići 1-12, Stivići 1-, Štimac 1-2, Štrk 1-2, Šumak 1-2, Štuketići l-l, Šuta 1-6, Trikur 1-4, Vovacka 2-9, Zadravec 1-5, Žibrat 1-5, Živko 1-3. Ti kasniji naseljenici imaju u tom selu 68 porodica sa 243 člana. ·Prema tome starinei -ll tom selu imaju 195 kuća i 715 člano-va, prvi doseljenici 26 kuća sa 77 članova, a kasniji došljaci 68 porodica i 243 Banići

čeljadi. Kako se vidi, na tom tlu starosjedioci i danas imaju dobre dvije trećine

stanovništva. L I S K O V A e, L E S K O V A e 1435, 1462, 1506.

U dotursko vrijeme selo pod tim imenom zabilježeno je II skupu malih sitnih selaca jugoistočno, od Ivankova, a sjeveroistočno od današnjih Vinkovaca, II kraju koji je pored -Bosuta s lijev,e. strane. To je II jednom dijelu dobro. visoko tlo, a II drugom nešto niže, podesno i za ratarstvo. i z'a stGčarenje. lme mu je nastalo po drvetu lijeski, a često je u:mjesnom našem nazivlju. Qd posjednika, na tom tlu prvi su zabilježeni članovi rođa Sente Magoč'a, koje su onda naslijedili pred turske navale na~i Talovci. U turskom dolasku hrvatski starinei _održali su se na tom- tlu, i pred turski rasap našlo ih se deset kuća. U spomenutom raspu i to se selo rasteplo, i

240

jedan je dio tih naseljenika odselio na hliže iv·ankovačko .tlo, a drugi na vinkovačko i susjedno.nuštarsko. To: staro selo nalazilo se ,upravo na' gra~ nici-ekavskog i,ikayskoga našega g,ovora,: te su, na primjer, Vinkovci bili ikavaki, a Ivankovo ekavski. Čini se da su stari stanovnici, koji :su. po tadašnjem ohičajustanovali udaljeni jedni od drugih, u t.om selu biIi odijeljeni i izgovorom toga jat~glasa. U tom selu do turskoga raspa' živjelo je:deset'kuća hrvatskih starinaea. Svi .su oni-napustili ·oko 1700. to selo, i to kao Liskovčići i kao Leskovčići, i u'tim oblicima' zabilježeni su -u seli~a u koja su biIi .doselili. Od njih se na primj.er, jedna porodica' hila našla n Vinkovcima i ll, Nuštru, a.jedna II Ivankovu. Godine l8l8. _zaustavila se u Vukov'aru jedna poveća situpina Nijemaoa protestanata koja je putovala II Rusiju se tamo naseli. Vojna _krajina je saznala za njih i na'govorila je skupinu od četrdeset .,porodica da se nastane na krajiškom, tlu. Ti su Nijemci hili stekli tom prilikom ratarsko zemljište. izmeuu Vinkovaca i Iyankova, l~to upravo ono koje Je hilo pripadalo starome selu,Liskovcu. Tu 8u:oni Dsnovali selo Neudorf koje su oni u velikoj većini 1944. bili napustili. -No'vi naseljenici, uglavnom Hrvati 8a raznih strana, to. naselje. zo.vu sada Vinkov-ačko Novo. "selo. Staro,.:illle velikoga dijela toga sela. u liku Liskovac već je odavna .zahoravljeno. Ja sam ga slu'ao oko 1910. od moga djeda koji mi je još rekao :da je Krajina 'zap,ovjedila vinkovačkim i ivankovačkim graniČ~rima ,da,',sagrade ·tima Nijemcima četrdeset drvenih kuća. Godine 1944. u kasnu jesen Hitler je povukao te Švahe.iz Neudorf.a:u 1 ,'Njemačku gdje su' se oni naselili Ls ,vremenom, staložili. Ubrzo. nakon toga u narednom vremenu na·šlo se na tom. tlu rp.p.ogo novih naseljenika, :iz hrvatskih krajeva, uglavnoni onih iz .. zapadnijih dijelov·a .. Tu Su se tada postupno: našli ovi novi stanovnici;' a ,selo je nazvano Vinkovačko 'lll)Y() selo: '" ___ . ___ . ' . Ahrići 1-2, Adžići 1-8, Aladići 1,.-6, Alujići l,...4,Alavonja 2.,.9, Anda. hak 1,...4, Andrin l-l, Anići 1-4, Antonina 1,...4, Ilahići 3~15, Bader 2,...4, Batas 1-2, Bajža l-S, Bajrić 1-2, Bako,vićl-5, Balant l-l.; Baljak 1-7, Bančević 1-7, Banda l-l, Bakovac 2~12, Barakovići 1-6, Barići 1-2, Ba~ tolec l-S, Bastač 1-2, Naungartner2-6, Bekići l-l, Belan 2.,.6, Belim 1-2, Benk 1-3, Bertić 1-, Bešević 1-2,. Bilić 1,...4, BiIj.k 1-, Biskupov~ć 1-, Bjedov 2-14, Blagojevići 1-6, Blagus 1-, Blesići l-S, Blaško 1-3, Bodoš 1-, Bogdan 1-, Bogod 1.,.7, Bajza l-l, Bolčić 1-7, Bonh, 1-" BosĐvić l-l, Borši6i l-c3,Borota 1~6, Bošnjak 1,...4, .Božić 3-6,· Brankovići 1-" Bečići 2-10, Bekići 3-, Bukulin27l0, Buganić 1-, BuIići 1.,.1, BUJ;lčići 2-7, Bulat 3-, Bura 2-12, Busići 1.,.2,Buzdun 2-, Buzov 2~9,Cigler 1-, Crnkovići 2-11, Crnjak 2-10, Cačići5-26; (,:;aljkušići 2-, C.vlenići 1-3, Celjak 1-7, Cenan 1-3, Cengići 1-9, Ceprnja 2-3,(':;esi 1.,.7, Cikada 1.,.6, Cmelić l-S, Corići 2.,.12, Culići 1'-, Cupuzdija2-, Dabići 1-3, Dahrići 1-2, DeIići 3-"8, Damjanovići 1,.-6, Danići l-l, Deheljak 1,...4, Đerm.no vići Jc..l,Demo l-S, Desančići too, Dir 1-'6, Dvoščak 1-, Dragičevići.3-15, Dragutinovi(;i 1,...4, Deča 1'-7, Dretar 1~3, Drinovac 1,...4, Dežajić2~3, Družinecl-8, Dubinko 1-, Dugina 1-4, Du.kica 1-, Đumnija 7~, Đurekoyići 1-3, Đurići 1-6, Evako.vići 1,..7,Eštref 3-,. Filipovići 3-12, Firi 1-2,Fra-

RAD

241

trići.1-O, Furda 1-3, Galec 1~2, Guašići 1~3, Gavrići 2-5, (Glamoček l-S, Gališta 1-3, Gmazej 2-, Golub 1-2, Goričanac l-l, Gorički 1-'-5, Goveđa· rovićl-3, Grabar 1-8, Granić l-S, Grgurić 2,..10, Graovac 4-26, Grebo· kovićil-2, Grubelići l-S, Grebići 1-2, Gudlin 1-4, Hanžek 1-, Herman l-l, Hlju.ka l-l, Hodek l-l, Horvat 1-6, Hrsto l-l, Humek 1-2, Husei· nović 1-2, Joša 1-4, Iv·ankoviĆi 1-6, Ivaneša' 1-7, Ivani'šević 1-5', Ivanovič 1-4; Ivaštinovićl-3, Ivan 1-8, Ivić l-S, Ivković 1-4, Jajetići3~12, Jajići l-S, Jakelići 1-3, Jaki 2-4, Jakober 1-4, Jakuš 4-28, Janešići l-l, Jelči:ći 1-3, Jemrići 1-3, Jovičići 1-3, lovifći 1-7, Jankovići 2-5, Jurići 1-9, Juričin 1-3, Jukić 4-16, Jurjevići 2-8, Kalajica 1-2, Kalanj 1-7, Ka· lići 2-7, Kalibar 1-7, Kalijan l-l, Kapulica 2-5, Karajica 2-8, Kasper 1-7, Karan 1-6, Katići 1-, Kiš 1-9, Klanac l-S, Klarići 1-'-5, Klipići 2-, Klisići l-l, Klisurići 1-2, Knez l-l, Knezovići 1-3, Kneževići 3-21,Ko· lar 1-6, Kolićil-2, Koprčina 1-, Kordići 1-8, Koričići 1'-2, Košir l-S, Košutići 1-7, Kranjec 1'-3,Krčar 1-8, Kresar 1-3,Krsnik l-S, Krstinići 1-4, Krznarići 1-4, Kunac 2-8, Kurtijići l-l, Kure 1-2, Kukići 5-, Kuz· mići 1-8, Lacmanovići l-S, Lakići 2'-12, Leček 1-8, Lekovski 1-4, Le· sičak 2-1, Levaniši 1-2, Letinići 3-22, Lissi 1-2, Lončar 1-3, L"bina 3-, Lukavac 2-5, Lukašić 2-, Ljubek 1-6, Ljuboja 1-4, Maček 1-, Magoš 1-4, Magići l-S, Maganići 1-2, Malinar 1-2, Malošići 1-4, Maričići 2-12, Maras -1-5, Maras'ovići 2:-11, Marin 1-4, M·arkovići 1-5, Markovinovići l-l, Martinovići 5-22, Marušići 1-, Maretići 1,-2, Matići 2-7, Medići 2'-10, Medved' 1'-1, Menigal-5, Meštrovići 1-7, Mežnarići 4-, Mikin 2-10, Mijalovići 1-7, Miku. 2-8"Milanko l-S, Milekići 2-, Miletići l-S, Miščevići 1-3, Mitići 1-2, Mladenović; 1-2, Mladovacl-2, Mlinar 2-10, Mlinarići 2-8, Modrići hl, Monići 2-2, Mokela 1-2, Mutovolići 1-2, Muženjak 1-8, Nađfaj 1-'2, Nevistici! 1-5, Ninčević 1-2; Nokićl-l; No. vakovići 1-4, Novosel 1-4, Njegići 1-2, Obradovići 2-2, Papiga 1-4, Par. čina 1-3, Plašići l-S, Patiča l-l, Pavelići 2_11, Pavičići 2-7, Pajnići 1-6, Pavlekl-6, Pavlići 1-2, Pavličić 1_, Pavlovići 4-, Pedići 1-7, Pe. jakovići 1-8, Pelajići 1-8, Petkovići 1-2, Perišići 1-3,Peslać 1-5,Pet. ljak 1-3, Petričići 1-4, Petrinići l-ll, Petrovečki 1-, Petrovići 1-6, Plan· tan 4-, Poznanovići 2-9, Poljak 1-6, Pongrac 1-3, Poro. 1-, Popadić l-S, Popović 1-, Pribičevići 1-3, 'Predovan 1-2, Presnec l-l, Prgomet 1-4, Primorac 2-8, Radanović l-l, Radalj l-S, Radojčići 1-3, Radeka 1-9, Radišićil-7, Radmanovići 3-16, Radmilovići 1-8, Radulovići 1-3, Rančići 1'-, Rebići 1-7, Reljanovići 1-4, Ričko 1-4, Rimac 4-14, Radeš 2-'5, Rođenski 1-, Ragušić; 2-4, Rončevići 1-2, Rosandići 1-3, Rukavina 3-16, Runf 1-'-2, Rupčići 2-12, Sabo l-l,Sajtlik 1-6, Sakač 1-4, Savići l-l, Seremešići 1-2, Sever 2-10, Siketići 2-'-7, Simonovici 1-6, Skako 1-3, Slavići l-S, Siničićil-4, Smokovići 2-5, Smolčići l-l, Smrekar 1-2, Sol· do l-S, Spaček 1-3, Srpoš l-l, Stečići 1-3, Stegnaja 1-6, Starčevići 1-4, Suhići 1'-3, Stigar l-l, Stjelj. 1-6, Strukljići l-l, Subašići 1-4, Subotići / 1-4, Šad 3'-7, Šantak 1-8, Šarići 1-2,Šegota 1-3, Serfezi 1-3,Sesto 1-4, Ševo 1-4, Šikići l'-2,Simecki 1-3, Simići 2-4, Senceta 1-4, Sirola l-S, Skoljarev l-S, Skorići 2-7, Škoro 1-7, Skrivanko 1-3, Šola 1-3, Šop 1-2, Soprek 1-3, Srajber 1-6, Strbac l-l, Stefanacl-5, Štimac 1-6, Štol l-S,

242

Strangar '1-3, Suker 2-4, Šunjićih2, Šustići 1-2, Šuša 1~, Šušnjići 1-4, Sušnjar 1-2, Turek 1-, Turk l-l, Tadić 2-:-, Tarbuk 1-2, Taušek l-l, Teklić 1-3, Tenšek hl, Tepšići 3-17, Tiljak 1-3, Timotići 1-2, Tintar 2-, Tomekovići 1-,4, Tomičić 1-5, Tot 14, Tota 2rl1, Trtanj 1-4, Tukalija 1~7, Turkalj 1-4, Ujevići 1-7, Urdići 1-4, Uzelac 3-23, Vagna 1-3, Vagići 1~, Varga l-S, Vebe~ 2-5, Vejnovići l-S, VendIing 1-7,Veselinovići 1~, Vidak 1~1, Vidakovići l-l, Vidik 1-8, Vidovići 1-7,Vikić 1-1,Višići 1-4, Vlanek 1-4, Vojvodić; 4-'27, Vranješ 1-2, Vrečići l-l, Vrest 1-2, Vekovski.1-2, Vugrek 3-16, Vuići lrl1, Vujčići 1-3, Vukas 1-, Vukina l-l, Vukmarica 1-6, Vuleta 1-3, Vulin 1-7, Zagorec 2-,.Zav.adlal 1-7, Zdjela 1-4, Zebec lrl1, Zelići 1-8, Zujići 1~5, Zarko 2~, Zidov l-S, Zilići 1-7, Zivkovići 1-3, Zmirići 2-8, Zulj 1-2. Ti SU naseljenici nešto iz okoline, a uglavnom iz naših zapadnijih krajeva. Od starih 484 domaćinstava

Nijemaca ima tu sada nekoliko

''P'olrođica već odavna,lpoh'rva:će'M

nih. To selo ima mnogo podmlatka i dobro napreduje.

MIRKOVCI •

To selo nalazi se istočno od 'Vinkovaca zauzimajući 'zemljište s -lijeve 8 Lazam~;; a,:s'a 'sjevera s 'Novim Jankovcima i Cerićem; To je novo naselje koje je nastalo istom. poslije turskoga raspa u prvim godinama l8.. stoljeća. Prije turskogagaspodstva tu su S8 ~ap.adne strane postojali posjedi Trbušanci 'riz Bosut -i 'Lidrovci južno od Cedća, -a'_ dalje prema i~tQ,klU ViJdo'r uz potolči:ć ito'ga imeua sa dobrom zemljom. Za tursko'ga gospodstva s vremenom su se~ bili raselili Vidar i Lidrovci,a Trbušancisu 'sebiliodržali sve do godine 1700, a onda su "se i oni raanJi, i eto uglavnom 'u 'Vinkovce- gdje je u os~imnaestom stolječu bilo nekolik6 porodica koje su nosile prezime Trbušimac. Oko 1710. počele su srpske porodice iz Baranje nastanjivati ·pojedineprazne krajeve u susjednoj Slavoniji, it, II to isto vrijeme-to su isto načinile i' one iz Like. Tada su svoje novo stanovništvo bili stekli Laze i Novi Jankovci, . a na' red je -do.šlo i ono zemljište hl~že Vinkovcim!1., TU: 'su se nal~lzila -dobra polja oko Jl()toka Vidara koja su mnogu vremen. pod turskom vladom le'žala' neo'hr-adena. Među thn prvim' srpskim--naseljehicima našlo se tridesetak porodica, a' one su s~ojem- novoDi, naselju, 'ne poznavaju:ći staro mjesno nazivlje, nadali ime Mirko'vei. Ono se, dakako~ ()držalo sve do _danas. Nov#n doseijavanjem stanov~ištvo u' tom selu sve je 'više raslo. Novi doseljenici bili su isprva II velikom broju 'iz -Baranje, kasnije 'su "oni II sve većem broju potjecali' iz Like i odonud iz krajiških .krajeva. Tim doseljavanjem to' je' selo "sve više raslo - i spadalo je' u 'veća srpska naselj-a. U govornom pogledu ono je i dalje ostajalo ijekavsko. U novije vrijeme uspjele su i neke hrvatske porodice da se stalno nasele II tom selu.. -Već u osamnaestom stoljeću nastanila 'je" Krajina na tom tlu 'i nekoliko njemačkih porodica, ali se one. nisu uspje~e ,održati. strane Bosuta graničeći .sa istočne- strane

.243

Evo prezimena današnjih mirkovačkih stanovni-ka: 'Aćimovići 1-3, 1-6, l-S, Adam. 2-7, 1-6, 1-4, Aleksići 1-6, 1-4, 1-4, Arbutina l-S, Arsići 1-2, Bašići 1-2, l-l, Banda 1-{;; 1-2, Barak 1-3, Begići l-l, Begovići 1-6, Belajevići 1-2, Beltor 3-7, 1-4, 1-4, Berići 1-3, Bijelići 1-9, 1-2, Bikići 1-7, 1-4, 1-4, Biškupovići 2-10, 2-9, Bjedov 1-2, Borovac 1-4, Bošnjak l-S" Božići 1-4, Carići 4-13, 2-7, 1-4, Cerovac 4-'11, 3-9, 1-2, l-l, Cvetkovići 1-2, Cvrkovići lC-3, hrvatska porodica iz Vinkovaca; Ča čići 1-3, Čakići l-S, Četkovići 1-3, Čumurdžići 1-3, Ćelap 2-4, Damjanovići 1-7, Dereta 1-4,2-14, Despot 1-4, Despotović 2-3, 1-2, Divići 1-3, Dimitrovići 1-5, Dohrići 1-6, Dr'agići 2-9, 1-2, Dražići 1-2, Dopsićil-4, Đamlija 2-9, 2-{;, 1-6, Đorđevići l-l, Đorđići l-S, Đurin 1-4, Đurovići 1-4, Eremija 1-6, Furda 2-7, Gaćeša 2-3, Gađići 1-4, 1-3, Glamočlija 1-3, Gormon 1-3, Golub 1-4, Gospojevići 1-3, 1-2, Građanski 1-6, Grgići 1-3, Grudići 1'--7, 1-2, Gunj 1-4,1-3, Gusići 1-7, Haršanji 1-4, Ivan-, čevići 1-5, Ivančići 2-8, Ivkovići 1-5, Jančići 1-3, Janu-škijevići 1-3, Ja,~ kovljevići, Jelovac l-l, Jokići 1-8, Jovići 1-4, Jovanovići 4~, l-S, 1-4, 1-3, l-l, Karamarkovići 1-3, Kampići 1~, Kecavica 3-11, l-S, l-S, Kelar 1-2, Kijurina 1-2, Kneževići 1-6, Klepo 1~, 1-7, Kojići 2-8, Kokići 1-6, 1-3, Korda 3-6, l-S, Kosanovići 1-6, Kostići 1~2, Kovačevići l-S, 1-4, Kostandin.ovići l-S, Kraščići 2-7, Križ 1~2, Krmar l-ll, 1-4, Kukići 1-2, Lazanovići 1-6, Lazići 2-5, 1-8, Lončar 1-6, 1-4, 1-4, 1-2, Lučići 2,--11, 1-4, Lukići 1-2, Macura 1-4, 1-3, Maćešići 2-11, 1-3, Madžar 1-3, Madžarčići l-S, Magaruš 2-6, 2-7, Maksimovići l-S, 1-3, Maljkovići 3-7, 1-5, Marijanovići 1-4, Marovići 1-2, Masnikosa l-S, 1~2, Marijevići 1-2, Mihajlovići 2-5, Milinovići 3-10, Milovančevići l-l, Miodrag 1,-2, Mirko:vići l ~2, Mirosavijevići l-l, Mišljenovići 1-8, Momčilovići l-S, 1-3, Mraovići 1-3, Mrkonja 1-2, Mrkonjići 1-4, MuškinJa 1-3, Narandići 1-2, Nešići 1-4, Nikolići 1~, h3, Odobašići 1-2, Ognjenovići 1-3, Oroz l-S, Pavićil-6, 1-4, Pecikozići l-S, Perići 1-4, Petrići, l-l, Paurača 2-10, Pezo 1~, Plavšići ~, Plećaš 2-4, 1-2, l-l, Polovina 2-9, Pokrajac 3-6, 1'--1, l-l, Popovići 1-9, 1-4, 1-2, Pućkar 1-2, Putaš 1-3, 1-2, Perišići 1-7, Podunavac 1~3, Petrovići 1-2, Pejići l-l, Potkonjak I-7,Puškarevići 1-3, Radakovići 1-7, Radljevići l-S, Radočaj l-S, Rajići 1-4, Radeljevići 2-5, 1-7,3-7, Rakinići 3-9, RanisavIjevići 1-2, Savići 2-6, 1-3, 1-3, Simići 7-29, 1-4, Samardžija 1-2, Samardžić 2-10, Stjepanovići l-S, Stojakovići 1-2, Stankovići ,2-5, Sunići 1-2, Svilar 3-{;, , 1-6,1-4,4-'17, Šarčanin 1-2, Šarčevići 1-2, Šašići 4,.16, 1-2, Teofilovići 1-2, Tesla 1---3, Tešanovići ~, Trivići 1-2, Tatman 1-6, Tarbuk 1-4, Tonković 1-9, Trbojević 1-2; Trifunovići 2-6, 1-2, Velačkovići 1-2, 1..,1, Vekići 2~, 1-2, ,Vezirovići 3-16, 1-3, l-l, Vidovići 1-3, Vilenica 1-6, Višnjići 1-4, Vlaisavljevići 2-7, 1-4, Vlajkići 1-7, Vladići 1-4, Vojnovići 1-3, Vlajkovići 1-3, Vranješ 1-2, Vranješevići 1-4, Vnčko 1-9, Vujaklija 1-4; 1'-2, l-l, Vujaševići 1-2, Vukobrat 1-2, Vučkovići l-l, Vuk.tići l-l, Zimajići 1-4, Zlatar l-S, Zorići l-S, l-l. U selu ima mnogo porodica 'sa malo- čeljadi.

244

NIM CI, NEMCI, NIJEMCI,;N.EMPTHY, NEME.THY, 1437,1443,1445, 1459, 1473, 1476.

To mjesto postoji i danas s lijeve i s desne sirane p()toka: Bosuta na

polož~ju' ~dje je voda skrenula &a istočnoga smjera na, jug prema Savi. Su~eći premaimenu naselili su to ,mjesto II ranije vdjeme neki Nijemci,

ali njima, o'tkad. se zna za to naselje" nije bilo. traga. Prije Turaka Qno se ~eć bilo dobro '-razvilo, te su mu stanovnici bili s jedne strane ratari, a s 'druge 'obrtnici i trgovci, ti drugi su pridonijeli II početku 15. st. da ,se to mjesto hilo podiglo na trgovište. Isprva su tu prevIadavali ratari koji su, prema tadašnjim zakonima, .bili svrstani ll' red kastrenza koji je još hit·ao neke dru.,štvene povlasti.ce, ali m,anjega značenja. Ipak"su 'obrtniCi i trgovci na to~ položaju postigli, d.a se to ,mjesto II prvim godinama 15. st. podiglo na trg~yišt~" oppidum, te je imalo, ,povlasticll, da mu na čelu stoji nacelnik sa općinskim,vijeĆem. Međutim je onaj ratarski prvotni dio ipak pridonio da su tu zemlju bili stekli plemićki posjedniciLorantfii Tamaši, porijeklom dakako Madžari, poslije kojih su se do turskoga dolaska neko· liko puta mijenjali gospodari. Na potoku Bosutu tu se nalazio hrod na k~jemu se ubirala bog'ata hrodarina. Od prometnih, putova tu" su se nala~ zili onaj s lijeve,' st~ane na Posavinu i dalje na B!lčince i Duna,v. Prometna cesta vodila je i I)a zapad na Otok i otud. II ddje krajeve. U crkvenom pogledu nimačka župahila je pripadala vukov.kom arhiđakonatu. Pod· ručje Nimaoa zahvatalo je zemljište,.i s lijeve 'i ,s .desne', ,strane Bosuta. Samo. mjesto nastalo je na razmjerno višoj 'gredi uz Bosut, a-ona se II toj visini, pruža i dalfe na zapad prema Oioku. Prema jugu ona 'se, međutim, nešto spu'šta, osopito .na jugozap·adnu stranu. Na tom dobrom. ratarskoin tlu nastala su mala ratarska sela koja lilU poslije pripala onilll, posjednicima, .k!>ji su drž'ali i posjed u Nimcima. U četrna~stom stoljeČll"hilo je ·~ih posjednika nekoliko, .dakako madžarskoga po:rijeJd~, a oni su se s vremenom i mijenjali. Od posjeda zabilježeni su i Fa,canci, Komjati, Markovcj, Pentukoy-ac, i .Tukovci. Većina tih nazIva održala su se do danas. ' Današnje područJe Nijemaca veće je ,mnogo na zapadnoj i na sjevernoj strani, od toga doturskoga. U to, starije vrijeme. tu su se ni:J.lazili drug~ maleni posjedi koji su pripadali isto tako madžarskim plemićkim posjed. nicima, ali drugoga porijekla .. Tvrdi grad .na tom tlu sazidan je u 15. st. kada se· već. osjećala neka opasnost od Turaka. Spominju ga prvi ,put 1461, a pripadao. je Loranto· vićima. Mjesto su mu ,odredili nedaleko Bosuta da štiti prijelaz preko. te vode. Bio je od čvrste građe, a i danas mu se podori vide. Turci su ga ipak lako .osvojili jer zapravo niJe ni branjen. Turske vlasti su katoličko starosjedilačko .stanovni~tvo, na ovom·,ze:mljištu, kao -i inače po Srednjoj i Zapadnoj Slavoniji, u .mirl) puštali kroz cijelo šesnaesto stoljeće, sve dok godine 15.99. nije došlo do velikoga prvog ustanka okoP.ožege, koji se onda ubrzo proširio i dalje prema- Đakovu; Turci su, naime, svoje ratno djelovanje protiv slavonskih .ustanika bili vodili iz Srijema i krajeva oko Bosnta, te su njihove glavne čete ležale oko, Iloka, Mitrovice" Vukovara'i

245

Ivankova. Među 'turskim neredo~ititn četama -hilo' je' i mnogo T~tara. OnI su ,toliko plijenili ratarsko stanovnišivo na tom tlu, a pri tom nisu po~ znavali ni domaćega jezika, da je ono ostavljalo svoje domove i sklanjalo se II sigurnije ,položaje. Prilike. II tome Vl'emenu opisao je' svećenik i 'hr~ vatski pisac Bartol Kašić koji je 1612. pohodio to zemljište u društvu sa hiskupom Petrom Katićem i s popom Šimunom Matkovićem. U to je vri· jeme srijemski sandžak stano.va'o II Iloku~ a tada je tu službu vodio, visoki turski činovnik Asam. 'On je bio rodom Hrv-at iz _okoline_ ispod Dinare i vrlo je lijepo primio' te svećenike i _govorio je pri tO~ svojim materinjim jezikom obećavši' im najveću pomoć II tom poslu.- On im je, tom prilikom i prikazao da su zapravo Tatari hiIi krivi što su se kršćani iz. svojih sela hili rastepli po duhokim šumama. Te ratne nevolje oko 1600. svakako su bile da:vele do' tog·a ''da su se manja sela 'bila ujedinila sa,"onim velikim. U vrijeme turskoga gospodstva Nijemci su hili stekli jako muslimansko stanovništvo koje je tu podiglo i svoje domove, džamije~ kupatila~_ a pored toga i veliki bazar sa 'm,nogo trgQvačke robe. Ono je' glavni dio, svo'ga stanovanJa p,renijelo na lijevu stranu Bosuta gdje su osnovali i džamijn i uredili i glavno svoje_ središte. ' I pored toga jakoga. muslimanskoga stanovništva u 'Nimcima su oni~ koji su bili ostali za turskoga vla~anja kršćani kato.1ici, imaH razmjerno velike slobode. Oni su mogli nesmetano održati- svoju župu i sta'ru župnu crkvu koju su mogli ,it redu čuvati. Prve veće, vijesti o nji~~ postoje iz godine 1612. iz putopisa Bartola Kašića, inače našeg'a dobroga pisca; i nje-· govih drugova bisk~'Pa Petra 'Kati'ća i mi'sionara Siniuna Matkovića. Oni su Nimce uzeli kao središte svoga svećeničkog·a djelovanja u kraju između Iloka i Ivankova, ostajući II tome II ono vrijeme jakome naselju po desetak dana. Godine 1612. oni su u Nimce stigli pod večer putem od Morovića i prenoćili su ~od, župnika. Taj je' onda s'utradan pozvao svoje župljane, koji su' živjeli i 'u 'tonie ~jestu, d'a se naredne nedjelje "skupe: kod-' stare crkve koja se nalazila na ,širokoj ravni sagrađena od prostih dasaka, dok je u prijašnja vremena na njenu mjestu bila od ka-mena i izdjelanih dasaka, 'služeći u dovoljnoj mjeri ,katolicima u četrnaest okolnih sela. Spa-me· nute nedjelje Kašić' je najavio mnogobrojnom narodu da će moći _postići oproštenje grijeha ujuhilarnoj p-apinskoj godini ako se u narednih osam dana ispovjede i pričeste. Tako se to i izvršilo, i slijedeće nedjelje svijet se o'pet sabrao u spomenutoj crkvi u '-kojoj je bihi odslužena svećana slu.. žba- božja. Poslij~ toga rada II Nimcima ti su svećenici otiŠli u -župu u Ljuhi, selu u hlizini Iloka gdje su isto tako u duhovnom tom poslu hili ostali nekoliko dana. Drugi put su ta tri svećenika pohodili župu u Nimcima godine 1618. Prispjeli su u nju opet istim,putem od Morovića' 'carskom cesto'm,preko mosta na Bosutu, i kola su u'tje"rali ravno u dvorište kuće župnikove k.oJa se nalazila pored Bosuta. U to vrijeme župnik je u Nimcima hio -Vinko Marinašić Dubrovčanin. Sutradan su svećenici .odslužili 8većanu ,misu u crkvi Bogorodičinoj i izvršili sli dijeljenje svete p'otvrde mnogobrojnom narodu. Toga dana biskup je 8a sv.ojim prati.ocima bio uzvanik p,ri veli-

246

koj gozbi u župnika, pri kojoj je ,bio i Saferbeg, dobar prijatelj župni· kov. Biskup je ostao preko noći ,kao gost kodžupRika, a Katić i Matković bili su pozvani da prespavaju kod nekih seljaka. NaredRoga dana skup je bio kod druge c,rkve, Bogorodičine koja se nalazila na širokoj ravni, u starini .građena u naselju a tada, van sela, na osami, jer sn .'se k1,ltolička sela nahodila ili u šumama ili na mjestima opkoljenim odas,vud gustim šiprago lll kroz koji konjanik nije mogao proći. Toga jutra vidjeli su' Kašić i njegovi drugovi kako ljudi kao mravi vrv,e k spomenutoj crkvi. Kako se vidi iz toga putopisa u vrijeme od 1612. do 1618. u Nimcima je bio župnik svietQvnjak, a ne franjevac. On je- imao svoj vlastiti dom koji se nalazio pokraj Bosuta, svakako pored ili u velikoj blizini same c~kve. Kašić napominje za. tu župnikovu, kuću da je malena, ali je ip,~k hiladovoljno pr'lstrana i za primanje gosti. Po opisn vidi se da je bila hlizu mosta, a sudeći prema tome bila je, možda, na mjestu' današnjega župnikova stana ili tu II blizini. Značajno je da bisk~1:p, Katić i njegovI drugovi, nisu misu služili. II .samoj nima čkoj crkvi svete Katarine ni u onom pohodu od godine 1612. ni u ovom od godine 1618. U prvoj od tih posjeta oni su sve te duhovne službe obavili u crkvi sv. Bogorodice koja se nahodila izvan Nimaca i podalje od drugih sela, na osami. U drngom pohodu od godine 1618. oni su najprije službe obavili u crkvi svete Ilogorodice koja senahodila izvan Nimac~ i dalje od drugih sela, ,a sutradan u drugoj, i ,to u onoj u kojoj su to činili' i godine 1612. I jedna i drug,a, kako se vidi, ležale. su ,u, blizini samih Ni· maea~ a opet ll' blizini kato~ičkim 8elim,~. ,:Čini' se. da je ,sve to uči-njtmo zbog toga da se toliki katoHci ne skupe u. Nimeima u kojima su musli. ~anl bili II ve.~ini, te da, ne bi do'šlo do nepotrebnih neugodnosti,.3 obje spom_e,~ute crkve io~ako s,u' spadale u slu~bu' n~~~čko~'a župnika~ Ako razmotrimo koje,.su stare crkve, II bližoj nima čkoj okolini u dotursko _vri~ jeme bile posvećene Bogorodici, lako ćemo utvrditi položaj tih dvijti eSPO· menutih. 'u do;~ursko vrijeme' posvetu svete Marije na ovom zemljištu imala je s jedne ,'strane ,župna, crkva II Đandnu, a s 'druge ona u selu Ne~ naševcillla. Obje te crkve pohodio je izm,eđu godine 1333-1335. papiu le· gat skupljajući papin porez po našim krajevima. Za l'jih obje on je zabi. lježio i spo~enutu posvetn. Posjed Đa:ntin,zapisivan Gyanthe, Gyanta, nala!l;io se na lijevoj s~rani-- Bosuta sjeverno od Nimaea, jugoistočno .od Djel~tovaca, zapremajući vrlo dobru .ra,tarsku zemlju., Nena,ševci su biH područno selo posjeda Podgrađa, a nalazili sn se jedno četiri kilometara od Nimaca u jugoistočnom smjeru gdje se i danas nahodi veliI< hatar toga imena. J9š prije' Turaka taj polož'aj 'por~d"t~ crkve ste,kao je s' vremenom naziv: Marinci,:,.a tu se onda postupno ~az,vilo: i . m~lo selo pod im,enom toga područja. Istom u onom burnom vremenu godine 1716. kada su Turci bili osvojili Beograd i opsjednuli, Petrova'ra,din, ·napušteni su n, ()pćo'j smutnji i metežu Marinci koji su ležali, pored velikoga puta što je, vodio od Save na sjever~, Tada je, bila napuštenai ta stara ,crkva ,~, 'prepuštena propadanju~ Vizitator iz Pečuha godine 1729. još ju je, pohodivši Nimce i Podgrađe, vidio, ali već II ruševnu st.anju. On kazuje za nju da je nekada morala biti lijepa s ukusnim oltarom i na lijepom položaju. Njena je .po·

247

sveta bila Gospinu zacecu. I ta crkva i ona II Đantinu već su bile po~ pravljene drvenom građom, te stoga i nisu mogle' dugo potrajati. Obje su propale ubrzo poslije oslobođenja od Turaka. Na zemljištu-župe nimačke, koliko' se to može pr'atiti'p'o sačuvanim spo~ menicima, ne' mogu se utvrditi drugi svećenici n~go''je'din~ 'oni svjetovni, a ne redovnički. Tu je župu dugo držao i svećenik Petar Masareki, ro~ dom Albanac, koji je najveći dio ,svoga rada vršio među Hrvatima. On je inače p'ostao II mlađim godinama nadbiskup harski, aii je veći dio, 8VO~ ga svećeničkog rada proveo na na-šem tlu kojemu s'e- bio prilagodio. Došavši na župu u Nimcima on je sebi bio uzeo naslov gener:alnog vikara koji je 'najbolje od'govarao njegovu radu. On je na ,tom "službenom mjestu proveo desetak godina, a umro je 1634. Sa muslimanima' nimačkim do~ bro, se slagao, i 'otuda mu nisu' dolazile neprilike. Upravo 'u' vrijeme nje~ gove smrti II Nimce je bio stigao Petar Sabatin, 'Zadr'anin, svjetovni 'Bve~ ćenik kojega je papa bio poslao da utiša opreke između svjetovno'ga sve~ ćenstva i franjevaca. Niročani, kojima je Isror-ću Masarekija 'žup,a bila, ostala bez voditelja, uzmu Sahatina za svoga župnika, i on bude ria tom polo~ žaju ubrzo ;potvrđen. 1 Od njega 'sa-čuvan9 je pismo koje je on pisao papi u proljeće godine 1635. iz Nimaea. U njemu on spominje kako BU Be kod njega -u Nimcima sastali svi župnici i' svjetovni i redovnički iz velikoga područja oko Nimaca 'da :se posavjetuju u 'svojem budućem radu. 2 Toga Petra Sabatina na tom polož'aju nalazimo još godine 1650; U proljeće te godine, bili su se ,-sastali II njegovu doinu u Nhi-lCima na vijećanje župnik iz Cerne Nikola Ivanović,_.iz Morovića 'Antun Bogdanović, -iz-Laza Ivan Marinović, a pored 'njih i nekoliko svećenik'a iz Osječke podravine. -Pe~ tar Sabatin radio je kao župnik u Nimcima do 1656. godine. U narednoj godini na tome se polož'aju nahodi don Luka: Mrnavić. On' je ubrzo po nastupu svoje službe počeo oštro uredovati proti nekoliko muslimaha II Nimcima," koji su priječili nima čkim katolicima II bogosluženju i u -vr~ šenju vjerskih obreda, iako su to' turski zakoni bili dopuštali. 'Taj novi župnik II Nimcima upravio Je na dvor' sultanov II 'Carigradu oštro pisnio o svemu tonie -zamolivši da se poz'ovu na red svi oni' muslimani II Nimcima koji kršćaniina brane vršenje svojih vjerskih duzllo8ti, 'dopušteno- po carskim turskim ,zakonima~ t1 Nimcima je postojala za' turskoga vladanja i gradska uprava za samo mjesto i 'za' cijeli kotar koji je graničio sa 'mi~ trovačkim, ilo čkim, vukovarskim i' ivankovačkim (vinkovačkoga ll- ono vrijeme nije bilo)., zatim je' tu postojao i veliki sud za s,amo 'mjesto i opet za cijeli kotar. Suhanov dvor ubrzo je od·govorio na taj. prigovor kojemu je sadržina od prilike ova: Napominje se da su pred Huseina,' namjesnika suca _k.otara nimačkoga II Nim-cima, došli ll' sudbeno vije'će neki katolici jurisdikcije nimačke i njihov pop don Luka te su" izjavili da 'je njima od starine bilo dopušteno sve'-do d'anašnjega dami po crkvama, 'posjedima, u' gradu i n, kućama njihove ~ obrede vršiti i evanaeije čitati, dakako bez buke i ne na Javnim mjestima, a ipak da ih sada 'neki -muslimani sreza Ferm. 423. , Ibid. 421.

248

n:iimičkoga 'u tome _smetaju 'sve -iz čistoga razdora i ž_elje za novcem. Sul~ tan·'onda nalaže' mutišerifu nimačkom neka strogo p'ripazi da se zakon vrši pa da se 'spomenutim katolicima, dopusti što' im' je"od stal'ine dano. 1 Značajno je da je- taj 'sudbeni postupak izveden pred kadijom u Nimcima i da' je zapravo započet zbog katolika sudbenoga područja nimačkoga i da ga je vodila 'crkvena uprava iz Nimaea. U svojem daljem radu u Nimcima ipak je Luka Mrnavić više'put~"8trad'avao osobito šezdesetih' godina za 'vrijeme ratovanja. Bio je ohijeden' da' je 'austrijski uhod,a i zbog toga i zatvaran, ali su ga neki nimački muslimani uvijek' spasa'vali. Ipak je godine' 1663; morao bježati iz Nimaca ispred tatarskih ne,redovitih vojnika koji su' provaljivali 'u njegov stan tražeći novac i druge vrednote. Te teške ,prilike II -Ni:riJ.c:ima još više otežale;':te sunaliokon don Mrnavića pri~ silile da utekne u Baranju gdje se smjestio kod župnika. u katoličkom selu !šipu. Tu SU' ga' jedne noći -napali razbojnici, ali su ih turske vlasti bile pohvatale i kaznile' smrću. 2 Nešto' kasnije poslije toga ,u NimCima se nalazi već novi župnik. To je bio -don Marijan Matković ,kojega izvještaji na tome mjestu spominju -i 1674. i 1675· i dalje do godine 1677. Tada se spominje u Nimcima novi župnik pod prezimenom Gabrić',- i to opet iz svjetovnoga' svećenstva. Ta njegova služba nije dugo trajala. Već 1680. u kasno ljeto postaje župnik u Nimcima don Luka Natalis porijeklom iz Zadra koji je na tom svojem mjestu doživio turski rasap, On godine 1703. prelazi u biskupiju u Beograd~ a, na njegovo mJesto u Nimcim'a nastupio je nj"egov sinovac Andrija Natalis koji je kao župnik bio djelovao do godine. 1730. On je službovao na tome· mjestu već u novim političkim prilikama. . Osim župne crkve sv. Katarin,e na području Nimaca 'za turskoga vlad-arija postojala je i crkva svetoga Stefana Kralja. Njezin položaj utvrduje listina iz godine 1299. i onda spomenici s kraja 17. i u početku 18. stoljeća. U listini iz godine 1299. kazuje se da je pored B()suta u blizini trgovišta Cetvrtišta posjed nazvan Polje (Meze). Na tom 'imanju .bila je podignuta crkva n~ slavu svetoga kralja Stefana na mjestu nešto podalje od obale potoka Bosuta. Od crkve je vodio put do broda na Bosutu koji je vezao obje obale.3 Tačan položaj te crkve daje nam i ,vizitator_ donjo:, slavonskih župa iz godine 1729. On napominje da u Nimcitn.a postoji staro groblje izvan sela na položaju koji se zove Stefan Kralj. Tu .da je još za tursko'ga vladanja stajala lijepa crkv'a, uli tada: u vrijem'e n'jegova posjeta da su od 'nje ostale samo još dobro vidljive ruševine~ Izmedu njih da je najbolje sačuvan veliki 'oltar' na kojem se' f d·alje sluii, osobito na dan svetih apostola. U vizita ciji 'od godine 17'55. spominj,,· biskup da su Niročani na svojem starom groblju opet· sagradili kapelu n'~ čast Stef.ana Kralja. Ona je od samo'gamjesta dalje zapadno uz Bosut jedno dva kilometra. Nju spominje i župnik nimački Luka Natalis. Opisujući t""ko ratno stanje od godine 1687-1696. u kojem je ovaj kraj izmedu Iloka i Mi~

Ferm. 481; Lop. Dvjestagod. 7.

• Ibid. 508-512. a Venzel, Arpadkori iJjokmaIitytar, XVIII 343.

'249

trovice ,osobito mnog:o trpio, on napo~inje da ,su ga' za to vrijell).e musli.. mani nekoliko, puta zatvarali.i dva puta osudili na smrt, te je trebalo da bude nabijen na kolac pored vrata stare crkve svetoga Stefana Kralja.' Čini se da.je kod te stare crkve bilo od starine središnje groblje za sva sela .od Četvrtišta do Bosuta, To staro groblje Nhnčani su upotrebljavali i dalje u osamnaestom stoljeću. Tu je II samoj toj crkvi sahr·anjen- i nimačkižupnik Luka Natalis godine 1725., pet godina kasnije Nimčani su tu pokopali i njegova sinovca Andriju Natalisakoji je kao župnik bio naslijedio svoga strica. 2 Turci su bili napustili Nimce odmab u onom raspu godine 1688., pošto su carske čete,. bile osvojile Vukovar i cijelo.,Pobosuć~._ Iz rzabilježaka Luke Natalisa, staroga paroka nimaičkoga, koji je ~o vrijeme _,proživio II Nimcima" Turci su_ bili otišli iz Nitnaca prijeko, u' Bosnu u miru kao i inače II Slavoniji. Međutim su ratne nevolje na ovom zemljištu bile nastu~ pile u povratku turske vojske iz godine 1691. i u ono nekoliko. godina nesigurnosti koje je na tom· pograničnom području vladalo do godine 1697. dok Turci nisu bili potpuno potisnuti sa Save. Teško. stanje tih godina opisao je dou Luka Natalis u pismu iz Vukovara godine 1696. On kaže u ,njemu da je ll. ~o ratno _,i u p'oratno vrijeme tu II ,Nimcima i okolini narod do-sta pretrpio jer ,SIU izbile poiša&ne, hole,sti, ,a" naroči·to' ,kuga. O-sim tog,a tim su se zemljištem kretale J' tursk,e' neredovite ,čete od, kojih je j on lično bio stradao. 1 Posljednja ratna nevolja zadesila je bila Nimce i okolinu godine 1696. kada :su Turci. velikom vojskom -opsjeli: Morović. Bilo je, to upravo sredinom ljeta u najvećem jeku poljskoga rada. Turska je četa naglo došla kopnom i vodom i· drugoga kolovoza opkolila je Morović. Pod več.er toga dana od .te je vojske pedeset konjanika izbilo pod grad nimački i ondje su uhvatili jednoga od vojnika koji je tu bio stražario. Otuda su udarili n samo mjesto i odanle su odveli 'tri prvaka ka.o plijen u Morović. ~bog ~~ga je ostali narod u strahu bio ostaviO' sv.oje do,move i posakrivao se po zabitnim mjestima u okolini. Sam stari župnik _Luka N·ataHs bio Je utekao u Vukovar odakle je poslao taj izvještaj. Turci su u tom napadu ipak uhvatili četiri svećenika i od njih su trojicu pri tom ubili,_ a među njima i- Bahj,(~a" župniika morovi6koga. ČetVlrti ,se između njilh dod.~'Š·e' s'paeio,.iz roblja. u Sapcu kamo su ga Turoi bili. odveli, ali ie ,poslije umro· od rana, zadobivenih II tamnici. 2 Katlova'čkim mirom utvrđeno je mirno' stanje ti ovom kraju, i, od toga vremena počinje nov život 'u Nimcima. U prvom. redu pos'tupno su uklanj·ani svi dijelovi koji Sl1 ostali iza_ muslimana, džamije, kupa:lišta, škole, a 18 vre'mellom, je za'prušten i uklonjen .i -velik·i ,baza'r -:s lijeve stra'l.l:e Bosuta jer. ga nije imao tko upotrebljavati. M_alo pomalo" uklonjeno" j~ sv:.~ ono što je p.odsj,ećalo ,na muslimane" ali s:u .Nimei postali čisto '8eljač~o, rat-arsko naselje. Dotada je postojao i kotar s~ sred,ištem u, Nimcima koji 1 :3

1 2

250

Fermendžin ih. 527. Briisztle 898-912. Ferm. ibid. 527-528. Ferm. ibid.

su-bili Turci osnovali, aH je to upravno' središte"po -odlasku turske vlasti ukinuto, a- onda se postupno počelo stvarati ilO'VO ·kotarsko središte" na drugom kraju to-ga područja "ll. Vinkovcima.: Isprva' su Ninici ·bili potpali pod komoru, ali :_8U godine 174.5., hili pripojeni sa svojom .okolinom Kra~ jini. Još 'prije 'toga godine 1713. odseljen je poveći dio. nim"čkoga stanovništva, koje je- bilo razmjerno veliko; u Kukujevce~_ To· je. selo istočno' od Nimaca opustjelo za turskoga vladanja' te su ga- 'vlasti, odlučile .naseliti. One su novo stanovništvo potražile II to vrijeme u dobro nastanjenim mjestima Nimcima. i Komletincima. Tim· preseljavanjem -izgubili su bili Nimci četrdesetak :porodica. U -svemu ,su se; 'u: Nimcima oko 1740. -,nalazile 'sedamdeset i dvije- poro~ dice od kojih je desetak bilo doseljenih iz bliže i dalje okoline, a ostale su bile one koje ,su u ,tome mjestu bile starinačke i koje su preostale iza one 'seobe II 'Kukujevce. Od nj,ih se do ovoga' ,vremena rastraćirio i izumrlo njih pedeset i sedam 'što je ipak veliki broj. Tu se mora računati i sa odselja,vanjem, ali i sa bolestima i bezdjetnošću. Godine- 1833; izradila je nimačka graničarska kQ,mpanija popis, svoga područja, a prema tome i za mjesto Ni-mce. 'Tom pdlikom popisa-ni su II svakoj kući i brojevi ukućana. EvO', toga"popisa: U njemu treba ra'čunati da se sve te popisane porodice javlj·aju u Nimcimaposlije 1740. Belajevići;

stari kućni broj bio im je l, u popisu od godine 174L još se ne nalaze; u o:nom·e od 1833. za,hi1ježeni su .sa dvade,sete·ro čeljadi. ,Kasnije sn izgradili. još dvije kuće po.d brojevima 255 i 256, danas imaju osam kuća &a trideset i troje čeljadi i prilike da se i. dalje razvijaju. Fe"rkovići; stari k'ućni broj im Je 2 i·4, ali ih u starijim popisima nemaru onome od 1833. zabilježeno ih je dvadesetideveteročeljadi; sada ih ima šest kuća sa "devetnaestero članova. Spaići; kućni im" je -broj 3, ·ali ih tl najstarijim popisima nije' bilo,;"oko 1880. imali su tri kuće i trideset i troje čeljadi. Oko 1910.' imali 'u . sedam kuća, :dana;s pet ,sa (}.samnaestero, rutkućana. Lovretići; osnovni kućni broj"im je 6, 'a onda su' ubrzo izgradili i broj 8, 12, 48 i tako dalje razvijajući se vrlo uspješno. Godine 1833. imali su u' dvije kuće 'dvadeset i troje i· dvad'eset 'j.edno čeljade: Danas imaju trinaest.. kuća. 'sa pedeset -i četvero' čeljadi; spadaju 'u--najjače ,rodove u selu. . . Oskomanovići; imali su kućni broj 7, a. godine 1833. u toj kući bila ih je desetero čeljadi, ali su kasnije padali u broju i oko 1910. bilo ih je sa;mo- troje u kući; ·te -&u se ubrzo "Ira:Suli. Zderići; kućni brojim je bio 9 iza Lovretića; godine 1833. bilo ih je osinero u .ku'oi, ali ih nije bHo u ,prvim popisi'ma; tu osnovnu kuću oni sri napustili, a sagradili, su s vemen'om još dvije' nove, kasnije su pali na dvoje čeljadi. Đurkovići; kućni broj im je bio 10, dobro su sc razvijali te su oko H130. imali dvadeset i sedmero 'čeljadi; sada 'iinaju' pet kuća- -sa dvade-set i dvoje čeljadi. . .

