Haruki-Murakami-Norveška-Šuma

Haruki Murakami

NORVEŠKA ŠUMA

Južno od granice, zapadno od Sunca Moj slatki Sputnik nakon potresa

O piscu: Haruki Murakami roðen je u Kjotu 1949. godine. Odrastao je u Kobeu, a sada živi u blizini Tokija. Autor je romana Lov na divlju ovcu, Tvrdokuhana zemlja èudesa i Kraj svijeta, Norveška šuma, Pleši pleši pleši, Ljetopis Ptice--navijalice, Južno od granice, zapadno od Sunca, Moj slatki Sputnik, Kafka na obali; publicistièke knjige Podzemlje: napad plinom u Tokiju i japanska psiha, te zbirki prièa Slon nestaje i nakon potresa.

Dobitnik je mnogih književnih priznanja, ukljuèujuæi odnedavno i uglednu nagradu Jomimuri. Djela su mu prevedena na dvadeset i sedam jezika.

Za mnoge fetes Imao sam 37 godina i bio sam pojasom svezan za sjedalo dok je golemi 747 ponirao kroz gust oblaèni pokrov približavajuæi se hamburškoj zraènoj luci. Hladne kiše, svojstvene mjesecu studenome, natapale su zemlju i sve obavijale sumornom atmosferom flamanskog ulja na platnu: službenike zraène luke u kabanicama, zastavu navrh niske aerodromske zgrade, reklamni plakat BMW-a. Dakle — evo opet Njemaèke. Èim se zrakoplov spustio, iz zvuènika na stropu poèela se raz-lijegati tiha glazba: milozvuèna instrumentalna obrada Norveške šume1 od Beatlesa. Od te bih melodije uvijek duboko uzdrhtao, ali ovoga puta potresla me jaèe nego ikad.

Nagnuo sam se naprijed i zagnjurio lice u šake da mi se lubanja ne raspukne. Ubrzo mi je prišla jedna od njemaèkih stjuardesa i na engleskom me upitala jesam li bolestan.

— Nisam — rekao sam — samo mi se vrti.

— Sigurni ste?

— Jesam, hvala.

Nasmiješila se i otišla, a glazba se promijenila: sad je sviralo nešto od Bilh/ja Joela.

Uspravio sam se i pogledao kroz prozor u 1 Prevoditeljièine napomene se nalaze na str. 343-347. tamne oblake koji su visjeli nad Sjevernim morem, misleæi na sve ono što sam u životu izgubio: zauvijek prošla vremena, prijatelje koji su umrli ili nestali, osjeæaje koje nikad više neæu proživjeti.

Zrakoplov je stigao do ulaza. Ljudi su poèeli otkopèavati poja-seve i vaditi prtljagu iz pretinaca, a ja sam se sve to vrijeme nalazio na livadi. Osjeæao sam miris trave, æutio vjetar na licu, èuo krik ptica. Jesen 1969., a meni se približava dvadeseta.

Stjuardesa je opet došla provjeriti kako sam. Ovoga puta sjela je kraj mene i pitala me jesam li dobro.

— Dobro sam, hvala — rekao sam smiješeæi se. — Samo me uhvatila neka sjeta.

— Potpuno vas razumijem — rekla je. — I meni se to dogaða, dosta èesto.

Ustala je i uputila mi prekrasan osmijeh. — Pa, dakle, želim vam sretan put.

AufWiedersehen.

— AufWiedersehen.

Osamnaest je godina prošlo od toga dana na livadi, a ja još mogu u sjeæanje prizvati svaku njegovu pojedinost. Višednevna blaga kiša isprala je ljetnu prašinu i zaodjenula gore dubokim, blistavim zelenilom. Vlati bjelasaste trave sezale su do visine glave i lelujale se tamo-amo na listopadskom povjetarcu. Dugi trak oblaka lebdio je posred ledenoplavièastog svoda. Pogled na to visoko nebo gotovo je nanosio bol. Dašak vjetra pirnuo je preko livade i puhnuo kroz njenu kosu, da bi se odmah potom izgubio u šumi, šumoreæi u krošnjama i donoseæi nam na mahove udaljene glasove laveža - nejasan, mutan zvuk, koji kao da je dopirao s dveri nekoga drugog svijeta. Druge zvukove nismo èuli. Druge ljude nismo sreli. Ugledali smo tek dvije jarkocrvene ptice kad su preplašene prhnule uvis usred livade i odmaglile u šumu. Dok smo tako lunjali, Naoko mi je govorila o bunarima.

Pamæenje je èudna stvar. Dok sam se nalazio na samom mjestu dogaðaja, nisam na njega obraæao ni najmanju pozornost. Nijednom mi nije palo na pamet da æe on na mene ostaviti tako dugotrajan dojam, a pogotovo nisam sanjao da æu ga se r8 godina poslije sjeæati do u tanèine. Toga dana živo mi se fuækalo za krajobraz. Mislio sam o sebi. Mislio sam o prelijepoj djevojci koja hoda

kraj mene. Mislio sam o nama dvoma zajedno, pa onda opet o sebi. Bile su to te godine, to životno doba kad mi se svaka slika, svaki osjeæaj, svaka misao vraæala poput bumeranga. I što je još gore, bio sam zaljubljen. Zaljubljen u komplikacije. Krajobraz mi nije bio ni na kraj pameti.

Sada mi se, meðutim, u sjeæanje prvi vraæa taj prizor s livade. Miris trave, pomalo prohladan vjetar, obris brežuljaka, lavež psa: to su mi prva sjeæanja, i vraæaju mi se sa savršenom bistrinom. Imam dojam da mogu pružiti ruku i vrškom prsta pratiti njihove konture. No iako taj prizor vidim posve jasno, u njemu nema nikoga. Nikoga. Nema Naoko, a ni mene. Kamo li smo samo nestali? Kako se to moglo dogoditi? Sve što mi se tada èinilo važnim - Naoko, èovjek koji sam tada bio, svijet koji sam tada imao: kamo li je sve moglo nestati? Istina je, ne mogu joj se prisjetiti ni lica -bar ne iz prve. Ostala mi je tek pozadina, sam okoliš, bez ljudi u prvom planu.

Istina, s vremenom joj se sjetim lica. Poènem spajati predodžbe - njezina siæušna, hladna ruka; njena ravna crna kosa, na opip tako glatka i mirna; nježna, obla usna resica i odmah pod njom mikroskopski sitan madež; kaput od kamelhara koji je nosila zimi; njezin obièaj da mi gleda ravno u oèi kad me nešto pita; lagani drhtaj koji bi joj se katkad uvukao u glas (kao da govori na vjetrovitu vrhuncu) - i najednom vidim njezino lice, najprije uvijek iz profila, jer smo Naoko i ja uvijek bili negdje vani i hodali, jedno uz drugo. A onda se ona okreæe prema meni, smiješi se, jedva primjetno krivi glavu u stranu i progovara, gledajuæi me u oèi kao da u njima želi ugledati odraz bjelice koja je sijevnula bazenèiæem kristalno èistog vrela.

Treba vremena da se pojavi Naokino lice. A s godinama to traje sve dulje. Tužna je istina da mi je za ono èega sam se mogao sjetiti za 5 sekunda ubrzo trebalo 10, pa 30, pa onda puna minuta - kao sjene koje se u suton izdužuju. Jednoga æe dana, pretpostavljam, moje sjene progutati tama. To je neizbježno: moje pamæenje sve se više udaljava od mjesta na kojemu je Naoko nekoæ stajala - na kojemu sam stajao onaj stari ja. Vraæa mi se tek krajolik, pogled na onu livadu u listopadu, stalno iznova, poput simboliène scene u nekom filmu. Svaki put kad se pojavi, kao da zada udarac nekom dijelu mog uma. Probudi se, kaže. Još sam tu. Probudi se i razmisli o tome. Razmisli zašto sam još tu. Ti me udarci ne bole. Uopæe ne osjeæam bol.

Samo šuplji zvuk koji odjekne sa svakim udarcem. A i on jednoga dana mora izblijedjeti.

Ali u hamburškoj zraènoj luci udarci su bili dulji i jaèi nego inaèe. I upravo zato pišem ovu knjigu. Da razmislim. Da shvatim. Jednostavno zato što sam takav. Da bih osjetio kako sam nešto do kraja razumio, moram to zapisati.

Dakle, da vidimo, o èemu je Naoko toga dana govorila?

Naravno: o "poljskom bunaru". Nemam pojma je li takav bunar postojao. To je možda bila tek slika ili simbol koji je postojao samo unutar Naoko, poput svih onih drugih stvari koje je tih mraènih dana znala u svom umu najednom oživjeti. No kad mi ga je jednom opisala, nikad više nisam mogao zamisliti tu livadu bez bunara. Od toga dana slika neèega što nikad nisam svojim oèima ugledao ostala je neraskidivo povezana sa stvarnim prizorom polja koje se prostiralo preda mnom. Taj bunar znam opisati do najsitnijih detalja. Nalazio se toèno na granici izmeðu livade i šume - mraèan otvor u zemlji, širok jedan metar, skriven ispod trave. Na njegovu rubu nije bilo nikdkve oznake - ni ograde, ni kamena oboda (bar ništa više od razine tla). Bila je to obièna rupa, razjapljeno zjalo.

Njegovo kameno okno nagrizlo je vrijeme, a kamenje je poprimilo èudnovatu

muljevitobijelu boju. Bilo je napuklo, nedostajali su neki blokovi, a u jedan od raspuklih spojeva spuznuo je mali zeleni gušter. Mogao si se nagnuti preko ruba i tako zuriti u ništavilo. Ja sam o tom bunaru znao samo da je zastrašujuæe dubok. Bio je bezdano dubok i prepun tame, kao da su se sve tame svijeta sabile u njega i nepovratno zgusnule.

— On je jako, jako dubok — rekla je Naoko, pažljivo birajuæi rijeèi. Znala je tako govoriti, usporila bi da pronaðe toèno onu rijeè koju traži. — Ali nitko ne zna gdje je — nastavila je. — Znam samo da je negdje ovdje, u blizini.

Ruku duboko zabijenih u džepove jaknice od tvida, nasmiješila mi se kao da želi reæi: "Istina je!"

— Onda je iznimno opasan — rekao sam ja. — Tako dubok bunar, a nitko ne zna gdje je. Upadneš i to je kraj.

— Kraj. Aaaaaaaa! Pljus! Gotovo.

— Sigurno se dogaðaju takve stvari.

— Dogaðaju, tu i tamo. Možda jednom u dvije-tri godine. Netko odjednom nestane, ne mogu ga naæi. Onda ovdašnji ljudi kažu: "Aha, pao je u poljski bunar."

— To nije baš lijepa smrt — rekoh.

— Nije, to je grozna smrt — rekla je Naoko, stresajuæi grumen sjemenki trave s jakne.

— Najbolje bi bilo da slomiš vrat, ali vjerojatno bi slomio samo nogu i onda ne bi mogao ništa. Vièeš iz svega glasa, ali nitko te ne èuje, ne možeš oèekivati da æe te itko naæi, po tebi pužu stonoge i pauci, svuda oko tebe kosti stradalih, mrak, vlaga, a visoko nad glavom vidiš malecki kolut svjetla nalik na zimski Mjesec. I tako polako umireš, na tome mjestu, sasvim sam.

— Fuj, od same pomisli ježi mi se koža — rekao sam. — Taj bi bunar trebalo naæi i ograditi zidom.

— Ali nitko ga ne može naæi. Zato pazi da ne skreneš sa staze.

— Bez brige, neæu.

Naoko je izvadila lijevu ruku iz džepa i stisnula moju. — Ništa se ti ne brini — rekla je.

— Ništa ti neæe biti. Da trèiš ovuda usred noæi, nikad ne bi upao u bunar. A dok se držim tebe, ni ja neæu.

— Nikad?

— Nikad!

— Zašto si tako sigurna?

— Jednostavno znam — rekla je, stegnula mi jaèe ruku i zašu-tjela. — Ja znam takve stvari. Uvijek imam pravo. To nema veze s logikom: ja to jednostavno osjeæam. Recimo, kad sam ti jako blizu, kao sad, nimalo se ne bojim. Ne može me namamiti ništa mraèno ni zlo.

— E pa onda imamo rješenje — rekao sam. — Samo stalno moraš biti ovako sa mnom.

— Ti to stvarno misliš?

— Naravno.

Naoko je stala kao ukopana. A i ja. Stavila mi je ruke na ramena i zagledala se u moje oèi. U dubini njenih zjenica kovitlala se gusta crna tekuæina ispisujuæi èudnovate vrtložne šare. Njezine prekrasne oèi dugo su, dugo bile zagledane u mene. Onda se ispružila koliko je duga i ovlaš prislonila svoj obraz uz moj. Bila je to èudesna, topla gesta od koje je moje srce nakratko prestalo kucati.

— Hvala.

— Nema na èemu — odgovorio sam.

— Tako sam sretna što si to rekao. Jako sretna — rekla je tužno se smiješeæi. — Ali to je nemoguæe.

— Nemoguæe? Zašto?

— To ne bi bilo u redu. To bi bilo strašno. To — Naoko je stisnula usnice i krenula dalje. Vidio sam da joj se kroz glavu vitlaju svakojake misli i nisam je htio ometati, pa sam šutio i hodao kraj nje.

— To ne bi bilo u redu - ni prema tebi, ni prema meni — rekla je nakon duge šutnje.

— Kako ne bi bilo u redu? — promrmljao sam.

— Zar ne vidiš? Jednostavno nije moguæe da jedna osoba zauvijek èuva drugu. Evo, zamisli da se vjenèamo. Ti bi preko dana morao raditi. Tko æe me èuvati dok tebe nema?

Ili ako odeš na službeni put, tko æe me onda èuvati? Mogu li cijeli život stalno biti slijepljena s tobom? Kakva bi to bila jednakost? Kakav bi to bio odnos? Kad-tad bih ti dosadila. Pitao bi se što radiš od svog života, i zašto provodiš sve svoje vrijeme dadiljajuæi tu ženu. Ja to ne bih mogla podnijeti. To ne bi bilo rješenje mojih problema.

— Ali neæeš cijeli život imati problema — rekao sam, dotaknuvši joj leða. — S vremenom æe nestati. A kad nestanu, onda æemo razmisliti kako dalje. Možda æeš ti morati pomoæi meni. Ne živimo život prema nekom proraèunu. Ako me trebaš, iskoristi me. Zar ne vidiš? Zašto si tako kruta? Opusti se, prestani se bojati. Sva si napeta pa uvijek oèekuješ najgore. Opusti tijelo, pa æeš se cijela razvedriti.

— Kako to možeš reæi? — upitala me glasom potpuno lišenim osjeæaja.

Naokin glas upozorio me da sam možda rekao nešto što nisam smio.

— Reci mi kako to možeš kazati — rekla je, zureæi u tlo pod svojim nogama. — Nisi mi rekao ništa što i sama ne znam. "Opusti tijelo, pa æeš se cijela razvedriti." Zašto mi to govoriš? Da sada opustim tijelo, raspala bih se. Uvijek sam ovako živjela, jedino tako znam živjeti. Da se na trenutak opustim, nikad se ne bih znala vratiti. Razbila bih se u komade, koje bi odnio vjetar. Zašto ti to ne vidiš? Kako možeš reæi da æeš me paziti ako to ne vidiš?

Nisam odgovorio.

— Zbunjena sam. Jako zbunjena. I to je mnogo dublje nego što misliš.

Dublje...mraènije...hladnije. Ali reci mi, kako si onaj put mogao spavati sa mnom? Kako si to mogao uèiniti? Zašto me nisi ostavio na miru?

Upravo smo hodali kroz zastrašujuæe tihu borovu šumu. Sasu-šena trupla cvrèaka koji su uginuli krajem ljeta ležala su raštrkana po površini staze i drobila se pod našim cipelama.

Kao da tragamo za neèim što smo izgubili, Naoko i ja lagano smo kroèili stazom.

— Oprosti — rekla je, uzimajuæi me pod ruku i odmahujuæi glavom. — Nisam te htjela povrijediti. Nemoj da te to što sam rekla zabrinjava. Zbilja, žao mi je. Samo sam bila ljuta na samu sebe.

— Valjda te još ne razumijem potpuno — rekao sam. — Nisam baš tako pametan. Treba mi vremena da nešto shvatim. Ali ako budem imao vremena, na kraju æu te shvatiti bolje od ikoga na svijetu.

Zaustavili smo se u tihoj šumi, osluškujuæi. Ja sam vrškom cipele prevrtao èešere i cvrèke, a onda podigoh pogled prema komadiæima neba koje je provirivalo kroz borove grane. Naoko je stajala s rukama u džepovima i razmišljala, oèiju uprtih ni u što posebno.

— Kaži mi nešto, Toru — reèe. — Voliš li me?

— Znaš da te volim.

— Hoæeš li mi uèiniti dvije stvari?

— Možete dobiti do tri želje, madam.

Naoko se nasmiješila i odmahnula glavom. — Ne, dvije je dovoljno. Jedna je da shvatiš kako sam ti zahvalna što si me došao vidjeti ovamo. Nadam se da razumiješ koliko si me razveselio. Ako me išta spasi, to æe biti to. Možda ja to ne pokazujem, ali istina je.

— Opet æu ti doæi — rekao sam. — A druga želja?

— Želim da me se uvijek sjeæaš. Hoæeš li se sjeæati da sam postojala, i da sam ovdje ovako stajala uz tebe?

— Uvijek — rekao sam. — Uvijek æu se sjeæati.

Nastavila je dalje hodati u tišini. Jesenja svjetlost probijala se kroz granje i poigravala na ramenima njezine jakne. Opet je za-lajao pas, bliže nego prije. Naoko se popela na maleno uzvišenje, izišla iz šume i pohitala niz blagu padinu. Ja sam išao dva-tri koraka iza nje.

— Doði ovamo — doviknuo sam joj sleða. — Bunar bi mogao biti u blizini. — Naoko je zastala, nasmiješila se i uzela me za ruku. Ostatak puta prešli smo hodajuæi jedno kraj drugoga.

— Zaista obeæavaš da me nikad neæeš zaboraviti? — pitala je gotovo šaptom.

— Nikad te neæu zaboraviti — rekao sam. — Nikad te ne bih mogao zaboraviti.

Pa ipak, moje pamæenje postaje sve mutnije, i veæ sam zaboravio èitav niz stvari. Dok ovako pišem prema sjeæanju, èesto osjetim žalac zebnje. Sto ako sam zaboravio najvažniju stvar? Što ako negdje u meni postoji mraèni ponor u kojemu su nagomilana sva uistinu važna sjeæanja, i sada se polako pretvaraju u mulj?

Bilo kako bilo, to je jedini materijal koji imam. Privinuvši ta izblijedjela, sve bljeða, nesavršena sjeæanja na grudi, pišem dalje ovu knjigu s oèajnièkim žarom izgladnjela èovjeka koji siše kosti. Ne znam za drugi naèin da održim obeæanje koje sam dao Naoko.

Jednom davno, dok sam još bio mlad, kad su sjeæanja bila mnogo življa nego što su sada, pokušavao sam pisati o njoj. Ali nisam mogao napisati ni retka. Znao sam, kad bi došao taj prvi redak, ostatak bi sam potekao na papir, ali nisam uspijevao. Sve je bilo odviše oštro i jasno, pa nikad nisam znao odakle poèeti -kao što karta koja ima previše detalja zna biti beskorisna. Ali sada shvaæam da sve što mogu povjeriti nesavršenu mediju pisanja jesu nesavršena sjeæanja i nesavršene misli. Kako sjeæanja na Naoko u meni sve više blijede, sve je dublje razumijem. Znam i zašto je od mene tražila da je ne zaboravim.

To je, naravno, znala i Naoko. Znala je da æe moja sjeæanja na nju izblijedjeti. Upravo me zato i molila da je nikada ne zaboravim, da se sjeæam kako je postojala.

Ta me pomisao ispunja gotovo neizdrživom tugom. Jer Naoko me nikad nije voljela.

J. I EDNOM DAVNO, PRIJE MNOGO GODINA - zapravo, tek prije dvadeset - živio sam u studentskom domu. Imao sam 18 i bio sam brucoš. Život u Tokiju bio mi je novost, kao i samaèki život, pa su moji brižni roditelji pronašli privatni dom u kojemu æu živjeti, umjesto jednokrevetne sobe, kakvu je uzimala veæina studenata. Dom je nudio obroke i druge pogodnosti, i vjerojatno æe njihovu nevjestu sinu pomoæi da preživi. A trebalo je misliti i na trošak. Dom je stajao kudikamo manje nego privatna soba. Dok god sam imao posteljinu i lampu, nije trebalo kupovati previše pokuæstva. Što se mene tièe, ja bih više volio unajmiti stan i živjeti u udobnoj

samoæi, ali znajuæi koliko su moji roditelji potrošili na upisninu i školarinu na privatnom sveuèilištu koje sam pohaðao, nisam bio u položaju da išta zahtijevam. Na kraju krajeva, i nije mi bilo važno gdje živim.

Smješten na brdu usred grada s kojega se pogled sterao na sve strane, domski kompleks nasadio se na veliko èetverokutno dvorište ograðeno betonskim zidom. Gorostasno, moæno drvo japanskog brijesta stajalo je odmah iza ulaznih vrata. Ljudi su govorili da je staro najmanje 150 godina. Kad biste stali u podnožje i pogledali gore, od njegove guste i lisnate zelene krošnje ne biste vidjeli ni traèak neba.

Poploèena staza koja je vodila od ulaza obilazila je drvo i nastavila se protezati ravno preko širokog dvorišta, a sa svake strane stajala joj je po jedna betonska trokatnica. Bile su to velike zgrade, s mnoštvom prozora, i odavale su dojam stanova prenamijenjenih u zatvorske æelije, ili zatvorskih æelija prenamijenjenih u stanove. No nisu se doimale nimalo prljavo, niti su djelovale mraèno. Kroz otvorene prozore dopirali su zvuèi radija, a svi prozori imali su jednake zastore boje bijele kave koji nisu blijedjeli na suncu.

Nakon dviju spavaonica staza je vodila do ulaza u zajednièku dvokatnicu, u kojoj je na prvom katu bila blagovaonica i kupaonice, a na drugom dvorana, prostorije za sastanke, èak i sobe za goste, èiju namjenu nikad nisam mogao dokuèiti. Odmah do zajednièke zgrade stajala je treæa spavaonica, takoðer na tri kata. Posvuda su bili prostrani zeleni travnjaci, a kružne prskalice vrtjele su se i presijavale na suncu. Iza zajednièke zgrade bila je poljana za bejzbol i nogomet, te šest teniskih terena. Kompleks je imao sve što bi èovjek mogao poželjeti.

Postojao je samo jedan problem: mjesto je zaudaralo na politiku. Ustanovom je upravljala nekakva sumnjiva zaklada koja se vrtjela oko nekakvog desnièarskog ekstremista, a u naèinu na koji su njome upravljali bilo je - ako mene pitate - neèega silno èudnog. To se vidjelo u brošuri koju su davali novim studentima, kao i u kuænom redu. Tako se proglašavalo da je "temeljna ideja vodilja" doma "težiti stvaranju ljudskih resursa koji æe služiti naciji posljednjim dostignuæima u osnovnim odgojnim naèelima", i mnogi financijski lideri koji su prigrlili tu "ideju vodilju" priložili su svoj osobni doprinos gradnji ustanove. To je bilo njezino javno lice, a iza toga ležalo je nešto krajnje mutno.

Neki su govorili da je to štos za izbjegavanje poreza, drugi su projekt smatrali reklamnim trikom da bi se privukli sponzori, a treæi da je gradnja studentskog doma samo izlika da se na prijevaru doèepaju prvoklasnog javnog graðevinskog zemljišta. No jedno je bilo sigurno: u kompleksu je postojao privilegirani klub sastavljen od elitnih studenata s razlièitih sveuèilišta. Imali su "kružoke" koji su se nekoliko puta na mjesec, a meðu njima su bili i neki od jitelja. Svaki èlan kluba mogao je biti siguran da æe nakon Tplome dobiti dobar posao. Nisam imao pojma koja je od tih teorija toèna, i je li ijedna, ali sve ih je povezivala pretpostavka da je tu "nešto sumnjivo".

Bilo kako bilo, u tom sam "sumnjivom" domu proveo dvije godine - od proljeæa 1968. do proljeæa 1970. Zašto sam ga tako dugo trpio, ne znam reæi. Sto se tièe svakodnevnog života, bilo mi je praktièki svejedno je li ustanova desnièarska, ljevièarska ili nešto treæe.

Svaki dan zapoèinjao je sveèanim dizanjem zastave. Naravno, svirali su i državnu himnu.

Jedno bez drugoga ne ide. Koplje je stajalo u samom središtu kompleksa, kako bi se vidjelo sa svakog prozora svih triju spavaonica.

Za zastavu je bio zadužen upravitelj istoènog paviljona (moje zgrade). Bio je to visok èovjek orlovskog pogleda, od kojih pedeset--šezdeset godina. Èekinjasta kosa bila mu je prošarana sjedinama, a na suncem opaljenom vratu imao je dugaèak ožiljak. Saptalo se da

je završio ratnu špijunsku školu u Nakanu, ali nitko nije u to bio siguran. Kraj njega bi stajao student kojega je uzeo za pomoænika. Ni tog tipa nitko nije dobro poznavao. Imao je najkraæu jež frizuru na svijetu i uvijek je nosio mornarski modru studentsku odoru.

Nisam znao kako se zove ni u kojoj sobi živi, nikad ga nisam viðao u blagovaonici ni pod tuševima. Nisam èak ni siguran da je bio student, iako je morao biti, s obzirom na uniformu - a to mu je ubrzo postao i nadimak. Za razliku od g. Nakana, "Uniforma" je bio nizak, zdepast i nezdravo bljedolik. Svakoga jutra u šest taj odvratni par dizao je zastavu Izlazeæeg sunca.

Kad sam tek stigao u dom, sama neobiènost takve manifestacije èesto bi me navela da rano ustanem i promatram taj domoljubni ritual. Njih dvojica pojavili bi se u dvorištu u gotovo istom èasu kad bi radio poèeo pištati signal da je šest. Uniforma je, naravno, nosio svoju uniformu, s crnim kožnatim cipelama, a Nakano kratku jaknu i bijele tenisice. Uniforma je držao ceremonijalnu kutiju od nelakiranog drva paulovnije, a Nakano je o boku nosio Sonvjev kasetofon. Njega bi spustio na postolje stijega, dok je Uniforma otvarao kutiju u kojoj bi se ukazao uredno smotan barjak. Njega bi sa strahopoštovanjem proslijedio Nakanu, koji bi ga potom prikvaèio na uže koplja, i ukazao bi se žarkocrveni krug Izlazeæeg sunca na djevièanski bijelom polju. Uniforma bi tada pritisnuo prekidaè za sviranje himne.

"Nek' vlast našeg gospodara..."

I zastava bi se poèela penjati.

"Dok obluci ne postanu gromade..."

Tu bi veæ stigla do polovice koplja.

"I ne prekrije ih mahovina."

Sad je bila na vrhu. Njih dvojica stajali su u stavu pozor, ukoèeni, pogleda uprtog u zastavu, koja je pružala krasan prizor za vedrih dana, kad bi puhao vjetar.

Spuštanje zastave u predveèerje obavljalo se uz istu takvu ceremonijalnu pompu, ali obrnutim slijedom. Barjak bi se najprije spustio, a onda bi se smjestio u kutiju.

Nacionalna zastava noæu se nije vijorila.

Nisam shvaæao zašto se zastava noæu spušta. Nacija je postojala i u mraku, a mnogo ljudi radilo je po cijele noæi - graditelji željeznièkih pruga, taksisti, hostese u barovima, vatrogasci, noæni èuvari: djelovalo mi je nepravedno da takvim ljudima bude uskraæena zaštita što je pruža zastava. Ili možda to i nije bilo tako važno, možda nikome i nije bilo stalo - osim meni. Ne da je meni bilo nešto posebno stalo. Samo mi je ta ideja pala na um.

Prema pravilima o smještaju studenti prve i druge godine spavali su u dvokrevetnim, a treæe i završne u jednokrevetnim sobama. Dvokrevetne sobe bile su malo duže i uže od tri sa èetiri, u zidu nasuprot vratima bio je prozor s aluminijskim okvirom, a kraj prozora dva pisaæa stola postavljena tako da stanari mogu uèiti leðima okrenuti jedan drugome. S lijeve strane vrata stajao je èelièni krevet na kat. Pokuæstvo je bilo èvrsto i jednostavno, a sastojalo se od dva garderobna ormariæa, malenog èajnog stoliæa i ugraðenih polica. Èak i najdobrodušniji promatraè teško da bi ovakav ugoðaj bio mogao nazvati idiliènim. U veæini soba na policama su stajali predmeti poput tranzistora, sušila za kosu, elektriènih èajnika i kuhala, instant kave, èajnih vreæica, kocki šeæera, te obiènih lonaca i zdjela za pripravu instant ramen2. Na zidovima su stajali posteri iz muških èasopisa ili ukradeni plakati za porno filmove. Jedan tip imao je fotografiju svinja koje se pare, ali to je bio ekstreman primjer u

moru uobièajenih golih žena, pop pjevaèica i glumica. Na policama za knjige na pisaæim stolovima bili su udžbenici, rjeènici i romani.

Prljavština koja je vladala u ovim muškim sobama bila je uža-savajuæa. Na dnu košara za smeæe lijepile su se pljesnive kore mandarina. Prazne konzerve koje su služile umjesto pepeljara bile su vrhom pune opušaka, a kad bi se ovi poèeli pušiti, prelili bi ih kavom ili pivom i ostavili da se kisele. Sve zdjele i lonci na policama bili su ulijepljeni crnkastim naslagama neèistoæe i neke neodreðene tvari, a po podu su ležali omoti instant ramena, prazne pivske konzerve te kojekakvi odbaèeni poklopci. Nitko se nikad ne bi sjetio pomesti i pobacati sve to u smeæe. Ako bi kroz sobu zapuhao vjetar ili propuh, podigli bi se oblaci prašine. Svaka soba imala je vlastiti grozomoran smrad, ali njegovi su sastavni dijelovi bili isti: znoj, tjelesne izluèevine i otpaci. Pod krevetom se nagomilavalo prljavo rublje, a kako se nitko nije trudio redovito prozraèivati madrace, iz tih znojem natopljenih uložaka širio se oèajan vonj. Gledano unatrag, nevjerojatno je što te kenjare nisu postale leglom neke smrtonosne epidemije.

No u mojoj sobi vladala je higijena dostojna mrtvaènice. Pod i prozor bili su besprijekorno blistavi, madraci su se zraèili svakoga tjedna, sve olovke stajale su u odgovarajuæim stalcima, èak su se i zastori prali svakog mjeseca. Moj cimer bio je bolesno uredan. Nitko u paviljonu nije mi vjerovao kad sam im rekao za zastore. Nisu znali da se zastori uopæe mogu prati. Mislili su da su oni neki polutrajan sastavni dio prozora. — S tim èovjekom nešto nije u redu — govorili bi, nazivajuæi ga nacistom ili smeðekošuljašem.

Mi èak nismo imali ni golišave postere. Ne, mi smo imali fotografiju nekog kanala u Amsterdamu. Ja sam bio objesio jednu golišavu sliku, ali moj cimer ju je skinuo. — Slušaj, Vatanabe — rekao mi je — ja, ja ti nisam baš za te stvari — i na zidu je osvanula slika kanala. Golišavica mi nije bila nešto posebno prirasla srcu, pa se nisam bunio.

— Koji vam je to vrag? — To je bila sveopæa reakcija na Amsterdam kad bi netko od deèki došao u moju sobu.

— Ma Smeðekošuljaš ti na to drka — rekao bih.

Ja sam to govorio kao šalu, ali svi su me ozbiljno shvatili - i to toliko ozbiljno da sam na kraju i sam u to poèeo vjerovati.

Svi su me sažalijevali što imam Smeðekošuljaša za cimera, ali mene to i nije toliko diralo. Nije me gnjavio dok god sam održavao èistoæu u svom dijelu sobe, a takav cimer zapravo mi je i olakšao život, u mnogo pogleda. Sam je sve èistio, vodio brigu da se madraci sunèaju i provjetravaju, bacao smeæe. Katkad bi me omi-risao i posavjetovao da se okupam ako ja za to nekoliko dana ne bih našao vremena. Èak mi je znao reæi kako je vrijeme da odem na šišanje ili potkrešem dlake u nosu. Smetalo mi je jedino što bi poèeo špricati tone insekticida ako bi u sobu ušla jedna jedina muha, jer sam se ja onda morao sklanjati u susjednu kenjaru.

Smeðekošuljaš je studirao zemljopis na državnom fakultetu.

Kad smo se upoznali, rekao mi je — Ja studiram z-z-zemljo-vide.

— Voliš zemljovide? — pitao sam.

— Aha. Kada diplomiram, radit æu u Geodetskom uredu i izraðivati z-z-zemljovide.

Bio sam pod dojmom raznolikosti snova i ciljeva koje je nudio život. Bio je to jedan od prvih dojmova koji su me obuzeli kada sam stigao u Tokio. Sinulo mi je da društvo zbilja treba nekoliko ljudi - ne mnogo - koje zanima, koje èak oduševljava izrada zemljovida.

Ali èudno je, ipak, bilo to što netko tko želi raditi

za vladin Geodetski ured zamuca svaki put kad izgovori rijeè "zemljovid".

Smeðekošuljaš èesto uopæe nije mucao, osim kad bi izgovarao rijeè "zemljovid", a tu nikad ne bi promašio.

— Š-što ti studiraš? — pitao me.

— Dramsku umjetnost — rekao sam.

— Režirate predstave?

— Ma ne, samo èitamo scenarije i pišemo referate. Raèine, Io-nesco, Shakespeare, te fore.

Rekao je da je za Shakespearea èuo, ali za ove druge nije. Ni ja nisam o njima znao bogzna što, samo sam im vidio imena u materijalima za predavanja.

— Voliš dramu? — pitao je.

— Pa i ne nešto posebno.

To ga je zbunilo, a kad bi se zbunio, mucanje bi mu se pogoršalo. Bilo mi je žao što mu to èinim.

— Mogao sam izabrati i druge stvari — rekao sam. — Etnologiju, azijsku povijest. Ali sluèajno sam izabrao dramu, i to je to — a to baš i nije bilo posebno uvjerljivo objašnjenje.

— Ne razumijem — rekao je, a na licu mu se vidjelo da zbilja ne razumije. — Ja volim z-z-zemljovide, pa sam odluèio doæi u Tokio i rekao sam roditeljima da mi p-pošalju novac pa da mogu studirati z-z-zemljovide. Ali ti si drukèiji, je li?

Njegova logika imala je više smisla od moje. Nisam se više trudio išta mu objašnjavati.

Onda smo izvlaèili ždrijeb (šibice) za krevete. On je dobio kat.

Onako visok, kratko podšišane kose i visokih jagodica, uvijek je nosio istu odjevnu kombinaciju: bijelu košulju, crne hlaèe, crne cipele, mornarsko modri džemper. Kad bi išao na fakultet, dopunio bi to još jaknom od uniforme i crnom aktovkom: tipièan desnièarski student. Zato su ga i zvali Smeðekošuljaš. Ali njega politika zapravo uopæe nije zanimala. Odoru je nosio jer mu se nije dalo birati odjeæu. Njega su zanimale promjene na morskoj obali ili završetak novog željeznièkog tunela. Drugo ništa. Kad bi poèeo o nekoj takvoj temi, mogao je govoriti satima, dok mu sugovornik ne bi pobjegao ili zaspao.

Svako jutro u šest budili bi ga zvuèi "Nek' vlast našeg gospodara". Sto je znaèilo da taj pompozni ritual dizanja zastave nije bio posve beskoristan. Odjenuo bi se i otišao u kupaonicu da se umije i opere zube - a to je trajalo cijelu vjeènost. Katkad sam imao dojam da vadi i pere zub po zub. Kad bi se vratio u sobu, izgladio bi nabore na ruèniku i rasprostro ga na radijator da se osuši, a onda bi vratio èetkicu i sapun na policu. Na kraju svega obavio bi jutarnju tjelovježbu uz radio, zajedno s ostatkom nacije.

Ja sam imao naviku èitati do kasno u noæ i spavati do osam, pa ne bih došao k sebi ni kad bi se on poèeo motati po sobi i vježbati - sve do onoga dijela kad bi poèeo s poskocima.

Poskoke je shvaæao ozbiljno, i svaki put kad bi udario u pod krevet bi se zatresao. Trpio sam to tri dana jer nam je reèeno da zajednièki život zahtijeva i stanovitu spremnost na odstupanje od svojih navika, ali èetvrto jutro više nisam mogao izdržati.

— Hej, možeš ti to negdje na krovu ili na nekom drugom mjestu? — rekao sam. — Ne daš mi da spavam.

— Ali veæ je pola sedam! — rekao bi, razjapljenih usta.

— Da, znam da je pola sedam. Ja u to doba još spavam. Ne znam kako da ti objasnim, ali kod mene je tako.

— Svejedno, na krov ne mogu. Žalili bi se oni s treæeg kata. Ovdje je ispod nas skladište.

— Onda idi u dvorište. Na travnjak.

— Ne mogu ni to. Nemam tranzistor. Moram ga ukopèati. A radio gimnastika se ne može vježbati bez glazbe.

Da, zbilja je imao neko staro smeæe od radija bez baterija. Ja sam imao portabl tranzistor, ali samo FM, za glazbu.

— Dobro, idemo onda naæi kompromis — rekao sam. — Radi gimnastiku, ali izbaci poskoke. Buèno je ko sam vrag. Može?

— P-poskoke? Sto je to?

— Poskoci su poskoci. Kad skaèeš gore-dolje.

— Ali toga nema.

Sad me veæ poèela boljeti glava. Došlo mi je da odustanem, ali htio sam istjerati svoje.

Ustao sam iz kreveta i poèeo skakati gore-dolje i pjevati uvodnu melodiju emisije za jutarnju tjelovježbu radija. — Na ovo sam mislio — kazao sam.

— Aha, to. Pa da, imaš pravo. Nisam ni primijetio.

— Eto, vidiš sad? — rekao sam, sjedajuæi na rub kreveta. — To izbaci. Ostalo æu izdržati. Prestani skakati i pusti me da spavam.

— Ali to nije moguæe — rekao je on kao da iznosi neku èinjenicu. — Ništa ne mogu preskoèiti. Veæ deset godina svaki dan radim isto, i kad poènem, nesvjesno izvedem cijelu kombinaciju. Da nešto ispustim, ne bih mogao nastaviti.

Tu više nisam imao što reæi. Što sam mogao reæi? Najbrži naèin da to zaustavim bio je da èekam dok ne ode iz sobe, pa da onda bacim njegov vražji radio kroz vražji prozor, ali znao sam da bi onda nastala gadna dreka. Smeðekošuljaš je sve svoje stvari èuvao kao oèi u glavi. Kad me je vidio kako sjedim na krevetu ne znajuæi što da kažem, pokušao me utješiti.

— Slušaj, Vatanabe, a zašto fino ne bi ustao i vježbao sa mnom? — I otišao je na doruèak.

Naoko se kikotala kad sam joj prièao o Smeðekošuljašu i njegovoj radio gimnastici.

Nisam to èinio s namjerom da je razveselim, ali na kraju sam se i sam poèeo smijati. Iako je njezin smiješak uèas nestao, bilo mi je drago što se prvi put poslije dugo vremena nasmijala.

Izašli smo iz vlaka u Jotsuji i sad smo hodali šetalištem uz postaju. Bila je nedjelja popodne, sredina svibnja. Kratkotrajni pljuskovi koji su padali i prestajali cijelo jutro rašèistili su se do podneva, a južina je otpuhala niske oblake. Blistavo zeleno lišæe trešanja treperilo je na povjetarcu, rasipajuæi sunèane zrake na sve strane. Bio je to jedan od prvih ljetnih dana. Prolaznici su nosili džempere i jakne preko ramena ili u rukama.

Na toplom suncu nedjeljnog popodneva svi su djelovali sretno. Mladiæi koji su igrali tenis na terenima s druge strane šetališta svukli su se u kratke hlaèice. Ljetna svjetlost kao da nije doprla samo do dvije redovnice u zimskim habitima koje su sjedile i razgovarale na klupi, ali obje su izgledale zadovoljno dok su veselo èavrljale na suncu.

Petnaest minuta šetnje i ja sam se dovoljno oznojio da skinem debelu pamuènu košulju i ostanem u majici kratkih rukava. Naoko je do lakata zavrnula rukave svoje svijetlosive majice. Imala je lijepu izblijedjelu boju, kao da je veæ mnogo puta oprana. Imao sam

dojam da sam je davno vidio u toj majici. To je bio samo moj osjeæaj, ne jasno sjeæanje.

Tada još nisam imao toliko sjeæanja o Naoko.

— Kako ti se sviða život u zajednici? — pitala je. — Je li zabavno živjeti s mnogo drugih ljudi?

