PREDGOVOR Bila je godina 1999. Poslije skoro osam godina na euroazijskim prostorima bivšeg SSSR-a, od Zakavkazja i Crnog mora preko Povolžja i Moskve do sibirskih prostranstava i, čak, kratkog posjeta Kamčatki, autor ovih redova nastanio se u Varaždinu. U međuvremenu je počeo i završio rat i bilo je jasno da su nekadašnje veze popucale. Skoro nikome iz svoje generacije, iz gimnazijskih i studentskih dana, nisam znao adresu, broj telefona, bilo kakav kontakt podatak. Prošlo je nekoliko godina. Poslije jednog od stalnih službenih putovanja koja su znala potrajati i po tjedan-dva, shvatio sam da skoro nikad ne koristim hotel - ne zbog štednje, naravno, nego, eto... desilo se da skoro u svakom mjestu kroz koje prođem, u bilo kojem dijelu Hrvatske, imam nekog bivšeg sugrađanina koji bi se jednostavno naljutio ako ne bih uvečer svratio do njega, pa bi takvi susreti potrajali cijelu noć. Također, shvatio sam da u većini europskih, američkih, australskih... gradova imam prijatelje kod kojih mogu kad god hoću svratiti na neodređeno vrijeme - i ne samo to. Jedan mi je organizirao izložbu u Nizozemskoj, drugi radio na sličnoj izložbi u Chicagu i Indianapolisu, trećem, onom iz Montreala, trebala je web stranica, četvrtom... Što se desilo u tih nekoliko godina, od posvemašnjeg gašenja komunikacijskih kanala do ovakve povezanosti? Desila se jedna internetska stranica i njeni interaktivni sadržaji. Desilo se umrežavanje. Sada je ta stranica predmet studija slučaja, studentskih seminarskih i diplomskih radova, predavanja na međunarodnim konferencijama... Ovaj rad je posvećen svim onim tisućama posjetitelja Vareš Home Page-a bez kojih taj portal ne bi bio ono što je danas - jedna od najstarijih aktivnih gradskih stranica u ovom dijelu svijeta.
SADRŽAJ 1. Exodus .................................................................................................................................................... 1 2. Rađanje virtualnog grada. ...................................................................................................................... 2 3. Site Tour ................................................................................................................................................. 2 4. Quo vadis? ............................................................................................................................................. 7 5. Perspektive. ........................................................................................................................................... 8
1. EXODUS Tu se kovalo oružje za rimske legije, a kasnije su karavani hitrih bosanskih konjića odnosilI tovare željeza i proizvoda u zamjenu za dubrovačku, carigradsku i drugu robu. I danas, kao svjedoci prošlih vremena, postoje stari majdani gdje se na tradicionalni način topi, kuje i kali željezo i izrađuju oruđa i alati. Na tim i takvim tradicijama izrasle su generacije vrsnih majstora.
sl. 1. Razglednica s početka 20. stoljeća...
Prošli su mileniji, mijenjale se države i vlasti i svakoj je Vareš bio važan zbog svojih prirodnih bogatstava, ali još više zbog tradicijom, suživotom i iskustvom stečenih umijeća Varešana.