251

Petrići;

imali :su kućni broj ll, a oko 1830. već dvije kuće jednu sa šestero i jednu sa četvero čeljadi; d-anas' ih je jedna kuća sa sedmero osoba. Ambrenci; kućni im je broj 12 iza Petrića; isprva su se, zvali Abrinci, a kasnije su ga izm'ijenili II -ovo d~našnje; -o'ko 1830. bile su -ih tri kuće . sa petero, petnaestero i šesnaestero ukućana. Danas -imaju 10-33. Đuraševići; -imaju osnovni kućni broj 13 iZR Ambrenaca; okQ 1830. imali su jednu kuću sa petnaestero i jednu sa sedamnaestero čeljadi; danas ih ima 12-46; jedni su od najjačih starijih rodova u selu .. Subotići-; -godine 1741. :z;ahilježeni' su pod imenom Subota, ali su .ubrzo poslije toga stekli skupno prezime Subotići; dobili su kućni broj 14 iza Đuraševića, r·asli su brzo; te_ su stekli nove kuće pod brojevima 25 i 49; oko 1830. imali su dvadeset i četiri člana, a daI;las imaju -če_trnaest kuća -sa šezdeset i pet članova; spadaju u najj-ače 'rodove u selu. Makarevići; imali su kućni broj 15,.'slabije su se razvijali, ali su se rasuli pred ovim naraštajem. Matoševići; stekli su kućni broj 16 i 24, ·a oko 1830. imali su dvije kuće sa šestero i osmero članova; danas imaju če'tiri kuće i dvadeset i četiri člana, te su se razmje.rno dobro razvijali. Čižmedžići; kućni su broj dobili 17 iza Matoševića; oko 1830. imali su samo jednu kuću sa četvero čelJadi, a nešto kasnije su, se rasuli. Zvonarevići; njima je dopao' kućni broj 18, u staroj toj kući bilo ih je oko 1830. četrnaestero čeljadi, ali su se kasnije porazdjeljivali te danas imaju 12-43. . . Gabrići; kućni im je broj ,bio 20; oko 1830. imali su u kući trinaestero če ljadi, ali su danas pali na jedno čeljade. Curići; ku.ćni im je ,broj 21 poslije Gabrića; isprva .su imali jednu, staru kuću u kojoj je oko 1830. bilo dvadesetero čeljadi; danas ih oni imaju 7-38. Mišetići;' d9hili. su kućni hroj 23 i II toj .su kući ,oko 1830. h;nali osmero čeljadi; ,danas ih ima dvije porodice sa sedmero čeljadi. Čolakovići; kućni im je broj 24; ~abilježeni su među prvi,m stanovnicima. u Nimcima poslije turskoga rasp a, na tom tlu; oko ),.830. imali -su osmero članova, a ,danas su pali na jedno čeljade. Živkovići; stekli su kućni broj 2-7" a zabilježeni su u tome mjestu 'među p'rvim .stanovnicima; ubrzo su stekli i novu kuću &a brojem 36.-,Ka'snije oko 1830. imali su jedenaestero čeljadi, danas stoje 8-24. Bošnjak; kućni im je broj 28i 29, a zabilježeni su u tom sei" odmah oko 1710. ipod imenom Bošnjakovići. Ona od tih porodica pod brojem 28 imala je oko 1830. četrnaestero"čeljadi, 'a ona druga .sedmero~ Obje' su oko 1910.. bile jače porodice. Jedna od njib nosila je prezime Bošnjak i ta je oko godine 1940. imala u kući samo jedno čeljade, ona druga no.si prezime Bošnjaković i danas im'a devet kuć~ i dvadeset osmero čeljadi.

Lucići; kućni im j~ br_oj 30; imali su zadružnu kuću već -prije 1740. i-spadaju u .st~rosjedioce, u njoj,.su olc.o 1830. imali, t~inaestero, čeljadi, sada

imaju dvije 252

kuće

sa dvanaestero

čelJadi.

Teševkići;',teklisu kućni brO'j

31, dQselili su akO' 1700, iz Tešnja u BO'sni, a· dovela ih' je otuda žena koju su u·selu prozvali Teševka,·te je od· -toga nadimka postalo i p.rezime; oko 1830. bila ih je. jedna' porodica s-a oo\'m'ero čeljadi, danas im' postoje.' dvije kuće. sa sedmero ukućan,a. Petrići,; kućni im· je' broj _bio 32 iza l'eševkića, a, imaH su zemlju :tl polju kO'jese zvalO' Bašča. Kasnije SU imali kuću pO'd brO'jem 216, O'kO' 1830· hili su jaki šestero čeljadi, i dalje.:8u rasli, te ,su .osnovali još dvije kuće PO'd brO'jevima 252 i 379; dana, imaju jednu kuću sa sedmerO' čeljadi. LO'nčarevići; dabili su kućni brO'j 33, a zemlju uSkaljevid; O'kO' 1830, bilO' ih .je "_ !tući pet-;naestero čeljadi, kasnije -su, stekli kuću sa brojem 97, a (lDU OS,nOVDU su kupili Šarkići; II toj drugoj kući imali su oko 1830. č~.trn,aes~ero, _~eljadi, danas- o~i iniaju SIUnO tri osobe II kući. Vorgići; kućnilim je hroj 34, a, ~lavna,zenllja u _polju zvano'm Bašča; p!re~ zime su dobili prern'a madžarskoj riječi varga koja je II nas .onaj kratki a pre'tvorila II čisti, o, ali naši ljudi onaj glas - g- nisu omekša~i u ž; ~adžarska: riječ označuje čovjeka koji. pravi obuću, .oko 1830. ta je porodica imala- samQ' troje čelJadi, sada imaju dvije 'kuće osmero ljudi. Tomići; stekli 'su dvije kuće sa 'brojevima- 37 i 38, a' glavna im 'je zemlja <ležala u Dubravi, prva O'd tih kuća imala je O'kO' 1830. deseterO', li druga dvanaestero čeljadi; kasnije· su razvili jo,š više kuća, a danas ih imaju sed-am sa trideset i 'sedmero ukućana. Mišići; imali su kuću 'pod brojem 39 iza Tomića, a 'zemlju ll' BrQđaitima s' lijeve· ,,Strane Bosuta, oko 1830. zabilježena, im je kuća sa sedmer'o' če 'ljadi, ,a danas ih 'u selu više- nema. Marinkovići;-,kućn:i im je broj bio 40,'a zemlja im je bila u Skalj'avici, oko 1830. imali su kuću sa osmero ukućana; ta je porodica postojala' i oko 1910., a, -kasnije- se' rasula. Orkići; imali su< kucni brO'j 41, a glavna im je zemlja bila u <Skalj.vici. U početku devetnaestoga stoljeća, imali su kućti 'sa' sedmero čelJadi, a 'd'anas je imaju sa dvoje. Čekići; imaju osnovni kućni broj 42, a glavna im je zemlja bila II Brodanima; it ~početkn devetnaestoga -stoljeća bilo je n- zadružnoj· kući' deveterO' čelj.di, a danas imaju 4-17. Đurići; st'ari ini je' kućni broj 44, a zemlja im je hila II Bro:đanima;, oko 1830. -imali su u toj zadružnoj kući devetero čeljadi, s:ada imaju -dvije porodice sa šestero članova. 'Piperkovići; kućni osnovni broj im je 45, a iemlja:-.im je bila u ono prvo vrijeme' II Brodanim'a 'oko Tovarničkoga puta; hili su isprya manJa: porodica koja je ,oko 1830. imala samo '-petero članova;, sada oni imaju dvanaestero kuća sa trideset i dev'et ,članova,. , MučkalO'vići;ta je kuca stekla kućnibrO'j 46, a ta sepO'rO'dica sPO'minje na tom tlu odm,ah ,u početku :os'amnaesto-ga stoljeća; zemlja -im je bila u BrO'danima; O'kO' 1830. imali su kuću sa deseterO' čeljadi kO'ju su ka· snije'stekli Ličani, Mesići, '8 Mu,oka;lovići su i'zgradili' noVu pod brojem 159, danas je ta porodica ostala na jednom članu.·

sa'

Slakići; kU,ćni im je hrGj 50, a zemlju su imali u Dubravi; -zadruga im je do. 183.0. bila pGrasla na deset članGva; oni danas imaju četiri porodice sa deset člano.va. Šibalići; kuća im je bila stekla broj 55, a zemlje su im bile u Taborištu na tlu ,nekadašnjega staroga- grada iz vremena'u doseljenju Hrvata ili, m'O'žda, još ranijega~ bili su već ranije 'razvijena po,rodica, te-su Gko 183.0. i'mali trideset i troje u:kuća.na; danas imaju 13-66; ,te su jedan od· najR ·razV'ijeni'jih rodova u ,selu. AmbrenCi; kućni im je osnovni broj 57; ispr:V,'a su zapisivani Ahrinac i Ahrenac, a. onda je s vremenom umetnut glas ID II prv'om' slogu; to ime upućuje na to da se tu 'u okolini Nirnaea ranije nahodilo' malo selo Abriuci iIi Abrenci nazvano po porodici Abro ili Abren: ta porodica imala je polja u Dubravi i u Livadicama: oko 1830. bilo je u toj zadruzi petnaestero čeljadi; danas imaju deset kuća i trideset i troje ukućana.

Vukovići; stari im je broj 61, a zemlja im se nalazila II Brođanima 8 lijeve strane Bosuta u blizini staroga broda; oko 1830. bilo je dvanaestero čeljadi u ,toj kući, a toliko ih ima i sada, ali u, pet kuć,a. Bolići; stari kućni broj im je bio. 64 iza Vukovića; zemlje ..su im ležale preko Bosuta u Brodanima i u Velikoj šumi; oko 1830. bilo je u toj zadruzi dvanaestero. čeljadi, kasnije su ostali približno. na tom broju, te ih sada u dvije kuće ima jedanaestero. čeljadi. Stivići; stari kućni broj bio. im.je 66 iza Bolića; zemlje su im bile II Bro~ đanima kao i mnogim Nimčanima; imali su u početku devetnaestoga stolje~a: dvanaestero čeljadi, a danas su jaki tri kuće sa.-,sedamnaestero ukućana.

Rajtarov'lći; kuć~i im je b~oj 67, iza Štivića; prezime je ta porodica stekla

od imenice rajt~r koja je u Krajini ozn~čav~la čovjek~ koji je k~o konjanik služio k~o nosilac zapovijedi i vijesti; oko 1830. bile su u kući samo tri osobe, 'a danas ih ima u dvije kuće petero. Zemlje su im isprva bile II Brodanima. Dražići; imali su kućni ,broj 68 iza 'Rajtarovića, a zemlje su im ležale' u Suškovcu i Dugoj medi; u zadružnoj kući imali su 'oko 1830. samo devetero ~elJadi, te su se rasuli još s kraja devetnaestoga stoljeća. Šimići; kuću -su im-ali iza Rajtarovića" te im je broj bio 69, a zemlje su i~l bile II Brodanima; II početku devetnaestoga, stoljeća imali SU ,šestero čeljadi,: a _sada imaju samo je~no .. Gluvakovi~i; kućni broj. im je 71, zemlje, su imaH u B,rođanima II poveće~rr broju;. oko 1830. imali su u kući desetero čeljadi, a danas ih imaju u tri kuće sedmero, ali se još drže. Grivičići;_ sudeći po_ p~ezimenu doselili su polovinom osamnaestoga sto~ ljeća izLike od Perušića, te su dobili. kućni broj 72 izmedu Gluvakovića, i Kelči~a, ali su, ,zemlje stekli razmjerno malo,_ i to na, zemljištu ikoje ,se zvah) Bare;, ok!Q 183.0. hilo ih je išes"tero, a i!Đumr1i-sli u toku de~ vetnaestoga stoljeća. ·254

Kelčići;

stekli-,su odmah u početku dva--kućna mjesta iz-a- Grivičića, a rastavljalisu ihPavlovići, prvi broj im je bio 73; li drugi 75, zemlju su dobili II Zemunici II malom broju" a II Brodanima razmjerno 'mnogo; u'pr-voj kući iniali:su okt(), 1830. !Sedmero, a' u 'onoj dr-ugoj šesnaestero ljudi; da:nas im-aju deset porodica sa trideset: i 'dv'a člana. Pa.vlovići; stekli su-kućni' broj 74 izmedu' Kelčića, a-zemlju :'u Brodanima; oko 1830~' imali su šestero čeljadi II kući, a.li su 'se 'dobro razvijali, te imaju sada četh:i pO'rodice sa petnaestero ljudi. Custić_i; kuĆni i~ je broj 76 iza Kelči6a, zemlJe su imali u Taborištu,i u Dubravi; dobro su se razvijali, te su oko 1830. imali petna~stero če ljadi II kući; sada imaju dvije kuće, 8a sedm.'ero ukućana. Stani~i; stekli su ~ućni, broj 77, 7,9 i 82, bili su .novi n.aseljenici, te su zemlje biii stekli.u Brodanima i uSkaljevici, :a svagdje poD.ešto; oko 1830. 'imali su jedanaestero" sedmer,o' i devetero: čeljadi, održali su se, a· danas imaju dvije porodice sa šestero ukućana. Le~ota;, Lerotići;, kućni broj. im' je 80" te spadaju u' skupinu kasnije nastanjen~,h' paro_pica; ,pripadaju, u one -porodice koje su doseljavale iz sjevernoga dijela Dalmacije; Krajina ih je prihvatila i dala im.je zemlje u Brodanima kod ban9vačkoga puta, i to u dovolj njoj mjeri,a maniu površinu i u Dubravi; tada se u toj 'porodici našlq, trinaest članova, danas ih ima pet' kuća sa šesnaestero čeljadi. Kesedi6i; d'obili su kućno nijesto: iza Lerotića, te će i oni, biti iz·'sjeverno .. ga dijela Dalmacije; zemlje su dobili od Krajin<>u Skaljevici kod Pe· trova groba, ali li manjem opsegu. ~Ta:da_ se u- toj porodid našlo sedam članova, -ka'snije· .-su .se rasuli. Ivići;' doselili su u dvije porodice; te su' stekli kućna mjesta 83' i '84; jedna je ed njih imala oko 1830. trinaestero, a· druga petero čeljadi, zeniljesudohlH u Brodanimac Danas ih ima jedna kuća s.a troje čeljadi. B'ožić'i; imajll ~uć~i broj 85 iza' lviča, zemlju .su dobili u Skaljevici u nešto većem obimu; o·ko 1830. imali su petero čelj"di u ,lolIći, danas ih je sam,o' jedno. JuriliCi; kuć'ni im"je broj 86, te su S~ tu 'naselili kasnije; Krajina im je d.ala zemlju u Skalj'evici u većem obimu, te su se mo'gli holje 'ra~vijati; oko 1830. imali su sedmero ukućana, danas 1-3. Glav-ašević'i; dobili' kućno mjesto' iZa: Jurinaca ',s8 brOJem 87" a zemlju u Skaljevici kod Petrova groba,ali u manjem obimu; oko 1830. bilo ih :je samo' troje čeljadi, te ,su se' uskoro rasuli~ Reštarovići; ku~rii im Je broj "bio 88, 'a po tO-iI( s,e vidi' -d'a ve~ kasniji naseljenici bili; zenilje su dobili II Brodanima i u' Skaljevici~ i to, II većem' broju; isp~va -ih j~"bilo II jed~o~ ·kući :četrnae'ste(l"o čeljadii, a u d~ugoj trideset i dv.oje, li .danas ihima 6-26. Bi~kići; stekli su kućni broj 89, te su spadali u kasnije naseljenike; polja 'su stekli- u Zemun-~cama u- dijelu koji se zva:o' »na brigu« u dovoljnom opsegu; 'čeljadi su: oko 1~30. imali se4mero, 'u novije, vrijeme su se rasuli.

255

Š:~l'oševići,; jm'i;lli su kućni hroj 92"

R'_

t9 pokazuje da su se kasnije tu nas'e-

l~li,.-p,o svoi -prilici iz okoline; _zemlje su imali u Brođanima, ali ne u većem ahirnu; ,okQ 1830. bilo,.ih je osmero u kući,,-u selu ih više nema. Gardijan; kućni im ,je broj bio 93, per č~mu. se vidi. da: su' se tu kasnije naselili; zemlju su imali u Skaljevici u većem obimu.; u -klIČi su ~ko 1,830. imali ,šestero čelja4i, ali 'su se kasnije ,r;asuli.

Suškay.ac; ta por9dica,,,do~eljena iz okoline s~ekla je veće kućno mjesto gdje je ona izgradila dvije kuće, jednu podbrojem 94, a drugu 95. Zemlje ,.su dobili u ,Skaljevici u dovoljnom obimu, prv:a je od njih .oko 1830. imala desetern" a druga devetero čeljadi;" dan;;ts taj rod ima tri pnrodice sa ".osmero' čelj,adi. _ " Sarkići; t-a je porodica stekla dva kučna mjesta i P1'ema tom dvije kuće pod brojem 96; zemle za obradu stekli su u Rubetincima i uSkaljevici il nešto 'većem :ohimu; oko 1830. im,ali su jedanaestero čeljadi, a sada jedanaest kuća sa trideset i šest ukućana. Lončarevići; kućni broj im je 97, ·a otuda se' vidi -da su kasno u to mjesto . doselili; zemlje su im ležale n': Dubravi ll, većem' obimu; oko 1830.' imali su četrnaestero 'čeljadi, i 'spadali sn u jake rodove; danas od:1;e porodice postoje njih trojica. Miloševići; 'imali 'su kućni broj '99" 'a zemlje II ,malom broju: uSkaljevici uPoloju; u<popisuod godine 1833. imali su samo troje čeljadi i brzo su se rasuli. Krnjići; doselili su već kasnije i. stekli s~ kućni broj 102~ a zemlje II Bro~ đanima_ na~ kraj -banovačkoga _puta; dobro su se razvijali, te su oko 1830. imali dvanaestero čeljadi, danas ih ima 4-13. Jankovići; kasnije su doselili, te im kuća ima broj 104" zemlju su- stekli u Skaljevici n Poloju, ali u malom ohimu; oko 1800, imali su u kući , ,š,estero čeIiadi, danas iInaju .dvije, P9rodice_ ,sa četvero čeljadi. Pint~rovi~i; kako su u to s,elo doseIHLkasnije,imajti" kućni ,broj 105; zemlju -su stekli ~,Brođanima, u, dovoljnoj mjeri;_, bili su isprva mala porodica, te su, ol,to 18.30. im'ali samo: četvero ,č'eljadi, danas iJI u selu nema više. Sikirmeštar; dobili su ku~ni broj lOJ, a stekli su zemlju II Brođanima, imali su oko 1830. četvero čeljadi, a sada imaju l ~8. Risojevići; doselili su ,kasnije i stekli su kuću pod brojem 108, a polja u Brođanima prema Banovcim'a; oko la30. imali su u kući ,samo petero 'čeljadi, a nešto ka'snije su se rasuli.' . -. Mehanđići; doselili su se, u to selo nešto k,asnije,_ a -stekli su zemlje u ,Brodanima u Topoli i u Velikoj šumi u većem obimu;bilo ih je oko 1830. godine ukući de.vetnaestero čeljadi, danas ih ima 4-10. Bilići; kako sud~selilikasnije, kuća imnosi broj 112,. a zemlje su bili stekli u Brodanima u Poloju i u Bašči;.bili su isprva mala porodica . od troje čeljadi, a i. danas imaju 2-6. Anglarovići, isprva' ~ndl~rovići; ,bili S1,l" s,tara porodic,a" 'ali su se okućili kasno; zemlja im se nalazila u Kudiljištu,a nije bila velika; oko 1830. imali su' samo šestero čeljadi, a dauas 1-2.

256

SQldići; stekli su kuću sa br'ljem 120, a PGlja u Br'ldanima; d'lselili su iz Sjeverne. ])almacije, a imali su 'tada samo četvero čeljadi; oni su se

rano rasuli. Sladići; doselili iz Dalmacije zajedno sa SoldićiliIa pod konac osamnae~ sto'ga stoljeća; tli su stekli kuću i polja, ova druga II Bašći II vrlo malom obimu; oko 1830. imali su II kući petero čeljadi, danas ih više

nema II selu. Radman; dGselili su iz sjeverne Dalmacije GkG 1780, tu su stekli kuću sa brGjem 122 i zemlju u Tab'lrištu; 'lkG 1880. imali su četrnaester'l če ljadi; oni su se i dalje vI'lo dobro razvijali te danas imaju sedam kućll sa dvadeset i devet čeljadi,. Letica; ta je 'porodica doselila. iz sjeverne Dalmacije II skupu sa drugim d'lseljenicima 'lkG 1780, tu je dGbiJ.a neštG zemlje u dijelu kGji je nGsiG ime Kudiljišće; 'lk'l 1830, bilG ih je samG četver'l, kućni brGj im je bi'l 123, pod konac devetnaestoga stoljeća su se rasuli. Slad'ljevići; dGselili su iz sjeverne Dalmacije GkG 1780. i tada su stekli kuću sa brojem 125, a podosta zemlje. II polju Ivanjeima; imali su oko

1830. šestero čeljadi, r·asuli su se

toku devetnaestoga stoljeća.

Devići;, porijeklom su iz sjeverne Dalmacije, otkuda su doselili oko 1780. Tada su stekli kućn'l mjest'l p'ld brGjem 126, ap'llja u Skaljavici; imali .su 'lk'l 1830. sedmerG čeljadi, ali su se kasnije rasuli. Jurići; dGselili su iz sjeverne Dalmacije GkG 1780. i tu su u selu stekli kuću PGd br'ljem 127, a PGlje u SkalJavici u jačem Gbimu; u gGdini

1833. imali su sedmerG čeljadi, a sada ih je 12-49. imaju kuću sa brGjem 129 kGju su bili stekli kada su 'lk'l gGdine 1780. bili dGselili iz sjeverne Dalmacije; tada su 'lni nabavili i zemlju u hataru koji se zove Hašća; oko godine.IB30. imali su petero čeljadi, a danas ih je. u. tri. kuće dvanaestero. Pavičići; dGsel.ili su 'lkG gGdine 1780. ili iz sjeverne Dalmacije ili, št'l je vjerojatnije, iz Like, te im .je stečena kuća dobila broj 130. a nešto su zemlje nabavili u Bari; imali~ su'lkG 1830. sam'l dvoje čeljadi i ubrzG su se rasuli. Ratkovići; doselili su oko 1780. iz Like možda sa spomenutim Pavičići~ ma; stekli su kuću PGd brGjem 131 i neštG. zemlje u ZI'lkucu;Gk'l 1830. bilo im je II kući samo troje čeljadi, a poslije su se rasuli.

Kunići;

Iz ovoga popisa vidi se da ,se II NimCima od početka devetnaestoga bila nalazila 7l graničarska p'lrGdica. Od njih su se sil'lm prilika neke razvijale bolje, neke osrednje, a neke i -slabo, a održalo -ih se svega 41. Taj p'lpis na·činjen je u vrijeme kada su se još bile 'ldržavale zadruge, i tu se može utvrditi, da ih se većina bila sastojala od dvije,do tri porodice. Velikih sa dvadeset i više čJanova 'bilo je devet, a sa više od trideset bila je samG jedna (Reštar'lvići). Danas Gd svih tih p'lrGdica ima sa nešto više kuća samo njih deset. One i čine jezgru stanovništva 'na tome' tlu. SelG je, dakak'l, rasl'l i dGselj-avanjem, ali su ga uglavnGm činile PGj.edine porodice iz prve okoline. One su nabavljale sebi kuću i nešto zemljei taj su PGsjed Gnda širile kolikG su m'lgle. Veće dGseljavanje u skustGljeća

RAD

257

pu na to tlo izvršeno je 1783. Uredili su ga župnici Vinko Cubelić, Antun Novak i Pavle Napulj, i to onaj prvi iz sela Tijarica II Promini II Dalma~ ciji, a ona druga dva iz susjedne Bosne iz župe Bukova Gora. Veći dio toga doseljena-ga naroda nastanio se već usput II okolini Đa kova i II Podravini, a dvadeset porodica od njih stiglo je do Vinkovaca gdje ih je prihvatila Krajina i odredila im je mjesto za naseljenje u Nim· cima. Ona im je pomogla sagraditi svojom građom kuće i opskrbila ih je dovoljnom hranom do prve žetve. Krajina je zapravo ođabr·ala iz te seobe trideset i tri porodice od kojih je dvadeset i dvije nastanila tu II Nimcima. To su Ba~ovići (došli su II jednoj porodici, a danas ih ima jedna kuća); Biškići (naselili su se II dvije porodice, ·a rasuli su se II drugoj poli 19. st.); Bobani (nastanili su se tu II jednoj porodici, a samrli su u drugoj poli 19. st.) ; Bugarin (bila ih je jedna porodica, a izumrli su u drugoj poli 19. st.); Ćurići (došli su u dvije porodice, a danas ih ima osam kuća, te tako čine jedan od Jačih rodova u tom selu); Devići su došli na to tlo u jednoj porodici, a izumrli su u drugoj poli 19. st.); Jurići (su u doseljenju na to zemljište bili jaki jednu porodicu, a do danas su razvili dvije); Ku· nići (su se tu nastanili u dvije porodice, a toliko ih i danas ima); Letice fdolšlisu u jednoj 'porodici, a izumrli 'su u drugoj poli 19. st.); Lerote (na to tlo su do~li u dvije porodice, a održali su se neko vrijeme i u 19 st. te su onda izumrli); Meržići (su u doseljenju bili jaki jednu porodicu, a rasuli su 'se oko 1880.); ·P,,"kovići (d ..šli su u jednoj 'p{Jrod1ci, a samrIi su u drugoj poli 19. st.); Novaki (bili su članovi onoga roda iz kojega je bio potekao župnik toga prezimena koji je doveo te naseljenike u Slavoniju, danas jedna kuć-a); Radmani (doselili su u dvije porodice, a razvili su, začudo, desetak porodica te spadaju u najjače rodove u selu); Ratkovići (u doseljenju bili su jaki jednu porodicu, a izumrli su s kraja 19. st.); Sladojevići (u Nimce su došli u dvije porodice a izumrli su pod kraj 19. st.); Soldići (u seobi u Nimce je došla jedna porodica koja je samria u drugoj poli 19. st.); Vrdoljak (došav.ši u jednoj porodici razamrli su se već u drugoj poli 19. st.); Tomičići (u seobi su sudjelovali s jednom porodicom koja je izumrla pod kraj 19. st.); Vrgoči (došli su u jednoj porodici, odavde su u drugoj poli 19. st. u jednoj grani preselili u Vinkovce, a iz nje potječe sveučilišni profesor u Zagrebu); Zadrijevci (doselili su u dvije porodice i imaju tu u selu jednu kuću, a preselili su i II Orolić gdje ih danas ima). I ti doseljenici izumrli su kao starinci poslije nekoliko koljena potomaka. Mnogo im je naškodila, svakako, ona, teška gospodarska kriza, koja je bila nadošla osamdesetih godina devetnaestoga stoljeća. U to krizno vrijeme i malo poslije nastalo je novo nastanjivanje II Nimcima. U njemu su sudjelovali ili doseljenici iz prve i daljnje okoline ili iz daljih krajeva, iz Hrvatske ili Dalm,acije. Ti su doseljenici isprva stanari nadničareći II selu ili su obrtnici. Mnogi su od njih s vremenom stekli kuće i nešto zemlje. Iz bliže su okoline porijeklom: Babaići (l k.), Bla· škovići (2 k.), Batakovići (l k.), Bosančići (l k.), Bo~ići (l k.), Donkovići (l k.), Jankovići (l k.), lozini (l k.), Kovačevići (l k.), Lakići (l k.), Lucići (l k.), Magići (l k.), Markovići (l k.), Matijevići (l k.), Mirkovići (l k.), Mikoičići (l k.), P·apalići (l k.), Peršići (l k.), Stojanovići (l k.), 258

Bačke su Aladinići (2 k.), Bakoši (l k.), Bartoši (l k.), Bartošići (1 k.), Bikići (2 k.), Jakšići (2 k.), Kapušvanac (l k.), Konjevići (l k.), Malogurski (l k.), Pavlovići (l k.), Perice~ (2 k.), Pižići (l k.): Iz zapadnijih su kraje_ Dalmaruj~e i Hrvat.ke: Bare (l k.), Bila:ši"i, Buturci (1 k.),

Džepine (l k.), Janesi (l k.), Jurići (2 k.), Kardumi (l k.), Kasapi (l k.), Kneževići (lk.), Kunovići, Lemići (l k.), Liščevići (2 k.), Marići (3 k.), Pandže (2 k.), Potkolahovići (l k.), Rajkovići (l k. iz Like) .. Starosjedioci i najstariji doseljenici: Belajevići Bilići

Jerkovići

Jurići

Biškići 7 Bošnjak 7, 14 Bolići 12 Božići 5 Bugarin 6 Čekići 9 Čižmedžići 4, 4 Čolakovići 8 Čurići 20 Čustići 15 Devići 7 Drašići 9 Đura·ševići 15. 17 Đurići 9 Đurkovići 27 .

Rajtarovići

Ratkovići

Kalašići

Reštarović.i

Kasagići

Risojevići5

7, 16 7 Krnjići 12 Kunići 5 Lerota 8, 13 Letica 4 Lončarevići 19, 14 Lovretić 25, 21 Lučići 13 Marinkovići

Mato'ševići Mehandići Miloševići Mišetići

6, 8 19 3

Mišići

Grivičići

7 Mučkalovići 10 Orkići 7 Oskomanovitći 10 Pavičići 2 Pa'vlovi6i 6 Petrići 6, 4

Grošići

Pinterovići

Ferkovići

Gabići

13 Gardijan 6 Gluvaševići

3 Gluvakovići 10 6 2 Ivići 13, 5 Jankovići 6

Pi'perkovići

Radman 14

4 8, 18

3 14, 32

Sikirmeštar 4 Sladojević6 Soldić

4 4 Slakić 10 Spaić ll, ll. II Subotić 24 Sarčević 8 Sarkić II Sibalić 17. 16 Simić 6 Stivić 12 SUlŠkavac 10, 9 Teševkić 8 Vorgić 3 Vuković 12 Zvonarević 14 Zderić 8 2ivković II Sladići

1833: 132 kuće. 1031 stanovnik.

NOVAKovel, NOVAK, UIFALU, 1435.

Pod -prvim i trećim od tih imena zapisan je posjed sa selom 'na 'tom tlu· 1435"godine u posjedovanju jednoga od rodova Sentemagoča koji je ina·če imao 'p.ridjevak Alšanski po gradu Alšanu II županjskoj. Posavini.

259

T·aj posjed nalazio se II južno'm dijelu današnjega vinkovačkoga područja pod šumom prema Rokovcima samo se od godine 1700, od prilike ne zove imenom Novakovci nego Novak. Poslije turskoga raspa u općem saseljavanju i to se selo rasulo, a naseljenici otuda nastanili su se u naj~ većem svojem dijelu u Vinkovce, i to II onaj dio koji je stekao novo ime Ervenica. Zemlja II starom Novaku jedna je od najboljih, te je u novije vrijeme vrlo cijenje?a. NOVO SELO

Na tlu današnjega toga sela u vremenu prije Turaka postojala su stara sela Drugovci, Blaževci i Lukavci koja su dočekala tursko gospodstvo te su ga i preživjela. U početku osamnaestoga stoljeća ona su se postupno počela rasipati i skupljati II veću cjelinu. Na. tom zemljištu postojalo je, jamačno.od starine, i selo Pečkovci 8 južne ..strane starim doturskim selima Vrdovu i Hatinu, koja su se isto tako bila održala do turskoga rasula. U to isto vrijeme počela su se na tome zemljištu u većoj mjeri nastanji~ vati i stara sela Nimci, Komletinci i Otok. U tom raseljivanju, nastanjivanju i povećavanju spomenutih pojedinih starih sela počelo je oko 1710. nastajati na tom prostoru novo jedno naselje koje je počelo dobivati ime Novo selo. Njemu su počela natežiti stara sela Blaževci, Drugovci i Lu~ kinci i donekle i ono koje se zvalo Pečkovci. Postupno našli su se u tom novom naselju svi oni sa toga tla koji su tu u blizini im,ali razvijene svoje stanove, sala·še te su ih otuda mogli uspješno obrađivati. Pečkovci su ostali nastanjeni od prilike do godine 1725. gubeći od godine do godine svoje staro stanovni-štvo. Na drugoj strani raslo je novo naselje koje je nastajalo na najboljem tlu toga kraja sigurnom od vodoplavi sa obilno ratarskoga tla. Ipak je najveći dio pečkovačkih porodica toga vremena zabiljež,en u župnim maticama Nimaca i Otoka, te im otuda znamo p.rezimen-a. To su bili: ,Balići, Cvitići, Cvitkov~ći, Jušići, Kobići, Kašljići, Krekmani, Krstići, Matičići, Mialjkovići, Maričići, Mikinci, Pavkovići, Nikolići, BiukHći, a na tom zemljištu hmeđu Komletinaea, Otoka i Pe č kovaca našli su se. pored Blaževaca, Drugovaca i Lukinaoa i Žigići, Galinovići, Tomaševići, Užarevići, Domčevići, Tabakovići, Čaklovići, Crno~ kići, Lucići, Lukići, Sarčevići, Sarkići, Matići, Ivankovići, Rešetarovići, i Čurčinci. Kroz stotinJak godina to se naselje sređivalo, neke su porodice

izumirale, neke su p'reseljavale u druga susjedna sela, i najposlije oko 1830. ono se staložilo. Tada ga je Vojna krajina popisala, i evo toga po· pisa prema stanju iz godine 1833. Krkovići; kućni

broj im je bio 2, imali su tada osmero kućne čeljadi i prema lome osrednji broj zemlje II predjelu Zorjanu u onom dijelu koji se' zove Drtigoy"i; .danas ~a 'porodica stoji u ·razvojnom ,omjeru 4-12. Cvitići; imali su kućni broj 3, i II to vrijeme još dvije razdioničke porodice pod brojeni 16 i 27; ona prva osnovna porodica imala je trinaester~ čeljadi i zemlje razmjerno. mnogo na zemljištu koje se zvalo Šid, i ·to u dijelu· Plaziguzu; druga od njih imala je kućni broj 16, osmero

260

čelj~di, zemlju II predjelu zvanom Bid, i to na zemljištu pod imenom Parlog i Bašča u osrednjoj veličini; ona treća porodica pod tim prezi~ menom imala je 1833. godine četrnaestero čeljadi, a zemlje razmjerno mnogo II Šidu na zemljištu pod imenom Kod križa; danas taj rod stoji u razvojnom omjern,8-47. Cvitkovići; osnovni kućni broj im je 4, a u ta' su vrijeme imali i svoje razdionike u drugoj poli seta pod brojem 20; prva od tih porodica imala je u vrijeme ovoga popisa devetnaestero čeljadi sa razmjerno mnogo zemlje u Sidu u predjelu Kameništu; druga od njih imala je u to vrijeme petnaestero čeljadi, zemlje razmjerno mnogo, i to u Šidu; danas taj rod .stoji u !'azvojnom odnosu 13-67. Kovačevići; ,kuća im je imala broj-S, a zemlje u osrednjem omjeru ležale su im u Šidu, u dijelu koji se zvao Za, vinogradom; isprva s,u se zvali Kovači, a čini se da su uvijek imali samo jednu kuću, a II takvom su stanju i danas 1-8. Božanovići; godine 1730. zabilježeni su pod imenom Božan, a današnje prezime spominje se nešto kasnije; ,godine 1833. bile su ih II tom selu tri porodice" ona osnovna' pod brojem 6, druga pod brojem_ 19 i treća pod brojem 3l.Prv·a od njih imala je spomenute godine sedamnaestero čeljadi i razmjerno veliki posjed u Šidu u Kameništu; ODa druga imala je 1833. već dvadeset i jedno čeljade i mnogo zemlje u Šidu, i to u Ranisavu i Bašči; treća od njih pod brojem 31, posljednjem u selu, imala je u to vrijeme šestero čeljadi, a osrednji dio zemlje u Šidu i u Dubra~ vam'a; oni danas 'imaju razvojni omjer 11-52, te spadaju II najrazvije· nije rodove u' tom selu. Kadići; dobili su prezime za turskoga vladanja što pokazuje da spadaju među starije porodice u selu; godine 1740. bila ih je jedna kuća, a tako su stajali i 1833; te godine bilo ih je u kući petnaestero čeljadi, te su imali prema tome i razmjerno mnogo zemlje, i to u Šidu i Kameništu i u Bašči; imaju danas razvojni omje,r 14, 1, 2. Krekman; u starije vrijeme i K,rekmanovići, godine 1740. bile su ih po~ slije preseljenja iz Pećkovaca dvije kuće, a u krajiškom popisu od 1833. tri, i to pod brojevima 8, 17 i 29;- prva -od njih imala je u to vrijeme osmero čeljadi, a zemlje u Sidu u Kameništu; druga od njih pod brojem 17 imala je ,šestero čeljadi i prema tome i manje zemlje u Zorjanu, i to Za guvnom; treći od njih im,ali su šesnaestero čeljadi, a prema tome i poveći broj zemlje, i to u Šidu; danas taj stari rod ima razmjer 12-46. Terzići; prezime su stekli po obrtu; .već godine 1740. bile su ih dvije porodice, a spominju ih oko 1720. i u Nimcima, ali ne moraju biti istoga porijekla; godine 1833. imali su kućni broj 9 iza Krekmana, a čeljadi u kući šesnaestero, te su prema- tome' imali i veći broj zemlje, i to u Šidu u Bašči; danas stoje 7-17. Nikolići; već godine 1740. bile su ih dvije kuće, a zna se da su za turskoga vladanja bili stanovnici sela Pečkavaca; godine 1740. već su se. nalazili u Novom selu gdje 'im je osnovna kuća nosila broj 10; oni su ubrzo hili stekli još dvije kuće koje su u krajiškom velikom popisu od godine 1833. imale brojeve 18 i 28; u prvoj od tih kuća našlo se te go-

261

dine dvadeset i dvoje čeljadi, a one su imale razmjerno mnogo zemlje, i to II Šidu na zemljištima Za vinogradom i u Dugoj njivi; druga njihova kuća im·ala je II to vrijeme trinaestero čeljadi, poveći broj zemlje u Šidu u Maloj bašči i u Dubravi; ona treća kuća imala je godine 1833. već četrnaestero čeljadi i dovoljno zemlje u Šidu u Dugoj njivi. Niko· lići danas stoje u omjeru 14--79, te su jedna od najjačih porodica u selu. Marciki6i; osniv·ač te porodice zapisan je u luknarskom popisu nimačke župe u godini 1740. u »Marcika Madžar«, ali Inu je žena bila iz sela i hrvatskoga porijekla, te se s vremenom i osnivač te porodice' pohrva~ 1io; već godine 1833. ta je kuća 'Pod brojem 12 imala dvanaestero če ljadi a zemlja joj se u dovoljnom iznosu nahodila u Šidu u kraju' zvanom Parlog; taj rod razmjerno se dobro razvijao, te danas 'ima razvojni omjer 6-29; Marcikića ima tri kuće i u susjednom, Podgrađu, a oni tvrde da su porijeklom od tih u Novom selu. l\iatičići; doselili su u Novo selo iz Pečkovaca, te su već 1740. imali dvije manje porodic~, u nanovo uredenom seJu stekli su kućni broj 13, ·a imali su godine 1833. već desetero čeljadi, ali zemlje II manjem obimu, i to u Šiđu II Kameništu; oni su nešto kasnije osnovali još jednu kuću, i to pod brojem 30, koja je 1833. godine imala sedamnaestero čeljadi, te je i zemlje imala obilno, u Šidu u kraju zvanom Za Guvnom; taj rod ima danas razvoj II omjeru 2-18. Mikinac; kućni broj im je 14, ali imje onaj osnovni bio- 1, no taj je prostor bio potreban Krajini, te su oni bili stekli ovaj kasniji; ovamo su oni preselili iz Pečkovaca i po starom kućnom broju sudeći valjada prvi; iz Pečkovaca njihovi su razdionici preselili i Q Nimce gdje su se rasuli u drugoj poli devetnaestoga stoljeća; tu u Novom selu godine 1833. taj rod imao je II kući petnaestero čeljadi, a prema tome i razmjeran broj, zemlje koja se nahodHa II Šidu na čestici zvanoj' Kod križa; danas Mikinci stoje u omjeru 7-27. Bijuk1ići; st~kli su kućni broj 15, a naselili su se na tome tlu oko 1745; II to vrijeme bilo ih je i ll' susjednim Komletincima. ';raj rod' imao je 1833. sedmero čeljadi i samo nešto ratarske zemlje' jer je imao i svoj obrt što i Samo prezime znači; danas Bijuklići stoje razvojno u omjeru

4--31. To su stari rodovi koji su ovo selo nastanili poslije 1720. godine od prilike, ali su se i održ·ali. Ima, dakako .i takvih koji su se bili na tom tlu naselili, te su neko vrijeme tu živjeli, pa su se rasuli, ili odselili ili izumrli.Takvi su, na primjer" bili: Be'govići, Bošnjaci, Crnokići, Čaklovići, Čur činci, Domčevići, ĐUl'Iinovići, Galinovići, Hrvati, Ivankovići, Pavlići, Rešetarevići, Stojanovići, Šarčevići, Š'arengrađci, Šarkići, Tomaševići i Užarevi,6i. Svi su oni zabilježeni u župnim maticama u Nimcima i Komletineima i donekle u Otoku. OdTža,lo se u tom selu ·k'roz osamnaesto ,stoljeće i dalje do danaos samo trinaest rodova, u ,svojim -kućama i na S:Y()Ijim zemljama II svemu II dva·de-

262

set kuća. Iza toga počelo je useljavanje novih rodova iz drugih krajeva, i to već onih kOli su na to tlo selili u početku devetnaesto~a stoljeća. Do 1833.. uselili su ovi rodovi: BU kućni broj 22 iza Cvitkovića, a imali su II to vrijeme četvero čeljadi, te su prema tome dobili i primjerenu zemlju II Šidu II kraju zvanom Podolak; već su se rasuli, porijeklo,m BU hili iz sjeverne

Perv-ani; stekli

Dalmacije. Žigići; kućni

broj im je 23 iza Pervana, u vrijeme popisa 1833. imali su i prema tome i primjeren broj ratarske zemlje II Sidu na tlu koje se zvalo Za vinogradom; oni danas stoje u omjeru 2-10 . . PaliH; imali su 1833. godine kućni broj 25 iz;' Krekmana, a u to vrijeme devetero čeljadi, zemlja u d<lvoljnom :brojn nalazila im 6e n Šidu; danas' taj rod stoji II razvojnom omjeru 2-5. četrnaestero', čeljadi

To sn sve bili rodovi koje je god'ne 1833. bio našao n tom selu krajiški popis. Za -ovih -stotinu i trideset godina 'po naravi stvari moglo se izvršiti i dalje D'3stanjivanje toga sela kao što se ono izvelo II susjednim mjestima Nimcima, Komletineima i Otoku. Toga je, dakako, i bilo, ali u mnogo manjoj mjeri nego II spomenutim mjestima~ Bit će to uglavnom zbog toga što su II tom selu postojale dugo pojedine_ z.adruge, "a ni ratarske zemlje mje bilo u tolikom obilju kao u navedenim selima. Pored toga selo se nije nalazilo na'glavnoj cesti, nego gotovo ,izvan' puta. 'Koliko se tu i bilo našlo novih .na·seljenika oni su uglavnom iz novijeg vremena. . Evo njihovih prezimena: Adamovići 1':'3, Bertići 1-6, Biber 1-2, Đur kovi"i 1-2, Jakov·ac 1'--9 (Goranin), Janes 1-9 (Goranin), Jankovići 1-4, Kolar 1-7, Krizmanić; 1-2 (iz Hrvatske), Križanovim l-S, Landići 1-2, Lukići 4-21, Mesiri (porijeklom iz Like) l-S, Mijići 1-3, Osvaldi 3-8, iz Gorskog kotara, P.avlići 1-2, Piperkovići 1-2, iz okoline, Purići 1-4 i. Vrbanje, Radmani 1-9 iz Dalmacije, Samardžije 1-4 iz Like, Šarići iz Like 1-2,ŠibaHći 1-3 iz okoline, Šiljerac 1-5,Škavrlj 1-4, Vidakovići 1-3, Zelenko 1-2, Živanovići 1-3, iz okoline. Godine 1729. pohodio je pečuškrbiskup Novo selo u svojem putu po Slavoniji i tu je našao samo 60 stanovnika. Oko 1833. tu ima već 31 kuća sa 326 stanovnika, a 1865. u istom broju domova sa 444 iiitelja. U kriznim godinama od 1880-1900.•agrađeno je 9 kuća, ali se stanovništvo ipalt diglo na 534 za dvadeset ljudi, pokazujući najljepši napredak unimač Itom području. Tada je pod konac krize kao njena posljedica nastupilo dijeljenje zadruga, ·a i slabije razvijanje stanovništva. U selu je II to vrijeme između 1880-1890. zbog diobe starih zadruga sagrađeno 25 novih kuća, ali je stanovništvo zbog slabijega rađanja djece palo na 497 čeljadi na tridesetak manje nego godine 1880. Te posljedice' krize osjećale su se i dalje sve do godine 1900. Za tih deset godina stanovništvo u tome selu nije ·gotovo ništa poraslo. Ono je uznapredovalo tek za deset novih godina iza krize čestim porođaj ima n-arastav,ši za gotovo 300 novih stanovnika. Tada je to selo u razvijanja svoga naselja i žiteljstva postalo u tom kraju najnaprednije, a to je i .dugo ostalo.

263

NUSTAR Selo Nuštar razvilo se iz naselja <što se hilo na·selilo ispod manastira Duha na zemljištu nedaleko visoke obale Vuke. Od manastira je na~ selje dobilo i ime. Od madžarske rjječi monoštor s·a hrvatskim starim naglaskom na drugom slogu postalo je s vremenom ime Nostar i onda poslije Nuštar. U spomenicima do gospodstva Turaka nalazimo samo oblik Monoštar. Čini se, dakle, da je taj oblik bio II upotrebi, barem zvaničnoj, sve do 16. st. D popisu ovoga zemljišta do godine 1702. dolazi samo današnji oblik. On je, prema tome, konačno nastao ako ne prije, za gospodstva Turaka. Man'a.smr sv. Duha prvi put se, koliko znamo, spominje godine 1263. u ome đivanju posjeda Djlaka na potoku Ervenici. No i prije t~. godine izdavane su listine o kupnji i prodaji i kraljevu darivanju na zemlj~-štu, na .kojem 'se kasnije s'pominje taj manastir. Tako je godine 1220. izdana darovn'ca kraljeva o posjedu Vidoru, koji je II to doba ležao 'u najvećoj blizini toga posjeda, ali se manastir u opisu međa ne spominje. Tamo od prilike, gdje je kasnije bio posjed toga manastira, II blizini današnjega sela Cerića, god. 1220. bio je posjed krsionošaca. Njih kasnije ne nalazimo više na tom zemljištu, iako iz kasnijih vremena ima sa njega potankih topografskib opisa. Zbog toga vjerojatno je da je red krstonošaca odstupio to zemljište benediktincima koji su onda poslije na zgodnu mjestu, na visokoj obali Vuke, podigli manastir. Prem·a tome manastir je podignut negdje prije 1263. godine. Za njega je izabrana najviša tačka na desnoj obali Vuke, tamo gdje je ob-ala visoka 100 me· tara, a viša od one na lijevoj strani za jedno 16 metara. Sa zap'adne strane toga položaja leži ušće potoka Ervenice II Vuku, a sa istočne prilično duboka i uska dolina, kroj koju je vodio put preko Vuke prema starom i velikom naselju Pačetinu (Pačenti). Sa lijeve strane ušća Ervenice leži ravilo polje, niže od manastirskoga položaja za jedno deset metara. Na zemljištu uz potok Ervenicu s jedne i s druge strane tlo je visoko, 'ali niže za dva, tri metra od mana-stiJ:'ls,koga. Tako je manastir II glavnom bio viši od svih drugih tačaka u okolini, i on je svojim položajem gospodario nad cijelim zemljištem oko toga dijela Vuke. Kako je manastir izgledao II 13. i 14. stoljeću, ne znamo. Početkom 15. stoljeća, kada je patronatstvo nad manastirom prešlo na Gorjanske, manastir je bio već u ruševnom stanju. Zbog toga je lako doći na mis'ao da 'gradnja manastira II 13. stoljeću nije bila najsolidnija, i da je u njemu moralo biti i drvenih dijelova. Gorjanski su dobili patronatstvo nad njim godine 1419. Tri godine kasnije oni su sagradili novi manastir, od kamena, sa velikim i solidnim opsegom i sa vrlo lijepom crkvom sa dva tornja. I crkva je bila velika, zidana, a bila je posvećena, kao i ona star'a, sv. Duhu. Koliko je ta crkva bila dobro i čvrsto građena, vidi se i otud što je ona pretrajala i 15. i 16. i 17. stoljeće, pa kada su Turci bil,i protjerani i 1702. bila došla komisija za popisivanje sela i naroda, ona je našla tu crkvu još uvijek II dobru i čvrstu stanju, i jedino je kroj na njoj bio pokvaren. Oblik bazilike bio je još dobro očuvan.Vizitator od godine 1729. utvrdio je za nju da je još u ono doba bila najljepša u Slavoniji. Međntim, te godine 1729. crkvu BV.

264

je zadesila čudna sudbina'. Gospodar sela:, 'knez od Cosseau gradeći u selu svoju re:z:idenciju i II njoj kapelu, dao je tu lijepu, staru crkvu porušiti, i od njezinih cigala i drugoga materijala dao je sazidati, novu kapelu. Iz preostale građe knez je tridesetih godina dao sagraditi i u selu parokiJal. DU crkvu sv. Maksimilijana koju je vizitator našao u'eelu- godine 173.8. Na taj je način ne·stalo sasvim stare crkve, a tek neznatni ostaCi ruševina poka.zuju i danas gdje je' postojala. Blizu njezina položaja' već je spome~ nuti knez podigao malu drvenu kapelu. Poslije, na tom je mjestupodig· nuta zidana kapela Sv. Ane. Kada je u novije doba na mjestu crkve sy. Maksimilijana, koju je podigao Cosseau, dizana nova crkva, njoj je na uspomenu stare opatije i crkve (Sv. Duha) dan patron Sv. Duh. Na taj svetac Nuštarci slave 1: god od starine. Popisivač od godine 1702. nije našao pored stare crkve manastir, a ni ruševina njegovih. On samo spominje kako se priča, da je tu postojao i veliki manastir reda sv. Benedikta. Već ,smo navodili naše mišljenje .d'a je manastir ili stradao za vjerskih borbi između katolika i kalvina, koje· su bile žestoke II tom kraju, II prvoj poli 16. stoljeća, ili je počeo propadati od starine za turskoga gospodstva, pa su ga Turci porušili sasvim i nje~ govu su građu upotrijebili za druge svrhe. Staro naselje prije Turaka ležalo, je II polju s lijeve strane Ervenice, na niskom 'tlu, nešto sjeverozapadnije od današnjega polož'aja, od prilike tamo gdje je danas' »crkvište«. Ono je, d'akle, ležalo u nizi ispod manastira, nešto· jugozapadndje ,od· njega, s druge strane potočića Ervenice. U tom naselju ubrzo je sagrađena crkva. Ona se spominje kao parokijaIna u vizitaciji papinskoga legata od godine 1332-1335. On ju je pohodio u svih šest vizitacija, pa i II onoj' II kojoj je vizitirao samo parokije ispod Vuke. Parok je u to doba bio neki Dominik. Crkva je, kako to saznaje. mo iz jedne li~tineizgodine 1427., bila p'osvećena sv. Nikoli. Za Turaka crkva nije više postoj-ala. Ona mora da je hila· u slabom stanju još prije dolaska Turaka, ~a ju je onda vrijeme kasnije sasvim uništilo. Njene ruševine svakako su postojale još dugo jer se inače ne bi u narodu sačuvalo njeno crkvište. Ipak popisivač od godine 1702. nije ništa 'o njoj zapisao u svom opisu Nuštra. . Naselje ispod manastira razvijalo se vrlo lijepo. U njemu 'su obdržavani veliki saj-movi i kupljene 'su carine. Za dva puta, koliko znamo, u njemu su držane i velike žup'lInijske skupštine. Najposlije, u drugoj poli 15. sto· lj~ća to je !laselje proglašeno i trgovištem, (oppidum). Kada je nastala opasnost od provale Turaka, pa kada su zbog nje građeni mnogi 'tvrdi gradovi na 'zgodnim mjestim·a' i utvrđivane znatnije crkve i manastiri, i II tome naselju podignuta je. utvrda. Ona je sagrađena pored manastira na viso·ku zemljištu; čuvaju:ći s jedne strane manastir i crkvu sv. Duha, s druge strane put i prijelaz preko Vuke na Dalj i Osijek. Ta utvrda bit će da nije bila velika i znatnije vrijednosti. Ona se ni ne spominje u velikom ratovanju s Turcima godine 1526. i kasnije, a nigdje nema vijesti, da su Turci postavljali posadu u nju. Popisivač od godine 1702. ni ne zna za nju. Međutim i dana.. se vide pored manastirišta duboki opkopi i bedemi gdje je nekada taj tvrdi grad stajao.