— Ne znam, tek sam mjesec dana ondje. Nije strašno, izdržavam nekako.

Zastala je kod èesme i srknula malo vode, te obrisala usta bijelim rupèiæem koji je izvadila iz džepa na hlaèama. Onda se sagnula i pomno iznova svezala vezice na cipelama.

— Misliš da bih i ja to mogla?

— Sto? Živjeti u studentskom domu?

— M-hm.

— Pa, to je valjda pitanje stava. Èovjek bi se mogao živcirati oko mnogo stvari - zbog pravila, zbog idiota koji misle da su face, cimera koji u pola sedam ujutro radi gimnastiku. Ali slièno je kamo god da odeš, snaðeš se.

— Pa valjda — rekla je ona i kimnula. Èinilo mi se da nešto premeæe po glavi. Onda me pogledala ravno u oèi, kao da prouèava neki neobièan predmet. Tada sam vidio da su joj oèi tako duboke i bistre da mi je srce poèelo snažno lupati. Shvatio sam da nikad dotad nisam imao priliku ovako joj gledati u oèi. Bilo je to prvi put da smo zajedno izašli u šetnju ili dugo razgovarali.

— Razmišljaš da odeš u studentski dom? — pitao sam.

— A-a — rekla je. — Samo me zanimalo kako je živjeti s drugima. I... — Kao da se trudila - a nije uspijevala - naæi toènu rijeè ili izraz. A onda je uzdahnula i spustila pogled. — Ma ne znam. Nema veze.

To je bio kraj razgovora. Ona je nastavila hodati prema istoku, a ja sam je u korak pratio.

Veæ gotovo godinu dana nisam vidio Naoko, i za to vrijeme toliko je smršavjela da mi je izgledala kao druga osoba. Bucmasti obrazi po kojima je bila prepoznatljiva sad su nestali, a vrat joj je postao tanan i vitak. No nije postala košèata ili nezdrava izgleda: u naèinu na koji je smršavjela bilo je neèega prirodnog i nepomuæenog, kao da se skrivala u nekom dugom, uskom prostoru sve dok i sama nije postala duga i uska. I mnogo ljepša nego što sam je pamtio. Htio sam joj to reæi, ali nisam znao kako da se lijepo izrazim.

Nismo dogovorili sastanak, naletjeli smo jedno na drugo na prigradskoj liniji Èuo. Ona je odluèila sama otiæi u kino, a ja sam bio krenuo obiæi knjižare u Kandi - ništa hitno u oba sluèaja. Predložila je da siðemo s vlaka, a sluèajno smo sišli baš u Jotsuji, gdje postoji ugodno šetalište obraslo zelenilom kraj starog šanca uz dvorac. Sad kad smo ostali sami nismo imali o èemu previše razgovarati, i nije mi baš bilo jasno zašto je Naoko predložila da siðemo s vlaka. Nikad i nismo imali jedno drugome mnogošto reæi.

Naoko je poèela hodati èim smo stupili na ulicu, a ja sam žurno hodao za njom, nekoliko koraka iza. Mogao sam je stiæi, ali nešto me spreèavalo. Hodao sam oèiju uperenih u njezina ramena i njenu ravnu crnu kosu. Nosila je veliku smeðu kopèu za kosu, i kad je okrenula glavu naèas sam ugledao jedno malo, bijelo uho. Tu i tamo bi se osvrnula da nešto kaže. Katkad bi to bila opaska na koju sam mogao odgovoriti, a katkad opet nešto na što nisam imao pojma kako bih reagirao. A neki put jednostavno ne bih èuo što je rekla. No njoj kao da i nije bilo stalo. Kad bi izrekla to što je htjela reæi, opet bi se okrenula prema naprijed i nastavila hodati. No, i tako mi je svejedno, rekao sam sebi, lijep je dan za šetnju.

Ali za Naoko to nije bila tek šetnja, sudeæi prema njezinu hodu. Kod Iidabašija je skrenula desno, izbila kraj šanca, prešla križanje kod Džinboèa, popela se na brdo kod Oèanomizua i izbila na Hongo. Dalje je slijedila tramvajsku prugu do Komagomea. Bila je to naporna ruta. Dok smo stigli do Komagomea, Sunce je veæ zapadalo i dan se pretvorio u blagu proljetnu veèer.

— Gdje smo? — pitala je Naoko, kao da prvi put opaža svijet oko nas.

— U Komagomeu — rekao sam. — Nisi primijetila? Napravili smo veliki krug.

— Zašto smo ovamo došli?

— Ti si nas dovela. Ja sam samo išao za tobom.

Otišli smo u zalogajnicu kraj postaje na porciju rezanaca. Bio sam žedan, pa sam sam popio cijelo pivo. Nijedno od nas nije progovorilo ni rijeèi otkako smo naruèili pa sve dok nismo pojeli. Iscrpla me šetnja, a ona je sjedila s rukama na stolu i opet o neèemu mozgala. Toga toplog nedjeljnog dana sva su izletišta bila prepuna, govorili su na TV vijestima. A mi smo prohodali od Jotsuje do Komagomea, rekao sam u sebi.

— Pa, ti zbilja imaš kondicije — rekao sam kad sam pojeo rezance.

— Iznenadio si se? -Aha. — U školi sam bila dugoprugašica, tako da znaš. Trèala sam na 10.000 metara. A tata me nedjeljom vodio na planinarenje otkako znam za sebe. Znaš našu kuæu - odmah do planine. Uvijek sam imala jake noge.

— Ne vidi se.

— Znam — odgovorila je. — Svi misle da sam neka nježna curica. Ali knjiga se ne sudi po koricama. — Našto se kratko nasmiješila.

— A to vrijedi i za mene — rekao sam. — Mrtav sam.

— Ooo, oprosti, cijeli dan te vuèem naokolo.

— Ali drago mi je što smo porazgovarali. Nikad prije nismo, nasamo — rekao sam, pokušavajuæi se prisjetiti o èemu smo zapravo razgovarali.

Ona je nešto petljala s pepeljarom na stolu.

— Nego, ne znam... — poèela je — bi li imao što protiv.. .hoæu reæi, ako ti to nije gnjavaža... Misliš da bismo se mogli opet vidjeti? Znam da te nemam nikakvo pravo to pitati.

— Pravo? Kako to misliš?

Zarumenjela se. Možda sam malo prenaglo reagirao na njezinu molbu.

— Ne znam... Ne mogu to objasniti — rekla je, navlaèeæi rukave majice preko lakata i opet dolje. Meke dlaèice na njezinim podlakticama zlatasto su se sjajile pod svjetlima zalogajnice.

— Nisam htjela reæi "pravo". Nisam znala kako da se izrazim. Nalakæena na stol, netremice je gledala u kalendar na zidu, kao da se nada kako æe ondje pronaæi pravi izraz. Nije ga bilo, pa je uzdahnula, sklopila oèi i poèela se poigravati kopèom.

— Nema veze — rekao sam. — Mislim da znam što želiš reæi. Ni ja ne znam kako bih to rekao.

— Nikad se ne mogu toèno izraziti — nastavila je Naoko. — I to veæ neko vrijeme.

Nešto želim reæi, ali dolaze mi samo pogrešne rijeèi - pogrešne ili toèno suprotne od onoga što mislim. Onda se pokušam ispraviti, ali samo sve pogoršam. Sasvim izgubim vezu s onim što sam na poèetku htjela reæi. Kao da sam podijeljena na-dvoje i sama se sa

sobom igram lovice. Jedna polovica lovi drugu oko velikog debelog stupa. Ona druga "ja" ima prave rijeèi, ali ova "ja" ne može je uhvatiti. — Podigla je glavu i pogledala me u oèi.

— Razumiješ o èemu govorim?

— Svima je do neke mjere tako — rekao sam. — Svi se pokušavaju izraziti i smeta im kad ne mogu.

Naoko kao da je razoèarao moj odgovor. — Ne, ni to nisam htjela reæi — rekla je ne objašnjavajuæi dalje.

— No, rado æu se opet naæi s tobom — rekao sam. — Nedjeljom sam uvijek slobodan, a šetnja æe mi goditi.

Ukrcali smo se na liniju Jamanote, a Naoko je u Sindžukuu presjela na liniju Èuo. Živjela je u stanèiæu daleko u zapadnom predgraðu Kokubundži.

— Kaži mi — kazala je kad smo se rastajali. — Je li se moj naèin govora promijenio?

— Mislim da jest — rekao sam — ali nisam toèno siguran kako. Da ti pravo kažem, znam da smo se onda èesto viðali, ali ne sjeæam se da smo mnogo razgovarali.

— To je istina — rekla je. — No, uglavnom, mogu li te nazvati u subotu?

— Samo nazovi. Èekat æu tvoj poziv.

Prvi put sam upoznao Naoko u šestom razredu. I ona je išla u šesti razred mondene djevojaèke škole koju je vodila neka kršæanska misija. Ta škola bila je tako fina da su onoga tko je previše uèio smatrali prostakom. Naoko je bila djevojka moga najboljeg (i jedinog) prijatelja Kizukija. Družili su se gotovo od roðenja, jer su im kuæe bile udaljene jedva dvjesto metara.

Kao što je sluèaj s veæinom parova koji su zajedno od djetinjstva, i njihov je odnos bio opušten i otvoren, i rijetko su imali potrebu biti nasamo. Stalno su jedno drugome odlazili u posjet, ruèali ili igrali ma-džong sa svojim obiteljima. Nebrojeno puta izlazio sam s njima na dvostruki spoj. Naoko bi povela neku prijateljicu za mene, pa bismo nas èetvero otišli do zoološkog vrta, na bazen ili u kino. Uvijek je dovodila lijepe djevojke, ali malo odviše fine za moj ukus. Bolje sam se slagao s nešto grubljim djevojkama iz moje državne škole, s kojima se moglo lakše razgovarati. Nikad nisam znao što se dogaða u glavama lijepih djevojaka koje je Naoko dovodila, a vjerojatno ni one mene nisu razumjele.

Nakon nekog vremena Kizuki je odustao od traženja cura za mene, pa smo umjesto toga poèeli izlaziti nas troje, Kizuki, Naoko i ja: èudno, ali takva nam je kombinacija bila najugodnija. Uvoðenje èetvrte osobe u takvo naše društvo uvijek bi unijelo neku nelagodu. Bili smo nalik na televizijski talk show, u kojemu sam ja bio gost, Kizuki svestrani domaæin, a Naoko njegova pomoænica.

Tu je središnju ulogu dobro obavljao. Istina, imao je neku sarkastiènu stranu koja se ljudima èesto èinila bahatom, ali zapravo je bio obzirna i nepristrana osoba. Ravnomjerno bi rasporeðivao svoje komentare i šale na Naoko i mene, pazeæi da se ni ona ni ja ne osjetimo zapostavljenima. Ako bi jedno od nas predugo šutjelo, usmjerio bi razgovor u tom pravcu i naveo tu osobu da progovori. Vjerojatno je djelovalo teže nego što je doista bilo: on je znao kako treba nadzirati i prilagoðavati atmosferu oko sebe u svakom trenutku. Usto je imao rijedak dar da u neèijim poglavito nezanimljivim komentarima pronaðe zanimljive dijelove, tako da ste se razgovarajuæi s njim osjeæali kao iznimno zanimljiva osoba s iznimno zanimljivim životom.

No unatoè tome on nije bio nimalo društven. Ja sam mu u školi bio jedini pravi prijatelj.

Nikad nisam shvaæao zašto se tako bistar i sposoban govornik ne posveti širem svijetu oko sebe, nego se zadovoljava time da se koncentrira samo na našu malu trojku. A nisam shvaæao ni zašto je za prijatelja odabrao baš mene. Ja sam bio obièan djeèak koji voli èitati knjige i slušati glazbu, i nisam se isticao ni na koji naèin koji bi nekoga kao Kizuki naveo da obrati pozornost na mene. No ipak smo se od samog poèetka složili. Otac mu je bio zubar, poznat po svojoj struènosti i visokim cijenama.

— Hoæeš da u nedjelju izaðemo u èetvero? — pitao me tek što smo se upoznali. — Moja cura ide u djevojaèku školu, povest æe neku zgodnu curu za tebe.

— Može — rekao sam, i tako sam upoznao Naoko.

Nas troje provodili smo mnogo vremena zajedno, ali kad god bi Kizuki izišao iz sobe, Naoko i ja zapeli smo u razgovoru. Nikad nismo znali o èemu razgovarati. Doista, nismo imali nijednu zajednièku temu. Umjesto da razgovaramo, pili bismo vodu ili petljali po neèemu na stolu i èekali da se Kizuki vrati i opet zapoène razgovor. Naoko nije bila osobito prièljiva, a meni je bolje išlo slušanje nego govorenje, pa mi je bilo neugodno biti nasamo s njom. Ne da smo bili nespojivih karaktera: jednostavno nismo imali o èemu razgovarati.

Naoko i ja vidjeli smo se samo jednom nakon Kizukijeva sprovoda. Dva tjedna nakon toga dogaðaja našli smo se u kavani da se dogovorimo oko neke sitnice, a kad smo to obavili, više nismo znali što reæi. Ja sam pokušao zapodjenuti razgovor o nekoliko razlièitih tema, ali nijedna nas nikamo nije odvela. A kad bi Naoko i progovorila, u njezinu glasu èula se neka oštrina. Kao da se srdila na mene, ali nisam imao pojma zašto.

Poslije se više nismo vidjeli, sve dok se toga dana jednu godinu kasnije nismo sluèajno sreli na liniji Èuo u Tokiju.

Naoko se možda srdila na mene jer sam ja, a ne ona, posljednji vidio Kizukija. To možda nije najbolja formulacija, ali ja sam manje-više shvaæao kako joj je. Da sam mogao, zamijenio bih se s njom, ali naposljetku, što je bilo, bilo je, i ja tu ništa nisam mogao.

Bilo je to jednog lijepog svibanjskog popodneva. Nakon ruèka Kizuki je predložio da odemo s nastave na biljar ili nešto slièno. Popodnevni sati nisu me posebno zanimali, pa smo zajedno otišli iz škole, laganim korakom spustili se nizbrdo do dvorane za biljar u luci, i odigrali èetiri partije. Kad sam dobio prvu, opuštenu partiju, uozbiljio se i zaredao pobjede u iduæe tri. To je prema našem obièaju znaèilo da ja plaæam. Kizuki se tijekom igre nijednom nije našalio, što je bilo vrlo èudno. Poslije smo pušili.

— Èemu takva ozbiljnost? — pitao sam.

— Danas nisam htio izgubiti — rekao je Kizuki sa zadovoljnim osmijehom.

Te je noæi preminuo u svojoj garaži. Sproveo je gumeno crijevo s auspuha svoje Honde N-36o? do prozora, ljepljivom trakom zatvorio rupu u prozoru, i turirao motor. Nemam pojma koliko je trajalo dok nije umro. Roditelji su mu bili otišli u posjet nekom bolesnom roðaku, i kad su otvorili garažu da utjeraju auto, veæ je bio mrtav. Radio je svirao, a ispod brisaèa je bio zataknut raèun za benzin.

Kizuki nije ostavio nikakvu poruku, i nitko nije mogao zamisliti što ga je nagnalo da poèini samoubojstvo. Kako sam ga ja posljednji vidio, policija me pozvala da dam iskaz.

Rekao sam detektivu da Kizuki nije nièim nagovijestio što kani uèiniti, da je bio potpuno isti kao i uvijek. Policajac je oèito stvorio dosta loše mišljenje o Kizukiju i meni, kao da je savršeno normalno da osoba koja markira iz škole i igra biljar poèini samoubojstvo.

Sve je okonèano èlanèiæem u novinama. Kizukijevi roditelji prodali su njegov crveni N360. Neko je vrijeme na njegovoj klupi u školi stajao jedan bijeli cvijet.

Tijekom onih deset mjeseci koji su protekli izmeðu Kizukijeve smrti i mojih ispita nisam se mogao snaæi u svijetu oko sebe. Poèeo sam spavati s jednom od djevojaka iz škole, ali to nije potrajalo ni šest mjeseci. Ništa na njoj nije me dublje zaintrigiralo. Prijavio sam se na privatni fakultet u Tokiju, i to takav s prijamnim ispitom za koji nisam morao mnogo uèiti, i položio sam ga bez ikakva ushiæenja. Djevojka me zamolila da ne idem u Tokio.

— To je 800 kilometara odavde! — preklinjala me - ali morao sam se po svaku cijenu maknuti iz Kobea. Htio sam poèeti novi život negdje gdje nisam poznavao nikoga živog.

— Sad kad si spavao sa mnom više ti ništa ne znaèim — rekla je, plaèuæi.

— Nije tako — uvjeravao sam je. — Samo se moram maknuti iz ovoga grada. — Ali ona me nije bila spremna shvatiti. Pa smo se rastali. Razmišljajuæi o svemu onome zbog èega je bila toliko bolja od drugih djevojaka, sjedio sam u superbrzom vlaku4 za Tokio i strašno se grizao zbog onoga što sam uèinio, ali više to nisam mogao popraviti. Pokušat æu je zaboraviti.

Kad sam zapoèeo novi život u studentskom domu, na meni je bilo da uèinim samo jedno: da prestanem sve shvaæati tako ozbiljno; da postavim dovoljnu distancu izmeðu sebe i svega drugoga. Da zaboravim na biljarske stolove od zelene èohe, na crvene N-360 i bijele cvjetove na školskim klupama; na dim koji se diže iz visokih dimnjaka krematorija, i na glomazne pritiskivaèe za papir u policijskim sobama za obavijesne razgovore. Isprva se èinilo da funkcionira. Uporno sam se trudio zaboraviti, ali u meni je ostao nekakav neodreðeni zraèni uzao. Kako je vrijeme prolazilo, èvor je poèeo poprimati jasne i jednostavne obrise, obrise koje mogu iskazati rijeèima, ovako: Smrt postoji, ne kao suprotnost životu, nego kao njegov sastavni dio.

To je klišej izreèen rijeèima, ali u to doba nisam ih æutio kao rijeèi, nego kao taj zraèni uzao u svojoj nutrini. Smrt postoji - u pritiskivaèu za papir, u èetiri crvene i bijele kugle na biljarskom stolu - i mi živimo i udišemo je u pluæa kao finu prašinu.

Do tog vremena smrt sam shvaæao kao nešto u potpunosti odvojeno i neovisno o životu.

Ruka smrti kad-tad æe nas uzeti, osjeæao sam, ali do dana kad posegne za nama ostavit æe nas na miru. To mi se èinilo kao jednostavna, logièna istina. Život je tu, smrt negdje ondje. Ja sam ovdje, ne negdje ondje.

No te veèeri kad je Kizuki umro, izgubio sam sposobnost da smrt (i život) promatram u tako jednostavnim okvirima. Smrt nije nešto suprotno životu. Ona je veæ tu, unutar moga biæa, uvijek je bila tu, i nikakva mi borba neæe dopustiti da to zaboravim. Kad je te svibanjske veèeri k sebi uzela sedamnaestogodišnjeg Kizukija, uzela je i mene.

Proživio sam iduæe ljeto, u osamnaestoj, s tim èvorom zraka u prsima, ali sve sam se vrijeme borio da ne postanem ozbiljan. Postati ozbiljan nije isto što i približiti se istini, æutio sam, makar maglovito. No smrt je bila èinjenica, ozbiljna èinjenica, kako god je èovjek shvatio. Zarobljen unutar tog protuslovlja koje me gušilo, vrtio sam se u krugu bez izlaza. Bili su to èudni dani, sad kad ih se prisjetim. Usred života sve se vrtjelo oko smrti.

3 Iduæe subote nazvala me Naoko, i te nedjelje otišli smo na spoj. To bi se vjerojatno moglo nazvati spojem. Bolje rijeèi se ne mogu sjetiti.

Kao i prošli put, šetali smo ulicama. Sjeli smo na kavu, još malo šetali, naveèer otišli na veèeru, te se oprostili. Opet je govorila u intervalima, ali to kao da joj nije smetalo, a ja se nisam posebno trudio održati razgovor. Razgovarali smo o svemu što nam je palo na um o svojim dnevnim obvezama, svojim fakultetima; svi ti mali fragmenti nisu vodili nikamo. Prošlost uopæe nismo spominjali. Uglavnom smo hodali - i hodali, i hodali.

Sreæom, Tokio je tako velik grad da ga nikad nismo mogli cijeloga prehodati.

Tako smo nastavili hodati gotovo svaki vikend. Ona bi vodila, a ja bih išao tik iza nje.

Naoko je imala raznorazne kopèe za kosu i uvijek ih je nosila tako da bi joj desno uho bilo otkriveno. Tako je se najjasnije sjeæam, s leða. Kad god bi joj zbog neèega bilo neugodno, prevrtala bi kopèu po prstima. I vjeèito je tapkala rupèiæem po ustima. To bi èinila kad god bi nešto htjela reæi. Sto sam više promatrao te njezine navike, više mi se poèinjala sviðati.

Naoko je pohaðala djevojaèki fakultet na ruralnom zapadnom rubu Tokija, zgodnu malenu ustanovu poznatu po nastavi engleskoga. U blizini se nalazio uski kanal za navodnjavanje s èistom, bistrom vodom, te bismo Naoko i ja èesto šetali uz njegovu obalu. Katkad bi me pozvala u svoj stan i nešto skuhala. Kao da je nikad nije zabrinulo što smo nas dvoje tako bliski.

Soba je bila malena i uredna, i toliko lišena bilo kakvih ukrasnih drangulija da su samo èarape koje su se sušile u kutu kraj prozora davale naslutiti ,da tu živi ženska osoba.

Vodila je štur, jednostavan život, gotovo bez ijednog prijatelja. Nitko od njezinih kolega iz škole ne bi je mogao zamisliti ovakvu. Tada se odijevala veoma pomno i bila okružena gomilom prijatelja. Kad sam vidio njezinu sobu, shvatio sam da je i ona, baš kao i ja, željela otiæi nekamo na studij i poèeti novi život daleko od svih koje poznaje.

— Znaš zašto sam izabrala ovaj fakultet? — rekla je s osmijehom. — Jer nitko doma nije išao ovamo. Od svih nas se oèekivalo da odemo na neko elitnije mjesto. Kužiš?

Moj odnos s Naoko, meðutim, nije tapkao u mjestu. Malo pomalo navikavala se na mene, a i ja na nju. Kad su završili ljetni praznici i poèeo novi semestar, Naoko je poèela hodati kraj mene, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Sad me smatrala prijateljem, zakljuèio sam, a hodati uz tako lijepu djevojku nije mi bilo nimalo teško. I dalje smo hodali po cijelom Tokiju onako krivudajuæi, penjali se uz brda, prelazili rijeke i željeznièke traènice, šetali i šetali bez ikakva cilja. Stremili smo ravno naprijed, kao da je naša šetnja vjerski obred koji æe zacijeliti naše ranjene duše. Ako bi padala kiša, uzeli bismo kišobrane, ali šetali bismo bez obzira na sve.

A onda je došla jesen, i tlo studentskog doma prekrilo je lišæe japanskog brijesta. Miris novoga godišnjeg doba stigao je kad sam obukao prvi džemper. Bio sam iznosio jedan par cipela pa sam kupio nove, od antilopa.

Ne uspijevam se sjetiti o èemu smo tada razgovarali. Pretpostavljam ni o èemu posebnome. I dalje uopæe nismo spominjali prošlost, i rijetko smo govorili o Kizukiju.

Umjeli smo sjediti jedno nasuprot drugome uz šalicu kave u potpunoj tišini.

Naoko je voljela da joj prièam o Smeðekošuljašu. Jednom je otišao na spoj s kolegicom (cura je bila sa zemljopisa, naravno), ali vratio se rano, smrknuta lica. — Reci mi, V-V-Vatanabe, o èemu ti razgovaraš s c-c-curama? — Ne sjeæam se kako sam mu odgovorio, ali pitao je pogrešnoga. U srpnju je netko iz doma skinuo Smeðekošuljašev pejzaž s amsterdamskim kanalom i umjesto njega objesio fotografiju Golden Gatea. Rekao mi je da ga zanima može li Smeðekošuljaš masturbirati na Golden Gate. - Oduševio se - izvijestio sam ja poslije, što je nekoga drugog navelo da

objesi sliku gleèera. Svaki put kad bi se u njegovoj odsutnosti slika promijenila, Smeðekošuljaš bi se uzrujao.

— T-t-tko to radi, koji im je vrag? — pitao je.

— I ja se pitam — rekao sam. — Ali nema veze. Sve su to lijepe slike. Trebao bi im biti zahvalan.

— Dobro, možda, ali èudno je.

Moje prièe o Smeðekošuljašu uvijek bi nasmijale Naoko. Nju je malo toga moglo nasmijati, pa sam èesto govorio o njemu, iako se baš nisam ponosio sam sobom što ga na taj naèin iskorištavam. On je samo bio najmlaði sin u ne baš imuænoj obitelji koji je odrastao u malo ozbiljniju osobu nego što je to za njega bilo zdravo. Izrada zemljovida bio je jedini mali san u njegovu malom životu. Tko ga zbog toga ima pravo ismijavati?

No vicevi o Smeðekošuljašu veæ su postali nezaobilazno vrelo prièa iz studentskog doma, i više to nikako nisam mogao popraviti. Osim toga, pogled na Naokino nasmiješeno lice veæ mi je postao vrlo poseban izvor zadovoljstva. Tako da sam nastavio sve snabdijevati novim prièama.

Naoko me jednom pitala — samo jedanput — imam li neku curu koja mi se sviða. Rekao sam joj za onu koju sam ostavio u Kobeu. — Bila je draga — rekao sam — bilo mi je lijepo s njom spavati, katkad mi nedostaje, ali ipak me nije dirnula u srce. Ne znam, katkad mi se èini da u srcu imam nekakvu tvrdu košticu, pa u njega ne može uæi baš mnogo. Pitam se mogu li uopæe nekoga stvarno voljeti.

— Jesi li ikada bio zaljubljen? — pitala je Naoko.

— Nikad — rekao sam. Više od toga nije me pitala.

Kad je prošla jesen i kad su gradom poèeli šibati hladni vjetrovi, Naoko bi èesto hodala stišæuæi se uz moju nadlakticu. Kroz debeli štof njezina kaputa osjeæao sam kako diše.

Provukla bi ruku ispod moje, ili zabila ruku u moj džep, ili bi se, kad je zbilja bilo hladno, èvrsto privila uz moju nadlakticu, dršæuæi. To nije znaèilo ništa posebno. Ja bih samo nastavio hodati, s rukama u džepovima. Naše cipele s gumenim potplatima jedva da su proizvodile ikakav zvuk na ploèniku, osim suhog pucketanja kad bismo gazili po širokom, smežuranom lišæu platane. Kad god bih zaèuo taj zvuk, sažalio bih se nad Naoko. Nije ona trebala moju ruku, nego neèiju drugu. Nije trebala moju toplinu, nego neèiju drugu. Gotovo da sam se osjeæao krivim što sam onaj koji jesam.

Kako je zima jaèala, prozirna bistrina Naokinih oèiju kao da se poveæavala. Bila je to bistrina koja nije znala kamo bi pošla. Katkad bi se Naoko iz èista mira netremice zagledala u mene. Èinilo se kao da nešto traži, a u meni bi to pobudilo nekakav èudan osjeæaj usamljenosti i nemoæi.

Pitao sam se pokušava li mi ona time nešto reæi, nešto što ne može izraziti rijeèima nešto starije od rijeèi što ne zna u sebi dokuèiti, i za što stoga nije bilo nade da æe se ikad pretoèiti u rijeèi. Umjesto toga petljala bi nešto oko kopèe za kosu, rupèiæem tapkala oko krajièaka usta, ili me gledala onim pogledom lišenim znaèenja. Kad bi to èinila, došlo bi mi da je èvrsto zagrlim, ali onda bih se pokolebao i odustao. Bojao sam se da je ne povrijedim. I tako smo nas dvoje nastavili hodati tokijskim ulicama, a Naoko je i dalje tražila rijeèi u prostoru.

Deèki u domu uvijek bi me zafrkavali kad bi me nazvala Naoko ili kad sam nedjeljom ujutro izlazio. Pretpostavljali su, jasno, da sam našao djevojku. Nisam im mogao objašnjavati kako zbilja stoje stvari, a za to nije ni bilo potrebe, pa sam ih pustio da misle

što god žele. Naveèer bih morao izdržati salvu glupih pitanja - U kojem smo se položaju?

Kakva joj je? Koje je boje rublje danas imala? Odgovarao sam im ono što su htjeli èuti.

I tako sam iz osamnaeste prešao u devetnaestu. Svakoga dana Sunce je izlazilo i zalazilo, zastava se dizala i spuštala. Svake nedjelje išao sam na spoj s djevojkom svoga mrtvog prijatelja. Nisam imao pojma što èinim ili Što æu uèiniti. Za seminare sam èitao Claudela, Racinea i Eisensteina, ali nisu mi znaèili gotovo ništa. Na predavanjima nisam našao prijatelje, a u domu nisam poznavao gotovo nikoga. Drugi su u domu mislili da želim postati pisac jer sam uvijek bio sam s nekom knjigom, ali ja takve ambicije nisam imao. Nisam želio biti baš ništa.

Pokušao sam o tom osjeæaju razgovarati s Naoko. Ona æe, mislio sam, bar donekle precizno moæi shvatiti kako se osjeæam. Ali nikad nisam mogao naæi prave rijeèi. Kao da sam se zarazio njezinom bolešæu nepronalaženja rijeèi.

Subotom naveèer sjedio bih kraj telefona u predvorju i èekao da nazove Naoko. Drugi su uglavnom bili vani, pa je predvorje bilo pusto. Zurio bih u mrvice svjetlosti što su lebdjele u tom prostoru punom tišine, trseæi se da proniknem u vlastito srce. Sto želim? I što drugi žele od mene? Ali nikad ne bih pronašao odgovore. Katkad bih pružio ruku da dosegnem èestice svjetlosti, ali prsti su mi zahvaæali u prazno.

Mnogo sam èitao, ali ne mnogo razlièitih knjiga: volio sam stalno iznova išèitavati svoje omiljene pisce. Tada su to bili Truman Ca-pote, John Updike, F. Scott Fitzgerald, Ravmond Chandler, ali nisam vidio da itko na mojim predavanjima ili u domu èita takve pisce. Oni su voljeli autore kao što su Kazumi Takahaši, Kenza-buro Oe, Jukio Mišima5, ili suvremene francuske romanopisce, pa je to bio još jedan razlog što ni s kim nisam imao bogznašto razgovarati, nego sam se držao svojih knjiga. Sklopio bih oèi, dotaknuo neku meni poznatu knjigu i duboko udahnuo njezin miris. To mi je bilo dovoljno za sreæu.

U osamnaestoj godini omiljena knjiga bio mi je Centaur Johna Updikea, ali nakon što sam je nekoliko puta proèitao, poèela je za mene gubiti onaj nekadašnji èar i ustupila primat Velikom Gats-byju. Gatsby je dugo nakon nje ostao na prvome mjestu. Skinuo bih ga s police kad bih zapao u takvo raspoloženje, i nasumce proèitao neki odlomak.

Nijednom me nije razoèarao. U cijeloj knjizi nije bilo ni jedne jedine dosadne stranice.

Htio sam svima reæi kako je to divan roman, ali nitko oko mene nije èitao Velikog Gatsbyja, a nije ni namjeravao. Nagovarati druge da èitaju F. Scotta Fitzgeralda, premda ne baš reakcionarni èin, nije bilo preporuèljivo 1968.

Kad sam napokon upoznao jedinog èovjeka u svome svijetu koji je proèitao Gatsbyja, to je bio razlog da se sprijateljimo. Zvao se Nagasava. Bio je dvije godine stariji od mene, a kako je studirao pravo na prestižnom Tokijskom sveuèilištu, bio je predodreðen da postane jedan od voða nacije. Živjeli smo u istom paviljonu i znali se iz viðenja, sve do jednoga dana kad sam ja sjedio na suncu u blagovaonici i èitao Gatsbyja. Sjeo je kraj mene i pitao me što èitam. Kad sam mu rekao, pitao me sviða li mi se. — Ovo mi je treæi put — rekao sam — i svaki put naðem nešto novo što mi se sviða još više nego prethodni.

— Ovaj èovjek kaže da je triput proèitao Velikog Gatsbyja — rekao je kao da govori sam sa sobom. — Pa, Gatsbvjev prijatelj i moj je prijatelj.

I tako smo postali prijatelji. Bilo je to u listopadu.

Sto sam bolje upoznavao Nagasavu, to mi se èinio èudnijim. U životu sam upoznao mnogo ekscentrika, ali nitko nije bio takav èudak kao Nagasava. Gutao je knjige mnogo

pohlepnije od mene, ali imao je pravilo da nikad ne pipne knjigu autora koji nije umro prije bar trideset godina. — Samo takvim knjigama vjerujem — rekao je.

— Nije da ne vjerujem u suvremenu književnost — dodao je — ali ne želim gubiti svoje dragocjeno vrijeme na neku knjigu koja nije prošla test vremena. Život je prekratak za to.

— A kakve autore ti voliš? — pitao sam, glasom punim poštovanja prema ovome èovjeku koji je bio dvije godine preda mnom.

— Balzaca, Dantea, Josepha Conrada, Dickensa — odgovorio je smjesta.

— Nisu baš moderni.

— Zato ih i èitam. Ako èitaš samo knjige koje svi èitaju, mislit æeš samo ono što svi misle. To je svijet provincijalaca i mediokriteta. Pravi ljudi trebali bi se sramiti što to èine. Zar ti to nisi primijetio, Vatanabe? Ti i ja smo jedini pravi u ovom domu. Ostali deèki su debili.

Tome se nisam nadao. — Kako to možeš reæi?

— Jer je istina. Znam ja. Vidim. To ti je kao da imamo žig na èelu. A osim toga, èitali smo Velikog Gatsbyja.

Nešto sam nabrzinu preraèunavao. — Ali Fitzgerald je umro tek prije 28 godina — rekao sam.

— Pa što onda? Dvije godine? Fitzgerald je napredan.

Nitko drugi u domu nije znao da je Nagasava prikriveni èitatelj klasika, a i da su znali, ne bi im bilo važno. Nagasava je bio na glasu kao pametnjakoviæ. Bez pol muke upao je na Tokijsko sveuèilište, dobivao dobre ocjene, položit æe Ispit za državnu službu, zaposliti se u Ministarstvu vanjskih poslova i postati diplomat. Potjecao je iz imuæne obitelji. Otac mu je imao veliku bolnicu u Nagoji, a i brat mu je diplomirao na Tokijskom, da bi se zatim upisao na medicinu, kako bi jednoga dana naslijedio bolnicu. Nagasava je uvijek imao mnogo novca u džepovima, i vladao se veoma dostojanstveno. Ljudi su se prema njemu odnosili s poštovanjem, èak i upravitelj doma. Kad bi od nekoga zatražio da nešto uèini, ovaj bi to obavio bez pogovora. Tu se nije imalo što misliti.

Nagasava je imao stanovitu uroðenu crtu koja je privlaèila ljude da ga slijede. Znao je kako povesti masu, procijeniti situaciju, dati precizne i taktiène upute kojima æe se drugi pokoriti. Nad glavom mu je lebdjela aura koja je koja je otkrivala njegove moæi kao anðeoska aureola, i pri samom pogledu na nju èovjeka bi obuzelo strahopoštovanje prema tom višem biæu.

Stoga su svi ostali u šoku kad je Nagasava za prijatelja od povjerenja izabrao mene, osobu bez ikakvih posebnih odlika. Zbog toga su mi ljudi koje jedva da sam poznavao poèeli ukazivati stanovito poštovanje, ali kao da nisu shvaæali kako sam odabran iz vrlo jednostavnog razloga: što se Nagasavi nisam ulagivao kao svi ostali. Bez daljnjega, zanimale su me èudnovate, kompleksne strane njegove naravi, ali ne i ovo drugo: njegove dobre ocjene, aura, izgled - ništa me od toga nije impresioniralo. A to je za njega oèito bilo nešto novo.

Neke strane Nagasavina karaktera meðusobno su se kosile do krajnosti. Njegova ljubaznost katkad bi dirnula èak i mene, ali znao je isto tako biti zloban i okrutan. Bio je istodobno utjelovljenje izvanredne uzvišenosti i okorjeli propalica. Umio je nadirati naprijed, kao pravi optimistièni voða, èak i dok mu se srce grèilo od oèaja i usamljenosti.

Te sam njegove protuslovne osobine uvidio od samog poèetka, i nikad nisam mogao

shvatiti zašto i drugima nisu bile jednako tako oèite. On je živio u nekakvu vlastitom paklu.

No ipak mislim da sam ga uvijek znao promatrati u najboljem svjetlu. Njegova najveæa vrlina bila je poštenje. Ne samo da nikad nije lagao, nego je i uvijek priznavao svoje nedostatke. Nikad nije pokušavao sakriti stvari koje bi ga mogle osramotiti. A prema meni je uvijek bio ljubazan i pun razumijevanja. Da nije, moj život u studentskom domu bio bi mnogo manje ugodan. No ipak mu nikad nisam otvorio srce, i u tom je smislu moj odnos s Nagasavom bio stubokom drukèiji od onoga s Kizukijem. Kad sam prvi put vidio Nagasavu pijanoga kako dodijava nekoj curi, obeæao sam sebi da mu se nikad, ni pod kojim okolnostima, neæu povjeriti.

Domom je kružilo nekoliko "legendi o Nagasavi". Prema jednoj, navodno je nekom prigodom pojeo tri puža golaæa. Druga je glasila da ima užasno velik penis i da je spavao s više od sto cura.

Ono o golaæima bila je istina. Sam mi je to rekao. — Tri komada, a bili su veliki, majku im — rekao mi je. — Cijele sam ih gutnuo.

— A zašto, koji ti je bio vrag?

— Pa, to ti je bilo prve godine, kad sam tek došao u dom — rekao je. — Nastalo je neko sranje izmeðu brucoša i treæe godine. Poèelo je u travnju, a u rujnu je napokon eskaliralo.

Kao predstavnik prve godine otišao sam izgladiti stvari s treæom. Kakvi su to bili desnièarski debili. Imali su drvene kendo maèeve, oèito im uopæe nije bilo do nekog "izglaðivanja". Pa sam im rekao: "Dobro, idemo ovo riješiti jednom za svagda. Meni napravite što god hoæete, ali druge deèke pustite na miru." A oni su rekli: "OK, sad æeš progutati par puževa." "Može," rekao sam, "samo dajte." Kreteni su otišli van i donijeli tri užasno velika puža. Pa sam ih progutao.

— I kako je bilo?

— Kako je bilo? Progutaj jednog pa æeš vidjeti. Klizi ti niz grlo i u želudac... Hladan je i ostane ti odvratan okus.. .bljak, naježim se kad se samo sjetim. Htio sam povratiti, ali suzdržavao sam se. Hoæu reæi, da sam ih povratio, morao bih ih gutati ispoèetka. Pa sam ih probavio. Sva tri.

— I što je onda bilo?

— Otišao sam u svoju sobu i popio kanticu slane vode. A što sam drugo mogao?

— Da, valjda.

— Ali nakon toga nitko mi ništa nije smio reæi. Èak ni treæa godina. Ja sam jedini frajer ovdje koji može progutati tri puža golaæa.

— To sigurno. Što se tièe velièine penisa, to je bilo lako. Jednostavno sam s njim otišao na tuširanje u domsku zajednièku kupaonicu. Imao je velikoga, to je istina. Ali ono o sto cura, to je vjerojatno bilo pretjerano. — Možda 75 — rekao je. — Ne sjeæam ih se svih, ali siguran sam da ih je najmanje 70. — Kad sam mu rekao da sam ja spavao samo s jednom, kazao mi je — Ma to se lako može srediti. Iduæi put ideš sa mnom. Bez pol frke æu ti naæi jednu.

Nisam mu vjerovao, ali ispalo je da ima pravo. Bilo je lako. Gotovo odviše lako, i uzbudljivo otprilike kao ishlapjelo pivo. Otišli smo u nekakav bar u Šibuji ili Šindžukuu (on je imao svoja omiljena mjesta), našli par cura (svijet je bio pun cura u parovima), razgovarali s njima, pili, otišli u hotel, te se poseksali. On je znao sjajno voditi razgovor.

Ne da je imao bogznašto reæi, ali cure bi se zanijele dok su ga slušale, previše bi popile i

završile s njim u krevetu. Valjda im je bilo lijepo što su s nekime tko je tako pristojan, zgodan i pametan. A najnevjerojatnije je bilo to što sam im i ja, samo zato što sam s njim, oèito postao jednako tako fascinantan. Nagasava bi me tjerao da razgovaram, a cure bi mi uzvraæale istim osmjesima divljenja kakve su slale njemu. Pleo je svoje èini, i taj me se njegov dar svaki put dojmio. U usporedbi s Nagasavom, Kizukijeve konverzacijske vještine bile su igra za malu djecu. Ovo je bila sasvim druga razina darovitosti. No iako sam pao pod Nagasavin magièni utjecaj, i dalje mi je nedostajao Kizuki. Poèeo sam mu se na nov naèin diviti zbog njegove iskrenosti. Sve je svoje talente dijelio s Naoko i sa mnom, dok je Nagasava svoje nezanemarive sposobnosti trošio na sve oko sebe. Ne da je umirao od želje da spava s curama koje bi našao: za njega je to bila samo igra.