A onda su došle '90-te. I, zamalo da Vareš, sa svojom dugom tradicijom suživota prevari gospodare rata i da ovo postane sasvim neobična ratna priča. Do studenog 1993. godine cijela Bosna i Hercegovina je bila u krvi i plamenu ili etnički očišćena, ali je postojala jedna enklava koja se snalazila kako je znala, bez međunacionalnih oružanih sukoba i protjerivanja. Bio je to Vareš, i kao takav je postao jako loš primjer svim zaraćenim stranama - pokazivao je da različiti narodi mogu živjeti jedni pored drugih bez klanja. Uslijedio je niz provokacija i incidenata sa svih strana, generiranih s drugih područja i... rezultat je bio odlazak tisuća domicilnih stanovnika u samo dva dana i jedne noći koncem 1993. godine. U ono vrijeme kad su po gradovima na ovim prostorima haračili gospodari rata, većina ljudi nije vidjela drugoga izlaza nego u svijetu tražiti novu priliku za sebe i svoju obitelj. Kad je rat zaustavljen i oružje ušutkano, to ipak nije značilo kraj lutanja, a još manje početak progona za one koji su provodili teror, nego se oni čak počinju bogatiti na opljačkanom i tuđem, što je za raseljene nedvojben signal da se trebaju okrenuti organiziranju života iz početka pod nekim tuđim nebom, često i nakraj svijeta. Tako su se Varešani skrašavali po svim meridijanima, snalazeći se sami, odsječeni od najbliže rodbine i bez kontakta s prijateljima i poznanicima. Sve drugo se nekako sl. 2. ...i s njegovog kraja. steklo, ali to se ničim nije moglo nadomjestiti. Tada, kad su svi bili zabavljeni isključivo vlastitim životom, jedan je čovjek, promatrajući situaciju s vrha planeta, odlučio obnoviti Vareš; ne u smislu popravke kuća i sl., nego stvoriti posve novi grad i udahnuti mu digitalnu dušu. Reinkarnacija je uspjela!
1
2. RAĐANJE VIRTUALNOG GRADA. Gordan Mijatović je tu etapu izbjeglištva završio negdje oko polarnog kruga. Davne 1995. godine počeo je raditi u informatičkoj kući Belub Konsult AB, na sjeveru Švedske. Godinu dana kasnije povjeren mu je projekt razvoja web dizajna, kao i priprema tvrtke za pružanje internetskih usluga. Masovno korištenje Interneta, te svih servisa na njemu u to je vrijeme bilo tek u začetku. Računala su bila neusporedivo slabijih performansi nego što su danas. Propusnost mreža je, gledano iz ove perspektive, bila vrlo tijesna, tek se maštalo o optičkim kablovima. Sastavili su prvi server baziran na paru Intelovih 66 MHz procesora, dobili potrebne certifikate i otvorili prozor u svijet. Taj server je sada eksponat u tehničkom muzeju. U kolovozu 1996. godine aktivirana je adresa www.vares.pp.se, a u listopadu 1996. objavljena je prva verzija Vareš Home Page-a. U to vrijeme nisu postojali alati kao danas, sve se ručno kodiralo. Gordan, njegova supruga i nekoliko prijatelja s kojima su djelili prognaničku sudbinu, utipkavali su linije koda i kao djeca se radovali prvim posjetiteljima. Tada ih je bilo nekoliko tjedno, za razliku od sadašnjih, nekoliko tisuća na dan. Danas je više nego zanimljivo pogledati, primjerice, stranicu « Internet Archive Wayback Machine », na adresi http://web.archive.org/web/*/http://vares.pp.se i vidjeti kako je stranica nekad davno izgledala i koje je sadržaje imala (najstariji podaci koji se na ovoj stranici mogu naći su oni iz 1998, Vareš Home Page je još dvije godine stariji). Vrijeme, obaveze i zamor učinile su svoje i 2003. godine Gordan je zamolio autora ovog rada da preuzme Vareš Home Page. Napravljen je prvi redizajn poslije skoro 7 godina postojanja stranica, unesene neke koncepcijske promjene i... projekt je danas življi nego ikad.
3. SITE TOUR Osnovna intencija stranice je bila povezivanje bivših sugrađana preko noći rasijanih po cijelom svijetu, i sadržaj je bio u cijelosti podređen tom cilju. Od samog početka, okosnicu Vareš Home Page-a činio je list “Bobovac” koji je počeo izlaziti još u ratnim danima na neokupiranom dijelu općine (jedna od zanimljivosti, iz današnjeg kuta gledano, je da su prvi brojevi pakirani u kompletima u zip datoteke pri čemu se vodilo računa da veličina ne prelazi 1,4 M, kapacitet tadašnjih floppy disketa. I danas postoje mnogi koji imaju uredno sačuvanu kolekciju svih brojeva iz tih godina na tim, sada već skoro zaboravljenim medijima). Tu su bile i vijesti iz Vareša, e-mail imenik Varešana, nekoliko foruma i foto albumi. Sadržaj je ažuriran u dosta ležernom ritmu, uglavnom jednom mjesečno, ali i češće ukoliko je trebalo brže prenijeti neku informaciju. Dva Vareša. Prvi potez pri preuzimanju uređivanja stranica od strane ovog autora bio je temeljit redizajn. Kako je bilo jasno da je onaj stari Vareš ostao u prošlosti i sjećanjima, a virtualni brojem „stanovnika“ nadmašio stvarni, stranica je zamišljena kao dva potpuno ravnopravna, zrcalna dijela u kojem se desni okvir odnosio na Vareš u realnom svijetu, a lijevi na ovaj koji se rodio on line.