265

Za vrijeme Turaka naselje ispod manastira ostalo je na svom starolIl mjestu. Ono je p~maknuto Sa toga položaja tek poslije tursko'ga raspa, II prvim desecima 18. stoljeća kada je napravljen carski drum odYinko· vaca na Yukovar i Osijek. Uz taj drum podigao je prvo spominjani knez De Cosseau svoju rezidenciju, pa se poslije uz drum razvilo i d,anašnje .. selo. U njemu je podignuta parokija godine 1737., a te se godine počela graditi i nova crkva sv. Maksimilijana koju je vizitator od godine 1738. već našao u· selu. Zanimljivo je da je novi gos,pod·ar· sela De Cosseau svom silom nasto~ jao da selu 'P'romijeni ime u Ivance. Yizitator ",d godine 1739. koji i do· nosi tu vijest, objašnjava to nastojanje tim da' je knez sagradio svoju rezidenciju izvan sela i do nje kapelu, a da je za tu gradnju upotrijebio cigle i kamenje stare crkve sv. Duha na Vuci koju je dao poništiti, pa da taj .svoj čin nekako sakrije, i da ne bude spomena o Nuštru, II kojem je ta lijepa crkv·a postojala, on je zatajao ime Nuštar i uveo novo ime Ivanei. Popisivač od godine 1702. našao je na selu plodnih jutara zemlje 160, ne· plodnih 200, sjenokoša sa voćem nešto više od 85 jutara, vinograda novo~ zasađenih 88 i pol dana kopanja. Šuma je medutim II seoskom hataru tako malo hilo, da se selo jedva drvarilo. Na istoku je graničilo selo Ma· rinci, na jugu E,l'venci, na zapadu Petrovo, sa sjevera Vuka. Popisivač je , godine 1702. našao u selu 32 porodice koje su spomenutu zemlju obrađi· vale. nakako da ona nije predstavljala broj jutara cijeloga nuštarskoga hatara. On je bio, dakako, mn'ogo veći, samo ga to -:malo poro«.lica nije sveg·a u to doba obrađivalo. Kako se ,idi, opseg Nu'Štra bio je za gospodstva T.urakaod prilike ona· kav kako je bio, kad~ je tu bio OSnovan manastir i kako nam ga omeđava listina od godine 1353. gdje su navedene njegove granice. Toliki je opseg nnštar:skoga hatara· naJposlije uglavnom i ·danas. P·rema Marincima, nekada·šnjem posjedu Filinih unuka iz roda Miškolc, ostala je granica uz potočić H'asađ, prema starom selu Ceriću stoji i danas stara granica, je~ dino se 'ona pomjerila prema za'padu donekle. Na zapadu nuštarski hatar obuhvata poslije Turaka i područje nekadašnjih sei. Vojvode, Sv. Mihaj· la, Večerkovaca i Elešovaca. Ta ·su stara sela raseljena za vlade Turaka, i njihovo je područje ležalo pusto, a poslije turskoga r.sula je dodijeljeno Nuštru. Na južnoj strani prije Turaka Monoštarje graničio sa starim po~ sjedom Sv. Ilijom. Na njihovu 8e zemljištu kasnije u 14. ili 15. stoljeću naseljena još sela Bujinei i Zankovci, ·a još kasnije i Ervenci. Poslije oslobođenj. od Turaka prvo je selo dodijeljeno Ostrovu, drugo' dijelom Ostrovu, a dijelom Vinkovcima, a Ervenci dodijeljeni su godine 1716. potpuno Vinkovcima .. Tako je Nuštar od toga vremena dobio opet granicu sa Vinkovcima, kao što je ,godine 1353. im'ao' Mono;~tar sa Sv. Ilijom. Koliki je broj stanovništva bio u Monoštru prije gospodstva Turaka, da~ nas je tešk-o reći. SV31kako je bio veći no u d'rugim -okolnim s~lima osim Vukova, j~r je postao 'i .grad. N(l za ratovanja s Turcima i poslije za njihova gospodstva taj je broj pao jer je posljednje godine turskoga vladanja II Nuštru bilo samo 30 k'lllĆa stanovniJštva. Oni su !s-vi bili H'rvati i katolici. (v. Starine, XXX 168). Popise stanovništva u Nuštru poslije turskoga

266

raspa ·osim župnih matica II Vukovaru, Vinkovcima i Nuštru imama još iz godine 1708-1710., kada je popisano stanovništvo Makareva vlastelin· stva i anda iz godine 1736. ka,da je 'p'opisana naselje na,lkamarni'm dobrima. Onaj prvi popis iz godine 1709_1710. predstavlja svakako najstarije naselje. Ov,aj drugi 'danasi i naseljenike iz druge i treće desetine 18. sta~ ljeća. I jedan i drugi popis daje nam stanovništvo koje je početkom 18. staljeća akućena i imalo :svoje zemlje. :lupne matice dat ,će 'nam i Ona stanovništvo koje je prvih godina taga stoljeća bilo sama stanarsko.. Popisivač od godine 1702. našao je u selu 32 porodice. Po popisu od godine 1709-1710. bili su u selu ovi rodovi: Agičići;bilo ih je i u Lovasu, 1736. 3 kuće, danas stoje u razvojnom odnosu 5-17; Aparci, doselili iz sela Apara II Bačkoj po svoj prilici iz šokačkoga naselja; n,ema ih već II pO'pisll od gadine 1736., a ni Ika'snije II župnim maticama; Bačvani, bile su ih te godine 2 kulie, ali ih nema godine 1736.. a nema ih ni kasnije pod tim ime:nom, došli su ili iz .šakačkoga ili bunjevačkog naselja; Balići, bilo ih je mnogo II okolini, godine 1736. l kuća, kasnije su se rasuli; današnji Balići došli su II selo iz Bogdanovaca; Ceričani, došli iz susjednog sela Cerića,koji je posljednjih godina 17. stoljeća u velikom ratovanju bio raseljen, nije ih bilo 1736. a ni .kasnijih godina; Čaići; 1709. 2 kuće, 1710. 4, a 1736. 2,selili su odavde i u Vukovar; po župnim maticama vidi se da su u 18. stoljeću bili vrlo mnogabrajni i uz Saniće i Sarčeviće najjači u selu, izumrli su; Čurčijini, dobili su ime po obrtu, nije ih bilo 1736. ni kasnijih godina, barem ne pad tim prezimenom; Daljci, doselili iz Dalja, nema ih <ll pareznom p,a'pisu O'kućenog sta'noVln~,štva od godine 1755., ali dolaze u župnim maticama, kasnije već su se rasuli; Gradi!štanci, doselili iz Gradišta, nije ih bilo godine 1736. u popisu, ·a ni kasnije u žup. nim maticama; Hrvati, došli odnekud iz Hrvatske, 1736. i kasnije nije ih bila u selu; Ilinica, udovica, kasnije je nije bilo u'popisima; Jankovići~ bili su i 1736. ali su se kasnije istračili; Liskovci~ doselili i'z raseljenoga sela Leslwvc-a što je ležalo pored Bosuta izmedu Vinkovaca.i Ivankova, dvije kuće; godine 1736. bile su ih već 4 kuće, kasnije su se istračiIi; Lovakovići, bilo ih je u Nimcima i Vukovaru, 1736. 2 kuće, rasuli su se kasnije; Lovrenčevići, nahode se i u Vukavaru i II Tovarniku 1736., u kasnijim maticama nije ih -bilo; ,Markovići, bilo ih je mnogo u okolini, u popisu okućanih od 1736. nije ih bilo, ali dolaze u kasnijim župnim ma· ticama, rasuli su se kasnije; Maroševići, -bilo ih je dosta po okolini, godine 1736. 1 kuća, danas 12-32 spadaju u jače rodove u selu; Pandurovići, dobili ime po službi 1736., l1wća, danas 8-37, jedan.u od '.iačih rodova u selu; Pokršćanski, prevedeni na katolićanstvo ili sa islama ili kalvinstva, kako je na ovom zemljištu poslije Turaka dosta slučajeva hilo, i otud·a im ime, 173-6. l kuća, danas 1-9; Prekodravci, doselili su iz Baranje iz 'šo~ kačkoga naselja, pa otuda' im i ime, u popisu oku ćenih i' II kasnijim maticama nije ih bilo; Pristojkovići, dobili ·ime po riječi pristojak, koja .ie označavala naseljenika na vlastelinskom. zemljištu neke pos'ebne vrste, toga prezimena bilo je i inače po komornim selima~ 1736. l kuća, a danas ih u selu nema;Slipčevići, dobili ime 'po nadimku, 1736. l kuća, kasnije su se rasuli; Šarčevići, bilo ih je po okolini, godine 1736. 2 kuće, danas .267

15-66, te su razmjerno vrlo jaki; Šarići, bilo ih je i II Vinkovcima i II Privlaci, 1736. 1 kuća, danas 15-66, spadaju u najjače rodove u selu; Vidak (ovići) nema ih u popisu okućenih godine 1736. ali dolaze u ka· snijim maticama, razamrli su se; Vinko(vići), 1736. 1 kuća, kasnije su se rasuli; Vučkovići, doselili po' svoj prilici iz Pos'avine, ~gdje ih je dosta bilo, u popisu okućenih već ih nije bilo, a ni u kasnijim maticama; Vuletići, po imenu sudeći došli su po svoj prilici iz bačkoga bunjevačkoga naselja, nije ih bilo u popisu {}kućel1lih, a ni u kasnijim maticama; Živkovići, nalazi ih se dosta po okolini, godine 1736. 2 kuće, danas 5-15. Prema to· me godine 1709-1710., za vrijeme Makareva vlastelinstva u Nuštru bilo je 28 rodova sa 34 kuće. Od njih danas postoji 11 selu 9 rodova sa 86 kuća. Do godine 1736. doselili su u selo i

okućili

se ovi rodovi:

Đožići, u popisu je zapisan Božo, ·a ovo su njegovi potomci, koji dolaze II kasnijim maticama; danas stoje u_ razmjeru 1-7; Brnatovići, bilo ih, je u početku 18. stoljeća i II Vinkovcima i Otoku, pa su on i ovi po svoj prilici iz Vinkovaca; .kasnije su se istraćili; Ivetići, početkom 18. sto~ ljeća bilo ih je II SvinJarevcima, -Berku, a docnije i II Ceriću, ovdje su' se razamrIi; Krnjini, dobili ime po nadimku, nema ih više II selu; Kutuzovići, doselili iz Bosne, kada i oni u Posavini, 1736. bile su ih II selu već 3 kuće, ali su se kasnije rasuli; Madžarevići, doselili iz madžarskog naselja, godine 1736. bile su ih 2 porodice, ali su izumrle; Mihaljkovići, bilo ih je početkom 18. stoljeć·a u Andrijaševcima, Pečkovcima iNimcima, 1736. l kuća, danas 3-12; Sotinci, doselili iz susjednoga sela .sotina, 1736. 1- kuća, kasnije su se razamrIi.

Do godine 1736. došlo je u selo još osam rodova, koji su se ubrzo okuOd njih su se do danas održala samo dva .koji sad·a imaju razmjer 1-7 i 3-12. Nešto su kasnije doselili ovi rodovi: Bačkovići, po imenu sudeći iz Bačke, nije ih bilo u drugim okolnim selima, rasuli su se; Bošnjaci, odnekud iz Bosne, izumrli su; Brdaševići, dobili ime po obrtu, rasuli su se; Burijani, iz slovačkoga naselj·a II Madžarskoj, istračili su se; Birovljevići, iz Bačke, izumrli su; Božanovići, iz susjednih sela, gdje ih je bilo, izumrli su; Čolakovići, iz jednoga od susjednih sela, gdje ih je bilo, rasuli su se; Čordašići, ili su iz susjednih sela,_·gdje ih je bilo, ili su dobili ime po službi, rasuli su se; Ćukovići, ne nalazimo ih po okolnim selima samo u Vinkovcima postoji rod Šundovi, koji im·aju nadimak Ćukovi, ovi II Nuštru nestali su.iz sela; Ćunići, bilo ih je početkom 18. stoljeća u Vinkovcima, Ceriću, Otoku i Djeletoveima" izumrli SU; Dodžići, bilo ih je u Ivankovu, kamo su doselili iz Hrvatske pa to će biti i s ovima II Nuštru; Dugovratovići, dobili ime· po nadimku, nema ih više u selu; Filići, bilo ih. je II Privlaci, Berku i još nekim istočnijim selima, rasuli su se; Grgutovići, ne nahodimo ih po drugim okolnim selim'a, i ovdje su se rasuli; Hajduci, dobili ime po službi u narodnoj vojsci, selili su u Svinjarevce i- odande opet II Nuštar; već su se rasuli; Ivančići bilo ih je II okolini samo u Cerni,. razumrli su se; Ivankovci doselili iz susjednoga Ivankova, danas stoje u razmjeru 2-11, 2-6, 1-4. Kneževići, bilo ih je dosta po ćili.

268

okolini, ·a možda su d,obili i ime po službi u selu, izumrli su'; Kolarevići, dobili ime po ohrtu; Kovačevići, dobili ime po obrtu; KotarIići, došli su sredinom 18. stoljeća iz Kotara 'u Sjevernoj Dalmaciji, danas 1-3; Kranjci, došli odnekud iz Kranjske ili sa njene međe, nema ih više u selu; Laaarevići, dobili ime po obrtu ili su došli iz Vukovara, gdje ih je početkom 18. stoljeća bilo, rasuli su se; Landići, bilo ib je u početku 18. stoljeća i u Marincima, Djeletovcima i R.etkovcima, rasuli su se; Lovrići, došli su iz kojega od susjednib sela, gdje ih je bilo, danas 1-9,1-4; Lukići, bilo ih je mnogo II okolini, danas 4-15, spadaju II jače :rodove u selu; Ludići, došli iz bunjevačkoga bačkog naselja, nema ih više u selu; Markovčani, došli iz rase.ljenoga sela Markovaca blizu Jankovaca, izumrli Eill; Markutovići, bilo ih je u početku 18. stoljeća II Tovarniku i u Nimcima, ovdje su _se rasuli; Matičići, u početku 18. stoljeća živjeli su i II Otoku, izumrli su; Mogoševići, došli su iz Hačke iz madžarskog naselja, izumrli SU; Miholčevići, bilo ih je početkom 18. stoljeća i U Vinkovcima'i Tordincima, možda su dobili svoje ime po selu Mikoli ili Mikolciina, starom gradu Mikoli, koji je tu u blizini ležao, ako je tako, onda se taj stari građ, kasnije selo, održao i pod Turcima, izumrli su; Novako'vići, nalazimo ih u početku 18. stoljeća u' Vinkovcima i Cerni, izumrli SU; Pavići, bilo ih je u okolini mnogo, od ovih II Nuštru jedni su odselili ti Vinkovce, danas ih više nema u selu; Perići, u početku 18: stoljeća nalazimo ih u Slakovcima, rasuli su se; Retkovci, došli su, ako ne ravno iz Retkovaca, ono iz Tordinaca ili Antina, gdje ih je početkom 18. stoljeća bilo, danas ih nema u selu; Semberci, došli iz katoličkih sela u.Semberiji, dijelu Bosne istočno od Brčkog,a ,izumrli SU; Somborci~ došli iz bunjevačkog naselja u Somboru, iZllmrli su; Stankovići, došli iz kojega od susjednih sela, Otoka, Jankovaca, Ilače i drugib, gdje ih je bilo, danas 1-5; Šokci, doseIiI iz šokačkoga bačkoga nase)ja~ nema' ih više u selu; ,Štivići, bilo ih je mnogo po okolnim selima, rasuli su se; Simići, mnogo po okolini, danas 2 kuće; Vidinovići, bilo ih je II Tordincima, od-akle su i oni došli, rasul su se; iVnkovci, došli iz Vinkovaca~ istračili su se; Vorge, dobili ime po obrtu, istračili su se; Žebrtovci, došli iz starog raseljenog sela Žebrtovaca, koje je ležalo u oko~ Iiui, rasuli su se. Tih stanara i kasnijih došljaka bilo je 46 rodov·a, ali oni su većim dijelom ili izumrli, ili su na drug~ način ,nestali iz sela. Od njih svih održalo se u selu samo 10 rodQ.va sa' 29 kuća. Kasnije, U 18. stoljeću naročito za vrijeme krize i poslije nje, u selo je doselilo nizmjerno ,dosta novoga naroda, ali je. seljenje vršeno 'uglavp.om iz susjednih sela, osobito iz Antina i Tordinaea, u kojima "EIU životne prilike bile iste kao u Nuštru. Manje je došljaka došlo iz d·aljih krajeva" pa u· to vrijeme iz Dalmacije i nema d.ošljaka, a iz Like vrlo malo. Iz susjednih sela došli su: Andrićevići, iz' Antina, već su se rasuli.; Antinci l kuća iz Antina, Babunovići, l kuća iz 'Privlake, Barići l kuća, Balići l kuća' iz Bogdanovaea, Benčevići 2 kuće iz Antina, Bertići l kuća iz Antina, Cerauc.i,'· 3 kuće preko Oerića 'iz Cerne, Damjanovići l kuća iz Antina, Durašinovići l kuća iz Svinj-arevaca, Galovići 5 kU'ća iz Svinja-

269

revaca, Garvanovići l kuća iz Svinjarevaca, Gorjanei 1 kuĆa iz Svinjarevaca, Gubanovići l kuća iz Svinjarev'aca, Jugovići l kuća iz Svinjarevaca, Ižakovići l kuća iz Antina, Komendići 2 kuće iz 'Bogdanovaea, Matančevići l kuća iz Cerića, Majstorovići 2-21, 4 kuće, Petkići l kuća iz Vinkov'aca, danas 1-6, Skokići l kuća iz Cerića, Topalovići l kuća, Tordinci l kuća iz Tordinaea, Zetovići l kuća. Iz Bačke su došli što iz bunjevačkoga i šokačkoga što iz slovačkoga na· selja ovi; Anetići l kuća, Balažići l kuća, Beretići l kuća iz Sombora, Bijukovići l kuća, Greci l kuća, Kozanići l kuća, Kramaček 2 kuće, Kubiček 2 kuće, Modrići l kuća, Parmanei l kuća, Tadići l kuća iz Sonte. Iz Hrvatske došli su: Flanjei l kuća od Slunja, Jurkovići l kuća iz Li· ke, Matekovići 3 kuće, Mojslavei l ku'ća, Obajdini, l kuća od Slunja, Pendelići l kuća iz Like, Superi l kuća iz Like, Tomljenovići l kuća iz Like. Od tih doseljenika već su se rasuli ili izumiranjem 'ili odseljavanjem: Andričevići i Antinei (oboje iz Antina), Bubanovići (iz Privlake), Babići (iz Bogdanovaea), Barići (iz okoline), Benčevići (iz Antina u dvije poro· dice), Bertići (iz Antina), Ceranci (u tri porodice iz Cerne), Đurašinovići, Galovići, pet porodica, Gorijanci, Jagodini (ta četiri roda iz Svinjarevaca), Ižakovići (iz Antina)" Matančevići (iz Cerića), a otud'a iSkokići, Topalovići, Tordinci (iz Tordinaea) i Ivetovići (iz okoline). Od tih kasnijih doseljenika postoje u Nuštru još ovi rodovi; Damjano. viči 1-3, Gavranovići l-ll, Gruba'Dovići 1-2, Komendići 1-3, M'ajstorovići 2-21, Petikići 1-6. Iz drugih strana, osobito iz Bačke, u Nuštru su se naselili i već su se rasuli: Anetići, 'Balažići, Beretići, Bijukovići, Kozarići, Kramaček, Modrići (iz Like) i Tadići. Iz te skupine j<>š postoje Greci 1-4, Kubiček 1-6, Parmanac 1-3. Iz Hrvatske su bili doselili: Flanjak od Slunja, Jurkovići iz Like, Mojslavac iz Moslavine, Obajdin od Slunja, Pendelići od Brinja, Superović i Tomljenović. Te .su se sve porodice već rasule. Izmedu njih i danas postoje u tom selu Matekovići u ovom razmjeru 3-4. Velike promjene u nuštarskom naselju nastale su uglavnom od godine 1945. Tada je ukinnt veliki posjed nuštarskoga grofa, iz Nuštra su tada odselili mno· gi namještenici toga velikog~ imanja, a to su selo bile -već napustile i mnoge porodice koje su se osjećale Nijemcima, a prilike z'a rad našlo se tu u obilju. To je bio va-žan razlog da su u to mjesto na te mnoge sigurne i stalne zarade' nagrnuli mnogi novi naseljenici kojima se pružila prilika da se nađu sigurna nastamba i povoljan i stalan rad. Već ujesen 1944. počeli su kretati iz Hrvatske veći brojevi naseljenika u vinkovačku oko;. linu, gdje su ostali bez stanovniiitva Najdorf i Jarmina i velikim dijelom i Cerić, a donekle i Nuštar jer su i otuda otišli Nijemci u nekom broju. Pored spomenuta tri sela tom prilikom je nešto novih naseljenika naravnim putem stekao i Nuštar, ali je to selo nove stanovnike privuklo u nekoj mjeri i zbog slabijega razvitka staroga stanovništva i zbog staroga velikoga grofovskoga posjeda koji je sada trebao nove ruke za iz· dašnu obradu ..

270

U popisu od godine 1950. hili su se u Nuštru našli: Andohok 1..,10 Bajželj 1-2 Balaž l-S Balažak 1-3 Bahić 1-2 i 1-4 Ban 1-8 Barac --4 Batez 1-3 Batinić 1-4, 1-6,1-4, 1-2, 1Baum 1-3 Bekavac 1-4 Bela 1-2 Belatić 1-4 Bencek 1-2 Benceva 1-4, 1-6 Belić 1-2 Bereš 1-2 Berezgaj 1-3 Blink 1-8 Bola l-S Bolić 1-4, 1-6 Bogičević 1-2 Borić 1-8 Borinić 1Bošnjak 1-8 Božić 1~7

Brčić 1-9 Brdar 1-3 Breški 1-6 Ceranac 6-12, 2_ Ciglar l-S Cindrić 1-2 Cupec 1-7, l-S Cvetanović 1-8 Cvetinić 1-7 Cvok 1-3 Ćuže 1-4

Cuto 1-2 Damjanović

1-3 Daud,žera 1-4 Daže 1-4 Donko 1-2 Došen 1-9 Dugandžija 1-6 Dujić l-S, 1-4 Đurković 1-6 Fahivodić 1Fehar 1-3 Feiz 1-8 Fekar 1-7 Fernhah 1-8, 1-6, 1-3, l-l, l-l Firi 1-4 Futić 1-3 Galović 2-4 Galetić 1-6 Galzina 1-3, l-S Galović 2-4 Gašparac 1-3 Gavranović 1-11 Gartner 1-6 Gerher 1-2 Gohica 1-2 Godina 1-,.3 Gorić 1-3 Gotal l-l Grac 2-4 Gree 1-4, 1-2 Gregorić 1-3 Grgetić 1-6 Gruh.nović 1-2 Gubina 2-8, l-S Haneko l-S Hanzl1-5 Hi'a 1-2

Hodak i-S Holik l-S Horvatić l-l . Hovol1-5 Hujak 1-4 Ivankovac 4..,11, 2-6 Ivanović l-S Ivković 1-6 Ižaković 3-15 Jakovljević 1-2 Jakšić 1-4 ,anković 1-2 Janjić l-S Jemrić 1-4 Jukić 1-7 Jurčić 1-2 Jurić 1-4 Jurec 1-5 Kalajica 1-8 Kalman 1-3 Kantar -2 Karahogdam -2 Keler 1-2 Kiš 1-2 Kličković 1-4 Knaus 1-3 Kokez 1-10 Kolar 1_2, 1-8 Komendić 1-3 Končevski 1-6 Kopašić 1-2 Korač 1-3 Kordić 1-3 Kos.lec 1-4 KotarIić l-S Kovač 1-3,.1-5 Kovačević 1-4 Kovar l-S

271

Kovarek 1-6

Mihaljković

Kovačević 1-4 Kozmar 1-6

Miličić

Kozmarek 1~6 Kožuhovski 1-3 Kratofil l-l, 2-7 Kr.maček 1-8 Kruhoberec -16 Kuhiček 1-6 Kurtović 1-7 Kuruc l-S Kupreša 1-6 Leko 1-8 Lemajić 1-2 Lerner 1-3 Levandić 1-8 Lović 1-10 Lovrić 1-4, 1-9 Lulić 1-8 Lukić 4-15, 1-7 Madarić 1-3 Malenica 1-9 Majstorović 15, 2-7 Malešić 1-3 Mali 1-4 Malenica 1-9 Margetić 1-3 Majstorović 15, 2-7, 1-6 Marošević 9-22, 1-8, 1-,1Maslov 1-6 Mateković 1-4, l-S M·atijašević 1-4 Matuzović l-S Mecaković 1~6, 1-4 Međugorac 1'-2 Malenic~ 1-9 Mateković l-S, 1-4 272

1-6 1-3

Milinković

l-S, 1-2 Mojko l-S Nad 1-4, 1-7 Obajdin 1-7 Obrst 1-3 Oršić 1-2 Osvald 1~2 Paljež 1-3

Pandurović

Ružić

1-6 1-7 S.vić 1-10 Selinger 1-2 Sirovica 1-8 Sitaš 2-7 Snapak 1Solarević 1-3 Soldić 1-3 Soner 1-3 Srednjoselić 1-7 Stanić 1Stanković l-S Stojanović 1-5 Struhar 1--8 Subašić 1-4 Surep 1-4 Šarčević 4-18, 4-12, 3-13,2-17,1-13, 2-7, 1--8, 1-9, 1-4, 1-4, 1--8 Šarić 11-32, 3-13, 2-10, 3-9, 1-4 Šat 1-4 Ševbedžija 1-4 Šestan 1-6 Šimić 1-4 Šimunić l-S Šimunović 1-7 Škrabo 1-4 Šmit l-S Špoljarić 1-2 Šterk 1-4 Štorga 1-3 Šuća 1-3 Šujica 1-4 Švager 1-2 Švajcer 1-2 Tarbuk 1-2 Šušnjić

1-4

2-8, 1-6,

2-9, l-S, 1-3, 1-2 Parmanac 1-3

Pend elić 1-4 Penić 1-9 Perjić 1-4 Petikić 1-6 Pezić 1-6 Piljež 2-7 Plavšić l-S Pokšćanski 2-9 Poljak l-l Predojević 1-4 Prekodrav·ac 1-2 Prle 1-4 Prpić 1-4 Prusac 1-7 Putnik 1-3 Radujković 1-3 Raguž 1-3 Rauher 1-3 Rešetar 1-2 Robić 1-4 Rok 1-2 Rossi 1-3 Rubić 6-20, 2-8, 1-4 Rudnički l-S Rođo 1-3 Runjajić 1-3

Teklo l-S Tetković 1-2 Tkalac 1-2, 1-8 Tokić 1.,.6 Tomašić 1-3 Tot l-S Tropšek 1-7 Turčin l.. .:. . Uhajdin l-l Ugarković 1-7 Ulaković 1-5

Uvalić

1-3 Uzelac 1'-Varga 1-6 V.rlec 2-6 Ven 1-2 Vestermajer 1-2 Vid.ković 1Vl.ketić 1-5 Vrahelj l-S Vrdolja 1-7 Vukojević 1-8

Vukovarac 1--4 Vukušić. 1-'2 Zdunić 1-2 Zgurić 1-3 Zlatunja 1-2 :{;ivić 1-2 :{;ivković 4-10, l-S :{;oldin 1-7 :{;ugić 1-8 :{;upanić 1-9 :{;uteković 1-2

Medu ovim porodicama iz Like ih ima dvadesetak, iz Dalmacije petnaestak, iz Zagorja isto toliko, a osta:li su II velikom broju iz Sl,avonije i Bosne. I Srha tu ima petnaestak porodica. doseljenih poslije 1945. OROLIK

selo nalazi se s lijeve strane potoka Bosuta sjeveroz.ap.adno od

Đeletovaca. U ~otur8kQ vrijeme nije zabiljeieno, aU je pod Turcima ono

bilo nastanjeno, a stanovnici su mu bili hrvatski starosjedioci istoga porijekla kao i ·~ni II susjednim Đeletovcima, Berku i Slakovcima, po govoru Ikavci i .stare akcentuacije. U početku 18. stoljeća zapisani .su na tom tlu kao stanovnici hrvatski starosjedioci, Benići, Bilit!i, Buntići, eri.. pići, ,Đakovići, Đuranići~ Đurđevići, Gajčevići, Hrvatići, Jakobovići, Jur~

jevići, Kov-ačevići, Lukačevići, MišU:rovi~i, Stanići, Stan.čevići, Starčevići,

Stipčevići, Svinjarevići, Š'arčevići, Telarovići; Tomaševici i Vodeničare vići. Od tih rodova· postoje dan.s jedino Kovačevići i Šarčevići (2-8).

Ostali su izumirali ili su se rasipali seljenjem II druga mjesta, te je to selo gubilo postepeno svoje stanovništvo. Tada je Vojna krajina došla do odluke da na dobru zemlju na tom' tlu dovede i novo stanovništvo iz Ličke, Otočke i Ogulinske ·krajine koje je uvijek hilu pripr.vnona seohu na dobro ratarska tlo. Ti novi na_seljenici bili su u Oroliku uglavnom Srbi, a među njim'a našao se' s'amo pokoji Hrvat. -Svi oni, a isto i ono starije hrv.tskostanovnlštvo, p.opisani.u.~dine 1833. u kraji.kompopi8u koji će se tu dalje donijeti. Te godine našlo se u Omliku II svemu 78l<uća. SeoskouTatno. područje hilo je razd'jeljeno na dva dijela: na Seget i na Dubravu, -a ti dijelovi bili su opet podijeljeni na Bašču, Gajić" Guvno, Karaševo, P.njik i Parlog. Po novoj podjeli ·n.šli su se II novom ,popisu od godine 1833. ovi na· seljenici: R.šići; imali se petero čeljadi i osrednji hroj zemlje u Bašči; hili su do· vedeni iz ,Like, a već su se rasuli, kucni broj im je -bio u selu prvi; bili

suSrhi. 18

RAD

273

Pavkovići;

bili su -starosjedioci u okolini sa 'kućni'm brojem drugim u _se~ lu, imali su jed'anaestero ,čeljadi -sa malim p,osjedom; već su se razam'l~li. Veliki; imali su kućni broj 3, ukućana samo troje, malo zemlje uPanjiku, a bili su na tom zemljištu starinei; već su _se rasuli. D~brići;dovedeni .u iz Uke iz srpsko'ga na.elja, imali su 1833 .• esteTo čeljadi, a zemlje u većem broju; dauas stoje II razvojnom omjeru ,4-15; kućni broj bio im je peti. . U dowčići; imali. ISU kućni broj 6, a u to -vrijeme samo ·četvero čelja,di, aH im je posjed bio osrednji; u selu su spadali među starije stanovništvo; već su izumrli; po porijeklu bili su Hrvati. Trbuk; porijeklom su iz srpskoga ličkoga naselja, imali su kućni broj 10, a II to vrijeme desetero čelj-adi, a posjed malen; održali su se do danas u omjeru ~1O. Telarovići; kućni broj im je bio 12, a 1833. imali su desetero čeljadi, i poveći posjed; izumrli su u toku devetnaestoga 'stoljeća; u selti su bili starinei. Đurđevići; imali su kućni broj 15, a 1833. osmero čeljadi, ali im je posjed bio malen, rasuli su se rano. Kova,čevići; kućni broj im je bio 17, spomenute godine imali sU' sedmero čeljadi, ·a porijeklom su bili Srbi; danas imaju razmjer 4-13. Kukulja; imali su kućni broj 18, godine 1833. imali su šestero čeljadi i osrednji posjed, a u selu su bili doseljeni Srbi iz Like; -danas im je razvojni omjer 3-9. Tomići;· kućni broj -im je bio 20, a te' su godine imali' samo četvero čeljadi i 'zemlje malo; rasuli su se rano,'a po porijeklu hili su hrvatski st'a-ro~ sjedioci. . Bartolovići; kuća im je u to vrijeme i~ala stari' broj 21" u nj~j je bilo šestero čeljadi sa osrednjim p~sjedom; danas imaju omjer 4--22, hrvat ski 'su starinci. Markovići;, hili su II selu starosjedioci hrvatski sa kućnim broj~m 22; godine ,1833, imali.su osmero čeljadi i mali posjed; rano su se rasuli. Kopčalići; bili su u selu srpski doseljenici, i to isprva zan-atlije sa malo zemlje;· kućni broj bio im je 23; održali su se" te, imaju razmjer 3-9. Jovanovići; doselili-su iz istočne· okoline i stekli su kućni broj 26, u vrijeme ovoga popisa imali su 'če'tvero čeljadi, ali malen posjed; danas II srp:skom stano-vniš,';:v,u u -tom' ,selu im~ju ra(l;mjer 1-6. Predojevići; s'pad'aju u srpsko stanovništvo; doseljeno iz. Like a imali su kućni broj 27; godine 1833. imali su devetero čeljadi i osrednji posjed; oni su se rasuli. Crnkovići; imali su kućni broj 28, a porijeklom su bili brvatski doseljenici iz Like; II vrijeme ovoga popisa imali su u kući osmero č'eljadi i osrednji posjed; već su se rasuli. Dragojevići; kuć'ni broj im je bio:, 32, a potjecali su iz srpskoga stanovni-štva; godine 1833, imali su u kući osmero čeljadi i osrednji broj zemlje; danas oni stoje u razvojnom omjeru 2-6. . w

274

Bošnjak; toga prezimena su u tom sel.u dvije poro~iee, jedna hrvatska,. a jedna s,rpska"ona prva doselila je oko 1710, a bila je dos·ada razvila .tri kuće, spomenuta, srpska iz novijega je vremena. J aIikovići; toga prezimena ima u: tom selu i hrvatskih i srpskih poro.dica, samo su one prve, tu starinačke" a one srpske doselile su ili iz Bačke ili Srijema,; ona hrvatska stara imala je 1833.: šestero ,čeljadi, i razmjer.. no malo posjeda. Isajlovići; stekli su kućni broj 39, i sudeći po prezimenu bili su porijek. loin iz susjednoga srpskoga stanovništv,a. II Srijemu ili II Bačk9j; .n.-vri.. jeme ovoga popisa imali su šestero čeljadi ,i osrednji' posjed+ kasnije . 8U, se rasu~i. .. Brezhradica, a to prezime govore i II obliku Br,e?::brodiea; doveden -je taj srpski rod iz Like i kuće je ,bio ~tekao već ,među kasnijim .naseljenici.. ma, prvu pod brojem,43, a onda pod 48, 74 i 76, te je Mv", od njih 1833. imala petero čeljadi, druga osmero, treća šestero, a - ~etvrta -sed.. mero; ,svi su' oni,imali ,osrednje posjed~; danas oni stoje u- razvojnom omjeru 10-26. Devići; bili su dovedeni kao Srbi iz Like, stekli su kućni hroj 44 ,iza Brezhradica i osr,ednji posjed, i u vrijeme ovoga popisa imali,Bu šestero čeljadi, kasnije su se ve,ć ,.rasuli. Ostojići; porijeklom su Srbi iz Like; stekli su kućni broj 46 i osrednji posjed; oko 1830. imali su .sedmero čeljadi, a d",n.as stoje u :omjeru 3-13. Gaćeša; ,dovedeni su kao Srbi izLike i u tom selu s~eklisu kućni broj 47, oko 1830. imali 8:u samo petero, ',č,eljadi, ,3 pr{,:m'a, t(,tme i ,san:J.o' 'malo po .. sjeda; već su Se rasuli. ' , Strbac; taj srpski rod bio je doveden iz Like te je stekao kućni broj 52 i 64; u vrij~me ovoga popisa imao je: samo'- četvero i dvoje ,čeljadi, te je bio dobio i mali p,osjed;, već se rasuo. Košutići;. dobili su kućni broj .54 pored drugih ličkih Srba, oko 1830. ima· li su sedmero' :.čeljadi i ,-poveći posjed, kasnije su se ra'suli. Vukovići; bili su starinei na tom 'tlu, i imali su oko 1830.. osmero čeljadi Sa malo zemlje; kas'niJe' su sEr-rasuli .. Govedari; kasnije Govedarovići, starosjedioci, su na tome_ tlu, oko 1830. imali' su desetero čeljadi i -osrednji' posjed;- održali su 'sei do 'd'anas, a imaju omjer 3-1l. Solak; taj srpski rod porijeklom je iz Srijema ili iz Bačke, a doselio je nešto ka-snije, te je i stekao kasniji kućni broj S7; održali su se_ u tom selu i imaju razvojni omjer ~9'. Rendulići; porijeklom su od. Ogulina od stariuačkoga hrvatskoga roda.ko· ji je mnogo. raseHea bio dao. našim istočnijim ~rajevima; o_ko 1~30. imali su Š,e8tero čeljadi i osrednji. posj~d, kasnije, Sll se ra8uli, stari nji.. hov kućni broj bio je 59. ' , Nikolići;imali. su kućne brojeve 60 i 61, u prvom od njib ~ko Hi30. še· stero, a u dr~gom troje' čeljadi" a prema tome i posjed os'rednji, i ma'.. li~ već .su se ~·a8:uli. .' . __. , .

275

Omrčanin; ta porodica doselila je na ovo tlo oko 1830. iz sjevernoga dijela Dalmacije zajedno- Ba onima toga prezimena II selu Podgrađu; tu

ih se nastanila porodica s·a osmero čeljadi, a stekli su oveći posjed; kasnije su se rasuli. Jarčev; pod tim' prezimenom nastanila -se srp·ska- porodica iz Like koja je oko 1830. imala kućni broj 66 i osrednji posjed; ona se već rasula. Opačići; porijeklom su Srbi iz Like, stekli su kućni broj 68, a imali su oko 1830. šestero čeljadi,posjed im je bio osrednji; već su u tom selu

samrli. Sučevići;

naselili su se II lom selu kao Srbi iz Like, te su hili stekli kućni broj 67; godine 1833. porodica im je imala samo dvoje čeljadi i prema tome samo malo posjeda; već su 'se rasuli. Lakići; doselili su kao .srbi iz Like, a im·ali su II vrijeme 'ovoga popisa samo četvero ,čeljadi i osrednji posjed, već su se istra čili, kućni broj im . je bio 68. Relići; porijeklom su iz Like iz srpskoga stanovništva, a oko 1833. imali su četvero čeljadi, ali malo zemlje; rasuli su se rano, imali sU' kućni broj 72. Petkov-ići; nastanili su se kao Srbi iz Like n' porodici sa devet članova, te im je Krajina odredila razmjeran posjed; u selu ih više nema, a imali su kućni broj 72. Rašeta; doselili su iz.Like kao Srbi, te su dobili kućni broj 73, godine 1833. imali su samo troje ,čeljadi, u tome selu više ih nema. Macura; porijeklom' su iz Like iz, srpskoga stanovništva, a u tom,s'u selu oko' 1833. imali šestero čeljadi i manji posjed; danas imaju razmjer 3-13. Prema tome godine 1833. našlo se u Oroliku hrvatskih stanovnika uglavnom starina čkih 98, a srpskih u najvećem dijelu doseljenih iz Like 161. Oni prvi 'govorUi su ikavski i stari akcenat, a ti drugi imali su jekavski govor i novu akcentuaciju. Od Hrvata postoje danas još 7 tih stao rih porodica sa 76 članova, a od onih srpskih njih 8 .sa 92 člana. Kako se vid.i II tom selu mnoge su se porodice hile rasule i hrvatske, a pogotovu srpske. Kasnije, osobito II kriznim godinama, kako su se rasipale stare porodice tako su useljavale i one nove, isprva više hrvatske, a ,nešto kasnije one srpske. Te druge naglo su porasle u kriznim godinama oko 18801900,a onda i poslije njih kada se na tom dobrom ratarskom tlu bile nuđene mnoge zemlje i kuće na prodaju. Kao kupci bili su se tada javili mnogi Srbi iz susjednoga Srijema, a osobito iz bliže Bačke koji su tu u Oroliku uspijevali jeftino kupiti veći broj posjeda. Od hrvatskih porodica održali su se do današnjega vremena: Aladići l, Andrešići 6, Asađanin 3, 3, 5, Bartolovići 7, 4, 5, 6, Biber, Bojići l, Bošnjak 3, Bošnjakovići 5, Brkići l, Cvitanovići 6, Čičevački 5, Čupići . 5, 7, 4, 2, Dolići, Dumići 4, Forst 3, Gašparac 5, Gradići 5, Goveđarovići ll, Hamsinger 2, Hrsto 6, Jagrići 2, Jakovljevići 5, Jankovići 9, 4, Jurekovići 5, Jurkovici ,5, Krkovići '5, Kukići 10, Lovrići 4, Lučanin 4, 8, 4,

276

Ma,čvanin 1, Oluji~i

2; 3, ,5" Marijanovici 3, 'ir, 6, ,M"artići 6, Miočinovići 9, Nikići 2, 2, MiheIčići 1,1, Pajvančići 2" Perja 4" Perići 6, :Pinter, 4, Rajter 3, Rogići 2, Rudinovići 6, Ružek 14, 3, Sobolski 6, Spabija 3,. Šarčevići3, 3, Šmit 7, Štefel 3, Tomaševići3,.Totovići 7, Vorgići 8, Vadek 4, Zorići 4, Žigići L Od srpskih starih i mnogobrojnih novijih i osobito novih porodica po&toje u ~om selu ove ,porodice:,.Ajdukovići 1, Anojčići 1,,3, ,Babovići 6, Bačići l, Baćanovići 4, 4, Bandakov 6, Blagojevići,. Bjelići 7, 7, Bošnjak 2, Božakovići 6, Božičko 3, Božići 4,1, Brezbrodica l, 2,1\, l, 18, Ča vara 5, Čavići 7, 4, 10, Čovići ,6, Dimitrovići 2, Dobrići l, 2, .3,6, Doroški 4, Dragići 4; Drobnjak l, Dragojevići 6, Dugalići 4, Đermanovići 10, Đor đevići 4, Gaća, Ganjin 2, Građanski 2, Đidara 8, Jankovići 3, 2, ~vano'vići 4, Ja~kovići 3, 2, Jerkovići 4, Jorgovići 2, Jovančevići 2, Jovanovići 6, Kelebuda 3, Klajići 7, 3, Kojići 3, Kopčalići 8i 2, Kovačevići 5, 4, 2, 2, Kukulji 2, 3,·4, Kusulja 2, Laketići 2, Ljubičići 2, Macura 5, Mijatovići 3, Milovanovići 6, Miličevići5, Milinkovići, Mišica 4, Miljkovići 5, Nedelikovićj 2, Narandžići 3, Nežići 4,Nonkovići 7, Ninići 4, Ostojići 10, 3,-Pajići 2; Panići 2" Pa,vići 6,. PavloviH 12, Petrovići 2, 4, 5,' Plavšić~ 6'" Popovići 3, Praskići 4, Pribičevići 5, 4, 5, Radojevići 6, Rašula 6, Ribarov 2, Savići l, Slavakovići l, 7, Stankovići l; Stupkin 5, Svilokos. l, Šijači"i 2, Tešići 3, Tomaševići3, Trbuk 10, Vila ll, Vlajinići6, Vujići 9, Zlatojevići 5, Zlatovići 1,Žarkovići 6. . U Oroliku se poslije kriznih teških godina našlo i tridesetak njemačkih porodica. ećina njih bila se 1944.. odlučila. za preseljenje u Njema~\<u, .a njih nekoliko bilo se po. svoj priliCi ženjenjem pohrvatilo. .i Qstali su: na svojoj zemlji u tom selu.

OTOK Se~o Otok nalazi se )uzno od Vinkovaca zapadno od Komletina~a ~a ravnu plodnu· tlu. Papin legat pohodio je to 8elo izmedu godine 1333. i 1335. tri puta i dobio je u toj rimokatoličkoj župi 08rednju svotu. U daljem razvitku to veliko. selo Bteklo je trgovački značaj koji je održalo, razvijajući se Bve više, Bve do dola8ka Turaka. Iz gradokmetskoga p()ložaja bili BU taj posjed Btekli Alšanski, a kada su oni godine 1437. biHizurilrIi, dobili BU ga Talovci. Kasnije sn mu Be mijenjali pOBjednici jer je bio vrlo unosan. Na tom velikom pOBjedu našlo Be 1476. jako8tanovništvo štokavskoga ikavskoga govora koje je pored Bamoga glavnoga naBelja Otoka držalo i sedamdeset i -šest područnih sela. Ona su spomenute godine 'zoapisana ovim redom: Godinovci, Skorotinci, Vrdovo, Cetv-rtišće, Kemetinci, Križev Sad, Hlapotinci, Hatino, Cerjanci, Mi1išinci, Brdo, Rožinci, Mostac, Borivojevci" Dobroševci, Vitkovci, Kletinci,. Milkovci, Brankovci, Grdovci, Virovci, . Merjenovci" Strahi,ninci, Kppčenovac" Radenovac, SeHnei, Žagrovci, .. Jakobovei, G.radi1nci, Ma:rko.vci,, Svinji Grm, Vid.oševci, Ozdanovci, . Mitroševci, Crita, Reškovac, Dimitrovac, Slobodnjaci, Živačine i Halmoš.' 1

Cruinki MagyarorszBg tOl'tenelmi foldrazja a Hunjadiak 'koriban II, 278.

277

·To su, dakako, bila -na'8~lja "pojedinih ra:dova 'u većem ili u manjem skupu, već prema' svojem razvitku. Tako je' to pilo i u vrijeme prije Tu~ raka, a isto', tako i za njihova 'vladanja. "Za toga--vremena ·glavno je -bilo ono naselje oko crkve~ a 'iu su se bili okupili i obrtnici i, trgovci. -Za tur~ skoga vremena to se stanje bilo produžilo i bilo je trajalo sve do turskoga raspa. Oko 1700. počelo je saseljavanje toga staroga stanovništva oko puta' od Vinkovaca na Savu koji se bio utvrdio nešto južnije od staroga sela i njegovih područnih.elaca. To raseljavanje teklo je polagano i za".šena je uglavnom oko 1720. Od toga vremena napušten je stari Otok i počeo. se razvijati novi koji će' se i ovdje" opisati. Na otočkom starom području nije hila ~d 13. do 16 .. stoljeća izgradena nijedna tvr,đava ni većega ni m·anjega obujma~ ~e je Otok bio samo trgo~ vište s razmjerno velikim pO'dručjem na' kojem su se -nalazile :velike prostrane šume i pbilne oranice i,livade. Ipak se na tom zemljištu -sačuvalo do danas u mjesnom na'zivlju ime Gradina.' Taj naziv svaikak'O upućuje na to da se tu ~ starijem doturskom- vremenu nahodilo neko utvrđenje "koje je hilo podignuto prije turskoga dolaska, te su je hili osnovali Hrvati prije Sveze s Madžarima za vrem'ena 'svoga ž'upskoga' uređenJa, a možda je- bilo nastalo i prije' za vladanja kojega naroda prije doseljenja Hrvata. Stari Otok bio je izgrađen nešto zapadnije od današnjega na nešto višem polo,· ž'aju, a na to upućuje i mjesni naziv »Staio'selo«~-Seljenje sa'toga tla trajalo je više 'vreme'na, te je i novi Otok nastajao u vremenskim' razmacima. Napu"Štanje toga- starQga' položaja izazv'ala j,e svakako želja da se stanov;' ništvo skupi bliže novo'me putu koji 'se bio izgradio u. istočnije'm dijelu.