Ja nisam bio previše lud za tim da spavam s nepoznatim curama. Naravno, to je bio lak naèin da zadovoljim svoj seksualni nagon, i bilo mi je lijepo sve ono grljenje i dodirivanje, ali mrzio sam jutro poslije. Probudio bih se, kraj mene bi spavala neka nepoznata djevojka, soba bi zaudarala na alkohol, krevet, rasvjeta i zastori odisali su onom posebnom napadnošæu "hotela za jednu noæ", a meni bi glava plivala u mamurnoj izmaglici. Onda bi se cura probudila i poèela okolo pipkati tražeæi gaæice, i dok bi oblaèila èarape rekla bi nešto tipa: "Nadam se da si sinoæ imao zaštitu. Bio mi je najgori moguæi dan u mjesecu." Onda bi sjela pred zrcalo i poèela mrmljati da je boli glava ili joj šminka pravi probleme i istodobno nanosila ruž ili lijepila lažne trepavice. Meni bi bilo draže da s njima nisam morao ostajati cijelu noæ, ali èovjek ne može misliti na rok za izlazak do ponoæi dok zavodi žene (što se, uostalom, protivi zakonima fizike), pa sam izlazio s propusnicom za preko noæi. To je znaèilo da moram ostati do ujutro i vraæati se u dom pun gaðenja prema sebi i razoèaran, dok mi je sunce bolo oèi, u ustima škripao pijesak, a moja glava kao da je pripadala nekome drugom.

Kad sam tako spavao s tri-èetiri cure, pitao sam Nagasavu — Kad ovo napraviš sedamdeset puta, zar ne postane nekako besmisleno?

— To samo pokazuje da si èovjek na mjestu — rekao je.

— Èestitam. Apsolutno ništa ne dobivaš spavajuæi s jednom nepoznatom ženom za drugom. To te samo umara i tjera da se poèneš gaditi sam sebi. Tako je i meni.

— I koga vraga onda nastavljaš s time?

— Teško je to reæi. Hej, znaš ono što je Dostojevski napisao o kockanju? Tako je i ovo.

Kad si okružen moguænostima, jedna od najtežih stvari jest propustiti ih. Razumiješ?

— Recimo.

— Gledaj. Sunce zaðe. Cure izaðu piti. Lunjaju okolo i nešto traže. Ja im to nešto mogu dati. To je najlakša stvar na svijetu, lako ko pero. Još nisu ni skužile, a ja sam ih veæ obrlatio. To one i oèekuju. To ja zovem moguænostima. Ima ih posvuda oko tebe. Kako da ih ignoriraš? Imaš nekakvu sposobnost i priliku da je upotrijebiš: možeš li šutjeti i pustiti da proðe?

— Ne znam. Nikad nisam bio u takvoj situaciji — rekao sam s osmijehom. — Ne mogu zamisliti kako je to.

— Budi sretan da je tako — rekao je Nagasava. Zenskarenje je bilo razlog što je Nagasava unatoè bogatstvu svoje obitelji živio u studentskom domu. Zbog brige da Nagasava neæe raditi ništa drugo bude li mu dopustio da u Tokiju živi sam,

otac ga je primorao da sve èetiri godine fakulteta živi u domu. Ne da je to Nagasavi smetalo. On nije dopuštao da ga ometaju neka tamo pravila. Kad god bi mu se prohtjelo nabavio bi propusnicu za preko noæi i otišao u potragu za curama, ili prespavao u stanu svoje djevojke. Takve propusnice nije bilo lako nabaviti, ali za njega to je bilo poput obiènih propusnica - a i za mene, dokle god ih je on tražio.

Nagasava je imao stalnu curu, s kojom je hodao od svoje prve godine. Zvala se Hatsumi i bila je njegova vršnjakinja. Nekoliko puta sam je sreo i uèinila mi se vrlo ugodnom. Nije bila od onih koje svojim izgledom smjesta privuku pozornost, zapravo, bila je tako obièna da sam se, kad sam je upoznao, morao zapitati zašto Nagasava nije našao neku bolju, ali tko god bi s njom progovorio, smjesta bi je zavolio. Povuèena, inteligentna, duhovita, nježna, uvijek se odijevala besprijekorno ukusno. Meni se veoma sviðala i znao sam da kad bih ja imao djevojku kao što je Hatsumi, ne bih spavao okolo s nekakvim lakim metama. I ja sam se njoj sviðao, i silno se trudila da mi namjesti neku brucošicu iz svoga kluba pa da možemo izlaziti u èetvero, ali stalno sam se izvlaèio kako ne bih ponovio pogreške iz prošlosti. Hatsumi je išla na apsolutno najbolji ženski fakultet u zemlji, i ja ni pod razno ne bih znao razgovarati s nekom od tih superbogatih princeza.

Hatsumi je nasluæivala da je Nagasava naveliko vara, ali nikad mu nije prigovorila. Bila je ozbiljno zaljubljena u njega, ali nikad nije postavljala zahtjeve.

— Ne zaslužujem curu kao što je Hatsumi — jednom mi je rekao Nagasava. Morao sam se složiti s njim.

Te zime pronašao sam honorarni posao u maloj prodavaonici ploèa u Sindžukuu. Nisu mnogo plaæali, ali posao je bio lagan -samo sam trebao tri veèeri u tjednu paziti na lokal - a davali su mi popust na ploèe. Za Božiæ sam kupio Naoko album Henrvja Mancinija na kojemu je bila njezina omiljena Dear Heart. Sam sam ga umotao i vezao jarkocrvenom vrpcom. Ona je meni darovala par vunenih rukavica koje je sama isplela. Palci su mi bili malo prekratki, ali dobro su mi grijale ruke.

— Joj, žao mi je — rekla je, pocrvenjevši. — Kako sam to loše napravila!

— Bez brige, dobra je velièina — rekao sam, ispruživši prema njoj ruke u rukavicama.

— Pa, bar neæeš morati držati ruke u džepovima.

Naoko tijekom zimskih ferija nije otišla kuæi u Kobe. I ja sam ostao u Tokiju jer sam radio u prodavaonici ploèa sve do kraja godine. U Kobeu nisam imao što zanimljivo raditi, a ni ikoga koga sam htio vidjeti. Studentska menza preko blagdana je bila zatvorena, pa sam išao jesti u Naokin stan. Na Novu godinu jeli smo kuglice od riže i juhu kao i svi .

Potkraj sijeènja i u veljaèi te godine štošta se dogodilo.

Krajem sijeènja Smeðekošuljaš je pao u krevet s visokom temperaturom. To je znaèilo da toga dana moram otkazati sastanak s Naoko. Dosta sam se namuèio dok nisam nabavio besplatne karte za koncert. Bilo joj je silno stalo da idemo jer je orkestar svirao jednu od njezinih omiljenih skladbi, Brahmsovu Èetvrtu simfoniju. Ali kako se Smeðekošuljaš prevrtao po krevetu kao da æe svaki èas umrijeti u mukama, nisam ga mogao tek tako ostaviti, a nisam uspio naæi nikoga dovoljno glupoga tko æe ga umjesto mene njegovati.

Kupio sam leda i privezao mu ga za èelo uz pomoæ nekoliko slojeva plastiènih vreæica, brisao mu znoj s èela hladnim ruènicima, svaki sat mu mjerio temperaturu, èak sam ga i presvlaèio. Cijeli dan vruæica nije padala, ali iduæeg jutra skoèio je iz kreveta i poèeo vježbati kao da se ništa nije dogodilo. Temperatura mu je bila potpuno normalna. Bilo je teško povjerovati da je ljudsko biæe.

— Èudno — rekao je Smeðekošuljaš. — Nikad u životu nisam imao temperaturu. — Zvuèalo je gotovo kao da mene okrivljuje.

Na to sam poludio. — Ali imao si temperaturu — navalio sam ja na njega, pokazujuæi mu dvije propale karte.

— Sva sreæa da su bile besplatne — rekao je. Došlo mi je da mu zgrabim radio i bacim ga kroz prozor, ali nisam, nego sam se vratio u krevet s glavoboljom.

U veljaèi je nekoliko puta pao snijeg.

Pred kraj mjeseca upustio sam se u glupu svaðu s jednim s treæe godine s moga kata i udario ga. Lupio je glavom o betonski zid, ali nije se teže ozlijedio, a Nagasava je sve izgladio. No svejedno su me pozvali u upraviteljev ured i ukorili, nakon èega mi je postajalo sve neugodnije živjeti u domu.

Akademska godina završila je u ožujku, ali meni je nedostajalo nekoliko studijskih bodova. Imao sam osrednje ocjene -uglavnom trojke i dvojke, te nekoliko èetvorki.

Naoko je postigla potreban prosjek da se upiše u proljetni semestar druge godine. Jedan smo ciklus godišnjih doba priveli kraju.

Oko polovice travnja Naoko je napunila dvadeset. Bila je sedam mjeseci starija od mene, buduæi da je moj roðendan u studenome. Bilo je nekako èudno što je napunila dvadesetu.

Osjeæao sam da bi, kako za Naoko, tako i za mene, sve imalo smisla jedino kad bismo se kretali naprijed-natrag izmeðu osamnaeste i devetnaeste. Nakon osamnaeste došla bi devetnaesta, a nakon devetnaeste, naravno, osamnaesta. Ali ona je napunila dvadesetu. A u jesen æu i ja. Samo mrtvi zauvijek imaju sedamnaest.

Na njezin roðendan padala je kiša. Nakon predavanja u blizini sam kupio tortu i tramvajem otišao do njezina stana. — Trebali bismo proslaviti — rekao sam. Da je bilo obratno, vjerojatno bih i ja to htio. Sigurno je teško sam provesti dvadeseti roðendan.

Tramvaj je bio krcat i tako se žestoko drmusao da je kad sam stigao u Naokinu sobu torta slièila rimskom Koloseju, a ne torti. No kad sam uspio zataknuti dvadeset svijeæa koje sam donio, upaliti ih, navuæi zastore i ugasiti svjetla, imali smo sve preduvjete za roðendansku proslavu. Naoko je otvorila bocu vina. Pili smo, jeli tortu i s užitkom pojeli jednostavnu veèeru. — Ne znam, nekako je glupo imati dvadeset — rekla je. — Jednostavno nisam za to spremna. Èudno mi je. Kao da me netko otraga gura.

— Ja imam sedam mjeseci za pripremu — rekao sam smijuæi se.

— Blago tebi! Još imaš devetnaest! — rekla je Naoko s mrvicom zavisti u glasu.

Dok smo jeli isprièao sam joj za Smeðekošuljašev novi džemper. Dotad je imao samo jedan, tamno modri pulover, tako da mu je ovaj drugi bio velik korak. Sam džemper bio je lijep, crveno-crni s upletenim motivom jelena, ali kad je bio na njemu, sve je žive nasmijavao. On nije mogao shvatiti zašto.

— Š-što je tako smiješno, Vatanabe? — pitao je, sjedeæi kraj mene u blagovaonici. — Imam nešto na èelu?

— Ništa — rekao sam, trudeæi se ostati ozbiljan. — Ništa nije smiješno. Lijep ti je džemper.

— Hvala — rekao je on, sav ozaren.

Naoko se prièa jako svidjela. — Ja ga moram vidjeti — rekla je. — Samo jednom.

— Nema šanse — rekao sam. — Nasmijala bi mu se u lice.

— Misliš?

— Dam se kladiti. Ja ga viðam svaki dan, pa ipak ne izdržim a da mu se tu i tamo ne nasmijem.

Pospremili smo stol i sjeli na pod da slušamo glazbu i popijemo vino do kraja. Dok sam ja ispijao svoju èašu, ona je popila dvije.

Naoko je te veèeri bila neobièno razgovorljiva. Prièala mi je o svome djetinjstvu, školi, obitelji. Svaka epizoda bila je dugaèka, preprièana u najsitnije detalje, poput minijature.

Zadivila me snaga njezina sjeæanja, ali dok sam sjedio i slušao sinulo mi je da nešto nije u redu s naèinom na koji ona prièa te prièe: bilo je tu neèega èudnog, èak nastranog.

Svaka prièa imala je svoju unutarnju logiku, ali bile su povezane na neobièan naèin. Èovjek ne bi ni primijetio, a prièa A pretvorila bi se u prièu B, koja je bila sadržana u prièi A, a onda bi iz neèega u prièi B uslijedila prièa C, i tako unedogled. Isprva sam iznosio svoje komentare, ali nakon nekog vremena prestao sam se truditi. Stavio sam ploèu, a kad je došla do kraja podigao sam iglu i stavio drugu. Kad je završila i posljednja stavio sam prvu. Imala je samo šest.

Ciklus je poèinjao sa Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band, a završavao s Waltz for Debbie Billa Evansa. Kiša je padala uz prozor. Vrijeme je polako odmicalo. Naoko je i dalje govorila sama sebi.

Napokon mi je sinulo što nije u redu: dok je govorila, Naoko se silno trudila da se nekih stvari ne dotakne. Jedna od tih stvari bio je, naravno, Kizuki, ali bilo je tu više od Kizukija. I premda je neke teme odluèila izbjegavati, beskonaèno se i nevjerojatno detaljno rasprièala o najbanalnijim, najispraznijim stvarima. Nikad je prije nisam èuo da govori s takvim žarom, pa je nisam prekidao.

No kad je sat odbio jedanaest, postao sam nervozan. Bez prestanka je prièala više od èetiri sata. Brinuo sam se da ne propustim posljednji vlak i ne doðem iza ponoæi, kad su vrata doma veæ bila zakljuèana. Kad sam dobio priliku, upao sam.

— Pa, vojska mora na spavanje — rekao sam, gledajuæi na sat. — Stiže zadnji vlak.

Moje rijeèi kao da nisu doprle do nje. Ili, ako jesu, nije ih bila u stanju shvatiti. Na djeliæ sekunde zaklopila je usta, a onda nastavila s prièom. Odustao sam od svega i smjestio se u udobniji položaj, te popio vino koje je ostalo u drugoj boci. Mislio sam da je bolje ako je pustim da sama prestane prièati. Domska pravila i posljednji vlak nisu više bili moja briga.

No ona nije prièala još dugo. Nakon nekog vremena najednom je zašutjela. Iskrzani rub posljednje rijeèi koju je izgovorila kao da je lebdio u zraku, ondje gdje ga je otrgnula.

Nije ni završila ono što je govorila. Rijeèi su joj jednostavno isparile. Pokušala je nastaviti, ali nije imala što. Nešto je sad bilo nestalo, a to nešto vjerojatno sam uništio ja.

Možda su moje rijeèi napokon stigle do nje, nakon što ih je polako razabirala, i sad su zatrle tu nekakvu energiju koja ju je tako dugo držala. Lagano rastvorenih usnica, svratila je svoje napola fokusirane oèi na moje. Izgledala je kao nekakav stroj koji je zvrjao sve dok netko nije izvukao utiènicu iz zida. Oèi su joj bile nekako zamuæene, kao prekrivene nekom tananom, prozraènom opnom.

— Oprosti što te prekidam — rekao sam — ali veæ je kasno, pa...

Iz oka joj je kanula jedna krupna suza, skotrljala joj se niz obraz i rasprsnula se o omot ploèe. Jednom kad se otkinula ta prva suza, ostale su potekle nezadrživo, bujicom. Naoko se nagnula na pod na sve èetiri i, upiruæi se dlanovima o prostirku, poèela plakati silinom kao kad èovjek povraæa. Nikad još u životu nisam vidio nekoga da plaèe s takvom žestinom. Pružio sam ruku i spustio je na njezino uzdrhtalo rame. Onda sam je, gotovo instinktivno, zagrlio. Privijena uz mene, dok joj je cijelo tijelo drhtalo, nastavila je plakati bez glasa. Košulja mi je postala vlažna - a onda i posve promoèena - od njezinih suza i

vrelog daha. Uskoro je prstima poèela prelaziti preko mojih leða kao da nešto traži, neku važnu stvar koja je uvijek bila ondje. Dok sam je lijevom rukom pridržavao, desnom sam joj milovao meku, ravnu kosu. I èekao sam. U tom položaju, èekao sam da Naoko prestane plakati. Èekao sam i èekao. Ali Naokino plakanje nije prestalo.

Te sam noæi spavao s Naoko. Je li to bilo ispravno? Ne mogu reæi. Èak ni sada, gotovo dvadeset godina poslije, nisam u to siguran. Vjerojatno nikad i neæu znati. Ali tada nisam mogao drukèije. Bila je u stanju povišene napetosti i zbunjenosti, i jasno mi je dala do znanja da od mene traži olakšanje. Ugasio sam svjetlo i poèeo joj, komad po komad, što sam nježnije mogao, skidati odjeæu. Onda sam se i ja svukao. Bilo je dosta toplo te kišovite travanjske veèeri, pa smo mogli goli stajati pripijeni jedno uz drugo bez osjeæaja studeni. Istraživali smo tijelo onoga drugog u mraku, bez rijeèi. Ljubio sam je i držao njezine meke grudi u rukama. Ona je stiskala moj nabrekli ud. Njezin otvor bio je topao, vlažan i podatan.

No ipak, kad sam ušao u nju, Naoko se zgrèila od boli. Je li joj ovo prvi put, pitao sam, a ona je kimnula glavom. Sad je na mene bio red da se zbunim.

Pretpostavljao sam da je Naoko sve vrijeme spavala s Kizukijem. Ušao sam koliko sam mogao i dugo ostao nepomièan, grleæi Naoko. A onda, kad se naoko smirila, usudio sam se pokrenuti, i dugo sam odgaðao vrhunac, kreæuæi se polaganim, nježnim pokretima.

Njezine ruke stegnule su me na kraju, kad je napokon prekinula šutnju. Njezin krik bio je najtužniji zvuk orgazma koji sam ikad èuo.

Kad je sve bilo gotovo, pitao sam Naoko zašto nije spavala s Kizukijem. To je bila pogreška. Èim sam postavio to pitanje, pustila me i opet poèela bezglasno plakati. Izvadio sam njezinu posteljinu iz ormara, rasprostro je na prostirku na podu, i smjestio je izmeðu plahti. A onda sam zapalio cigaretu i stao promatrati beskrajnu travanjsku kišu kako pada s druge strane prozora.

Kiša je s jutrom prestala. Naoko je spavala leðima okrenuta prema meni. Ili možda uopæe nije spavala. Bilo da je bila budna ili ne, s njezinih usnica sad su nestale sve rijeèi, a tijelo joj je bilo ukoèeno, gotovo zaleðeno. Nekoliko puta pokušao sam joj se obratiti, ali nije odgovarala niti se micala. Dugo sam zurio u njeno golo rame, ali na kraju sam izgubio svaku nadu da æu iz nje izvuæi neki odgovor i odluèio ustati.

Po podu su još bili razbacani omoti ploèa, èaše, vinske boce i pepeljara koju sam upotrebljavao. Na stolu je ostalo pola urušene torte. Izgledalo je kao da je vrijeme stalo.

Pokupio sam stvari s poda i otišao do sudopera te popio dvije èaše vode. Na Naokinu stolu stajao je rjeènik i tablica francuskih glagola. Na zidu iznad stola visio je kalendar, bez ikakvih ilustracija ili fotografija, samo s brojevima datuma. Kraj datuma nije bilo nikakvih bilješki ni oznaka.

Pokupio sam odjeæu i obukao se. Prednjica moje košulje još je bila vlažna i hladna.

Mirisala je na Naoko. Na notesu na stolu napisao sam: Volio bih s tobom lijepo i nadugaèko porazgovarati jednom kad se smiriš. Molim te, brzo me nazovi. Sretan roðendan.

Bacio sam još jedan pogled na Naokino rame, izišao i tiho zatvorio vrata.

Ni nakon što je prošao cijeli tjedan poziv nije stizao. Naokina zgrada nije imala sustav nazivanja, pa sam u nedjelju ujutro vlakom otišao u Kokubundži. Nije je bilo, a s vrata je bilo uklonjeno njezino ime. Prozori i žaluzine bili su èvrsto zatvoreni. Upravitelj mi je rekao da se Naoko prije tri dana iselila. Nije imao pojma kamo je otišla.

Vratio sam se u dom i napisao Naoko dugaèko pismo na njezinu kuænu adresu u Kobeu.

Gdje god bila, oni æe joj ga valjda proslijediti.

Iskreno sam joj iznio svoje osjeæaje. Štošta još nisam razumio, napisao sam joj, i premda se silno trudim da shvatim, trebat æe vremena. Gdje æu biti jednom kada to vrijeme proðe, sad ne mogu reæi, i zato joj ne mogu ništa obeæati niti od nje išta tražiti, kao ni pisati joj laskave rijeèi. Kao prvo, premalo toga znamo jedno o drugome. No ako mi ona bude dala to vrijeme, dat æu sve od sebe i nas dvoje æemo se bolje upoznati. U svakom sluèaju, želim je opet vidjeti i s njom nadugaèko razgovarati. Kad sam izgubio Kizukija, izgubio sam jedinu osobu kojoj sam mogao otvoreno govoriti o svojim osjeæajima, pa pretpostavljam da je i njoj bilo tako. Ona i ja trebamo jedno drugo više nego što smo toga bili svjesni. A to je nesumnjivo i razlog što je naš odnos skrenuo u sasvim drugom smjeru i, na neki naèin, zastranio. Vjerojatno nisam trebao uèiniti to što sam uèinio, pa ipak vjerujem da drukèije nisam mogao. Toplinu i bliskost koju sam u tom trenutku osjeæao prema tebi nikad dotad nisam iskusio. Moraš mi odgovoriti na ovo pismo. Kakav god taj odgovor bio, moram ga dobiti.

Odgovor nije došao.

Nešto se u meni urušilo, i ništa nije ušlo da popuni tu praznu duplju. Moje tijelo poprimilo je nekakvu abnormalnu lakoæu, a zvuèi su do mene dopirali nekako šuplje, s jekom. Na predavanja sam išao predanije nego ikad. Bila su dosadna, i nikad nisam razgovarao s kolegama, ali nisam imao što drugo raditi. U predavaonici sam sjedio sam u prvom redu, ni s kim nisam razgovarao, jeo sam sam. Prestao sam pušiti.

Krajem svibnja poèeo je studentski štrajk. — Srušimo sveuèilište! — galamili su svi.

Hajde, samo dajte, mislio sam. Srušite ga. Uništite. Razbijte. Briga me. To bi bio dašak svježeg zraka. Ja sam spreman na sve. Pomoæi æu vam ako treba. Samo dajte.

Sad kad je kampus bio pod blokadom i predavanja su bila otkazana, poèeo sam raditi za dostavljaèku tvrtku. Sjedio sam s vozaèem, tovario i istovarivao kamione, takve stvari.

Bilo je teže nego što sam mislio. Isprva sam ujutro od bolova jedva mogao ustati iz kreveta. Ali plaæa je bila dobra, i dokle god sam bio u pokretu mogao sam zaboraviti na prazninu iznutra. Na kamionima sam radio pet dana u tjednu, a tri veèeri i dalje sam odlazio u prodavaonicu ploèa. Slobodne veèeri provodio sam s viskijem i knjigama.

Smeðekošuljaš viski nije htio ni okusiti i užasno mu je smrdio, pa je dok sam ja ležao izvaljen na krevetu i cugao on kukao da zbog isparenja ne može uèiti i tražio da iznesem bocu van.

— Ti se nosi van — režao sam.

— Ali ti znaš da je piti u domu p-p-protiv pravila.

— Zaboli me. Ti izaði.

Prestao je kukati, ali sad sam se ja iživcirao. Otišao sam na krov i nastavio piti sam.

U lipnju sam Naoko napisao još jedno dugaèko pismo, opet na kuænu adresu u Kobeu. U njemu je pisalo otprilike isto što i u prvome, ali na kraju sam dodao: Èekati na tvoj odgovor mi je jedno od najbolnijih iskustava koje sam proživio. Bar mi javi jesam li te povrijedio ili nisam. Kad sam ga poslao, osjeæao sam se kao da je duplja u meni opet narasla.

U lipnju sam opet dvaput izašao s Nagasavom da bih spavao s curama. Oba puta bilo je lako. Prva cura užasno se opirala kad sam je pokušao svuæi i navesti da legne u hotelski krevet, ali kad sam sam poèeo èitati jer mi se više jednostavno nije dalo gnjaviti, prišla mi je i poèela se gnijezditi uz mene. A nakon što sam to oba-

vio s drugom, poèela mi je postavljati svakakva intimna pitanja -S koliko sam cura spavao? Odakle sam? Na koji fakultet idem? Kakvu glazbu volim? Jesam li èitao nešto od Osamua Dazaija7? Kad bih mogao putovati van, kamo bih volio iæi? Mislim li da ima prevelike bradavice? Smislio sam neke odgovore i zaspao, ali iduæeg jutra rekla je da želi sa mnom doruèkovati, i nastavila s bujicom pitanja dok smo jeli bezukusna jaja, tost i kavu. Kakvim se poslom bavi moj otac? Imam li dobre ocjene? U kojem sam mjesecu roðen? Jesam li ikad jeo žabe? Od nje me poèela boljeti glava, pa sam brzo završio s jelom i rekao da moram na posao.

— Hoæu li te ikad opet vidjeti? — pitala me, tužno gledajuæi.

— Ma, sigurno æemo se negdje sresti, vrlo skoro — rekao sam i otišao. Sto ja to radim, kvragu? To sam se poèeo pitati èim sam ostao sam, gadeæi se sam sebi. No drugo nisam mogao. Moje tijelo žudjelo je za ženama. Sve vrijeme dok sam spavao s tim curama mislio sam na Naoko: na bijeli obris njezina golog tijela u tami, njezine uzdahe, zvuk kiše. Što sam više mislio na sve to, tjelesna se glad poveæavala. Popeo sam se na krov s viskijem i zapitao kamo sve to vodi.

Poèetkom srpnja napokon je stiglo pismo od Naoko. Kratko pismo.

Molim te oprosti mi što ti nisam odgovorila ranije. Ali pokušaj me shvatiti. Dugo uopæe nisam bila u stanju da išta napišem, a ovo sam pismo poèinjala bar deset puta. Pisanje je za mene bolan proces.

Poèet æu od zakljuèka. Odluèila sam pauzirati godinu na fakultetu. Službeno sam upisala pauzu, ali slutim da se nikad neæu vratiti. Tebe æe to sigurno iznenaditi, ali ja sam zapravo o tome veæ dugo razmišljala. Nekoliko puta sam ti pokušala spomenuti, ali nikad se nisam znala natjerati da poènem. Bojala sam se i izgovoriti te rijeèi.

Pokušaj se ne uzrujavati toliko oko svega. Što god da se dogodilo - ili nije - krajnji rezultat bio bi isti. Možda ovo nije najljepše reèeno, i žao mi je ako sam te povrijedila. Hoæu reæi, ne želim da sebe kriviš za ono što se dogodilo sa mnom. To je nešto za što sam kriva samo ja. Odgaðala sam to više od godinu dana, i na kraju sam ti sve veoma otežala. Sad vjerojatno više to ne mogu odgaðati.

Kad sam se iselila iz stana, vratila sam se kuæi u Kobe i neko vrijeme išla doktoru. On mi kaže da u brdima kod Kjota postoji mjesto koje bi za mene bilo savršeno, i razmišljam da odem tamo na neko vrijeme. To nije prava bolnica, više nekakav sanatorij s mnogo slobodnijim režimom. Detalje æu ostaviti za iduæe pismo. Sad moram odmoriti živce na nekom tihom mjestu odsjeèenom od svijeta.

Na svoj naèin sam ti zahvalna za godinu druženja koju si mi darovao. Molim te, vjeruj bar to, ako ni u što drugo ne vjeruješ. Nisi me ti povrijedio. Ja sam to sama uèinila. To je doista ono što osjeæam.

Zasad te, meðutim, nisam spremna vidjeti. Nije da te ne želim vidjeti: jednostavno nisam spremna. Èim se osjetim spremnom, pisat æu ti. Možda se onda možemo bolje upoznati.

Kako ti kažeš, to je vjerojatno ono što sad moramo: bolje se upoznati.

Zbogom. Èitao sam i èitao Naokino pismo, i svaki put ispunila bi me ista ona nepodnošljiva tuga koju sam osjeæao kad god bi se sama Naoko zagledala u moje oèi. Nisam se znao s njom nositi, nisam je imao kamo odnijeti ni sakriti. Poput vjetra koji mi prelazi tijelom, ona nije imala ni oblik, ni težinu, niti sam se njome mogao obaviti. Objekti iz okoline klizili su kraj mene, ali njihove rijeèi nikad ne bi doprle do mojih ušiju.

Subotnje veèeri i dalje sam provodio sjedeæi u hodniku. Nije bilo nade da æe poziv stiæi, ali nisam znao kako potrošiti to vrijeme. Prebacio bih na bejzbolsku utakmicu i pretvarao se da je gledam dok sam prazan prostor izmeðu sebe i televizora rezao napola, pa onda svaku polovicu opet napola, i tako dalje, sve dok nisam stvorio prostor dovoljno malen da mi stane u ruku. U deset bih ugasio televizor, vratio se u sobu i zaspao.

Krajem mjeseca Smeðekošuljaš mi je darovao krijesnicu. Bila je u staklenki od instant kave, na poklopcu su bile probušene rupe za zrak, a unutra je bilo nekoliko vlati trave i malo vode. U osvijetljenoj sobi krijesnica je izgledala kao neki obièan crni kukac koji se može naæi kraj neke bare, ali Smeðekošuljaš me uvjeravao da je prava. — Valjda umijem prepoznati krijesnicu — rekao je, a ja nisam imao razloga ni osnove da mu ne bih vjerovao.

— Dobro — rekao sam — krijesnica je. — Lice joj je bilo nekako pospano, ali stalno se pokušavala popeti skliskim staklenim stijenkama i padala.

— Našao sam je u dvorištu — rekao je.

— Ovdje? Blizu doma?

— Aha. Znaš onaj hotel u ulici? Oni puštaju krijesnice u vrt za ljetne goste. Ova je doletjela ovamo.

Dok je govorio, Smeðekošuljaš je trpao odjeæu i bilježnice u crnu torbu s ruèkama.

Ljetni praznici poèeli su prije nekoliko tjedana, i nas dvojica gotovo da smo jedini ostali u domu. Radije nego da idem u Kobe, nastavio sam raditi, a on je ostao zbog seminara iz praktiène obuke. Sad kad je obuka završila, vraæao se u planine Jamanašija.

— Daj je curi — rekao je. — Sigurno æe se oduševiti.

— Hvala — rekao sam.

Nakon sumraka dom bi utihnuo i postao nalik na ruševinu. Zastava je bila spuštena, a u prozorima blagovaonice rumenjela su se svjetla. Sad kad je ostalo tako malo studenata palili su samo polovicu svjetiljki, pa je desna polovica bila u mraku, a lijeva osvijetljena.

No do mene je ipak dopirao miris veèere - nekakva krem-juha.

Odnio sam svoju flaširanu krijesnicu na krov. Gore nije bilo nikoga. Na štriku je visjela bijela vesta koju je netko zaboravio unijeti, i na veèernjem se povjetarcu vijorila nalik na odbaèenu ljušturu nekoga golemog kukca. Popeo sam se èeliènim ljestvama u kutu krova na vrh domske cisterne za vodu.

Cisterna je još bila zgrijana od sunca koje je upila tijekom dana. Sjedio sam u skuèenom prostoru nad cisternom, naslonjen na šipku držaèa, licem u lice s gotovo punim bijelim mjesecom. Zdesna su se blistala svjetla Šindžukua, slijeva Ikebukura. Farovi automobila pritjecali su u svjetlosnim bujicama, iz jednog mjesta okupanog svjetlom do drugog. Nad gradom se poput oblaka nadvijala potmula huka zbrkanih zvukova.

Krijesnica se blago žarila na dnu staklenke, sjaj joj je bio odviše slabašan, boja preblijeda. Godinama nisam bio vidio krijesnicu, ali one kojih sam se sjeæao isijavale su mnogo jaèom svjetlošæu u ljetnoj tami, i ta blistava, užarena slièica stalno me pratila.

Možda je ova krijesnica na pragu smrti. Malo sam protresao staklenku. Krijesnica je bubnula o staklenu stijenku i pokušala poletjeti, ali sjaj joj je i dalje bio zamuæen.

Pokušao sam se sjetiti kad sam posljednji put vidio krijesnice, i gdje je to moglo biti. Pred oèima sam imao sliku, ali nisam se mogao sjetiti kad je to bilo ni gdje. Èuo sam šum vode u tami i vidio starinsku zapornicu od opeke. Imala je dršku èijim se okretanjem ustava

otvarala i zatvarala. Potok koji je regulirala bio je tako malen da se nije vidio od trave na obali. Noæ je bila mraèna, tako mraèna da kad sam iskljuèio bateriju više nisam vidio vlastite noge. Stotine krijesnica lebdjele su nad vodenom masom što ju je zadržavala ustava, a njihov vruæi žar odsijevao je u vodi nalik na kišu iskrica.

Sklopio sam oèi i uronio u tu davnu tamu. S neobiènom sam jasnoæom èuo vjetar. Oko mene je pirkao lagani povjetarac, a za njim su u mraku ostajali èudnovati blistavi repovi.

Otvorio sam oèi i shvatio da je tama ljetne noæi još za nekoliko stupnjeva dublja nego što je bila.

Odvrnuo sam poklopac staklenke i izvadio krijesnicu, te je položio na petcentimetarski rub cisterne. Èinilo se da ne može razabrati svoj novi okoliš. Poèela je posrtati oko poklopca èeliènog èepa, a nožice su joj se hvatale u ukovrèane ljuske boje. Kretala se nadesno dok nije došla do zapreke, a onda je okružila nalijevo. Naposljetku se popentrala na èep i neko vrijeme ondje ostala èuèati, nepomièna, kao da je na izdisaju.

Još naslonjen na šipku, promatrao sam krijesnicu. Ni ja ni ona dugo se nismo ni pomaknuli. Vjetar je i dalje brisao oko nas, a u tami su šuštali nebrojeni listiæi japanskog brijesta. Èekao sam cijelu vjeènost.

Tek mnogo kasnije krijesnica se vinula u zrak. Kao da se najednom neèega sjetila, raširila je krila, i veæ u iduæem trenu proletjela je kraj ograde i otplovila u blijedu tamu. Hitro je opisala luk oko cisterne kao da želi vratiti izgubljeni interval vremena. A onda, nakon što je nekoliko sekunda lebdjela ondje kao da promatra kako se zakrivljena svjetlosna crta stapa s vjetrom, napokon je odletjela na istok.

Dugo nakon što je krijesnica nestala, u meni je ostao trag njezine svjetlosti, a njezin blijed, slabašan sjaj ostao je lebdjeti u gustoj tmini iza mojih kapaka nalik na izgubljenu dušu.

Više sam puta pokušao ispružiti ruku u mrak. Moji prsti nièega se nisu doticali. Slabašan sjaj je ostao, tik izvan moga domašaja.

4 J.IJEKOM LJETNIH PRAZNIKA SVEUÈIlište je pozvalo interventnu policiju da suzbije nerede. Probili su barikade i uhitili studente koji su bili unutra. To nije bilo ništa novo. Svi studenti stalno su to radili.

Sveuèilišta nije bilo tako lako "srušiti". U njih su uložene goleme svote novca, i nisu se namjeravala rasformirati samo zato što je hrpica studenata poèela divljati. Zapravo, studenti koji su blokirali kampus nisu ni željeli srušiti sveuèilište. Samo su htjeli promijeniti strukture moæi unutar samoga sveuèilišta, za što je mene bilo briga kao za lanjski snijeg. Stoga, kad je štrajk na kraju propao, ja nisam osjeæao ništa.

U rujnu sam otišao na kampus oèekujuæi da æu ondje zateæi nered. Sve je bilo u najboljem redu. Knjige nisu bile odvezene iz knjižnica, nastavnièki uredi nisu bili demolirani, studentska referada nije bila spaljena do temelja. Bio sam kao gromom pogoðen. Koga su vraga onda radili iza tih barikada?

Kad je štrajk neutraliziran i kad su pod policijskom opsadom opet poèela predavanja, prvi su u klupe sjeli kreteni koji su vodili štrajk. Kao da se ništa nije dogodilo, sjedili su i hvatali bilješke, te na prozivanje odgovarali s "nazoèan". Meni je to bilo nevjerojatno. Na kraju krajeva, štrajk je još bio na snazi. Nije bilo nikakve objave da je završen. Jedino je sveuèilište pozvalo policiju

i srušilo barikade, ali sam štrajk i dalje je bio u tijeku. Kreteni su u vrijeme štrajka galamili kao ludi, prokazujuæi studente koji su mu se protivili (ili su samo izrazili sumnju), a tu i tamo èak bi ih pokušali privesti pred svoje lakrdijaške sudove. Namjerno sam posjeæivao te bivše predvodnike i pitao zašto pohaðaju predavanja umjesto da štrajkaju, ali nisu mi znali dati izravan odgovor. Što su i mogli reæi? Da se boje kako æe zbog nepohaðanja nastave izgubiti ocjene? Kad èovjek samo pomisli da su ti idioti urlali neka se sveuèilište sruši! Dobar vic. Vjetar je zapuhao u drugom pravcu, i njihovi povici postali su šapat.

Hej, Kizuki, mislio sam, nisi propustio ama baš ništa. Svijet je živo sranje. Kreteni dobivaju dobre ocjene i sudjeluju u stvaranju društva na vlastitu ogavnu sliku i priliku.

Neko vrijeme pohaðao sam nastavu, ali nisam se htio javiti kad su prozivali. Znam da je to bila besmislena gesta, ali bilo mi je tako loše da nisam imao izbora. Time sam se samo još više izolirao od drugih studenata. Šuteæi kad bi me prozvali, kod svih sam na nekoliko sekunda stvarao nelagodu. Nitko od drugih studenata nije razgovarao sa mnom, a ni ja s njima.

Do drugog tjedna rujna došao sam do zakljuèka da fakultetska naobrazba nema smisla.

Odluèio sam je shvatiti kao razdoblje obuke u vještini svladavanja dosade. Nisam imao nikakvu društvenu misiju zbog koje bih odmah morao napustiti studij, pa sam nastavio svaki dan pohaðati nastavu, hvatati bilješke, a u slobodno vrijeme sjedio sam u knjižnici i èitao ili tražio podatke.

I premda je veæ prošao taj drugi tjedan rujna, od Smeðekošuljaša nije bilo ni traga. Takav razvoj dogaðaja nije bio samo neobièan, nego epohalan. Fakultet je poèeo, i bilo je nezamislivo da Smeðe -košuljaš propusti predavanja. Njegov stol i radio prekrio je tanak sloj prašine. Njegova plastièna šalica i èetkica za zube, limenka s èajem, insekticidni sprej i ostalo stajali su uredno poredani na njegovoj polici.

Dok ga nije bilo održavao sam èistoæu u sobi. U proteklih godinu i pol stekao sam naviku urednosti, a kako nije bilo njega da posprema sobu, za to sam se morao brinuti ja.

Svaki dan meo sam pod, svaki treæi prao prozor, madrac sam prozraèivao jednom tjedno, i èekao da se vrati kako bi me pohvalio.

Ali nije se vratio. Jednoga dana došao sam s predavanja, a sve njegove stvari bile su odnesene i s vrata je bila skinuta ploèica s njegovim imenom. Otišao sam u upraviteljev ured i pitao što se dogodilo. — Napustio je dom — rekao je. — Zasad æete biti sami u sobi.

Nisam ga uspio nagovoriti da mi kaže zašto je Smeðekošuljaš nestao. Tome èovjeku najveæa je sreæa u životu bila sve imati pod kontrolom i druge držati u mraku.

Smeðekošuljašev poster s ledenjakom neko je vrijeme ostao na zidu, ali na kraju sam ga skinuo i stavio Jima Morrisona i Milesa Davisa. Sad mi je soba na neki naèin više djelovala kao da je moja. Novcem koji sam uštedio od plaæe kupio sam mali stereo.

Noæu bih sam pio i slušao glazbu. Tu i tamo sjetio bih se Smeðekošuljaša, ali uživao sam u samotnjaèkom životu.