2
sl. 3. Nekoliko reinkarnacija stranice
Svijet se u tih nekoliko godina promijenio, i dotadašnji ritam ažuriranja je postao prespor. Za vijesti iz Vareša zaduženi su novinari lokalnog radija i lista Bobovac, i oni su, odreda prijatelji webmastera iz gimnazijskih i studentskih dana, skoro svakodnevno dostavljali sirove materijale e-mailom u Varaždin. Volonterski, dakako, kao i sve druge aktivnosti na stranici. S druge strane, animirani su raseljeni Varešani iz svih dijelova svijeta da šalju svoje priloge, i Vareš Home Page je u jednom periodu pretvoren u pravi mali news portal s novostima na dnevnoj bazi. Dakako da je takvim pristupom obim posla nevjerovatno porastao, i bilo je neophodno rasporediti dužnosti. Održavanje imenika je preuzeo vareški čovjek iz New Yorka, prijatelji iz Kanade i Slovenije su se brinuli o forumima; ekipa iz Vareša je naučila da list Bobovac šalje u html-u... Još uvijek se daleko najveći dio posla obavljao u Varaždinu, ali je proces bar dijelom olakšan. Dio s novostima je do danas prerastao u ogromnu bazu podataka, svojevrsnu kroniku jednog vremena, kroz niz arhiva dostupnu svima. Virtualni trg. Ni ova stranica, kao ni internet u cjelini, ne bi postigla ni dio svojih potencijala bez pune interaktivnosti i sudjelovanja posjetitelja u njenom kreiranju. Prostor Virtualnog trga sadrži e-mail imenik s preko 1000 adresa i drugih kontakt podataka raseljenih Varešana i onih koji žive u njemu, i svakodnevno se dopunjava. Forumi su redovito najposjećeniji dio, a najpopularniji među njima, Razgovori za šankom, često premašuje 5000 posjeta dnevno (rekord u vrijeme pisanja ovog rada je skoro 11000 dnevnih posjeta, a ukupan broj upisa na forumu se mjeri stotinama tisuća). Tu je i forum namijenjen razmjeni i čuvanju tradicionalnih kulinarskih recepata, a s Vareš Home Page-a je potekla i inicijativa za osnivanje zavičajnog muzeja Vareša, čiji je zametak Virtualni muzej, mjesto gdje se prikupljaju fotografije, zapisi, slike i grafike i druga faktografska i umjetnička građa iz bogate povijesti ovog kraja. Radi se o sl. 4. Razgovori za šankom inicijativi koju je teško precijeniti, i njen značaj je vidljiv i po brojnim reakcijama u tiskanim i elektroničkim medijima u BiH i inozemstvu. Potaknuta ovom akcijom Općina Vareš je počela raditi na osiguravanju odgovarajućeg objekta (u Varešu postoji nekoliko neiskorištenih starih drvenih kuća koje su same po sebi spomenik nulte kategorije i bile bi idealno mjesto za jednu ovakvu ustanovu), a osnovane su i neke 3
sl. 2. Statistika posjeta, veljača 2010. godine
građanske udruge i formirana zavičajna zbirka (primjerice, udrugae "Izvorno vareško" koja je registrirana 16. kolovoza 2005. godine i svrha osnutka je organizirano okupljanje građana s ciljem objedinjavanja i promoviranja svih vrsta proizvoda koji su prepoznatljivo vareški). 1
sl. 4. Virtualni muzej
1