U dotursko vrijeme postojale su na tlu današnjega Otoka dvije župne crkve: jedna u z·apadnom dijelu u 'st,arom naselju, a druga u selu Dimi~ trovcima bliže Bosutn sv. Dimitrija. Nije daleko' bila otuda ni crkva u Cetvrtištn. U novom Otoku selj~ni su ubrzo izgrf,1.dili svoju crk~u, ali, dakako, od d~vene grade. Gotovo sva stara sela, koja su. sačinjavala stad Otok, o~r~ala su se; i kroz eijelo šes:naesto stoljeće~: ,ali' su se onda II se~ damnaestom počela :-udr,uživati s drugim većima ili bolje položenim·a. U osaQ1nae,stp stoljeće ,prešli su II samostalnom: sk~pu jedino: Ozdanovci, . Gradinei, ,Strajinci, Vitkovci, .Atino i Vr~lovo. _Ona ,su' s~ onda, II početku osamnaestoga E!toljeć'a'poB;tepeno .stala sas-eljayati""u Otok, u' kojem su se najposlije Uzguhila. Tako. je onda na.stao novi, veliki Otok. Od tih sela razmjerno su -bili jaki Ozdanovci iz kojih se raselice nahode 'll početku osamn-aest,og·a ,stoljeća u d-eset sela, a u Otoku II -nekoliko porodica. Prva četiri s~la nalazila su se u blizini novoga Otoka, a osobito Gradi:nci i Vit ·kovci,- te 'su dva selapost.~'la ,i-u1ic,c;'toga ~ov??a. mlest~~ S d.l"lige istočne strane prem'a -Koml~tinciriia-' V rd'civo', je, dalo naziv' to~e' ~ijelu Otoka, a isto taJ,to -i Atino. Tim drugim imenom: d'anas se zove u ~omletincima onaj zapadni dio' što -leži prema Otoku. Raseljenika iz' 'Vrdova pod nazivom Vrdolija, Vrdovac, V rdovski nahodimo u početku osamnaestoga stoljeća po hližnjoj okolini pa i u samom Vukovaru.

ta:

278

Postoji popis porodica uglavnom uzadrpž'enih, II tome selu koje su postojale kroz cijelo osamnaesto stoljeće, a od kojih se velik dio i danas nahodi na tome tlu. Ovdje će se one navesti redo'm po starim kućnim brojevima, jer II razvitku naselja i oni mnogo zna,če. ' Bošnjaković; kućni broj l, danas 10 porodica sa 26 članova, novi brojevi 99 i 103. Subašići; kućni broj 2, 8, 9, sudeći, po prezimenu postojali su u selu i pod Turcima, te 8pa~aju u uajstarije stanovnike II samom tom selu;, danas imaju 12 porodica, il samo 24 člana, te se vidi da imaju vrlo, malo potomaka. Čolakovići, kućni !>roj 3, 252, 325, 515, imaju' prezime izvedeno od turske riječi čolak koja znači s·akate ruke; stara zadruga dugo im, se održala, te su s,e njeni članovi .tek u t;t'o.vij~. ,vrijeme izdijeli1i i. oSRovali četiri nove kuc,e. Benakovići, kućni broj 4, porijeklom po svoj prilici ,iz Županje gdje je toga prezimena mnogo.'-Razamrli su se,već odavna. Blaškovići, kućni broj 5, kasno su.se podijelili i osnovali, su kuću pod brojem 126, a docnije još dvije. Marijanovići; kućni broj 6, nisu se jače razvijali i rano su se rasuli. Ivanovići, 'kucni broj 7, razvili su kasnije pet porodica, ali sa 'malo djece, te stoje pred razamrcem . .sokčevići, valjda doseljenik, sudeci po prezimenu, iz' kraja, ito s1.l d'riali Turci 'koji su to ime za Hrvate katolike na svojem tlu bili stvorili u značenju nižega društvenoga položaja,; kućni broj 10, 52,54, 215, 232, 311, 312, 388, 536, 477, 480, 784, 510. U tih triRaest kuća oni imaju 47 članov-a; Subašići; njihov je kućni broj bio i ll, a to pokazuje jasno da su u samom mjestu Otoku bili jedni od najstarijih stanovnika. Kati<'ići; kućni broj bio im je 12, tik do Subaiića, ali su se rano razI!'mrli. ' PavloviH; kućni broj bio im je 13:, oni su se rano ra~uli. Grgići; imali su rano dvije kuće sa brojevima 14 i 15. u početku novoga sela; kasnije su se nekoliko puta ,dij,elili, te su im kuće, ll(~!;ile brojeve 228, 318, 339, 340, 347, spadaju među prve stanovnike novoga Otoka poslije turskoga raspao Danas imaju 14 kuća sa oko sedamdesetero čeljadi. . Stivičevići; kućni im je broj 16, a otuda se vidi da su bili jedni od prvih naseljenika ,u novom Otoku. Kasnije kućni brojevi su im 18, 49, 59, 448, 478, 677, 757, 781, 789,591, 791. Sada imaju 13 kuća sa 57članO,va". Kako se .vidi, spadaju u sna~nije i naprednije rodov~. ' ,Raduliči; ·imali su' kuĆni broj 17" ~li ,BU rano izumrli. Kovačići; kućni ini je broj bio 19, još uvijek jedan od onih prvih u novom Otoku. IZ toga temelja izišlo je s vremenom dvadesetak razdionika, ali

Bošnjak; kućni

,279

su im diobe vršene kasnije kada se selo već bilo razvilo. D,anas imaju 13 kuća i 54 člana, ali im je već nekoliko' rodova izumrlo, te su im kuće došle u tuđe ruke. Balići; kućni broj im je bio 20, kako se vidi još uvijek na početku novoga Otoka. Dugo im je trajala stara zadruga, a dijeliti su se počeli tek u novije vrijeme. Danas imaju 19 kuća, ali sa malo čeljadi, u svemu 53 člana.

Nikolići; imali su staru zadružnu kuću pored Balić:a ,p'od brojem 21, na početku novoga Otoka. Kasnije su se počeli dijeliti, ali su im se neke kuće rastraćile, te danas imaju samo četiri kuće sa 18 čeljadi~ Vidovići; stari im je kućni broj 27, ali su stekli i staru kuću pod brojem 22. U· svojem razvitku oni, su razvili još nekoliko kuća,. te ih danas ima-

ju 5 sa 18 čeljadi. Sotinci; porijeklom su iz sela 'Sotina,' iz kojega: 'su' bili pobje'gli za ratovanja oko 1688-1691. U novom Otoku dobili su kućno mjesto među pr, vim naseljenicima pod brojem 23. Kasnije su se dijelili iz osnovne kuće, te danas imaju 6 kuća sa šesnaestero ,čeljadi. Tuoakovići; prezime toga roda pokazuje d,a im je osnivač, t~cajući se od sela do sela, naišao na naselje na tom položaju i osnovao je tu svoje kuće i porodicu između Vidovića i Balića,"pod brojem 26. Razvili su s vremenom veći broj kuća kojih sada imaju 24 sa sedamdesetero č.e ljadi. Gorjanei; sudeći po to~e imenu bili su porijeklom iz staroga sela pored . Virova koje 'Se zvalo Gorica, a koje se nalazilo u blizini Otoka., Moglo se, dakako, dogoditi da su ti naseljenici bili došli iz sela Gorjana kod Đakov·a. Njihov kućni broj bio je 28, a pokazuje da su se rano nastanili u novom Otoku. Kasno su se počeli dijeliti, ali ih dan~s ima samo tri kuće sa sedmero čeljadi. Ivanetići; kućni im je broj 30, te spadaju među prve naselj~nik~ II novom Otoku. Iz osnovne kuće kasno., su se počeli dijeliti, ali se nisu jače razvijali. Danas imaju 'na šest kiića samo devetnaestero čeljadi. Vukovarci; imali su kućni broj 32, a taj pokazuje da su u Otok 'doselili rano u osamnaestom stoljeću. Ipak 'su bili jedni od onih koji su osnivali novi Otok. Galovići; osnovni im je kućni htoj 34~ te spadaju među prve osnivače novoga Otoka. Rano su se počeli dijeliti, ali je ono' glavno bilo vršeno ipak kasnije, a hilo je i mnogo jače. Danas taj rod 'Ima osam kuća sa oko 26 članova, uglavnom u onom kasnije izgrađivanom. Ozd'anovac; osnovni im je kućni broj bio 35, ali je pod tim prezimenom mogla u tom naselju biti još koja druga' poroclica. Sama ta riječ ozna& čuje stanovnika koji je bio porijeklom iz staroga sela Ozdanovaca koje je prije Turaka ležalo u 'P"dručju ot"čkom. Sve te ,po,rodicetoga prezi. mena ne moraju biti rod. Oko 1800. zabilježeno ih je pet porodica svakako donekle različnoga porijekla: Danas će ih. biti 23 kuće sa oko 70 čeljadi, kako se vidi sa vrlo malo potomaka.. 280

Lagančići; kućni

broj im' je bio 40, a' nalazio se gotovo II sredini novoga Otoka. Kasnije su 'se počeli 'dijeliti, ali '~u razvili. sedam kuća u kojima sad·a imaju tridesetak članova. Bukvići; kućni broj im je,41, a do te osnovne,'kuće bili 'su rano izgradili još jednu koja je imala broj 42. U kasnijem dijeljenju razvili su još tri kuće, i to O,ne s brojevima 196, 224 i 300. Danas ih ima samo jedna kuća sa tri člana. Dežmići; osnovni kućni hroj im je, 44, ,te su ,se nalazili u središtu, novoga Otoka. Kasnije su se ,p,oeeli dijeliti, te su razvili još četiri kuće, ali su danas pali II pet kuća samo na deset članova. ' Markovići;.kućni broj im, je 45 gotovo u sr~dini novoga Otoka.'Počeli su ..ee di~eliti kasnije, ali su razvil.i marnje 'Po-rodice. Danas imaju šest ku.ća, ali sa malo čeljadi. Šarčevići; osnovni im je broj .50, gotovo usred sela. Kasno su se počeli dijeliti, ali su tada osnovali šest novih kuć~, te sada imaju u svemu dv·adeset i pet čeljadi. Pejičevići; stari su rod kojemu je osnovna kuća ležala u sredini novoga Otoka. Počeli su se iz osnovne kuće dijeliti kasno te im ti domovi 'nose visoke kućne brojeve. Nisu razvili veći broj potomstva kojega na jeda nae!'t kuća imaju samo ne&to. , Kovačevići;, kućni o'snovni-, broj im je 55, kako se vidi' u sredini novog'a Otoka. Nisn se. jače razvijali te su imali samo tri kuće u kojima i~aju šestero 'članova. Pejići i Peići, stari kućni broj im je 56, kako.se vidi' u novom Otoku. Nisu uspjeli da se jače razviju, iako su stara porodica na tome tlu. Mitrovići; (prije i Mitrovi), kućni broj im je 57. Razvili' su dosad samo nekoliko. porodica, ali 'danas imaju samo porodicu od dva člana. Dobošići; kućni je broj te porodice 58. Nisu se jače razvili imajući najviše tri k1.1,će. Danas im je živ (možda) samo jedan član. Pandžići; kućni im,je broj 60, razvili, su s vremenom, pogotovu nešto kasnije, četir; kuće koje imaju dvanaestero čeljadi. 'U selu su .otkad se počeo izgrađivatI novi Otok. Petrinovići;' iniaju kućni oSDovni b~oj 6~, ,te sp-adaju u središnje otočko naselje. Glavno' im je dijeljenje izvršeno' 'kasnije' II toku devetnaestoga stoljeća. Danas ih ima u Otoku osam kuć'a sa 37 članova. Sikirica; kućni im je broj 63, ali su 'pored ioga temelja &agra4ene i kuće pod brojem 67 i 69. Kasnije je toprezime promijenjeno u Sikira. Ta se porodica 'u kasnijim godinama nekoliko. puta dijelila te je u njoj nastalo sed~m novih kuća,~ Pod ttriJ. drugim imenom ima sad,a pet kuća sa jedanaestero čeljadi. Lukinac; taj rod ima stari osnovni kućni broj 66, ali se rano razdijelio i sagradio je nove kuće pod brojevima 68. i 71. Nešto dalje istočno otuda postojalo' je II vrijeme prije Turaka i za njihova gospodstva selo Lukiuci koje je u dotur.ko vrijeme bilo pripadalo posjedu biletinačkom sa sjedištem na tlu izmedu Nimaca i Komletinaea. Oko 1700. to se selo I,'asturilo i preselilo u okolna veća. J edan dio tih raseljenika naselio se M

281

i tu u Otoku gdje su kućno mjesto bili stekli već u 'drugoj poli naselja. Dijelili su se već l l ' drugol poli osamnaestoga stoljeća, te su već -oko 1830. imali desetak svojih· razdioničkih kuća sa dosta ljudi. Sada ih ima trinaest kuća, ali &amo, sa četrdeset i troje .čeljadi. Matijevići; imali su kućni- broj 70 iza Lukinaca II kasnijem dijelu novoga Otoka, a' tu su bili razvili i novi broj 72., U kasnijim godinama oni su se rasuli. Abjanići; osnovni kućni brojevi II novom Otoku'bili su im 73-i 74 između M·atijevića i Antolovića. Prezime im je bilo načinjeno od ličnoga kalen~ darskoga tuđega imena Rabijan koje naš svijet izgovara, da:nas obično u' liku Fabijan. Dugo se nisu dijelili, ·8 danas su osnovali kasnije najprije jednu, '3 onda još tri kuće., Danas imaju- saino -pet kuća i 'dvanaestero čeljadi. Antolovići; 'kućni- im je hroj hio 75-, te im je osnovna sta'ra kuća' stajala iza' Ahjanića. U svojem razvitku hili su razvili još tri kuće, a d'anas ih imaju dvije sa sedmero čeljadi. S,ajtovići;' osnovna im ie kuća II Novom Oto'ku nosila broj 79, izmedu Galovića i Lu'kinaca. Pl~ezime im je' tudega porijekla koje t:;U po svoj prilici bili od Turaka primili naši muslimani i donijeli na- ovo tlo. U novom Otoku oni su s vremenom bili razvili, osobito kasnije, još šest . kuća. Da'nas ih imaju pet sa dvadesetičetvero čelJadi. Cupići; kućni 'osnovni hroj im je 81, a tarpokazuje da su još pripadali ranijim _naseljenicima. Prezime im je dovoljno, često među Hrvatima na tome' tlu., Bili 8U razvili četiri kuće od kojih s-ada imaju dvije sa sedmero čeljadi. Filipovići; imali su osnovnu kuću između Sikirice i Crnkovića pod brojem 83; nisu sc mnog~ jače razvijali te imaju sada .samo dvij~ .kuće, i to sa četv;ero čeljadi. Crnkovići; osnovne su' im kliće i~ale ,brojeve- 84 i 8,6 između Filipovića i Ilijevića, i to u osnovnom dijelu novoga Otoka. Dijelili su 'se tri puta, te su tom prilikom bili načinili još pet kuća. Danas ih_ ima deset kuća sa četrdesetak čeljadi, te predstavljaju rod koji se još dobro razvija. Ilijevići; ,imaju osnovni kućni broj ,85, prema tome. II da'ljem dijelu novog·. Otok •. U kasnijem. razvitku bili su osnovali još tri kuće o.dkojih danas postoje čet~ri sa osamnaestero čeljadi. S9kalići; kućni osnovni broj 'bio im je 87, a nova im je kućanosila novi broj 89. Ta druga kuća bil. je ostala bez djece,.te je u nju 1830. uzadruž~n neki Colić iz susjedne Paorije. Oni su s vremenom biIi razvili još tri kuće pod brojevima 387, 423, 647, ali se kasnije nisu uspjeli bolje razviti ,te danas imaju 'samo jednu kuću sa 'četvero čeljadi. Šuvi'ći; izgra-dili su dvije ·o-snovne )kuće uz SokaHće pod brojevima 90 i 92. Prezime im je nastalo prema turskoj -riječi koja označuje ,čovjeka što r·adi ljevački. Oni su se isprva i u daljem toku dobro razvijali i imali su devet kuća, a onda su počeli iZ1Jmirati. Danas ih ima samo tri kuće sa sedmero čeljadi. 282

Lovrekoviči; osnovni kućni broj im je 93, II ,redu ,pored Su:Vića, između Šuvi6a i Matišića. 'U osamnaestom i' devetnaestom stoljeću nisu se jače

razvijali, ali su kasnije postigli

četiri kuće,

te ih danas, ima šesnaestero

čeljadi.

Matičići;' na svojem tem~lju ~~i su o~~ah izgradili' četiri' osnovne kuće sa kućnim ,brojevima 94, 95, ,96' i 97, 'a 'onda,' 'su ih kasnije osnovali 'još trinaest. Sada ih oni imaju jedanaest sa trideset i troje čeljadi. 'Još prije ova dva posljednja naraštaja oni su bili u selu jedan od jačih 1'0' dova. . . Lombarovići; stari im je osnovni kućni broj bio 98, te Su jamačno porijeklom već iz. kojega od starih područnih sela posjeda Otoka. Ime Lo~har postoji i u našim zapadnim 'krajevima, 'a označuje, nekakav zanat.' Počeli su se dijeliii rano II osamnaestom stoljeću jer su se: vrlo dobro razvijali,. a to su nastavili i kasnije, te su već oko 1900. imali oko dvadeset kuća. Oni Su se i razamirali, ,te .će ih danas biti četrnaest kuća. sa oko pedesetero čeljadi. Skokići;

stari osnovni, kućni broj bio im je 100, a pored, te kuće bili su izgradili i dvije druge pod brojevima 101 i 102. U kasnijem razvitku oni su podigli još tri nove kuće (328,573, 760) te danas imaju u tih .šest domova OSamnaestero čeljadi, kako se ,vidi razmjerno malo. S njima će biti, po svoj ·prilici, istoga porijekla i Skočići koji ,BU pravilno proveli promjenu' ·glasa k ispred i II Č. Hertići; temeljni kU,ćni broj bio, ini j~ 104, a onda su do njega izgradUi i . broj 105, a nešto kasnije i 108 i113. Ti brojevi pokazuju da taj rod nije isprva stanovao na tlu 'starog'a Otl?ka nego u kojem od mnogob.rojnih starih sela koja su se bila ',razvila: na ,-tom, velikoin , području. Taj rod bio se uspi~.šno .c;lalje šir~o i .i~ao .je u. svojem najvećem usponu devetnaest domova. 'J)an-as ih. ima šesnaest, ali sa vrlo .malo podmlatka. Gradinei; osnovni kućni broj im je 105 'između Bertića iLombarovića, a to pokazuje da su doselili iz staroga otočkoga područja na tlo staroga mjesta 'Otoka. I samo im ime' kazuje da su iz staroga, oko godine 1700. raseljenoga sela Gradinaea, koje je u vrijeme prije Turaka bilo nastalo na tlu na kojem su se bili Q.ašli ostaci stare neke gradine. To su bile ruševine stare tvrđave· osnovane ti :ninogo starije vrijeme, i;nožda II starom župskom uređenju doseljenih Hrv'ata, a moguće i prije. Taj rod razvijao' se osrednje, ima danas· sedam kuća sa dvadeset i troje čeljadi, i kako 'Se vidi sa malo djece. Matokovići; osnovni kućni broj im je '110, a na tom .tlu su 'izgradili još jednu kuću sa narednim brojem. U kasnijem razvitku oni su podignuli još pet kuća, ali su u novije vrij~me imali 'Da sed-a:l~ do';;"ova saJno dvadesetičetvero čeljadi, kako. se vidi, s·a lllalo . djece. LonČare~ići; imaju u novom Otoku kućni~ broj 112, i nisu došli na" to, tlo jače razvijeni, a nije im ni staro prezim,~ o,čuvano. Ipak se ·po visokom kućnom broju vidi da su porijeklom iz staroga otočkoga područja. Razvili su dosad dvije kuće s'a osmero čeljadi. 283

Ranabauer; kucni im je broj bio 115, a po tome se broju vidi jasno da je ta kuća osnovana nekako oko 1760. Po predaji, koju su članovi te kuće sačuvali, Krajina Je osnivaoa toga roda dovela iz austrijskoga njemačkoga područja da podučava starosjedioce na tom tlu u za ono vrijeme uzornom ratarskom gospodarstvu. Piscu ovih redaka bio je oko 1915. jedan mladi član te porodice učenik u vinkovačkoj gimnaziji koji mu je to i saopćio. S njime je ta porodica iz Otoka nestala. Njegovi su roditelji hiIi potpuno pohrvaćeni već u nekoliko naraštaja. Oni su se nosili kao i drugi ratari II tom selq i od njih se nisu ni II čem razliko. . vali osim u gradnji svoga prezimena. Tom·aševići; kuća osnovna no'sila je broj 116 te se nalazila iza Rana.. bauera, a to dokazuje da je kasnije u 18. stoljeću podignuh:. Oni- su kasnije izgradili još pet kuća, II kojima imaju dvanaestero čeljadi sa vrlo malo djece. Sajnovići; stari kućni brojevi su im 118, 119, što dokazuje da su razmjerno kasno ušli u novi Otok. Šain je turska riječ i znači sokol, te im je to ime nastalo pod utjecajem muslimana II starom Otoku. Toga prezimena ima i u susjednoj Privlaci i II Vinkovcima. Za te II drugom mjestu si,lčuv·ana je predaja da su bili muslimani. Taj se rod u Otoku II osamnaestom i devetnaestom stoljeću .vrlo dobro razvijao, osobito u tom drugom vremenu, te su imali petnaestak kuća. Kasnije su počeli slabiti, te sada imaju jedanaest kuća sa trideset i šestero.'čelJadi sa vrlo malo djece. Trbljanići; temeljni kućni broj im je 130, a to dokazuje da su sa staroga otočkoga područja ušli u novo naselje kraj novoga puta kasnije. Na tom novom temelju bili BU sagradili tri osnovne kuće pod brojevima 130, 131, 132. Dalje kasnije oni su 8e neprestano vrlo dobro razvijali 'te su razvili trideset i dvije ku'će. U njima i·ma danas oko osamdesetero. čeljadi. Otuda Ere Jasno vidi da u tome jakome rodu ima danas razmjerno malo djece. Augustinovići; osnovna kuća bila im je sagrađena iza onih temeljnih roda Trbljanića, te je stekla kućni broj 133. On dokazuje da su na novi glavni put bili sa svog·a staroga položaja u zapadnom dijelu područja stigli kasnije nego mnogi drugi rodovi. Razvili su kasnije samo još dvije kuće (brojeve 329, 330). Danas oni imaju samo jednu kuću, ali sa šestero čeljadi. Brnatovići; stari kućni broj im je 142 iza ŠajnQvića i Mitrovića. Nisu bili r·azvili mnogo kuća, ali ih sada ipak imaju 3 sa trinaestero čeljadi. Sabo;, u selu i Sabojčići, kućni broj im je 143, a on pokazuje da su II novi Otok prišli· kasnije sa područja o'noga staroga,. Oni se nisu jače razvijali, te danas imaju samo. tri kuće sa dvanaestero čeljadi. Sučići; kućni im je broj stari 147" a to znači da su u novi Otok bili sišli II kasnijim godinama. Nisu imali sreće da se više razviju,ali danas imaju dvije kuće sa devetnaestero čeljadi. Curići; kuća im je sagrađena pored Sučića te im :je 'kućni broj bio 148. BiIi su razvili kasnije još, dvije kuće koje su se i održale te im'aju sada njih tri sa osmero čeljadi.

284

Braovac; kuću Su II novo;m Otoku podignuli kasnije te su stekli kućni broj 149. Ime im potječe od riječi Brahovo kako se bilo zvalo malo selo ili na ,području staroga Otoka ili negdje II okolini. Bili su razvili već u osamna'estom stoljeću, ·a pogotovu u devetnaestom, još osam' nOR vih porodica. Danas su ih četiri kuć,e sa osamnaestero čeljadi, 'po čemu se vidi da "SU nešto ja,če razvijeni. Trgovčevići; osnovni kućni broj imali su 169, već podalje od središta, što znači da su se' tu hili n'ašli kasnije. Razvili su bili samo jednu. kuću, a i ta se- rasula u dvadesetom stoljeću. Brbatovići; imaju stari kućni broj '205, otkuda. se vidi da su razmjerno kasno izgradili zadružnu kuću II novom Otoku. Bili su razvili pet kUR ća, ·ali danas ih imaju samo dvije sa malo djece. Matijaševići; sišli su iz staroga Otoka u novi kasnije 'll osamnaestom stoljeću i stekli su kućni broj 216. Tu su se ubrzo porazdjeljivali u' četiri kuće, ali -su se dalje vrlo dobro razvijali te su razvili dvadeset kuća. Danas ihima osamnaest' domova, ali sa malo djece. Lučići; našli su se već kasno u' novom Otoku, te su stekli i visok novi kućni broj 238, a kasnije i još jednu kuću. Danas imaju dvije porodice: ,sa devetero čeljad,i. Vukovići; stekli su već kasno kućni broj 285, a onda su ,kasnije razvili dvije kuće. Danas postoje tri njihove porodice, svaka sa po-' dva člana. Pavešići; II tome selu oni su- već u kasnim -·godinama osamnaestoga stoljeća, te su dobili kućni broj 291, malo dalje od Vukovića. Razvili su još 'dvije porodice, te one imaju sada šestero čelj.adi. Kako ,se vidi, starosjedioci u Otoku sa nešto doseljenika iz bližnje okoline u dobroj su snazi poče~i svoje razvijanje u novom Otoku, koji' je' nastao istočnije od staroga. Taj napredak bio je jak u cijelom osamnaestom· stoljeću, a, nastavio se ~ gotovo toj istoj mjeri i u prvoj polovini devetnaestoga stoljeća. Početak nazadovanja počeo se 'Osjećati pod kraj dva'· desetoga stoljeća, osobito poslije ukidanja Krajine. Tada ·S11 se u tom selu p<>čele kidati zadruge koje su se u daljnjim godinama gotovo sve raz_ vrgle. To je poslije dovelo i do smanjivanja porođaja koje se osjetilo u vrlo jakoj .mjeri II mnogim porodicama.· Danas ima velik broj 'starinačkih kuća koje imaju malen broj djece, i to kod onih jakih rodova koji će se doskora ili sasvim istra čiti, ili će barem u velikoj mjeri oslabiti. Te prilike bile su i povod da je već u drugoj poli devetnaestoga stoljeća u tom selu počela dolaziti stara ratarska zemlja na prodaju koju su kupovali i ljudi iz sela, ali i naši, doselj.enici. Na taj na'čin navedeni su na tu stranu i doseljenici iz ·okoline, ali i iz na~ih z's-pad-nijih krajeva. Ipak treba utvrditi da se s-vi, ti doseljenici nisu bili nspjeli ustaliti u .svojim nasljednicima na tome tlu. To su postigli bračni parovi od kojih su se neki dobro razvili, pokupovavši kuće i polja -ili naučivši ,ka,kav obrt. Kao: i drugdje li istočnoj Slavoniji- i II Otoku se mogu naći naseljenici, doduše ne'u većem broju, iz ,susjednih sJ.avoDskih" ktajeva, ali se -oni neće navoditi u ovom prikazu. Tu će hiti g,ovor'a o. nastanjivanju naših najboljih naseljenika, onih i.Dalmacije i onih iz Like i Gorskoga kotara.

285

Iz turskoga vremena Otok je prešao u novo stanje od godine 1700. d'alje sa većim brojem stanovništva, skupljenim n~ svojem starom području. Biskup :vizitator našao je .u tom selu 1729. već 551 čeljade, broj koji je u naselju na tom zemljištu II to vrijeme bio rijedak. Oko 1830. graničarski popis utvrd·io je II tome seln 134 kuće sa gustim stanovništvom. Tridesetak 'godina kasnije, kada su s.e velike zadruge već počele kidati, našli su tn 239 kuća sa 3027 krajišničkih stanovnika. Na jednu kuću ot,padalo je tada poprijeko dvanaestero čeljadi. Stanovništvo II tome selu bilo je tada jače nego II inače velikim i jakim .selim,a tu II susjedstvu u KomJetineima., NimCima i II malo. d·aljem Ivankovu. Krizuizmeđu·1880. i 1890. osjetilo je. to jako stanovništvo vrlo teško. Velike zadruge su se zbog nestašice novca i svoga teškoga položaja II prvom redu porazdjeljival~, a onda su nove poro·dice stale da ,se brane od yećeg'a broja- djece. Tada je radanje palo osjetno, te je broj staroga na~ selja pao na 2080, a padao je i dalje iz godine u godinu. Danas broj če· ljadi u starinačkom -stanovništvu jedva će dotjerati do dvije tisuće, ali ć~ se i taj broj s vremenom s,ve više snižavati. Na sreću razvijanje, stanovništva ,danas upotpunjuju mnogi doseljenici koji se puno bolje razvijaju nego starosjedioci. U tome prednjače osobito Dal;matinci, ,Lič,ani i Gorani. Iz nalmacij~ počela se seoba II Otok vršiti već oko godine 1890. Tamo se prosuo glas da u tom velikom se!tdma mnogo dobre zemlje na prodaju ll. porodicam'a bezdjetnima.i onima koje imaju,mnogo oratnoga tla, a samo pokoje dijete. Prvi kup'ci te zemlje potvrdili su t,e vijesti, i tada je' otuda pošao na to otočko područje veći broj naseljenika, a za njima su krenuli i mnogi drugi. -Taj pokret zahvatio je sjeverni dio Dalmacije u _kolem je bilo m;nogo rat~rskoga, .stanovništva. Oni ,su ,zbo,g toga kupovanja stigli i u druga sela.oko Vlnk;ovaca, ali ih "je velik. broj razmjerno došao u Otok . .Tom, prilikom u tom su selu,' kupili' zemlje i nastanili se Aramhašini, zatim Barani iz-Drniša, danas l kuĆa sa troje čeljadi, Berači iz Gradca kraj I)rniš.a, dana·s l ,kuća sa troje čeljadi, Berač~ iz Gradca kraj Drniša, 2 kuće, Beronje_ i,z ista:ga 'mjesta~ l-kuća, Bilači l kuć,a, B9jčići iz Umljanića kraj Drniša l kuća, Božići 2' k~lće: jedni it Otavica pored Drniša a jedni iz Splita, danas 7 kuća sa trideset i dvoje čeljadi, eaje iz Kljaka kraj Drniša, 2 kuće, Cajići l kuća iz Gradca kraj Drniša, Derek iz Knina, l kuća, Goreta iz- Kaoline Glavice ko,d Drniša, danas 3 kuće sa četrnaestero čeljadi, Gotovci od Splita doselili u dvije ku! e, danas 7 kuća sa trideset i sedmero čeljadi, Grbavi-ce .-od Kn-ina" danas tri kuće sa šesnaestero če ljadi, Grozd.nići od Splita danas l kuća sa četvero čeljadi, Gugi6i od Drniša 1 ,kuća, lvići jedni od Sp,lita, a jedni od Trogira, danas 8 kuća sa tridesetero čeljadi, Jajčimi od' Knina' l' kuca, Kosori od Drniša l kuća, danas 3 kuće sa. osmero čeljadi, Kušići od Knina, 1 kuća" Listeši od Kni. na danas l kuca 8'8 petero čeljadi, Matići od Drniš'a danas jedna kuca, Marijanovici iz Gradca, danas 3 kuce sa šestero čeljadi. Mandarići iz Promine, 1 kuća, Melvani od Splita' 1 kuća, Mijatovići iz Gradca l kuća, Nakići od Drniša l kuća, Nekići od Obrovca 1 kuća, Ožegovići od Drniša l kuća, Pastuovići- iz Gradca, L-kuća .sa šestero. čeljadi, Pendelji od Kni286

na, 3 kuće sa jedanaestero čelj·adi, Plavčići .od Drniša l kuća, .Pletkovići od Drniša l kuća, Pucići od Splita l kuća, danas ku.ća sa dvoje čeljadi; Raduoići od Drriiša l kuća, Ramljak od Drniša, RelJariovići od Knina, dvije. kuće sa petero čeljadi, Samardžije od, Drni'Ša 1· ,kuća, Strunje od Drniša l kuća, Sindilji od Drniša l kuća,' Švrlje od Drniša l kuća, Vidovići o'd Knina, l kuoa, danas 5 kuća sa-osamnaestero čeljadi. Vukovići od Drniša l kuća,.danas 3 kuće'sa šestero' čeljadi, Vuletići od Vrlike l kUGa, Vulići od Gradca 2 kuće, danas l kuća, Žurići od Knina l kuća. Od tih doseljenika iz Dalmacije jedan se dio već r·asuo, a jedan ipak odt;žao, i to uglavnom II dobrom stanju. Poslije tih naselj.enika _otuda su se kasnije u .Otoku iz sjeverodalmatinskih krajeva našli Ahaza 7 (l),' Alduk (3'-'1), Andehale (4-1), Andrij-anići (S-l), Andrijaševići (4--1), Andi: ći (3-1), Antonići (S'-l), Bakunići (3-1), Balov (17--4), Haran (3-1), Ba.rtu.lovići(lO-l), Begići (5'--1), Brnad. (6:'3), Bulaja (3-1), Buzov (2-1), Čapanda (2-1), Čule (8-2), Corluka (8-1), Dohro (4--1), Danolići (4--1), Devići (10-3), Draguni (13-2), Drnašin (6-2), Elezi (3-), Giljanovići (9-1), Gruhišići (13--4), Gudelji (1O-2),Jurine (3-1), Jukići (48-11), Karade(8-1), Krelam (8-2), Kesići (11-3), Kosići (4--1),Latinac (7~1), Ljuhići (35-7), Matas (5--1), Mustapići (S-l), Nasići (S-l),Omelići (6-1), Penga (2-1), Perajice (7'-2), Pervani(13-3), Pilj (7-1), Piteša (S-l), Plazihat (1O-'-3),Plazanići (6-1), Popići (S-l), Pralija (8-3), Prdići (4--1), Puča (S-l), Puljiz (7-1), Pupići (2-1), Pušići (4--1), Rudići (10-3), Tarhak (3-1}, Tendera (7-1), Tesij·a (15-2), Todorići (8-2), Tola (6~7), To' maševići (12'--5), Tamušići (8_1), Trutin (S-l), Ukići (8-2), Vestići (8--1), Vicani (4-'1), Vidići (S-l), Vlahinići (2-1); Vlastelica (6-1), Vrhat (3-'1), Vudrići (1l-2).,Zekići (4--1), Zorica (3-1),Zoroja(2-1), Žukina (3-1). Među tima doseljenic~ma iz, Dalmacije možda će se još koji naći koji je nehotice izostavljen. -. U struji,. iz, Hrv·atske iz, Like i Gors~og~ kotara, u Otok su, se naselili Beuk (S-l), Blažek (5--2), Bohinac iz okoline Sinca (2-1), Božičevići (S-l), Čop (6-1),Delač(4-1),Devčići, Devići(1O~3), Domići (5--,1), Dragići (9-2), Drenški (3-1), Družinec (S-l), Dujići (5--:1), Dulići (7-3), Dumeučići .(4,-'1), Đelalija (6-1)., Đlldći (8-2), Đurići (5-,.1), Ferhežari (1l-3),.}i'ilipići (6--1), Filipovići (4--2), Franići (8--3), Fuček .(2-1), Gahrići (9,..2),. Gajer ,(8--1), Grašići (3-1), Gruhišići (13--4), Ivezići (16-,3), Ivkići (S-l), Jakovac (8-2), Janeš (12-5), Janjići (5--1), .Jelići (7-2), Josipovići (S-l)., Jozanovići (10-1), Jurina (3-1), Ko~adina (6.,..1), Krznarići (11-3), .Lokner. (5-2), Mesić (1-), Milohar. (5-3),. Modrići (4--1), Odak 2-1, Osvald 3-1, Ožholt l-l, Pastuovići 6-1,. Pleše6,-1,Poje l-l, Prihedići 3-1, Prpići 3-1, Prša l-l, Radoševići 5-1, Rajkovići 4-2, Rupčići 4--1, Rukavina 6-3, Sekulići 2-'1, Šarići 4-1, Šikići2-1, šilovići 2S~, . Stefanići S-l, Štimac 15--4, Šuljak 3-1, Sučići 19-2, Turk 7-3, Veljača 3-1, Vrkljan S-l, Vukušići 1-, Žag·ari.13-3, Žarkovići l-l, Žgala 4-1. Izo~talih istoenihkrajeva Hrvatske u Otok su doselili: Antolovići 7-2, Augustinovići6-1, Bahići 7-2, Bakoš 5-2, Billa 9-2, Bašići 9-2, Bašnec 3-1, Baturići 2-1, Behići 6-2, Begići 5-'-1;· Belac 2':"1, Belačići 4--t, Be-

287

nakovići 9-2, Benkovići 4-1, Bezina 4-1, Blašković; 14-4, Blažek 5-2, Boda 3-1, Bračun 2-1, Brajko S-l, Brlek 3-2, Buhalović S-l, Budalići 3-1, Bukovac 6-3, Bukvići 3-1, Burilovići 5-2, Bužančići 3-1, Supići 2-1, Čalovići 2-1, Čatići 3-1, Čavka 3-2, Čolovići 5-,1, Čosići 7-3, Čupići 7-2, Divkovići 2---1, Domaći'novi6i 2-1, Domići 5-1, Dora 11-3, Dragići 9-2, Drenjški 3-1, Drožinec S-l, Duka 7-2, Dulići 7-3, Dumenčići 4-1, Đe lalija 6-1, Đikići 3-2, Đurići S-l, Evalići 2-1, Ferhežari 11-3, Filići 2-2, Filipići 6-1, Filipovići 4-2, Franići 3-3, Fuček 2":1, Gahrići 9-2, Gajev 8-1, Gavranovići 2-:-1, Gavrići 2-1, Gmaz 2-1, Gorjanac 7-3, Grašići 3-1, Grheša 4-1,· Grozdanići 4-1, Grubanovići 3-, .Hercegovac 2-, Horvat 5-1, Horvatinović 2,--1, Horvatović 1-, Hi:'aško 6-1, Ilekovići 2-, Ilijići 4-1, IIijević 5-1, Iščići 2-, Ištvanovići 2-, Ivakići 4-1" Ivkići 5-1, Ižakovići 2-1, Jakšići 3-1, Janjići S-l, Jelići 7-2, Josipovići S-l, Jozanovići 10-1, Kajići 6-2, Karada 3-1, Katić 3-1, Kedačići 2-1, Kekići 6-1, Kesići 11-3, Klaići 6-1, Kovač 26-7, Kovačević 6-9, Kralj 4-1, Kraljević 4-1, Krašić 7-2, Križan 11-2, Križanović 2-, Krznar 6-2, Kušeta 6-2, Lacko 4-1, Lagatov 11-2, Lajna 7-1, Landeka 7-1, Latinac 7'-1, Lazar 3-2, Lipovec 6-2, Lončar' 18-5, Lončarević 8-2, Lovakovići 2-1, LovrekoviĆi 16-4, Lovrići 5-2, KneževiH 14-3, Kohaš 2-1, Kosići 4-1, Kovač 26-7, Kovaček 2-1, Krasnec 2-1, Lučići 9-2, Lukavac 2-1, Lukići 10-1, Ljuhići 35-7, Mačići 2-1, Malnar 2-1, Mandek S-l, Marević 2-1, Margetići 6-1, Marjanica 2-1, Marin 3-1, Maršići 11-2, Martići 3-:, Marinovići 4-1, Mašići S-l, Matanovići 2-1, Miloševići 2-1, Miljak 6-1, Mišići 7-1, Miškovići 3-3, Murkovići 7-1, Mušići 2-1, Mustapići S-l, Mutavdzići 7-1, Na8ioi5-1, Nemček 3-1, Nurkići 2-1, Oman 4-1, Omelići 6-1, Orlići S-l, Oršolići2-, Paklar 3-1, Pandurovići 2-1, Pandžići 12-4, Panići 3-, Pankovići 4-1, Perajica 7-2, Pavić 3-1, Perkovići 13-2, Pesići 7-1, Petrovići 6-1, Palj 7-1, Pinter 3-1, Piteša S-l, Plazanici 6-1, Popići 5'-1, Posavec S-l, rPokići 4-1, Pucići 2-1, Uča S-l, Puljiz 7-1, Pucići 2-1, Pušići 4-1, Radeljevići 2-, Raj čići 14-4, Raići 6-1, Rajkovići 4..:2, Ramać 6-1, Rapići S-l, Rihanjski 3-1, Radići 3-1, Rupčići 4-1, Rudići 10-3, Rukavina 6-3, Samoljanac 3-1, Satinac 3-1, Sedlakovići 5-2, Sekulići 2-1, Serenčeš 4-1, Silad ll-l, Skelin 4-1, Skočići 3-1, Sokolići 3-3, Stančići 2-1, Stanečići S-l, Stipanovići 3-1, Stipići 4-1, Storjak 2-1, Strinići 3-2, Surovi 2-1, Šabići 4-1, Šajna 4-2,Šalkovići S-l, Šamija 2-1, Šaran 4-1, Šincek 3-1, Šimanovići 2-1, Šincek 3-1, Širajčići 2-1, Šušnjara 2-1, Tadići 7-2, Talijanac 4-1, Tarlak 3-1, Tendera 7-1, Tesija 15-2, Todorić 3:..2, Tola 6-, Tomac 4-1, Tomšić 4-2, Tomušići 3-1, Trntin S-l, Ukići 3-2, Varzići 3-1, Vestići 3'-1, Vican 4-1, Vidakovići 2-, Vidići 5-1, Viahinići 2~1, Vlahovići 5-1, Vargići 5-1, Vrhat 3-1, Vučko 7-2, Završki 2-1, Zhašnik 4-1, Zec 5-2, Zekići 4-1, Zetovići 2-1, Zorići 7-1, Zorica 3-1, Zoraj;' 2-1, Žgela 4-1, Židov 4-; Živkovići 9-3, Žučko 4-1, Žukina 3-1_ Među ovima stanovnicima otočkim bit će i mnogo njih porqeklom iz Dalmacije_ To doseljavanje nastavlja se i dalje u .neprekidanom nizu u naselju sastojeći_od manje:gq ili većega roda.

PODGRAĐE

To je' ime selu koje se nalazi na desnoj strani Bosuta istočno od Nimaca. Ono je- nazvano tim imenom po tO,me što se, nalazilo pod' tvrdim gradom koji se zvao Sveti Lovre_nac~ ~veti Lovro. Toj staroj tvrđavi vide se i. danas ruševine II obliku tornja visokog·a desetak me.tara~ a oko njega postoje u zemlji temelji jake zgrade. To zemljište prije Turaka pripkdalo je sta,roj Vukov.koj župi u 'kojoj je budimski dvor p'osjede porazdjeljivao gotovo isključivo plemenitim madžarskim porodicama te je ovo hio darovao onoj koja se zvala Bančaji. Njoj je to tlo pripadalo kroz nekoliko naraštaja, a onda ga je u,građanskom ratovanju II četrnaestom.sto ljeću izgubila, a stekli su ga Gorjanski. Oni su ~atekli spomenuti tvrdi grad i čuvali su ga i dalje~ te su ga Turci hili zatekli II dovoljno dobrom stanju. Oni ga nisu ipak zauzeli, te je hio' izložen stalnom propadanju. Ipak ime selu u obliku Podgrađe i danas upućuje na njega a ujedno može da ,potvrdi da je i stanov-ni'štvo na tom tltU II 'svojem' ,starom 'dijelu starinačko. . Pod Turcima ta su sela i dalje postojala, ali su se već za toga vladanJa bila- svela na veće skupove, a onda na jedan jedinE!tveni koji je preuzeo ime Podgrađe, najznačajnije za cijeli taj skup.! Velik ·dio tih .imena i danas su nazivi polja i većih -hatara na tom. zemlji,štn. U samoj blizini tvrdoga grada ležali su. Marinci i Sedrovac. Tu II blizini nalazili su se i Nenaševci II kojima je postoj'ala župna crkva sv. Marije. Istočno' od crkve bili su Popovci, nešto dalje, otuda 2ahovci, a pod današnjim selom Bilnovoima Dra!\,uljevac. Na jugozapadu od tvrdoga grada u <>k,uci ležalo je staro Podgrađe_ (Varjas), tu u blizini Ključ, a nešto dalje Kovrtanj. Sva ta imena nahode se i danas II mjesnom nazivlju .. Prema njima može se i utvrditi opseg toga posjeda. Zauzimao je cijelu .okuku Bosuta 'ispod grada, 'na istok područje se prostiralo preko svo.ga sela Nenaševaca do blizu posje!J.a Ilače iii Svetoga Ilije, dana'šnjihIlinaca, na sjever ono se protezalo do Banovaca. Župa ,sv. Marije zabilježena je u Nenaševcima već od godine 1332-1335. kada ju je pohodio papin legat skupljajući petrov novčić od župnika svih š'est puta, sabravši osrednju svotu. 2 Taj 'posjed zapisivan je već II četrnaestom i petnaestom ,stoljeću, a navedena su tom prilikom i sva tadašnja sela. To su bila: Podgrađe (Varjas), Radominci, Podlužje, Rožinci, Žabovcj, Ključ, Nenašeyci, Sedrovci, Batovci, 'PopoYci, Kovrtajn, Marinci, Bu-dinci, Dragiljevci, Precvetovci i Berekinci. Kako se vidi, to su bila sve hrvatska sela. U turskom raspu Pod·grade nije II većoj mjeri stradavalo jer je bilo podalje od Nijemaca. Ono je, vjerojatno, izgubilo nekoliko porodica koje su prešle II susjedne Nijemce,·a opet je neki"broj starinačkih familija, vjerojatno, prešao. u to staro selo iz susjednih Ilinaca koji su se okQ 1700. 1

esan. ibid. 370, 371. Ihid. 337.

RAD

289

bili raselili. Vojna krajina je 1833. bila popisala cijelo svoje stanovništvo po novim svojim kućnim brojevima ujedno sa veličinom posjeda i sa brojem kućne čeljadi. Evo toga popis-a: Šimunići; kućni

broj l, II kući 29-ero čeljadi, zemlje su 'im se nahodile II Poloju; danas imaju u razvoju omjer 8-57 jedan od boljih u selu. Ivanovići; kućni broj 2, čeljadi II kući sedamnaestero, posjed II Poloju i II Bašči II većem obimu;' kućni broj 3, šestero čeljadi, zemlja II Poloju i II Guvnu, sadašnji omjer 3-20. Lončari; sada Lončarevići, stekli su kućni hroj 4, a zemlja im je bila II Poloju, II manjoj mjeri, sada stoje II razvojnom omjeru 1-6. Sučići; kućni brojevi su im 5 i 16, II prvoj od tih kuća bio je čovjek samac sa zemljom II Poloju, a' II drugoj hilo ih je sedamnaestero čeljadi sa zemljom II Poloju II nešto većem opsegu, danas taj rod stoji II omjeru 2-5. Kopčići; kućni brojevi bili su im 6 i 26, a posjed im se nalazio sav II Po· loju, i to u većem obimu; u prvoj od tih porodica bilo je 1833. sedamnaestero čeljadi, a II drugoj osmero, danas taj rod stoji u omjeru 14-56, te spada medu najjače II selu. Marijanovići; kućni su im brojevi 7, 30 i 37, zemlje su im'ali razmjerno mnogo, i to u Guvnu, Poloju i Bašči" 'd·anaa oni stoje u razvojnom odno· su 14-76, te su sada jedan od najjačih rodova u selu, već 1833. imali su u broju 7. 22 člana, u broju 30. 7 članova, a u37.njili ll. Colakovići; stekli su kućni broj 8, 9 i 17, u prvom od njih imali su 1833. već 25 članova, u drugom ll, a u trećem 12; zemlje su imali mnogo, i to II Poloju~ Guvništu i ll- P.ahrežu; danas oni stoje II razvojnom omje'ru 17-75, te su jedan od najjačih rodova u selu. Cigići; kućni brojevi biii su im 10, II i 12, u prvom od njih 1833. bila BU 3 člana, u drugom 14, a II treć.em opet tri; zemlje su im 'bile II Poloju, i u Guvnu i bilo ih je ti većem broju; sada stoje u razvojnom omjeru 4-28. Mihaljevići; dani su im kućni brojevi 14 i IS, a 1~33. imali su. II prvom 3 člana, a u drugom 6; zemlje su im bile u Poloju, Štikaneu, Guvnu i u Bašči; razvili su bili ·četiri kuće, a stoje II omjeru 4-10. Krstići; stekli su kućni broj 13, a' tada su imali ·8 članova u tome domu, zemlje su im se nalazile u Poloju, ranije su imali 6, kuca prije ovoga po'pisa, ali su u godini 1833. bili pali na manji hroj; sada stoje u r·azvojnom odnosu 8-30~ Kopuni; kucni broj im je II novom krajiškoro rasporedu bio 20, oko 1833, imali su 7 članova i dovQljno zemlj~ II Poloju, danas II razvoju imaju omjer 1-3. Matići; d.obili su kućni broj 21, a u to su vrijeme imali ,u "p.'Orodici 6 čla nova, zemlje su im ležale u Poloju II Guvnu, sada oni stoje u omjeru 2-15. Tomaševlći; stekli su ku'ćni broj 23, 25 i 28, II prvoj od tih kuća imali su 1833. 16, u drugoj 7, a u trećoj 3 člana; zemlje su im se nahodile u Poloju, osobito u Guvnu, danas oni imaju razvoj 8-38. 290

Bošnjakoyići; vića; II selu

osnovali su ,kuću pod 'brojem 24 i .zemlju izmedu Toma-še~ su se ubrzo snašli i do danas su razvili 4 kuće sa se.damnaestero čeljadi, a 1833., imali su ih sedmero. Bošnjakovići; to je bila druga porodica koja je u ovo selo došla i tu bila stekl·a to prezime po svojem porijeklu. Ona je dobila dovoljan broj polja u Matijevici, oko 1830. bilo ih je dvanaestero čeljadi u kući.· Marcikići; kućni broj im je' 28, već na kraju sela, sudeći po 'prezimenu došli su iz kraja B one straue Dunava, i to najprije u Noyo selo, a odonud je jedna grana preselila ov~mo; danas im je razvojan omjer 3-11. Bosančići; dovela ih je jedna Bosanka u to ,selo, i otuda im i novo prezime; bile su ih već u to vrijeme dvije porodice, od kojih je jedna imala 1833. godine devetero a druga dvanaestero čeljadi; zemlju su dobili u Poloju, i to u većem obimu; jedna od. tih kuća Btekla je .broj 31, a druga 32; danas toga prezimena ima tu sedam kuća sa trid~set i dva člana.

Grgići;

stekli su tri kuće pod brojevima 33, 35 i 36. i dovoljan broj zemlje u,Poloju-i u Guvnu;'u prvoj od tih kuća 'imali su 1833. 17 članoY·a, 'a u drugoj i trećoj po· deset; kako se vidi .oni su -se ,u selu nastanili .medu posljednjim· naseljenicima; danas oni stoje u razvojnom 'omjeru 9-32. II

Tu u selu,.Bu postojali II početku 18. stoljeća pa su se rastraćili. Hi odse'ljivanjem ili izumiranjem, i pve porodic~: Ba-:rtolovići, Batrovci, porijeklom. iz sela Batrov'aca, Božići" Cinare, Granatiroyići, Katarinići (bilo. ih je i u Nimcima i Otoku), Klesarići, Kopčalići (bilo ih je i u Apševcima), K"lundžići, Lerdžići (preselili su u Nimce gdje ih sada ima), Lovretići, Luči,ći, M.arići,- Matiškovići, Mikići, Mišići, Mutavdžići, Pavičići (doselili iz Like, po SVQj prilici kada i oni toga' ,prezimena II VinkQvcima), P~rići, Rrižjći, Sitarići, StQjanovići (bili su tu u selu sa~o stanari i kao takvi .su se rasuli), Sužnjevići {osnovni brQj im je bio. četvrti II selu; II njih su' zbQg bezdjetnosti 1830.. godine uveQ.eni Bosančići. iz ,sela, a nešto kasnije Balić iz Slunjskoga puka; ipak su se rasuli, a na njihoy temelj došli ,su Lončar{ević)i, Vidovići, Vojvodići, Vrbanjčić, Živići. . Poslije, 1833. sr~dile su se u tome selu i ove porodice koje je iz sj~ver noga dij.ela, Dalmacije bio. doveo II ,o~olinu Nimaca ,svećenik. NikQla Č:U~ belić; toga njegova roda nastanile su se ,tu u selu dvije, porodice, .a ,Qne su se rasule nešto poslije 1860. Omrč'anin je prezime druge od te tri porodice porijeklom iz sjevernoga dijela, Dalmacije; oni su 1833. popisani tu II selu pod kućnim brojem 38; tada ih je bilo 14 članova II kući, a 8te~ kl~ su' dovoljno. zemlje II Guvnu i Poloju;;,danas oni imaju razvojni omjer 6~31, te spadaju u razvijenije .rodove u tom selu. . Pervan;, je treći rod :koji je 'iz na,lmacij,e ,bio. doselio II ovo ,selo, zbog"sla~ boga podmlatka u tu je kuću uzadružen doseljenik Rabik, jamačno Sloyak, iz Bačke, ali je kuća prevedena na njegovo, prezime; danas stoje 5-7. .