Jednog ponedjeljka u pola dvanaest, nakon predavanja o Euripidu na Povijesti drame, odvojio sam deset minuta da se prošeæem do obližnjeg restoranèiæa, gdje sam ruèao omlet i salatu. Lokal se nalazio u tihoj zabaèenoj ulièici i bio je nešto skuplji od studentske menze, ali mogao si se opustiti, a ti ljudi znali su kako se pravi omlet. "Ljudi" su bili braèni par koji je rijetko meðusobno razgovarao, plus jedna konobarica za ispomoæ. Dok sam sjedio kraj prozora i jeo, ušla je skupina od èetvero studenata, dva

studenta i dvije studentice, svi prilièno lijepo odjeveni. Sjeli su za stol kraj vrata, te neko vrijeme prouèavali meni i razgovarali o jelima, a onda je jedno od njih konobarici referiralo za što su se odluèili.

Nije prošlo dugo kad sam primijetio da jedna od djevojaka neprestano gleda u mom pravcu. Imala je užasno kratku kosu, tamne naoèale i bijelu pamuènu mini-haljinu. Nisam imao pojma tko bi to bio, pa sam nastavio jesti, ali ubrzo je spuznula iz stolca i prišla mi. Položivši ruku na rub moga stola, rekla je — Ti si Vatanabe, zar ne?

Podigao sam glavu i bolje je pogledao. I dalje se nisam mogao sjetiti da sam je ikad vidio. Bila je od onih djevojaka koje èovjek primijeti, pa da sam je ikad prije sreo, morao sam je se odmah sjetiti, a na mojem fakultetu nije me baš mnogo ljudi znalo po imenu.

— Slobodno sjednem? — pitala je. — Ili nekoga èekaš?

I dalje mozgajuæi, odmahnuo sam glavom. — Ne, nitko neæe doæi. Izvoli.

Uz kloparanje drva o pod odmaknula je stolac i sjela prekoputa mene, gledajuæi me netremice kroz sunèane naoèale, a onda je bacila pogled na moj tanjur.

— Dobro izgleda — rekla je.

— Dobro je. Omlet s gljivama i salata od graška.

— K vragu — rekla je. — No dobro, to æu uzeti drugi put. Veæ sam naruèila nešto drugo.

— Što?

— Makarone sa sirom.

— Ni makaroni sa sirom im nisu loši — rekao sam. — Nego, poznajemo li se mi? Ne sjeæam se...

— Euripid — rekla je. — Elektra. "Nijedan bog ne èuje izgubljene Elektre glas." Znaš predavanje od maloprije.

Zagledao sam se u nju. Skinula je sunèane naoèale. Napokon sam je se sjetio - brucošica koju sam viðao na Povijesti drame. Razlog što je nisam prepoznao bila je drastièna promjena frizure.

— Aha — rekao sam, pokazujuæi rukom visinu nekoliko pedalja ispod svog ramena — kosa ti je prije ljeta bila dovde.

— Imaš pravo — rekla je. — Ljetos sam stavila trajnu i ispala je jezivo. Htjela sam se ubiti. Izgledala sam kao truplo na plaži kojemu su se po glavi zalijepile travuljine. Pa sam odluèila, kad mi veæ više nije do života, mogu se isto tako i ošišati. Bar je ljeti praktièno.

— Provukla je prstima kroz frizuricu i nasmiješila mi se.

— Ali dobro ti stoji — rekao sam, i dalje žvaèuæi omlet. — Da vidim iz profila.

Okrenula se i nekoliko sekundi ostala u toj pozi.

— Da, i mislio sam. Stvarno ti dobro stoji. Imaš lijep oblik glave. I lijepe uši, sad kad se vide.

— Dakle, ipak nisam luda! Kad sam sve odrezala, i meni se uèinilo da izgledam dobro.

Ali nijednom deèku se ne sviða. Svi mi kažu da izgledam kao da sam stigla iz konclogora. Zašto su deèki ludi za curama s dugom kosom? Najobièniji fašisti! Zašto svi deèki misle da su cure s dugom kosom najfinije, najslaðe, najženstvenije? Hoæu reæi, samo ja znam bar 250 cura s dugom kosom koju uopæe nisu fine! Stvarno.

— Meni sad izgledaš bolje nego prije — rekao sam. A to sam i mislio. Koliko sam se sjeæao, s dugom kosom bila je obièna zgoðušna studentica. A iz djevojke koja je sada sjedila preda mnom izbijala je krepka, opipljiva životna snaga. Bila je nalik na životinjicu

koja je s dolaskom proljeæa stigla na svijet. Oèi su joj se kretale kao da su i same samostalan organizam koji æuti radost, smijeh, ljutnju, èuðenje i oèaj. Tako živo i izražajno lice nisam vidio odavno, i uživao sam gledati kako živi i mièe se.

— Stvarno tako misliš? — pitala je. Kimnuo sam glavom, i dalje žvaèuæi salatu.

Ona je stavila naoèale i stala me gledati iza stakala.

— Ne lažeš, zar ne?

— Volim se smatrati iskrenim èovjekom — rekao sam.

— Ludnica.

— Nego, reci, zašto nosiš tako tamne naoèale?

— Kad mi je kosa tako naglo postala kratka, osjetila sam se ranjivo. Kao da me netko golu bacio usred neke gužve.

— Ima smisla — rekao sam, dovršavajuæi omlet. Gledala me sa živim zanimanjem.

— Ne moraš se vratiti k njima? — pitao sam, pokazujuæi na njezino troje prijatelja.

— Ma kakvi. Iæi æu kada donesu jelo. Prekidam te u ruèku?

— Nemaš više u èemu — rekao sam, a kad nije pokazala namjeru da ode, naruèio sam kavu. Gazdina supruga je odnijela tanjure, te donijela mlijeko i šeæer.

— A sada ti reci meni — rekla je. — Zašto se nisi javio danas kad su prozivali? Ti jesi Vatanabe, zar ne? Toru Vatanabe?

— Taj sam.

— Zašto se onda nisi javio?

— Danas mi nije bilo do toga.

Opet je skinula naoèale, spustila ih na stol, i pogledala me kao da gleda u kavez neke rijetke životinje u zoološkom vrtu. — "Danas mi nije bilo do toga." Zvuèiš kao Humphrev Bogart. Hladnokrvno. Opasno.

— Ne budi smiješna. Ja sam obièan deèko, kao i svi drugi. Žena mi je donijela kavu i stavila je na stol. Otpio sam ne dodavši šeæer i mlijeko.

— Pogledaj ti to. Piješ sasvim crnu.

— Nema to veze s Humphrevjem Bogartom — strpljivo sam objasnio. — Jednostavno nisam za slatko. Mislim da si me sasvim pogrešno procijenila.

— Kako to da si tako pocrnio?

— Protekla dva tjedna sam planinario. S ruksakom. I vreæom za spavanje.

— Gdje si bio?

— Kanazava. Poluotok Noto. Sve do Niigate.

— Sam? — Sam — rekao sam. — Tu i tamo bih našao neko društvo.

— Romantièno društvo? Nove žene u dalekim krajevima?

— Romantièno? Sad znam da si me pogrešno procijenila. Kako æe deèko s vreæom za spavanje na leðima i sav neobrijan naæi neku romansu?

— Ti uvijek tako putuješ sam?

— A-ha.

— Voliš samoæu? — pitala me, naslanjajuæi obraz na šaku.

— Putuješ sam, jedeš sam, sam sjediš u predavaonici...

— Nitko baš toliko ne voli biti sam. Ja samo ne želim sebe iznevjeriti da naðem prijatelje, to je sve. To vodi u razoèaranje.

Zataknuvši ruèku naoèala meðu usnice, promumljala je — "Nitko ne voli biti sam. Ja samo mrzim razoèaranje." Tu reèenicu možeš upotrijebiti ako ikad budeš pisao autobiografiju.

— Hvala — rekao sam.

— Voliš zeleno?

— Zašto pitaš?

— Imaš zelenu košulju.

— Ne baš. Svejedno mi je što æu obuæi.

— "Ne baš. Svejedno mi je što æu obuæi." Super mi je kako govoriš. Kao da razmazuješ gips, sve fino i glatko. Je li ti netko to veæ kazao?

— Nitko — rekao sam.

— Ja sam Midori — rekla je. — "Zelena". Ali zeleno mi grozno stoji. Èudno, zar ne?

Kao da sam ukleta, što kažeš? A sestra mi se zove Momoko: "Breskva-djevojka".

— Stoji li njoj dobro ružièasto?

— Stoji joj fantastièno*. Ona je roðena za ružièasto. To uopæe nije fer.

Za Midorin stol stiglo je jelo, pa joj je deèko u jakni od raa-drasa doviknuo — Hej, Midori, doði, navali! — Mahnula mu je kao da želi reæi: "Znam."

— Reci — kazala je — hvataš li ti bilješke? Iz Drame?

— Hvatam.

— Neugodno mi je pitati, ali možeš li mi ih posuditi? Dvaput sam izostala, a ne poznajem nikoga u razredu.

— Nema problema — rekao sam, izvlaèeæi bilježnicu iz torbe. Provjerivši da nisam unutra napisao ništa privatno, pružio sam je Midori.

— Hvala — rekla je. — Dolaziš prekosutra na predavanje? -Aha. — Možemo se naæi ovdje u podne. Vratit æu ti bilježnicu i èastim te ruèkom. Osim...ako te, recimo, kad ne jedeš sam poène boljeti želudac.

— Ne poène — rekao sam. — Ali ne moraš me èastiti ruèkom samo zato što sam ti posudio bilježnicu.

— Bez brige — rekla je. — Ja volim èastiti ljude ruèkom. Nego, a da nekamo to zapišeš? Neæeš zaboraviti?

— Neæu. Prekosutra. U dvanaest. Midori. Zelena.

S drugog stola netko je povikao — Brže, Midori, ohladit æe ti se jelo!

Ne obraæajuæi pozornost na dozivanje, pitala me — Jesi li uvijek tako govorio?

— Mislim da jesam — rekao sam. — Nikad prije nisam primijetio. — I doista, nitko mi nikad nije rekao da govorim drukèije.

Nekoliko sekunda èinilo se da o neèemu mozga. Onda je ustala, nasmiješila se i vratila za svoj stol. Mahnula mi je dok sam prolazio kraj njihova stola, ali ostalo troje jedva da su me pogledali.

U srijedu u podne u restoranu nije bilo ni traga od Midori. Namjeravao sam popiti pivo dok je èekam, ali restoran se poèeo puniti èim je stiglo moje piæe, pa sam naruèio ruèak i poèeo jesti sam. Završio sam u 12.35, ali Midori niotkuda. Plativši raèun, izišao sam i otišao do malenog svetišta na drugoj strani ulice, gdje sam sjeo na kamene stube i èekao da mi se glava razbistri i da Midori doðe. U jedan sat sam odustao i otišao u knjižnicu èitati. U dva sam otišao na predavanje iz njemaèkoga.

Kad je završilo, pošao sam do studentske referade i potražio Midorino ime na popisu studenata Povijesti drame. Jedina Midori u grupi bila je Midori Kobajaši. Zatim sam

prelistao kartice studentskih dosjea i pronašao adresu i telefonski broj Midori Kobajaši koja se upisala na fakultet 1969. Živjela je u sjeverozapadnom predgraðu Tošima, s obitelji. Ušao sam u telefonsku govornicu i okrenuo taj broj.

Javio se neki èovjek. — Knjižara Kobajaši. — Knjižara Kobajaši?

— Oprostite na smetnji — rekao sam — ali je li Midori možda doma?

— Nije — rekao je.

— Mislite da je možda na fakultetu?

— Hmm, ne, vjerojatno je u bolnici. Tko je treba, molim? Umjesto da odgovorim, zahvalio sam mu i spustio slušalicu.

Bolnici? Da se nije ozlijedila, ili razboljela? Ali èovjek je to rekao bez i najmanjeg znaka zabrinutosti. "Vjerojatno je u bolnici", rekao je, bezbrižno kao da je rekao: "U ribarnici je." Razmatrao sam nekoliko drugih moguænosti dok mi i samo razmišljanje nije postalo previše problematièno, a onda sam se vratio u dom i ispružio na krevet da èitam Lorda Jima, kojega sam posudio od Nagasave. Kad sam proèitao, otišao sam u njegovu sobu da mu ga vratim.

Nagasava je upravo bio krenuo u menzu, pa sam s njim otišao na veèeru.

— Kako su prošli ispiti? — pitao sam. U kolovozu je održan drugi krug ispita višeg stupnja za Ministarstvo vanjskih poslova.

— Isto kao i uvijek — rekao je Nagasava kao da to nije ništa. — Odeš, položiš. Grupne rasprave, razgovori...ko kad ševiš žensku.

— Drugim rijeèima, lako — rekao sam. — Kad æe vas obavijestiti?

— Poèetkom listopada. Ako proðem, idemo na veliku veèeru.

— I reci, kakvi deèki stignu do drugog kruga? Sve superstarovi kao ti?

— Ne budi glup. Sve sami idioti. Idioti ili èudaci. Ja bih rekao da 95% deèki koji žele biti birokrati ne vrijede ni golo govno. Ne šalim se. Jedva znaju èitati.

— Zašto ti onda hoæeš raditi u Ministarstvu vanjskih?

— Ima puno razloga — rekao je Nagasava. — Za poèetak, fora mi je raditi vani. Ali najviše zato da testiram svoje sposobnosti. A ako sebe želim testirati, onda æu to uèiniti u najveæoj moguæoj areni - nacionalnoj.

Zanima me koliko se visoko mogu popeti, koliko moæi mogu osvojiti u tom luðaèki velikom birokratskom sustavu. Kužiš?

— Zvuèi kao neka igra.

— To i jest igra. Briga mene za moæ i novac kao takve. Zbilja, briga me. Možda sam sebiènjak i gad, ali takva sranja meni su posve ravna. Mogao bih biti zen sveæenik. Ali ono što imam jest radoznalost. Želim vidjeti što mogu postiæi u velikom opasnom svijetu.

— A "ideali" te ne zanimaju, pretpostavljam?

— Nimalo. Život ne traži ideale. Traži standarde ponašanja.

— Ali može se živjeti i na mnogo drugih naèina, zar ne? — pitao sam.

— Tebi se sviða moj naèin života, zar ne?

— To sad nema veze — rekao sam. — Ja nikad ne bih mogao upisati Tokijsko sveuèilište; ne mogu spavati s kojom god curom poželim kad god mi doðe; ne znam razgovarati; ljudi mi se ne dive; nemam curu; i neæe mi se otvoriti svijet kada dobijem diplomu iz književnosti na drugorazrednom privatnom fakultetu. Kakve ima veze što mi se sviða tvoj naèin života?

— Hoæeš reæi da mi zavidiš na mom naèinu života?

— Ne zavidim — rekao sam. — Navikao sam se biti ovo što jesam. I zapravo me boli neka stvar za Tokijsko sveuèilište ili Ministarstvo vanjskih poslova. Zavidim ti jedino što imaš takvu gala curu kao što je Hatsumi.

Nagasava je ušutio i nastavio jesti. Kad smo veèerali, rekao je — Znaš, Vatanabe, imam dojam da æemo se, možda deset-dvade-set godina nakon što odavde iziðemo, opet negdje sresti. I mislim da æemo na neki naèin biti povezani.

— Zvuèi kao Dickens — rekao sam s osmijehom.

— Pa, malo da — rekao je, uzvraæajuæi mi osmijeh. — Ali mene predosjeæaj obièno ne prevari.

Izišli smo iz blagovaonice i otišli van u bar. Ondje smo pili do poslije devet.

— Reci, Nagasava — pitao sam — što je u tvom životu "standard ponašanja"?

— Smijat æeš se ako ti kažem — rekao je.

— Neæu.

— Dobro — rekao je. — Biti gospodin.

Nisam se nasmijao, ali zamalo sam pao sa stolca. — Biti gospodin? Gospodin?

— Èuo si me.

— Sto to znaèi "biti gospodin"? Kako ti to definiraš?

— Gospodin je onaj tko ne èini ono što bi htio, nego ono što treba uèiniti.

— Ti si najèudniji tip kojega sam ikad upoznao — rekao sam.

— A ti si najnormalniji tip kojega sam ja ikad upoznao — rekao je on. I platio za obojicu.

I iduæi tjedan otišao sam na predavanje iz drame, ali i dalje ni traga od Midori Kobajaši.

Nakon što sam brzo pogledom prele-tio po prostoriji i uvjerio se da je nema, kao i obièno sjeo sam u prvu klupu i poèeo pisati pismo Naoko dok sam èekao da doðe profesor. Pisao sam o svojim putovanjima preko ljeta - cestama po kojima sam hodao, gradovima kroz koje sam prolazio, ljudima koje sam upoznao. I svake noæi mislio sam na tebe. Sad kad te više ne mogu viðati, shvaæam koliko mi trebaš. Fakultet je neopisivo dosadan, ali radi samodiscipline idem na sva predavanja i radim sve propisane zadaæe. Sve mi se èini bez smisla otkako si otišla. Volio bih s tobom lijepo i dugo poprièati. Ako je moguæe, volio bih te posjetiti u sanatoriju, da se vidimo na nekoliko sati. I, ako je moguæe, volio bih da prošeæemo, jedno kraj drugoga, onako kako smo nekoæ šetali. Molim te, pokušaj odgovoriti na ovo pismo - makar samo kratkom porukom. Neæe mi smetati.

Ispisao sam èetiri lista, savio ih, umetnuo u omotnicu i adresi-rao na Naoko, preko obitelji.

Profesor je veæ bio stigao i sad je brisao znoj s èela dok nas je prozivao. Bio je to nizak èovjek žalobna izgleda, a hodao je uz pomoæ metalnog štapa. Premda ne baš zabavna, predavanja su na njegovu kolegiju uvijek bila dobro pripremljena i korisna. Nakon što je komentirao kako je vrijeme užasno vruæe, poèeo je govoriti 0 uporabi deus ex machina kod Euripida i objasnio kako je pojam "boga" kod Euripida bio drukèiji nego kod Eshila i Sofokla. Govorio je nekih petnaest minuta, kad su se najednom otvorila vrata predavaonice i ušla je Midori. Na sebi je imala tamnoplavu sportsku majicu, bež pamuène hlaèe i svoje uobièajene sunèane naoèale. Nakon što je profesoru dobacila neku vrstu ispriènog pogleda, sjela je kraj mene. Onda je iz torbe uzela bilježnicu - moju bilježnicu - i pružila mi je. Unutra sam našao poruku: Oprosti za srijedu. Ljutiš li se?

Prošlo je pola predavanja i profesor je upravo na ploèi crtao shemu grèke pozornice, kad su se opet otvorila vrata i ušla su dva studenata s kacigama. Izgledali su kao neki par

komedijaša, jedan visok, mršav i blijed, a drugi nizak, debeljuškast i crnomanjast, s dugom bradom koja mu nije dobro pristajala. Onaj visoki imao je pune ruke politièkopropagandnih letaka. Niski je prišao profesoru i rekao, prilièno pristojno, da žele drugu polovicu njegova predavanja iskoristiti za politièku raspravu, i nadaju se da æe suraðivati, dodavši — Svijet je pun problema koji su mnogo aktualniji 1 relevantniji od grèke tragedije. — Bila je to više objava nego molba. Profesor je odgovorio — Cisto sumnjam da u svijetu postoje problemi koji bi bili mnogo aktualniji i relevantniji od grèke tragedije, ali vi me neæete slušati, pa prema tome èinite kako želite.

— Uhvativši se za rub stola, spustio je noge na pod, uzeo štap i šepajuæi izišao iz uèionice.

Dok je visoki student dijelio letke, onaj debeljuškasti popeo se na podij i poèeo držati prodiku. Letci su bili puni uobièajenih slogana za naivèine: "srušimo lažne izbore za fakultetskog predsjednika!" "zbijmo redove za novi svefakultetski štrajk!" "uništimo imperijalno-obrazovno-industrijski kompleks!" Ono što su govorili nije mi smetalo, ali pisanje im je bilo problematièno. U sloganima nije bilo nièega što bi pobudilo povjerenje niti uzbudilo strasti. A i debeljkov govor bio je jednako loš — stara pjesma s drukèijim rijeèima. Pravi neprijatelj ove ekipe nije bila državna vlast, nego nedostatak mašte.

— Idemo odavde — rekla je Midori.

Kimnuo sam i ustao, te smo krenuli prema vratima. Debeljko mi je u tom trenutku nešto rekao, ali nisam ga razumio. Midori mu je mahnula i rekla — Vidimo se.

— Hej, jesmo li mi kontrarevolucionari? — pitala me Midori kad smo izišli. — Hoæe li nas objesiti na telefonske stupove ako revolucija uspije?

— Idemo prvo ruèati, za svaki sluèaj.

— Dobro. Želim te odvesti u jedan restoran. Ali malo je daleko. Imaš vremena?

— Aha. Slobodan sam do predavanja u dva.

Midori me autobusom odvela u Jotsuju i uvela u fini restoran gdje su kao specijalitet služili ruèak u kutijama, na zaklonjenome mjestu odmah iza postaje. Èim smo sjeli, poslužili su nam juhu i dnevni meni u èetvrtastim, crveno lakiranim kutijama. Za ovakav je ruèak vrijedilo sjesti na bus.

— Odlièna hrana — rekao sam.

— I jeftina. Dolazim ovamo još od škole. Moja bivša škola je tu blizu, u ulici. Bili su jako strogi, morali smo bježati da doðemo ovamo. Ako bi te uhvatili da jedeš vani, dobio bi ukor.

Bez naoèala su Midorine oèi izgledale malo pospanije nego prošli put. Kad se nije poigravala uskom srebrnom narukvicom na lijevoj ruci, trljala je krajièak oka vrhom malog prsta.

— Umorna si? — pitao sam.

— Malo. Ne spavam dovoljno. Ali dobro sam, ne brini se — rekla je. — Oprosti za ono neki dan. Iskrsnulo mi je nešto važno i nisam se mogla izvuæi. Odjednom, ujutro. Htjela sam te nazvati u restoran, ali nisam se sjeæala imena, a nisam znala tvoj kuæni broj. Jesi li dugo èekao?

— Nije problem. Imam ja puno vremena.

— Puno?

— Daleko više nego što mi treba. Kad bih ti bar mogao dati malo da se naspavaš.

Midori je naslonila obraz na ruku i nasmiješila mi se. — Kako si dobar.

— Nisam dobar. Samo imam vremena na bacanje — rekao sam. — Nego, taj dan sam te zvao kuæi i rekli su mi da si u bolnici. Nešto nije u redu?

— Zvao si me doma? — pitala je, a izmeðu obrva joj se stvorila tanka boriæa. — Odakle ti moj broj?

— Našao sam ga u studentskoj referadi. To se može.

Kimnula je jednom-dvaput i poèela se opet poigravati narukvicom. — Ja se toga nikad ne bih sjetila. Vjerojatno sam i ja mogla pronaæi tvoj. Nego, za bolnicu æu ti reæi drugi put.

Sad mi se ne da. Oprosti.

— Nema veze. Nisam htio biti znatiželjan.

— Nisi. Samo sam malo umorna. Kao majmun na kiši.

— Zar ne bi trebala onda poæi kuæi da malo odspavaš?

— Ne sad. Idemo.

Odvela me do svoje bivše škole, nekoliko minuta hoda od Jotsuje.

Kad smo prolazili kraj postaje, pomislio sam na Naoko i naše beskrajne šetnje. Sve je tu poèelo. Shvatio sam, da nisam te svibanjske nedjelje naletio na Naoko u vlaku, moj život bio bi posve drukèiji nego što je sad. Ali onda sam se predomislio: ne, èak i da se toga dana nismo sreli, moj život možda uopæe ne bi bio drukèiji. Morali smo se sresti. Ako ne tada, onda neki drugi put. Nisam imao nikakve osnove da tako mislim: to je bio samo osjeæaj.

Midori Kobajaši i ja sjedili smo u parku na klupi i gledali njezinu bivšu školu. Po zidovima se penjao bršljan, a pod strehama su se skupljali golubovi, odmarajuæi krila.

Bila je to lijepa stara graðevina s duhom. Na igralištu je stajao veliki hrast, a odmah kraj njega dizao se stup bijelog dima. U ljetnom sumraku dim je djelovao meko i mutno.

— Znaš li od èega je taj dim? — pitala me Midori iznenada.

— Nemam pojma — rekao sam.

— Pale higijenske uloške.

— Stvarno? — nisam znao što drugo reæi.

— Uloške, tampone, takve stvari — rekla je s osmijehom. — To je ipak ženska škola.

Stari kuæepazitelj ih kupi iz svih posebnih kanti i pali u peæi. Odatle dim.

— Uau. — Da, to bih i ja rekla sama sebi kad god bih iz uèionice kroz prozor vidjela da se diže dim. "Uau." Samo razmisli: u školi je bilo gotovo tisuæu djevojaka. Recimo da ih je 900 veæ dobilo menstruaciju, i možda ih petina u svako doba ima krvarenje: 180 djevojaka.

Dakle, svaki dan u kantama ima uložaka od sveukupno 180 djevojaka.

— Valjda - ali nisam baš siguran za raèun.

— No, puno je. 180 cura. Sto misliš, kako je to skupljati i paliti toliko tih stvari?

— Ne mogu zamisliti — rekao sam. Kako sam mogao zamisliti kako je tome starcu?

Midori i ja nastavili smo gledati dim.

— Zapravo nisam htjela iæi u ovu školu — rekla je Midori. Malo je zatresla glavom. — Htjela sam iæi u sasvim normalnu državnu školu s normalnim ljudima gdje bih se mogla opustiti i zabaviti kao svaki normalan tinejdžer. Ali moji roditelji su mislili da æe fino djelovati ako budem išla u otmjenu školu. Oni su me ovamo uvalili. Znaš veæ: tako ti je to kad se iskažeš u osnovnoj. Nastavnica kaže roditeljima: "S takvim ocjenama morala bi iæi tu i tu." I tako sam završila ovdje. Išla sam tu šest godina, i nikad mi se nije sviðalo.

Stalno sam mislila kako æu otiæi. A znaš, imam pohvalnice što nikad nisam zakasnila ni izostala ni dana iz škole. Toliko sam je mrzila. Shvaæaš?

— Ne, ne shvaæam.

— Zato što sam je toliko mrzila. Nisam htjela pustiti da me pobijedi. Da sam jednom pustila da me sredi, bila bih gotova. Bojala sam se da æu onda padati sve niže i niže.

Znala sam se odvuæi u školu s temperaturom 39,5. Nastavnica me pitala jesam li bolesna, a ja bih rekla ne. Kad sam završavala, dali su mi pohvalnicu za besprijekorno pohaðanje nastave i toènost, i još francuski rjeènik. Zato sam sad upisala njemaèki. Nisam htjela ovoj školi dugovati ništa. Ne šalim se.

— Zašto si je toliko mrzila?

— Jesi li ti volio svoju školu?

— Pa, nisam, ali nisam je ni nešto posebno mrzio. Ja sam išao u normalnu državnu školu, ali nikad o njoj nisam mislio ništa posebno.

— E pa u ovoj školi — rekla je Midori, èešuæi krajièak oka malim prstom — bile su sve same djevojèice iz više klase - blizu tisuæu cura s pedigreom i dobrim ocjenama. Bogate cure. Morale su biti bogate da bi preživjele. Visoke školarine, vjeèiti prilozi, skupe ekskurzije. Recimo, ako bismo išli u Kjoto, smjestili bi nas u najelitniju gostionicu i poslužili nam obred èaja na lakiranim stolovima, a jednom godišnje vodili su nas u najskuplji hotel u Tokiju da uèimo ponašanje za stolom. Hoæu reæi, ovo nije bila obièna škola. Od 160 cura s moje godine ja sam jedina bila iz graðanske èetvrti kao što je Tošima. Jednom sam pogledala u školsku matiènu knjigu da vidim gdje žive druge, i sve do jedne živjele su u nekom bogataškom naselju. No, ne, jedna cura je bila èak iz Cibe, poljodjelski kraj, pa sam se s njom na neki naèin sprijateljila. I bila je stvarno draga.

Pozvala me k sebi doma, ali isprièavala se što sam do nje morala tako dugo putovati. Išla sam i bilo je nevjerojatno, golem komad zemlje, petnaest minuta je trebalo da ga pješice obiðeš. Imali su fantastièan vrt i dva psa velika kao osrednji auto, a hranili su ih odrescima. Ali ta cura svejedno se sramila što živi èak u Cibi. I to cura koju je kad bi kasnila u školu dovozio Mercedes Benz! Sa šoferom! Baš kao u Zelenom obadu9: kapa, bijele rukavice, sve kompletno. A ona je svejedno imala kompleks manje vrijednosti.

Zamisli! Možeš li ti to vjerovati? Odmahnuo sam glavom.

— Ja sam jedina u cijeloj školi živjela u mjestu kao što je Kita--Otsuka Tošima. I pod "zanimanje roditelja" pisalo je "vlasnik knjižare". Svi s moje godine mislili su da je to baš super: "Joj, blago tebi, možeš èitati koju god knjigu želiš" i sve tako. Naravno, oni su u glavi imali neku grdosiju od knjižare kao što je Kinokunija10. Nikad ne bi mogli zamisliti sirotinjsku malu Knjižaru Kobajaši. Vrata škripe kad se otvaraju i vide se samo èasopisi. Najbolje se prodaju ženske revije s ilustriranim dodacima 0 najnovijim seksualnim tehnikama. Lokalne kuæanice ih kupe, sjednu za kuhinjski stol i proèitaju od korica do korica, a onda iskušaju savjete kad im muževi doðu doma. A kakve samo položaje imaju! Je li to kuæanicama po cijele dane na pameti? Dalje, dobro se prodaju stripovi: Magazin, Nedjelja, Skok. I naravno tjednici. Dakle, ta "knjižara" prodaje gotovo iskljuèivo èasopise. No, ima i nešto knjiga, džepnih, detektivskih, pustolovnih, ljubica.

To je sve što se prodaje. I one knjige s uputama: kako pobijediti u gou, kako uzgojiti bonsai, kako održati govor na vjenèanju, kako voditi ljubav, kako prestati pušiti, nema što nema. Prodajemo èak i pisaæi pribor - kraj kase imamo gomilu kemijskih i grafitnih olovaka i bilježnica. Ali to je sve. Nema Rata i mira, nema Kenzabura Oea, nema Lovca u žitu. To je Knjižara Kobajaši. Eto kako mi je "blago". Misliš li ti da mi je blago?

— Mogu toèno zamisliti.

— Kužiš. Dolaze nam svi susjedi, neki veæ godinama, a i isporuèujemo na kuænu adresu. Posao ide dobro, više nego dovoljno dobro da se prehrani èetveroèlana obitelj; nemamo dugova, dvije kæeri su na fakultetu, ali to je sve. Nema viška za dodatne potrebe. Nisu me smjeli poslati u tu školu. Stalno smo doživljavali šokove. Morala sam ih slušati kako mi gunðaju svaki put kad bi škola tražila prilog, i uvijek sam bila u smrtnom strahu da æe mi nestati novca kad sam izlazila sa školskim kolegicama i one su htjele jesti na nekom skupom mjestu. Bijedan je to život. Jesu li tvoji bogati?

— Moji? Ne, roditelji su mi obièni radni ljudi, ni bogati ni siromašni. Znam da im nije lako plaæati moj privatni fakultet u Tokiju, ali jedinac sam pa nije tako strašno. Ne daju mi veliki džeparac pa imam honorarni posao. Živimo u standardnoj kuæi s malim vrtom i imamo Tovotu Corollu.

— Kakav posao imaš?

— Radim tri veèeri na tjedan, u prodavaonici ploèa u Sindžu-kuu. Lako je. Samo sjedim i èuvam duæan.

— Šališ se? — rekla je Midori. — Ne znam, kad te pogledam ne bih rekla da si ikad bio u stisci.

— Istina je. I nisam. Ali nemam ni hrpu love. Baš kao i veæina ljudi.

— Pa, "veæina ljudi" u mojoj školi bili su bogataši — rekla je Midori, položivši dlanove na krilo. — U tome i jest bio problem.

— A sad æeš imati prilika koliko hoæeš da vidiš svijet bez tog problema. I više nego što bi željela, možda.

— Hej, reci, što misliš, što je najbolje kad si bogat?

— Ne znam.

— Možeš reæi ako nemaš novca. Recimo, kad bih ja predložila nekoj kolegici da nekamo odemo, ona je mogla reæi: "Zao mi je, nemam novca." Što ja nikad ne bih mogla reæi u obrnutom sluèaju. Ako bih ja rekla "nemam novca", to bi stvarno znaèilo "nemam novca". Tužno. Ili, recimo, ako zgodna cura kaže "Danas izgledam oèajno, ne ide mi se van", to je u redu, ali ako to isto kaže ružna cura, ljudi joj se smiju. Tako mi je bilo. Šest godina, sve do prošle godine.

— Preboljet æeš ti to.

— Nadam se. Fakultet mi je donio takvo olakšanje! Pun je normalnih ljudi.

Nasmiješila se jedva primjetno podigavši usnicu i pogladila kratku kosu dlanom.

— Imaš li ti posao? — pitao sam.

— Aha, pišem bilješke uz mape. Znaš one brošurice koje dobiješ uz mape? S opisima raznih èetvrti i brojem stanovnika i gradskim znamenitostima. Tu imate tu-i-tu planinarsku stazu, a tu takvu-i-takvu legendu, ili neki zanimljiv cvijet ili pticu. Ja pišem te tekstove. Užasno je lako! Gotovo je za tren oka. Za samo jedan dan što naðem podatke u knjižnici mogu napisati cijelu knjižicu. Samo treba svladati nekoliko tajni i poèneš dobivati svakakve poslove.

— Kakvih tajni?

— Recimo, ubaciš nešto što nitko drugi nije napisao, i ljudi iz tvrtke za mape misle da si mali genijalac, pa ti pošalju još posla. Ne mora biti ništa veliko, neka sitnica. Recimo, kad su u nekoj dolini izgradili branu, voda je prekrila selo, ali i dalje svakog proljeæa s juga dolaze ptice koje se mogu vidjeti kako nadlijeæu jezero. Ubaciš jednu takvu

epizodicu i ljudi se oduševe, jer je tako slikovita i sentimentalna. Prosjeèni honorarac ne gnjavi se s takvim stvarima, ali ja od onoga što pišem mogu dobro zaraditi.

— Da, ali moraš naæi takve "epizode".

— Toèno — rekla je Midori nakrivivši glavu. — Ali ako ih tražiš, obièno ih i naðeš. A ako ih ne tražiš, uvijek možeš izmisliti nešto bezopasno.

-Aha! — Mir — rekla je Midori.

Rekla je da je zanima moj dom, pa sam joj isprièao uobièajene prièe o dizanju zastave i Smeðekošuljaševoj jutarnjoj gimnastici. Smeðekošuljaš je posebno nasmijao Midori, kao, uostalom, i sve druge. Rekla je da bi bilo zabavno obiæi dom. Nema tamo nièega zabavnog, rekao sam joj — Samo nekoliko stotina deèki u zama-zanim sobama koji piju i drkaju.

— To ukljuèuje i tebe?

— Ukljuèuje svakog muškarca na licu Zemlje — objasnio sam. — Cure imaju menstruaciju a deèki drkaju. Svi. — Èak i oni s curama? Mislim, seksualnim partnericama.

— To s tim nema veze. Student s Keia11, moj susjed, drka prije svakog spoja. Kaže da ga to opušta.

— Ja ne znam baš puno o tome. Dugo sam bila u ženskoj školi.

— A ženske revije u to ne ulaze.

— Nikako! — rekla je, smijuæi se. — Uglavnom, Vatanabe, imaš li malo vremena u nedjelju? Jesi li slobodan?

— Slobodan sam svake nedjelje. Bar do šest. Onda idem raditi.

— Doði me posjetiti. U Knjižaru Kobajaši. Knjižara æe biti zatvorena, ali moram tamo biti sama cijeli dan. Èekam važan telefonski poziv. Jesi li za ruèak? Skuhat æu ti nešto.

— To bi bilo lijepo — rekao sam.

Midori je istrgnula list iz bilježnice i detaljno mi nacrtala kako doæi do njezine kuæe.

Crvenom olovkom ucrtala je veliko X na mjestu kuæe.

— Ne možeš promašiti. Ima velik natpis "Knjižara Kobajaši". Doði u podne. Ruèak æe biti gotov.

Zahvalio sam joj i stavio kartu u džep. — Moram se vratiti na kampus — rekao sam. — Njemaèki mi poèinje u dva. — Midori je rekla da nekamo mora iæi i sjela na vlak iz Jotsuje.

U nedjelju sam ustao u devet, obrijao se, oprao rublje i objesio odjeæu na krov. Dan je bio prekrasan. U zraku se osjeæao miris jeseni. Po dvorištu su se razletjeli crveni vilini konjici, a za njima su jurila djeca iz susjedstva, zamahujuæi mrežama. Kako nije bilo vjetra, zastava Izlazeæeg sunca mlitavo je visjela na motki. Obukao sam svježe izglaèanu košulju i iz doma krenuo pješice na tramvajsku postaju. Studentska èetvrt nedjeljom prijepodne: ulice prazne, praktièki puste, veæina duæana zatvorena. Ono malo zvukova odjekivali su posebnom jasnoæom. Neka djevojka u klompama tapkala je asfaltnim kolnikom, a kraj kuæice na tramvajskoj postaji èetvero-petero djece gaðali su kamenjem niz poredanih praznih konzervi. Cvjeæarnica je bila otvorena, pa sam ušao i kupio sunovrate. Sunovrati u jesen: èudno. Ali uvijek mi se sviðao taj cvijet.

Tri stare žene bile su jedini putnici u tramvaju tog nedjeljnog jutra. Sve su gledale mene i moje cvijeæe. Jedna mi se nasmiješila. Uzvratio sam joj osmijeh. Sjeo sam na stražnje sjedalo i gledao kako kraj prozora promièu stare kuæe. Tramvaj gotovo da se doticao

njihovih nadnesenih streha. Na gornjoj terasi jedne kuæe bilo je deset stabljika rajèice u loncima, a kraj njih se na suncu ispružila velika crna maèka. U vrtu druge kuæe djevojèica je puhala balone od sapunice. Odnekle je dopirala pjesma Ajumi Išide12, èak i miris currvja koji se negdje kuhao. Tramvaj je vijugao kroz taj privatni svijet stražnjih dvorišta. Usput je na postajama ušlo još nešto putnika, ali tri starice i dalje su usrdno o neèemu razgovarale, okrenute jedna drugoj.

Sišao sam blizu postaje Otsuka i slijedio Midorinu mapu krenuvši širokom ulicom u kojoj se nije imalo bogznašto vidjeti. Nijednom od duæana kraj kojih sam prolazio, èinilo se, ne ide baš dobro, buduæi da su se smjestili u starim zgradama sa sumornim interijerima, a na nekima od natpisa slova su veæ izblijedjela. Sudeæi prema starosti i stilu gradnje, ovaj dio bio je pošteðen tijekom ratnih bombardiranja, i cijeli blokovi ostali su netaknuti.

Neka mjesta bila su potpuno novoizgraðena, ali gotovo sve je bilo prošireno ili na mjestima popravljano, i upravo ti dodaci uglavnom su izgledali otrcanije nego stare zgrade.

U cijelom naselju vladalo je ozraèje iz kojega se dalo naslutiti da su veæini prvobitnih stanara dosadili auti, prljav zrak, buka i visoke stanarine, pa su se preselili u predgraðe, a ostali su samo jeftini stanovi, poslovni apartmani, duæani koji se nisu mogli prodati i nekolicina tvrdoglavih ljudi koji nisu dali staru obiteljsku imovinu. Sve je djelovalo mutno i musavo, kao umotano u suma-glicu ispušnih plinova.

Nakon deset minuta hoda ovom ulicom stigao sam do benzinske postaje na uglu, gdje sam skrenuo desno u blok prodavaonica, usred kojega je visio natpis Knjižare Kobajaši.

Istina, nije bila velika, ali ni tako malena kako sam iz Midorina opisa pomislio. Bila je to obièna kvartovska knjižara, ista onakva u kakvu sam i sam trèao na dan kad bi izlazio strip za deèke. Dok sam stajao pred njom, obuzelo me nostalgièno raspoloženje.

Cijelo proèelje bilo je zatvoreno velikom metalnom roletom na kojoj je bio oglas za èasopis: "tjedni bunšun kupite ovdje svakog èetvrtka". Do podneva sam imao još petnaest minuta, ali nisam htio ubijati vrijeme lutajuæi naseljem s buketom sunovrata, pa sam pozvonio na zvono kraj rolete i odmaknuo se nekoliko koraka unatrag da prièekam.

Petnaest sekunda nitko nije odgovarao, i baš sam sa sobom raspravljao trebam li opet pozvoniti kad sam èuo kako se iznad mene uz štropot otvara prozor. Pogledao sam gore i vidio Midori kako se naginje van i maše.

— Uði — povikala je. — Podigni roletu.

— Je li u redu? Malo sam uranio — doviknuo sam joj.

— Nema problema. Doði gore. Zauzeta sam u kuhinji. — Zatvorila je prozor.