Udruga se bavi okupljanjem građana čiji su interesi očuvanje kulturne baštine kroz razne vještine: slikanje (platno, svila, staklo, grafika) vezenja, tkanja, livenja, izrade kovačkih proizvoda i predmeta od drveta, njegovanje glazbe (duhovne, popularne...). Osim očuvanja kulturne baštine cilj Udruge je i izlazak iz okvira lokalne zajednice, povećanje broja članova, proširenje asortimana rukotvorina i ostvarenje rentabilnosti i ekonomske samoodrživosti. Do sada je Udruga održala 5 prodajnih izložbi, od toga u Varešu i okolini Vareša 3, zatim izložbu u galeriji samostana sv. Ante u Sarajevu, prazničnom Bazaru u Sarajevu, galeriji samostana svetih Petra i Pavla u Tuzli, te kao jedina učesnica iz Federacije na izložbi rukotvorina koja se održavala povodom 1. Festivala turizma u Doboju. Radovi članova Udruge mogu se razgledati i kupiti u prostorijama Udruge u Varešu, ili naruciti na e-mail adresi: izvornovaresko@yahoo.com
4
Po potrebi se otvaraju i privremeni forumi, kao nedavno kad su na jednom takvom prikupljena sredstva za liječenje naše oboljele sugrađanke - novac za neophodni lijek je skupljen tiho, samozatajno i u rekordnom roku. Virtualni trg zaokružuje chat nazvan Cvrkinica On Line, po jednoj odavno pokojnoj Varešanki koja je bila legenda u doba djetinjstva autora ovih redova po tome što je znala apsolutno sva zbivanja i tračeve u općini i s neskrivenim zadovoljstvom ih prenosila dalje. Susreti i zapisi. Vareš Home Page često pogledaju i prijatelji bivših Varešana koji nisu nikada bili u Varešu niti su ranije čuli za njega, i obično kažu - „ni manjeg grada ni veće stranice“. Jedan Mohawk Indijanac je svojevremeno, cijedeći pivo negdje u kanadskoj provinciji s našim stalnim posjetiteljem Tetkom, rekao da bi se zakleo da se radi o gradu od bar pola milijuna stanovnika. Za sve je zapravo zaslužan entuzijazam i ljubav Varešana prema rodnom mjestu kojem je teško naći presedan. Možda su tome najbolji pokazatelj foto i video zapisi sa tradicionalnih susreta Varešana u svijetu koji se bez prekida održavaju još od exodusa 1993. Organizacija i logistika tih susreta bila bi naprosto nemoguća bez Vareš Home Page-a. Tradicionalni godišnji susreti Varešana u svijetu predstavljaju svakako značajan sociološki fenomen, a najbrojniji su oni u Kanadi, Nizozemskoj i Australiji. Dakako da inicijativa i organizacija leže na pojedincima, ali je svakako zadivljujuće kako se u velikom broju okupljaju bivši sugrađani iz najudaljenijih dijelova nekih ogromnih zemalja - u Kanadi čovjek iz Vareša ima farmu na kojoj se u 2-3 dana okupi većina Varešana iz svih kanadskih provincija, ali i znatan broj onih iz USA, i to iz južnih država kao što su Texas i Arizona, gdje ih je i najviše. Najveći pojedinačni susreti u Australiji su oni u Brisbaneu (osim njih se redovito održavaju i u Sidneyu), i tu trojica organizatora zakupe na tri dana sportski centar u središnjem parku grada, unajme profesionalne snimatelje i band, organiziraju sportske priredbe, dječije igrokaze i sl. Ne treba ni napominjati da susreti u Nizozemskoj okupe i Varešane iz Njemačke, skandinavskih zemalja, Velike Britanije. Na svim ovim skupovima se organizira i prikupljanje sredstava za humanitarne udruge ili medije u Varešu, i uglavnom se prikupe značajne sume - takvim sredstvima je prošle godine plaćeno produženje koncesije i nabavka dijela tehnike za Radio Bobovac Vareš.