291

Marići;

su stekli

kućni

broj 39, a polja

Guvnu i Poloju; u

kući

su 1833.

im·ali petero čeljadi, kasnije su se rasuli. Misir; danas Mesir, dobio je kućni broj 41 i polja

II Poloju; ta' porodica došla je iz Like nešto prije 1833, a u vrijeme popisa imala je pet

članova; danas !Stoje II razvojnom omjeru 1-4. Sučići; doselili su iz Like nešto kasnije, stekli su

danas stoje

zemlju· i okućili su se;

razvojnom omjeru 2-5.

III

Kasnije, osobito od 1910. dalje, nastale su II tome selu nove, gospodarske prilike II kojima je nuđeno razmjerno mnogo dobre ratarske -zemlje na prodaju. Za nju su 'Se našli kupci i među Ličanima i među 'zapadnijini Hrvaćanim'a, ali isto tako i među Ba.čvanima i II bližoj okolini. Na taj način našli su. se II tom selu novi naseljenici koji su se ubrzo stopili sa starini stanovništvom. Evo njihovih prezimena sa brojem kuća i ukućana i 1.1 starim i u novijim porodic-ama: Abrenac 2-~ Balinovići 1-2, Barić i-l, Berić 2-, Bertić l-l, Biladžija 1-4, Bogović 1-3, Borilović 1-, Bosančić 7-32, Bošnjaković 4-17, Božić 1-3, Brus 2-0, Bunković 2-, Bu· turac l-l, Cigić 4-28, Cindrić l-l, Cota 2-7, Čobanović 1-8, Čolako vić 17-75, Čvorak l-l, Dokanj 4-13, Duma 1-2, Dalak 1-3, Didić 1-2, Dulalić 2':'13, Filipović 1-7, Flanjak 5-20, Frank 2-9, Gela 1-6, Grbac Grgić Kalić 1-2,

9-32, Hrvojević 1-9, Ilijanić 1-, Ivković 1-, Ivanović 3-20, Kaser l-S, Knapek 2-6, Knežević 1-, Kapčić 14-56, Kopun 1-3, Kostov l-S, Križić 1-7, Krstić 8-30, Landić 1-, Lončarević 1-6, Ljubojević 1-3, Marcikić 3-11, Marjanović 14-76, Marković 1-, Matić 2-15, Medić l-S, Međed 1-7, Mesić 7-30, Mesir 1-4, Mihaljević 4-10, Molnar 1-4, Mučkalović 1-7, Mačuk 1-4, Nikšić 2-4, Kovačić 1-2, Olak 2-5, Omrčanin 6-31, Patačić 1~1, Pemlenka 2-7, Paulić 1':3, Rabik 5-27, Solomski 1-, Samardžija 1-, Stiler 2-5, Sužić 2-5, Šimunić 8-57, Sorli 1-3, Špehar 2-2, Špionjak 1~1, Štajnbek 1-2, Teglar 2-9, Tomašević 8-38, Tominac 1-, Tomšić 2-7, Topalović 1-, Valent 3-, Velić 2-5, Vrabac 1-4, Vulić 1-2, Zaluški 1-3, Zelenko 2-ll, Žager 1-6,Žalac l-l, Žido 1-3, Živanović l-l. 1-6,

Prema tome starosjedioci i najstariji doseljenici imaju otprilike 650 čeljadi,

a kasniji naseljenici oko 360. Utjecaj onib prvih i danas je još

vrlo' snažan. P OL J AN A, PAL YN A, 1480; PALO N A 1436.

Nalazila se sjeverozapadno od svetoilijskoga područja uza zapadni krak potoka Bosuta i u onoj okuci što je taj potok tu čini na zemljištu da~ našnjega sela Rokovaea. Postojanje toga posjeda na tom zemljištu može

se ovako dokazati: Poljana je zapisana kao posjed susjedan Roždu za koji se točno zna da se nahodio na mjestu sjeveroistočnoga dijela sadaš~ njih Retkovaca i istočnoga dijela današnjih Vođina ea, jer se ti dijelovi

292

i' d·anas nazivaju tim imenom. U Poljani su postojali jaka -tvrđava, područno selo Prečka, franje'vački samostan i crkva u njemu. Te četiri g,ra-' devin-e morale" bi se naći na istom mjestu ili barem u blizini i odgovarati položaju sam,e stare Poljane. I doista; na tom zemljištu pored Bosuta, nedaleko današnje Rokovačke zidine i sada se vide os,taci velikoga riekadašnj'ega utvrđenja. Oni su još polovinom devetnaestog,a stoljeća bili toliko jaki da su sc dobro vidjeli zidovi tvrđave sa kulama na četiri ugla dobre građe sa ,širokim i dubokim opkopima koji su se jasno razabirali. Osim tog'a i okolni je narod sačuvao predaju da "je tu stajao tvrdi grad. Samostan franjevaca zapisao je na tome mjestu još godine 1660. fra Petar Nikolić opisujući župe i granice ,zagrebačke biskupije. On 'ga navodi u'tadašnjoj župi ivankovačkoj kojoj je u to vrijeme bila pripadala i crk,:,"R sv. Ilije u Vinkovcima. I u okolnom stanovništvu ostala je predaja o tom starom" samostanu. Ona je zabilježena- godine 1854. Po njoj Turci su II sv.ojem prvom, naletu ostavili taj B'amostan u miru, te su franjevci bili u njemu i dalje ostali. Istom u drugom kasnijem napadu franjevci su ostavili svoj dom i otišli su u dalje sigurnije krajeve. Postoji sačuvana listina iz godine 1436. u kojoj se navodi selo Prečka kao područan posjed Poljane.' S druge opet strane nalazi se u Vatikanu dopuštenje Filipu Koroćskom iz godine 1415. 0- osnivanju franjevačkoga samostana na njegovu po'sjedu Prečki. Najposlije taj manastir pored Bosuta zabilježio je 1660. i fra Petar Nikolić u svojem pobađanjn katoličkih župa na turskom tlu između Save' i Drave. Po svemu' ovome položaj staroga posjeda Poljane jasan je. -On "se nahodio oko spomenute tvrđave pored Bosuta, oko franjevačkoga samostana i stare crkve na tome tlu. U poznatim doturskim zapisima dola!lii od početka četrnaest6ga stoljeća, ali uvijek zabilježen na madžarskom u ono vrijeme- službe'nom jeziku Palona i PaHna. Taj madžarski -oblik uvijek odgovara našemu Poljana, a u mad*,arS,kom i ne znači ništa, it za to značenje oni imaju svoju riječ. Posjednici 'na tome ilu u četrnaestom stoljeću češće su se mijenjali, te su taj posjed' držali i Koroćski koji su u Prečkoj imali i svoju grobnicu. Područje Poljane nalazilo se na dobroj ratarskoj zemlji koja se samo na sjeverozapadnoj strani prema Bosutu nešto spušta. U toj nizini ,bila je stara šuma koja dijelom i danas postoji. Sudeći po tom Poljana je bila mlada krčevina i otuda joj je bilo i ime. Te su krčevine bile nastale između Bosuta i Kunjevaca, staroga sela, II blizini današnjih Rokovaca prema Vinkovcim'a. Više zemlje i grede pored Bosuta pretvorene su postupno u oranice p.a kojima, su nastala naselja. Prema doturskim spomenicima i prema stanju za turskoga vladanja na tom polj-ansko,m ,području bila su se razvila ova naselja: središnje u Poljani, onda 'Prečka, selo Rokovci i II istočnom dijelu selo Crkvanei. Svima se tim selima zna točan položaj. Ovdje će biti govora samo o Poljani i Prečki .jer su se nalazili upravo na ovome tlu pored Bosuta. l

Csanki ihid. 344.

293

,• 1: ,

Tvrđava u Poljani zapi,ana je godin. 1480. kada' je taj posjed sa Bakonjskih prešaO' na fejervarskoga prepozita. 1 Oni prvi dobili su Poljanu iza Koročskih. Kako su ti posljednji hili gradili spomenuti ·samostali 'u Prečkoj, oni su, svakako, biIi podigli i tvrđavu II Poljani, a to se dogodilo prije 1436. kada su na tome tlu bili već Bakonjski gospodari. Sama tvrđava bila je večega opsega sa širokim i dubokim opkopima koji su bili spojeni sa Rosutom. Ta veza s tim potokom- dav-ala joj je II neku ruku zna~ čaj barskog utvrđepja. U nizu utvrda zbog obrane od Turaka, na zemljištu između: Save, Dunava i Drave, ona se nalazila II onom redu štO' je pro~ t jecao po sredini Vukovske župe, a bio je treći, računajući od Save. Dalje od toga reda hila su još druga dva, prvi između Bosuta i Vuke, 'R drugi s lijeve strane te druge vode. Još jedan red utvrda, najboljih i najja.čih, bio je podignut pored Dunava i Drave. Ruševine te tvrđave vidjele su se još vrlo dobro o~o 1850. a onda je nestala postupno holja građa od kamena i cigle. Ja sam još uspio za vremena da vidim visoke i široke nasipe oko. te tvrđave i penjao sam se uz njihove široke strane, ali o.d kakvih zgrada više nisam vidio nikakovih ostataka. Kad sam se tu bio. n·aŠao. o.ku 1955. nije tu bilo vi-še ni nasipa. Seljak iz Rokovaca ko.ji je tu imao. svoje polje us'pio. je da izravna do.nekle te ·male uzvisine i da tlo te stare tvrđave privede svojo.j ratarskoj obradi . Tako. su nestali i posljednji vanjski znaci te stare tvrđa ye, a pudaci povijesni o njoj u današnjem naraštaju već su o.davna izhl~jedili. Turci su prošli pored te tvrđave već go.dine 1526, ali je nisu bili napadali. To. su oni načinili istom deset go.din~ kasnije kada su sa dvije svo.je vojske bili· osvojili posavski i srednji dio. star~ Slovjenske zemlje sve do. Po.žege. Na tum veliko.m području i nije bilo prave bo.rbe Jer nije bilo. ni vojske .koja bi ·ga bila mogla braniti. Stoga tui nije bilo većih gubitaka među staro.sjedio.cima ko.ji su samo. pro.mijenHi, gov·o.reći uopćeno., svoje gospodare zemlje i posjeda. Sam posjed Poljana zauzim·ao je zemljište isto.čno od Bosuta i SPo.menute tvrđave. Tu je tlo nešto više za tri .do. pet metara i vrlo. je Po.desno za ratarsku obradu. Samo mjesto. Poljana bilo je, svakako., izgrađeno. u blizini tvrđave, 'a s njo.m se zajedno. i sPo.minje. Nema kasnijih vijesti o. tom naselju, te' je, po. svoj prilici, raseljeno ili u pučetku iIi II toku iursko.ga vladanja. To isto dogodilo se i sa Prečkom. Obadva ta naselja nestala su, po. svo.j prilici, u toku šesnaestoga stuljeća, a o. njim·a se nije očuvala nikakva predaja. Ipak su se ostaci samostana II Prečkoj mnogo holje očuvali i održali nego tvrđava u Poljani. Samost-an u Prečkuj gradio. je Filip Koroćski po papinu dopuštenju iz godine 14,15. Po. ubi čaju onoga vremena .on je manastiru bio. dužan dati podesno zemljište, a uza samostan murao. Je pod~gnllti i crkvu,. zvonik, groblje, gospodarske zgrade i urediti podesan vrt, a opet je:hio zakonski obvezan da očuva i prava une župe ko.joj je u crkveno.m pogledu to zemljište bilo pripadalo.! Filip KOl'oćski izabrao je za građenje ~voga samo1 1

294

Csanki ibid. 275. 'Ferm. Acta Bosnac, 99-100.

stana polož'aj u blizini Hosuta, i to kod staroga .prijelaza, po kojemu je to mjesto bilo i dobilo naziv Priječka, u ekavskom liku Prečka, prema kojoj je madžarski službeni ured bio načinio svoje ime Perecske. Taj su samostan sa dvije strane opkoljavale' šume 'i između njih oratna polja. Cini se da je to bilo prema običaju onoga vremena jer su. mnogi franjevački manastiri u staroj Vukovskc;>j župi biIi podi-zani na tako skrovitim 'mjestima. Taj samostan u Prečkoj bio je građen u dužini od nekoliko prostorija; ali mu širina nije bila velika. PrednJa mu je stra:na, koja je bila okrenuta kao i kod crkve svetoga Ilije u Vinkovcima na z~pad,gledala prema Bo· sutu na onaj prijelaz II obliku broda ili skele. Između prostorija, koje su sve bile poredane n' jednom nizu, isticala se sama crkva koja je ostale dijelove nadvisivala zidovima i prozorima, od kojih su dva reda stajala slobodna, dajući s te visine dovoljno svjetlosti unutrašnjim dijelovima same crkve. Ostale prostorije toga samost-ana nalazile su se s jed-ne i S druge strane toga. hrama. Ulaz II njega bio je s jugozapada i poznaje se dobro i danas, a na njemu je obilježen posebnom oiglom oblik toga dijela crkve. Halja unutrašnjost sastojala ,se od dvij,e prostorije, spojene s uskim vratima. U njima se po zidovima još oko 1910. jasno vidjelo nekoliko muških likova načinjenih freskom. Jedna je od njih 'predstavljala' viteza II naravnoj veličini. Kako je tu u crkvi bila i grobnica Koroćskih te je u njoj bio pokopan i sam Filip, osnivač tog·a samostana, vjerojatno je da je taj vitez bio predstavljao .samoga' njega. Sva je ta gradnja :bila iz'vršena od čvrste cigle, debelim zidovima, jakim osnov'nim dovracima od kamena:, uskim dugim prozorima, sve na način ranoga petnaestoga stoljeća. Ovako čvrst taj se manastir, iako odavna ,zapušten, i mogao u velikoj mjeri i II ruševinama održati sve do' naših dana. Još je polovinom devetnaestoga stoljeća bio prilično jasan njegov oblik, te je i' predaja bila mogla uz njega ostati živa s nekadašnjim njegovim' značenjem.· U novije' d'oba taj samo~ stan propada naglo, te tako d·anašnji nara,štaj i malo zna o njemu. "Zabilježen je i II Zbirci čudesa- nad grobom svetoga Ivana Kapistrana, sastav~ ljenoj godine 1521, onda uChronicon observantis P'mvintiae B9snae Ar· gentinae iz godine 1516. i 1533. u Epistola·rium fratrum minorum provinciae Salvatoris.! U prvom ratnom pohodu turske vojske bosanske su čete sa neredovitim odredima martoloza prošle' pored' toga samostana, ali ga nisu oštećiA vale. Drugi put su turske vojske stigle u taj kraj 1530. u svojem 'povratku s·a opsade B'eča. Car Sulejman je izričito naredio svojoj vojsci da od Đa kova dalje na 'istok ne plijene zemljište jer da je to nJegovo područje. Tek u godini 1537. Turci su u !'unoj mjeri bili zauzeli sav kraj između Dunava,. ušća Drave i Save, a prema tome -i cijelo Pobosuće. U dolasku i napredovanju te vojske franjevci su izmakli iz tog'a svoga samostana II nama sada nepoznatom pravcu, iako sami Turci nisu imali razloga da' ga ruše i uništavaju, p-a ga je tek samo vrijeme moglo postupno obarati. Stoga se ta građevina održala kro·z dugo vrijeme gotovo u cijelosti, samo je brže popustila II njemu drvena građa. Stoga je fra Petar Nikolić II svo1

Ferm. ibid. 26-27.

295

jem opIsIvanju srednjoslavonskih rimokatoličkih zupa godine 1660. ka~ zuje za taj stari samostan da su mu samo neki popre'čni spojni zidovi II ruševnu .stanju. Zato se može sa sigurnošću utvrditi da Turci i nisu dirali taj manastir u svojim ratnim pohodim-a, a puštali su ga i kasnije II miru ne odnoseći s njega građu. Kasniji opisivači franjevačkih samostana na tlu između Dunava, Drave i Save mnogo su pisali o njim-a, ali oni već ne znaju o tome pored Bosuta ništa. Značajno je da i predaja na tome zemljiŠtu priča da su fratri II prvom turskom napadu bili ostali u tom samostanu, te su ga održali Sve do nove turske navale, a onda da su ispred nje bili izmakli -ll druge krajeve. S druge opet strane vidi se da na ovom zemljištu hrvatski starosjedioci za toga teškoga vremena nisu bili uništeni, a nisu imali ni velikih -gubitaka jer S1,1 bili mogli sačuvati i predaju o staroj Poljani i o tome prečanskom samostanu. . Samo. naselje koje se bilo razvilo u onom zavijutku što ga tu čini Bosut, zvalo se Poljana te je i tvrđava na tom pol<>žaju bila po njemu stekla to ime. 1 Ono se prostiralo po zemljištu što ga tu obilazi Bosut u svojem zavijutku, naišavši na visoku gredu koju nije u svojem toku mogao probiti. Posjed Poljana obuhvat. o je, kako se vidi, to visoko tlo na kojem se danas nahodi selo Rokoyci oko željezničke pruge Vinkovci-Žup-anja. Naselje pod imenom Poljana nije bilo 11 to vrijeme pdje Turaka veće j znatnije, ali je ipak imalo svoju crkvu sa posvetom sv. Roku. Njene ruševine vidjele su se još prije nekoga vremena na rubu rokovačke šume prema Vinkovcima. Obišao ju je i opis·ao godine 1729. pečuški biskup koji ju je našao već II ruševnu stanju, ali Su njeni oblici još pokazivali da je nekada bila lijepa. Bila je desetak koračaja dug-ačka, a tri hvata široka. Oko nje 'se ·nala'zilo staro grohlje. Biskup je naročito naglasio njezinu &tarinu. Spomenuto groblje služilo je Rokovčanhna i dalje II toku gotovo cijelog·a osamnaestoga stoljeća .. Za toga vremena stoji II matici umrlih sela Rokovaca da se pokojnici sahranjuju »u groblju kod svetoga Roka« (»in coemeterio co~mmuni apud sanctum Rochum«) ,ili S8'IDO, »,apud s. Rochum, ad s. Rochum«. U toku deventnaestoga stoljećilveć je bila toliko porušena da se nije mogla upotreblj·avati 11 grobljanske svrhe, te je od toga vremena prestalo i pokopavanje RQkovčana na groblju oko nje. Za turskoga vladanja selo Rokovci bilo je samo područno selo na posjedu Poljani, kojemu je crkva sv. Roka bila župna. Sama Poljana bila je izgrađena oko te crkve i u njenoj blizini. U turskom raspu raseljena je stara Poljana, i njeno stanovništvo II nekom se broju bilo rasteplo, ali su se najviše saselili u staro područno selo Rokovce koje se bilo razvilo oko crkve. To su načinili i starosjedioci iz sela Prečke koliko su se .bili održali na svojem starom tlu. Tako se bilo pojačalo staro selo Rokovci, koje mora da je bilo maleno za turskoga vladanja, ali su se i Poljana i Plečka II turskom raspu sasvim rasule. Dio tih raseljenika jamačno se nastanio i u selu Andrejaševcima koje se bilo razvilo s lijeve strane Bosuta na izvrsnom ratarskom tlu. 1

296

Castrum Pa1yoa et porcio possessionis Polyoa. Csau. 340.

PRIVLAKA

Posjed Privlaka nalazio se ,u vremenu prije Turaka II sjeverozapad~oj medi sa područjem Otoka. Pripadao je plemićkoj porodici iz koje je go· dine 1473. zapIsan II jednoj posjedoV'lloj. pa-mici kao povjerenik kraljeva dvora Ladi~lav Syrgyth. Već mnogo prije toga zapisa bio je papin legat izmedu 1332. i 1335. u tome selu putujući ovim .krajem i skupljajući pa· pin 'novčić, pet puta. U tu privIa'čkn župu on je dolazio ovim smjerom: Sotin-Četvrtište-Dimitrovci-Privlaka, a iz nje je j.šao, prešavši Bosu~, II selo Orašje istočno od Slakovaca, a otuda sve uz. tu vodu smjerom .dalje uz Bosut II ,Damjanovac, sv. Andriju karaševskog·a te j:e otuda prispio tl Đantin. Sudeći po položaju susjednih posjeda privlačko je područje bilo razmjerno veliko. Ono je ohuhvatilo zemljište. od trbušanačke ok~ke na Bosutu do kunjevačke šume na zapadnoj strani gr·aničeći sa Rokovcima, a dalje južno sa Otokom. To dotl1rsko privlačko područje odgovaralo je potpuno ovom dan,ašnjem. Ime je taj posjed dobio, svakako, po brodu na Bosutl1 koji je, sudeći po imenu, bio, uređen' u obliku prevlake~ samo mu je naziv bio u ikavskom izgovoru. Stoga je vjerojatno da je prvotno naselje '~a toin posjedu ležalo pored samoga Bosuta ,u blizini broda., Kroz Privlaku na taj brod vodila je, prema tome, cesta koja je spajala jednu i 'drugu stranu Pobosuća. Ona je otuda od broda udarala na staro dotursko selo Almaš, a odande, na Jallkovce,_ Laz i Slakovce. Tom je eestoul putovao papin legat godine 1332-1335. polazeći iz Privlake u Orašje, dotursko selo istočno od Slakovae-a. Osim toga naselja II Privlaci imalo je to područje i drugih manjih. turski spomenici nisu ih zabilježili, a:li ih je održala pr,edaja. Za jedno oel njih: Fališevce zn~mo otuda što je pretrajalo i tursko vladanje, te je pr.ešlo i u 18. "stoljeće u kojem je spojeno s Privlakom oko 1730. godine. To staro selo nalazilo se II južnom dijelu područj-a tamo gdje je danas velik hatar Selište. Ono je bilo toliko blizu samoj Privlaci da je pečuški biskup, pohodivši 1729. taj kraj, II svojem opisu toga puta napomenuo da se ta dva sela čine zapravo, jednim, razlikuju9i se samo po imenu"! Osim Fališev'aca područna su privlačka sela bila, sudeći po' pred,aji, i Berešinci nešto zapadnije od Fališevaea, Stnpanovci ·sjeverno od Berešinaca prema trbušana1okO'j župi, i <ll~ Ho.sut Dvo-ranci, Brod ,i Gradište. Isto'· čuo od današnjega sela bit će da_ j,e staro područno selo bilo Ervenci po .. red potočića toga imena na dobrom tlu. Od ta' tri' sela Brod se nahodiO' pored puta koji je vodio 8 pomO'ću skele' na drugu stranu, svakako na istome mjestu, gdj.e je danas most jer je tu Bosut najpodesniji za prelaženje zbog uzine.' Tu je i sađa pove'će polje pod imenom Brod. Nedaleko odatle nah'odi se velik hatar Gradište. To ime jasnO' ukazuje na neko staro utvrđenje koje je tu uz Bosut stajalo na visO'koj obali da štiti taj, kraj. Tu se i danas kopanjem mO'gu naći prethistorijski predmeti ukazujući da je tu postojalo vrlO' staro naselje. Sama ta utvrda bila je samo dio onO'ga

Do-

Briisztle 71-70.

297.

tvrdavnoga vijenca koji je branio zemljišt'e izmedu oba- kraka Bosutoval a koji se S'3stojao od tvrđava što su stajale tu u privlačkom području pored Bosuta, onda u Cerni na sastavcima Bida sa Bosutom, zatim na humku II današnjem selu Gradištu, u Gradini II otočkom području i II gracu p.ore'd Bosuta. Sve su to bile utvrde podignute u starim prethistorijskim .naseljirn'a donekle barskoga tipa, ali uglavnom visokih, zidova sa opkopima i postupnim hranama. Dvoranci su danas poveći hatar ukraj Bosuta nedaleko Broda. Tu se iskopavaju stari predmeti između nekih ruševina. Možda je u tom područnom selu stajao dvor plemićke doturske porodice privI-ačke. Značajno

je da je ta privlačka plemićka porodica u petnaestom stoljeću imala prezime sa hrvatskim na,stavkom -ić. To prezime Širgić nalazimo i danas II zemljišnom nazivlju toga zemljišta. Tako u otočkom hataru postoji polje Sirgićevica, a u susjednim selima u početku osamnaestoga stoljeća bilo je porodica koje su se zvale Širgić, Šorgić, na primjer II Nijemcima. U Fališevcima zabilježene su porodice koje se tu dalje donose: Antolovići, Augustinovići, Bertići, Blaževići, Cenići, Donkovići, Dugalići,

Gaginci, Grgurevci, Ivići, Ivanovići, Janjići, Kokanovići, Lackovići, Leakovići, Lukići, Matići, Matijaševići, Piškorovići, Šarići, Šokčevići, Šuvakovići, Vidići i Zvizdanovići. Velik dio tih rodova unišao je u Fališevce, a drugi manji u Otok, Komletinee i druga okolna sela. Poslije turskoga raspa Privlaka je u crkvenom pogledu bila potpala pod Otok. Kada je 1708,_ godine Vietri, generalni komesar za ove krajeve, op1sao stanje franjevačkih župa na ovom tlu, on je takvu župu bio našao u Otoku sa četiri pripadna sela, i predložio je da se nova crkva podigne u tom selu. U Privlaci je u to vrijeme još nije hio preporučio. Ona je ipak bila podignuta nešto kasnije. Godine 1729. biskup ju je već našao, i to drvenu. Sagrađena je bila prije malo 'vremena, bila je posvećena sv. Križu. Pored nje se nalazilo staro groblje, a to znači da je tu bilo i crkvište njeno. U narednom pohodu hiskupovu godine 1754. crkva je već imala novu posvetu, i to sv. Martinu kao i danas. I tada je jo'š bila drvena. U Privlaci postoji popis stanovništva od godine 1716. otkad i u Otoku jer od toga vremena teku m·atice otočke župe. Tu će se dalje' navesti prezimena pojedinih rodova i koji su još živi i koji 'su izumrli: Andrijevići, bilo ih je i Antolovići, bilo ih je u

u Bošnjacima, i u Ilači; već su izumrli. više sela u okolini, oko 1330. bile su ih tri kuće, danas 18-45, spadaju u najjače kuće u selu. Arambašići; stekli su prezime po službi u narodnoj vojsci; izumrli su prije 1830. Babunovići; toga prezimena nije bilo u okolini; oko 1830. bile su ih dvije kuće, dana's stoje u omjeru 6-23. Baničići; po okolini nije ib bilo, a i tu u Privlaci oko 1830. bila ih je jedna, kuća, a onda su se rasuli; .na njihovu su osnovu hili došli Koza~ revići iz Vinkovaca, a ti su kasnije izumrli. narići; toga prezimena bilo je poslije 1700. i II Vinkovcim'a, Nuštru i Bošnjacima; izumrli su prije 1830. 298

Bertići;

po okolini bilo ih je puno, oko 1830. bila ih je u Privlaci samo jedna kuća, danas 1-8. Borovci;, hili su porijeklom po svoj prilici iz staroga sela toga imena pored Cerne koje se bilo raselilo oko 1700; oko 1830. bile su ih dvije kuće, a danas stoje II omjeru 3-8. Bošnjak; bili su se rasuli rano II toku osamnaestoga stoljeća. Božići; bilo je toga prezimena mnogo II tom kraju; rano su se' bili raBuli. '. Cenići; zabilježeni su II početku osamnaestoga stolje~a II Fališevcima te će ovi i oni.ll Ko.mletincima biti otuda; ovi u Privlaci već su se r:asuli. Čolići; oko 1830. bile su ih dvije kuće, a danas stoje u omjeru 3-8; iz te je porodice bio potekao .austrijski general koji se bio proslavio II bitkama i ratovima. Čop čići';,

nije ih bilo II okolnim selima,' ali II našim zapadnijim krajevima dobro je poznata o'snOV'8 čop- koja se nahodi II tom prezimenu; oko . 1830. bile su ih dvije kuče, a danas stoje II omjeru 19-65, čineći jedan od najjačih rodova u tom selu. Domac; tome rodu osnovni je kućni broj 1,- te spada II najstariji dio sela; jedna je grana toga rod'a doselila i u Vinkovce, a, jedna i u Novo selo; oko 1830. bila ih je jedna kuća, a sada se nalaze u omjeru 4-18. Donkovići; toga prezimena bilo je oko' 1710. i u Fališeveima, Otoku, Vinkovcima, Tovarniku; tu u Privlaci bili Su izumrli do 1830. Dorići; od bližih sela bilo ih je oko 1710. u Bošnjacima i u Berku; tu u Privlaci rano su se rasuli. . Dugalići; stekli su. prezime po' 'tjelesnoj oRobini; oko 1830. bilo ih je u tOM me selu jedna kuća, a onda su se kasnije rasuli. Đurašinovići; bilo ih je po selima s lijeve stra!le .Hosuta; u Privlaci bilo ih je oko 1830. jedna kuća, ali su se nešto kasnije razainrli; na taj te'melj došli su kasnije Matići. Džigunovići; u početku osamnaestoga stoljeća bilo ih je i u Vinkovcima gdje su se rano rasuli; tu'u Privlaci nisu se dugo održali. Fališevci; bili su porijeklom iz susjednih Fališevaea, a doselili su u Privlaku još u vrijeme dok BU oni još postojali kao samostalno selo; II Privlaci oni su se rano rasuli. Ferinci; bili su raseljenici iz mjesta Fera što je ležalo i u dotursko i u turskO: vrijeme istočno od Nimaca k~o varošica te se raselilo o turskom raspu; od ,tih raseIica neki su se naselili na zemljištu oko Šida, ·a neki i ovuda više zapadno. Tu ,u Privlaci rano su' se rasuli. Filići; bili su starosjedioci na tom tlu,' te su oko 1830. imali tr.i zadružne kuće, a danas stoje u omjeru 14-39 čineći rod srednje Jakosti. Filipovići; bilo ih je oko 1710. u nekoliko sela, ali ne moraju biti istoga roda. U Privlaci su rano izumrli. Franjkovići; to prezime nije često kao što je u naših ljudi i ime Franjo u starije vrijeme bilo rijetko, ali ga je ipak bilo u nekoliko susjednih sela, ·a i u Vinkovcima; oko 1830. tu u Privlaci bile su ih dvije kuće, ali danas stoje u omjeru l-l. . Geginci; mora da je II vrijeme prije 1700. postojalo II blizini Privlake selo Geginci iz kojega je onda ta porodica doselila; brzo su 'se rasuli.

299

Goj.evići;

doselili u Privlaku zajedno sa Miljevićima poslije turskoga raspa od Vrlike u sjeverois~očnoj Dalmaciji sa onom strujom koja je bila dovela nešto novoga stanovništva u ove slavonske strane; Gojevići su oko 1830. imali jednu kuću, a danas stoje u omjeru 2-5. Golubići; bilo ih je oko 1710. i u susjednim Nimcima; ubrzo su se u Pri. vlaci razamrli. Gregurići; "bila se sačuvala "predaja da sy. doselili iz Hrvatske; u početku devetnaestoga stoljeća bila ih je jedna kuća, a onda su" izumrli. Grgurovci; njih u selu zovu i Grgurovići, ali ono prvo ime .pravo im je prezime, sudeći po njemu bit će "da su oni bili prorijekIom" iz sela Grgu~ rovaca koje se, možda, još za turskoga gospodstva bilo nahodilo tu II blizini Privlake; oko 1830. bila ib je jedna kuća, ·a danas se nahode u omjeru 14~6, te spadaju u srednje jake rodove u selu. Hrvati;" doselili u osamnaestom stoljeću iz zapadnih dijelova Hrvatske i održali su se u jednoj poro"dicl i II devetnaestom stoljeću, ali su kasnije izumrli. . Iva"nići; toga je prezimena" bilo i II okolini, ali ne moraju "biti istoga po~ rijekla; u toku devetnaestoga stoljeća postojala ih je jedna kuća;" danas 7-30. Ivanovići; bilo ih je, a i ima ih mnogo po okolnim selima, ali ne moraju biti svi istoga porijekla; tu u Privlaci stari su" rod koji je oko 1830. imao jednu kuću; danas imaju dvije kuće sa osmero čeljadi. " lvekovići; prezime im je postalo od imena Iveka, te ono nema kajkavski oblik, a nalazimo ga i u Slakovcima i II .Jankovcima ; istračili su se još prije 1830. J akšići; toga je prezimena hHo i inače II okolini, a u većini nastala su samostalno; oko godine 1830. bila ib je u Privlaci jedna kuća, ·a dana. im pos"toje dvije sa osmero čeljadi. " Janjići; bili su II selu starosjedioci, a razvili su jednu porodicu iz koje danas postoje četiri kuće sa desetero čeljadi. Jurići; toga prezimena bilo "je i u okolini, ali ne mor"aju biti svi jednoga" porijekla; tu u Privlaci bile su ih u početku devetnaestoga stoljeća dvije kuće, a iz jedne od njih je bio" onaj pisac o Privlaci u Zborniku za narodni" život i običaje; oko godine 1830. bile su ih dvije velike zadruge iz kojih je do danas izišlo 18-52 članova. Kemešići; ima ih samo u susjednim selima Rokovcima i Retkovcima; oko 1830. bile su ih tri porodice, a danas imaju omjer 5-12. Kovačevići; od'ržali su se do 1830. "u je1dnoj kuci, ali se z.asada nahode"u omjeru 3-8. Ku~jakoviĆi; toga prezimena bilo je samo u Vinkovcima u starijem stanovništvu. Oko 1830. bilo ih je u ovom selu pet kuća, te su biii u selu jedan od najjačih rodova; danas ih ima u omjeru 8-37. Lackovići; ime Lacko hilo je jedno od ra·širenijih u vremenu turskoga gospodstva, pa su i prezimena izvedena iz njega bila česta u devetnaestome "stoljeću; nosioci toga prezimena II Privlaci "rasuli su se još prije.1830. 300

Lovići; u ovom kraju bila je'to prezime rijetko, te ga nahodimo u·to vri-

jeme samo u Cerni; nosioci njegovi izumrli su tu još do, 1830. godine. 1juhančići; to je prezime izvedeno iz imenice Ljubanj, a ona ozn,a,čuje,ime

staro.ga sela' nastalo-ga, oko potoka istog-a toga naziva, a koji se nalazi nešto južnije od Nijemaca; prema tome raselice otuda došli su i u Privlaku i tu su se okućili; oni su se rasuli već do 1830. kada je bio izvršen novi popis stanovništva II Privlaci. . M,andići; bilo ih je II početku osamnaestoga stoljeća i u Gradištu i II Tovarniku, ali ne moraju hiti svi jednoga porijekla; 'tu II Privlaci bilo ih je -oko 1830. jedna kuća, od koje ih danas ima četiri sa devetnaestero čeljadi. . Marinčići; prezime'im je nastalo prema imenu sela M,atinaca po svoj pri. lici onoga što se bilo razvilo II blizini Nimaea. Oni su se razamrli" do početka devetna'estoga stoljeća. Matanovići; od obližnjih sela bilo ih je u Jankovcima i II Slakovcima, ali je teško riješiti da li su bili jednoga roda. Tu u Privlaci bili su to .kovači, a njihovi po'tomci stoje danas, u omjeru 1-2. Matići; to je prezime često bilo u to' vrijeme i po' okolnim selima. Tu II . Privlaci bile SU ih .1833. tri kuće, a danas ih ima u omjeru 10-27. M'a~ijaševići; to je stari rod koji je bio izumro do 1833. Matijevići; 'bilo ih je i po okolnim ~clima, ali ne moraju biti istoga porijekla; godine 1833. imali su tri kuće, a danas im.je. omjer ,5,...-9. Medojevići; toga prezimena oko 1710. nije bilo na, okolnom- zemljištu, fi izvedeno je od rijetkoga vlastitoga imepa Medoje; izumrli su hili -ili, su inače nestali iz sela do 1833. godine. Miljevići; doselili su zajedno sa Gojevićima oko 1700. od Vrlike ispod Dinare; oko 1830. bilo ih je pet kuća, a danas stoje u omjeru 19-69, te su jedan od najja-čih -rodova u selu. Neferanovići; stekli su prezime po turskoj riječi nefer, koja' označuje re~ dovitoga vojnika; po _drugim selima nem'a toga prezimena; godine 1833. bilo ih je -sedam kuća, te su hili razmjerno najjači u setu, a .i danas sa 19-62 jedni su od najjačih. ' Očev·či·ći; samo to prezime ukazuje da su ,mu nosioci bili doselili ,oko 1700. iz Očevja sjeverno od Sar-ajeva II Bosni, a i oni sami sačuvali su o tome, do danas predaju; hiIi su se dobro razvijali, te su 1833. imali četiri kuće, a danas imaju omjer ,22-76, "što' pokazuje dao' su jedan od najrazvijenijih rodova u selu. Pa&alići; u okolnim selima oko 1700. nije ,ih bilo, ali samo to prezime ukazuje da BU' imali n'eku vezu s Turcima; rasuli" su se još do g'odine 1830. Paukovići; .bilo ih je oko 1710. i u drugim okolnim selima; oko 1833: zapisatia 'je u tom selu jedna porodica toga prezimena; ,danas Qna stoji u omjeru 5-22. . Pavičići; po okolnim selima to·ga je prezim~na bilo razmjerno mnogo, ali nisu morala biti. II vezi;' II Privlaci ih je bilo II 'devetnaesto.m stoljeću samo po- jedna porodica koja je danas već na ~zrnaku.,

301

Piškorevići; u početku osamnaestoga stoljeća bilo ih je uFališevcima o.tkudasu i doselili u Privlaku; tu su se do 1830. hili već rasuli. Plavšići; prezime su stekli po nadimku prema svijetloj kosi i plavim oči

ma, "a toga je prezimena bilo i po okolnim selima; oko 1833. jedna kuća, danas

3-16.

Prakaturovići; stekli su prezime po služhi u crkvi; oko jedna kuća, a. d·anas stoje u omjeru 3-16.

1833. hila ih je

Pavlovići; toga je prezimena bilo po okolini podosta; ta porodica razvijala se tako da je oko 1833. imala jednu kuću, a onda se kasnije rasula. Peulići; bilo ih je i u Gradištu, gdje su najjači, i

II Ilači, a ima ih s jedne i druge strane Dinare; u selu su imfl,li uvijek po jednu kuću, a tako i s'ada stoje u omjeru 1-4. Radišići; u okolini bilo ih je samo u Đeletovcima i II Berk,u; tu u Privlaci' opstojala je poslije 1710. samo jedna kuća koja je zapisana još 1833; kasnije seta porodica rasula. Rajčevići; zabilježeni Su poslije turskoga raspa i II Vinkovcima, ali su se rasuli i II Privlaci i II spomenutom mjestu. Slošići; u drugim okolnim selima nije ih bilo; tu u Privlaci oko godine 1830. hile su ih dvije kuće, a danas taj rod u tom selu stoji u razmjeru 4-3. Srdarovići; sudeći po imenu doselili su u Privlaku od Gospić'a ili od Drniš,a -II Dalmaciji, a po drugim okolnim krajevima nije ih bilo; bila ih je uvijek samo jedna kuća, a i ta se rano rasula. Svilajac; .doselili su iz sela Svilaja istočno od Broda; jedna je grana toga roda selila i u Jankovce; tu u Privlaci hila je oko 1833. samo jedna kuća, a i ta se doskora rasula. Šajnovići; toga prezimena' bilo je oko. 1710. i u Vinkovcima i u Otoku; II pryome od tih mjesta sačuvana je predaja da je porodica tog'a' prezimena za turskoga vladanja bila muslimanska, te su to možda bile i ona u Otoku i ti Privlaci; turska riječ šajin znači soko; II Privlaci rod toga imena im.ao je jednu kuću, a danas stoji II omjeru 2-6. Šimići; bilo' je toga prezimena gotovo u svakom selu u okolini, u Privlaci hile su ih oko 1833. dvije kuće, a danas 2-8. Šimunovići; to j e prezime na tome tlu bilo često, u Privlaci oko 1833. hila ga je jedna kuća koja se hila uhrzo rasula. Sokćevići; dobili prezime, po svoj prilici, po tome što su u Privlaku bili došli iz Bačke; imali su oko 1833. jeQ.nu kuću, a danas stoje u omjeru

3-10. Tomaševići;

oko 1710. toga prezimena bilo je mnogo u okolini, oko 1833. postojala ih, je jedna jaka kuć'a iz koje su izišle četiri sa petnaestero

čeljadi. Videljići;, toga' prezimena nije inače hilo II okolini, nastalo je, po 'svoj p'rilici, po nadimku Videlja, inače _vrlo rijetkom II nas; bila ih je II

početku devetnaestoga stoljeća jedna k~ća, ali Su se kasnije rasuli .

.302

Zivkovići;

toga je: prezimena hilo mnogo po okolnim selima jer je i lično ime Živko bilo vrlo često ; oko godine 1833. bila ih je jedna jaka kuća, a danas stoje II omjeru 3-10. Žužak; to je prezime nastalQ, -,po svoj prilici, prema ženskom imenu Žuža koje je u ove kr·ajeve hilo dQneseno iz susjedne Ba,čke; taj. rod imao je oko 1833. dvije kuće, ali je u novije vrijeme ,pao na l-l. To povoljno stanje toga starijega stanovništva u Privlaci sa starim zadrugama i sa starim kućama, bilo .je potrajalo od prilike do 1880-1890'. godine. Tada je nastupila teška novčana kriza, a njena je prva posljedica bila d'a su se počele trgati i cijepati stare zadruge. N a taj način došle su prve zemlje. na prodaju, tim putem pojaviJi su se i prvi kupci kuća i posj~da u ,tom selu, a _to je otvorilo i put doseljenicima na to tlo. U tom _do':' seljavanju mogu se naći dvije skupine, ona starija do od prilike 1920. i ona _novija od te godine do danas. U onoj prvoj u Privlaku su doselili i tu su ostali: Alići iz Like, koji su uspjeli da se tu utvrde; oni danas imaju dvije kuće sa trinaestero čeljadj'; Babići osnovali su porodicu koja se razvila II omjeru 1-3; Bežan iz naših zapadnijih krajeva, 1-2, Blažev·ac l-l iz okoline; Brizanac 1-5 iz zapadni~ jih krajeva, Brkići 1-4, postupnom strujom iz Like; Brnići isto tako, Buć~n 1-2, iz zapadnijih krajeva, Cvitići 1-2, iz okoline; Cvitkovići 2-13 postupnom strujom iz Like; Elez 2-9 od Drniša II Dalmaciji; Hadinac 1-3, strujom iz Hrvatske, Goljevac 1-3, iz Like; Jakšić 2-9 iz okoline; Kovačevići 3-8 iz okoline; Man-dići 4-19 iz-okoline, Maroševići 1-2 iz susjedstva; Pejčići 1-2, isto tako; Pletkovići 1-2 strujom iz zapadne Hrvatske; Prekodravac 1-2; iz Baranje; Ramljak 2-8 iz jugozapadne Bosne preko Dalmacije; Reljanovići 1-6 iz sjeverne Dalmacije; Rudelići 4-.15 iz Like_; Sedlakovići 2-,11 iz Hrvatske; Skejo 3_7 od Drniša, Slošići 4-9 iz susjedne Slavonije; Šarići 8-26 iz Like; Šimići2-8 iz Like, Tkalec 1~ iz zapadne Hrvatske; Tomac 1-2 iz Gorskoga kotara; Tomaševići 4-15 iz susjedne Slavonije; Tonkovići l-l iz Like; Tušek 1-6 iz ZagorIa; Ve,tići ~16 od Drniša, Vidovići 4-14 iz susjedne Slavonije; Vodopija l-S iz Hrvat,ke; Vulići l-lod Drniša, Živkovići iz susjedne Slavonije; svega 37 rodova. U onoj drugoj seobi, koja je vršena takoder iz već spomenutih krajeva~ doselili su: Abramovići 1-2; Ajborn 1-2; Anić 3-; Aralica 1-3; Bahorići 1-2; Bakunići 1-3; Barinići 1-3; Bebek 2-14; Begonja 3-24, Bekovići l-S, Bilobrk l-l, Borovac 3-8, Burov l-S, Cujzek 1-4, Cortilo 1-4, Ča- . varovići 5-, Čičmir l-S, Čošići l-S, Čovići 1-7, Čular 2--8, Čuljat 1-3, Ču port 1-4, Čavala 1-2, Draganići 1-3, D.ragosavljevići 1-4, Drobnjak 1-6, Dugeč 1-9, Đakovići 1-2, Đalalija l-S, Đurići 1~2,Ercegovac 1-9, Ferić 1-2, Filipovići 2-9, Fotez l-l, Falići 2-10, Gauder 1-4, Grbac 1~3, Grčević 2-4, Grdić l-S, Gugić 1-2, Gavašević l-S, Herkvi l-S, Hlebnjak 1-3, Hudoletnjak 1-4, Ivančević l-S, Jakelja l-S, Jakići l-l, Janeš 1-, Januš l-S, Janjići 4-10, Josipovići 1-3, Jozimovići 1-9,. Jozići 1-2; Jukica 1-8, Jukići 1~5, Jurjevići 1-, Juzbašići 1-4" Katalenići 1-2, Katolikovići 1-2, Kekići 1-6, Kelin 1-3, Kesegići 1-2, Klasićil-3, Kolarići 1-2, Kostanjčar 3-13, Kramer 1-3, Krmpotići l-l;. Kubica l-l, Kulići

.303

Lerinček 1-2, Lermajer 1-3, Lešnik 1-2, Lev.ković 1-2, Lučić l-l, Lukadinovići 1-2, Lunići 1-3, Ljubići 2-6, Mačašići 1-5, Marijanovići 1-3, Markovinovići 1-3, Martići 1-3, Martinovići 2-13, Matakovići 1-2,

1-4,

Matasovići 1-2, Mihetac 1-3, Mijakovići 1-2, Mijatovići 1-7: MikeIčići

1-3, Mileticki 1-7, Milići 1-2, Milkovići 1-2, Miljkovići 1-8, Minga l-S, 2-10, Miškulini 1-'5, Mrčela 1-4, Nad l-S, Nedići 2-8, Negojevići 2-5, Nikolići 3-, Novak 2-4, Novoselović 1-3, Obradovići 1-2, Opravići 1-2, Pajdak 1-2, Palacković 1~1, Pandžići 4-, Pavičići 2-5, Perkovići

Miškovići

2-, Perkunići' 2-5, Peša 2-10, Pešići 1-2, Pintarići 2-7, Pleša 1-5, Ponoš 4--,Pokačin

1-2, RajiĆ 2-14, Ratkić 1-3, Raus 3-, Rendulić 1-2, Sajko 1-6, Senjanin 1-3, Simičić l-l, Smontara 1-2, Soldo 1-2, Soltoković 1-2, Spaići 2-6, Stjepanovići 2-6, Sučići 1-8, Sviben 4-, Safarik 2-3, Šalkovići l-l, Šego 1-3, Šimunac 3-, Skalec 1-3, Skrlec 2-, Šnuc l-ll, Špcar 1-, Špernjak 1-7, Staub 1-2, Štimac l-l, Šuljak 2-8, Šunić 1-, Tešija 1-:-5, Tom-ašić 1-2, Tomašević 4-15, Tomičić 1-3, Topalović 1-2, Tošić 2-13, Trabak l-S, Triva 2-9, Trnjar 1-2, Uran 1-2, Utmeleki l-S, Valentići 1-2, Vareševac 4-, Varga 2-11, Volf 1-2, Vrckalo 1-4, Vrgoč 1-3, Vujinović l-S, Vukovac 1-4, Zekić l-S, Zoroja 1-6, Zovkić 3-20, Zižić -1-3-, Žunatović ?-. Ti novi doseljenici imaju 188 porodica sa oko 650 članov'a. 1-7,

Savić

Starinci

stariji -doseljenici: Antolović 8-45, Babunović 6-23, Benić

9-28, Bertić 1--8, Borovac 3.c8, Budišić 5-18, Cvitković 2-13, Čolić 3-11, Čopčić 13~65, Domac 4--18, Filić 14-39, Filipović 2-9, Gojevi" 2-5, Grgurovac 14-46, IIanić 7-30, Ivanović 2.c8; Jakšić 2-9, Jurić 18-52, Kemešić 5-12, Kurjaković 8-37, Majstorović 7-28, Mandić 4--19, Matić 10-27, Miljević 19-69, Nefaranović 15--51, Očev<čić 22-76, Panković 5-22, Pejaković 3-15, Plavšić 3-16, Prakalurović 1-3, Stošić 4-9, Šajnović 2-6, Šakčević 3-10; Šunić 1-, Tomašević 4-15, Varešev~c 4-. P R K O vel 573, 2851 jutro

To je staro dotursko selo koje je izgrađeno s desne strane potoka- Điđa, a ima dobru ratarsku zemlju. Po svojem položaju blizu je Cerni, te je II općinskim poslovima pripadalo tom velikom selu s kojim je spojeno do~ hrim putom. Inače se nalazi i II blizini Mikanovaca i Ivankova. Po govoru to je selo ekavsko i stare akcentuacije -kao i sva bliža okolina, a tek od Starih- Mikanov.aca počinje ikavština. Ono je postojalo .i pod Turcima, a u' tom se nahodi dokaz da je bilo nastanjeno i ranije. Bit će da je hilo

pripadalo udotursko vrijeme posjedu Roždu i da je potpadalo u posje. dovnom pogledu pod tu gospoštiju, a i crkva

tom selu bila im je

naj~

bliža. Najstarije porodice II tom selu su Carevići, Čolakovići, Debelići, Ku~ lundžići, Nedeljkovići iŠamukići. Čolakovići su svoje prezi:qJ.e bili stekli za turskog·a vladanja po riječi turskoj čolak ·koja znači čovjeka kljastoga Isto su tako i Kulundžići dobili svoje prezime po· turskoj riječi koja označuje . zlatara. I Šamuka je orijentalno ime koje su mogli.u to selo

ll· ruku.

304

donijeti Turci. Najstariji doseljenici u to selo bili su Cajkovci i Vučevc~ oni prvi iz blizih Cajkovaca kod Andrijevaca, a ovi drugi v·aljda iz sela Vučevaca koje je postojalo II to vrijeme II blizini Đakova, a onda je na. pušteno. U to vrijeme mogli su II to selo doći i Filakovci iz staroga sela Filakov·aca koje je negdje u blizini još za Turaka postojalo. Postoji pre. daja II tom -selu da su Markovinovići doselili prije nekoliko naraštaja pa: da im je Krajina dala dovoljno zemlje i građu za dizanje kuće. Oni su bili prvi lički doseljenici. To selo dobro je napredov·alo II osamnaestom i de~ vetnaestome stoljeću, i spomenute stare i one prve doseljene porodice razvile su razmjerno veći broj parova, a prema tome i kuća. Oko 1910. Olle su stajale ovako: Carevići 6-19, Čajkovci 7-27, Čolakovići 8-35, Debelići 12-31, Kulundžići 7-26, Filakovci 14-43, Nedeljkovići 13-39, Ša. mukići 6-31, Vučevci 16-43; kasnije doseljeni M·arkovinovići im'ali su' II to vrijeme ovakav razvojni omjer: 7-30, a Degmeči'ći 2-5. Među starije doseljenike u tom selu spadaju i Užarevići koji su oko 1910. imali razvojni razmjer 5-18. U kriznim godinama oko 1880-1900. naša slavonska sela zahvatio je težak gospodarski razvoj. U toj nevolji kada je u ratarskim selima nestao potrehan priliv novca, izašlo je na prodaju mnogo ku~a i zemlje .. Taj teški položaj našao se i II Prkovcima; i tu -su došla mnoga gospodarstv3;_,na pro~ daju. Doseljenici su u nekom broju useljavali i II kuće i postajali su nadničari, te .su se vremenom gospod·arski podizali. U to vrijeme ustalili Su se II tom selu: Barići.1-2, Božići 1-6, Brkljačići iz Like 1-8, Cesarec iz Zagorja 1-2, Cima 1-7, Horvat 1-6, Hrbat 4-14, Ivanovići 1-6, Jambro. vići 1-7, Jerkovići 1-5 od Like, Jurkovići 1-3, Kovačevići 2-11, Križan 1-4, Krstin 1-8, Kukec 1-6, Lučići 1-5, Margetići 1-6, Mikašići 1-5, Mi· lanovići 1-2, Nikšići 1-2, Panđići 4-18, Posavci 1-7, Pejak 1-'2, Sedlar 2-8, Šimunići 2-7, Tonkovići 1-2, Valjak 1-4, Vidakovići 1-6, Žgala 2-4. Uglavnom su tl novi naseljenici iz naših zapadnijih .krajeva.