Roleta je užasno strugala dok sam je dizao pola metra od zemlje, provlaèio se ispod i opet spuštao. U knjižari je bilo mraèno kao u rogu. Uspio sam nekako napipati put do stražnjeg stubišta, spotièuæi se o uvezane hrpe èasopisa. Odriješio sam cipele i popeo se stubama do stambenog prostora. Unutrašnjost kuæe bila je mraèna i sumorna. Stube su vodile u jednostavan dnevni boravak s kauèem i naslonjaèima. Bila je to mala soba, a kroz prozor je dopiralo slabo svjetlo, što me podsjetilo na stare poljske filmove. Slijeva je bilo nekakvo spremište i vrata koja kao da su vodila u kupaonicu. Morao sam se oprezno popeti strmim stubištem da doðem na drugi kat, ali kad sam tamo stigao, bilo je toliko svjetlije nego na prvom da sam osjetio veliko olakšanje.

— Tu sam — zaèuo sam Midorin glas. Nadesno od stuba bilo je nešto nalik na blagovaonicu, a iza nje kuhinja. Sama kuæa bila je stara, ali kuhinja kao da je nedavno

bila obnovljena i opremljena novim elementima sa sjajnim, blistavim sudoperom i slavinama. Midori je spremala jelo. U loncu se nešto krèkalo, a zrak je bio zasiæen mirisom ribe s roštilja.

— U hladnjaku ima piva — rekla je bacivši pogled u mom pravcu. — Sjedni dok ja završim. — Uzeo sam konzervu i sjeo za kuhinjski stol. Pivo je bilo hladno kao da je u hladnjaku stajalo dobar dio godine. Na stolu je bila malena bijela pepeljara, novine i dozica za sojin umak. Bili su tu i notes i olovka, s telefonskim brojem i nekim brojkama koji su oèito bili izraèuni za kupnju.

— Trebala bih završiti za deset minuta — rekla je. — Možeš izdržati?

— Naravno da mogu — rekao sam ja.

— Onda se nabrusi. Spremila sam svašta.

Pijuckao sam pivo i gledao Midori dok je kuhala leðima okrenuta meni. Radila je brzim, žustrim pokretima, odjednom obavijajuæi ni manje ni više nego èetiri kuharske procedure. Najprije je kušala jelo na pari, a veæ iduæe sekunde bila je kraj daske, rezuckajuæi, onda je nešto izvadila iz hladnjaka i istresla u zdjelu, a prije nego sam se snašao veæ je oprala lonac koji je upotrijebila. Otraga je podsjeæala na indijskog udaraljkaša - zazvoni u zvono, lupni o blok, udri u bivolju kost, svaki pokret bio joj je precizan i ekonomièan, savršeno odmjeren. Zadivljeno sam je gledao.

— Reci ako ti što mogu pomoæi — rekao sam, za svaki sluèaj.

— Ne treba — rekla je Midori nasmiješivši se prema meni. — Navikla sam sve obaviti sama. — Na sebi je imala uske plave traperice i tamno modru majicu kratkih rukava. Gotovo cijela leða majice pokrivao je znak Apple Recordsa. Imala je iznimno uske bokove, kao da je nekako preskoèila pubertet u kojemu se bokovi zaobljuju, i zbog toga je izgledala mnogo muškobanjastije nego veæina cura u uskim trapericama. Na svjetlu koje je dopiralo iz kuhinje obrisi njezina stasa djelovali su nekako nejasno.

— Stvarno nisi morala spremati takvu gozbu — rekao sam.

— Nije gozba — odgovorila je Midori ne okrenuvši se prema meni. — Juèer nisam imala vremena iæi u pravu kupnju. Sad sam samo smiješala ono što sam imala u hladnjaku. Stvarno, ne brini se. Osim toga, mi Kobajašiji imamo obiteljsku tradiciju da lijepo doèekamo goste. Ne znam zašto, ali mi volimo primati goste. To je uroðeno: kao neka bolest. Ne da smo nešto posebno ljubazni niti nas ljudi vole ili nešto tako, ali ako netko doðe, moramo ga dobro ugostiti, po svaku cijenu. Svi imamo istu tu manu, bilo to dobro ili loše. Evo, uzmi na primjer mog oca.

Jedva da ikad išta popije, ali kuæa je uvijek puna alkohola. Zašto? Da se ima što poslužiti gostima! Zato se ne srami: pij koliko god piva hoæeš.

— Hvala — rekao sam.

Najednom mi je sinulo da sam sunovrate ostavio dolje. Odložio sam ih dok sam odvezivao cipele. Vratio sam se dolje i našao deset jarkih cvjetova kako leže u tmini.

Midori je iz ormariæa uzela visoku, tanku èašu i u nju rasporedila cvijeæe.

— Obožavam sunovrate — rekla je Midori. — Jednom sam na školskom natjecanju pjevala Sedam sunovrata. Znaš tu pjesmu?

— Naravno.

— Imali smo folklornu skupinu. Ja sam svirala gitaru.

Dok je servirala hranu na tanjure, pjevušila je Sedam sunovrata.

Midori je kuhala mnogo bolje nego što sam oèekivao: bio je to nevjerojatan izbor pohanih, ukiseljenih, kuhanih i peèenih jela s jajima, skušom, svježim lisnatim povræem, plavim patlidžanom, gljivama, rotkvicama i sezamovim sjemenkama, spravljenih u profinjenom stilu Kjota.

— Ovo je super — rekao sam punih usta.

— Dobro, a sad mi reci istinu — rekla je Midori. — Nisi oèekivao da æu tako dobro kuhati, zar ne - sudeæi prema mome izgledu?

— Pa i nisam — rekao sam iskreno.

— Ti si iz regije Kansai, pa voliš ovakve blaže okuse, zar ne?

— Nemoj mi reæi da si posebno zbog mene mijenjala svoj naèin kuhanja?

— Ne budi smiješan! Ne bih se baš toliko trudila. Ne, mi uvijek ovako jedemo.

— Dakle tvoja mama - ili tata - je iz Kansaija?

— Ne. Tata mi je roðen u Tokiju, a mama je iz Fukušime. Nitko od mojih roðaka nije iz Kansaija. Svi smo iz Tokija ili sjevernog Kanta.

— Ne razumijem — rekao sam. — Kako onda znaš kuhati sto-posto autentièna kansajska jela? Netko te nauèio?

— Pa, duga je to prièa — rekla je, jeduæi komad peèenog jaja. — Mama je mrzila sve kuæne poslove i gotovo nikad ništa nije kuhala. I uvijek smo morali misliti na posao, pa je uvijek bilo "Danas imamo toliko posla, naruèit æemo dostavu", ili "Idemo samo kupiti krokete kod mesara", i tako dalje. To sam mrzila još kao mala, skuhali bismo veliki lonac currvja i onda ga jeli tri dana. I tako sam jednoga dana - bila sam u petom razredu odluèila da æu ja kuhati za obitelj, i to propisno. Otišla sam u veliku Kinoku-niju u Sindžukuu i kupila najveæu, najljepšu kuharicu koju sam našla, i svladala sam je od korica do korica: kako odabrati dasku za rezanje, kako oštriti noževe, kako oèistiti ribu od kosti, kako izrezati ploške svježe palamide, sve. Pokazalo se da je autor knjige iz Kansaija, tako da su sva moja jela u tom stilu.

— Hoæeš reæi da si sve ovo nauèila kuhati iz knjige?!

— Stedjela sam novac i išla jesti u pravim restoranima. Tako sam nauèila baratati zaèinima. Imam dosta dobru intuiciju. Ali kao logièki mislilac ja sam beznadan sluèaj.

— Nevjerojatno je da si sama ovako nauèila kuhati, a nisi imala nikoga da ti pokaže.

— Nije bilo lako — rekla je Midori s uzdahom — odrastati u kuæi u kojoj nikoga nije bilo briga za hranu. Rekla bih im da hoæu kupiti noževe i lonce koji nešto vrijede, a oni mi ne bi htjeli dati novac. "I ovo što sad imamo je dobro", rekli bi, ali ja sam im rekla da je to suludo, ne možeš oèistiti ribu od kosti s onakvim traljavim noževima kakve smo mi doma imali, a oni bi onda rekli: "A koga vraga bi uopæe èistila ribu od kosti?" S njima se nije dalo razgovarati. Stedjela sam džeparac i kupila prave profesionalne noževe, lonce, cjedila i ostalo. Možeš li ti to povjerovati? Petnaestogodišnjakinja štedi svaki novèiæ da bi kupila cjedilo i brus i posude za tempuru1', a druge cure u školi dobivaju goleme dže-parce i kupuju si divne haljine i cipele. Zar me ne žališ?

Kimnuo sam, gutajuæi žlicu bistre juhe sa svježim listovima džunsaija.

— U šestom razredu morala sam nabaviti pekaè za jaja - dugaèku usku tavu za spravi janje jaja a la dašimaki14, ovakva kakva sad jedemo. Kupila sam ga od novca za koji sam trebala kupiti novi grudnjak. Tri mjeseca živjela sam s jednim grudnjakom. Možeš li ti to vjerovati? Naveèer bih ga oprala, luðaèki se trudila da ga osušim, i iduæi dan bih ga

obukla. A ako se nije dobro osušio, to je bila tragedija. Nema nièeg tužnijeg nego nositi vlažan grudnjak. Hodala sam okolo a iz oèiju su mi curile suze. Kad samo pomislim da sam se toliko napatila zbog pekaèa za jaja!

— Razumijem te — rekao sam smijuæi se.

— Znam da ovo ne bih smjela reæi, ali zapravo mi je na neki naèin laknulo kad mi je mama umrla. Onda sam mogla voditi obiteljski budžet na svoj naèin. Mogla sam kupovati što se meni sviða. Tako da sad imam relativno kompletnu garnituru kuhinjskog pribora. Tata nema pojma o budžetu.

— Kad ti je mama umrla?

— Prije dvije godine. Od raka. Tumor na mozgu. Godinu i pol je bila u bolnici. Bilo je grozno. Od poèetka do kraja je patila. Na kraju je izgubila razum; stalno je morala biti drogirana, a nije mogla umrijeti, ali na kraju je to praktièki bila eutanazija. To je najgora vrsta smrti - bolesnik je u agoniji, a obitelj živi u paklu. Potrošili smo i zadnji jen. Hoæu reæi, davali su joj neke injekcije - bum, bum, 20.000 jena po dozi, i morala je imati danonoænu njegu. Imala sam toliko posla s njom da nisam mogla uèiti, morala sam na godinu dana odgoditi fakultet. I kao da sve to nije bilo dovoljno... — Zastala je usred reèenice, spustila štapiæe i uzdahnula. — Kako smo došli na ovako mraène teme?

— Poèelo je s grudnjacima — rekao sam.

— Uglavnom, jedi jaja i razmišljaj o onome što sam ti upravo isprièala — rekla je Midori s ozbiljnim izrazom na licu.

Pojevši svoj dio zasitio sam se, ali Midori je jela mnogo manje. — Kuhanje mi upropasti apetit — rekla je. Raspremila je stol, stresla mrvice, donijela kutiju Maribora, stavila cigaretu u usta i zapalila je šibicom. Uzevši u ruke èašu sa sunovratima, neko je vrijeme prouèavala njihove cvasti.

— Mislim da ih neæu staviti u vazu — rekla je. — Ako ih ostavim ovako, bit æe kao da sam ih ubrala kraj nekog ribnjaka i ubacila u prvo što mi je bilo pri ruci.

— Ja ih i jesam ubrao kraj ribnjaka kod postaje Otsuka — rekao sam.

Zakikotala se. — Zbilja si èudak. Šališ se, a lice ti je smrtno ozbiljno.

Oslonivši se bradom na ruku, popušila je pola cigarete, a onda ju je zgnjeèila u pepeljari.

Protrljala je oèi kao da je pecka dim.

— Cure bi trebale biti malo elegantnije kad gase cigarete. Ti si to napravila kao drvosjeèa. Ne smiješ je tako gnjeèiti u pepeljari, nego je lagano pritisneš oko rubova pepela. Onda se neæe sva iskriviti. I cure nikad ne bi smjele puhati dim kroz nos. A veæina cura ne bi govorila kako su isti grudnjak nosile tri mjeseca dok nasamo jedu s muškarcem.

— Ja jesam drvosjeèa — rekla je Midori, èešuæi se kraj nosa. — Nikad ne uspijevam biti šik. Katkad pokušam iz vica, ali nikako mi ne ide. Imaš li još kakvu kritiku za mene?

— Cure ne puše Marlboro — rekao sam.

— Zašto ne bi? Sve imaju jednako gadan okus. — Poèela je prevrtati crvenu kutiju Maribora po rukama. — Poèela sam pušiti prošli mjesec. Nije da sam umirala od želje za duhanom ili tako nešto. Samo mi je došlo.

— A zašto? — pitao sam.

Skupila je ruke i položila ih na stol, te se zamislila. — Zašto ne? Ti ne pušiš?

— Prestao sam u lipnju — rekao sam.

— Kako to?

— Bila mi je gnjavaža. Mrzim kad ostanem bez duhana usred noæi. Ne volim da me nešto tako kontrolira.

— Ti jasno znaš što voliš a što ne voliš — rekla je.

— Možda — rekao sam. — Možda zato ljudi ne vole mene. Nikad i nisu.

— To je zato što ti to pokazuješ — rekla je. — Svima jasno daješ do znanja da ti je svejedno vole li te ljudi ili ne. To neke ljuti.

— Govorila je gotovo mumljajuæi, s bradom u ruci. — Ali ja volim razgovarati s tobom.

Ti tako neobièno govoriš. "Ne volim da me nešto tako kontrolira."

Pomogao sam joj da opere suðe. Stojeæi kraj nje, brisao sam ono što je prala i sve slagao na radnu plohu.

— Onda — rekao sam — obitelj ti je danas izašla?

— Mama je u grobu. Umrla je prije dvije godine.

— Da, taj dio sam èuo.

— Sestra mi je otišla na spoj sa zaruènikom. Vjerojatno se voze. Deèko joj radi za neku automobilsku tvrtku. Obožava aute. Ja ne obožavam aute.

Midori je zašutjela i nastavila s pranjem. I ja sam zašutio i nastavio s brisanjem.

— A imam i oca — rekla je nakon nekog vremena.

— Dobro — rekao sam.

— On je u lipnju prošle godine otišao u Urugvaj i otada je ondje.

— Urugvaj?! Zašto u Urugvaj?

— Razmišljao je da se tamo preseli, vjerovao ili ne. Neki njegov stari kolega iz vojske ondje ima farmu. I tako moj otac iz vedra neba objavi da ide i on, da ga ondje èekaju nesluæene moguænosti, sjedne na avion, i to je to. Dale smo sve od sebe da ga odgovorimo, kao: "Zašto bi išao na takvo mjesto? Ne govoriš jezik, jedva da si ikad bio izvan Tokija." Ali nije slušao. Bio mu je strašan šok kad je izgubio mamu.

Hoæu reæi, kao da je malo skrenuo. Toliko ju je volio. Stvarno.

Na to nisam baš imao što odgovoriti. Zurio sam u Midori otvorenih usta.

— Što misliš, što je rekao sestri i meni kad je mama umrla? "Mnogo bih više volio da sam izgubio vas dvije nego nju." Mene je to ostavilo bez daha. Nisam mogla reæi jednu rijeè. Razumiješ? Takva stvar se ne govori. OK, izgubio je ženu koju je volio, svoju životnu partnericu. Ja razumijem tu bol, tugu, jad. Žalim ga. Ali ne možeš reæi kæerima koje si zaèeo: "Trebale ste vi umrijeti umjesto nje." Hoæu reæi, to je prestrašno. Zar se ne slažeš?

— Da, vidim što hoæeš reæi.

— Ta rana nikad neæe zacijeliti — rekla je, odmahujuæi glavom. — Ali u mojoj obitelji svi su malo drukèiji. Svi smo pomalo èudaci.

— I meni se èini — rekao sam.

— Pa ipak, divno je kad se dvoje ljudi vole, zar ne? Hoæu reæi, kad èovjek toliko voli svoju ženu da može kæerima reæi da su one trebale umrijeti umjesto nje...!

— Možda, sad kad tako kažeš.

— A onda nas ostavi same i pobjegne u Urugvaj.

Nisam ništa odgovorio, nego sam obrisao još jednu posudu. Na kraju je Midori sve složila natrag u ormariæ.

— A je li ti se otac javljao? — pitao sam.

— Jednom razglednicom. U ožujku. I što je napisao? "Ovdje je vruæe" ili "Voæe nije ukusno kao što sam oèekivao". Takve stvari. Mislim, daj molim te! Jednu glupu sliku magarca! Potpuno je prošvikao! Nije napisao èak ni je li se sastao s tim tipom - tim svojim prijateljem, ili što mu je veæ. Doduše, pred kraj je dodao da æe kad se sredi poslati po mene i sestru, ali odonda ni rijeèi. I nikad nam ne odgovara na pisma.

— Što bi uèinila kad bi ti otac rekao "Doði u Urugvaj"?

— Otišla bih bar da malo vidim kako je. Možda bi bilo zabavno. Sestra kaže da bi ona apsolutno odbila. Ne podnosi prljave stvari i prljava mjesta.

— A Urugvaj je prljav?

— Tko to zna? Ona misli da jest. Kao, ceste su pune magareæih govana i sve vrvi od muha, zahodi ne rade, a posvuda plaze gušteri i škorpioni. Možda je gledala neki takav film. Ne trpi ni muhe. Njoj je samo do vožnje kroz slikovite krajolike u skupim autima.

— Nije valjda.

— Hoæu reæi, što fali Urugvaju? Ja bih išla.

— A tko vodi knjižaru?

— Sestra, ali to joj je grozno. Imamo strica u susjedstvu, on pomaže i vrši isporuke. I ja pomognem kad imam vremena. Knjižara nije neka robija, pa se snalazimo. Ako nam postane preteško, prodat æemo je.

— Voliš li oca?

Midori je odmahnula glavom. — Ne baš.

— Zašto bi onda pošla za njim u Urugvaj?

— Vjerujem u njega.

— Vjeruješ u njega?

— Aha, nisam baš luda za njim, ali vjerujem u njega. Kako da ne vjerujem u èovjeka koji ostavi kuæu, djecu, posao, i ode u Urugvaj zbog šoka što je izgubio ženu? Razumiješ što hoæu reæi?

Uzdahnuo sam. — Recimo, ali ne baš.

Midori se nasmijala i potapšala me po leðima. — Nema veze — rekla je. — Zbilja nije važno.

Tog nedjeljnog popodneva dogodila se sva sila èudnih stvari. Blizu Midorine kuæe izbio je požar, a kad smo se penjali na treæi kat da gledamo, pao je nekakav poljubac. Zvuèi glupo kada to tako kažem, ali tako je ispalo.

Nakon ruèka pili smo kavu i razgovarali o fakultetu, a onda smo zaèuli sirene. Postajale su sve glasnije, a i brojnije. Kraj knjižare je protrèalo mnogo ljudi, neki su nešto vikali. Midori je otišla u sobu koja gleda na ulicu, otvorila prozor i pogledala dolje. — Èekaj tu minutu — rekla je i nestala; zatim sam zaèuo topot nogu koje su se penjale stubama.

Sjedio sam, pio kavu i pokušavao se sjetiti gdje je Urugvaj. Da vidimo, Brazil je tu, Venezuela tu, a Kolumbija negdje ovamo, ali nisam se mogao sjetiti gdje je toèno Urugvaj. Nekoliko minuta kasnije Midori je sišla i rekla mi da brzo doðem s njom.

Slijedio sam je do kraja hodnika i popeo se strmim, uskim stubištem do drvene terase s motkama za veš od bambusa. Terasa je bila viša od veæine okolnih krovova, i s nje se pružao dobar pogled na cijelo susjedstvo. Tri ili èetiri kuæe dalje dizali su se golemi oblaci crnog dima, i s povjetarcem plovili prema glavnoj ulici. Zrak je bio pun mirisa paljevine.

— To gori kod Sakamota — rekla je Midori, naginjuæi se na ogradu. — Izraðivali su tradicionalne okvire za vrata i slièno. Ali nedavno su zatvorili biznis.

Nagnuo sam se preko ograde i upeo da vidim što se dogaða. Pogled na vatru zaklanjala nam je neka trokatnica, ali èinilo nam se da požar gase tri-èetiri vatrogasna vozila. U usku ulièicu u kojoj je gorjela kuæa moglo se ugurati samo dva, a ostala su stajala na glavnoj ulici. Kako to veæ biva, sve je bilo puno zablenutih promatraèa.

— Hej, možda bi trebala skupiti sve dragocjenosti i spremiti se za evakuaciju — rekao sam Midori. — Vjetar sad puše u drugom smjeru, ali svaki èas se može okrenuti, a blizu ti je benzinska postaja. Pomoæi æu ti da sve spakiraš.

— Kakve dragocjenosti? — rekla je Midori.

— Pa, sigurno imaš nešto što želiš spasiti - bankovne knjige, peèate, pravne dokumente, takve stvari. Gotovinu iz prièuve.

— Nikako. Neæu pobjeæi.

— Ni ako se kuæa zapali?

— Èuo si me. Neka umrem.

Pogledao sam je u oèi; gledala je ravno u mene. Nisam mogao odrediti je li ozbiljna ili se šali. Neko vrijeme tako smo se gledali, i ubrzo sam se prestao brinuti.

— Dobro — rekao sam. — Shvatio sam. Ostat æu s tobom.

— Umrijet æeš sa mnom? — pitala me Midori blistavih oèiju.

— Nema šanse — rekao sam. — Pobjeæi æu ako postane opasno. Ako ti se umire, umri sama.

— Gade bezosjeæajni!

— Neæu umrijeti s tobom samo zato što si mi skuhala ruèak. No da je bila veèera...

— Okej... Dobro, ostanimo tu pa æemo malo gledati. Možemo pjevati pjesme. A ako se dogodi nešto loše, onda æemo o tome razmišljati.

— Pjevati pjesme?

Midori je odozdo donijela dva podna jastuka, èetiri konzerve piva i gitaru. Pili smo i gledali kako se diže crni dim. Ona je pre-birala po gitari i pjevala. Pitao sam je ne misli li da bi to moglo naljutiti susjede. Piti pivo i pjevati dok s gornje terase gledaš kako u susjedstvu nešto gori - to mi se nije èinilo baš najpohvalnijim ponašanjem.

— Ma pusti to — rekla je. — Mi se nikad ne brinemo što susjedi misle.

Otpjevala je nekoliko narodnih pjesama koje je izvodila sa svojom grupom. Teško bih mogao reæi da je bila dobra, ali èinilo se da uživa u muziciranju. Prošla je sve stare standarde - Lemon Tree, Puff (The Mdgic Dragon), Five Hundred Miles, Where Have Ali the Flowers Gone?, Michael, Row the Boat Ashore. Isprva me pokušavala nagovoriti da pjevam bas pratnju, ali bio sam tako loš da je odustala i dalje pjevala sama, za svoj gust.

Ja sam se bacio na ispijanje pive i slušao je kako pjeva, te motrio vatru. Nekoliko puta se rasplamsavala i zamirala. Ljudi su galamili i izdavali naredbe. Novinarski helikopter kloparao nam je nad glavama, fotografirao i onda odletio. Brinuo sam se da bismo i mi mogli biti na slici. Policajac je kroz razglas vikao da se promatraèi odmaknu. Neko dijete plakalo je i tražilo mamu. Negdje se raspršio staklo. Ubrzo je vjetar poèeo nepredvidljivo mijenjati smjer, bijele ljuskice pepela poèele su nas zasipati iz zraka, ali Midori je i dalje pijuckala i pjevala. Nakon što je prešla sve pjesme koje je znala, otpjevala je nekakvu èudnu, za koju je rekla da ju je napisala sama: Skuhala bih ti juhu,

AV lonca nemam ja. Isplela bih ti šal, AV vune nemam ja. Pisala bih ti pjesmu, AV olovke nemam ja.

— Zove, se Nemam ništa — izvijestila me Midori. Pjesma je bila zbilja grozna, kako rijeèi, tako i melodija.

Slušao sam tu glazbenu papazjaniju i razmišljao da æe kuæu raz-nijeti eksplozija ako se zapali benzinska postaja. Kad se umorila od pjevanja, Midori je spustila gitaru i klonula na moje rame, kao maèka na suncu.

— Kako ti se svidjela moja pjesma? — pitala je.

Oprezno sam odgovorio — Jedinstvena je, originalna i vrlo dobro oslikava tvoju osobnost.

— Hvala — rekla je. — Tema je da nemam ništa.

— Da, to sam i mislio.

— Znaš — rekla je — kad mi je mama umrla...

— Da? — Nisam bila nimalo tužna.

— Joj. — A nisam bila tužna ni kad mi je tata otišao.

— Stvarno?

— Istina je. Zar nisam grozna? Bez srca?

— Sigurno imaš razloga za to.

— Razloga. Hmm. U ovoj kuæi situacija je bila prilièno komplicirana. Ali uvijek sam mislila, hoæu reæi, to su moji mama i tata, naravno da bih bila tužna kad bi umrli ili kad ih nikad više ne bih vidjela. Ali nije tako bilo. Ništa nisam osjeæala. Ni tugu, ni usamljenost. Jedva da ih se ikad sjetim. Ali tu i tamo ih sanjam. Katkad me mama bijesno gleda iz mraka i optužuje me da sam sretna što je umrla. Ali ja nisam sretna što je umrla. Samo nisam jako tužna. A iskreno reèeno, nisam prolila ni jednu jedinu suzu. A kad mi je maèka uginula plakala sam cijelu noæ, kad sam bila mala.

Odakle toliko dima, pitao sam se. Plamen nisam vidio, a vatra kao da se nije širila. Samo se taj stup dima vijugavo dizao u nebo. Sto li tako dugo gori?

— Ali nisam samo ja kriva — nastavila je Midori. — Istina je da sam po prirodi malo hladna. To priznajem. Ali da su me oni -tata i mama - malo više voljeli, i ja bih bila u stanju imati dublje osjeæaje - osjeæati, recimo, pravu tugu.

— Misliš da nisi dobila dovoljno ljubavi?

Nakrivila je glavu i pogledala me. Onda je kratko, odsjeèno kimnula. — Negdje izmeðu "ne dovoljno" i "nimalo". Uvijek sam bila gladna ljubavi. Bar jednom, bar jednom sam htjela saznati kako je to kada dobiješ koliko ti treba - kad ti daju toliko ljubavi da više ne možeš primiti. Bar jednom. Ali nikad mi je nisu dali. Nikad, nijednom. Kad bih im se pokušala sklupèati u krilo da ih nešto zamolim, odgurnuli bi me i izderali se na mene.

"Ne! Preskupo je!" Samo sam to slušala. Tako da sam odluèila kako æu naæi nekoga tko æe me bezuvjetno voljeti 365 dana godišnje. Tada sam još bila u osnovnoj školi, ali odluèila sam to za sva vremena.

— Uau — rekao sam. — I je li ti se potraga isplatila?

— Tu nastupaju teškoæe — rekla je Midori. Neko je vrijeme gledala dim kako se diže i razmišljala. — Valjda sam toliko dugo èekala na ljubav da sada tražim savršenstvo. Zato je teško.

— Èekati savršenu ljubav?

— Ne, èak i ja znam da to ne postoji. Ja tražim sebiènost. Savršenu sebiènost. Recimo, kažem ti da mi se jede kolaè s jagodama. I ti prekineš sve što radiš, izjuriš i kupiš mi ga. I vratiš se sav zadihan, klekneš na koljena i pružiš mi kolaè s jagodama. A ja kažem da mi se više ne jede i bacim ga kroz prozor. To ja tražim.

— Nisam siguran da to ima ikakve veze s ljubavlju — rekao sam, malo zaprepašteno.

— Ima — rekla je. — Ti to samo ne znaš. U životu jedne djevojke ima trenutaka kad su takve stvari nevjerojatno važne.

— Stvari kao što su bacanje keksa s jagodama kroz prozor?

— Baš tako. A kad ja to uèinim, želim da mi se muškarac isprièa. "Sad shvaæam, Midori. Baš sam bio budala! Trebao sam znati da æe te proæi želja za keksom s jagodama. Inteligentan sam i osjeæajan kao magareæe govno. Da ti se iskupim, idem ti kupiti nešto drugo. Sto bi htjela? Pjenu od èokolade? Tortu od sira?"

— I onda?

— I onda bih mu ja dala svu ljubav koju zaslužuje zbog onoga što je uèinio.

— Meni to zvuèi šašavo.

— Pa, meni je to prava ljubav. Ali nitko me ne razumije.

— Midori je malo odmahnula glavom naslonjenom na moje rame.

— Za neke ljude ljubav poèinje od neèega sitnog ili luckastog. Od neèega takvog, ili uopæe ne poène.

— Nikad nisam upoznao curu koja razmišlja kao ti.

— To mi mnogi kažu — rekla je, cupkajuæi kožicu oko nokta.

— Ali ja jedino tako znam razmišljati. Ozbiljno. Samo ti govorim ono što vjerujem.

Nikad mi nije palo na pamet da razmišljam drukèije od drugih ljudi. Ne trudim se biti drukèija. Ali kad iskreno nešto kažem, svi misle da se šalim ili da nešto glumim. Kad se to dogodi, osjeæam kako mi je sve užasno teško!

— I doðe ti da pogineš u požaru?

— A, ne, to je drukèije. To je samo pitanje znatiželje.

— Sto? Poginuti u požaru?

— Ne, samo sam htjela vidjeti kako æeš reagirati — rekla je Midori. — Ali ne bojim se smrti. Stvarno. Kao recimo ovdje, jednostavno bi me obavio dim, onesvijestila bih se i umrla prije nego što bih išta shvatila. To me uopæe ne plaši, u usporedbi s onim kako sam vidjela da su umrli moja mama i neki roðaci. Svi moji roðaci umiru u mukama od neke užasne bolesti. To nam je u krvi, valjda. To je uvijek dugaèak, dugaèak proces, i na kraju gotovo da se više ne vidi je li ta osoba živa ili mrtva. Ostane samo bol i patnja.

Midori je zataknula Marlboro izmeðu usnica i zapalila.

— Takva me smrt plaši. Sjenka smrti polako, polako nagriza sferu života, i ni ne snaðeš se a veæ je sve mraèno, ne vidiš, a ljudi oko tebe doživljavaju te kao mrtvaca, a ne kao živog èovjeka. To mrzim. To ne bih mogla podnijeti.

Za pola sata požar je bio ugašen. Oèito su ga uspjeli staviti pod kontrolu i pobrinuli se da nitko ne strada. Sva su se vatrogasna vozila vratila u bazu osim jednoga, a gomila se

razišla, žamoreæi. Jedan policijski automobil ostao je regulirati promet, a na krovu mu se vrtjela plava svjetiljka. Na obližnjim rasvjetnim stupovima smjestile su se dvije vrane i promatrale užurbana dogaðanja ispod sebe.

Iz Midori kao da je istekla sva energija. Klonulo se zagledala u nebo i jedva da je išta govorila.

— Umorna si? — pitao sam.

— Ne baš — rekla je. — Samo sam si dopustila da se opustim i odlutam. Prvi put nakon dugo vremena.

Zagledala se u moje oèi, i ja u njezine. Zagrlio sam je i poljubio. Ramena su joj se na èasak ukoèila, a onda se opustila i na nekoliko sekunda sklopila oèi. Rano jesensko sunce bacalo je sjenu njezinih trepavica na obraz, i vidio sam kako njihova silueta podrhtava.

Bio je to nježan i blag poljubac, koji nas nije trebao odvesti dalje. Vjerojatno toga dana ne bih poljubio Midori da nismo proveli popodne na gornjoj terasi, na suncu, pijuæi pivo i promatrajuæi požar, a i ona je nesumnjivo osjeæala isto to. Nakon što smo dugo gledali blistave krovove, dim, crvene viline konjice i druge stvari, osjetili smo nešto toplo i blisko, i vjerojatno smo oboje, napola svjesno, na neki naèin željeli saèuvati to raspoloženje. Bio je to takav poljubac. Ali kao u svakom poljupcu, i u ovome je postojao element opasnosti.

Prva je progovorila Midori. Uhvatila me za ruku i rekla mi, a to joj je naizgled pomalo teško palo, da se viða s nekim. Rekao sam da sam to nasluæivao.

— Imaš li ti neku curu koja ti se sviða? — pitala je.

— Imam — rekao sam.

— Ali nedjeljom si uvijek slobodan, zar ne?

— To je jako komplicirano — rekao sam.

Tada sam shvatio da se kratka èarolija toga ranojesenskog popo-dneva raspršila.

U pet sam rekao da moram na posao i predložio Midori da poðe sa mnom na užinu. Rekla je da mora ostati kod kuæe ako zazvoni telefon.

— Mrzim po cijeli dan kod kuæe èekati poziv. Kada dan provedem sama, osjeæam kao da mi meso malo-pomalo trune - trune i topi se, i na kraju ostane samo zelena lokvica koju upije zemlja. Ostane samo moja odjeæa. Tako mi je kad cijeli dan èekam u kuæi.

— Ja æu ti praviti društvo kad iduæi put budeš morala èekati poziv — rekao sam. — Ali samo ako je u ponudu ukljuèen i ruèak.

— Odlièno — rekla je. — A ja æu za desert opet urediti da plane požar.

Midori iduæega dana nije došla na predavanje iz Povijesti drame. Poslije sam otišao u kafeteriju i sam pojeo hladan, bezukusan ruèak. Onda sam sjeo na sunce i promatrao dogaðanja na kampusu. Dvije studentice kraj mene vodile su dug razgovor, sve vrijeme na nogama. Jedna je na grudi privila teniski reket nježno i s ljubavlju kao da grli dijete, a druga je držala neke knjige i LP Leonarda Bernsteina. Obje su bile lijepe i oèito su uživale u diskusiji. Iz pravca studentskog kluba dopirao je zvuk basa koji je vježbao ljestvice. Naokolo su stajale grupice od èetiri-pet studenata koji su baš izražavali svoja trenutaèna mišljenja, smijali se i nešto jedni drugima dovikivali. Na parkiralištu su vozili skateboarde. Preko parkirališta prešao je neki profesor s kožnatom aktovkom u ruci, zaobilazeæi ih. Na dvorištu je neka studentica pod kacigom kleèala na zemlji i ispisivala krupne znakove na neki natpis, nešto o amerièkom imperijalizmu koji prijeti Aziji. Bio je to uobièajen

podnevni fakultetski prizor, ali dok sam sjedio i promatrao ga s ponovno probuðenom pozornošæu, postao sam svjestan neèega. Svi koje sam vidio pred sobom na svoj su naèin izgledali sretno. Jesu li zaista bili sretni ili su tako samo izgledali, to nisam mogao odrediti. Ali izgledali su sretni tog ugodnog ranog popodneva krajem rujna, i zbog toga sam osjetio neku osamljenost koja mi je bila nova, kao da sam jedini koji se ne uklapa u tu sredinu.

Kad bolje razmislim, u koju sam se sredinu uklopio posljednjih godina? Posljednja koje sam se mogao sjetiti bila je dvorana za biljar blizu luke, gdje smo Kizuki i ja zajedno igrali biljar u duhu pravog prijateljstva. Kizuki je te veèeri preminuo, i otada se izmeðu mene i svijeta uvukao hladan, jak vjetar. Taj mladiæ Kizuki: što mi je njegovo postojanje znaèilo? Na to pitanje nisam znao odgovor. Znao sam samo — i to s posvemašnjom sigurnošæu - da mi je Kizukijeva smrt zauvijek ukrala jedan dio mladosti. Ali što to znaèi, i kako æe to završiti, to je bilo daleko izvan moje moæi shvaæanja.

Dugo sam tako sjedio i gledao kampus i prolaznike, i nadao se, takoðer, da æu vidjeti Midori. Ali nije se pojavila, i kad je završio podnevni odmor, otišao sam u knjižnicu da se pripremim za predavanje iz njemaèkoga.

Te subote popodne Nagasava je došao u moju sobu i predložio da te veèeri opet odemo van. On æe mi urediti propusnicu preko noæi. Rekao sam da æu iæi. Cijeli tjedan u glavi mi je bila neka èudna zbrka, i bio sam spreman spavati s bilo kim.

Kasno popodne istuširao sam se, obrijao i obukao èistu odjeæu -polo majicu i pamuènu jaknu - a onda smo Nagasava i ja veèerali u blagovaonici, pa smo autobusom otišli u Sindžuku. Malo smo šetali ulicama punim života, a onda smo otišli u jedan od naših barova i sjeli, èekajuæi da se pojavi par kandidatkinja. Cure su u taj bar uglavnom dolazile u parovima - osim baš te veèeri. Bili smo ondje gotovo dva sata i pijuckali viskisodu, ali polako da bismo ostali trijezni. Napokon su za šank sjele dvije simpatiène cure, te naruèile džus-votku i margaritu. Nagasava im je odmah prišao, ali rekle su da èekaju svoje deèke. Svejedno smo s njima ugodno poprièali dok im nisu došli mladiæi.

Nagasava me odveo da okušamo sreæu u drugi bar, maleni lokal u nekakvoj slijepoj ulici, u kojemu je veæina gostiju veæ bila pijana i glasna. Za stolom otraga sjedile su tri djevojke. Pridružili smo im se i upustili se u kratki razgovor u petero, i atmosfera je uskoro postala opuštena, ali kad je Nagasava predložio da poðemo nekamo drugamo na piæe, cure su rekle da se moraju vratiti u studentski dom jer im se uskoro zakljuèavaju vrata. Toliko o našoj "sreæi". Pokušali smo još na jednome mjestu s istim rezultatom. Iz nekog razloga nikako nismo mogli naæi cure.

U pola dvanaest Nagasava je odustao. — Oprosti što sam te bez veze vukao naokolo — rekao je.

— Nema problema — rekao sam. — Vrijedilo je bar vidjeti da i ti katkad imaš loš dan.

— Možda jednom godišnje — priznao je.

Zapravo, više mi nije bilo do ševe. Dok sam te buène subotnje veèeri lutao Sindžukuom i promatrao tajanstvenu energiju na-stalu iz mješavine seksa i alkohola, poèeo sam osjeæati da je moja vlastita seksualna želja nešto bijedno i trièavo.

— Sto æeš sad, Vatanabe?

— Možda æu u non-stop kino — rekao sam. — Sto godina nisam pogledao film.

— Ja onda idem k Hatsumi — rekao je Nagasava. — Ne ljutiš se?

— Jasno da ne — rekao sam. — Zašto bih se ljutio?

— Ako hoæeš, mogu te upoznati s curom koja æe te pustiti da prespavaš.

— Ma ne, baš mi se gleda film.

— Oprosti — rekao je Nagasava. — Iskupit æu ti se za ovo jednom. — I nestao je u gužvi. Otišao sam u fast food na cheese-burger i kavu da se malo istrijeznim, a onda sam otišao u neku staru kinodvoranu pogledati Diplomca. Nije mi se baš jako svidio, ali nisam imao što drugo raditi, pa sam ostao i pogledao ga još jednom. Kad sam u èetiri ujutro izišao iz kina, krenuo sam lutati prohladnim ulicama Sindžukua, zadubljen u misli.

Kad sam se umorio od šetnje, ušao sam u non-stop kafiæ i sjeo uz knjigu i šalicu kave èekati prvi jutarnji vlak. Ubrzo se kafiæ napunio ljudima koji su kao i ja èekali prve vlakove. Prišao mi je konobar i uz ispriku pitao smije li staviti još nekoga za moj stol.

Rekao sam da nema problema. Nije mi bilo bitno tko sjedi preko-puta mene: èitao sam knjigu.

Pokazalo se da su mi se za stolom pridružile dvije djevojke. Èinilo mi se da smo vršnjaci.

Nijedna nije bila neka ljepotica, ali nisu bile loše. Obje su bile diskretno odjevene i našminkane: nipošto tip cure koja u pet ujutro luta Šindžukuom. Nagaðao sam da su sluèajno zakasnile na posljednji vlak. Kao da im je odlanulo što sjede sa mnom: bio sam uredno odjeven, naveèer sam se obrijao, i kao kruna svega zadubio sam se u Èarobni brijeg Thomasa Manna.

Jedna od njih bila je malo krupnija. Bila je odjevena u sivu komandosicu i bijele traperice, nosila je veliku plastiènu lisnicu, a na ušima je imala velike naušnice u obliku školjke. Prijateljica joj je bila sitna cura s naoèalama. Ona je imala plavi džemper na kopèanje preko karirane košulje, i prsten s tirkizom. Manja je stalno skidala naoèale i prstima trljala oèi.

Obje djevojke naruèile su kavu s mlijekom i kolaè, i dugo su to konzumirale jer su bile zadubljene u, kako se èinilo, neku povjerljivu i ozbiljnu diskusiju. Krupna djevojka nekoliko je puna nakrivila glavu, a mala je jednako èesto odmahivala svojom. Nisam razabirao što govore jer je iz stereoureðaja glasno svirao Marvin Gaye ili Bee Gees ili nešto slièno, ali èinilo se da je niska cura ljuta ili uzrujana, a krupna ju je tješila. Naizmjence sam išèitavao pasuse u knjizi i pogledavao u njihovu smjeru. Èvrsto stisnuvši torbicu na grudi, manja djevojka je otišla u zahod, a njena prijateljica mi se u tom èasu obratila.