sl. 5. Susreti i zapisi
Osim materijala sa susreta u novim domovinama naših sugrađana, tu su i proslave godišnjica mature koje bivši vareški srednjoškolci tradicionalno organiziraju u Varešu, s 5
okupljanjem u Srednjoškolskom centru; zatim razni prigodni susreti u pojedinim mjestima općine, humanitarne i druge akcije &tc. Photo i video materijali s ovakvih okupljanja raspoređeni su u brojne galerije organizirane tematski ili po mjestu zbivanja i sada svakako zauzimaju najveći dio serverskog prostora. Bobovac, list vareških Hrvata i danas predstavlja jedan od najvažnijih dijelova stranice, i to je vjerovatno jedan od listova s najdužim kontinuiranim stažom na internetu u ovom dijelu Europe. U arhivi su dostupni svi brojevi od rujna 1996.
sl. 6. Dio arhive lista Bobovac
Neki novi klinci. U doba osnivanja i još nekoliko godina poslije Vareš Home Page je bio jedina internet stranica Vareša. A onda su stvari krenule - pokrenut je zvanični općinski portal, stranice pojedinih dijelova općine i sela, gospodarskih subjekata (možda je najzanimljivija od novonastalih - u međuvremenu ugašena jer je ispunila funkciju - stranica ona pod nazivom Vares Canada. Naime, jedan Varešanin koji je davno otišao iz rodnog kraja, poslije lutanja po svijetu se skrasio u Montrealu, osnovao građevinsku tvrtku i stekao ugled i imetak. Ljubav prema mjestima od kuda je potekao nije blijedila i prvo je kupio imanje koje je zvanično nazvao po svom rodnom selu, u njemu izgradio repliku svoje rodne kuće, a kasnije, u okviru većeg građevinskog pothvata, kupio zemljište na ušću rijeke Red River u Ottawu, na njemu izgradio čitav gradić i nazvao ga (službeno, u kanadskim zemljišnim knjigama) New Vares. Kuće koje su za tržište izgrađene na tom terenu su svima koji imaju bilo kakve veze s Varešom prodavane pod neusporedivo povoljnijim uvjetima, i nekoliko bivših Varešana sada ponovo živi u Varešu, ali onom na drugom kontinentu) i, ono što nam je posebno drago, pokrenut je Vareš-x portal, stranica mlađe generacije Varešana, u čijim je počecima i Vareš Home Page, bar savjetodavno i u smislu potpore i popularizacije, sudjelovao. Riječ je o iznimno kvalitetnom, suvremenom portalu generacije koja se skoro i ne sjeća zbivanja koji su doveli do osnivanja Vareš Home Page-a. Ovim je VHP, bez obzira na dalji razvoj situacije, stekao dostojnog nasljednika. 6
4. QUO VADIS? Društveni angažman. u svibnju 2009. godine skupina entuzijasta, bivših Varešana koji danas žive i rade u Nizozemskoj, došla je na nesvakidašnju ideju: organizirati ekspediciju od sadašnjag mjesta boravka do Vareša tijekom koje bi na biciklima prevalili razdaljinu od 1700 km. Akcija je imala sportski, ali i humanitarni karakter (tijekom puta prikupljala su se sredstva za pomoć i pokretanje raznih projekata u Varešu) i znatno doprinijela medijskoj promidžbi Vareša, popravljajući tako dosta tužnu sliku koja je stvorena u periodu poslijeratne materijalne i duhovne devastacije grada. Glavni medijski pokrovitelj ekspedicije je bio Vareš
sl. 7. Tour 2 Vares
Home Page, a cijeli tijek putovanja su Varešani sa svih kontinenata mogli, putem video zapisa i foto reportaža, pratiti gotovo u realnom vremenu. U tijeku ekspedicije dnevni broj posjeta se popeo blizu zapanjujućih 10000, izvještaje s Vareš Home Page-a prenosili su mnogi listovi iz raznih zemalja, pojavile su se TV reportaže i radio javljanja, a ovakva medijska eksponiranost je dovela do toga da su i ljudi koji bi teško našli Vareš na zemljopisnoj karti uplaćivali donacije (uplate su stizale i iz tako egzotičnih izvora kao što je, primjerice, M. Khinsung iz Surinama ili nizozemsko Kraljevsko spasilačko društvo). Cijela priča, zajedno s audio i video zapisima, foto albumima i svim ostalim sadržajima još je uvijek dostupna na adresi http://www.vares.pp.se/Tour2Vares/.