RETKOVCI

Selo pod tim imenom nije _hilo, koliko se zna, zapisivano u poznatim

plemićkim iC crkvenim spomenicima prije turskoga. gospodstva. Jedino je

sigurno da je posiojalo ll· toku šesnaestoga i sedamnaestoga stoljeća za turskoga vladanja. Prem·a tome može se pouzdano povjerovati da se na tom položaju pod tim nazivom·· nahodilo selo i II vremenu ranijem, vjerojatno kao područno posjedu Roždu, kojemu je bilo najbliže. Ime selu potpuno je hrvatsko u ekavskom izgovoru u kojem ga tamošnje stanov,ništv.o i sada govori. Poslije turskoga raspa bilo je na tom zemljištu' i nekih promjena II postojanju starih sela. Ono od njih koje je nosilo ime Rožd i koje je od stao rine bilo upravno sjedište na tome tlu bilo se ok\) 1700. rasulo, te su na· stanjeni Retkovci u velikom dijelu bili dobili dijelove toga staroga i do· tada znatnijega sela, i to .ono zemljište na kojem su Se nalazili stara crkva i dVQrovi doturskoga pQsjednika. Novi" Retkovci II to su vrijeme bili stekli 20

RAD

305

i dio staroga sela Nadiševaca. Za turskoga gospodstva Retkovčani su obrađivali 169 jutara oranica, a neobrađenih je ležalo 300 jutara, sjenokoša 154 srpova, šuma oko 100 jutara. Stari Retkovci graničili su sa kmetskim selom grada Cerne Slobo činom sa jugoistoka, sa Andrijaševcima sa istoka i ,sjevera. Novoga, tla Retkovci su dobili mnogo na zapadnoj i sjeverozapadnoj strani. Prema Vođincima Retkovcima je pripalo i područje staroga sela Petrošinaca koje je prije Turaka hilo pripadalo velikom vlasteoskom posjedu Hrvatima. Tako su Retkovci u početku osamnaestoga stoljeća porasli u jakoj mjeri. Nekada selo manjega područja zauzelo je zemljišta starih raseljenih pustih sela. Područje u svemu naraslo je na 5540 jutara. Od toga ratarskoga tla ima danas 57'10, a drugo je šuma i ponešto nisko tlo. Inače je zemljište po sredini i u istočnom dijelu visoko 90-95 metara sa dobrim neplavljenim tlom, a na zapadnoj i sjeverozapadnoj strani ponešto niže 85-83 metara osim ponekih greda sa dobrim or·anicama. Za turskoga gospodstva moglo je u Retkovcima postojati tridesetak katoličkih starosjedilačkih porodica. Među njima našla se pokoja familija iz starih raseljenih sela koja su _se, sigurnosti radi, s'aseljavala u veća. Kada su 1691. turske čete iz Srhije hile uspjele da pobjedonosno provale daleko u Slavoniju prema Požegi harajući i čineći teška nasilja, staro naselje oko Vinkovaca i Đakova strah zahvati u tolikoj mjeri da' su množine tog·a svijeta pobjegle u duboke šume u okolini. Neka od tih sela·našla ,su se n8 prvom udaru, te su se spašavala bježeći u jo,š d·alje krajeve. Sela oko Vinkovaca, Ivankova i Cerne bježala su u šume oko sela Antina i Tordinaca gdje su provela neko vrijeme živeći od svoje stoke. Od Retkovčana zapis-ani su na tom tlu Ambrinci, Tomići i Zetoviči. Zna se da su' ti Turci te izbjeglice i tu u antinskim harama dva puta napali, nanesavši im teške guhitke. To će hiti i razlog da su se neki od tih Retkovčanadigli iz toga kraja oko Antina i Tordinac-a i da su se uputili sa svojom marvom dalje prema Dravi. Tu ih se jedan dio zaustavio u Almašu kraj te vode istočno od Osijeka, a većina drugih krenula je dalje Podravinom gdje su se zaustavili tek kod Miholjca, daleko od Turaka. Tu su oni zajedno sa nekoliko Ivankovaca osnovali novo selo Staklence gdje im potomci i danas žive. Od onih što su se spašavali oko Antina i Tordinaca ostalo je nekoliko porodica i u ta dva sela, ·a pokoja i u susjednom Nuštru. Spomenute turske čete iz Srbije svladane su II toku 1692. godine i prebačene su u svoju osnovu, i to slavonsko područje počelo se u slobodi razvijati. U toku nekog,a vremena tu su se prilike smirile, te su se i preostali Retkovčani vratili i skupili na svoja stara ognjišta. Njih je službeni popisivač pohodio godine 1702, i on je tu našao i zabilježio 27 katoličkih porodica. Za Turaka tu nije bilo crkve, ali su se ti Retkovčani mogli služiti onom II Cerni. Ipak su oni ubrzo sagradili svoju crkvu, doduše drvenu, dobro popođenu i pokrivenu, -a posvetili su je sv. Franji Serafinskom. Vidio ju je hiskup pečuški koji je pohodio 1729. to slavonsko. područje. On spominje o njoj da je sagrađena nekoliko godina prije toga njegova pohoda. Groblje je i u to vrijeme bilo izvan sela, u šumi, svakako na mjestu gdje je postojalo i u dotursko vrijeme za nekoliko hližih sela. Godine 1759.

306

zamijenili su Retkovčani i Gradišci crkvene patrone, pa su oni prvi stekli novu pOE!vetu sv. Ivana Kapistrana. Ta drvena crkva potrajala je, popravljena i dotjerana do početka devetnaestog,a stoljeća, a onda je godine 1804. hila .agrađena nova zidana koja i da,nas postoji: Nova crkva stekla je -opet novu posvetu Djevice Marije. Poslije TUl"aka u vrijeme sređivanja Slavonije Retkovci su potpali pod veliki vIMte'oski posjed ivankovački koji je II početku osamnaestoga stoljeća za svoje velike zasluge u ratovanju s Turcima bio stekao hrvatski plemić Makar. Godine 1716. jugoistočni dio toga posjeda dodijeljen je Vojnoj krajini koIa je Makara bila za to otštetila. Tako sui Retkovci bili potpali pod vojnu upravu. Makaru je za njih dano 1880 forinti ondašnje vrijednosti prema 1960. za Andrijaševce i 10860 za Ivankovo. Za pusti Rožd otšteta je hila samo 730 forinti. Novo selo svedeno je u ulice dosta kasno u os·amnaestom stoljeću. Još i danas ima kućišta pojedinih rodova II mjesnom nazivlju seoskoga područja. Potpuno sređivanje izvršeno, je tek za Marije Terezije osamdesetih godina osamnaestoga stoljeća. Pečuški hiskup pohodio je novu retkovačku župu prvi put godine 1729. i našao je u njoj 480 župljana, i to više nego u susjednoj Cerni (380) i nedalekom Gradištu (450). I prema drugim okolnim selima Retkovci su bili, razmjerno, vrlo dobro u to vrijeme nastanjeni. Tu ~e se dalje donijeti popis retkovačkoga stanovništva koji je izvršila Vojna krajina godine 1333. On je ujedno i najstariji, a pored njega navest će se ,i potvrde iz crkvene matice. -Pri tom navodit će s,e i kućni brojevi po najstarijem redu. VukQstreljevići;, u __ crkvenoj matici zabilježeni

im je stoga

na,činjeno stoljeća.

8U poslije 1760. prezime prema nadimku; izumrli su u toku kasnijega devetnae-

Zetovići; stekli su kućni broj 2 prema položaju svoje stare kuće, ·a svoje

su prezime dobili po svoj prilici jer im je osnivač bio zet Vukostreljedanas stoje II razvojnom omjeru 4-12. S vremenom su svoj stari osnovni 'kućni broj izgubili, te su kasnije stekli onaj pod brojem 23. Zabilježeni su već 1725. godine. B-ertići; toga prezhnena bilo je mnogo i po drugim ok~lnim selima, ali njegovi nosioci ne" m9raju biti jednoga porijekla; tu u Retkovcim-a II "crkvenoj matici _zabiljež~ni su tek 1768, ali i~ _kućni broj 3 pokazl:lje da su u tom selu bili kada se. ono, nanovo poslije Turaka uređivalo. U svom razvitku ni~u imali" po više kuća, te i sada imaju samo jednu u omjeru 1-4. Crepići; osnovni kućni broj im je 4 iza Bertića, a onda su ubrzo izgradili i uredili i novu kuću koja je stekla hroj 6. U selu su zapisani već 1725. In-ače toga prezimena bilo je II to vrijeme i II selu Oroliku među Hrvatima; kasnije su se razmjerno dobro razvijali, te su narasli na- sedam kuca, ali samo sa dvanaestero čeljadi, dakle II omjeru 7-12. vića;

307

Colakovići; toga prezimena bilo je u početku osamnaestoga stoljeća i po

drugim okolnim selima, ali ne moraju svi oni biti jednog·a porijekla, pogotovo oni koji nemaju ekavski lik II svojim prezimenima; tu u selu zapisani su već 1725. odmah kada se ono već bilo sredilo; stekli su kućni broj 5 iza Crepića, ali su ubrzo izgradili u svojem susjedstvu 1 novu kuću koja je stekla broj 8, oni su kasnije osnovali i treću kuću pod brojem 57, a s vremenom i sedam novijih, a danas ih ima devet kuća u omjeru 9-23. Grgljanići; toga prezimena nije bilo ni u jednom selu u okolini, a i na~ činjeno je od imena Grgljan, koje potje,če, valjda, od Grgo, Grgau; u selu su zabilježeni već 1725, osnovali su kuću iza <::repića po~ brojem 7, a onda ubrzo još dvije pod brojevima 9 i ll: na trI kuće oni su ostali sve do danas, te stoje u razvojnom omjeru 3-9. Margetići; zabilježeni su već 1725; a stekli su kućni broj 10, ·a onda i 12 i 15, izmiješani sa Grgljanićima; razvili su s vremenom šest kuća, od kojih danas postoji pet, i to II omjeru S-ll. KemeiŠi1ći; toga pirezimena inaiče nije bilo II Olkolini, tu II selu ra-suli su se u toku devetnaestoga stoljeća. M·atasovići; ima ih u većem broju u Posavini iz koje su, vjerojatno, i do~ selili; stekli su kućni broj 14, a zabilježeni su u selu već 1725, II svojem razvitku osnovali su još jednu kuću, a danas stoje u razvojnom omje~ ru 2-6. Kovačevići; osnovni kućni broj im je 16, a tada su na tom kućnome mje. stu ubrzo sagradili i broj 17, a nešto kasnije i brojeve 27, 29 i 33; u selu su zapis·ani već godine 1725; danas stoje u razvojnom odnosu 16-63, te sada spadaju medu najjače stare rodove. Ištakovići; kućni br9j im je osnovni 18, a kasniji 43. Oko 1700. nije toga prezimena bilo nigdje u okolini~ ali ga je bilo u hrvatskom šokačkom stanovništvu u Baranji i Bačkoj, pa će i ovi biti odande; II selu su za~ hilježeni godine 1728; s vremenom su razvili još dvije kuće, ali sada stoje u omjeru 2-8. Barišići; stekli su ~snovni kućni broj 19, a zabilježeni su II tom selu već 1725; ima ih u susjednom Ivankovu, a tamo su porijeklom iz Bosne, pa će i ovi biti otuda i nisu se jače razvijali, te danas stoje u svojem raz~ vitku u omjeru 1-3. Ivakovići; osnovnu kuću sa·gradili su iza Barišića pod brojem 20, a zabi~ lježeni su 1725; toga prezimena bilo je poslije 1720. i u susjednom Ivankovu; postoji im još u seoskom haiaru »kućište« II Retkovcima. Novu su kuću s·agradili kasnije nešto, pod brojem 44, s vremenom su osnovali još četiri kuće, te danas imaju razv-ojni omjer 6-17. Katušići; osnovni kućni broJ im je 21, a zapisani su II selu 17QO. Toga prezimena ima i u Bahinoj Gredi, te su možda i ovi otuda; razvili su četiri kuće sa malo čeljadi, te sada stoje u razvojnom odnosu 4-9. Ambrinci; sudeći po obliku toga prezimena nosioci toga naziva potjecali Su i·z nekadašnjega sela u tome kraju koje se zvalo Ambrinci. Međutim najstariji spomenici imaju· ga u obliku Abrinci. To bi navodilo na mi· sao da je ono postalo od ličnoga imena Abram nastaloga od Abraham.

308

To staro selo mora da se nahodilo negdje oko Cerne pa kada su oko 1691. hile nastale teške ratne nevolje zbog provale velike turske vojske iz' Srbije, na zemljište oko potoka Bosuta, ono se našlo II velikoj nevolji te se spašavalo II bježanju iz toga kraja. Pod prezimenom Abri- . nac i Ambrinac' nalaze se oko 1720. naseljenici i II Nimcima i čak i II Tovarniku. Ipak ih se najviše bilo našlo u okolini Retkovaca gdje su osnovali kuće. pod brojevima 22, 30, 36, 37, 48, 50 i 59, a u svojem daljnjem razvitku i još dvadesetak novih. U retkovačkim crkvenim maticama zahilježeni su već II godini 1725; i sad'R su još jedan od najjačih rodova II selu, ali im je razvojni razmjer sada sanio 27-66. Šišići; onovni kućni broj: im' je 23 iza Ambrinaca, a zabilježeni su II crkvenoj matici već 1725; od tih na 'ovom tlu su i oni II Vinkovcima; razvili su s vremenom šest kuća, ali sa malo čeljadi, te sada st.oje II omjeru 6-11. Mijakići; nahode se II okolini samo j()Š II Antinll~ te je vjerojatno da i ti u tom selu potječu od ovih iz Retkovaca zaostavIŠi u tom selu II vrijeme :bježanja u godini 1691; u svojem razvitku imali su tri slabe porodice, ali su se već rasuli; kućni osnovni broj bio im je 24, a onda su osnovali i kuću pod brojem 25. Pejanovići; Pehan, Pean; stekli su kućni broj 26, a zapisani su II crkve~ nim maticama već 1725. Bilo ih je i u susjednim Vodineima; oblik Pejan nastao je od korijena koji je II Petar; u retkovačkom hataru postoji i danas zemljište koje nosi ime Pejanovo kućiište; u toku de~ vetnaestoga stoljeća ,su izumrli. Matići; 'kućni .osnovni broj im je 31, II susjednim Vođincima bilo ih je takode[', a ·često· je to prezime bilo i u drugim susjednim selima, nosioci toga naziva" ne moraju~ dakako~ biti isto'ga p;rijekla; ovi u Retkovcima -brzo' su osnovali i novu kuću p'od brojem 34, a nešto kasnije i druge dvije. Danas oni stoje -u razvojnom omjeru 3-4. Gečići; zapisani su u tom selu već 1725. a osnovni broj im je bio 32, ali su ubrzo izgradili za članove svoje velike zadruge tri nove kuće koje su stekle brojeve 38, 40 i 41. U toku devetnaestoga stoljeća oni su se slabije razvijali, te danas stoje II omjeru 2-3. Živkovići; kućni broj im je 35 -iza Matića, te je vjerojatno da su u to selo došli kasnije, a i u župnoj matici zabilježeni su tek 1760; ipak su se ovi u toku devetnaestoga stoljeća dobr~ razvijali, te su -oko 1910. već imali osam. kuća, a II novije vrijeme trina,est, razvojni omjer ipak im je 13-44. Solarevići; osnovni kućni broj im je 28, a i u crkvenoj matici su 'zabi~ lježeni već, 1725. Brzo su 'razvili -nove tri kuće pod brojevima 42, 45, 46, a 'onda su i dalje rasli u toku devetnaestoga stolje1ća; danas stoje u razvojnom omjeru 9..,20, sa malo podmlatka. Benačići; stekli su kućni broJ 39, a nešto kasnije osnovali 8U i nove kuće pod brojevima 47 i 49; oko 1692. nalazili su se u velikom zbjegu u šumama oko sela Antina daleko od dobrih cesta da ne dodu u dodir s turskim četama koje su 1691. provalile iz Srbije na ovo

309 ;\

tlo nanoseći teške jade starosjediocima na' tome zemljištu; od tih iz Antina jedna je porodica toga prezimena odselila u Vukovar gdje se dalje razvijala, ovi u Retkovcima s vremenom su se raširili u devet porodica koji danas stojje u omjeru 9-31. Zlatarići; osnovni kućni broj im je 51, ali su svejedno -zapisani u selu već 1725. U okolnim selima nema toga prezimena; ostali su dugo vremena na jednoj osnovnoj kući, ali su u novije vrijeme razvili i drugu novu. Danas se nalaze u razvojnom omjeru 2-5. Zvonarevići; svoje staro prvotno prezime su izgubili otkada su u tom selu sagradili crkvu, kućni broj im je _bio 52, te im je taj dom bio u drugoj poli sela iza Zlatatića; u toku devetnaestoga stoljeća su se rasuli. Savići; u to selo biH su došli iz, srpskoga naselja i' nastanili su se pored Hrvata. U popisu od godine 1833. još je domaćin te kuće imao ime Proko; kućni broj im je bio 53, oni i 'danas postoje II tom selu, ali samo u razvojnom odnosu 1-2. Tomići; kućni osnovni broj bio im je 54, te su 'se nalazili već li -skrajnjem dijelu sela; II početku osamnaestoga stoljeća nalazi se to prezime u Ivankovu i Rokovcima, a izmedu 1691. i 1697. i medu bjeguncima u Velikom Antinu; II Retkovcima su zapisani već 1725 čim je proradila župa crkvena na tom tlu. Oko 1830. bila ih je jedna kuća., a danas stoje u razmjeru 4-17. M'ajetići; doselili su oko 1800. iz goranskoga stanovništva u Kosinju i tu su u selu dobili kućno mjesto na kraju ulice sa kućnim brojem 55, iza Tomića; u toku devetnaestoga stoljeća razvili su još jednu kuću a_ sada stoje u razmjeru 4-12. Bošnjakovići, Bo,šnjak; naseljenici pod prvim ili drugim prezimenom našli su se II tom selu kada je ono u većem dijelu bilo već izgrađeno, te su stekli kućno mjesto već pri kraju sela, s vremenom je i prezime prešlo na kraći oblik Bošnjak, kuća je stekla broj 57, ali se ta porodica nije jače razvijala, os~ajući uvijek na malo članova, a rasula se u toku dvadesetog stoljeća. Šutići; doselili su oko 1800 godine iz goranskoga stanovništva u Kosinju zajedno sa Majetićima, u tom seljenju jedna se njihova porodica smjestila u Ivankovu, a druga tu u Retkovcima, a ta je stekla kućni broj 58, danas imaju dvije kuće u omjeru 2-9. Ružići; doselili su oko 1800 godine izLike valjada zajedno sa Majetićima i Šuti ćima i dobili su od Vojne krajine kućno mjesto na kraju sela i za spomenute dvije porodice sa brojem 60; izumrli su oko 1900. Grujići; stekli su kućni broj 61, i to među posljed-njima II selu, a to dokazuje da su bili doselili kada je selo bilo u velikom dijelu izgrađe no, u početku osamnaestoga stoljeća nalaze se i II Ivankovu i u Rokovchna; u prvom od tih mjesta bili su ,porijeklom iz Bosne, a otuda su, možda, i ovi u Retkovoima; danas ta porodica stoji u omjeru I-l. Matijevići; kućni broj im je 62, pretposljednji II starom naselju; toga prezimena bilo je u susjednim Andrija,ševcima i Šiškovcima, ali ne moraju biti istoga porijekla; danas se II selu nahode u razmjeru 4--15.

310

Marajičići;

godine 1833. imali su posljednji kućni broj u selu 63, u toku devetnaestoga stoljeća rasuli BU se. Od te godine 1833. selo je ra~ slo II prvo vrijeme uglavnom samo doseljavanjem, te su na taj način nove kuće, a time i novi kućni brojevi. S vremenom se i-. po koja zaR druga raširila i·sagradila'noyu kuću. Čevapovići; stekli su kućni broj 64,. kao naredni, doselili su kao kovači iz srednjega 'dijela Slavonije; rasuli su se II toku devetnaestoga stoljeća.

Lončareveči;' do,šli su na temelj Čevapovića, na kućni broj

64, valjda kada su se ti prvi rasuli; sudeći po prezimenu hiIi su i ranije obrtnici, i to lončari, ali su II Retkovcima II prvom kotjeu'u bili opan'čari; održali su se II selu i danas stoje II razvojnom omjeru 1-4-, Pla:inik; ll· selo je došao kao kolar, osnovao je kuću sa brojem 65 iza Lončarevića; ta se porodica održala na tom tlu u nekoliko naraštaja i izumrla je tek u početku dvadesetoga ,stoljeća. Grgići; u selo su došli poslije 1833, a iz te je porodice domaćin bio kro~ jač; održali su se do početka dvadesetoga stoljeća u dvije kuce, a onda su se rasuli. Čakrnazi; doselio je prvi od njih iz Bickoga sela kod Garčina kao kovač; iz toga roda potekao je kapetan u ratovanju s Turcima oko oslobođenja Slavonije; tu u selu dobili su kućni broj 67; rasuli su se u toku dvadesetoga stoljeća. Novosel; u selo je došao poslije 1833. i živio je isprva, kao nadničar; ta se porodica rasula u toku devetnaestoga stoljeća. Tkalčevići; stekli su kueu sa b~ojem 80; prvi od ,njih bio je čižmar, kasnije .su se rasuli. Cv·itkovići; kuća im je nosila broj 90, isprva nisu im'ali poveći posjed nego su ga stJecali postupno; rasuli su' se u toku devetnaestoga stoljeća.

Čupići; doselili su poslije 1833. a tose vidi po kućnom broju 87; da-

nas stoje u razvojnom 'omjeru l-l. Kuzmanovići; kućni' broj im je 95, a, to 'dokazuje da su u to selo do'se-

lili kasnije od 1833. i danas se nalaze u razvojnom omjeru 6-.

Bakanovići; oko' 1750. bilo ih je i .u Vinkovcima, ali su se' rano razamrli i

tome ujestu i uRetkovcima. , bilo ih je oko 1690. i u Ivankovu;. bjež~1i su pred turskom vojskom 1691. II bare oko Antina; tu u .Retkovcirria rano su'- se rasuli. Božići; oko 1700 bilo, ih je i II Vinkovcima, Krnjašcima i uRokovcima; rano su se rasuli. Cerančevići; porijeklom su iz Cerne, rasuli 8U se već do 1830. Čajkovci; doselili su izblizoga sela Čajkovaea, te su prema tome stekli novo ime, a ono staro osnovno ini se bilo izgubilo; tu su se rano rasuli. Filići; živjeli su tu u selu II toku ranijih godina osa'mnaestoga stoljeća, a onda su se rasuli; trag im je jedino ostao u mjesnom nazivlju; a II okolini bilo ih je u Ivanko vu. II

Bala'evići;

Grgačevići;

odavna su .nestali iz sela, a trag im je ostao u mjesnom na~ ziviju, a zabilježeni su i u crkvenoj matici. Grganovići; živjeli su, sudeći po crkvenoj. matici, u selu oko 1750. a onda su se rasuli, u okolini ih nije bilo. Hrvati; d9Šli su u to selo rano u osamnaestom stoljeću, ali su se ubrzo rasuli, ostalo im je ipak ime II mjesnom nazivlju. Ivići; tu u okolini bilo ih je još u Vodineima i u Cerni; tu su se rano rasuli. Ižakovići; to je prezime bilo 'često u okolini, tu II Retkovcima- rano su razamrli. Kelići;· toga prezimena ima i II Ivankovu i II Cerni, tu uRetkovcima rano su se rasuli. Kamešići;. toga prezimena bilo je i u Rokovcima i u .Privlaki, kasnije su se uRetkovcima rastraćili. Klajići; dobili su prezime po tjelesnoj griješci, rano su izumrli. Krnjići; i oni su stekli svoje prezime po tjelesnoj pogrešci, rano su II selu nestali. Landići; živjeli su odavna u selu kako pokazuju »Landića ·njive u ha~ taru«, ali su se rano rasuli,- javljaju se oko 1730. u Nuštru i u Đele~ tovcima, te su, valjda, u ta sela preselili. Margići; tu u selu zapisani su 1725~ prve godine II crkvenoj matici, brzo su se rasuli, a trag im je ostao II mjesnom nazivu »Margića njiva«. Mitrovići; zapisani su 1729. u crkvenoj matici II Retkovcima, ali ih oko 1800 više nije bilo u selu. Pavlići; od bližih sela bilo ih je oko 1710. u Ivankovu, tu uRetkovci· ma zabilježeni su ~ crkvenoj matici oko 1725, rano su se rasuli. Pavo1šići; u tom obliku toga prezimena nije bilo u bližim selima nego kao Pavo!Ševići; odavna ih više nema u tom selu. Petričevići; toga prezimena bilo je oko 1710. u okolini, osobito u Posavini, rasuli su se tu uRetkovcima već do 1830. Sokolovići; oko 1710, bilo ih je u Komletincimakamo su bili doselili iz Bosne, te će i ovi biti otuda od krajiškoga popisa od godine 1833. već ih tu u selu nije bilo. Šibalići; toga prezimena bilo je oko 1710. II Komletincima, i u Nijemcima, nastalo je od imeriice šibalija koja označuje čovjeka tito službeno dijeli 'šibe onima koji su osuđ:eni na to; tu II selu rano su izumrli. Šumići; bilo ih je oko 1690. u Ivankovu gdje su bili starinci~ otuda su oni 1692 ispred velike turske vojske, koja je bila navalila iz Srbije na oslobođenu Slavoniju, izbjegli u Veliki Antin gdje su se održali neko vrijeme, te su se onda vratili na staro zemljište u· Ivankovu odakle se jedna porodica bila naselila u Retkovcima; tu su se rasuli u novije vrijeme. Šuvakovići; stekli su prezime po tjelesnoj osebini; tu u .Retkovcima izumrli su ili su se raselili prlje 1830. Vodeničari; nazvani su po svojem obrtu, rasuli su se već od godine 1830. 312

Vragolovići j

toga prezimena bilo: je oko 1700 II Andrijevcima, Strizivojni, Budrovcima, gdje ,su starosjedioCi, te ,će i ovi biti odande;- tu u Retkovcima zapisani su u crkvenoj matici 1739, ali ih kasnije. ne spominju. Vukovinovići; ·toga prezim,ena nije oko 1710. nigdje bilo II okolini, rano ,su nestali iz sela, zabilježeni su inače samo II crkvenim maticama. Zečevići; bilo ih je u susjednim Vođincima i u posavskim, selima, tu u selu zabilježeni su oko 1750, kasnije ,se ne spominju. Žarkovići; osnovali su kuću pod konac osamnaestoga stoljeća i stekli su kućni broj 56, otuda su se kasnije ,odselili u Vinkovce gdje su se već rasuli. Od tih starih hrvatskih porodica danas postoje: Ambrinci 27-66, Barišići 1-3, Benačići 9-31, Bertići 1,-4 Crepići 7-12, .GeČiĆi 2-3, Grgljanići 3-9, lištakovići 2-8, Ivakovići 6-17, Katušići 4-9, Kovače'vići 16-63, Levakovići 9-23, Margetići 5-11, Matasovi'ći 2-6, Matiići 3-4; Mijakići .1-, Sol"'evići 9-20,Šlšići 6-11, Zetovići 4-12, Zlatari';; 2-5, Živkovići 13,-44, II svemu 31 porodica sa 131 kućom i 361 čeljadetom~ kako s'e vidi,

sa slabim razvitkom. U kriznim godinama od 1880;~1890, kada su mnoge porodice u selu bile osiromašiIe, te je mnogo kuća i p'olja bilo ponu~eno na 'prodaju,' ,pojavili su se II tom selu Ličani iz, hrvatskih sela kao dobri kupci. Od njih danas, postoje II tom selu Bičanići 5-20, Crnkovići 2-7, Dragičevići 3-24, Janeili 1-5, Krznarići 4-20, Majetići 4-12, Perkovići 4-119, Pešuti 4,"21, Rupčići 2-5, Smo\.čići 12-14, Šebalji l-l, Šikići 1-3, Špehari 3-, Tominci 2-13, Vučetići 2-8, Žulji 3-13, u svemu 16 porodica sa 50 kuća i 235 stanovnika. Poslije te'šk-ih .-kriznih godina već. se bilo uobičajilo seljenje .LjJčana II Slavoniju, te je tako, nastavljeno i nastanjivanje njihovo i uRetkovce. U toj seo.bi na,šli su se, Baleni, danas 1-5, Bobinci 1-4, Brajkovići 4-24, D.ujmovići 1-3, Frkovići 1-2, Hodaci.2-8, Ivez;ći 1-, Krpani 3-, LukOti6i 1-5, Markovinovići 1-, Mašići 2-9, PaveHći 2-12, Rajkovići 1-4, Sew kulići 1-4, Skenderi 2-7, Tonkovići 1-5, u svemu 20 porodica sa 97 stanovnika. U to krizno doba zah~ati!a je želja za kupovanjem jeftine seljačke zemlje II slavonskim selima i~ hrvatsko stanovni'štva II Bačkoj i susjednoj Baranji. U toj struji naselili su se u RetkQvcima: Blažinkovići 4-13, Bur~ gini-Dulići l-l, Filipovi 5-22, Hasi! 9-33, Hrstiči 1-8, Ivkovi 5-10, Maroševići 1-2\Mrđanovi 1-3, Mrvi'čini 6-21, Radićevi 4-13, Seremcšići 1-2, Samođverci 1-2, Tom"ševi 2-7, Vinkovi 6-11, u svemu 47-148. U to isto vrijeme i u kasnijim godinama našlo Se mnogo Hrvata i iz drugih naših krajeva, osobito poslije 1945, koji su u tom selu nastojali kupiti kuću i zemlju, a u tome ih je i velik dio bio i uspio. Tu će se navesti prezime"na tih kasnijih naših naseljenika: Alilovići 1-6, Bačići 1-6, Balentovići 1-3, Barbarić; 1-3, Barići 2-5, Ba~šići 1-3, Batik 3-, Benak 1-4, Benkovići 2-'6, Biškupi 1-8, Blažek 2-, Božići 2-, Brezovec l-ll, Budišići 1-, Bukovci 2-8, Burići 1-3, Čepelak 1-3, Ćuže 1-3, Debanići 313

1-6, Dohrin. 1-3, Dr.gošići 1-2, Dugandžići 3-10, Đukići 1-2, Đurasek 1-9, Đurđevići 1-3, Đurkovići 1-2, Ereš 1-6, Favaro 2-5, Franići 2-9, Frkanec l-S, Gadže l-S, Galići 1-3, Garacki 1-6, Godićek 1-6, Goreta 1-2, Gorup 1-5, Grubešići 1-4, Grubišići 1-2, Grujići l-l, Hanžek 1-8, Herceg 1-6, Hercog 2-9, Hvala 2-8, Hrstići 1-8, Hruškar 2-18, Hruška 4-8, Huher 2-4, Hunjadi 4-14, Išičići 3-, Ivaniš 1-2, Jozići 1-3, Juričan 1-4, Kalafatići l-l, Kampići 1-4, Kastelj.k l-S, Kneževići 2-6, Koledići 2-2, Kralj, 1-6, Kraljevići 1-6, Križanac 1-7, Krog 1-7, Krstin 3-8, Kuljek 1-3, Kunići 1-7, Kunovići 1-4, Kuzmanovići 6-, Lah.zan 1-8, Latin 1-4, Lehota 1-4 Lončarević 1-4, Lovrek 1-4, Macan 1-7, Mameni- , ca 1-2, Mandić 1-7, Manić 1-8, Manojlović 2-3, Marković 1-2, Marošević 1-2, Matanić 1-6, Miličević 3-22, Molnar 2-4, Mrgan 2-, Mrkša 2-1, Nedeljković 1-, Nikolin 1-2, Novak 1-3, Ohradović 1-8, Oružak 1-3, Pancer 4-, Paušek i-7, Pavlik 2-10, Pei6 1-3, Pejak 1-2, Perić 1-3, Petriljl-6, Petrušić l-S, Pintarić 6-, Plum 2-5, Pokrovac 1-3, Prgić l-S, Prišlin 1-2, Prljević 1-6,Prosan l-l, Pro'šenski 2-, Puljić 1-8, Puri 1-4. Puškadija 2-, Saho 4-, Sankić 1-2, Savka 1-2, Savić 1-2, Sajdl 1-2, Sinković 1-9, Skomina 2-13, Slavić 1-4, Slunjski 1-8, Sokol l-S, Sremac/1-4, Stani'ić 1-2, Štajnhek l-S, Stojanović l-S Strmota 1~2, Šamukić 1-3, Šantek 1-7, Šantić 1-4, Šinjavi 1-7, Škorić 1-2, Škritulja 1-3, Škvorc 1-6, Šutić 2-9, Takač 3-, Tetković 2-9, Tolić 1-3, Tomić 4-14, Trhuha 2-5, Tresk 1-8, Užarević, l-S, Varga 1-2, Veselčić 1-2, Vičić 2~14, Vidaković 1-7, Vranić 1-3, Vučić 1-4, Vukčević 2-3, Vuković 1-4. Zohec 1-'6, Žakman 1-4, Žganjar 1-3, Žuhrinić 1-7, Pohrvaćeni: Gotfrid 2-7, Mauhar 2-5, Morgenštern 1-2, Sajhert 1-3, Šuhert 1-2, Vildman 1-3. Najposlije oko 1950 uselilo je u Retkovee pokupovavši dovoljno dohre zemlje i potrehan hroj kuća i oko 25 hrvatskih porodica iz okoline

Brinja koje .su se Prema tome

tom novom kraju dobro snašle te dobro napreduju.

tom selu danas se nalaze:

starinci kuća Ličani Hrvati

Bačvani Hrvati novi hrvatski

došljaci

131, 50 24 74

stanovnika oko stanovnika oko

361 235 283

-518

148

191 451

778 1827

To selo i dalje prima nove hrvatske naseljenike, ali ne više

hroju. 314

II većem

Ličani

Hrvati 4---19, Crnković 2-7, Rupčić 2-5, Krznarić 4-20, ;I'ominac 2-13, Žulj 3-13, Špehar -3, Dragičević 3-24, Bičanić 5-20, Smolčić 12-41, Vučetić 2-8, Šikić 1-3, Janeš 'l-S, Majetić 4---12, Pešut 4-21, Šebalj l-l, Perković

noviji:

Balen l-S, Bobinac 1-4, Brajković 4---24, Dujmović l ~3, Frković 1-2, Hodak 2-8, Ivezić l-l, Krpan 3-3, Luketić l-S, Markovinović 1-, Mesić 2-9, Pavelić 2-12, Rajković 1-4, Sekulić 1-4, Skender 2-7, Tonkov~,ć 1-5, Bačvani

Hrvati

Burgin , Blažinkov 4---13, Dulić l-l, Filipov 5-22, Hasilo 9~33, Hrstić 1-8, Ivkov 5_10, Maroš(ević) 1-2, Krđanov 1-3,. Mrvičin 6-'21, Ra: dičev 4--13, Lid:ri.ć Seremešić 1-2, Tulić, Šomodvanac 1-2, Tomašev' 2-7, ,Vinkov 6-11, novi: Alilovići

1-6,

Bačić

S-l,

Balentović

1-3,

Barbarić

1-3,

Barić

1-5, Bar-

šić 1-3, Batik 3-, Benak 1-4, Benković' 2-6, Biškup 1-8, BlaŽek 2-,

Božić 2-, 1-3, Ćuže

Brezovec l-ll; Budušić 1-, Bukovac 2~8, Burić 1-3, Čepelak 1-3, Dabanić 1-6, Dobrina 1-3, Dragošić 1-2, Dugandžić 3-10, Đukić 1-2, Đurasek 1-9, Đurđević 1-3, Đurković 1-2, Ereš 1-6, Favaro 2-5, Franić 2-9, Frkanec l-S, Gadže l-S, Galić 1-3, Garaeki 1-6, Goliček 1--{j, Goreta 1~2, Gorup l-S, Grubešić 1-4, Grubišić 1-2, Grujić l-l, Hanžek 1~8, Herceg 1-6, Hercog 2-9, Holad 2-9, hala 2-8, Hrstić 1-8, Hruškar 2-18, Hruška 4---8, Huber 3-4, Hunjadi 4-14, Iščić 3-, Ivaniš 1-2, Jozići 1-3, JU.ričan 1-4,.Kalafatić l-l, Kampić 1-4, Kašteljan l-S, Knežević 2-6, Koledić 2-2, Kralj 1-6, Kraljević, 1-6, Križanac 1-7, Krog 1-7" Krstin 3-8, Kuljek 1-3, Kunić 1-7, Kunović 1-4, Kuzmanović 6-, Labazan 1-8, Latin 1-4, Lekota 1-4, Lončarević, 1-4, Lovrek 1-4, Macan 1-7, Mamenica 1-2, Mandić 1":7, Manić 1-8, Manojlović 2-3, Marković 1-2, Mar<>ševi~ 1-2, Mađanić 1--{j, Miličević 3-22, Molnar 2-4, Mrgan 2-, Mrkša.1-2, Nedeljković 1-, Nikolin 1-2, Novak 1-3, Obradović 1-8, Oružak 1-3,. '

ROKOVCI

To selo nah'odi se južno od Vinkovaca iza šume Kunjevaca s 'desne strane potoka Bosuta. O njemu nema pisaIiih- vijesti iz doturskoga vremena, ali .udećipo položaju bilo ie ili produžetak Poljane i Prečke u istočnom smjeru, ili je to bio poseban malen posjed' kojemu se staro prvotno ime, koliko se zna, nije očuvalo. Tu je u petnaestom stoljeću u ta-

315

da-šnjem naselju sagrađena crkva za ono vrijeme osrednje veličine koja je dobila posvetu sv. Roku. Staro raštrkano selo okupilo se tada oko nove crkve i po njoj je s vremenom steklo ime Rokovci, po tadašnjem običaju. Papin' legat u svojim ra,čunima iz godine 1333-1335. ne n'avodi je, te je stoga vjerojatno da: je građena te~ kasnije u spomenutom vremenu. Pobodio ju je i opisao tek 1729. godine pečuški biskup koji je tada obišao svoje župe u Srednjoj Slavoniji. On spominje da stoji na granici hatara vinkovačkoga i rokovačkoga među šumama, a d~ potje'če iz starine. U to vrijeme ~jeni zidovi bili su jo'š viso'ki, iako su bili već u ruševnom stanju, te se ipak vidjelo da su nekada bili lijepi. Dužina im je bila oko dese't metara, a 'širina nešto manja. U njenoj blizini nalazilo se staro groblje. U njemu su se sahranjivali Rokovčani kroz cijelo tursko vrijeme, a to je nastavljeno i kroz osamnaesto stoljeće. U matici umrlih vinkovačke župe vodenoj od 1718. godine češće se napominje za umrle Rokov čane da su pokapani u »zajedničkom groblju kod Svetoga Roka.« U drugoj polovini osamnaestoga stoljeća osnovano je u Rokovcima v~ć novo groblje, ali se i dalje sabranjivalo i u starom kod crkve sv. Roka. Osobito su to činile porodice Grujića, Jemrica i Mijatovi'ća, i to još godine 177l. Prema tome JolŠ je tu stajala i stara crkva, ali je i ona počela naglo pro- . . padati, te su od nje ostali samo tragovi koje sam i ja još imao prilike vidjeti u svojim mladim godinama. Samo jolŠ veliki hatar oko te stare crkve nosi naziv Crkvanei. Novi Rokovci poslije turskoga raspada počeli su s'e graditi pored Bo .. suta, a Krajiria je te kuće svela u propisani red. Sve porodice popisane su onda 1833. u gruntovnu knjigu iz koje će se' one tu donijeti po upisanom redu. Kvakići; kućni

hroj im je l, osnovali su i nove kuće 57 i 205, danas sto je l-I, Brkići; imali su osnovni kućni broj 2, 23, 41, 59" 113, 152, danas stoje II omjeru 5-20. Jurketići; nije ih hilo po drugim selima, tu. u seh,l imali su kućni hroj 3, sada stoje u razvojnom odnosu 4-40. Jemrići; nazvani po osn'ovi koja je u im.enu Emerik, razvijali su se u osamnaestom stoljeću vrlo dobro, te. su od prvih hrojeva nJihovi. hili 4, 5 i 8, a kasnije su ih razvili jo·š nekoliko" danas imaju omjer 6-23. Kuzmanovići: u okolini je to rijetko prezime, osnovni kućni broj im je 9, a onda su osnovaH jOlš ,kuce 50, 92, 118, 124, 158 danas i'maju omjer

5-15. Zetakovići;

toga prezimena nastaloga po rodbinskoj vezi bilo je i u su~ sjednim selima; osnovni kućni broj hio im je- 10, a kasniji 30, i 75, danas.se nahode u omjeru 6-20. Rajkovići; toga prezimena u 'starosjedilaca u okolini inače nije hilo', osnovni kućni broj bio im je ll, a kasniji 49, 130, 133, 217, danas imaju razmjer. 6-26.

316

Levakovići;

II okolini bilo. je i inače toga prezimena, temeljni 'kućni brQj im je, 12, a kasnije su osnovl>1i kuće i pod brojevima 55, 76, 166, 207, sada se nahode u razmjeru 9-40 i spadaju među najja1če rGdGve u selu. Božići; izgradili su kuću pod brojem 13, a onda odmah i onu pod 14, a uskoro. i Gnu pod 17; kasnije su ih, još osnovali"13, danas ih imaju 15 sa šesdesetero ,čeljadi. Ka'ra·balići; osnovni ,kućni br.oj im je 16, a osnGvali ,su s wemenGm jG~ njih 8; razvijali su se dGbrG, te imaju omjer 9-34. Nikolići; Gsnovni kućni broj im je 18, kasnije su izgradili i novu kuću pod brojem 109, danas imaju' omjer 1-3. Dekanići; kuću osnovnu izgradili su već u drugoj poli nov~ga sela 'iza Nikolića, pored nje su odmah' osnovali i druge .pod brojevima 19 i 20, a brzo poslije t'o.ga i treću PGd brojem 22; taj' rod razvijao se II to.ku osamnaesto.ga i devetnaesto.ga stGljeća vrlo. dobro i osnovao. je 24 kuće, ali je među njima bilo. i mnogo njih sa dvoje troje čeljadi; prema tGme oni danas imaju razvojni o.mjer 19.:..63. . Palacko.vi,ći; pod imenom Palaeko ta je pGrQdica zabilježena 1735., a on~ da je Qd toga PQstalo. prezime; osnovni kućni broj biG',im, je 26, nisu se jače razvijali i rasuli ,su se u toku devetnaestoga stGljeća. Blažinović.; Gsnovni ku6ni brGj im je bio. 28, a ka~nije su razvili još jed~ nu porGdicu pod brGjem 88; rasuli su s,e u toku devetnaestGga stGljeća. Pejnovići; od bližih mjesta bilo ih je oko 1700 ... Ivankovu. Prezime im je Gd osnGve kGja je u 'Petar, Pejo., kućni brGj bio im je 35, ve'ć, pri kraju sela, rasuli su se rano.. . Naplačići; spadaju u starije rodGye kGji su se nastanili GkG. godine 1700. II uređenom nOVGm selu, te su. stekli kućni broj 36, iza Pejnovića; kasnije su izgradili' i novu ku~u pod .brojem 96, jednu od onih koje su se nalazile u to vrijeme na kraju. sela, danas se nalaze u razvojnom odnosu l-S. Pandžići; stekli su' kućni broj 37, a od tGga broja po'činjti zapravo. kuće novih naseljenika; to. je prezime inače ra'šireno među Hrvatima II Ba~ ranji; oni su se kasnije rasuH. . Grlljičići; zapisani su u toku osamnaestoga stoljeća pod tim oblikQm i PGd Grujić, imali su kućni broj 40, rasuli su se u toku dvadesetoga.

stoljeća.

U, osamnaestom stoljeću. zabilježene su.u crkvenim maticama i ove po ... rodice: Aleksi'či, u osamnaestom stQljeću u jednGj PGrodici~ kasnije se ne SPG~ minjn. Markobašići, Mijatovići i MilšljlmG~ići, zapisivani" su u toku spomenu~ tGga sto.ljeća; oni su po. svoj prilici noviji doseljeniCi iza. 1750. go.dine. Njihovisu kućni brojevi tekli, svakako od 40 dalje. Kućni broj 48 stekla je porodica Sebalj, ona je doselila iz Like, kako se vidi r,azmjernQ rano~ i osim te kuće ona je s vremenom osnGvala i brQ~ jeve 145, 161, .162, 165, 222 i kasnije još jedan novi, te taj rod danas stoji u omjeru 7-26.

317

Čajići; imali su kuću pod brojem 51, ali su se rano rasuli. Bićanići;

porijeklom su iz Like odakle su doselili ll' toku devetnaestoga 52, a onda su osnovali postupno i brojeve 67, 121, 169, 176, 216, sada imaju omjer 12-56, te spadaju meau najrazvijenije rodove u selu. Lehota; doselili su na ovo tlo kao Slovaci, ali su rano pohrvaćeni;·osnova li su prvu kuću pod brojem 69, a onda s vremenom i one pod brojevima 187, 206, danas stoje l-l. Blaževići; stekli, su kućni broj 91, ali su se rano rasuli, bili su, sudeći po prezimenu, porijeklom Ličani, a tu su se naselili oko 1880' u vrijeme kriznih godina. Draženovići; došli su iz okoline Brinja u Licj, i osnovali su kuću prvo pod brojem 95, a kasnije pod 171; danas imaju jednu porodicu pod omjerom 1-3. Lukačevići; kućni broj im je 97, ali su se rano rasuli. Jurketići; porijeklom su iz zapadnoga dijela Hrvatske, a ovamo su II Rokovce bili doselili u kriznim godinama; tu su najprije osnovali kuću broj 99, onda ubrzo 101, i 120, a kasnije 178; sada imaju razmjer stoljeća kada i Šebalji; stekli su kućni broj

4-40.

Petričići; imali su kućni ,broJ 102, a bit Će da su doselili iz susjednoga Ivankova, gdje toga roda ima od starine; tu u selu su se rasuli. KeHći; 'kućni broj iin je bio 103, iza Petričića, a vjerojatno je da su za. jedno s tom porodicom bili doselili iz Ivankova, gdje toga roda ima, kao i onoga prvoga. Tu u selu su se već rasuli. Mihaljevići; kućni broj im je 104 iza Kelića s kojima su valjda zajedno doselili, ra'zvili su i 'održali tu kuću, a sada imaju razmjer 1-2. Smolčići,; porijeklom su iz Like, _a u ovo selo došli su u 'vrijeme teške novčane krize; prvo su nabavili kuću pod brojem 114, zatim 195 i 215, danas imaju devet kuća a samo 28 čeljadi. Posavčići; potječu iz susjednog'sela-Andrija,šev~ca, tu su stekli kuću pod brojem 117, a sada stoje 2-5. Čolići; doselili su iz susjednoga sela Privlake, tu su dobili kućni broj .122, a sada imaju razvojni omjer 1-2. J anjići; kućni broj 8U imali 126, ta je kuća pr~la udajom na porodicu Santo koja danas vilŠe u selu ne postoji. K,rznarići; doseljenici su iz Like; a .stekli su kU'ćni broj 132; kao većina doseljenih Ličana u tom selu oni su se brzo razvjali te su stekli osam kuća i imaju omjer, jačajući sve vi:še, 14-58. Brandići; kuća pod brojem 170 nalazila im se u sasvim novom dijelu se· . la, imaju sada razvoj 1-3,. Neubauer; Najbauer, porijeklom su Nijemci, ali. su se II Rokovcima po· hrvatili. Osnovali 8U kuće pod brojem 172 i 181, jedni stoje u omjeru 2-4, a drugi 2-6. Markobašići; 'doselili su u kasnijem toku .i izgradili su dvije kuće sa yećim brojem čeljadi; osnovna im je nosila broj 188, danas oni stoje 2-9.

318.