— Oprosti što ometam, ali znaš li možda za neki bar tu blizu koji još služi piæa?

Zateèen, odložio sam knjigu i upitao — Poslije pet ujutro?

— Da...

— Ako mene pitaš, u 5.20 ujutro veæina ljudi ide doma da se otrijezni i legne.

— Da, znam — rekla je, malo posramljeno — ali moja prijateljica kaže da mora nešto popiti. Važno je.

— Onda ti nema druge nego da odete doma i nešto popijete.

— Ali ja moram uloviti vlak u 7.30 za Nagano.

— Naðite onda automat i neko lijepo mjesto gdje æete sjesti. To je sve što možete.

— Znam da mnogo tražim, ali bi li pošao s nama? Dvije same cure tako nešto baš i ne mogu uèiniti.

U Sindžukuu sam veæ doživio svakakva èudna iskustva, ali nikad me još u 5.20 ujutro dvije nepoznate cure nisu pozvale na piæe. Nije mi se gnjavilo s odbijanjem, a vremena sam imao, pa sam iz obližnjeg automata kupio pune ruke sakea i grickalica, i tako smo

nas troje otišli na prazno parkiralište kraj zapadnog izlaza iz postaje i održali improviziranu pijanku.

Cure su mi rekle da su se sprijateljile radeæi u putnièkoj agenciji. Obje su te godine diplomirale i dobile prvi posao. Manja je imala deèka s kojim se viðala godinu dana, ali nedavno je otkrila da spava s drugom, i teško je to primila. Krupnija je sinoæ trebala otputovati u planine Nagana na bratovo vjenèanje, ali odluèila je provesti noæ s potištenom prijateljicom i sjesti na prvi ekspres vlak u nedjelju ujutro.

— Žao mi je što kroz to moraš prolaziti — rekao sam sitnijoj — ali kako si otkrila da ti deèko spava s drugom?

Polako pijuckajuæi šake, cura je nogom satirala neki korov.

— Nisam ništa morala shvaæati — rekla je. — Otvorila sam vrata i vidjela ga kako to radi.

— Kad je to bilo?

— Preksinoæ.

— Nevjerojatno. Vrata su bila otkljuèana?

— Da. — Zašto ih nije zakljuèao?

— Kako bih ja to trebala znati?

— Da, kako bi njoj sada trebalo biti? — rekla je krupnija, koja je oèito bila iskreno zabrinuta za prijateljicu. — Kakav joj je to samo šok bio. Zar nije to grozno?

— Ne bih znao reæi — odgovorio sam. — Trebala bi dobro porazgovarati s deèkom. A onda je pitanje hoæeš li mu oprostiti ili ne.

— Nitko ne zna kako mi je — obrecnula se mala, i dalje gazeæi travku.

Sa zapada se pojavilo jato vrana i preletjelo preko velike robne kuæe. Veæ je svanulo.

Vlak za Nagano ubrzo je trebao stiæi, pa smo ostatak sakea dali beskuæniku na zapadnom izlazu, kupili peronske karte i otišli otpratiti krupniju curu. Nakon što je vlak nestao iz vida, malena i ja nekako smo završili u obližnjem hotelu. Nijedno od nas nije baš umiralo od želje da spava s onim drugim, ali bilo je nekako nužno stvari privesti kraju.

Ja sam se prvi svukao i sjeo u kadu žestoko se bacivši na pivo. Ona je ušla sa mnom i uèinila isto, pa smo se ispružili i tako bez rijeèi cugali pivo. Ali nikako se nismo mogli napiti, a ni jednom ni drugom nije se spavalo. Koža joj je bila vrlo svijetla i glatka, i imala je prekrasne noge. Dao sam joj kompliment za noge, ali jedva da je progunðala "Hvala".

Ali kad smo legli u krevet, postala je druga osoba. Uzvraæala je na najmanji dodir mojih ruku, izvijala se i stenjala. Kad sam ušao u nju zarila mi je nokte u leða, a dok joj se orgazam približavao toèno šesnaest puta uzviknula je ime drugog muškarca. Koncentrirao sam se na brojanje kako bih odgodio vlastiti orgazam. Onda smo oboje zaspali.

Kad sam se u pola jedan probudio, nje nije bilo. Nisam našao nikakvu poruku. Jedna strana glave bila mi je neobièno otežala od pijenja u tako èudne sate. Istuširao sam se da se razbudim, obrijao i sjeo u stolac, gol, te stao piti sok iz boce u hladnjaku i redom razmatrati dogaðaje od prethodne noæi. Svaki prizor èinio mi se nestvarnim i neobièno dalekim, kao da ga gledam kroz dva-tri sloja stakla, ali nije bilo sumnje da mi se sve to dogodilo. Pivske èaše još su bile na stolu, a kraj umivaonika je ležala upotrijebljena èetkica za zube.

Pojeo sam lagani ruèak u Sindžukuu i otišao do telefonske govornice da nazovem Midori Kobajaši, nadajuæi se da možda opet sama kod kuæe èeka telefonski poziv. Pustio sam da odzvoni petnaest puta, ali nitko se nije javljao. Dvadeset minuta poslije opet sam pokušao, ali rezultat je bio isti. Onda sam sjeo na autobus i vratio se u dom. U sanduèiæu kraj ulaza èekalo me preporuèeno pismo. Bilo je od Naoko.

5 Ova/a ti za pismo, pisala je Naoko.

Obitelj joj ga je poslala ovamo, rekla je. Ono je nipošto nije uznemirilo, nego veoma razveselilo, a upravo mi se i sama spremala pisati.

Proèitavši samo to, otvorio sam prozor, skinuo jaknu i sjeo na krevet. Iz obližnje kuæice za ptice èuo sam gukanje golubova. Lahor je mreškao zavjese. Držeæi sedam ispisanih listova od Naoko, prepustio sam se beskonaènoj bujici osjeæaja. Osjeæao sam se kao da su boje stvarnog svijeta oko mene poèele blijedjeti samo zato što sam proèitao nekoliko njezinih reèenica. Sklopio sam oèi i dugo vremena sreðivao misli. A onda, duboko udahnuvši, nastavio sam èitati.

Prošlo je veæ gotovo èetiri mjeseca otkako sam stigla ovamo, pisala je dalje.

Otada sam mnogo mislila na tebe. Sto više mislim, sve više osjeæam da sam prema tebi bila nepravedna. Vjerojatno sam trebala biti bolja, pravednija osoba i drukèije se ponijeti prema tebi.

Ovo, meðutim, možda nije najnormalniji naèin promatranja stvari. Cure mojih godina nikad ne rabe rijeè "pravedno".

Obiènim mladim curama poput mene uglavnom je svejedno je li nešto pravedno ili ne.

Njima glavno pitanje nije je li nešto pravedno, nego je li ili nije lijepo, ili hoæe li ih usreæiti. "Pravedno" je muška rijeè, da, ali ne mogu se oteti dojmu da je u ovom trenutku to toèno ona rijeè koja mi treba. A kako su pitanja ljepote i sreæe sada za mene postala tako teški i zamršeni problemi, kako mi se èini, umjesto toga se držim drugih mjerila recimo, je li nešto pravedno, pošteno ili opæenito istinito.

U svakom sluèaju, vjerujem da prema tebi nisam bila pravedna i da sam te zbog toga zavlaèila i duboko povrijedila. Meðutim, time sam istodobno i sebe zavlaèila i jednako tako duboko povrijedila. To ne kažem kao izliku ili opravdanje, nego zato što je istina.

Ako sam u tebi ostavila ranu, to nije samo tvoja, nego i moja rana. Zato me, molim te, nemoj mrziti. Ja sam nesavršeno ljudsko biæe - mnogo nesavršenije nego što ti misliš.

Upravo zato ne želim da me mrziš. Jer kad bi me mrzio, onda bih stvarno bila potpuno shrvana. Ja ne mogu postupiti kao ti: ne mogu se uvuæi u svoju ljušturu i èekati da sve to proðe. Ne znam zasigurno da si ti takav, ali katkad o tebi imam takav dojam. Èesto ti na tome zavidim, zato sam te možda toliko i zavlaèila.

Ovo je možda previše analitièki naèin gledanja na stvari, zar ne? Terapija koju ovdje prakticiraju svakako nije previše analitièka, ali kad si nekoliko mjeseci pod tretmanom kao što sam ja, htio ti to ili ne postaješ manje ili više analitièki nastrojen. "Razlog ovome je ovo, a ovo znaèi ovo, zbog toga i toga." Tako. Ne mogu odrediti pokušava li takva analiza pojednostavniti svijet ili ga zakomplicirati.

U svakom sluèaju, èini mi se da sam mnogo bliže oporavku nego što sam bila, a i ljudi mi ovdje govore da je tako. Ovo je prvi put nakon dugo vremena da sam uspjela sjesti i mirno napisati pismo. Ono koje sam ti napisala u srpnju morala sam cijediti iz sebe (premda, da ti pravo kažem, i

ne sjeæam se više što sam napisala - je li bilo grozno?), ali ovaj put sam vrlo, vrlo smirena. Èisti zrak, spokoj i izolacija, dnevni raspored životnih aktivnosti, redovita tjelovježba: to mi je trebalo, èini mi se. Kako je divno moæi nekome napisati pismo! Željeti nekome prenijeti svoje misli, sjesti za svoj stol i uzeti olovku, ovako pretoèiti misli u rijeèi, to je doista velièanstveno. Naravno, jednom kad ih uspijem staviti na papir, otkrijem da mogu izraziti samo djeliæ onoga što želim reæi, ali nema veze. Sretna sam što sam u stanju osjeæati da nekome želim pisati. I tako ti evo pišem. Sad je pola osam naveèer, veèerala sam i upravo se okupala. Kuæa je tiha, a vani je mrkli mrak. Kroz prozor ne vidim ni jedno svjetlo. Obièno odavde dobro vidim zvijezde, ali ne danas, oblaèno je. Ovdje svi mnogo znaju o zvijezdama, i kažu mi: "To je Djevica" ili "To je Strijelac". Vjerojatno nauèe htjeli-ne htjeli, jer ovdje se jednom kad zaðe Sunce nema što raditi. Zato znaju i tolike stvari o pticama, cvijeæu i kukcima. Kad razgovaram s njima, shvatim kolika sam neznalica bila kad su te stvari u pitanju, što je nekako lijepo.

Ovdje živi sedamdesetak ljudi. Osim njih, osoblja (doktora, sestara, uredskog osoblja itd.) ima nešto malo više od dvadeset. Ovo je tako prostrano i otvoreno mjesto da to uopæe nisu veliki brojevi. Daleko od toga: bilo bi toènije reæi da je imanje poluprazno. Veliko je i prožeto prirodom, i svi žive tiho - tako tiho da katkad èovjek ima osjeæaj da je ovo normalan, stvarni svijet, ali naravno nije. Ovdje nam je tako jer živimo po nekakvim pravilima.

Igram tenis i košarku. Košarkaške ekipe sastavljene su od osoblja i (mrzim tu rijeè, ali ne može se izbjeæi) pacijenata. No kad se udubim u igru zaboravim tko su pacijenti, a tko osoblje. To je malo èudno. Znam da æe ti ovo zvuèati èudno, ali kad tijekom utakmice pogledam ljude oko sebe, svi mi izgledaju jednako deformirani.

Jednoga dana rekla sam to doktoru koji je zadužen za moj sluèaj, i rekao mi je da, na neki naèin, imam pravo, i da nismo tu kako bismo popravili deformaciju, nego se na nju navikli: da je jedan od naših problema to što ne možemo prepoznati i prihvatiti vlastite deformitete. Kao što svaki èovjek ima osebujan naèin na koji hoda, ljudi takoðer misle, osjeæaju i shvaæaju na osebujne naèine, i premda ih možda želimo ispraviti, to se ne dogaða preko noæi, a ako pokušamo u neèemu silom djelovati, nešto drugo se može pošemeriti. Naravno, on je to meni vrlo pojednostavljeno objasnio, i to je samo mali dio naših problema, ali mislim da shvaæam što je htio reæi.

Možda se zbilja nikad ne možemo u potpunosti prilagoditi svojim deformitetima. Kad ne znamo što èiniti s istinskom boli i patnjom koje izazivaju ti deformiteti, dolazimo ovamo da od njih pobjegnemo. Dok smo ovdje, uspijevamo živjeti a da ne nanosimo bol drugima niti oni nama, jer znamo da smo "deformirani". Po tome smo drukèiji od izvanjskoga svijeta: veæina ljudi živi život nesvjesna svojih deformiteta, dok su u ovome našem malenom svijetu upravo deformiteti preduvjet. Kao što Indijanci na glavi nose perje kako bi pokazali kojem plemenu pripadaju, mi iznosimo svoje deformitete na vidjelo. I živimo tiho, da jedni druge ne povrijedimo.

Osim što se bavimo sportom, svi uzgajamo voæe i povræe: rajèice, patlidžane, krastavce, lubenice, jagode, mladi luk, kupus, daikon rotkvice15, i tako dalje, i tako dalje. Uzgajamo gotovo sve. Imamo i staklenike. Ovdje ljudi znaju mnogo o uzgoju voæa i povræa, i u to ulažu mnogo energije. Èitaju knjige u toj temi i pozivaju struènjake, te od jutra do mraka razgovaraju o odgovarajuæem gnojivu, pripremljenosti zemlje i sliènim stvarima.

Zavoljela sam uzgoj voæa i povræa. Fantastièno je gledati razlièito voæe i povræe kako

svaki dan sve više raste. Jesi li ikad uzgajao lubenice? Rastu naoèigled, kao neke male životinjice.

Svaki dan jedemo svježe ubrano voæe i povræe. Naravno, služe nam i meso i ribu, ali kad živiš ovdje sve ti je manje do takvog jela, jer je povræe toliko svježe i ukusno. Katkad idemo van skupljati divlje raslinje i gljive. Imamo struènjake za to (sad kad razmislim, ovdje je sve puno struènjaka), koji nam govore koje biljke treba brati a koje izbjegavati. Zbog svega toga otkako sam došla dobila sam preko tri kilograma. Kilaža mi je gotovo savršena, zahvaljujuæi tjelovježbi te redovitim i zdravim obrocima.

Kad se ne bavimo poljodjelstvom, èitamo, slušamo glazbu ili pletemo. Nemamo televiziju ni radio, ali imamo vrlo pristojnu knjižnicu s knjigama i ploèama. U zbirci ploèa imamo sve, od Mahlerovih simfonija do Beatlesa, i stalno posuðujem ploèe koje onda slušam u sobi.

Jedini je problem što jednom kada doðeš, više ne želiš otiæi - ili se bojiš otiæi. Dok smo ovdje, osjeæamo se smireno i spokojno. Naši deformiteti èine se prirodnima. Mislimo da smo se oporavili. Ali nikad ne možemo biti sigurni da æe nas i vanjski svijet isto tako prihvatiti.

Moj doktor kaže kako je vrijeme da poènem kontaktirati s "ljudima vani" - što znaèi s normalnim ljudima u normalnom svijetu. Kada to kaže, ja vidim jedino tvoje lice. Da ti iskreno kažem, ne želim vidjeti roditelje. Previše se brinu za mene, pa se oneraspoložim kad ih vidim. Osim toga, neke ti stvari moram objasniti. Nisam sigurna da ih mogu dobro objasniti, ali to su važne stvari i ne mogu ih više izbjegavati.

Pa ipak, ne želim te optereæivati. Zbilja nikome ne želim biti na teret. Osjeæam da mi želiš dobro. To me usreæuje. U ovom pismu želim ti samo prenijeti tu sreæu. Te tvoje dobre želje vjerojatno su upravo ono što meni sada treba. Molim te, oprosti mi ako te išta što sam ovdje napisala uznemirilo. Kao što sam veæ rekla, mnogo sam nesavršenija nego što ti misliš.

Katkad se pitam: DA smo se ti i ja sreli pod sasvim normalnim okolnostima, i DA smo se jedno drugome svidjeli, što bi se dogodilo? DA SAM JA bila normalna i da si ti bio normalan (što ti naravno jesi), i da nije bilo Kizukija, što bi se dogodilo? Naravno, to "DA" je puno preveliko.

Jako se trudim bar biti pravedna i poštena. To je sve što sada mogu. Nadam se da æu ti na ovaj naèin uspjeti prenijeti bar mali dio onoga što osjeæam.

Za razliku od obiènih bolnica, ovdje imamo slobodne sate posjeta. Ako nazoveš dan prije, možeš doæi kad god želiš. Možeš èak i jesti sa mnom, a imaš i gdje prespavati. Molim te, doði mi u posjet kada ti bude zgodno. Jedva èekam da te vidim. Prilazem i mapu. Oprosti Što je ovo pismo ispalo tako dugaèko.

Proèitao sam Naokino pismo do kraja, a onda još jednom. Nakon toga sišao sam u prizemlje, kupio Colu iz automata, i pio je dok sam još jednom èitao pismo. Vratio sam sedam ispisanih stranica u omotnicu i stavio je na stol. Na ružièastoj omotnici moje ime i adresa bili su ispisani savršenim, siæušnim znakovima koji su bili tek mrvicu odviše pravilni za jednu djevojku. Sjeo sam za stol i stao prouèavati omotnicu. Adresa pošiljatelja otraga bila je Hostel Ami. Èudno ime. Nekoliko minuta razmišljao sam o njemu, i zakljuèio da je ono "ami" sigurno od francuske rijeèi "prijatelj".

Nakon što sam stavio pismo u ladicu stola, presvukao sam se i izišao. Bojao sam se da æu ako ostanem blizu proèitavati pismo deset, dvadeset, tko zna koliko puta? Hodao sam

ulicama Tokija te nedjelje bez ikakva cilja, kao što sam to uvijek èinio s Naoko. Lutao sam od ulice do ulice, prisjeæajuæi se njezina pisma od retka do retka, i premetao svaku reèenicu po mislima što sam bolje mogao. Kad je Sunce zašlo, vratio sam se u dom i nazvao meðugradsku, Hostel Ami. Javila se žena na recepciji i pitala me kojim poslom zovem. Pitao sam mogu li sutra popodne posjetiti Naoko. Ostavio sam ime i ona je rekla da nazovem za pola sata.

Kad sam nazvao poslije veèere, javila mi se ista ta žena. Da, mogu posjetiti Naoko, rekla je. Zahvalio sam joj, spustio slušalicu, i u ruksak stavio èistu odjeæu i toaletni pribor. Onda sam opet uzeo Èarobni brijeg, te ga poèeo èitati i pijuckati konjak, èekajuæi da mi se prispava. No svejedno nisam zaspao sve do poslije jedan ujutro.

PONEDJELJAK UJUTRO U SEDAM, èim sam se probudio, umio sam se, obrijao i ne doruèkovavši otišao ravno u ured upravitelja doma da mu kažem kako odlazim na dvodnevno planinarenje. Veæ je bio navikao da u slobodno vrijeme odlazim na kraæe izlete, pa se nije iznenadio. Prepunim prigradskim vlakom otišao sam do glavnog kolodvora i kupio kartu za superbrzi vlak za Kjoto, doslovce uskoèivši na prvi Hikari ekspres koji je kretao. Zadovoljio sam se kavom i sendvièem za doruèak i odrijemao sat vremena.

U Kjoto sam stigao nekoliko minuta prije jedanaest. Prema Naokinim uputama gradskim autobusom odvezao sam se do malenog terminala za sjeverna predgraða. Sljedeæi autobus išao mi je tek u 11.35, kazali su mi, a vozi nešto više od sata. Kupio sam kartu i otišao u knjižaru preko ceste da kupim mapu. Vrativši se u èekaonicu, prostudirao sam mapu da vidim mogu li pronaæi toènu lokaciju Hostela Ami. Pokazalo se da je smješten mnogo dublje u planinama nego što sam zamišljao. Autobus æe na svom pohodu prema sjeveru morati prijeæi nekoliko brda, a onda se na kraju slijepog kanjona okrenuti i vratiti u grad. Ja æu siæi pred sam kraj rute. Naoko je rekla da æe kraj postaje biti pješaèka staza, po kojoj æu nakon dvadeset minuta hoda stiæi do Hostela Ami. Nije ni èudo što je tako tiho i mirno ako se nalazi tako duboko u brdima!

Autobus je krenuo s dvadesetak putnika, uz rijeku Kamo kroz sjeverni dio Kjota. Gusto naèièkane gradske ulice zamijenile su prorijeðene kuæe, a onda polja i prazni predjeli.

Krovovi od crnih ploèica i plastenici privlaèili su zrake jesenskog sunca koje su se zasljepljujuæe odbijale od njih. Kad je autobus ušao u kanjon, vozaè je poèeo okretati upravljaè ovamo-onamo prateæi zavoje i okuke na cesti, i meni je postalo slabo u želucu.

Još sam osjeæao okus kave koju sam jutros popio. Kad se broj zavoja poèeo smanjivati toliko da mi je postalo malo lakše, autobus je uronio u sumornu cedrovu šumu. Stabla su po svemu sudeæi bila vrlo stara, izdizala su se visoko nad cestom, zaklanjala sunèevu svjetlost i na sve bacala mraène sjene. Vjetriæ koji je pirkao kroz otvorene prozore autobusa najednom je postao vrlo hladan, a njegova vlaga šibala je kožu. Cesta kroz dolinu držala se rijeène obale, a kroz drveæe je vodila tako dugo da se veæ poèelo èiniti kako je cijeli svijet zauvijek zakopan u cedrovoj šumi - no u tom trenu šuma je završila, i našli smo se na otvorenom platou okruženom planinskim vrhovima. Svud oko nas prostirale su se široke zelene oranice, a rijeka kraj ceste djelovala je bistro i èisto. U daljini se nazirao tanki konèiæ bijelog dima. U nekim kuæama na suncu se sušilo rublje, a psi su zavijali. Pred svakim gazdinstvom drva za ogrjev bila su naslagana sve do strehe, a negdje na hrpi obièno je ležala maèka. Neko vrijeme uz cestu su se nizale takve kuæe, ali nisam vidio ni žive duše.

Takav se raspored u krajoliku ponovio bezbroj puta. Autobus bi ušao u cedrovu šumu, izronio u selo, a onda opet u šumu. U selima bi ljudi izlazili, ali nitko se nije ukrcavao. Èetrdeset minuta nakon odlaska iz grada autobus je stigao do planinskog prijevoja s kojega je nadaleko pucao pogled. Vozaè je zaustavio autobus i objavio da æemo tu prièekati pet-šest minuta: tko želi može iziæi. U autobusu je sad ostalo samo èetvero putnika, ukljuèujuæi i mene. Svi smo izišli da se protegnemo ili zapalimo, promatrajuæi daleko ispod sebe panoramu Kjota. Vozaè je otišao na stranu da obavi malu nuždu.

Preplanuli muškarac pedesetih godina koji je ušao u autobus noseæi veliku kartonsku kutiju vezanu špagom pitao me idem li planinariti. Da ne kompliciram, odgovorio sam potvrdno.

S drugog kraja prijevoja naišao je drugi autobus i stao kraj našega. Vozaè je izišao, kratko porazgovarao s našim, a onda su se obojica popela natrag u svoje autobuse. Nas èetvero vratili smo se na svoja sjedala, i autobusi su krenuli svaki na svoju stranu. Nije mi odmah bilo jasno zašto je naš autobus morao èekati onaj drugi, ali nedaleko odatle niz drugu stranu planine cesta se najednom suzila. Dva velika autobusa nikad se ne bi mogla mimoiæi na cesti, èak je i pri prolasku kraj obiènih automobila iz suprotnog smjera trebalo dosta manevrirati, i uvijek se jedno ili drugo vozilo moralo ukloniti i uvuæi u izboèinu zavoja.

Sela uz cestu sad su bila daleko manja, a obraðene ravne površine još uže. Planina je bila strmija, a stranice su joj se primaknute prozorima autobusa. Ali èinilo se da nemaju ništa manje pasa nego u ostalim mjestima, pa je prolazak autobusa izazivao pravo natjecanje u zavijanju.

Kod moje postaje nije bilo nièega - ni kuæa, ni polja, samo znak za autobusnu postaju, potoèiæ i poèetak planinske staze. Objesio sam ruksak preko ramena i uputio se puteljkom. Potok je tekao uz lijevu stranu staze, a na desnoj se pružala šuma bjelogorice.

Uspinjao sam se blagom padinom nekih petnaest minuta, a onda sam stigao do puta koji je vodio u šumu s desne strane; prolaz je bio jedva dovoljno širok da kroz njega proðe auto. Na natpisu kraj ceste pisalo je: hostel ami. privatni posjed, prolaz zabranjen.

Na cesti koja je vodila kroz stabla bili su oštro urezani tragovi guma. U šumi bi se povremeno zaèuo lepet krila. Zvuk je do mene dopirao neobièno jasno, kao da je pojaèan u odnosu na druge šumske glasove. Jednom sam izdaleka zaèuo nešto što je slièilo pucnju puške, ali bio je to slab, prigušen zvuk, kao da je prošao kroz nekoliko filtara.

Na kraju šume naišao sam na bijeli kameni zid. Nije bio viši od mene, a kako na vrhu nije imao dodatnih zapreka, bilo bi mi ga lako preskoèiti. Željezna crna kapija djelovala je dosta èvrsto, ali bila je širom otvorena, a u stražarnici nije bilo nikoga. Kraj kapije je stajao isti natpis: hostel ami. privatni posjed, prolaz zabranjen. Nekoliko sitnica ukazivalo je na to da je stražar do maloprije bio tu: u pepeljari su bila tri opuška, tu je bila i poluprazna šalica èaja, na polici je stajao tranzistor, a sat na zidu otkucavao je vrijeme uz trpko tiktakanje. Malo sam prièekao da se èovjek vrati, ali kad se to nije dogodilo, nekoliko puta sam pritisnuo nešto što je slièilo zvoncu. Odmah iza kapije bilo je parkiralište. U njemu je stajao minibus, Land Cruiser s pogonom na sva èetiri kotaèa, te tamnoplavi Volvo. Na parkiralište je moglo stati tridesetak auta, ali sad su ondje bila parkirana samo ta tri.

Prošle su dvije-tri minute, a onda se na šumskom puteljku pojavio èuvar u mornarski modroj odori na žutom biciklu. Bio je to visok èovjek u ranim šezdesetima, prorijeðene kose. Naslonio je žuti bicikl na stražarsku kuæicu i rekao — Žao mi je što ste morali

èekati — ali nije zvuèao kao da mu je žao. Na blatobranu bicikla bijelom je bojom bio napisan broj 32. Kad sam mu rekao ime, podigao je slušalicu i dvaput ga ponovio nekome s druge strane, odgovorio "Da, a-ha, dobro" i spustio.

— Idite u glavnu zgradu, molim vas, i tražite dr. Išida — rekao mi je. — Idete ovom stazom kroz drveæe do kružnog toka. Onda skrenite drugi izlaz ulijevo - jeste li zapamtili? Drugi nalijevo -iz kružnog toka. Vidjet æete staru kuæu. Skrenite desno i proðite kroz još jedan šumarak do betonske zgrade. To je glavna zgrada. Lako je, samo pazite na putokaze.

Skrenuo sam na drugi izlaz slijeva iz kružnog toka kako mi je rekao, a na kraju staze naišao sam na zanimljivu staru zgradu koja je nekoæ oèito bila neèija kuæa za odmor.

Imala je njegovan vrt s lijepo oblikovanim stijenama i kamenim fenjerom. To je sigurno bilo ladanje. Skreæuæi desno kroz drveæe, ugledao sam betonsku trokatnicu. Stajala je u izdubljenom terenu pa njezina tri kata nisu djelovala napadno. Bila je jednostavno projektirana i odavala snažan dojam èistoæe.

Ulaz je bio na drugom katu. Popeo sam se stubama i ušao kroz velika staklena vrata, da bih na recepciji zatekao mladu ženu u crvenoj haljini. Rekao sam joj svoje ime i kazao da su me uputili na dr. Išida. Nasmiješila se i pokazala mi na smeði kauè, tihim glasom predlažuæi da ondje prièekam. Onda je okrenula neki broj. Spustio sam ruksak s leða, zavalio se u duboke jastuke na kauèu i stao promatrati oko sebe. Predvorje je bilo èisto i ugodno, s ukrasnim lonèanicama, ukusnim apstraktnim slikama i ulaštenim podom. Dok sam èekao, nisam skidao pogled s odraza svojih cipela na podu.

U jednom trenutku žena na recepciji obratila mi se da me umiri — Doktorica æe odmah doæi. — Kimnuo sam glavom. Kakvo tiho mjesto, nevjerojatno! Nije bilo nikakvih zvukova. Kao da su svi na popodnevnom odmoru. Ljudi, životinje, insekti, biljke, svi zacijelo èvrsto spavaju, pomislio sam, kad je tako tiho.

No nije prošlo dugo kad sam zaèuo meko tapkanje gumenih potplata, i pojavila se zrela žena èekinjaste kose. Hitro je prošla predvorjem, sjela kraj mene, prekrižila noge i uzela me za ruku. Umjesto da je stisne, okrenula mi je šaku i stala promatrati njezinu prednju i stražnju stranu.

— Ništa niste svirali, bar ne posljednjih nekoliko godina, zar ne? — bile su prve rijeèi koje sam zaèuo iz njezinih usta.

— Ne — rekao sam, zateèen. — Imate pravo.

— Vidim to po vašim rukama — rekla je nasmiješivši se.

Iz te je žene izbijala nekakva tajanstvenost. Na licu je imala mnogo bora. To je odmah upadalo u oèi, ali nije zbog njih izgledala staro. Naprotiv, one su u njoj naglašavale nekakvu mladost koja nije imala veze s godinama. Borama je ondje bilo mjesto, kao da su od roðenja stajale na njezinu licu. Kad bi se nasmiješila, i bore su se smiješile s njom; kad se mrštila, mrštile su se i bore. A kad se nije ni smiješila ni mrštila, bore su preko njezina lica bile razmještene na neki èudno topao, ironièan naèin. Bila je to žena u kasnim tridesetima koja, kako se èinilo, nije bila samo dobar èovjek, nego je njezina dobrota jednostavno privlaèila. Svidjela mi se èim sam je ugledao.

Onako neukrotivo podšišana, kosa joj je stršila u pramenovima, a preko èela su joj nakrivo stajale šiške, ali takva joj je frizura savršeno pristajala. Imala je plavu radnu košulju preko bijele majice kratkih rukava, široke bež pamuène hlaèe i tenisice. Visoka i mršava, gotovo uopæe nije imala grudi. Usnice su joj se neprekidno pomicale ustranu

kriveæi se pomalo ironièno, a boriæe u kutovima oèiju lagano su joj se trzale. Podsjeæala je na drvosjeèicu: blagu, vještu, ali pomalo umornu od života.

Uvuèene brade i napuæenih usta, neko me je vrijeme prelazila pogledom od glave do pete. Zamišljao sam da æe svakog èasa isukati krojaèki metar i poèeti me sveg premjeravati.

— Znate li svirati neki instrument? — pitala je.

— Nažalost, ne — rekao sam.

— Šteta — rekla je. — Bilo bi zabavno.

— Valjda — rekao sam. Èemu sva ta prièa o instrumentima?

Iz džepa na prsima izvukla je paket cigareta Seven Stars, stavila jednu u usta, zapalila je upaljaèem i poèela puckati. Vidjelo se da u tome uživa.

— Palo mi je na pamet da bih vam morala reæi nešto o ovoj ustanovi, gospodine Vatanabe, je li tako? - prije nego što vidite Naoko. Pa sam uredila da malo porazgovaramo. Hostel Ami pomalo je neobièan - to bi vas moglo zbuniti ako nemate nikakvo predznanje. Imam pravo kad pretpostavljam da ne znate ništa o njemu, zar ne?

— Gotovo ništa.

— Pa, kao prvo... — poèela je, a onda pucnula prstima. — Nego, jeste li ruèali?

Sigurno ste gladni.

— Imate pravo, jesam.

— Doðite onda sa mnom. Možemo razgovarati dok jedemo u menzi. Vrijeme ruèka je prošlo, ali ako sada odemo, mogu nam nešto spremiti.

Požurila se preda mnom niz hodnik i stubište do blagovaonice na prvom katu. Bila je to velika prostorija u koju je moglo stati možda dvjestotinjak ljudi, ali samo je jedna polovica bila u funkciji, a druga je bila pregraðena, kao neki hotel izvan sezone. Na dnevnom meniju bili su navedeni varivo od krumpira s rezancima, salata, naranèin sok i kruh. Pokazalo se da je povræe ukusno baš kako je napisala Naoko, pa sam pojeo sve s tanjura.

— Vi oèito uživate u hrani! — rekla je moja pratilja.

— Izvrsno je — rekao sam. — A i jedva da sam cijeli dan išta pojeo.

— Ako želite, slobodno uzmite i moje. Ja sam sita. Evo, samo izvolite.

— Hoæu, ako zbilja neæete.

— Imam mali želudac. Ne stane puno. Ali sve što propustim nadoknadim cigaretama. — Zapalila je još jednu iz paketa Seven Stars. — Nego, možete me zvati Reiko. Svi me zovu imenom.

Reiko je oèito silno uživala gledajuæi me kako jedem krumpi-rovo varivo koje je ona jedva naèela i žvaèem njezin kruh.

— Vi ste Naokina doktorica? — pitao sam.

— Ja?! Naokina doktorica?! — Napravila je facu. — Zašto mislite da sam doktorica?

— Rekli su mi da tražim dr. Išida.

— Aha, sad razumijem. Ne ne ne, ja ovdje predajem glazbu. To je nekim pacijentima terapija, pa me iz štosa zovu "Doktorica za glazbu" a katkad i "Doktorica Išida". Ali ja sam i sama pacijent. Tu sam sedam godina. Radim kao nastavnica glazbe i pomažem u uredu, pa je sad veæ teško reæi jesam li pacijentica ili zaposlenica. Zar vam Naoko nije govorila o meni?

Odmahnuo sam glavom.

— To je èudno — rekla je Reiko. — Ja sam njezina cimerica. Sviða mi se živjeti s njom.

Razgovaramo o svemu. I o vama.

— Što o meni?

— Pa, najprije vam moram reæi nešto o ovoj ustanovi — rekla je Reiko, ignorirajuæi moje pitanje. — Prvo morate znati da ovo nije obièna "bolnica". Ona ne služi toliko lijeèenju koliko oporavku. Imamo, naravno, nekoliko doktora, neprestano održavaju seanse, ali oni samo provjeravaju u kakvom su ljudi stanju, mjere im temperaturu i slièno, ne provode "terapiju" kao u obiènim bolnicama. Ovdje nema rešetki na prozorima, a kapija je uvijek širom otvorena. Ljudi slobodno ulaze i izlaze. Da bi vas uopæe ovamo primili, morate biti spremni na takvu vrstu oporavka. U nekim sluèajevima ljudi koji trebaju specijaliziranu terapiju na kraju odu u specijalizirane bolnice. Je li dosad sve jasno?

— Mislim da jest — rekao sam. — Ali od èega se sastoji taj "oporavak"? Možete li mi dati neki konkretan primjer?

Reiko je otpuhnula oblaèiæ dima i popila ostatak soka od naranèe. — Veæ sam život ovdje jest oporavak — rekla je. — Pravilan raspored aktivnosti, vježba, izolacija od vanjskog svijeta, èist zrak, mir. Na imanju imamo praktièki sve: ne treba nam televizija ni radio. Mi smo kao one komune o kojima se toliko èuje. Naravno, od komune se razlikujemo utoliko što za dolazak ovamo treba hrpa love.

— Hrpa?

— Pa, nije baš nenormalno skupo, ali nije ni jeftino. Pogledajte samo sve te uvjete.

Imamo mnogo zemlje, malo pacijenata, veliko osoblje, a ja sam recimo ovdje veæ dugo.

Toèno, sad sam veæ gotovo i sama zaposlenik, pa dobivam popuste, ali svejedno... Jeste li sad za kavu?

Rekao sam da bih rado popio jednu. Ugasila je cigaretu i otišla do šanka, gdje je iz termosice natoèila dvije šalice i donijela ih do našeg stola. U svoju je stavila šeæer, promiješala, namrštila se i srknula.

— Znate — rekla je — ovaj sanatorij nije profitna ustanova, tako da nam ne naplaæuju onoliko koliko bi inaèe. Zemlju su dobili kao donaciju. U tu su svrhu utemeljili korporaciju. Prije dvadesetak godina ovo je bio donatorov ljetnikovac. Vidjeli ste staru kuæu?

Rekao sam da jesam.

— To je bila jedina graðevina na imanju. Ondje su provodili grupnu terapiju. Tako je sve poèelo. Donatorov sin bio je sklon duševnim bolestima pa mu je specijalist preporuèio grupnu terapiju. Doktor je imao teoriju da kad bi skupina pacijenata živjela na selu, pomažuæi jedni drugima u fizièkom poslu i kad bi im pri ruci bio doktor da ih savjetuje i pregleda, time bi se mogle izlijeèiti neke bolesti. Pokušali su, pa se ta operacija proširila i registrirala, poèeli su obraðivati još više zemlje, a prije pet godina podigli su i glavnu zgradu.

— Sto znaèi da je terapija bila uspješna.

— Pa, ne za sve. Mnogi se ne oporave. Ali ima i mnogo ljudi kojima nitko nije mogao pomoæi, a ovdje su se uspjeli potpuno oporaviti. Ovdje je najbolje što svi pomažu svima.

Svi znaju da imaju neku manu, pa pokušavaju jedni drugima pomoæi. Na drugim mjestima to tako ne ide, nažalost. Doktori su doktori, a pacijenti pacijenti: pacijent traži pomoæ od doktora, a doktor pruža pomoæ pacijentu. Ali ovdje svi pomažemo svima. Svi smo jedni drugima zrcala, i doktori su ravnopravni s nama. Promatraju nas sa strane i

pritjeèu nam u pomoæ ako vide da nam nešto treba, ali katkad se dogodi da mi pomažemo njima. Katkad smo mi u neèemu bolji od njih. Recimo, ja jednog doktora uèim svirati glasovir, a jedan drugi pacijent bolnièarku uèi francuski. Takve stvari.

Pacijenti s problemima poput naših èesto su obdareni specijalnim sposobnostima. Dakle, ovdje su svi jednaki - pacijenti, osoblje - i vi. Dok ste ovdje, vi ste jedan od nas, pa æu ja pomoæi vama i vi meni.

— Reiko se nasmiješila, blago mreškajuæi svaku boriæu na licu.

— Vi pomažete Naoko i Naoko pomaže vama.

— Sto bih ja, onda, trebao? Dajte mi neki primjer.

— Najprije odluèite da želite pomoæi i da vama treba pomoæ te druge osobe. Tada ste posve iskreni. Neæete lagati, neæete ništa uljepšavati, neæete zataškavati ništa što bi za vas moglo biti neugodno. To je sve što treba. ^ — Pokušat æu — rekao sam. — Ali recite, Reiko, zašto ste tu veæ sedam godina? Kad ovako s vama razgovaram, ne mogu vjerovati da s vama nešto nije u redu.

— Ne dok Sunce šija — rekla je mraèno. — Ali kada padne noæ, poènem sliniti i valjati se po podu.

— Zbilja?

— Ne budite smiješni, šalim se — rekla je, odmahujuæi prije-zirno glavom. — Sasvim sam dobro - bar zasad. Ostala sam ovdje jer volim pomagati ljudima da se oporave, pouèavati glazbu, uzgajati povræe. Ovdje mi se sviða. Svi smo manje-više prijatelji. U usporedbi s tim, što imam u vanjskom svijetu? Meni je 38 godina, približava mi se èetrdeseta. Nisam kao Naoko. Nitko me ne èeka da izaðem, nemam obitelj kojoj se mogu vratiti. Nemam nikakav konkretan posao, gotovo nijednog prijatelja. A nakon sedam godina i ne znam što se vani dogaða. Dobro, tu i tamo proèitam novine u knjižnici, ali sve to vrijeme nisam nogom kroèila van. Ne znam što bih radila da odem.

— Ali možda bi vam se otvorio novi svijet — rekao sam. — Vrijedi pokušati, zar ne?

— Hmm, možda ste u pravu — rekla je, prevræuæi po rukama upaljaè. — Ali imam i ja svoje probleme. Jednom vam mogu prièati, ako budete htjeli.

Kimnuo sam u znak odgovora. — A Naoko — rekao sam — je li njoj bolje?

— Hmm, mislimo da jest. Na poèetku je bila dosta zbunjena, i neko vrijeme smo dvojili, ali sad se smirila i do te joj je mjere bolje da se može verbalno izražavati. Definitivno ide u pravom smjeru. Ali mnogo je ranije trebala doæi na lijeèenje. Simptomi su bili oèiti još od vremena kad se ubio onaj njezin deèko, Kizuki. Obitelj je to trebala uoèiti, a i ona je sama trebala shvatiti da nešto nije u redu. Naravno, i kod kuæe je imala problema...