Podrška slobodi tiska. Na prijelazu 2009./2010. godine novopostavljeni župnik i župni vikar vareške Župe sv. Mihovila koja pokriva najveći dio općine, nezadovoljni multikulturalnom izdavačkom politikom mjesečnika vareških Hrvata “Bobovac” i novinarskim propitivanjem nekih njihovih postupaka koji su uključivali i spaljivanje (!) nepoćudnih knjiga iz župne knjižnice (pogledati članak “Fra Farenheit 451” književnika Željka Ivankovića objavljen u “Nezavisnim novinama” 25. 1. 2010 (http://www.nezavisne.com/kolumne/vijesti/52186/Frafarenheit-451.html) ili uvodnik “Između dva broja” mjesečnika “Bobovac” br. 180 (http://www.vares.pp.se/bobovac/boblist/broj180/Broj_180.htm) od prosinca 2009. godine, između ostalog), mukotrpno kompletirane privatnim donacijama u teškim ratnim vremenima, prvo su izbacili redakciju iz prostora koji su, doduše, upisani kao crkvena imovina, ali su izgrađeni s namjenom da udome projekte od najšireg javnog interesa i uz pomoć priloga Varešana iz cijelog svijeta (animiranih, između ostalog, i putem Vareš Home Page), da bi 7
poslije i javno, s oltara pozvali na bojkot lista. Obzirom na duboku, višestoljetnu povezanost Varešana s franjevačkim redom, sukob je izazvao zbunjenost među ljudima i u nekoj drugoj sredini doveo bi sigurno do gašenja lista. Ali, ovdje su se vjerski službenici sukobili s nečim na što nisu navikli, s tradicionalnom vareškom ljubavi prema pisanoj riječi (uostalom, čak je i fra Matija Divković, autor prve knjige na narodnom jeziku i utemeljitelj hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini, čiji je Nauk krstjanski za narod slavinski iz 1611. godine zasigurno, sa svojih više od osam izdanja, prvi bestseler na prostorima jugoistočne Europe uopće, rođen u okolici Vareša), i s dugogodišnjom tradicijom suživota i multikulturalnosti. Redakciji Bobovca je preko noći osiguran drugi prostor za rad, a peticiju pokrenutu u cilju zaštite lista i objavljenu na Vareš Home Page-u, u kratkom vremenu potpisalo je skoro 500 ljudi, među njima i niz istaknutih intelektualaca, akademika, ali i franjevaca i običnih, “malih” ljudi. Suočen s ovakvom medijskom potporom, provincijal Franjevačke provincije Bosne srebrene potpisao je priopćenje u kojem osuđuje postupke svojih podređenih vjerskih službenika i ocijenio rad Bobovca kvalitetnim i pozitivnim, što je svakako rijedak presedan u praksi katoličke crkve koja obično svaku kritiku svojih pripadnika doživljava kao napad na cijelu instituciju i kršćanstvo. Priopćenje je odmah javno objavljeno na službenim stranicama Franjevačke provincije Bosne Srebrene . Tijek sukoba, kao i peticija mogu se pogledati na adresi: http://www.vares.pp.se/bobovac/red2004/frames/peticija.html, a priopćenje na http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/index.php?option=com_content&view=article&id=902:su sret-lanova-uprave-i-urednitva-lista-qbobovacq&catid=1:zadnje-novosti.