Sabe}; II selu su se našli kao tuđi doseljenici, ali su se poženili iz hrvatw skih kuća' Ferinac i, Šimić i prešli su u~ Hrvate; danas ih postoji s.amo jedna kuća sa omjerom l-l. Vojvodinac; prezime je toj porodi~i bilo nastalo po porijeklu iz sela yoj& vodinaca. Ono je postojalo prije turskoga gospodstva i za toga vreme· na II okolini sela Tordinaca i Antina, a raseljeno je poslije turskoga raspa; tu II selu 'stekli su kuću pod brojem 214, sada se nalaze II omje w ru l-l. Vidakovići; doselili su kasnije iz okoline, a stekli su kućni broj 218" već sasvim na kraju novoga sela. Oko 1910. imali su' porodicu od troje če w ljadi, danas ih u selu više nema. Pandžići; ,oni su kasniji' doseljenici iz Bačke, te im je kuća bila 'imala broj 174; udajom za Pletikosića taje kuća prešla na toga čovjeka ko· jemu potomstvo i danas živi u omjeru 1-2. Ovo su bile stare rokovačke porodice i pored njih oile najstarijih j starih doseljenika. Novčana kriza koja je po na,šim krajevimt.. bila vladala osobito teška od 1875. do 1890. bila je na tome zemljištu iznijela i mnogo kuća. a osobito mnogo dobre ratarske zemlje na prodaju. Tada su se tu naišli kupci i iz' drugih naših krajeva, a osobito iz Like i Gorskog kotara. Onda su se u tom selu bili na'šli: Andrini - Apelići ~ Badanjak 1-3 iz Gorskog Kotara, Cvitkovići iz Like, Ba,rići - Draženovići 1-3 iz Like, Đurašinovići l-l, Ergotići iz okoline, Fratelići, Gladići Hod'aci 6-27 iz Like, Hrnjak, I,štakovići iz okoline 1-2, Jankovići - 'Jurišići -, Kregari -, Klarići 1-4, Klap'čići, KIišanići iz Like, Kockarev1ći 1-7, Kuručevići 2-9· Maljac 2-2, Mihaljević 1-2, Mujak 2--9, Oreškovići 1-2 iz Like, Palijan iz Gorskoga kotara -, Perkovići l-S iz Like, Petrovići 2-5, Putići, Rogići -3-10, izLike Rožići, Sremac 1-3, Sunarići 1-4, Štefanac iz Gorskoga kotara, Tomići 1-2, Poslije 1910 počelo je novo nastanjivanje 'Rokovaea. Oni su naro,čito po~ rasli godine 1944., 1945. i daljih godina kada su Nijemci selili u Nje. ma-eku, te je taj događaj potaknuo i mno'ge Hrvate u našim zapadnijim krajevima da sele II ona mjesta koja su·ti Nijemci bili napustili. Tom priw likom jedna veća skupina tih naseljenika od Zagreba zahvatili su iRo. kovce i Andrijaševce, a među njih su se umiješali i poneki doseljenici' iz drugih krajeva. Evo njihovih prezime.?-a: Aladići 2-6, Albertovići 4--13, Andrini 2--8, Babići 1-3, Badak 2-7, Bakin 1-, Balinov 2-9, Baotići l-l iz susjedne Posavine, Benići 2-4, Ben~ ko 1-3, Bezjak 1-3, Bilići 2-10 iz okoline, Bionda l-S iz Like, B1ažinćići 1-8, Hosnići 1-, iz okoline, Bošnjak 1-, iz okoline, Brdarić 1-, Brundalo 1-4, Budać 1-2, Budak l-l iz Like, Budinski 1-4, Borger 2-4, njemač' kog porijekla, Conjar 3-, Curač 1-2, Ćelebija 1-4, Čordaš 1-4, Dejak 1-4, Dumanović 1-, Dugonjići l-l, Đurović 1-, Fa, porijeklom Mađar 1-4, Fabijanići 1~7, Farkaš l-S, Filipović 1-, Folnegović 4--; Galić

319

1-2, Galovio 3-, Golub 3-4, Goreta od Drni.a l-l, Horvat 1-3, Ibeš 1-4, lri:trek 2-, Ištaković 3-18,. Ivanovi'ći 1-7, Ivamšići 1-2, Ižakovići 1-2, iz Andrija'ševaca, Jagica 1-2, Jakob 3-6, Kapetanovići 1-3, Ka~ ravelići 1-, Katići 1-2, Kevin' 1-3, Keser 2-2, Klarići 1-4, Kockarevići 1-7, KoIri,arec 1-8, Korica 1-8, Kos 1-7, Kovač 1-2, Kovačevići 1-2, Križetići 1-6, Kuruševići 2-9, Levići 1-2, Lepušići 2-9, Levići 6_2, Lepušići -3, Lerner 1-3, Lošonc 2-16, Luketići 1-6, Lužajići 1-6, Marići 1-8, Marinići 1-8, Markoba~ići 2-9, MarkovinovMi 1-, Ličani, Matašići 1-8, Ličani, Matovići 1-10, Međeš 1-5, Mihaljevići 1-2, Milobarec 2-7, Ličani, Molnar 1-9, Mvše 2-7 iz Dalmacije, Mujak 2-9, Mušura 1-4, Mužinići 1-3, Oroz 1-9, Pap 2-5, Pavlovići 1-4, Pavličići 1-6, Pemperi 2-8, Pfaf 1-4, Pukšar 1-5, Pušikari'ći 1-4, Raguž 1-6, Radomirovići 3'-9, Rad"ševići 1-5 iz Like, Rajak l-l, Rajčići 3-14 iz okoline, Rrikin 1-3, Ro~čići 1-4, Rup·čići 1-6, .Li,čani, Sajder 1-3, Senješ 1-6, Skokići l-l, Sremac 1-3, Sumarići 1--4, Špek 1-3, Šuilkovići 1-3, Tonkovići 1-9, 'Li-čani, Teri 1-2, Tomići 1-2, Uremovići 1-3, Li~ čani; Uroići l-l, Ve'čera 1-4, Vraz 1-6, Vuček 2-11, Vuj'čec 1-5, Vu· kovići 1-3, Zovkići 1-3, iz Hercegovine, Zvonarevići '1-2 iz okoline, Žafrani l-l, Živkovići 1-2, Živoder 1-7. U selu ,danas najstarije porodice imaju 92 kuće sa 336 čeljadi, one nešto mlađe 62 kuće i 217 čeljadi, a one najmlađe stoje u omjeru 153483. Potomstva imaju u većem broju samo ovi noviji _naseljenici, osohito oni iz na<ših zapadnih krajeva, a najmanje ga imaju stare porodice, gotovo samo pondto. III

Starosjedioci u Rokovcima po govoru su ekavci, te spadaju u onu skupinu koju čine i sela Andrijaševci, Ivankovo, Vođinci, Novi Mikanovci, 'Ši>škovci, Prkovci, Cerna i dio Gradi-šta. U starije vrijeme oni su preko Vuke hili povezani preko nekih starih već- nestalih .sela sa osjelč~ kom i valpovskom podravinom gdje se od starine govorilo ekavski. Tu u ROKovcima kao i II Andrija,šeYcima, taj eI~avski stari govor postupno je gubio od svoje ·snage jer novi naseljenici u velikom su broju govorili ,ikavski. Godine 1944, i kasnije i u Rokovcima i u Andrija~ ševce doselilo je mnogo hrvatskih porodica od Zagreba koje su imale kajkavski govo·r sa mnogo ekavštine. One su tim pojačale još vi'še staru ekaVIštinu na tome tlu.

Današnje stanovništvo Aladići đak 3, 4,

4, 4, Albertovići 6, 8, Andrići 8, Babići 2, Badanjak 3, Ba· Balin 9, Bilići 3, 7, BIažinćić 8, Bezjak 3, Benići 4, Bionda 5, Brandići 3, Božići 2, 4, 3, 16~ 4, 3, 13, 12, 4, 3, Borčići 5, Budać 2, Brundula 4, Budak 5, Budinski ,4, Brkići 4, 18, Benko 3, Bičanići 33, 5, 7, ll, Burger 4, Carec 2, Čovići 2, Čekbija 4, Čorda~ l, Bejak 4, 320

Dekaniči 64, Draženovići 3, Dugonja l, Đurašinovići 2, Fa 4, 5, Fanijanovići 7, Golići 2, Golub 2, 2,2, Hajak 4, Hajek 7, 2, Herm.nac 2, Hodak 6, 10, 6, 4, Horvat 3, Horvatić 5, n.,š 6, Ištaković 3, 9, 10, Ištvanić 10, Ivaković 7, Ivanšić 2, Jagica 3, Jakob 3, Jemrić 5, 2, 10, 6, Jurketić 6, 2, 2, Koković 3, KarabaHć' 2, 6, 5, 2, 8, Kapetanović 3, Karelić 13, Katići 2, Kerin 8, Keser' l, KHšanić 5, 7, 2, Kockarević 7, Kos 7, Klarić 4, Kordić l, Korica 8, Komarac 8, Kuraševi'ć 9, Kvakići 1, Krznarići 3, ,7, 30, Kuzmanovići 8, 2, 2, 4, Kova,č 2, Križet1ći 7, Kovačevići 2, Lacići 3, Lekota 2, Levakovići 3, 3, 9, 18, 5, 2, Lepu5ići 3, Lošan ll, LuketiJći 6, LužajMi- 4, Maljac 1, 1, Madžarić 10, Mariči 6, Markobašić 6, 4, Mariniči 8, Milobarec 4, 3, Mihaljević 3, Mađeši 5, Matošić 8, Molnar 9, ,Ml'Iša 5, 2, Mujan 5, 5, Muženi,ć 3, MUIšura 4, Napl"čić 6, Najbeuar 4, 6, Nikolić 2, Orešković 2, Oroz 4, Pavličić 6, Pavlovići 4, Pnef 4, Posavlč~ć 6, Pušković 4, PerkovM 5, Petrovi'ć 4, Pap 5, Pemper 8, Pletikosić 2, Puk'šar 5, Raj-čići 8, 2, Radomirović ll, Rajković 5, 7, 5, 4, 7, Raguz 5, Rakin 3, Ristić 4, Ro'ščić 4, Rupčić 4,

Sabel l, Sajber 3, Senješ 6, Smolić 16, 12, 4, Sremac 3, Sunarić 4, Sebalj 17, 9, Spek 3, ,Suškov1ć 3, Tomići 6, Tonkovići 9, Uremovi'ći 3, Uroići 2, Večera 2, Vojvodinac l, Vruz 6, Vuček 6, 5, Vujčec 5, Vukovići 2, Zetaković 20, Zovkić 3, Zvonarevići 2, Žafran 2, Živoder 7, 2. R O 1: D, Road, 1333, 1435, 1453, -480. '

Selo pod tim imenom postojalo je sve do 1716., a i danas je ono naziv velikoga područja zapadno od Cerne, SilŠkovaca, Prkovaca, a jugoistočno od Ivankova i Vođinaea. Cini se da je taj naziv iz čistoga mađarskoga mjesnoga_ nazivlja jer u nas ono ne zna;či nilŠta. Katolička župa spominje se u tome selu u ra,čunima papiria legata o skupljanju Petrova novčića između 1333-1334. Naši društveni spomenici postavljaju ga n prvo susjedstvo Ivankovu i Poljani. Napušteno je to selo tek godine 1716, a te,ško je danas na-ći razlog za:što' je to učinjeno. Dijelove toga područja stekli su tada Retkovci, Vođinci, Ši.kovci i donekle i Cerna. Te se zemlje II tim selima i danas zovu nazivom toga staroga sela. Prema tome sa Ivankovom je ono graničilo kod dana,šnjib Krlata u blizini retkovačkoga groblja, otuda je ono dopiralo do Bosuta, do one velike okuke prema takozvanoj Rokovačkoj zidini~ zapravo . staroj Poljani. Južna mu je granica tekla današ'njom sjeverozapadnom medom sela, Andrejaševaca u jednom dijelu, a otuda se spuštala bliže k Bosutu gdje je obuhvatala dana.šnje sjeverne dijelove ~eranskoga i išiiškovač~ koga područja. Na zapadu muje granica išla pored Nadi.evaca, te je poveći dio današnjega vođinačkoga hatara nekada pripadao Roždu. U glavnom je područje toga nekadaiinjega posjeda zamrlmalo zemljmte sada,šnjih .Retkovaca, koji sn mu u dotursko vrijeme, kako se vidi, bili malo područno selo, a od ostalih sela tu u okolini njemn je pripadao sav istočni dio sada,šnjih Vođinaca~ do pod samo selo, a taj se i danas zove Rožd. Središnje naselje Rožda nabodilo se tamo gdje je sada 21

RAD

321

groblje retkovačko. To s'e vidi iz činjenice da se, taj 'dio hatara i sada zove Rožd, a kraj groblja je i crkvi,šte. Na tome je mjestu, dakle, -stajala stara crkva mjesta Rožda. Ona leži nešto istočnije od dana~njega groblja, prema Bosutu, s one -strane ceste. Oko nje je, po starom običaju, bilo II dotu-rsko v,rijeme i groblje, te DUO danalŠnje retkovačko nastavak je onoga doturskoga, i to staroga Rožda. U tom nekada,šnjem selu mora da je plemićka porodica imala i poveći dvor jer je do danas ostalo u mjesnom nazivlju ime »Dvorsko« i »Kulina«. Na području toga .staroga sela bilo je i mnogo ,šume, koja se prostirala mnogo i uz Bosut, te je i samo sredi'šnje naselje hilo izgrađeno pod eumom. Crkva, 'groblje i samo selo nalazili su se na nešto višem tlu, a tu ,je hio i izgrađen i posjednikov dom. Sama crkva II Roždu hila je izgradena u ohlikuka· pele, a takvo je stanje harem našao papin legat koji je izmedu 13331335. II tom kraju bio kupio petrov novčić. On je za te četiri godine našao župu bez paroka, te je i zabilježio da je ona u takvu stanju već mnogo godina. Ipak se sama ta mala po svojoj gradnji crkva II dobru stanju ipak duže vremena održala jer joj se jo:š zna za_ crkvirŠte. I sam taj posjed nije bio velik, ali se uza sve to tu našao godine 1371. posjeddnik imenom Nikola kojega je137l. Nikola Gorjanski hio poslao u po· slanstvo Altomanu u Srbiju. Taj Gorjanski mogao je dobro poznavati znanje i sposobnosti toga plemića jer mu je bio susjed po posjedovanju. i SLAKOVCI

To mjesto zabilježeno je već 1491, a tom se prilikom napominje da se na tom tlu s lijeve ~trane Bosuta nalazi tvrdi grad pod koji da spadaju 32 sela. Zna se da su 'se takva naselja sastojala 'od jedne zad~užne porodice veće ili manje što je zavisilo o njenu razvitku. Ta su sela zabilježena godine 1506. pod ovim imenima i ovim redom: Slakovci, MaIo selo, Blaževci, Vrap'čana, Obranovei, Mrdešinci, Đurići, Kovačevci., Crkvanci, 2ebrtovei, Mrzakovci, Gat, Brod, Vitezovo selo, Orašje, Trenček, Korn~ševci, Golinei, Vukojevci, Okolišće, Popovci, Markovci, An, .tolovci, ISimonovci, Crnac, Unovci, Cvitanovci, Miloševci, Petrovci, Novakovci, i Gradiš,će. 2 Neka su se od tih sela' nahodila na tom 'današnjem tlu Slakovaca, a opet neka od njih i podalje prema dana~njim Lazama i Jankovcima Novim i Starim, jer je grad .slakovački bio zauzimao i zemljište prema zaliadu i sjeveru izvan samoga 'mjesta Slakovaca. Turci su 'zavladali ovim krajem bez većega ratovanja i uz vrlo malen otpor, te tu nije bilo ni većih gubitaka među hrvatskim starincima. Kao i drugdje 'po našim krajevima hit će da je i tu pokoja starosjedilačka porodica hila primila islam te je s drugim dos'eljenicima muslimanima bila prešla oko godine 1688. u Bosnu. Staro katoličkci' stanovništvo imalo je za turskoga vlal 2

322

Ferm. 37. Csanki 276.

danja svoju crkvu i potrebno svećenstvo u susjednom selu Lazu, koje su Turci puštali u miru. Poslije turskoga rasp a po,čele su .se pojedine starinačke porodice skupljati u -jednu struku koju je onda kasnije kra~ jina potpuno uredila. Ti starosjedioci podigli su drvenu crkvu s pOw svetom sv. Anti, koju je pohodio i opisao 1729. pečuški hiskup. On spominje da je ona, građena od _drveta i da je već II tro'šnom stanju-,· te se u njoj već u to ,vrijeme slabo služilo. U selu je prema popisu od 1737. bilo 39 kuća sa razgranatim domaćinstvima. To stanovništvo razvijalo se dovoljno uspje'šuo i II toku vreme-na nije izgubilo izumiranjem ve'ći broj porodica. Osim toga ono je II selu primalo nove doseljenike već TI prvo vrijeme osamnaestoga stoljeća, a što dalje ta je prinova bivala sve ve,ća. Isprva se pojedine porodice, kao i drugdje na ovom- tlu, nisu lako i brzo dijelile~ nego su ostajale II skupu II zadruzi. Kasnije dioba je

hila preotela mah kao i po drugim selima na tome tlu. Rađanje djece hilo je razmjerno obilno, kasnije se ono 'sve virše smanjivalo, a od kriznih gow dina i tu II ovom selu ono se sve više umanjivalo. Ipak se i uz te prilike većina starih porodica očuvala i održala, iako u manjem hroju. U ovom radu razlikovat ćemo najstarije porodice, onda one ranije do~ seljene i tada one' koje su se tu nastanile u novije vrijeme. a) starosjedioci i stari doseljenici: Ba-čići oko 1900, još 1-6, kasnije su se rasuli; Balići 3-16, Božići 10-27, Brkići 1-3, Čavka prva 2-12, kasnije 1-8, Đigunovići 3-10, Đukići 11-49, Filakovići 5-16, Franjići 4-13, Gajčevići 2-11, Galovići 1-6, Geričeviči 4-10, Jakšići 8-18, Jurići 410, Lazani 12-51, Markasovići l-l, Matijaševići 3-12, Pavići 5-13, Pe· tričevići 17-53, Podrllgovi1ći 1-2, Poletilovići 1-, Potlimbrzovići 3-16, Prakaturovići 11-24,Šakići 5-16, Šarčevići 2-8,. Vuković. 6-23, h) raniji s1Jd~oseljenici: Antičevići 3-11, BOiŠnj.k 7-32, Bo'šnjakovići 2~, Čičkovići 3-9, Čorići 3-11, Čosići 2-16, Dikonići već su se rasnli, Filkovac 1-2, Kozarac 3-13, Krkalovići 6~18, Lovrići 1-4, Matek 1'--1, Penavići 1-7, Petrovići 2-ll, Petr1ček l-l, Plazihlat 3-11, Rogići već su se rasuli, Šandrk 1-, Šantek l-l, IŠokčevići 12'--36, Tomašići 1-7, i Zunac. c) najposlije je II novije i u najnovije vrijeme II to selo skrenuta ve seoha na:šega svijeta sa različitih strana -Hrvatske, iz Bačke i Ba~ M

li~a

ranje. To su: Aldići 2-, Antolovići 1-4, Bajaji 3-13, Bakoiii 1-4, Bakovići 2-2, Bartolovići 1-6, Bašići 1-3, Batinići 1-2, Behek 1-3, Bek 1-3, Benići 3'--, Bertići l-S, Besermenji 1-3, Bikići 1-2, Blaževići 2-, Bojko 1-3, Bolješići 1-4,Butinovići 2-, Crnjak 1-2,. Čuljak 2-8, Čirići 1-4, Čutuk l-S, DaI(ići' 2-7, Dragičevići 2-, Draženovići, 1-7, Dakići 2-7, Dugalići 1-7, Ilajići 1-4, Đermano,vići 1-6, Đurdevići 1-3, Đurli.ići 2-7, ajići l-S, Eljuga 1-3, Gahrovec 3-, Gela 1-4, Gelo 1-2, Gojevići 1-4, Grbavac 1-3, Grčići 1-2, Ištuk 1--'2, Jagrići 1'--2, Jančikići 1-2, Jira 1-7, Jurišin 1-2, Kakaš .2-8, Kaksa 1-2, Kolak 1-7, Koštrun 1-7, Kovač 2-9, Krstićevići 1-6, Kulići 2-13, Kulundžija 1-3, Lastrićil-6, Leko 2-4, Lipavićj 1-3, Lucići 1-5, Lllkenda 1-3, Marići 4-11, Markovići 2-, 323

Maul 1-2, Medved 2-7, Merčep 1-2, Meštrovići2-4, Mihajlovići 1-3, Mihetići 2-9, Mijetići 4-9, Mlinae 3-, Morber 1-5, Mustapići 1-5, Nađ 1-3, Soloeki 1-2, Pantići 1-2, Pamlići 1-5, Rašići 1-3, Reza 1-2, Rimac 1-2, Stan.ći 1-4, Sučići 1-5, Sunaree 1-10, Šajda 2-6, Šapići 2-, Šimunovici 1-6, ,Škaro 1-5, Šmit 3-5, Štefanac 1-2, Tijanići l-l, Tueakovići 2~2, Užarevići 1-6, Venel 2-7, Vojnići 2-7, Vrdoljak 1-5, Vujava 2-9, VujMi 2-10, Zdunići 1-5, Žižanovići 3-16, Žoldin 2-. Kako se vidi u tom selu starosjedioci imaju otprilike 124 porodice i 416 čeljadi, stariji doseljenici 52 familije sa 153 člana, a skorašnji doseljenici oko 117 porodica i 447 članova. Prema tome starinei više nisu II većini, ali ipak imaju jaku manjinu. Valja naročito utvrditi da noviji naseljenici, i to oni koji su II to selo do~li poslije 1910. čine gotovo dvije petine sela. Pred njima postupno već uzmilče st~ri go"vor. STARI MIKANOVCI II starom vinkovačkom kotaru južno od Vinkovaca, sjeod Đakova pored Vođinaca i Đurđanaca. U dotursko vrijeme ono se nalazilo II sklopu velikog posjeda Hrvata koji je zauzimao zemljiište oko danalšnjih sela koja su gore spomenuta. U vrijeme prije Turaka tu se spominju i sela Petkovci, Ostrigonei, B}aževci, Petroševci i Salaiš, dakako svako od njih S8. nekoliko razvijenih por'odica. Kasnije u četrnaestom stoljeću to su zemljiište biIi stekli Gorjanski, a Turci su ga potpuno zadobili 1536.g. Za njihova gospodstva s vremenom se većina tih sela rasturila, a ostali su nastanjeni Mikanovci, Vođinci i Đur danci. O turskom raspu naišlo se u tom starom selu dvades,etak starinačkih hrvatskih porodica na tlu od oko 9500 jutara, ali sa mnogo šuma. To veliko područje zauzimalo je isprva samo jedno naselje, ali su ga kasnije razdijelili na dva dijela, te je ono staro zadržalo oko 7700 jutara, a ono novo' je steklo oko 1690. U starom selu ostale su gotovo sve stare porodice, te su ono novo nastanile gotovo samo one nove kojima je Krajina pribavila dovoljno zemlje u velikom tom području. Tu će se navesti stare porQdice koje su se nahodile II tom selu od početka Qs.mnaestoga stoljeća, i to prema stanju od godine 1950. To su: Vukovići 5-9, Stipići 1-10, Ručevići 11-,49, Kulundžići 13-52, Stevići 6-16, Alijanići 6-31, 'Šokčevići 6-15, Vuksanovići 9-40, Kovandžići 2-6, Svirci 3-23, Miloševići 2-10, Živkov.ći 1-3, Martinovići 933, Vukovci 3-32, Vinarići5-19, Đur<>ševići 1-6, Curdinjakovići 6-21, Konjarevići . 10-39, Kovačevići 5-25, Gregići 1-2, Peri.kići 1-3, Novosel 2-6; Pejakovići 9-45, Lošići 5-37, Trep.ići 2-7, Kablarevići 1-4, Jurići 4-13, Petrovići 3-49, Ka.ikici l-l, Komadanovići 1-4, Jerkovići 11-45, Barići 9-36, PetričevUii 10-56, Kneževići 4-16, Živiki'ća 613, Babajići 5-24, Cvrkovići 4-21, Kolarevići 5-24, Juratovići 7-13, Fališevci 4-17, Ba.linovići 1-2, Stojanovići 1-3, Suratlići 3-3, Jakšifi 3-13, Jelići 11-36. Svega su u to vrijeme u tom selu bile 242 stare porodice koje su imale oko 933 čeljadi.

To je selo

veroistočno

324

U to vrijeme našlo se

tom selu i mnogo 'novih naseljenika, a to su:

Babajići

4-20, Babići 4-15, Balae l-l, Balov 2-7, Baličevići 1-8, Babit 1-3, Bane 1-6, Barić 4-13, Barlovići 1-6, Bartolići l-S, Basarići l-S, Batovelo 1-7, Baumgartner l-l, Belaić 1-2, Begovci 1-2, Bekovci 315, Bereš 2-4, Biberovići 1-4, Bilići 1-2, Blažani 1-2, Bobetići 1-4, Borići 1-3, Bo_šnjakovići 3-8, Božići 1-7, Bulati -1-2,Bunjevci 2-10, Bušljetal-2, Butina 1-3, Cindrići 8-39, Cvitkovići 1-4, Čutunići 2-3, Ćutići 1-4, Debeljak 1-2, Derek 1-4, Dokići 4-9, Duići 1-2, Dukići 1'--2, Đokići 3-5, Đuroševići 1-3, Erići 1-2, Ferići 1-2, Galići 2-8, GaŠpa· rovići 2-7, Glavanei l-S, Golići l-l, Gredelji l-l, Gregići 1-2, Heigl 2-4, Ivankovići 1-6, Jakšići 2-11, Jambrešići 1-2, Janovići 1-3, Jarići 1-4, Joha 1-3, Jukići 1-4, Jurjevići 1-4, Kablarevići l-S, Kalići 2~7, Kanja 1-2, Kar.vla 1-2, K"šekići 2-6, Katići l-S, Kinberner 1-3, Klo· bučari 1-2, Kneževići 3-10, Kob"š 1-4, Kodžići 1-2, Kolarevići 2-6, Komadanovići 1-3, Kompar 1-5, Konjarevići 1-2, Kosovia 1-2, Ko; sijer 1-2, Kostelei 1-2, Kosura,š 1-8, Karameti,;i 2-10, Kov"čevići 316, Kovačići l-S, Kovandžići 1-3, Krig 1-2, Krijan 1-6, Prošelj 1-4, Kubica l-l. Kulundžići 7-21, Kuterevci 2-11, Kuljaševići 1-3, Laziiii 1-4, Lipauovići 2-7, Lončari 9-42, Lošići 8-30, Lovakovići 1-2, Lozići 1-4, Ljubičići l-S, Malinar l-S, M.lvet l-S, Maljevac 1-3, Marinčići 1-4, Markovići l-l, Marsići 1-4, Matakovići 1-3, Medved 1-8, Mihaljevi6 1-.2, Mmčići 1-4, Milinkovići 4-16, Mil.,ševići 1-3, Mitrovići 2-10, MIa. dinovići l-l, Molinar 2-8, Mrgan 4-12, Mrkobrat l-S, Mucavac 1-2, Mujići 1-3, Mustapići 1-9, Mustafići 1-2, Najbert 1-5, Nakići 1-'-5, Ne· met 1-2, Novosel 1-2, Ognjenovići 1-4, Olak 1-2, Palavo'ići 1-2, Pa· nići 1-5, Papići 1-4, Pastuhovići 1-4, Pavelići 1-2, Pavičići 1-9, Pavo kovići 1-4, Pefer 1-3, Pejakovići 6-26, Penići 1-2, Periiškići l-S, Per· kovići 2-7, Petarčići 1-2, Pezer 1-6, Pl"š l-l, Požar 1-2, Puška.ćići 1-3, Radičevići l-S, Rajkov 1-2, Rajkovići 1-10, Radočaj 4-19, Ren· dulići 1-3, Rukavine 6-9, Salopek 4-19, Samardžija 1-2, Savka 2-7, Samarići 1-4, Sekulići 1-4, Sikora 4-17, Slavno l-S, Sombolec 1-2, Stepići 1-9, Stevići 3-8, SmatlićiS-20, Spibas 1-9, Stipići 1-8, Šavka l-S, Samordijevići 2-8, .Šegarac 1-3, Sevaljac 1-3"Šimići l-S, Šimu· nići 2-8, Škopal 1-5, Šol<čevići 3-8, Špoljarići 3-8, Štrok 1-4, Takač 1-4, Tečak 2-9, Tekmet.rovići 1-4, Tomljenovići 1-3, Tonkovići 1-2, Totljak 1-3, Trepšići l-l, Udovičići 3-16, Ugitrkovići 2-4, Valentići 8-38, Varga l-S, Velići l-l, Videlići 1-2, Vinarići 1-2, Vinkeševići 1-7, Volići 1-7, Vorga 1-3, Vranješevići l-l, Vrapčenjak 2-6, Vup.čenjak 1-9, Vukovac 2-9, 5-15, Vuksanovići 5-23, 2-5, Vuković 3-10, Zeto· vić 1-3, Zovko 1-8, Zrno 1-2, Zgela 1-3, Zivikići 4-11, Zivkovići 1-3, Zolaja 1-3, Zurkići 2-11. Oko 1950. imali su prema tome starosjedioCi u Starim Mikanovcima 242 porodice sa 938 stanovnika, a doseljenici 328 porodice sa 1195. ži· telja. Ti drugi uglavnom su došli iz krajeva zapadnoga dijela Hrvatske, osobito iz Like. Ličke familije imaju i najviše djece i najbliže su stao rosjediocima.

325

Š!ŠKOVC!

To selo pod tim imenom ne spom1nJe se II nijednom poznatom spomeniku prije osamnaestoga stoljeća, ali je sigurno da je postojalo pod T.urcima, a prema tome da je bilo na&t.mjeno i prije gospodstva toga naroda na ovom zemljištu. Za turskoga vladanja to je selo ležalo, kako tamo'šnji narod govori, gdje je sada seosko groblje i velik hatar »selište«: Iz toga se vidi da je područje starih Šiškovaca zauzimalo obje strane potoka Biđa, a sudeći po starom groblju' da nije pripadalo ni području Cerne, a ni onome II susjednom Roždu. Uostalom po jednom spomeniku iz godine 1507. nama su poznata ta,cno sva područna sela grada Cerne, ali se među njima ne nahode Šiškovci. Tu kraj Biđa gra"nica je Cerne tekla do potoka BitnIje, a tu su se nalazila područna ceranska sela Jakobovci i Popovci kojima su i danas tamo seli-šta. Na lijevoj strani ceransko područje zahvatalo je duboku okuku potoka Biđa ispred ušća gdje se nahodilo selo Slohočina kojega seHšte i ime i sada u tamošnjem mjesnom nazivlju postoje. U ceranskom 'području II dotursko vrijeme Šiškovci nisu prema tome, hili, a nisu, vjerojatno, ni u onom posjeda Rožda jer im je glavni dio područja ležao na desnoj strani Bida bliže Prkovcima. Oni su svakako, sudeći po svemu tome, bili kmetsko selo posjeda kojemu je glavno sjedište bilo u Prkovcima. Kr· čevine šiškovačke nastale su na dobroj zemlji, iako ne na takvoj kao što je glavni dio one u Prkovcima. Poslije turskoga gospodstva Šiškovčani bili,su stekli i jedan dio staroga Rožda. U osamnaesto stoljeće -Ši'škovčani su hili pre'šli bez znatnijih -gubitaka jer se nisu nalazili na glavnim putovima. Nešto iz toga-staroga sela, a nešto iz staroga raseljenoga Rožda naišlo 'se II Šiškovcima dvadesetak porodica nastanjenih na raštrkan način koje će' tek vojna krajina kasnije svesti II pravilan red. Već u tom uređivanju sela najjači rod bili su J emrići, dok su ostali hiH mnogo slabiji. Od toga staroga stanovniŠtva danas II tom selu postoje: Begovići 726, Bub.njci 3-9, Blaškovići 2-7, Blaževići l-S, Brnjakovići l-l, Ci· gići 2-4, Cvekovići 1-3, Dekanići 1-5, Dubravčevići l-l, Filakovići 1-2, Grošić 2-3, I'ščići 1-4, Jemrići 32-107, Kneževići 1-8, Kušanići 1-7, Labrtići 2-7, Lackovići 1-4, Lukići 1-2, Matijevići l-l" MiHčići 2-3, Srdari

2':'5, Šimetići l-l, Šimići 3-11, Vujići 1-2, - Naseljenici počeli su II to selo useljavati postupno već od godine 1890. pod kraj kriznih godina; a onda u toku od 1945. u još jačem broju .. Tim ·putem naselili, su se u to selo: Alilovići, u isto su vrijeme' uselili i II još neka sela, u okolini, dOlšli su zapadnom strujom 2-9, Andra,š 2-7, Bonići 1-5, Božičevići 1-4, iz Like Cvitkušići 1-4, sa zapadnom strujom, Dučići 1-2, Dugančići 1-3, Duvnjak 1-5 iz Duvna u Bosni, Džalta 1-6, Eroš 1-3, Fastići l-l, Gubina l-l, Hr· vat 1-4, Iličić l-l, Ivezići l-l iz Like, Kokanovići 1-3 iz okoline, Knezići 1-2, Labotići 1-4, Markovinovići l-l, Matinac l-l, Mažak 2-, Mandušići 1-2, Marovićan 1-2, Mrvičin 1-2, NikoHći 1...:..4, Pavičevići 1- iz Like, Panjići 1-2, Pavlići l-l, Radići 1-2, Ribari 2-, Rosandići 1-6 iz Like, Roždijevci l-l iz okoline, Samodvarac 1-, Sertići 1- iz Like, Stoja326

novići 1-7 iz okoline, Strukar 1-10, Šikići iz Like 2-, Štimac 2- iz Like, Toldi 2-6, Tomašev 2- iz Bačke, Vincetići 1-7 iz okoline, Vinkovići 1-3, Voljić 1-3, Vuković iz okoline 1-. Uglavnom su ti naseljenici ili iz okoline ili iz' Hrvatske. Među njima ima malo onih koji imaju veće porodice.

TORDINCI

Selo je staro naselje. Leži na lijevoj obali Vuke, na velikom zavoju njenu, sjeverno od Vinkovaca. Ime sela madžarskog je porijekla i obič no II mjesnom nazivlju toga jezika. U latinskim plemićkim· spomenicima dolazi zapisano: Tord, Thord, Turd, Thard. Današnje hrvatsko -ime dolazi II 8pome~icima kasnije. Donose ga latinski kalvinski spomenici sredinom 17. st. koji uz ohlik Thardafalva imaju i današnji. Popisivači od godine 1697. i 1698. zapisali su ga Tordinci i Turdinci. Kasnije do .. lazi samo današnji oblik. Selo se prvi put, koliko znamo, spominje godine 1269. u opisivanju međa p08jeda Beilenice (Ben8zenez). Iz toga opisa vidi se. donekle, koliko je u to doba hilo područje Tordinaca. Oni BU graui'čili s_ tim posjedom na sjeverozapadnoj strani. U to vrijeme u Tordincima su živjeli kraljevski udvornici, i njihov je posjed, koliko se vidi, prema sjev,eru .išao daleko u baru Palaču. Po tom opisu Tordinci su graničili s'a zapada Sra Korodom, sa sjeveroistoka. sa Bohotom, a sa istoka, kako se iz kasnijih spomenika, vidi, jednim velikim dijelom sa P"čet;nom (Pacsint-om). U selu u to vrijeme nije hilo plemićke po· rodice, nego je sav posjed bio II rukama kraljevskih udvornika, koji su, po svoJ prilici, svoj dio za kraljevski dvor. dovozili II Vukovo i odande lađama slali II Budim, U dyornici Se nisu dugo održali sami u posjedu. Već početkom '14. st., a možda i prije, II Tordincima su' živjeli plemići. Oni se navode u listini od godine 1308. Te je godine Nikola, sin Kuzmin, svoj posjed Tordince (Thord) dao uz neku otštetu svome zetu Dominiku od Voszyeha. Iz ruku sina njegova dohila ga je do 1325. jedna grana roda Pol koji ga je držao u glavnom do gospodstva Turaka. Kada je uTordince do'šla plemićka porodica, ndvornici su postepeno gubili svoj društveni položaj. Kako se zna, oni su bili lično slobodni, iako su 'za zemlju, koju su ohrađivali, dužni bili davati -dio kralju ili onome čiji su bUi. Oni su rina,če u svo~ društvenoin razvijanju drugdje dospjeli vremenom pod bogato darovano plemstvo i najposlije su bili izjednačeni sa neslobodnim kmetovima. Taj se proces, gubljenja boljega društvenoga 'polo-žaja II gori na' raznim stranama Vl"Šio prema prilikama. U Tordincima udvornici su postali plernički jobagioni ubrzo jer je cijelo udvorničko područje darovnicom dospjelo u ruke plemića. Ako je, p.jihov položaj i bio možda bolji za vrijeme prv,oga plemića posjednika, on· se svakako pogol"š'ao kada je sav taj posjed dOlŠao u ruke jedne grane roda OsI koja je veću 14. st. hila vrlo. moćna i koja je sredinom toga stoljeća dala dva mačvanska bana' i župana vukovskoga. U svakom slučaju, u -listinama- od početka 14. st.~ kada se u Tordincima javlja plemićka porodica, nema ni spomena- više' udvornicima i njiho327

vu posjedu, nego se u selu navode samo uz plemiće njihovi jobagioni. Iz listine od godine 1359. saznajemo kakvi su" Tordinci te godine otpri. like bili. Tada su cijelo područje dijelili siRovi bana Dominika od roda Osi i sina Ivana, njegova brata. Treći brat Nikola, bivši ban mačvan· ski, bio je u to doba već mrtav, a nije imao potomstva. Selo je bilo uuličeno. U njemu je postojala crkva sv. Petra, koja se spominje ve·ć godine 1308. za prve plemićke porodice. Nju su, možda, gradili već i udvornici. Kraj crkve ležao je dvor (kurija) i dvorno mjesto župnika. Spram njega sa istočne strane ležalo je dvorno mjesto koje su dobili sinovi Dominika hana, a sa južne strane tri dvorna mjesta njihova bratućeda I vana. U selu je postojao i trg, a oko njega bile su ulice. U jednoj takvoj ulici, koja je vodila iz trga na zapad, jedna strana pripala je Dominikovim sinovima, druga spomenutom Ivanu. Cijelo područje posjeda razdijeljeno je inače- tako, da je lijeva strana dopala Dominikove sinovce, a zapadna Ivana. U polju van sela bilo je crkveno (popovo) selište koje je pokojni ban Dominik za spas svoje duše dao župniku Bogdanu na uživanje. Godine 1418. bila je opet dioba među potomcima tih plemića, i tom prilikom spominju se stanovnici njihovih posjeda. N a taj način saznajemo i za stanovniitvo koje je II to doha živjelo u Tordincima. Tu se navode: Petar, sin Stefanov, jobagion, Sebastijan, sin Fabijanov, jobagion, Petar, sin Ivanov, Stefan, sin Ivanov, Mihajlo, sin Petra Swthe, Nikola Konthov, Valentin, sin Ste· fanov, -Dionis, 'rob, Georg, sin Lukin,_ Matej, siri Fabijanov, Pavao Kuzmin, Egiđi, Emerik, Luka Valentin, Toloogh, Toma, sin Valentinov, Luka, rob, Bamisa, Andrija, Syznar, -Gregor, sin Petrov. Upada u oči da među tim stanovniištvom nema hrvatskih narodnih imena, nego su gotova sva kalendarska uz dva madžarska. Iz toga se vidi da je ve'ć u to doba svećenstvo, svakako pod utjecajem mađarskoga plemstva, davalo na k~štenju i hrvatskom naselju kalendarska imena. Kada je ka· snije, za vladanja Turaka, u selo došlo kalvinstvo, ta su imena postala pravilo. Značajno je ipak da župnik još godine 1359. nosi potpuno na· rodno hrvatsko ime Bogdan. Dakako nije sigurno da je on bio rodom iz Tordinaea, nego samo toliko da je bio iz onoga dijela pe·čuške biskupije u kojem su u to doba živjeli Hrvati. U XV st. Tordinci su već bili važnije mjesto n vukovskoj žup;' "Jed. no zbog plemićkog roda u njima, jedno opet zbog lijepog oblika i pro· stranih građanskih kuća, u selu je godine 1438. održavana sudbena plemićka skup·ština. Zupa se 11 selu spominje u izvještaju papina legata od godine 1332.-1334. Za njegova boravka u toj župi bio je župnik neki Ivan. Crkva je bila posvećena, kako smo vidjeli, apostolu Petru. Le· žala je u sredini mjesta, a do nje je bilo dvorno mjesto župnika sa dvorom njegovim, a do toga dvora spram --njega bili su dvori plemića. Za vrijeme- Turaka nije postojala župa, a ni crkva se ne spominje. Kada je počeo kalvinski pokret u Slavoniji, jedan dio vukovarskih franjevaca odupro se njemu svom silom, a drugi pristane uz kalvinstvo i prošire ga po okolnim selima. Tom prilikom pristane uz taj novi vjerski pokret i cijelo tordinačko stanovništvo, koliko ga je bilo u to doba 328

pod Turcima. Jedan od vukovarskih franjevaca, pristaša kalvinstva, ro~ đeni Tordinčanin, osnuje kalvinsku župu II selu i postade njenim prvim pastorom. U župi služilo se hrvatskim jezikom. Za turskoga gospodstva cijelo je stanovništvo u Tordincima bilo kalvinsko. Kada su Turci otjerani, vukovarski su franjevci jedan dio Tordinčana preveli na katoličan stvo, ali veći je dio ostao vjeran kalvinstvu sve do danas, i za njih postoji u selu kalvinska župa sa jedno 500 čeljadi. Za katoHčki dio, iako mali, sagradena je crkva sv. Trojstva još godine 1738. a godinu dana prije toga osnovana je župa kojoj je dodijeljen i Antin. Ne zna se koju su crkvu upotrebljavali kalvini za turskoga gospodstva u Tordincima. Od 'starine je postojala ,župna katoHčka crkva sv. Petra. J e li ona u to doba još bila u takvom stanju da se u njoj moglo služiti, ne zna 'se. Ako je bila kalvini su mogli i nju uzeti kao svoju kako su to učinili i inače na tom zemlji,štu i u Podravini. Možda' su je i vukovarski muslimani porušili i upotrijebili gradu za svoje potrebe II vukovarskom gradu. Na dva kilometra od današnjih Tordinaca uz Vuku leže ostaci neke veće građevine. Narod je zove »gradina« ,i »turski grad«. U njoj je nadeno predmeta iz XVII st. i iz predhistorijskog vremena. Šta je tu bilo, danas pravo ne znamo. Spomenici do turskoga gospodstva ne spominju nikakvu utvrdu na tom mjestu. Ni Turci, koliko se zna, nisu tu gradili' nikakva utvrđenja. Međutim u Tordincima postoji predanje da je u doba širenja kalvinstva oko 1545. postojala na tom mjestu utvrda II kojem je odr'žavan II to doba sinod franjevaca i kalvinskih propovjednika, i II koji su pobjednici' kalvini' tjerali i zatvarali franjevce koji nisu htjeli pristati uz njih., Na osnovi te predaje može se povjerovati da je ta gra~ devina bila velika i jaka kurija tordinačkog plemićkog naselja koja je bila učvršćena za obranu od Turaka i koja je bila jedna od utvrda .nanizanih uz Vuku od Vukova do njena izvora da se zapriječi prijelaz Turcima na lijevu stranu Vuke i u Podravinu. Kako se zna, te su utvrde bile maloga odstojanja jedna od druge, a bez te kod Tordinaca bila bi poveća rupa u tom redu. Ona je građena na mjestu vrlo udesnom gdje je već u prethistorijsko vrijeme postojalo stanovnirštvo koje ga je i izabralo kao jedno od. najpodesnijih u tom kraju. Današnje područje tordinačko zauzima i dva stara sela: 'Petrovac i Bodovce. Prvo se spominje u plemićkim listinama uza kmetska sela od staroga Liskova (kod današnje Bobote) do Laslova. Na tom zemljištu ležali su i Bodovci. Spomenici ih meću u blizinu Liskova, jedno do drugoga. I zaista, u tordinačkoID' području, u sjeverozapadnom dijelu bliže Liskovu, i danas postoje polje Petrovci, Petrova,čka mlaka, pa, Bodovci, Bodova-čka bara. Kraj Petrovaca leži danas »selište«. Čini se prema tome da su selo Petrovci još dug,o vremena pord Turć-ima bili naseljeni, pa se njegovo seli6te do danas očuvalo. Petrovci su zapisani II tom ~bliku još godine 1413., pa je hrvatski značaj njihova kmetskog naselja izvan sumnje. Bodovci su zahiIježeni u oblil<u: Ki.bold, Nagybold, Verbold, Varboldya, alio nomine Verafyn. Ime je selu prema tome madžarskog po-

329

rijekia.'

Dana~nji hrvatski ali se' sačuvao u

oblik ne dolazi dakako u spomenicima plemjesnom nazivlju. Kako se vidi bili su dvoji Bodovci Mali i Veliki. Po svom položaju i Petrovci i Bodovci ležali su na prva1šnjem području tordinačkih udvornika jer su oni medašili u tom kraju sa Korođem i sa Bobotom. Oba su dakle ta kmetska sela izdvojena kasnije, svakako u 14. st. iz tordina'čkog područja koje je u to doba bilo već u rukama plemićke porodice, prodajom ili darivanjem drugim susjednim plemićima. Kasnije je II Tordince, ušla plemićka porodica i u selu se izgubio. udv-ornički značaj, na veliko.m negdašnjem udvorničkoni Po.dručju nastalo je više kmetskih sela. Ona su uglavno.m nastala na ivici područja gdje je bilo te'e obrađivanje polja iz samog sela. Ipak valja utyrditi činjenicu da je broj kmetskih sela, bar nama po.znatih, za takvo veliko. područje bio malen. Osim sPo.menutih Petrovac a i dvojih Bo.dovaca, tu 8U kasnije nastala i sela: Keled, Palfalva,: Blaževci i, po svo.j prilici, i Boze. Ona su ležala II blizini bare Palače, na putu od Lisko.va prema 'Laslovu. Sva su ta kmetska sela s vremenom izdvojena iz to.rdinačkog područja isto. tako kao i Petrovci i Bodovci, i II XV sto.ljeću javljaju se kao posjedi drugih a ne tordinačkih plemića. N a taj način to.rdinačko je područje izgubilo. do.sta zemljišta na zapadnoj i sjevernoj strani prema Korod.u i Boboti, gdje je godine 1269. u doba udvorničkoga posjedovanja, išlo daleko u. baru Palaču, tako. da je tamo graničilo sa posjedom Bešenico.m koja je ležala na drugo.j,- sjeverozapadnoj strani Palače. Osim spo.menutih Petrovaca sva su druga kmetska sela na staro.m tordinačko.m području za gospodstva Turaka raseljena. Na njiho.va mjesta starosjedila,čko naselje nije kasnije naselilo ni jedno. no.v.o selo.. Turske su vo.jske o.pusto.šile zemljište ispo.d Drave, do. blizu Vuke tako, temeljito. da na njem nije ostalo. ,ni jedno staro.sjedilačko naselje., Iz Kacianerova izvještaja o njegovo.j borbi pro.ti Turaka godine 1537. znamo da je opustošenje izvršeno negdje između god. 15261537. Na pusto zemljište Turci su na.selili no.vo. martolo.ško, pravoslavno stano.vništvo koje je u jakom broju naselilo svu zemlju na tom zemljištu gdje je je god bilo. Novo je žiteljstvo do,šlo ubrzo iza godine 1537. U tordi-načkoj o.kolini ono. je naselilo. 11 istočno.m dijelu staro palčetinsko podR ručje u vrlo. jaku broju, a 11 sjevernom dijelu i staro bo.hotsko područje na kojem je negdje u 14. st. nastalo i kmetsko selo. Barfalva, koje 8U pusto. martolozi takoder naselili. Jedino su u 'Koro.du ostali starosjedioci jer tu, za6tićeni barama i 'šumama, starosjedio.ci nisu zapali II o.pseg plijenjenja i pustošenja. Zbog toga' su se, kako. smo vidjeli, održali i Antin i Tordinci i do.nekle i spomenuti Petrovci. Zbog' raseljenja starih kmetskih sela u sjevero.zapadno.m dijelu staroga udvo.rničkog· podru:čR ja', za turskoga go.spo.dstva 'mogla su nastati i neka po.micanja starih m'eda u prilog povlaštenog pravoslavnog novog naselja. Meae po.jedinih sela za. turskoga gospodstva zapisali su popisivači od godine 1697. Po_ to.m' opisu graničili su Tordinci na istoku sa Pačetinom, na sjeveroisto.ku sa starim selom BarRfaiom, ko.je je prije Turaka bilo kmetsko selo, a za njihova gospo.dstva -martološko., a. na zapadu sa Antinom i Korođem. Na sjevernoj strani granica je bila po.dručje barfalvsko i mićkim,

330

bobotsko jer su tu na p'očetku bare"Palače, graničili Korođ' i Barfalva, a na sjevernijem dijelu Korođ i Bobota. Prema tome, za, vrijeme- Turaka tordinačko :područje ostalo je uglavnom II onolikom opsegu u kolikom je bilo za posljednjib godina pred tursko gospodstvo. Poddručje kmetskih sela, koja su ležala od hobotskog područja do korođ· skog, pripala su pod Bobotu i Barfalvu. Čini se da je tu tordinačko plemićko područje ipak donekle izgubilo na opsegu u prilogu tih dvaju spomenutih sela jer je ono tu u većoj mjeri suženo, "DO -što bi hilo oče kivati prema malom području kmetskih sela. Granice Tordinaea, kakove su bile posljednjih godina turskoga gospodstva ostale: su do -danas: Selo zauzima sada nešto više od 3900 jutara. Zemljište je uglavnom 87-90 ID visoko. Samo selo leži na tlu nižem no što su granične strane za 1-3 m. Najbolje su zemlje prema, Pačetinu.i Vuci. Prema Palači zemljilšte se spušta, ali II maloj mjeri pa sU: i tamo dobre oranice. Šume ima uz Vuku, u blizini sela na' jugozapadnoj strani i prema Pačetinu. Ona uza selo nosi ime Šomođ mađarskog porijekla, svakako ostatak mjesnoga nazivlja staroga plemićkoga roda; Čistoga. ratarskoga tla ima u selu nešto više od 79°/0. Razvijanje tordinačkoga stanovništva poslije turskoga raspa može se pratiti prema poreznom popisu od godine 1736. On će nam dati prezimena okućenoga stanovništva i broj ku-ća svakoga od njih. Evo toga popisa po abecednom redu: Andrini; 1-2, 1-4; to je bio zet nekog Andre, te mu je po tom nastalo prezime. Antolovići; bili su katolici, a ne kalvini, već su izumrli. Balkovići; zabilježeni su II kraćem obliku Balko koji je kasnije' ptodužen; godine 1736. bile su ih dvije kuće, a danas stoje u razvojnom odnosu 2-5; među njima bila je jedna porodica' katolička, a di-uga kalvinska. Bož.ići; u vrijeme spomenutoga popisa' bile su ih dvije kuće, a obje su bile katoličke; danas stoje u omjeru 7-18, 1-2, 1-2, 1-, Čorda1ši; stekli su prezime po .seoskoj službi; nema ih vilše II selu. Č.v.njko; u bližnjoj okolici u to vrijeme oko 1730. nije ih bilo; spadaju u kalvinske rodove u selu; godine 1736. bile su ih dvije kuće, a danas stoje II razmjeru 3-13. U okolini toga prezimena nema. Dođići; bilo ih· je i u Nuštru i u Ivankovu; II to posljednje selo bili- su doiŠli iz Hrvatske, pa su p'o svoj prilici i ovi II Tordincima otuda. Godine 1736. imaH su jednu porodicu, a kasnije su razvili još jednu, bili su katolici; danas ih više nema u tom selu. Erdutac; porijeklom su iz Erduta, sela oko ušća Drave .u Dunav odakle su doselili,u Tordince oko 1700. Bili su katolici, već su se rasuli. Fabijanovići; u popisu iz godine 1736. imali su šest kuća i ,bili su jedan od najjačih rodova u tom selu; bili su kalvini. D~nas stoje ,u omjeru 1-7. Ferići; II bližnjoj okolini bilo je toga prezimena jedino ".Ivankovu. U Tordincima su-oni bili kalvini, a prema tome i,starosjedioci. Oko 1736. imali su tri kuće, a sada stoje u razvojnom omjeru 2-7, 2-6, 1-2, 1-, 331

Gegećani;

doselili su u Tordince iz sela Gegetinaca koje se nalazilo u prvom susjedstvu na desnoj strani Vuke, zapadno od Gahoša, a bilo je raseljeno oko 1700. Te porodice nema vilŠe II Tordincima. Hrvati; doselili oko godine 1710. odnekud iz okoline Zagreba, ali su se rano rasuli. Ilija1ševići; bila ih je u tom seln samo jedna kuća, a bili su katolici. Rasuli su se rano. Ivankovci; po prezimenu vidi 'se da su porijeklom biii iz Ivankova, i prema tome da su bili katolici; rano su se- rasuli. Jozići; među njima bilo je kalvina i katolika, oko 1710. bile su ih če tiri kuće, a danas stoje u omjeru 3-14, '2-7,1-6. Kovačevići; prezime su bili stekli po obrtu, oko 1730. imali su u tome selu pet kuća, ali su se već rasuli; u svoje vrijeme bili su oni jedan od najjačih rodova na tom tlu. Lovre:nrčići; porodica pod tim prezimenom nije bilo na ovom tlu, a i ovi II Tordincima brzo su se rasuli. LovriCi; bili su kalvini, a oko 1730; bio ih je jedan dobro razvijen rod iz kojega je s vremenom poteklo mnogo novih porodica; one danas stoje u ovom omjeru, 15-54, 7-23, 2-8, 2-7, 2-10, danas su oni u selu najrazvijeniji- rod. Lukadinovići; nije ih bilo ni u jednom od susjednih sela, po vjeri ih je bilo i katolika i kalvina; oko godine 1736., kada je sačinjen popis toga sela, postojale su tri njihove kuće, a sada oni stoje II ovom omjeru: 4-15, 4-10, 4-9, 1-4, te spadaju u najja'če rodove u tom selu. Lukići; 'imali su oko 1730. četiri kuće, te su bili jedan od najjačih starih rodova, ali su se kasnije slabo razvijali i rano su se rasuli. Među njima bilo. je i katolika i kalvina. Maričići; bili su kalvini i prema tome starinei II tom selu; godine 1732. zabilježena ih je jedna porodica, kasnije 'četiri, a sada stoje II omjeru

1-2. Marinkovići;

imali su oko 1730. tu u selu jednu kuću, ali su se rano rasuli. Matišini; hilo ih je II početku osamnaestoga stoljeća jedna kuća, ali se rano rastra,čili. Miklorševi~ći; ima ih i 'u susjednom Antinu gdje su također starosjedioci; tu II Tordincima su kalvini, a stoje u omjeru, 1-. Nikolići; zabilježeni su u ovom selu 1732. sa tri ku"Ćc, ali su se već rasuli. Ogrumovići; toga prezimena nije bilo ni, u jednom selu u okolini; tu u Tordincima hili su kalvini; danas stoje u omjeru 1-4. PavHćevi; nalaze se oko 1730. i II Ivankovu, i tu u Tordincima hili su katQlici sa jednom porodicom; već su se rasuli. Poldrugovići; toga prezimena bilo je oko godine 1700. i u Vukovaru, Slakovcima i Vođincima; nastalo je po tjelesnoj osehini, visok kao čovjek i pol. Oko 1730. dvije kuće, a danas sn u omjeru 2-13, 3-10, 1-.