— Problema? — ispalio sam.

— Niste znali? — Reiko kao da se iznenadila više od mene. Odmahnuo sam glavom.

— Onda neka vam radije to kaže Naoko. Spremna je za iskren razgovor s vama. — Reiko je opet promiješala kavu i otpila. — Još nešto morate znati — rekla je. — Prema ovdašnjim pravilima, vi i Naoko neæete smjeti biti sami. Gosti ne smiju ostati sami s pacijentima. Uvijek mora biti prisutan promatraè - a u ovom sluèaju to sam ja. Zao mi je, ali morat æete me trpjeti. U redu?

- — U redu — rekao sam ja sa smiješkom.

— Ali svejedno — rekla je — vas dvoje možete razgovarati o èemu god želite.

Zaboravite da sam ja ondje. Ja veæ znam gotovo sve o vama i Naoko: — Sve?

— Gotovo sve. Imamo grupne terapije, znate. Tako da mnogo saznamo jedni o drugima.

Usto, Naoko i ja razgovaramo o svemu. Mi ovdje nemamo mnogo tajni.

Pogledao sam Reiko otpijajuæi kavu. — Da vam istinu kažem — rekao sam — zbunjen sam. Još ne znam je li ono što sam u To-kiju uèinio Naoko bilo ispravno ili ne. Sve ovo vrijeme razmišljam o tome, ali još ne znam.

— Ne znam ni ja — rekla je Reiko. — A ni Naoko. To æete sami morati odluèiti.

Shvaæate? Što god da se dogodilo, vas dvoje to možete okrenuti u pravom smjeru - ako se uspijete nekako dogovoriti. Možda æete se jednom kada to riješite moæi vratiti i razmisliti je li ono što se dogodilo bilo ispravno ili nije. Što kažete?

Kimnuo sam.

— Mislim da nas troje možemo jedno drugome pomoæi - vi i Naoko i ja - ako to zbilja želimo, i ako budemo zbilja iskreni. Kad se troje ljudi tako potrudi, to može biti jako uèinkovito. Koliko dugo možete ostati?

— Pa, volio bih biti u Tokiju preksutra, rano predveèer. Moram raditi, a u èetvrtak imam ispit iz njemaèkoga.

— Dobro — rekla je. — Možete spavati kod nas. Tako ništa neæete plaæati, a i moæi æete razgovarati bez brige o vremenu.

— Kod vas? — pitao sam.

— Kod Naoko i mene, naravno — rekla je Reiko. — Imamo odvojenu spavaæu sobu, a u dnevnom boravku je kauè na razvlaèenje, pa æete moæi dobro spavati. Bez brige.

— To je dopušteno? — pitao sam. — Zar muškarac smije biti u ženskoj sobi?

— Neæete nas valjda usred noæi silovati?

— Gluposti.

— Onda nema problema. Smjestite se kod nas pa æemo se lijepo narazgovarati. To bi bilo najbolje. Onda æemo doista jedni druge shvatiti. A ja vam mogu svirati gitaru. Dobra sam, znate.

— Sigurno vam neæu smetati?

Reiko je stavila treæu cigaretu u usta i zapalila, nakrivivši kut usnica.

— Naoko i ja smo veæ razgovarale. Zajedno vas pozivamo da budete kod nas. Zar ne mislite kako bi bilo pristojno da prihvatite poziv?

— Naravno, sa zadovoljstvom.

Reiko je produbila bore u kutovima oèiju i zagledala se u mene. — Smiješno govorite — rekla je. — Nemojte mi reæi da oponašate onog deèka iz Lovca u žitu?

— Nipošto! — rekao sam sa smiješkom.

I Reiko se nasmiješila, s cigaretom u ustima. — Ali zbilja ste dobar èovjek. To vidim èim vas pogledam. Nakon što sam sedam godina gledala ljude kako ovamo dolaze i odlaze, nauèila sam takve stvari: neki ljudi mogu otvoriti srce, neki ne mogu. Vi ste meðu onima koji mogu. Ili, da budemo precizniji, možete ako to želite.

— Sto se dogodi kad ljudi otvore srce?

Reiko je sklopila ruke na stolu, a meðu usnicama joj se klatila cigareta. Uživala je u ovome. — Postanu bolji — rekla je. Pepeo je pao na stol, ali ona kao da nije primijetila.

Reiko i ja izišli smo iz glavne zgrade, prešli preko brda, i prošli kraj bazena, teniskih terena i košarkaškog igrališta. Na teniskom terenu bila su dvojica muškaraca - jedan mršav, srednjih godina,

a drugi mlad i debeo. Obojica su se dobro služila reketima, ali za mene igra koju su igrali nije bila tenis. Èinilo se kao da ih obojicu posebno zanima skakutanje teniskih loptica, pa na tom podruèju provode istraživanje. Udarali su lopticu naprijed-natrag s neobiènom koncentracijom. Obojica su bila do kože mokri od znoja. Mladiæ, koji se nalazio na kraju igrališta bliže nama, primijetio je Reiko i prišao nam. Izmijenili su nekoliko rijeèi, smiješeæi se. Blizu terena neki èovjek bezizražajna lica kosio je travu velikom kosilicom.

Krenuvši dalje, naišli smo na šumarak, u kojemu se smjestilo 15-20 urednih kuæica, malo razmaknutih. Na ulazu u gotovo svaku stajao je isti onakav žuti bicikl kakav je vozio stražar. — Tu žive zaposlenici i njihove obitelji — rekla je Reiko.

— Imamo gotovo sve što nam treba, uopæe ne moramo iæi u grad — rekla je dok smo hodali. — Kad je rijeè o hrani, kao što sam rekla, proizvodimo gotovo sve. Jaja dobivamo iz vlastita koko-šarnika. Imamo knjige i ploèe i dvorane za tjelesni, svoj minimar-ket, a svaki tjedan dolaze nam frizeri i kozmetièari. Vikendom èak imamo filmove. Ako trebamo išta drugo, možemo zamoliti nekoga od osoblja da nam to kupi u gradu. Odjeæu naruèujemo preko kataloga. Ovdje uopæe nije problem živjeti.

— Ali ne smijete u grad?

— Ne, to ne smijemo. Naravno, ako je neka posebna situacija, recimo ako moramo zubaru, to je nešto drugo, ali u pravilu ne smijemo u grad. Svatko može otiæi odavde kad god hoæe, ali ako ode, više se ne smije vratiti. Poruši sve mostove za sobom. Ne možeš tek tako na nekoliko dana otiæi u grad i onda oèekivati da æeš se vratiti. Ali to je i logièno. Svi bi stalno išli i vraæali se.

Na kraju šumarka naišli smo na blagu padinu duž koje su se u nepravilnim razmacima nizale drvene dvokatnice; sve su bile nekako èudne. Teško je reæi zašto, ali to sam osjetio èim sam ih vidio. Moja reakcija bila je slièna osjeæaju koji imamo kad vidimo lijepo naslikano nešto nestvarno. Palo mi je na pamet da bi ovako izgledalo kad bi Walt Disnev stvorio animiranu verziju Munchove slike. Sve kuæe bile su identiènog oblika i boje, gotovo kockaste, savršeno vertikalno simetriène, s velikim ulaznim vratima i mnoštvom prozora. Put je vijugao izmeðu njih nalik na poligon neke autoškole. Ispred svake kuæe bilo je lijepo oblikovano ukrasno grmlje u cvatu. Sve je bilo pusto, a na svim prozorima bile su navuèene zavjese.

— Ovo se zove Zona C. Tu žive žene. Mi! Ima deset kuæa, u svakoj su èetiri stana, po dvoje u stanu. To je sveukupno osamdeset ljudi, ali trenutaèno nas je samo 32.

— Baš je tiho.

— Pa, sad nema nikoga — rekla je Reiko. — Ja sam dobila posebno dopuštenje da se ovako slobodno kreæem, ali svi drugi su na svojim aktivnostima. Neki vježbaju, neki rade u vrtu, neki su na grupnoj terapiji, neki skupljaju šumske biljke. Svatko sam sebi odreðuje raspored. Da vidimo, što Naoko sada radi? Mislim da je trebala raditi na lièenju i postavljanju tapeta. Zaboravila sam. Ima nekoliko takvih poslova koji ne završavaju do pet.

Reiko je ušla u zgradu s oznakom "C-7", popela se stubama do kraja hodnika i otvorila vrata zdesna, nezakljuèana. Pokazala mi je stan, ugodnu, premda jednostavnu stambenu jedinicu: dnevni boravak, spavaæa soba, kuhinja i kupaonica. Nije imao nikakav dodatni namještaj ni nepotrebne ukrase, ali nije bio ni ogoljen. Na njemu nije bilo ništa posebno, ali tu sam se osjeæao kao s Reiko: mogao sam se opustiti i izbaciti napetost iz tijela. U dnevnom boravku bio je kauè, stol i stolac za ljuljanje. U kuhinji je bio još jedan stol. Na oba stola bile su velike pepeljare. U spavaæoj sobi bila su dva kreveta, dva pisaæa stola i

ormar. Izmeðu kreveta stajao je noæni ormariæ na kojemu je bila lampa za èitanje i džepna knjiga okrenuta licem nadolje. U kuhinji je bio mali elektrièni štednjak koji se slagao s hladnjakom i bio pogodan za kuhanje jednostavnijih jela.

— Nema kade, samo tuš, ali prilièno je dojmljivo, zar ne? Kupelji i praonice rublja su zajednièke.

— Gotovo i previše dojmljivo. Moja soba u domu ima strop i prozor.

— E, ali niste vidjeli kakve su ovdje zime — rekla je Reiko, lagano me gurnuvši prema kauèu i sjedajuæi kraj mene. — Zime su duge i oštre. Kamo god pogledaš, samo snijeg, snijeg i opet snijeg. Velika je vlaga, hladnoæa prodire do kosti. Zimu provodimo odgræuæi snijeg. Uglavnom sjedimo unutra na toplome, slušamo glazbu i razgovaramo ili pletemo. Da nemamo ovoliko prostora, ugušili bismo se. Vidjet æete ako nam doðete zimi.

Reiko je duboko uzdahnula zamišljajuæi zimu, a onda je skupila ruke na koljena.

— Ovo æe biti vaš krevet — rekla je, potapšavši kauè. — Mi æemo spavati u spavaæoj sobi, a vi ovdje. Odgovara vam, zar ne?

— Sigurno da odgovara.

— Onda smo se dogovorili — rekla je Reiko. — Vraæamo se oko pet. Naoko i ja do onda moramo završavati poslove. Nije vam problem ostati sam?

— Nimalo. Uèit æu njemaèki.

Kad je Reiko otišla, ispružio sam se na kauè i sklopio oèi. Ležao sam tako i uranjao u tišinu, kad sam se najednom, iz èista mira, sjetio onog dana kad smo se Kizuki i ja išli provozati motorom. I tada je bila jesen, shvatio sam. Jesen prije koliko godina? Da, èetiri.

Sjetio sam se mirisa Kizukijeve kožnate jakne i brujanja one crvene Yamahe od 125 kubika. Odvezli smo se daleko na obalu i vratili se iste veèeri, iscrpljeni. Usput se nije dogodilo ništa posebno, ali dobro sam se sjeæao svega. U ušima mi je zavijao oštar jesenji vjetar, a dok sam gledao u nebo stišæuæi Kizukijevu jaknu, osjeæao sam se kao da sam izbaèen u svemir.

Dugo sam ondje ležao, dok mi je um lutao od sjeæanja do sjeæanja. Iz nekog èudnog razloga ležeæi u ovoj sobi prisjeæao sam se starih uspomena na koje sam rijetko, ako uopæe, ikad prije mislio. Neke od njih bile su ugodne, ali u drugima se nazirao traèak tuge.

Koliko je to trajalo? Toliko sam se udubio u tu bujicu uspomena (a to je zbilja bila bujica, nalik na izvor koji kulja iz stijenja) da nisam primijetio kad je Naoko tiho otvorila vrata i ušla. Otvorio sam oèi i ugledao je. Podigao sam glavu i neko je vrijeme gledao u oèi.

Sjedila je na naslonu kauèa i gledala u mene. Isprva sam pomislio da je i ona priviðenje koje mi je priredilo sjeæanje. Ali to je bila stvarna Naoko.

— Spavaš? — prošaptala je.

— Ne — rekao sam — samo razmišljam. — Ustao sam i upitao - Kako si?

— Dobro — rekla je, sa smiješkom nalik na blijed, udaljen krajolik. — Ali nemam mnogo vremena. Sad ne bih smjela biti ovdje. Izišla sam samo na minutu i odmah se moram vratiti. Nije li mi frizura grozna?

— Nimalo — rekao sam. — Baš je slatka. — Frizura joj je bila jednostavna, kao u školarke, a na jednoj strani pridržavala ju je kopèa kakvu je nekoæ imala. Dobro joj je pristajala, kao da je uvijek takvu nosila. Izgledala je kao jedna od onih lijepih djevojèica koje se mogu vidjeti na drvorezima iz srednjeg vijeka.

— To mi je velika gnjavaža, Reiko me šiša. Stvarno misliš da je slatko?

— Stvarno.

— Mami je grozno. — Otkopèala je kopèu, pustila kosu, zagla-dila je prstima i opet prièvrstila kopèu. Bila je u obliku leptira.

— Htjela sam te vidjeti nasamo prije nego što se nas troje naðemo. Nije da sam ti imala nešto posebno reæi. Samo sam ti htjela vidjeti lice kako bih se naviknula da si tu. Inaèe bi mi bilo teško, opet bih te morala upoznavati. Užasna sam s ljudima.

— Onda? — pitao sam. — Funkcionira li?

— Donekle — rekla je, opet dodirujuæi kopèu. — Ali vrijeme je isteklo. Moram iæi.

Kimnuo sam.

— Toru — poèela je — stvarno ti želim zahvaliti što si me došao posjetiti. Jako sam sretna zbog toga. Ali ako ti je teret biti tu, moraš mi odmah reæi. Ovo je posebno mjesto, ima poseban sustav, i neki ljudi ne se mogu uklopiti. Dakle, ako se tako budeš osjeæao, molim te budi iskren i reci mi. Neæe me to shrvati. Mi smo ovdje jedni prema drugima iskreni. Govorimo jedni drugima svakakve stvari, potpuno iskreno.

— Reæi æu ti — rekao sam. — Bit æu iskren.

Naoko je sjela na kauè i naslonila se na mene. Kad sam je obgrlio rukom, naslonila je glavu na moje rame i priljubila lice uz moj vrat. Neko je vrijeme ostala tako, gotovo kao da mi mjeri temperaturu. Dok sam je tako držao, osjeæao sam neku toplinu u prsima.

Nakon nekog vremena ustala je ne rekavši ni rijeè i izišla kroz vrata, jednako tiho kao što je ušla.

Kad je Naoko otišla, zaspao sam na kauèu. Nisam namjeravao, ali utonuo sam u dubok san kakvim dugo nisam spavao, osjeæajuæi da je Naoko svuda oko mene. U kuhinji su bile posude koje Naoko upotrebljava, u kupaonici njezina èetkica za zube, a u spavaæoj sobi krevet na kojemu Naoko spava. Dok sam spavao èvrstim snom u tom njezinom stanu, iz svake sam stanice svoga tijela iscijedio umor, kap po kap. Sanjao sam leptira kako pleše na polusvjetlu.

Kad sam se opet probudio, kazaljke na mome satu pokazivale su 16.35. Svjetlo se promijenilo, vjetar je zamro, oblaci su imali drukèiji oblik. Preznojio sam se u snu, pa sam otro lice ruènièi-æem iz ruksaka i obukao èistu majicu. Ušavši u kuhinju, popio sam malo vode i pogledao kroz prozor nad sudoperom. Pred sobom sam vidio prozor na zgradi prekoputa, u kojemu je visjelo nekoliko papirnatih izrezanih likova - ptica, oblak, krava, maèka, vidio sam njihove jasno oblikovane obrise spojene u jedno. Kao i prije, nigdje nije bilo nikoga, a nisu se èuli ni ikakvi šumovi. Osjeæao sam se kao da živim sam u izvanredno održavanoj ruševini.

U Zonu C ljudi su poèeli pristizati malo poslije pet. Gledajuæi kroz kuhinjski prozor, vidio sam tri žene kako prolaze ispod. Sve su imale šešire od kojih nisam mogao odrediti koliko imaju godina, ali prema njihovim glasovima reklo bi se da nisu bile baš mlade. Ubrzo su nestale iza ugla, a iz istog smjera pojavile su se još èetiri žene, te su i one, kao i ona prva skupina, nestale iza istog ugla. Nad svime je lebdjela veèernja atmosfera. S prozora spavaæe sobe vidio sam drveæe i liniju brežuljaka. Nad brdskim lancem poigravale su blijede zrake sunca.

Naoko i Reiko vratile su se zajedno u pola šest. Naoko i ja pozdravili smo se kao da se vidimo prvi put. Djelovala je kao da joj je zbilja neugodno. Reiko je primijetila moju knjiga i pitala što èitam. Èarobni brijeg Thomasa Manna, rekao sam joj.

— Kako si mogao ovamo donijeti takvu knjigu? — pitala je. Naravno, imala je pravo.

Reiko je onda skuhala kavu za nas troje. Rekao sam Naoko da je Smeðekošuljaš naglo nestao, i kako mi je posljednjega dana dao krijesnicu.

— Baš mi je žao što je otišao — rekla je. — Htjela sam da mi još prièaš o njemu. — Reiko je pitala tko je Smeðekošuljaš, pa sam joj isprièao o njegovim ludorijama i izmamio iz nje salve smijeha. Svijet je bio miran i pun smijeha dok god se prièaju prièe o Sme-ðekošuljašu.

U šest smo otišli u glavnu zgradu na veèeru. Naoko i ja jeli smo pohanu ribu sa zelenom salatom, kuhano povræe, rižu i miso juhu. Reiko se ogranièila na salatu od tjestenine i kavu, te još jednu cigaretu.

— S godinama èovjek više ne jede mnogo — rekla je kao da želi objasniti.

U blagovaonici je bilo još dvadesetak ljudi. Dok smo jeli, stiglo ih je još nekoliko, a nekolicina je otišla. Osim što je tu bilo ljudi svih dobi, cijeli prizor djelovao je vrlo slièno kao veèera u mome domu. Razlikovao se tek po jednoliènoj glasnoæi razgovora. Nije bilo buènih glasova ni šapata, nitko se nije glasno smijao niti šokirano uzvikivao, nitko nije galamio i pretjerano gestikulirao; èuli su se tek tihi razgovori, svi jednakog intenziteta. Ljudi su jeli u skupinama od tri do pet, i u svakoj je bio samo jedan govornik, kojega su drugi slušali kimajuæi glavom i zainteresirano mumljajuæi, a kad bi ta osoba završila, razgovor bi povela iduæa. Nisam èuo što govore, ali naèin njihova govora podsjeæao me na èudnu partiju tenisa koju sam vidio u podne. Pitao sam se govori li i Naoko tako kad je s njima, i, zaèudo, osjetio sam žalac usamljenosti pomiješan s ljubomorom.

Za stolom iza mene neki proæelavi èovjek u bijelom koji je izgledao kao pravi doktor držao je govor mladom èovjeku nervozna izgleda s naoèalama i nekoj sredovjeènoj ženi vjeverièjeg lica, o uèincima bestežinskog stanja na izluèivanje želuèanih sokova. Slušali su ga povremeno komentirajuæi: "Bože moj!" ili "Zbilja?" ali što sam duže slušao kako proæelavi èovjek govori, sve sam manje bio siguran da je doista lijeènik, unatoè bijelom ogrtaèu.

Nitko u blagovaonici nije obratio posebnu pozornost na mene. Nitko se nije zagledao, pa èak ni primijetio da sam ondje. Moja prisutnost kao da je bila posve normalan dogaðaj.

Samo se jednom èovjek u bijelome okrenuo i pitao me — Koliko ostajete?

— Dvije noæi — rekao sam. — Odlazim u srijedu.

— Lijepo je ovdje u ovo doba godine, zar ne? Ali doðite nam opet u zimu. Kad je sve bijelo, onda je osobito lijepo.

— Naoko æe možda veæ iziæi dok zasniježi — rekla mu je Reiko.

— Toèno, ali svejedno, zima je vrlo lijepa — ponovio je on mrko. Bio sam sve nesigurniji je li doktor ili nije.

— O èemu vi ovdje razgovarate? — pitao sam Reiko, koja kao da me nije posve shvaæala.

— O èemu razgovaramo? O obiènim stvarima. Što se toga dana dogodilo, ili koje knjige èitamo, ili kakvo æe sutra biti vrijeme, znate veæ. Nemojte mi reæi da se pitate skaèu li ljudi na noge i vièu li nešto kao: "Sutra æe pasti kiša ako veèeras polarni medvjed pojede zvijezde!"

— Ne, ne, naravno da ne — rekao sam. — Samo se pitam o èemu su svi ti tihi razgovori.

— Ovo je tiho mjesto, pa i ljudi govore tiho — rekla je Naoko. — Skupila je riblje kosti u kraj tanjura na urednu hrpicu i potapkala usta rupèiæem. — Ovdje nema potrebe dizati glas. Nikoga ni u što ne moraš uvjeravati, niti moraš privlaèiti neèiju pozornost.

— Valjda — rekao sam, ali dok sam jeo u tom tihom okruženju, iznenaðeno sam shvatio da mi nedostaje žamor ljudi. Poželio sam èuti smijeh i ljude koji bez razloga vièu i govore pretjerane stvari. Od takve sam buke proteklih mjeseci bio umoran, ali dok sam sjedio i jeo ribu u toj neprirodno tihoj prostoriji, nisam se mogao opustiti. Blagovaonica je odisala ozraèjem specijaliziranog sajma za alatne strojeve. Ljudi koje silno zanima neko specijalizirano podruèje okupljaju se na odreðenome mjestu i razmjenjuju informacije koje razumiju samo oni.

Kad sam se nakon veèere vratio u sobu, Naoko i Reiko objavile su da æe otiæi u zajednièku kupaonicu Zone C i da se, ako nemam ništa protiv tuša, mogu istuširati u njihovoj kupaonici. Tako æu uèiniti, rekao sam, i nakon što su otišle svukao sam se, istuširao i oprao kosu. U ormaru za knjige našao sam ploèu Billa Evansa i upravo sam sušio kosu i slušao je kad sam shvatio da je to ploèa koju smo slušali u Naokinoj sobi na njezin roðendan, one noæi kad je plakala i ja sam je zagrlio. Bilo je to prije samo šest mjeseci, ali èinilo mi se da pripada mnogo davnijoj prošlosti. Možda se tako èinilo jer sam o tome tako èesto mislio - preèesto, toliko da je moje poimanje vremena veæ bilo iskrivljeno.

Mjesec je bio tako sjajan da sam ugasio svjetla i ispružio se na kauèu da poslušam glasovir Billa Evansa. Naviruæi kroz prozor, mjeseèina je bacala duge sjene i zapljuskivala zidove nijansama razblažena tuša. Iz ruksaka sam izvadio tanku limenu plošku, pustio da mi se usta napune konjakom iz nje, osjetio kako toplina lagano klizi mojim grlom sve do želuca, a odatle se širi dalje po svim udovima. Nakon posljednjeg gutljaja zatvorio sam plošku i vratio je u ruksak. Sad kao da se i mjeseèina ljuljala u ritmu glazbe.

Dvadeset minuta kasnije Naoko i Reiko vratile su se s kupanja.

— O! Ovdje je bilo tako mraèno da smo pomislile kako si se spakirao i vratio u Tokio!

— uzviknula je Reiko.

— Nema šanse — rekao sam. — Ovako sjajan Mjesec nisam vidio godinama. Htio sam ga gledati uz ugašeno svjetlo.

— Baš je lijepo — rekla je Naoko. — Reiko, imamo li još one svijeæe od zadnje redukcije?

— Vjerojatno, u ladici u kuhinji.

Naoko je iz kuhinje donijela veliku bijelu svijeæu. Ja sam je zapalio, nakapao malo voska u tanjur i zalijepio. Reiko je na njezinu plamenu zapalila cigaretu. Dok smo tako sjedili uz svjetlost svijeæe usred nepomuæene tišine, poèelo mi se èiniti kao da smo ostali sami na nekom dalekom rubu svijeta. Spokojne mjeseèeve sjene i lelujave sjene svijeæe susretale su se i stapale na bijelim zidovima stana. Naoko i ja sjedili smo jedno uz drugo na kauèu, a Reiko se smjestila u stolac za ljuljanje suèelice nama.

— Jesi li za malo vina? — pitala me Reiko.

— Smijete piti? — pitao sam donekle iznenaðeno.

— Pa, baš i ne — rekla je Reiko, èešuæi usku s primjesom neugode. — Ali uglavnom nam gledaju kroz prste. Ako je samo vino ili pivo i ako ne pijemo previše. Moj prijatelj koji radi ovdje tu i tamo mi ponešto kupi.

— Mi prireðujemo vlastite pijanke — rekla je Naoko nestašno. — Samo nas dvije.

— Lijepo — rekao sam.

Reiko je iz hladnjaka uzela bocu bijelog vina, otvorila je vadièepom i donijela tri èaše.

Vino je bilo pitko i ukusno, kao da je domaæe. Kad je ploèa završila, Reiko je ispod kreveta izvadila gitaru, i nakon što ju je ugodila nježno je promatrajuæi, poèela je svirati polaganu Bachovu fugu. Svako malo promašila bi neku notu, ali bio je to pravi Bach, s pravim osjeæajem — topao, intiman, i pun radosti muziciranja.

— Ovdje sam poèela svirati gitaru — rekla je Reiko. — U sobama nema glasovira, naravno. Samouka sam i nemam prste za gitaru, pa nikad neæu biti jako dobra, ali obožavam taj instrument. Malen je, jednostavan i lagan, nešto kao mala topla sobica.

Odsvirala je još jednu kratku Baehovu skladbu, nešto iz neke suite. Dok su mi oèi poèivale na plamenu svijeæe, pijuckao sam vino i slušao Reikinog Bacha te osjeæao kako napetost u meni polako nestaje. Kad je Reiko završila s Bachom, Naoko ju je zamolila da svira nešto od Beatlesa.

— Vrijeme je za glazbene želje — rekla je Reiko, namigujuæi mi. — Svaki dan me tjera da sviram Beatlese, ja sam joj glazbeni rob.

Unatoè prosvjedu, Reiko je odsvirala sasvim pristojnu Michelle.

— Ta je dobra — rekla je. — Tu pjesmu stvarno volim. — Otpila je gutljaj vina i odbila dim cigarete. — Osjeæam se kao da sam na velikoj livadi dok pada blaga kiša.

Onda je odsvirala Nowhere Man i Juliju. Dok je svirala, tu i tamo bi sklopila oèi i poèela mahati glavom. Nakon pjesme vratila bi se vinu i cigaretama.

— Sviraj Norvešku šumu — rekla je Naoko.

Reiko je iz kuhinje donijela porculansku macu koja moli. Bila je to kašica, i Naoko je iz novèanika izvadila novèiæ od 100 jena te ga ubacila kroz prorez.

— Što sve ovo znaèi? — pitao sam.

— To je pravilo — rekla je Naoko. — Kad zatražim Norvešku šumu, moram staviti 100 jena u kašicu. Ta mi je omiljena, pa zato volim platiti za nju. Tražim je kad mi se jako sluša.

— A ja tako zaraðujem za cigarete! — rekla je Reiko.

Reiko je dobro razgibala prste, a onda je odsvirala Norvešku šumu. Opet je svirala osjeæajno, ali nije se prepuštala sentimentalnosti. I ja sam iz džepa izvadio novèiæ od 100 jena i ubacio ga u kašicu.

— Hvala — rekla je Reiko s dražesnim osmijehom.

— Ta pjesma zna me tako rastužiti — rekla je Naoko. — Ne znam, valjda zamišljam sebe kako lutam nekom dubokom šumom. Sama sam, hladno je i mraèno, i nitko me ne dolazi spasiti. Zato je Reiko nikad ne svira osim ako zatražim. — To zvuèi kao Casablancal — rekla je Reiko smijuæi se.

Nakon Norveške šume odsvirala je nekoliko bossa nova, a ja nisam skidao oèiju s Naoko.

Kao što je napisala u pismu, izgledala je zdravije nego prije, onako preplanula, tijela èvrstog od tjelovježbe i rada na otvorenom. Oèi su joj i dalje bile kao dva duboka, bistra jezera, a njene malene usnice još su stidljivo podrhtavale, ali sve u svemu njezina se ljepota poèela prometati u ljepotu zrele žene. Onaj oštar rub - studena oštrina tanke oštrice - koja bi se katkad mogla nazrijeti u sjenama njezine ljepote sad je gotovo nestala, a umjesto toga nad njom je sada lebdio neki neobièno blažen, tih spokoj. Ganula me ta njezina nova, nježna ljepota, i zaprepastila pomisao da se žena može toliko promijeniti u samo pola godine. Osjetio sam da me privlaèi jednako kao i uvijek, možda èak i više

nego prije, ali pomisao na ono što je u meðuvremenu izgubila takoðer me ražalostila.

Nikad više neæe je krasiti ona ljepota, zaokupljena samo sobom, koja kao da hodi vlastitim, neovisnim putem, samo u mladih djevojaka i nigdje više.

Naoko je rekla da je zanima kako provodim dane. Prièao sam joj o studentskom štrajku i o Nagasavi. Bilo je to prvi put da sam joj ga spomenuo. Bio mi je pravi izazov toèno joj opisati njegovu èudnovatu ljudskost, jedinstvenu filozofiju, te njegovu neusredo-toèenu etiku, ali èinilo se da je Naoko napokon shvatila što joj želim reæi. Zatajio sam èinjenicu da s njim idem u lov na cure, te joj otkrio samo to da je taj neobièni mladiæ jedina osoba u domu s kojom se družim. Sve to vrijeme Reiko je vježbala Baehovu fugu koju je veæ odsvirala, povremeno uzimajuæi stanku da otpije vino i popuši cigaretu.

— Djeluje mi kao èudna osoba — rekla je Naoko.

— I jest èudan — rekao sam.

— Ali tebi se sviða?

— Nisam siguran — rekao sam. — Mislim da ne mogu reæi kako mi se baš sviða. Nagasava ti se ne može svidjeti ili ne svidjeti. On se ne trudi svidjeti. U tom smislu vrlo je pošten, èak stoik. Nikoga se ne trudi zavarati.

— Stoik koji spava sa svim tim curama? E, to je zbilja èudno — rekla je Naoko, smijuæi se. — S koliko je cura spavao?

— Mislim da je veæ došlo do osamdeset — rekao sam. — Ali u njegovu sluèaju, što je brojka veæa, svaki èin sve mu manje znaèi. Što i mislim da želi postiæi.

— I ti to zoveš stoièkim?

— Za njega jest.

Naoko je neko vrijeme razmišljala o mojim rijeèima. — Ja mislim da je on mnogo bolesniji u glavu nego ja — rekla je.

— I ja isto — rekao sam. — Ali on je u stanju sve svoje nastrane osobine uklopiti u neki logièki sustav. Genijalan je. Da ga ovamo dovedeš, izašao bi za dva dana. "Ma da, sve ja to znam", rekao bi. "Razumijem sve što vi tu radite." Takav je on tip. Takve ljudi poštuju.

— A ja sam valjda sasvim negenijalna — rekla je Naoko. — Ja uopæe ne razumijem što oni ovdje rade - baš kao što ne razumijem ni sebe.

— Nije to zato što nisi pametna — rekao sam. — Normalna si ti. Ja imam tone stvari koje ne razumijem o sebi. Oboje smo normalni: obièni.

Naoko je podigla noge na rub kauèa i naslonila bradu na koljena. — Htjela bih znati više o tebi.

— Ja sam obièan deèko - imam obiènu obitelj, obièan odgoj, obièno lice, obiène ocjene, obiène misli u glavi.

— Ti obožavaš Scotta Fitzgeralda... Nije li on rekao da ne treba vjerovati onome tko sebe naziva obiènim èovjekom? Ti si mi posudio tu knjigu! — rekla je Naoko s nestašnim osmijehom.

— Toèno — rekao sam. — Ali ovo nije afektacija. Ja doista duboko u sebi vjerujem da sam obièan. Vidiš li ti u meni nešto što nije obièno?

— Naravno da vidim! — rekla je Naoko pomalo razdraženo.

— Zar ne shvaæaš? Što misliš, zašto sam spavala s tobom? Jer sam bila previše pijana pa bih spavala s bilo kim?

— Ne, naravno da to ne mislim — rekao sam.

Naoko je dugo šutjela, gledajuæi u svoje nožne prste. Ne znajuæi što da kažem, otpio sam vino.

— S koliko si ti cura spavao, Toru? — pitala je Naoko siæušnim glasiæem, kao da joj je ta misao upravo pala na pamet.

— Osam-devet — odgovorio sam iskreno.

Reiko je gitara ispala u krilo. — A nemaš još ni dvadeset! — rekla je. — Kakav ti to život vodiš?

Naoko je i dalje šutjela i promatrala me svojim bistrim oèima. Isprièao sam Reiko o prvoj djevojci s kojom sam spavao i kako smo raskinuti. Nisam je mogao zavoljeti, objasnio sam. Onda sam joj isprièao kako sam pod Nagasavinim mentorstvom spavao sa svim onim curama.

— Ne opravdavam se, ali bio sam u agoniji — rekao sam Naoko.

— Viðao sam te gotovo svaki tjedan, razgovarali smo, a znao sam da u srcu nosiš samo Kizukija. To me je boljelo. Jako me boljelo. Mislim da sam zato spavao s nepoznatim curama.

Naoko je nekoliko trenutaka odmahivala glavom, a onda je podigla glavu i pogledala me.

— Onaj put si me pitao zašto nisam spavala s Kizukijem, zar ne? Zanima li te još?

— Mislim da to zbilja moram znati — rekao sam.

— I ja mislim — rekla je Naoko. — Mrtvi æe uvijek biti mrtvi, a mi moramo živjeti dalje.

Kimnuo sam. Reiko je stalno iznova svirala onaj komplicirani dio, pokušavajuæi ga nauèiti.

— Bila sam spremna spavati s njim — rekla je Naoko, otkopèavajuæi špangu i raspuštajuæi kosu. Po rukama je premetala tu stvarèicu leptirova oblika. — I naravno, on je htio spavati sa mnom. Pa smo pokušali. Puno smo pokušavali. Ali nikad nije uspjelo.

Nismo mogli. Tada nisam znala zašto, i još ne znam. Voljela sam ga, i nisam se brinula zbog gubitka nevinosti. Rado bih uèinila sve što je tražio od mene. Ali nikad nismo uspjeli.

Naoko je opet podigla raspuštenu kosu i prièvrstila je kopèom.

— Nisam se mogla navlažiti — rekla je siæušnim glasiæem. — Nikad mu se nisam otvorila. Tako da je uvijek boljelo. Bila sam previše suha, previše je boljelo. Pokušali smo sa svim i svaèim -kremicama i tako to - ali i dalje me boljelo. Pa sam se koristila prstima, ili ustima. Uvijek bih mu to tako uèinila.

Znaš što želim reæi. Šutke sam kimao.

Naoko je upravila pogled kroz prozor, u Mjesec, koji je sada izgledao veæi i sjajniji nego ikad prije. — Nikad nisam htjela govoriti o ovome — rekla je. — Htjela sam to zatvoriti u srcu. Da bar još mogu. Ali moram govoriti o tome. Ne znam odgovor. Hoæu reæi, bila sam dosta mokra onoga puta kad sam spavala s tobom, zar ne?

— A-ha — rekao sam.

— Bila sam mokra od trenutka kad si ušao u moj stan na moj dvadeseti roðendan. Htjela sam da me grliš. Htjela sam da me svuèeš, da me diraš posvuda i da uðeš u mene. Nikad se prije nisam tako osjeæala. Zašto? Zašto se sve tako dogaða? Hoæu reæi, njega sam stvarno voljela.

— A mene ne — rekao sam. — Zanima te zašto si to osjeæala prema meni, iako me nisi voljela?

— Oprosti — rekla je Naoko. — Ne želim te povrijediti, ali toliko moraš shvatiti: Kizuki i ja imali smo odnos koji je bio uistinu poseban. Bili smo zajedno od svoje treæe godine.

Tako smo odrastali: stalno smo bili zajedno, stalno smo razgovarali, savršeno smo se razumjeli. Kad smo se prvi put poljubili - u prvom razredu srednje - bilo je jednostavno prekrasno. Kad sam dobila prvu mjeseènicu, otrèala sam k njemu i rasplakala se kao malo dijete. Tako smo bili bliski. Nakon što je umro, nisam znala kako se odnositi prema drugim ljudima. Nisam znala što znaèi voljeti nekoga drugog.

Posegnula je za èašom vina na stolu, ali uspjela ju je samo prevrnuti i proliti vino na sag.

Kleknuo sam i dohvatio èašu, te je vratio na stol. — Želiš li još malo popiti? — pitao sam. Naoko je neko vrijeme šutjela, a onda je najednom briznula u plaè, sva uzdrhtala. Klonuvši, zarila je lice u šake i poèela jecati bez daha, s istom onom silinom kao one noæi sa mnom. Reiko je odložila gitaru i sjela kraj Naoko, milujuæi joj leða. Kad ju je obgrlila rukom, Naoko je zagnjurila lice na njezine grudi poput djetešca.

— Znaš — rekla mi je Reiko — možda bi bilo dobro da se malo odeš prošetati. Možda na dvadeset minuta. Oprosti, ali mislim da bi joj to pomoglo.

Kimnuo sam glavom i ustao, navlaèeæi džemper preko košulje. — Hvala što ste uskoèili — rekao sam Reiko.

— Nema na èemu — rekla je ona namignuvši mi. — Nisi ti kriv. Bez brige, kad se vratiš bit æe dobro.

Noge su me odnijele niz cestu, koja je bila rasvijetljena èudnovato nestvarnom mjeseèinom, i dalje u šumu. Na takvoj mjeseèini svi zvuèi poprimili su neki neobièan odjek. Šuplji zvuk mojih koraka kao da je dolazio iz drugoga smjera, kao da slušam nekoga kako hoda po dnu mora. Iza sebe bih svako malo zaèuo neko krc-kanje ili šuštanje. Nad šumom je lebdjela teška koprena, kao da noæne životinje zadržavaju dah i èekaju da proðem.

Na mjestu gdje se puteljak strmo uspinjao meðu drveæe sjeo sam i pogledao prema zgradi u kojoj je živjela Naoko. Bilo je lako pogoditi koja je njezina soba. Samo sam trebao pronaæi jedini prozor u kojemu je podrhtavalo slabo svjetlo. Dugo, dugo sam gledao u tu osvijetljenu toèku. Podsjetila me na nešto poput posljednjeg otkucaja umiruæeg žara neke duše. Htio sam skupiti ruke nad onim što je ostalo da ga održim na životu. Gledao sam i gledao onako kako je Jay Gatsbv noæima gledao siæušno svjetlo na suprotnoj obali.

Kad sam se pola sata kasnije vratio na prednji ulaz zgrade, èuo sam kako Reiko vježba gitaru. Tiho sam se uspeo stubama i kucnuo na vrata stana. Unutra nije bilo ni traga od Naoko. Reiko je sama sjedila na sagu i svirala gitaru. Prstom je pokazala na vrata spavaæe sobe da mi kaže kako je Naoko ondje. Onda je spustila gitaru na pod i sjela na kauè, pozivajuæi me da sjednem kraj nje i rasporeðujuæi ostatak vina na naše dvije èaše.

— Naoko je dobro — rekla je, dotièuæi mi koljeno. — Bez brige, samo se mora malo odmoriti. Smirit æe se. Malo se uzrujala. Hoæeš u meðuvremenu prošetati sa mnom?

— Može — rekao sam.

Reiko i ja polagano smo se uputili stazom osvijetljenom uliènim lampama. Kad smo stigli do teniskih i košarkaških terena, sjeli smo na klupu. Ona je ispod klupe dohvatila košarkašu loptu i poèela je prevrtati po rukama. Onda me zapitala igram li tenis. Znam igrati, rekao sam, ali nisam dobar.

— A košarku?

— Nije mi taj sport jaèa strana — rekao sam.

— A koji ti je sport jaèa strana? — pitala je Reiko, a krajièci oka naborali su joj se u osmijeh. — Osim spavanja s curama.

— Ni u tome nisam baš dobar — rekao sam, a njezine su me rijeèi zapekle.

— Samo se šalim — rekla je. — Ne ljuti se. Ali zbilja, reci, što ti dobro ide?

— Ništa posebno. Imam stvari koje volim raditi.

— Recimo?

— Planinarenje. Plivanje. Èitanje.

— Dakle, voliš sve raditi sam?