5. PERSPEKTIVE. Vareš Home Page danas, usprkos protoku vremena, ima skoro redovito preko 3000 posjeta dnevno (vidi Slika 2.12: Statistika posjeta forumu “Razgovori za šankom”, veljača 2010. godine) iz svih dijelova svijeta (a taj broj se povremeno penje do iznad 10000), sa svih kontinenata osim Antarktika (mada ih ima s roga Južnoafričke Republike, juga Argentine i iz Tasmanije, što je geografski ). Zbog obaveza urednika i webmastera (između ostalog i na ovom dovoljno blizu Veleučilištu) nešto se rijeđe ažurira nego prije 2-3 godine, ali je i dalje itekako vitalno mjesto i svojevrsna vareška institucija. Ulogu koju je stranica odigrala u uspostavljanju pokidanih veza, razvoju kulture međunacionalnog i dijaloga uopće u jednoj sredini gdje je taj dijalog ozbiljno narušen oružanim sukobom, kao i cijelim nizom inicijativa koji su se pretvorili u konkretne projekte, bit će nemoguće zanemariti. Osim toga, neki dijelovi stranice, kao što su forumi, zaživjeli su neki svoj vlastiti život i tu je, osim minimalnog moderiranja, više - manje sve u rukama onih kojima je sve to i namijenjeno: posjetitelja. Jedna inicijativa na kojoj se sada radi je selekcija i uređivanje najboljih i najefektnijih tekstova s foruma Razgovori za šankom i njihovo izdavanje u „papirnom obliku“, kao zbirke pripovjedaka i eseja. Dakako da je iluzorno očekivati da će mlađe generacije, odrasle ili čak rođene stotinama i tisućama kilometara od Bosne s podjednakim entuzijazmom nastaviti ovaj projekt kad osnivač i sadašnji urednik prestanu da se brinu o tome, ali je nesporno da je stranica ostavila pozitivan trag u određenom povijesnom razdoblju i to je ostavština koja se neće zaboraviti. Neki od pokrenutih projekata, kao što je Muzej Vareša će preći iz virtualnog u realni svijet i u neke druge ruke, susreti Varešana će se održavati dok je onih koji su odrastali u tom gradu; neke nove generacije će, dijelom zahvaljujući i ovim stranicama, pokrenuti vlastite projekte. 8
Ceterum redibimus in varevallium. Parafraza glasovite Katonove rečenice iz rimskog senata 2 bez sumnje efektno zvuči u zaglavlju Vareš Home Page-a, iako zapravo već dugo nema nikakve osnove. Potpuno je jasno da se skoro nitko od ovih koji su 90-ih otišli više neće vratiti, njihova djeca još manje. Vareš, onaj realni, sveden je u neke druge okvire i osim načina na koji su se stvari odvijale, i dakako osobnih tragedija, tu više ne treba gledati neku katastrofu planetarnih razmjera. Jedan gradić je napravio puni krug i rat je tu samo ubrzao neizbježno te dodao cijeloj priči onu tragičnu notu. Kompletne arhive su sačuvane i uredno pohranjene i kao takve mogu jednog dana predstavljati značajan doprinos istraživanju jednog vremena i jednog grada koji, po svemu sudeći ima veliku budućnost - iza sebe. Za kraj, poslužit ćemo se riječima osnivača Vareš Home Page-a Gordana Mijatovića iz prigodnog interviewa iz listopada 2006. godine, povodom desete obljetnice stranica (vidi: http://www.vares.pp.se/bobovac/boblist/broj142/142_04.htm). Na pitanje koja je razlika između nekadašnjeg, njegovog, i sadašnjeg pristupa uređivanju odgovorio je: "Znaš, ja volim stajati iza kamere, dok Mladen više voli biti ispred. Ako izuzmemo tu sitnicu, zapravo i nema razlike". Ima tu dosta istine, ali zapravo, kad radiš ovo, "iza kamere" moraš biti, a koliko ćeš biti ispred, to je već stvar osobne odluke, raspona i medijske atraktivnosti onoga čime se baviš i izvan ove vareške priče. No, jedna druga njegova konstatacija stoji u cijelosti: "Mi smo dva tvrdoglava, iracionalna junca i stranica će postojati dok nam bude ćeif!"
2 Rimski senator Katon je ostao upamćen po opetovanom ponavljanju rečenice „Uostalom, mislim da Kartagu treba razoriti“ na svakom zasjedanju senata. Ovdje je rečenica parafrazirana i smisao je „Uostalom, vratit ćemo se u dolinu željeza“. 9