332

Retkovci; doselili su 1689. iz onoga skupa Retkovčana koji su iz svoga sela pobjegli ispred turske vojske II antinske bare; danas oni stoje u omjeru 1-7, 2-8. Titeljci; kako se .vidi doselili su bili u doba velikoga raseljavanja i na· seljavanja čak iz Titelja kod Novoga sada. kao katolici; nisu se bolje razvijali i rano su se rasuli. Tordinci; stekli su svoje prezime jamačno kao davni starinci koji su i u teškim neprilikama ostajali na svojem starom tlu. Godine 1736. imali su dvije kuće, II početku osamnaestoga stolje'6a bilo je medu njima i katolika, danas imaju omjer 2-9, l-S. Vuka\Šinovići; ne spominju se II nijednom susjednom selu, ali ih je bilo mnogo II đakovačkom kraju, II Budrovcima, Andrijevcima i Divo,Š evcima, te je vjerojatno da su i ovi doselili iz jednoga iz tih sela; u seobi oko 1700. bili su katolici, već su se rasuli. Tih od starine okućenih rodova bilo je godine 1736. u tom selu 32 sa 60 kuca. Od njih se do danas održalo njih 15 od kojih su sada najjači Lovdći i Lukad'inov1ći, onda Feri,ći i Jozići. Ti stari rodovi imali su 86 kuća sa 233 čeljadi, a rasulo ih se do sada ve'ć 17. Kasniji došljaci koji su II starije vrijeme bili zvani podvorci, te su se s vremenom okućili, bili su ovi: Adžići;

stekli su prezime u svoje vrijeme po hadžiluku, dobro su se razvijali te stoje sada u razvojnom. odnosu 2-10, 3-6, 5-22, 4-12, 1-4. Bili su primili kalvinovu nauku. Danas spadaju među najrazvijenjie rodove u tom selu. Andrini; stari su ro·d u tom selll, u kojem su se· odr,žali sve do ovih danas; imaju razvojni odnos 1-4, 1-2. Antunoviići; dOlŠli su zarana u selo, tu su zabilježavani u osamnaestom stoljeću, a onda su se rasuli. BaHći; stekli su prezime po turS'k:oj riječi balija, koja označuje čovjeka ratara sa malo svoje zemlje; rasuli su se rano. Begovci; ime su bili stekli prema svojoj službi u bega, održali su se dobro i stoje II razvojnom omjeru 4-17. Bunjevci; bili su doselili iz bunjevačkoga stanovništva oko Sombora i Subotice i neko su se vrijeme održali u Tordincima te su uvedeni i II popis tordinačkog stanovni·štva, ali su se kasnije bili rasuli. Ceranei; kako se vidi po tom prezimenu, taj rod bio se u Tordincima naselio u. početku osamnaestoga stoljeća iz sela Cerne što je bila rijetkost, jer otuda nij~ bila inače navraćana struja stanovnika na tu stranu; rano su se bili rasuli. Crnaići; stekli su bili svoje novo prezime jama'čno po 'ženi crnomanjastoga lica. U selu su se održali te stoje II razvojnom omjeru 1-5, 2-5,1-2. Dikonići; toga prezimena bilo je II osamnasetom stoljeću i po selima oko Vukovara; tu u Tordincima rano su se rasuH. 333

Ferinčevići; toga prezimena bilo je u OSamnasetom 'stoljeću i u susjed-

nim JankovCima i II Bogdanovcima, a osnova mu je II imenu .Ferinac; godine 1733. bile su ih u Tordincima tri kuće, ali su se već rasuli. Filići; od bližnjih sela bilo ih je u Nuštru, Berku, Privlaci, ali ne moraju biti istoga porijekla; oko 1730. bilo ih je u Tordincima jedna kuća, ,ali ·su se već razamrli. Franjkovići; hilo je toga prezimena i u Vinkovcima, i Ceriću i II Privlaci~ jer je ohl~k Franjka čest; u Totrdindma su hili katolici, a već su ISe rasuli. Đurđevići; hilo je na tome zemljištu često prezime, a ovi u Tordincima hili su 'u osamnasetom 'stolje-ću dohro razvijeni, među njima bilo je i katolika, oni danas imaju razvoj 3~14, 1-4, 1-3; Đuretići; stari su rod u tom selu, koji je primio bio kalvinovu nauku; danas stoje u razvoju 1-4, Golubovići; starosjedioci _s~ II tom selu. U osamnaestom stoljeću hilo je među njima i katoHka; posljednjih godi-na ,već su se hili razamrli. lštViano:vići; .stari 'su rod u tom selu, potijeklom po svoj p'rilici iz susjedne Bačke; danas stoje u razvojnom odnosu 2-11, 2-9, 1-6, 1-3. Ivaniš_evići; :stari je rod II selu u prija.šnje vrijeme holje razvijen, a danas stoje II razmjeru 2-4, 1-2, 1-. Ivini; stariji su rod koji nije uspio da se bolje razvije, danas stoje II razvojnom odnosu t -:-2. Jančikići; ti prijašnje' vrijeme bili su jači rod koji je imao če'tiri kuće; danas stoje II razvojnom omjeru 1.,-. Jurići; bili su u selu katolici, već su se rasuli. Kapetan-ovići; bilL su . II -Tordincima katolici; u devetnaestom stoljeću imali su jednu porodicu, a ta je Ii"e"Što ,kasnije izumrla. Kneževići;. nisu se jače' razvili, te su u, devetnaestom stoljeću imali jednu porodicu koja je bila katolička, a ne, kalvinska; pred neko' vrijeme imali su razmjer 1-. Lakići; toga prezimena nije bilo u -okolini,-' u početku osamnaestoga stoljeća bili su-·katolici, a ne kalvini; oni danas imaju razvitak 1-10,

1-6, 1-5.

Lovakovići; pod tim. prezimenom 'bilo je porodica ljeću i .u Nuštru i u Vukovaru, II Tordincima :bilo

u osamna--estom stoje meau njima i katolika; vrlo su' se dobro razvijali, te danas stoje II razvojnom odnosu .7-26~ .1-3; spadaju medu najjače rodove u se,u. Lukače.vići; II hližoj okolini toga prezimena nije hilo, već. u početku osamnaestoga stoljeća bilo je medu njima i katolika; današnji im je razvojni omjer 1-6. Maletj·ći;".u bližim selima' toga prezim.ena nije bilo već II početku osamnaestoga stoljeća; bili su katolici, dobro su danas razvijeni te imaju omjer 4-12, 3-10, ali malo podmlatka. Mandulovići; ,to je _prezime postojalo .jedino u Tordincima, a njegovi. nosioci bili su katolici; ve,ć :su se rasuli.

334

Marići;

II osamnaestom stoljeću bilo ih je u susjednim Marincima i II Vukovaru; tu u Tordincima održali su se, iako nisu jače razvijeni; razvojni omjer im je 1-3. Markovići; toga prezimena bilo je u osamnaestom stoljeću i u Vinkovcima, Bogdanovcima i u Vukovaru, ali ne moraju biti njegovi nosioci istoga porijekla; II Tordincima su bili katolici; danas stoje u razvojnom odnosu l-S. Mihajlovići; u osamnaestom stoljeću tu II selu bili su katolici~' a održali su se do dana,šnjih .dana, ali "u manjem. broju 1-2. Mihaljevići; javljaj~ se kasnije u selu, a toga prezimena ima i II okolini. Oni stoje II omjeru 2-8. Mikoljevići; nalaze se u početku osamnaestoga stoljeća u Nuštru i II Vin~ kovcima, po prezimenu sudeći porijeklom su iz starog.a dotursk.oga sela Mikoije, a ako je tako, bit ·će to ono mjesto na desnoj strani Vuke kraj Bogdanovaca; danas te porodice nema vi.še u Tordincima. Mišetići; toga' prezimena hilo je 'u početku osamnaestoga· stoljeća i II Ivankovu; razvojni 'omjer im je danas 2-8, 2-7, 1-3, 1-2. Mišići; u starije vrijeme nazivani su i Miš,čići; sada im je razvoj 1-6. Novoselac; porijeklom iz Novoga sela, po svoj prilici onoga u Bačkoj; ta porodica već se rastura. Pandakovići; toga prezimena inače nije hilo II okolnim selima, a rasuli su se rijegovi nosioci i II Tordincima. Pavići; II osamnaestom stoljeću toga prezimena je hilo i II Nuštru, Ceriću, Bogdanovcima i Vinkovcima, oni su u Tordincima k!ltolici; danas oni "imaju raz'vojni odnos 1-4. Pavkovići; toga prezimena bilo je i. u okolini, u. Tordincima oni su bili katolici, ve'ć su izumrli. Pavletići ;toga prezimena nije II početku osamnaestoga stoljeća bilo u okolini, ali ga ima po na'šim drughn krajevima. Ono je dakako moglo nastati i u Tordincima; tu u selu bili su katolici; već su se rasuli. Pejčići; bilo ih je u početku os·amna.estoga stoljeća i u Vukovaru, II i II Cerni, ali ne moraju potjecati od· istih porodica. U Tordincima su bili katolici, oni 'danas imaju razvojni omjer 1-3, 1-3.. Smotrići; doselili u selo iz Osijeka, a bili ·su. katolici; rano su se rasuli. Tomšići; u okolini nije bilo toga prezimena, taj rod održao se u tom selu i dohro se razvijao, te ima danas ovaj razvojni omjer 3-13, 1-5., 1-3. Vidakovići; po vieri su kalvini, a to pokazuje da su u tom selu starinci; imaju razvojni omjer 5-19, 4-15, 2--,10, 2-7, 2-2. Spadaju u naj· jače rodove II selu. Vid'inovići; toga prezimena nije .bilo u okolnim. selima, te su Čti,s~i starosjedioci na iom tlu, a ostali su katolici; razvoj im je 2-9, 1-5, 2-5, 1-3.

335

Tih prvašnjih podvoraca i kasnijih I\<>šljaka, uglavnom iz okoline, našlo se sada 102 kuće sa 380 ukućana. Izumrlo ih je ili na drugi način nestalo iz tog sela 20 rodova. VOĐINCI

Selo pod tim imenom nalazi se jugozapadno od Ivankova na tlu koje je II sjevernijem dijelu Delšto više, a II južnijem prema potoku Bidu mnogo niže. Prema poznatim listinama prvi put se spominje godine 1395. u dijeljenju velikoga vlastelinskoga posjeda Hrvata, koji je ma· džarska povla.štena porodica Bančaji bila zbog bune protiv kralja izgubila. Stekli su ga tada Gorjanski kao vjerne pristalice kraljqice Marije i kralja Sigismunda. Iz te listine vidi se lačno prostiranje toga posjeda Hrvata koji je obuhvatao područje od danIIšnjih Starih Mikanovaca i Đurđanaca do blizu Retkovaca i Ivankova. U taj posjed do godine 1395. spadala su kmetska sela: Sala:š, Oštrigovci, Petkovci, Vođinci, Pečkov ci, Petrošinci, Sveti Mikan i Đurđanci. Cijeli taj' posjed pripadao je do godine 1238. gradu Vukovu, pa su ga obrađivali do toga vremena vukovski kastrenzi, a tada ga je dvor darovao redu krstono:šaca koji su do toga posjeda već držali veliko vlastelinstvo pod imenom Velika vas, II latius;kom jeziku nazvano Ma~a villa.! Po 'P'roojeni od Ite godine taj posjeld Hrva·ti imao je oko 10 ·aratra što' hi p'O daonalšnjem mje·renju bilo oko 4500 jutara oranica. U tome broju imali su i Vođinci svoj dio, dakako ne ra'čunajući lšume i drugo neratarsko tlo. Krstonošci su držali u tom posjedu Vođinee nekoliko desetica godina, a onda 8U ga od dvora dobili mađarski plemići Bančaji koji su po tom cjelokupnom posjedu' 81tekli plemić'ki p'ridjevak »de Hrvati«, ali dalkako Ba hrvatstvom nisu imali nikakve veze, nego samo sa posjedom toga naziva. Vođinci su kao kmetsko selo ležali u tom velikom posjedu najistoč nije već prema Ivankovu, Nadi<ševcima i Gradcu. Na toj strani nalazio se i posjed Ro'žd. Uz Vođince u 'prvoj blizini nahodila su oe i stara sela Petro'ši;nci i Pe,čkovci. Ti po~djednji i danas ,su veliiki dio vođinačkoga područja, a Petro:šinci retkovačkoga. Listina iz godin~ 1477. spominje i selo Vinjak. Možda se to ime sačuvalo u nazivu Vinji'šte koje pO'stoji u vođinačkom hataru. Staro dotursko selo nahodilo se nešto sjeverozapadnije od današnjega na vilšem tlu tamo gdje je sada »staro selo«. U .tome naselju nije bilo crkve, a ono je spadalo u crkvenom pogledu pod jednu od susjednih župa. One su postojale u Gradcu i II Hrvatima, a ona prva bila je Vođincima bliža, ali se nalazila na' području drugoga posjeda. Kasnije je oko 1400. bila sagrađena velika lijepa kamena crkva sv; Bartola u blizini sela Mikanovaca, pa su, možda, Vođinci tada pod nju potpali, ali j.e ipak vjerojatnije da su oni .već rano potpali pod župu u I vankQvu pod koju su pripadali i u početku osamnaestoga stoljeća. l

336

Cod. dipl. III, 49.

Za turskoga gospodstva od svih tih malih sela na starom području dijela posjeda Hrvata održali su se jedino Vođinci. Ra· selili su se i Petro.šinci i Pečkovci i Vinjak, ali se čini, da se prvo od tih sela ipak ,održalo duže nego ostala, jer se njegovo područje održalo dugo II svojim starim granicama. Zemljiište je tu visoko do 115 ID nad morem i plodno. Tu su uglavnom oranice d:ana,šnjega sela. Te visoke zemlje spuštaju se prema jugoistoku' II duboku. nizu nižu za jedno dvade.setak metara koja je u svojem najdubljem dijelu sasvim podvodna. Vo· đinci su II početku osamnaestoga stoljeca bili stekli i mali dio staroga sela Nadiševaca iz staroga ivankovačkoga posjeda, raseljenoga negdje za turskoga gospodstva. I tu su na niskom tlu uglavnom livade. Novi Vođinci poslije turskoga' raspa podignuti su na međi staroga sela Ro'žda, II početku osamnaestoga stoljeća. Selo se II toku stoljeća najprije uredivalo, a onda ga je Krajina svela II odredeni skup. Osnovu mu je učinilo staro naselje od dvadesetak porodica kojima se pridružilo ne,što novih naseljenika. Poslije stotinjak godina to se naselje bilo ucvrstilo, i godine 1833. Krajina ga je popisala. Taj popis toga stanovništva donosi se i tu: jugoistočnoga

Ervatovići; kućni broj im je prvi u selu; doselili su u toku osamnaestoga stoljeća, ,ali se nisu jače razvijali. Porijeklo im je u samome prezime-

nu; danas se nalaze u razvitku svojem u omjeru l-l. razamrli su u toku devetnaestog stoljeća, a tada ih je bila samo jedna porodica; svoja su prezimena stekli po tome što su za turskoga gospodstva bili muslimani; kućni im je broj u selu drugi bio, pa već i to pokazuje da su 1700. na tom tlu već postojali. . Vorgići; imali su kućni broj 3, te 8U spadali u najstarije stanovništvo u selu; prezime. i:rn je nastalo od nadimka Varga koji II madžarskom jeziku znaci cipelar, izumrli su II dvadesetom stoljeću n'e imajući nikada mnogo članova. Kovandžići; kućni im je broj četiri, jedan od prvih II selu, a i prezime im je nastalo po zanatu; osnovali su i kuću pod brojem 19 izmedu Jemrića i ,Simića. Nisu. hili jače razvijeni, pa i sada stoje u omjeru 1-2. Ižakovići; po kućnom broju 5 vidi se da su starosjedioci II selu ili u tom kraju, a i toga prezimena ima u nekoliko bližih sela; izumrli su u toku devetnaestoga stoljeća. Oko 1833. imali su i kućni broj 6. u koju su vojne krajiške vlasti uzadružile 1844. jednoga Užarevića iz Prko· vaca iz kuće broj 23, da održi svojim potomstvom tu porodicu. Čajkovac; ta. porodica porijeklom je iz nedalekoga sela Čajkovaca po kojemu nosi i svoje prezime. Stekla je kuć~i broj 7; u toku d,?vetnaestoga stoljeća imala je nekoliko kuća, ali je sada pala na omjer 2-2. Kovačevići; osnovni kućni broj im je 8, ali su s vremenom bili ,razvili j<>š deset kuća od kojih još postoji njih pet u razvojnom omjeru 5-19. Čupići; toga prezimena ima i II okolini, ,kućni broj im je 9, ali su s vremenom bili osnovali i drugu kuću pod hrojem 71. Danas stoje u razvojnom orr~.jeru 1-3. Edžibegovići;

RAD

337

Jovanovac;, toga prezimena ima i u susjednom selu Gradištu, i možda su i ovi odonud; rasuli su Se još u devetnaestom stoljeću; kućni broj im je bio 10. Školići; kućni broj im je ll; toga prezimena inače nenia II blizoj okolini; danas stoje u razvojnom omjeru 3-16. Becići; OSnovna kuća nosila im je broj 12, a kasnija druga 23.; toga prezimena ima i dalje II Posavini, danas oni stoje u razvoju 4-13. Slamnjakovići; kućni osnovni broj im je 13, spadaju u redove koji su se II tom selu najbolje razvijali; te su oko 1910. imali trinaest kuća, do danas su se neke od njih razamrle, te ih sada ima sedam, u kojima ima dvadeset i jedno čeljade, spadaju II sada razvijenije rodove; prve su im kuće uz onu osnovnu bile i pod brojem 16 i 21. Svirac; u starije vrijeme običnije Svirčevići; osnovni im je kućni broj bio 14, a kasnije nešto -i 29, 38, i 65, dobro su se razvijali te danas stoje u razvojnom odnosu 9-37, najboljem u selu. Živkovići; kućni im je osnovni broj 15, a u tu kuću je uzadruzl}n 1837, "godine jedan Čupić da se steknu muški potomci; tako se taj rod odr~ žao i danas se nalazi u razvojnom odnosu l-S; Radići; stekli su kućni broj 17, a u svojem razvitku osnovali su četiri porodice; danas ih imaju tri sa devetero ,čeljadi. Jemrići; toga prezimena ima mnogo kuća II Rokovcima, ovi u Vođinci ma imaju osnovni broj 18; nisu se ja'če razvijali, a danas stoje u razvojnom omjeru 1-2. Šimići; to je prezime često na ovom zemlj.šitu, ali ne mora ozna'čivati isti rod; ovi II Vođincima imaju osnovni kućni broj 20, a onda su ubrzo izgradili i nove kuće pod brojevima 35 i 63; danas oni imaju razvojni omjer 7~24, te spadaju medu najraz.vijenije rodove II selu. MalOIševići; kućni broj im je 22, a sudeći 'po njihovu prezimenu porijeklom su iz sela ili kraja Maloševa; dobro su se razvijali, te su ubrzo izgradili novu kuću pod brojem 46, kasnije i šest drugih"; danas ih ima devet kuća sa trideset i dva člana; spadaju medu najjače rodove u selu, a samo su Svirci jači od njih, a Novalići su im gotovo jednaki po jakosti. . Talavanići; toga prezimena' inače nema u okolini, te je postalo, po svoj prilici od nadimka; kućni im je broj 24, ali dalje nisu razvili više ku~ ća; danas imaju razvojni omjer l-S. Vunarići; prezime im je, po svoj" prilici, prema obrtu, a ina'če ga nema" u okolini; kućni broj im je 25, godine 1847; Krajina je uvela u tu kuću Stipana Marinovi'ća iz Antina, te je bio osiguran muški porod; danas je toj" porodici razvojni omjer l-l. Mijakovići; kućni broj im je 26; to prezime postalo je od ličnoga imena Mijak izvedenoga od" Mihajlo koje je u nas pravilno, ali rijetko; oni danas imaju desetak porodica, ali sa malo podmlatka, te stoje u omjeru 11-25. Jurkovići; imaju ~ućni broj 27~ a razvili su do danas još četiri kuće, ,te

imaju sada razvojni omjer 5-13, sa malo podmlatka.

338

Zečevići; toga prezimena ima

II Županjskoj posavini, i vjerojatno je da su oni porijeklom otuda; kućni broj im je 28, te su kuću osnovali kad se selo bilo već razvilo. U toj porodici bilo je oko 1830. ponestalo muške djece, i da se ne bi istračila ta kuća, Krajina je udomazetila Juru i Baru Mezića iz Paorije iz s'ela Medinaca kod Slatine, i oni su kuću održali još neko vrijeme; danas te porodice II tom selu nema. Novalići; toga prezimena ima II Posavini, u selu Šamcu, ali je ono maglo nastati i u samim Vođincima, kao oznaka čovjeku koji se II novije vrijeme naselio; kućni broj te porodice je 30; ona se bila.' dobro razvijala, ali sa malo podmlatka te joj je razvojni omjer 10-30. Posavac; samo to prezime ukazuje na porijeklo' te porodice, kućni joj je broj 31 negdje u sredini sela; već u tridesetim godinama devetnaestoga stolje'ća moglo se utvrditi da će ta porodica ostati bez muškog podmlatka, te je najprije uzadružen u tu kuću godine 1837 neki Bošnjaković, a deset godina kasnije Tomo Duić iz Otočke krajine II Hr-, vatskoj, taj novi naseljenik održao je tu kuću, dakako pod starim prezimenom ;ipak se ona rasula kasnije u toku prve pole' dvadesetog stoljeća. , Vukovci; toga prezimena ima u Kopaničkoj okolini, te su ovi u Vođin cima možda otuda; ima ih i II susjednim Starim Mikanovcima; kućni broj im je 33. U tu porodicu uzadružen je, kako nije imala muške djece, godine 1826. Mato Gorčinović; ii novi potomci održali su kroz neko vrijeme tu porodicu koja se u toku dvadesetoga stoljeća bila rasula. Radonići,; II to selo su se nastanili kada je ve~ jedan dobar dio hio' popunjen, te im je kućni broj 34. Razvili su tri ku'će,- ali im se održalo malo podmlatka, te danas imaju razvojni omjer l-l. Beketinci; sudeći po prezimenu, oni su II Vodinee bili doselili iz sela Beketinaca koje se nalazi sjeverozapadno od Đakova; oni su stekli kućni broj 36, 'što dokazuje da su se razmjerno rano, tu naselili, II toj kući bilo je 1822 ponestalo muške djece, te je Krajina u nju najprije uzadrnžila Miku Grgurića iz sela Siplja kod Slunja, a kada nije bilo II tome uspjeha, uveden je u tu kuću Miko Bukovac sa svojom poro~ dicom iz samih Vođinaea; dalje 'se ta porodica bila dobro razvijala, te danas stoji u razvojnom stanju 4-10, ali, kako se vidi, sa malo podmlatka. Mati'ći; kućni im je broj 39; nisu se ja,če razvijali, te danas stoje u razvojnom omjeru l-l. Ttidrinovići; imaju kućni broj 40, već II drugoj novijoj poli sela; s vremenom su izgradili i novu kuću sa brojem 69, ali su ih kasnije osnovali još pet novih, te danas stoje u razvojnom pogledu 7-19, a to po~ kaznje da imajumalo podmlatka. Ivići; kućni osnovni ,broj im je 41, već u drugoj poli sela; toga prezimena ima- i u Cerni; razvili su se nešto bolje, te stoje II razvojnom omjeru kao 3-14, što je već povoljno. Pavići; imali su kućni broj 4,2, ali, su se brzo rasuli.

339

Dl1čmelići;

stekli su -kućni broj 43, a to znači da su u to _selo, bili dospjeli kada ga je već veći dio bio nastanjen; oko godine 1844. bio im je uzmanjkao muški podmladatak, te je onda Krajina pila uzadružila u tu kuću jednoga od roda Jurkovića iz kućnoga broja 216 u Ivankovu, te su se ti Dučmelići bili održali; danas oni u Vođincima u razvojnom pogledu stoje u omjeru 1-4. Bukovci; sudeći po prezimenu porijeklom su iz sela Bukova koje je oko 1710. bilo još postojalo u okolini Semeljaca sjeveroistočno od Đako va, ali se onda raselilo i- rasulo; dOlšli su ih u Vođinee tri porodice i sve su po tom svojem starom selu -stekle novo prezime; kućni su im brojevi 44, 45, i 47"; u drugu od njih, kako nije imala muškoga potomstva; po nalogu Krajiške uprave uvedeni su 1620. kao zadružni članovi Ivo i Joso Begovići iz oto-čke regimente; treći od tih Bukovaca izgradili su svoju kuću pod kućnim brojem 47, a i u njoj se godine 1820. osjetila potreba za muškim. potomstvom, te su od Otočca iz "sela Sinca dovedeni 1820. Mile Tonković, onda 1825. Jakob Ton: ković' i Grgo toga prezimena 1828, i tako su se održali. Rasuli su se ipak u kasnijim godinama devetnaestoga stoljeća. Maloševci; kućni im je osnovni hroj 46 između jednih i drugih Bukovaca; ,sudeći po prezimenu, bili su na to tlo doselili iz sela' Maloševa, po svoj prilici iz Bosne; kuća im je isprva bila gotovo na kraju sela; dobro su se već isprva razvijali, te su u toku devetnaestoga stoljeća bili razvili nekoliko_ novih kuća, a ,danas ih imaju već -'devet II omjeru 9-32. Trbuk; to je porodica zabilježena 1833. kao nadničarska u selu pod bro· jem kućnim 48. Ona je s vremenom stekla prilike da se razvije, te postoji i danas u razvojnom razmjeru 1-4. Baličevići; kućni broj im je 49, a sudeći po prezimenu, doselili su na ovo tlQ iz susjedne Posavine gdje ih je u osamnaestom stoljeću bilo mnogo; danas stoje u razvojnom omjeru 4-7. Trep'šići; naIŠli su' se u tom, selu u kasnijem toku osamnasetoga stoljeća doseli-viši iz susjedne Kopaničke posavine gdje toga prezimena ima; rasuli su se u toku devetnaestoga stoljeća, kućni broj im je bio 50. Baličevići; kućni broj im je 51, kako se vidi II prvoj blizini s onom porodicom istoga prezimena, te su po svoj prilici bili bliži rođaci, a možda i sa Trepšićima; među današnjim Baličevićima možda će biti potomka i od te porodice. Savići; kućni ·broj im je 52, te im se taj dom svojevremeno nalazio već na kraju sela; razvijali su se osrednje te su bili razvili tri kuće; sada se nalaze u razvojnom omjeru 3-7. Kneževići; sudeći po kućnom: broju 53 doselili su o'vamo već kasnije, i to po svoj prilici iz Babine Grede gdj~ je rod toga prezimena u to vrijeme bio razmjerno vrlo snažan; kada su kasnije II toj porodici uzmanjkali muški potomci, Krajina je u nju uzadružila 1840. najprije jednoga Kelića, a naredne godine jednoga, Stojanovića sa tri sina iz Babine Grede; tako se ta porodica bila mogla održati, iako u male· nom razmjernom omjeru sve do danas, i to sa 2-3.

340

Stipanovići; kućni broj im je 54 koji pokazuje da su kasnije. došli u to selo; i njima je poma~jkalo muško potomstvo, te su II njih 1837. uzadrllženi Matići koji su tu porodicu održali; oni sada stoje II omjeru

2-7. Jergovići;

bili su doselili nešto kasnije iz Like, i kuća im je bila stekla broj 56; u njih je oko 1825. bilo pomanjkalo muško potomstvo, te im je Krajina uzadružila u porodicu iz okoline Oto,čca godine 1826. Grgu, Jandru, Antuna, Mihu, Juru, Franju Begoviće, ali su već i godine 1848. II toj porodici bili nestali muški potomci, te su, II nju dovedeni i uzadruženi iz nedalekoga sela Kruševice Kosić Marko sa tri' sina i tri kćeri. Ti su mladi muškarci uspjeli imati muškog potomstva, i tu su porodicu održali. Ona je II svojem razvitku osno.vala četiri kuće, ali sa malo čeljadi, te ti Jergovići danas stoje II razvojnom omjeru 1-5 .. Pejanovići; stekli BU kućni broj 62 doseIiv,ši već II kasnijim godinama osamnaestoga stoljeća; ni II toj se porodici ilije našlo muške djece, te je II nju 1837. uzadružen iz sela Jovo Savić; 'kasnije su ti Pejanovići izumrli. Šimići; doselili su iz okoline gdje je toga prezimena bilo; kućni broj im je na osnovnoj kući 63; dobro su se razvjiali te danas imaju sedam kuća sa 24 ukućana. Hor';'ati; kućni broj im je 65, jedan od posljednjih u tom selu prije 1833; ta porodica porijeklom iz Hrvatske razvijala se dalje dobro i danas se nalazi ll' razvojnom razmjeru 6-20. Šakići; stekli su kućni broj 64; oko 1833. u vrijeme toga popisa bio je iz te porodice glavni kroja'č II tom selu; rano su se rasuli. Podrug; pod tim prezimenom 'zabilježen je kolar u tom selu, ta se poro~ dica kasnije rasula; kućnI broj 67. Tutunovići; toga prezimena niJe inafe bilo u okolini" te mora da su do~ selili iz daljih krajeva; dobili su kućni broj 68, jedan od posljednjih II to vrijeme u selu; razvili su sedam kuća sa devetnaestoro čeljadi. Čujići; nema ih u okolini, stekli su kućni broj 71, pretposljednji u ono v'rijeme u selu, danas stoje II razvojnom razmjeru 1-3. Mihaljevići; dobili su II ono vrijeme oko 1833. broj 73, posljednje kuće II selu; nema ih više na tom tlu. Prema tome u Vođincima postoje 142 kuće onoga stanovništva što se od popisanih 1833, održalo do danas u tome selu; II tim kućama nalazi se 413 starosjedilaca. Poslije 1833. počelo je daljnje nastanjavanje toga sela. U tome valja razlikovati ono od 1833. godine do 1910. i onda ono dalaje od toga vre' mena do 1960. U onome prvome odsjeku doselili su Arbanasi (bilo ih je 1-3, danas O; Azini 1-8, sada O; Baleni iz Like 1-2, sada O; Brinovac 1-6, Butorac 1-3, sad aO; Cindrići iz Like 4-12; Culjak l-l; Čatinac 2-7; Gregići 1-3; Jakovac iz Gorskoga kotara, danas O; Jllrnatići 1-2, sada O; Milići 1-2, sa-

341

da O; Patarići 2-6; Posavci 1-7; Novak 1-4; sada 1-5;Puškarićiod Ogulina 4-20; Stanko 1-5; Zovko iz Hercegovine l-l; Žalac iz Like l; svi su ti naseljenici pori.jekloni iz zapadnoga dijela Hrvatske uglavnom. Jako nastanjivanje Vođinaca počelo je zapravo poslije 1910, osobito kasnijih godina. Uglavnom se ono vršilo iz n'aših zapadnijih krajeva koji ovim istočnijim plodnijim našim' stranama daju neprestano jake prinove. Od tih novijih doseljenika iz Like su porijeklom: Bionda 1-4, Blažević 2-4, Cvitkovići 4-24, Čačići 3-11, Karlićt 1-6, Marinićf 1-2, Matijevići 2-7, Pavičići l-l, Plivelići 1-4, Puškarići 4-20, Radočaji 2-10 Rajkovići 1-8, Salopek 2-8, Sertići 2-13, Starčevići 1-3, Tonkovići 3-12, Zdunići 2-4, Žeželji 1-2, Mnogo su brojniji doseljenici iz' drugih hrvatskih krajeva. Oni imaju dosada već preko 180 porodica sa preko 700 čeljadi prema oko 400 onih iz starinačkih porodica. Prema tome njihov je utjecaj II selu vrlo jak, iako jo>š nije sustigao onaj starosjedilaički. U danaišnje vrijeme nahode se II tom selu i oye porodice koje .su na to tlo doselile kasnije. od 1910, a osobito poslije 1944, kada su otuda otišli Švabe kojih je tu bio velik broj. Oni su imali mnogo dobre zemlje i lijepih kuća koje su ostale bez stanara, i ra~ denika. Tu se desio otprilike isti slučaj kao ono u N ajdorfu Jarmini i Ceriću i done~le II Nuštru i Vinkovcima gdje se u jesen 1944. našlo razmjerno vrlo mnogo napuštene dobre ratarske zemlje i mnQgo praznih nenastanjenih kuća. Kao !Što su u ta sela pohrlile mnoge porodice iz zapadrie Hrvatske i donekle iz Sjeverne Dalmacije, otuda je potekla ta struja i na ovo napušteno tlo. Samo je nešto spomenutih Nijemaca ostalo.u Vo~ (lincima koji su bili u tje'šnjim vezama s domaćim Hrvatima. Evo prezi~ mena tih hrvatskih naseljenika i stanje njihovih porodica u godini 1950.: Alazi 1-2, Anđan 1-3, Bakša 1-6, Balov 1-2, Bandić l-l, Barić 2-8, Bečić 4-13, Behin 1-5, Belo'šević 1-2, Benačićl-2,Blagu~ 1-8, Bodalee 1-6, Bolović 1-4, Bo'šnjak 1-2, Botica 1-2, Božić 6-31, Brandić 1.,.2, Brlek 1-5, Budija 3-, Cerove e 1-6, Ciglenjak 1':'4, Cvitanović 1-7, Cajkavac 2-2, Cengić 1-6, Cepa 1-4, Cujić 1-3, Curić 1-4, Dedović 1-3, Davčić 1-5, Duhravčić 1-2, Đurđević 3-10, Evačić 1-5, Fištrović 1-7, Frazi 1-2, Fuček 3-16, Gabrijelić 1-3, Gatac 1-5, Gašpić 1-4, Gilik 2-5, Glavaš 1-3, Godinić 1-2, Godoljak 2-7, Go'rjanac 3-, Grdanić 1-5, Grof 1-2, Gras 1-7, Habijan 1-5, Halužan 1-3, Hrvačić 1-3, Hrvatić 1-4, Huber 1-2, Jagić 1-4, Jak.ić 1-6, Jakupak 1-8, Janjić 4-23, Jemrić 1-2, Jozić 1-4, Jurišić 3':'21, Janković 1-6, Karlić 1-2, Kašikić 1-6, Katana 1-2, Kavica 1-2, Keškić 1-6, Konjarević 1-4, Koledić 1-2, Kos 3-9, Kovandić 1-2, Krajnović 1-'2, Križan 1-2, Keznar 1-5, Laitman 3-16, Laimpek 1-2, Lekota 1-2, :E.evanić 1-10, Lisak 1-3, Lovrić 1-5, Lukenda 1-2, Lukić 1-2, Makar 1-7, Martinec 1-5, Marković 4-, Matijević 2-7, Medved 2-16, Mehtl 1-3, Menjak 1-8, Meštrović 1-3, Meštrić 1-5, Mikić 1-8, Milanović 1-2, Milunović 1-2, Mladan 1-4, Ml'Šić 2-, Mrvičinl~2, Mrvšić' 1-4, Mumlek 1-4, Nad 1-3, Nedeljković 1-3, Novak 1-5, Njokoš 1-2, Ostojić 1-6, Panić 2-6, Patarić 2-6, Pavlenović 1-2, Pažin 1-4, Perak 1-8, Perić' 1-8, Petričević 1-3? Petričić 1-2, Pintarić 1-9, Podvorac 1-4, Polik I

342

1-'6, Raguz 2-12, Rastić 1-4, Rep 1-4, Rožić 1-2, Rudeš 2-9, Ružić 1-5, Sabok 1-3, Sajfar 1--8, Senjak 1-3, Sevar 1-4, Skočić 1-4, Slaviček 1-3, Smolić 1~4, Stipanović 2-7, Strmota 2-7, Svib, 1-6, Šag 1-3, Šalković l-l, Šavac 1-4, Šave 1-6, Škarika 1-2, Šnajder 1-3,Šakčević 1-2, Šoštarić 1~, Svajer 1-3, Tačković 1-3, Talan 1-5, Tolić 1-2, Tarnovski 1-2, Telebuh 1-'6, Tupek 2-8, Ujvar 1-5, Užarević 2-3, Vilo tnik 1-2, Vranješ 1-9, Vučko 1-6, Vuković 2~, Zajec 1-3, Zvonarević 1-3, Žihić 1-2, 2icljević 2-5, Žutić 2-5.

Z A L U 1: J E, Zalusa, 1462.

To staro selo nalazilo se II juinom pravcu od Vinkovaca prema Rokov~ cima gdje se i sada nahodi područje toga naziva od nekoliko stotina ju~ tara 'što šume~ a opet i dobrih oranica i livada. U toku trinaestoga i če~ trna estoga stoljeća hili su taj posjed držali članovi madžarskoga posjed~ ničkoga roda Sentemagoča, inače bogatoga velikim imanjima II staroj Vukovskoj župi. Taj rod izumro je 1355. a onda je dvor sva njihova posje. dovanja na tom tlu darovao Talovcima koji su svojim radom bili zadužili kralja. Taj posjed sa svojim stanovni,štvom bio se održao i kroz cijelo tursko vladanje, te je oko 1692. imao desetak kuća. U općem raseljavanju poslije turskoga rasp a i stanovništvo toga sela ostavilo je svoje staro tlo i naselilo se u susjednim Vinkovcima, i to u onom dijelu koji je stekao naziv Ervinica. Tu su oni po svojem porijeklu bili stekli novo prezime Zaluški, Zalužac, koji im potomci i sada nose, a njihovo nekadašnje po~ dručje zadržalo je do danas staro ime.

L U K O V 0, samostan, 1366. Sagrađen je taj franjevački samostan u selu Lukovu II .okolini l\lorovića blizini sela Lipovca. O tom 'postoji vijest već iz godine 1366; a u njoj se kazuje da su franjevci' o toj gradnji obavijestili Svetu stolicu te su od rije primili dopuštenje da se II njemu i nastane i započnu svoje djelova~ nje. U toj ohavijesti spominje se to selo. Lukovo u ptvoj blizini Alšana II kojemu su ti franjevci isto tako 'bili podignuli svoj samo'stan. 1 To mjesto bilo se- nalazilo, ne'što zapadnije 'od Morovića sjeverno ,od Županje, a sta~ ro naselje bilo mu se rasulo II početku osamnaestoga stoljeća. Samostan u Lukovu franjevci su podignuli zbog istoga razloga kao i onaj u Alšanu, jer se na tom zemljištu II četrnaestom stoljeću na,šlo vrlo mnogo patarena i nešto husita, a vrlo malo katolika. Ovim krajem pro'ao je od 1332"-1335 poslanik. kupeći' papin novac, ali II svih pet svojih putovanja on tu nije našao ni jedne katoličke župe. Bit će upravo tR II zapadnom dijelu toga zemlji\Šta da je bogomila bilo najviše jer su tu .osn.ovana nablizu dva fra~ II

Starine XXII. 12.

343

njevačka samostana. Tu je već prije' uređena i katolička župa u Moroviću koja je zbog borbe s patarenima iI petnaestom stoljeću bila podignuta na prepozituru. U Moroviću su se ipak održali katolici~ a isto tako u Lipovcu i II susjednim Batrovcima. Oni su se očuvali u nekom broju i dalje u Posavini gdje su patareni za turskoga vladanja bili primili islam te su oko godine 1690. prešli u Bosnu u razmjernom broju. Turci i naši muslimani u "početku svojega vladanja na ovom zemljištu puštali su na miru oba franjevačka samostana, ovaj II Lukovu i onaj kraj Dunava u Voćinu (dan"njem Šarengradu) . Medutim je oko 1590. buk· nuo ustanak .katoličkoga stanovnitŠtva oko Požege protiv turskoga vladanja, a to je izazvalo turske vlasti na mnogo veći oprez. Posljedica toga bilo je/ukidanje i franjevačkih samostana. Prvo je zatvoren ovaj samostan u Lukovu, a onda nešto kasnije- i onaj u Vo·ćinu kraj Iloka, oba ta manastira za turskoga vladanja nisu više uspostavljena. Ipak turska vlast nije tom prilikom nilšta težega poduzimala protiv drugih katoličkih župa i crkava, te je ona u Moroviću djelovala u jakoj mjeri na tom tlu za cijeloga turskoga gospodstva. Hrvatski starinci na ovom zemljištu zvali su taj samostan kao i onaj II Alšanu i II Voćinu imenom Koluštar prema latinskoj riječi ciallstrum, a tim se imenom naziva i danas ono mjesto u Lukovu kod Lipovca na kojem je taj franjevački samostan postojao. Tu mu se i dan~s vide tragovi.

K O M A R E V O, 1333-1335, 1378, 1424, 1466.

U dotursko vrijeme to je bio posjed koji Se nalazio II blizini istočnoga trallt-a Bosutova jugoistočno od Nijemaca. U to vrijeme tu su zahilježena područna sela Dap'šinci, Kletinei, Markovci, Mrgotinci, Mi~šinci, Obošniea, Rasohat~, .Trgo,vištje, Tlllovci i Zablatje,1 Tome starom selu ostao je trag. u v~likom hataru toga imena koji leži sjeveroistočno od današnjih Ilinaca. U njemu je 1333· zabilježio papin legat župnu crkvu koja je ima· la posvetu sv. Đuri. Tome papinu .izaslaniku platio je taj župnik crkve~ noga poreza kao bogatije župe vukovskoga arhidakornata. Po toj poreznoj snazi Ona je oko 1330. bila gotovo jednaka susjednoj ilinačkoj župi. Oko. godine 1333. župnik je bio neki Petar. Za turskoga vladanja s vremenom je raseljeno cijelo komarevačko područje, ali je stara crkva sv. Đure još dugo služila katolicima na tom zemljiištu. Raseljeni hrvatski starosjedioci iz toga staroga sela bit će da su u svojem najvećem broju bili prešli u Malu Vasicu, koja im je po položaju bila najbliža. To dokazuje činjenica da se oko 1750. u· tom selu našlo oko 500 katolika, broj koji je u poredenju sa drugim katoličkim selima bio razmjerno velik. To povećanje moglo je nastati jedino doseljavanjem iz susjedstva. 1

344

esan.

ibid. 376.

K U K U J E vel, Kukey 1275, 1416, 1445, Kwkoyewcz, 1484, 1526.

Ime tome selu nastalo je, kako se vidi, po imenu Kukulj roda koji ga je nastanio. Zabilježeno je već godine 1275., te to naselje spada II ona najstarija na tom zemljištu. TI to vrijeme ono je spadalo II posjedovanje vlasteoskoga madžarskoga roda Ajnarda koji je tu u Pobosuću prije tur· skoga gospodstva imao velika imanja. Tlo je tu dovoljno visoko i vrlo plodno, te to staro selo spada među najbolja u širokoj okolini. U dotutsko vrijeme to naselje nije hilo veliko~ te mu se ni crkvena 'ž:upa nije spominjala, ali se zna da su novi naseljenici oko 1713. bili našli na tom tlu ruševine stare katoličke crkve. U susjedstvu Kukujevaca II dotursko vrijeine postojala su II p.oajedu roda Ajnardovića mala sela Sveti Mihat~ Radinska, Sorlatovci, Sarkudin, Madžarsko Polje, Getalj na potoku Sar. kudinu i Poročin., Njih sil' sačinjavali pojedini rodovi sastojeći od jedne porodice velike ili od više manjih. Sva su ta mala· sela prešla II tura'ko gospod,stvo te su mu ,se imena 'donekle od'l'žala u mjesnom na'zivlju, ali su se postupno ipak rasula, a tu su sudbinu imali i Kukujevci. Od spomenu~ tih područnih mjesta uz to selo dugo Se održao .Šarkudin, ali kasnije .nije više nastanjivan. Za turskoga gospodstva stari su Kukujevčani u toku sedamnaestoga stoljeća. najvi'še selili iz toga svoga sela zbog Tatara koje su Turci hili doveli na ovo zemljište da čuvaju na njemu red. Glavni povod ostavljanju toga staroga sela oni su ipak našli II onom ratovanju od 1687.-1692. osobito onda kada je jaka turska vojska iz Srbije pošla dalje prema Đakovu i Požegi. Kukujevci su le,žali pusti uglavnom do godine 1713. a onda su u to vrije~e počeli na to staro nekada sustavno obrađivano tlo doseljavati .prvo potomci starih raselica toga sela, a onda i novi' doseljenici. U toj drugoj skupini bili su se naišli oni pretičci stanovništva u Nincima i susjednim ' Komletincima kojima su se nudile dovoljne i dobre zemlje u novim Kukujevcima. Tu seobu uredio je nimački parok Natalis, a pomogao mu je u tome poslu -svećenik Kvaljić (Kraljević), koji je te naseljenike odveo na svečan način na tIo kuknjevačko, tamo posvetio zemljište za novu crkvu i za novo selo. Ono je nastalo nešto isto·čnije od staroga položaja, a 'zahvatilo je 5000 jutara prostora, a među njima 1 seHšte staroga sela Viraca'na kojem se joiŠ bila nalazila stara crkva sv. Nikole, ali II ruševinama. Ipak su novi Kukujevčani oko te stare crkve uredili svoje novo groblje. Stjecajem prilika to selo postalo je na tlu između Dunava i Save u go· vornom pogledu posljednje naselje hrvatsko koje govori ikavski i staru akcentuaciju, barem II starijem naraštaju. LITERATURA Csanlci D.: Magyarorszagi foldrajza a hunyadiak koraban. Fermendžin E.: Acta Bosnae. Izdanje Jugoslavenske akademije. Slavonslci spomenici. Starine Jugoslavenske akademije, knj. XXX. Krajiški popisi iz godine 1833, i to iz Vinkovaca, Ivankova, Privlake, Cerne, Otoka. Komletinaea. Nijemaca,Vođinaca, Starih Mikanovaca. Državni popis stanovništva iz 1955. Antoru je uvelike koristila usmena 'predaja sačuvana po selima ako je ona bila usaglašena sa izvorima kojima se služio.

345

Summary

THE ORIGIN AND DEVELOPMENT OF THE POPULATION OF THE COUNTRY ROUND THE VINKOVCI

The pri,mary purpo,se of rthis work is to esta,hUsh the earliest presence of the Cvoats in the country round the Vinkovci, to follow the history of ,the oldest settlers, and ,to give a general picture of migratory trends. ParticulaT a.ttention is devoted to the influx of new inhabitants, made up of immigrants from Lika, the Gorski Kotar and the northern part of . Dalmwt'a. The wODk ,deals also with the immigration of the Se'rb. into this Il"egion, their development, theiT number in relation to the number of old ,settIers and the localities ·of their settlement. In the account of the. ,settling of the Vinkovci, particular prominence is given to Ithe question of the ,original seuler-s, whose de,scendents make np only a small portion 'of the pcesent p,opul:rtion. The rest of the ace,Qnnt dea1s wi,th. various waves of immigrants which led to the numerical prepondera.nce -of the irmmigl'iants. Populations of all the v?illages of this region "re described, pa~tieularly the 'oldest oues, and their present percentage i,s established. The data r are based .on all availarble ar-chival materiab and stat1stics. The work contains numerical data on the sltrength cif individual clans and thei'r histories. There i,s an account of the settlement of the willages which had been inhabited by German population to 1944 and which, after the ernigration of .'the Gel'irnans, were settled by CrOatHis and, in pa'rt; by Se'rbs. Comprised are the villages of the old District of the Vinkovci, together with Nu1štar, Cerić, Antin, ,the TOl'idinci, and ja-rmina from the forme'r, Distric,t of Vuko'var; Lipovac in the southern pa,rt of the District of',Šid and ·others. TheJanguage !Situation i,s' described as much as necessary fo-r a better undeJ.'lstanding of ihe popula,tional ,git-itation. There is also an account of the ahand'oned villages, which completes the general picture of the historical and geogr3lpbioal situation in the area. The .villages are listed alphabetically for easier reference· The histories of individual families speak of the facto"" which influenced thei-r_ growth or regression. The complex of economic, social and political f'actoTs is seen at work in its influence on the growth a.nd development of the population of the country round the Vinkovci, in migratory movements, in the disappearance of old settlements and the establishment of new ones, and in the part played by the factor of immigration.

346