— Valjda. Nikad me ne bi mogle uzbuditi igre koje se igraju s drugim ljudima. U njih se ne mogu uživjeti. Izgubim interes.

— Onda moraš doæi na zimu. Idemo na skijaško trèanje. To bi ti se sigurno svidjelo, cijeli dan tapkaš naokolo po snijegu, dobro se oznojiš. — Pod svjetlom uliène svjetiljke Reiko je promatrala svoju ruku kao da prouèava neko antikno glazbalo.

— Je li Naoko èesto takva? — pitao sam.

— Tu i tamo — rekla je Reiko, gledajuæi sad u lijevu ruku. — Svako malo se uzruja i tako rasplaèe. Ali to je u redu. Daje oduška osjeæajima. Strašno je kada to ne možeš. Kad ti se osjeæaji nakupe unutra, stvrdnu i odumru, onda si u velikoj gabuli.

— Jesam li ja rekao nešto što nisam smio?

— Baš ništa. Ne brini se. Samo iskreno govori što misliš. To je najbolje. Možda katkad malo boli, i netko se može uznemiriti kao Naoko, ali dugoroèno je to najbolje. Tako se moraš ponašati ako zbilja želiš da Naoko ozdravi. Kao što sam ti na poèetku rekla, ne smiješ toliko misliti da joj želiš pomoæi, nego se moraš željeti sam oporaviti tako što æeš njoj pomoæi da se oporavi. Tako se to ovdje radi. Dakle, moraš biti iskren i reæi sve što ti padne na pamet, bar dok si tu. To vani nitko ne radi, zar ne?

— Mislim da ne — rekao sam.

— Svojedobno sam viðala svakakve ljude kako dolaze i odlaze odavde — rekla je — možda èak previše ljudi. Tako da obièno èim nekoga vidim znam hoæe li mu biti bolje ili neæe, gotovo instinktivno. Ali u Naokinu sluèaju nisam sigurna. Uopæe nemam pojma što æe biti s njom. Koliko se meni èini, može se stopostotno oporaviti veæ iduæeg mjeseca, ili ovako može nastaviti još godinama. Dakle, stvarno vam ne mogu reæi što da èinite, osim onog najopæenitijeg savjeta: budite iskreni i pomažite jedno drugome.

— Zašto vam je tako teško reæi što æe biti s Naoko?

— Vjerojatno zato što je toliko volim. Mislim da mi osjeæaji smetaju pa je ne vidim jasno. Hoæu reæi, zbilja je volim. Ali osim toga, ona ima gomilu drugih problema koji su svi jedni s drugima upetljani, pa je teško razriješiti samo jedan. Možda æe dugo trebati da se svi razmrse, ali nešto bi ih moglo potaknuti da se razriješe svi odjednom. To je tako. I zato u svezi s njom nisam sigurna.

Opet je uzela loptu, zavrtjela je u rukama i odbila o zemlju.

— Najvažnije je ne dopustiti sebi da izgubiš strpljenje — rekla je Reiko. — To je još jedan savjet koji ti mogu dati: ne budi nestrpljiv. Èak i ako je sve tako zamršeno da ne možeš ništa, ne oèajavaj, nemoj da ti pukne film pa da poèneš cimati jedan konèiæ prije nego što se da odriješiti. Moraš shvatiti da æe taj proces biti dugaèak i da æete polako rješavati stvari, jednu po jednu. Misliš da æeš moæi?

— Mogu pokušati — rekao sam.

— Možda æe dugo trajati, znaš, a èak i onda možda se neæe potpuno oporaviti. Jesi li mislio na to?

Kimnuo sam glavom.

— Teško je èekati — rekla je, udarajuæi loptom o zemlju. — Posebice kad si u toj dobi.

Samo sjedi i èekaj da se oporavi. Bez rokova, bez jamstava. Misliš da æeš moæi? Voliš li je toliko?

— Nisam siguran — rekao sam iskreno. — Kao ni Naoko, ni ja nisam siguran što toèno znaèi nekoga voljeti. Premda je ona to malo drukèije mislila. Ali ja želim dati sve od sebe. Moram, inaèe neæu znati kamo. Kao što ste rekli, Naoko i ja moramo spasiti jedno drugo. To je jedini naèin da ijedno bude spašeno.

— A hoæeš li nastaviti spavati s curama koje sretneš?

— Ne znam ni što s time da radim — rekao sam. — Što mislite? Da èekam i masturbiram? Ni tu baš nemam kontrolu nad situacijom.

Reiko je spustila loptu na zemlju i potapšala me po koljenu. — Slušaj — rekla je — neæu ti reæi da prestaneš spavati s curama. Ako tebi to ne smeta, onda je u redu. To je ipak tvoj život, to ti moraš odluèiti. Ja samo kažem da se ne bi smio trošiti na neki neprirodan naèin. Razumiješ što želim reæi? To bi bila velika šteta. Devetnaesta i dvadeseta godina predstavljaju kljuènu etapu u sazrijevanju karaktera, i ako dopustiš sebi da postaneš izopaèen u toj dobi, to æe ti u kasnijim godinama prièinjavati bol. Istina je. Zato dobro o tom razmisli. Ako se želiš brinuti za Naoko, brini se za sebe.

Rekao sam da æu razmisliti o tome.

— I ja sam jednom imala dvadeset. Jednom davno. Možeš li vjerovati?

— Naravno da vjerujem.

— U srcu?

— U srcu — rekao sam nasmiješivši se.

— A bila sam i zgodna. Ne kao Naoko, ali bogme dosta zgodna. Nisam imala sve ove bore.

Rekao sam da mi se njezine bore jako sviðaju. Zahvalila mi je.

— Ali nikad nijednoj drugoj ženi nemoj reæi da ti se sviðaju njene bore — dodala je. — Ja to volim èuti, ali ja sam iznimka.

— Bit æu oprezan — rekao sam.

Izvukla je novèanik iz džepa na hlaèama i pružila mi fotografiju iz pretinca za kartice.

Bila je to kolor fotografija slatke djevojèice od desetak godina na skijama u šarenom skijaškom odijelu, koja je stajala na snijegu i dražesno se smijala u kameru.

— Nije li lijepa? Moja kæi — rekla je Reiko. — Poslala mi ju je u sijeènju. Sad joj je koliko? - devet godina.

— Ima vaš osmijeh — rekao sam, vraæajuæi sliku. Reiko je stavila novèanik u džep, te, šmrcnuvši, zatakla cigaretu meðu usnice i zapalila je.

— Trebala sam biti koncertna pijanistica — rekla je. — Imala sam talenta, i ljudi su to prepoznali i radili strku oko mene dok sam odrastala. Pobjeðivala sam na natjecanjima i imala najviše ocjene na konzervatoriju, a nakon diplome trebala sam studirati u Njemaèkoj. Nijednog oblaèka na vidiku. Sve je išlo savršeno, a kad i nije, uvijek je postojao netko tko æe to popraviti. Ali onda se jednoga dana nešto dogodilo, i sve se raspalo. Bila sam na posljednjoj godini konzervatorija, i primicalo se dosta važno natjecanje. Stalno sam vježbala za njega, ali onda mi se najednom mali prst na ruci

prestao micati. Ne znam zašto, ali jednostavno je prestao. Pokušala sam ga masirati, namakati u vruæoj vodi, nekoliko dana pauzirati od vježbanja: ništa nije pomagalo. Onda sam se uplašila i otišla doktoru. Proveli su sve moguæe pretrage, ali ništa nisu našli. Sa samim prstom je sve bilo u redu, i živci su bili u redu, tako su rekli: nije bilo razloga da se prestane micati. Problem je morao biti psihièke prirode. Onda sam otišla psihijatru, ali ni on nije znao što mi je. Vjerojatno stres pred natjecanje, rekao je, i savjetovao mi da se na neko vrijeme maknem od glasovira. ¦¦**•«**»•«*¦ Reiko je duboko udahnula i ispuhnula dim. Onda je nekoliko puta istegnula vrat na stranu.

— I tako sam se otišla oporaviti baki na obalu Izua1 . Mislila sam da æu zaboraviti na to natjecanje i istinski se opustiti, provesti nekoliko tjedana daleko od glasovira i èiniti što mi doðe. Ali bilo je beznadno. Mislila sam samo o glasoviru. Možda više nikad neæu moæi pomaknuti prst. Kako æu živjeti ako se to dogodi? Po mozgu su mi se stalno vrtjele iste misli. A nije ni èudo: do tada je glasovir bio cijeli moj život. Poèela sam svirati s èetiri godine, i dok sam odrastala mislila sam samo na glasovir, ni na što drugo. Nikad nisam obavljala kuæanske poslove da ne ozlijedim prste. Ljudi su obraæali pozornost na mene samo zbog jednoga: mog dara za sviranje. Uzmite glasovir djevojci koja je tako odrastala, i što ostane? A onda, škljocl U glavi mi je nastala potpuna zbrka. Sve se smraèilo.

Bacila je cigaretu na zemlju i ugasila je nogom, a onda još nekoliko puta nakrivila vrat.

— To je bio kraj moga sna o pijanistièkoj karijeri. Provela sam dva mjeseca u bolnici.

Poèela sam micati prstom ubrzo nakon što sam stigla, pa sam se vratila na konzervatorij i diplomirala, ali neèega je u meni nestalo. Neki dragulj energije ili nešto takvo nestalo je ishlapjelo - iz moga tijela. Doktor je rekao kako nemam dovoljno umne snage da bih postala profesionalni pijanist, pa mi je savjetovao da na to zaboravim. I tako sam nakon diplome pouèavala uèenike kod kuæe. Ali razdirala me strašna bol. Bilo mi je kao da mi više nema života. Imala sam tek malo više od dvadeset, a najbolji dio života bio je iza mene. Shvaæaš li kako je to užasno? Preda mnom su bile tolike moguænosti, a onda sam se jednoga dana probudila i toga više nije bilo. Gotovo je s pljeskom, nitko više neæe oko mene raditi strku, nitko mi neæe govoriti kako sam nevjerojatna. Dan za danom provodila sam u kuæi pouèavajuæi susjedsku djecu Beverovim vježbama17 i sonatinama. Bila sam toliko jadna, stalno sam plakala. Sto li sam sve propustila! Slušala sam kako ljudi mnogo manje daroviti od mene osvajaju druga mjesta na natjecanjima ili drže recital u toj i toj dvorani, i suze bi mi potekle potokom.

— Moji roditelji hodali su oko mene na prstima da me neèim ne povrijede. Ali znala sam koliko su razoèarani. Njihova kæi, kojom su se tako ponosili, najednom je postala bivši duševni bolesnik. Ne mogu me èak niti udati. Kad živiš s nekim, osjeæaš što misle, i to mi je bilo grozno. Bojala sam se iziæi, bojala sam se da me susjedi ogovaraju. I onda, škljocl Opet isto - zbrka, mrak. To mi se dogodilo u dvadeset èetvrtoj, i taj put u sanatoriju sam provela sedam mjeseci. Ne u ovom: u pravoj ludnici s visokim zidovima i zakljuèanim kapijama. Bila je to prljava ustanova bez glasovira. Nisam znala što æu sa sobom. Samo sam znala da želim što prije iziæi, pa sam se oèajnièki trudila oporaviti.

Sedam mjeseci: dugih sedam mjeseci. Tad su mi se poèele pojavljivati bore.

Reiko se nasmiješila, a usnice su joj se široko razvukle.

— Nedugo nakon što sam izišla iz bolnice upoznala sam nekoga i udala se. Bio je godinu dana mlaði od mene, inženjer, radio je u tvornici zrakoplova, ja sam ga pouèavala. Dobar èovjek. Nije mnogo govorio, ali bio je srdaèan i iskren. Uzimao je satove kod mene šest mjeseci, a onda me najednom zaprosio. Tek tako - jednoga dana dok smo poslije sata pili èaj. Vjeruješ li ti to? Nikad nismo izlazili niti se držali za ruke. Uhvatio me posve nespremnu. Rekla sam mu da se ne mogu udati. Rekla sam da mi je drag i sviða mi se kao osoba, ali iz nekih se razloga ne mogu udati za njega. Htio je znati iz kojih, pa sam mu sve sasvim otvoreno objasnila - da sam dvaput bila u bolnici zbog sloma živaca.

Rekla sam mu sve - što je bio uzrok, u kakvu sam stanju, i kako postoji moguænost da se to ponovi. Kazao je da mora malo razmisliti, a ja sam mu rekla neka samo razmišlja, koliko god mu vremena treba. Ali kad je iduæeg tjedna došao na sat, rekao je da me i dalje želi za ženu. Zamolila sam ga da prièeka tri mjeseca. Možemo se viðati ta tri mjeseca, rekla sam, i ako onda još bude htio da se vjenèamo, opet æemo razgovarati.

— Tijekom ta tri mjeseca izlazili smo jednom tjedno. Išli smo posvuda, razgovarali o svemu, i poèeo mi se jako sviðati. Kad sam bila s njim, osjeæala sam kao da mi se život napokon vratio. Kad bih bila nasamo s njim, osjeæala sam veliko olakšanje: mogla sam zaboraviti na sve grozne stvari koje su mi se dogodile. Pa što onda ako nisam uspjela postati koncertna pijanistica? Pa što onda ako sam morala boraviti u mentalnoj ustanovi? Moj život nije završio. Život je i dalje prepun divnih stvari koje dotad nisam iskusila. Ako ni zbog èega drugoga, bila sam mu silno zahvalna što je u meni probudio te osjeæaje. Kad su prošla tri mjeseca, opet me zaprosio. I evo što sam mu rekla: "Ako želiš spavati sa mnom, nemam ništa protiv. Ni s kim još nisam spavala, a ti si mi vrlo drag, pa ako želiš da vodimo ljubav, nemam baš ništa protiv. Ali udaja je nešto sasvim drugo. Ako se oženiš mnome, preuzet æeš sve moje probleme, a oni su mnogo gori nego što možeš zamisliti."

— Rekao je da ga nije briga, da ne želi samo spavati sa mnom, želi se oženiti, dijeliti sve ono što imam u sebi. I to je zbilja mislio. Bio je èovjek koji æe reæi samo ono što stvarno misli, i uèiniti sve što je rekao. Pa sam pristala na udaju. Drugo nisam mogla. Vjenèali smo se, da vidimo, èetiri mjeseca kasnije, mislim da je tako bilo. Posvaðao se s roditeljima zbog mene pa su ga se odrekli. Bio je iz stare obitelji iz ruralnog dijela Sikokua. Raspitali su se o meni i saznali da sam dvaput bila u bolnici. Nije ni èudo što su se protivili tom braku. Uglavnom, nismo imali vjenèani obred. Samo smo otišli matièaru, registrirali se i otputovali u Hakone na dvije noæi. To nam je bilo dovoljno: bili smo sretni. Napokon, do dana vjenèanja ostala sam djevica. Bilo mi je 25 godina! Vjeruješ li ti to?

Reiko je uzdahnula i opet podigla košarkašku loptu.

— Mislila sam da æe dok god sam s njim sve biti u redu — nastavila je. — Dok god sam s njim, problema neæe biti. To je najvažnije za ovakve bolesti kakve mi imamo: osjeæaj povjerenja. Ako se predam u ruke toj osobi, bit æu dobro. Ako se moje stanje poène i mrvicu pogoršavati - ako mi se odšarafi i jedna daska u glavi - on æe odmah primijetiti, pa æe to neopisivo brižno i strpljivo popraviti, on æe opet zašarafiti ono što se razlabavilo, poslagat æe sve upetljane konce. Ako imamo taj osjeæaj povjerenja, bolest se neæe vratiti. Nema više škljocl Bila sam tako sretna! Život je bio divan! Osjeæala sam se kao da me netko izvukao iz hladnog, uzburkanog mora, umotao u deku i položio u topli krevet. Dvije godine nakon vjenèanja rodila sam dijete, i onda sam imala zbilja pune ruke posla! Praktièki sam

zaboravila na bolest. Ujutro bih ustala i obavila kuæanske poslove, te se brinula o djetetu i kuhala mužu ruèak kad bi došao s posla. Svaki dan isto, ali ja sam bila sretna. Bilo je to vjerojatno najsretnije razdoblje u mom životu. Koliko je trajalo, pitam se? Bar do moje trideset i prve. A onda, odjednom, škljocl Opet se dogodilo. Raspala sam se.

Reiko je zapalila cigaretu. Vjetar je zamro. Dim se dizao u ravnoj crti i nestajao u tami noæi. Tek tada primijetio sam da se nebo napunilo zvijezdama.

— Nešto se dogodilo? — pitao sam.

— Jest — rekla je — nešto vrlo èudno, kao da su mi postavili klopku. Èak i sad me proðe jeza kad se toga sjetim. — Reiko je slobodnom rukom protrljala sljepooènicu. — Oprosti što te silim da sve ovo slušaš. Došao si vidjeti Naoko, ne slušati moju prièu.

— Ali zbilja bih je volio èuti — rekao sam. — Ako nemate ništa protiv, rado bih èuo sve do kraja.

— Pa — poèela je Reiko — kad nam je kæi krenula u vrtiæ, opet sam poèela svirati, malo pomalo. Ne za druge ljude, samo za sebe. Poèela sam s kratkim skladbama Bacha, Mozarta, Scar-lattija. Nakon tako dugog razdoblja praznine, naravno, nije mi se odmah vratio osjeæaj za glazbu. I prsti mi se nisu htjeli micati kao nekoæ. Ali bila sam presretna što opet sviram glasovir. Držeæi ruke na tipkama, shvatila sam koliko sam voljela glazbu - i žudim za njom. Moæi svirati sam sebi, to je divna stvar.

— Kao što sam veæ rekla, svirala sam od svoje èetvrte godine, ali palo mi je na pamet da nikad nisam svirala samo za sebe. Uvijek sam se trudila položiti neki ispit ili uvježbati zadanu skladbu da nekoga impresioniram. Sve su to, naravno, važne stvari ako kaniš svladati neki instrument. Ali kad zadeš u odreðene godine, moraš poèeti svirati sebi. To je prava bit glazbe. Da bih to napokon shvatila, morala sam iziæi iz elitnog društva i prijeæi trideset prvi roðendan. Poslala bih dijete u vrtiæ i brzo posvršavala sve po kuæi, a onda bih sat ili dva provela svirajuæi omiljenu glazbu. Dosad još sve u redu, zar ne?

Kimnuo sam glavom.

— A onda mi je jednoga dana došla u posjet gospoða iz susjedstva, koju sam poznavala iz viðenja na ulici, i zamolila me da njezinoj kæeri držim sate glasovira. Nisam poznavala njezinu kæer - iako smo živjeli u istoj èetvrti, kuæe su nam bile dosta daleko - ali prema ženinim rijeèima mala je prolazila kraj moje kuæe i svidjelo joj se kako sviram. Jednom me je i vidjela, i sada gnjavi majku da joj dajem sate. Bila je u èetvrtom razredu, i veæ je uzimala satove od mnogih uèitelja, ali uvijek bi nešto pošlo po zlu, i sad nije imala nikoga.

— Odbila sam je. Imala sam rupu od nekoliko godina, i možda bi imalo smisla uzeti apsolutnog poèetnika, ali nisam mogla hvatati korak s nekim tko je veæ godinama odlazio na sate. Osim toga, imala sam previše posla oko svoje kæeri, i premda to nisam ženi rekla, nitko ne može s djetetom koje stalno mijenja uèitelje. Onda me žena zamolila da bar uèinim njezinoj kæeri uslugu i jednom se s njom upoznam. Bila je prilièno nasrtljiva, i vidjela sam da me neæe tek tako pustiti na miru, pa sam pristala upoznati se s djevojèicom - ali samo upoznati. Tri dana kasnije djevojèica je sama došla k meni. Bila je pravi anðeo, posjedovala je neku èistu, dražesnu, prozraènu ljepotu. Imala je dugu sjajnu kosu, crnu kao svježe zamiješan tuš, vitke, graciozne ruke i noge, bistre oèi i nježna ustašca koja su izgledala kao da ih je netko isklesao. Kad sam je ugledala, ostala sam bez rijeèi. Sjedeæi na mojem kauèu pretvorila je moj dnevni boravak u otmjeni salon. Od

izravna pogleda na nju zaboljele su me oèi: morala sam zaškiljiti. Uglavnom, takva je bila. I sad je jasno vidim.

Reiko je suzila oèi kao da u tom èasu zamišlja djevojèicu.

— Razgovarale smo cijeli sat uz kavu - o svemu i svaèemu: glazbi, njezinoj školi, baš svemu. Odmah sam vidjela da je pametna. Znala je voditi razgovor: imala je jasna, oštroumna razmišljanja i uroðeni dar da iz drugoga izmami mišljenje. To je bilo gotovo zastrašujuæe. Tad još nisam mogla odrediti što je èini tako zastrašujuæom. Samo sam primijetila kako je zastrašujuæe inteligentna. Ali pred njom sam izgubila svu normalnu moæ rasuðivanja koju sam možda imala. Njezina ljepota i mladost toliko me se dojmila da sam sebe poèela promatrati kao niže biæe, nezgrapni primjerak ljudske vrste koji o njoj misli sve najgore zbog vlastita izopaèenog i pokvarenog uma.

Reiko je nekoliko puta odmahnula glavom.

— Da sam lijepa i pametna kao ona, bila bih normalno ljudsko biæe. Što ti još treba ako si tako pametan i tako lijep? Zašto bi muèio i gazio one slabije i manje vrijedne od sebe ako te svi tako vole? Kakvog je razloga moglo biti za takvo ponašanje?

— Je li vam uèinila nešto strašno?

— Pa, samo da kažem kako je mala bila patološka lažljivica. Jednostavno reèeno, bila je bolesno lažljiva. Sve je izmišljala. A dok bi izmišljala sve te prièe, i sama bi u njih povjerovala. A onda bi sve oko sebe promijenila kako bi se uklopilo u njezinu prièu. Um joj je radio tako brzo da je stalno bila korak ispred tebe i rašèišæavala stvari koje bi se tebi inaèe uèinile èudnima, pa ti nikad ne bi palo na pamet da laže. Kao prvo, nitko nikad ne bi posumnjao da bi takva lijepa djevojèica lagala o najobiènijim stvarima. ]a u svakom sluèaju ne. Šest mjeseci govorila mi je hrpe laži prije nego sam i izdaleka naslutila da nešto nije u redu. Lagala je o svemu, a ja nikad nisam posumnjala. Znam da zvuèi blesavo.

— O èemu je lagala?

— Kad kažem o svemu, mislim baš o svemu. — Reiko se sarkastièno nasmijala. — Kad ljudi nešto slažu, moraju izmisliti gomilu drugih laži kojima æe potkrijepiti prvu. To se zove "mitomanija". Kad prosjeèni mitoman laže, obièno je rijeè o bezazlenim primjercima pa veæina ljudi primijeti. Ali ta djevojèica ne. Da bi sebe zaštitila, i ne trepnuvši je bila u stanju izreæi najopakiju laž. Zlorabila je sve što je mogla. A lagala je manje ili više ovisno o tome s kim je razgovarala. Majci ili bliskim prijateljima koji bi odmah primijetili rijetko je lagala, a ako je morala, bila je jako, jako pažljiva i izmišljala laži koje ne bi procurile. Ili ako bi pro-curile, našla bi neko opravdanje ili bi se isprièala onim svojim plaènim glasiæem, a iz lijepih okica curile bi joj suze. Pa se više nitko nije mogao ljutiti na nju.

— Još ne znam zašto je izabrala mene. Jesam li joj ja bila samo još jedna žrtva, ili izvor spasa? Jednostavno ne znam. Naravno, to sada i nije važno. Sad kad je sve gotovo. Sad kad sam ovakva.

Uslijedila je kratka tišina.

— Ponovila je ono što mi je rekla njezina majka, da ju je dirnulo moje sviranje dok je prolazila kraj kuæe. Nekoliko puta me vidjela na ulici i poèela je prema meni gajiti obožavanje. Upotrijebila je upravo tu rijeè: "obožavanje". Od toga sam jarko pocrvenjela.

Hoæu reæi, da te "obožava" takva prekrasna lutkica! Ali ne mislim da je u tome sasvim lagala. Veæ sam bila zašla u tridesete, i nikad nisam mogla biti tako lijepa i pametna kao ona, a nisam ni imala nikakav poseban dar, ali oèito sam imala nešto što ju je privuklo k

meni, nešto što joj je nedostajalo, pretpostavljam da je bilo tako. Zacijelo ju je to isprva zainteresiralo. Kad se sada toga sjetim, èini mi se da je bilo tako. I ne hvalim se.

— Ne, znam što hoæete reæi.

— Donijela je sa sobom neke note i pitala smije li mi nešto odsvirati. Pa sam joj dopustila. Bila je to jedna od Bachovih invencija. Izvedba joj je bila...zanimljiva. Ili da kažem èudna? Jednostavno, nije bila uobièajena. Naravno da nije bila dotjerana. Ona nije išla u pravu školu, a ono malo satova što je uzimala bilo je neredovito; uglavnom je bila samouka. Zvuk joj je bio neizvjež-ban. Na audiciji za glazbenu školu odmah bi je odbili.

Ali ona je to oživjela. Premda je 90% bilo grozno, preostalih 10% bilo je tu: pod njezinim je prstima propjevalo: bila je to glazba. I to Bachova invencija! Pa me zainteresirala.

Poželjela sam saznati više o njoj.

L — Ne treba reæi da je svijet pun djece koja sviraju Bacha mnogo bolje od nje. Dvadeset puta bolje. Ali veæina njihovih izvedbi u sebi ne bi imala ništa. Bile bi šuplje, prazne.

Ova mala imala je lošu tehniku, ali imala je malo onoga neèeg što ljude privlaèi -ili bar mene - da se užive u njezinu izvedbu. Pa sam odluèila da bi je možda vrijedilo poduèavati. Naravno, nije dolazilo u obzir da je poènem pouèavati ispoèetka, tako da postane profesionalka. Ali osjeæala sam da od nje možda mogu stvoriti sretnu pijanisticu kao što sam ja tada bila - i još jesam - nekoga tko uživa muzicirati samo za svoju dušu.

Ali pokazalo se da je to bila lažna nada. Ona nije bila od ljudi koji bi nenametljivo èinili stvari za svoju dušu. To dijete detaljno je proraèunavalo sva sredstva koja su mu bila na raspolaganju kako bi zadivilo druge. Znala je toèno što treba uèiniti kako bi je ljudi cijenili i hvalili. I toèno je znala kakvom æe izvedbom namamiti mene. Sve je proraèunala, sigurna sam, i dala sve od sebe da uvježba najvažnije odlomke specijalno za mene. Toèno je mogu zamisliti kako to radi.

— No ipak, èak i sad, nakon što mi je sve to postalo jasno, ja mislim da je to bila prekrasna izvedba, i da je opet èujem, isti bi me trnci proželi. I sad kad znam sve o njenim manama, lukav-štinama i lažima, i dalje bih se naježila. Kažem ti, ima na svijetu takvih stvari.

Reiko se suho i grubo nakašljala i zašutjela.

— I, jeste li je uzeli za uèenicu? — pitao sam.

— Jesam. Jedan sat na tjedan. Subotom ujutro. Subotom nije išla u školu. Nijednom nije izostala sa sata, nijednom nije zakasnila, bila je idealna uèenica. Uvijek je vježbala za sat.

Nakon svakog sata pojele bismo kolaè i malo èavrljale.

U tom trenu Reiko je pogledala na sat kao da se najednom neèega sjetila.

— Zar se ne bismo trebali vratiti u sobu? Malo se brinem za Naoko. Nisi valjda ti sada na nju zaboravio?

— Naravno da nisam — nasmijao sam se. — Samo sam se udubio u vašu prièu.

— Ako želiš èuti ostatak, sutra æu ti isprièati. To je duga prièa, preduga da se isprièa odjedanput.

— Vi ste prava Šeherezada.

— Znam — rekla je, smijuæi se sa mnom. — Nikad se neæeš vratiti u Tokio.

Vratili smo se istim putem po šumskoj stazi i stigli do stana. Svijeæe su bile utrnute, svjetla u dnevnoj sobi pogašena. Vrata spavaæe sobe bila su otvorena, a u dnevni boravak dopiralo je svjetlo svjetiljke na noænom stoliæu. Naoko je sjedila sama na kauèu, u

polumraku. Presvukla se u komotnu plavu spavaæicu, èiji je ovratnik èvrsto stegnula oko vrata, a noge podvila pod sebe na kauè. Reiko joj je prišla i položila joj ruku na tjeme.

— Sad si dobro?

— Jesam. Oprosti — odgovorila je Naoko slabim glasiæem. Onda se okrenula meni i ponovila ispriku. — Sigurno sam te uplašila.

— Malo — rekao sam s osmijehom.

— Doði — rekla je. Kad sam sjeo kraj nje, Naoko se nagnula prema meni, i dalje podvijenih nogu, sve dok joj lice nije gotovo doticalo moje uho, kao da æe mi otkriti neku tajnu. Onda me ovlaš poljubila kraj uha. — Oprosti — rekla je još jednom, ovaj put ravno u moje uho, utišanim glasom. A onda se odmaknula od mene.

— Katkad sam tako zbrkana — rekla je — da ne znam što se dogaða.

— To se i meni stalno dogaða — rekao sam. Naoko se nasmiješila i pogledala me.

— Ako bi htjela — rekao sam — volio bih da mi još prièaš o sebi. Kako živiš tu. Sto radiš svaki dan. O ljudima koje susreæeš.

Naoko mi je govorila o svome dnevnom rasporedu, izražavajuæi se kratkim, ali kristalno jasnim reèenicama. Buðenje u šest ujutro. Doruèak u stanu. Èišæenje ptiènjaka. Zatim uobièajeni poljodjelski poslovi. Ona je vodila brigu o povræu. Prije ili poslije ruèka imala je ili jednosatnu sesiju s doktorom ili grupnu raspravu. Popodne je mogla birati neki teèaj koji je zanima, posao u polju ili sport. Išla je na nekoliko teèajeva: francuski, pletenje, glasovir, povijest starog vijeka.

— Reiko me uèi svirati glasovir — rekla je. — Poduèava i gitaru. Svi se izmjenjujemo kao uèenici i nastavnici. Netko tko teèno govori francuski poduèava francuski, jedna osoba koja se bavila sociologijom poduèava povijest, druga koja dobro plete poduèava pletenje: imamo zbilja impresivnu školu. Nažalost, ja nemam nešto što bih mogla poduèavati.

— Ni ja — rekao sam.

— Ovdje u uèenje ulažem mnogo više energije nego na fakultetu. Puno radim i uživam — zbilja.

— Sto radiš poslije veèere?

— Razgovaram s Reiko, èitam, slušam ploèe, idem drugima u goste pa igramo igrice, takve stvari.

— Ja vježbam gitaru i pišem autobiografiju — rekla je Reiko.

— Autobiografiju?

— Ma šalim se — nasmijala se Reiko. — Idemo spavati oko deset. Zbilja zdrav život, zar ne? Spavamo kao mala djeca.

Pogledao sam na sat. Bilo je nekoliko minuta do devet. — Onda æe vam se vjerojatno uskoro prispavati.

— U redu je. Danas možemo duže ostati budne — rekla je Naoko. — Dugo te nisam vidjela, želim još razgovarati. Prièaj.

— Kad sam maloprije bio sam, odjednom sam poèeo misliti na prošlost — rekao sam. — Sjeæaš li se kad smo ti Kizuki i ja došli u bolnicu u posjet? Onu na moru. Mislim da je to bilo u prvom srednje.

— Kad sam operirala pluæa — rekla je Naoko s osmijehom. — Naravno, sjeæam se. Ti i Kizuki došli ste motorom. Donio si mi bombonijeru, i sve su se èokoladice bile rastopile. Bilo ih je užasno teško jesti! Ne znam, to mi djeluje kao da je bilo jako davno.

— Da, stvarno. Mislim da si tada pisala pjesmu, neku dugaèku.

— Sve cure u tim godinama pišu pjesme — zakikotala se Naoko. — Sto te na to odjednom podsjetilo?

— I ja se pitam. Miris morskog vjetra, oleandri: najednom mi se pojavilo pred oèima. Je li te Kizuki èesto posjeæivao u bolnici?

— Ma kakvi! Poslije smo se oko toga strašno posvaðali. Došao je jednom, i onda poslije s tobom, i to je bilo to. Bio je grozan. A onaj prvi put nije mogao sjediti na miru pa je ostao samo desetak minuta. Donio mi je naranèe i mumljao nešto što nisam razumjela, onda mi je ogulio naranèu i nešto dalje mumljao, a onda je otišao. Rekao je da je alergièan na bolnice. — Naoko se nasmijala. — Kad su te stvari bile u pitanju, uvijek je bio kao dijete. Hoæu reæi, nitko ne voli bolnice, zar ne? Zato ljudi i posjeæuju bolesnike, da im bude bolje, da ih malo obodre i tako to. Ali Kizuki to nije shvaæao.

— Ali nije se loše ponašao kad smo te nas dvojica došli posjetiti. Bio je normalan.

— Jer si ti bio s njim — rekla je Naoko. — Uvijek je bio takav s tobom. Trudio se sakriti svoje slabosti. Sigurna sam da si mu bio veoma drag. Bilo mu je stalo da vidiš samo njegovu najbolju stranu. Sa mnom nije bio takav. Iskljuèio bi obrambene mehanizme.

Znao je biti vrlo æudljiv. Jednog trena bi brbljao, a onda bi pao u depresiju. To se stalno dogaðalo. Takav je bio od malih nogu. Ali trudio se promijeniti, poboljšati.

Naoko je ponovno prekrižila noge na kauèu.

— Silno se trudio, ali nije pomagalo, pa bi se zbog toga jako naljutio ili rastužio. Imao je mnogo dobrih i lijepih osobina, ali nikad nije mogao zadobiti samopouzdanje koje mu je trebalo.

"Moram uèiniti ovo, moram promijeniti ono", stalno je tako mislio, sve do samoga kraja.

Jadan Kizuki.

— Pa ipak — rekao sam ja — ako se uvijek trudio pokazati mi najbolju stranu, rekao bih da je uspio. Ja sam i vidio samo njegovu najbolju stranu.

Naoko se nasmiješila. — Bio bi presretan kad bi te sad mogao èuti. Bio si mu jedini prijatelj.

— I on meni — rekao sam. — Nikad nikoga drugog nisam mogao nazvati pravim prijateljem, ni prije ni poslije njega.

— Zato mi je bilo tako lijepo s vama dvojicom. Onda sam i ja vidjela samo njegovu najbolju stranu. Kad smo nas troje bili zajedno, mogla sam se opustiti i zaboraviti na brige. To su mi bili najdraži trenuci. Ne znam kako je tebi bilo.

— Ja sam se brinuo što ti misliš — rekao sam, odmahnuvši glavom.

— Problem je bio što to nije moglo trajati dovijeka — rekla je Naoko. — Nemoguæe je održati takve savršene male kružoke. Kizuki je to znao, a i ja, a i ti. Zar ne?

Kimnuo sam glavom.

— Ali da ti pravo kažem — nastavila je Naoko — ja sam voljela i njegovu slabu stranu.

Voljela sam je kao što sam voljela njegovu dobru stranu. U njemu nije bilo baš nièega zlobnog ni podmuklog. Bio je slab, to je sve. Pokušala sam mu to reæi, ali nije mi vjerovao. Stalno mi je govorio da je to zato što smo zajedno od treæe godine. Govorio mi je da ga predobro poznajem: da ne vidim razliku izmeðu njegovih jakih strana i mana, da su mi one sve iste. Ali nije me mogao natjerati da promijenim mišljenje. I dalje sam ga jednako voljela, i nikad me nije zanimao nitko drugi.

Naoko me pogledala s tužnim osmijehom.

— I dok smo bili samo djeca, imali smo zaista neobièan odnos. Kao da smo bili spojenim nekom tjelesnom vezom. Ako bismo bili razdvojeni, neka specijalna gravitacijska sila opet bi nas spojila. Kad smo postali cura i deèko, to je bila najprirodnija stvar na svijetu. Nismo o tome morali razmišljati ni odluèivati. Poèeli smo se ljubiti u dvanaestoj a dirati u trinaestoj. Ja bih otišla u njegovu sobu ili on u moju, i onda bih ga dovela do kraja rukama. Nikad mi nije palo na pamet da smo preuranili. To se dogodilo normalno. Ako se htio igrati s mojim grudima ili picom, uopæe mi nije smetalo, ili ako je htio svršiti, nisam imala ništa protiv da mu pomognem u tome. Sigurna sam da bismo se oboje šokirali kad bi nas netko optužio da smo nešto skrivili. Jer nismo. Samo smo èinili ono što smo trebali. Oduvijek smo jedno drugome pokazivali sve dijelove tijela, lb je bilo gotovo kao da nam naša tijela zajednièki pripadaju. Ali isprva smo se trudili ne iæi dalje od toga. Bojali smo se da ne zatrudnim, a tada još nismo imali pojma kako se to sprjeèava... Uglavnom, tako smo Kizuki i ja rasli zajedno, s rukom u ruci, kao nerazdvojan par. Gotovo da nismo osjeæali pritisak seksa ni tjeskobu koja nastaje kada djeci u pubertetu naglo naraste ego. Sto se tièe seksa bili smo potpuno otvoreni, a što se tièe naših ega, buduæi da smo ih meðusobno upijali i dijelili, nismo ih bili jako svjesni. Shvaæaš što hoæu reæi?

— Valjda — rekao sam.

— Nismo mogli podnijeti razdvojenost. Da je Kizuki poživio, sigurno bismo bili zajedno, i voljeli se, a onda bismo polako postali nesretni.

— Nesretni? Zašto?

Naoko je nekoliko puta prošla prstima kroz kosu, zaèešljavajuæi je. Skinula je kopèu, pa joj je kosa pala preko lica kad je nagnula glavu.

— Jer bismo morali svijetu vratiti sve dugove — rekla je, podižuæi oèi u razinu s mojima. — Bol odrastanja. Nismo platili kad smo trebali, pa su nam raèuni došli na naplatu. Zato je Kizuki to uèinio, i zato sam ja ovdje. Bili smo kao djeca koja odrastaju gola na pustom otoku. Kad bismo ogladnjeli, jednostavno bismo ubrali bananu; kad bismo osjetili usamljenost, zaspali bismo jedno drugome u naruèju. Ali takve stvari ne traju zauvijek. Brzo smo odrasli i morali smo uæi u društvo. Zato si nam ti bio tako važan. Ti si bio karika koja nas je povezivala s vanjskim svijetom. Preko tebe smo se pokušavali uklopiti u vanjski svijet što smo bolje mogli. No na kraju, naravno, nismo uspjeli.

Kimnuo sam glavom.

— Ali nemoj misliti da smo te iskorištavali. Kizuki te stvarno volio. Jednostavno se tako dogodilo da je naša veza s tobom bila naša prva veza s bilo kim drugim. I još je. Kizuki je možda mrtav, ali ti si još moja jedina veza sa svijetom vani. I kao što te Kizuki volio, i ja te volim. Nikad te nismo htjeli povrijediti, ali vjerojatno jesmo; vjerojatno smo u tvome srcu ostavili duboku ranu. Nikad nam nije palo na pamet da bi se takvo što moglo dogoditi. Naoko je opet spustila glavu i zašutjela.

— Hej, jesmo li za šalicu kakaa? — ponudila je Reiko.

— Može. Baš mi se pije — rekla je Naoko.

— A ja bih popio malo konjaka koji sam donio, ako vam ne smeta — rekao sam.

— Samo izvoli — rekla je Reiko. — Mogu i ja malo gucnuti?

— Naravno — rekao sam smijuæi se.

Reiko je donijela dvije èaše pa smo nazdravili. Onda je otišla u kuhinju skuhati kakao.

— Možemo li razgovarati o neèemu malo veselijem? — pitala je Naoko.

Ja nisam imao nikakvu veselu temu. Pomislio sam, da je bar Smeðekošuljaš još tu! Taj tip znao je nadahnuti cijeli niz prièa. Nekoliko takvih prièa sve bi oraspoložilo. Nisam mogao ništa drugo doli naširoko preprièavati kako su deèki u domu odvratni. Bilo mi je muka od same prièe o neèemu tako odurnom, ali Naoko i Reiko su se praktièki previjale od smijeha, njima je sve to bilo tako novo. Zatim je Reiko oponašala duševne bolesnike. I to je bilo vrlo zabavno. Naoko je poslije jedanaest postala pospana, pa je Reiko razvukla kauè i dala mi jastuk, posteljinu i deke.

— Ako ti usred noæi doðe da nekoga siluješ, nemoj zgrabiti krivu — rekla je. — Nenaborano tijelo na lijevom krevetu, to ti je Naoko.

— Lažeš! Ja spavam na desnome — rekla je Naoko.

Reiko je dodala — Inaèe, uredila sam da sutra preskoèimo dio popodnevnih obveza.

Mogli bismo nas troje otiæi na mali izlet. Znam lijepo mjestašce tu u blizini.

— Dobra ideja — rekao sam. Žene su naizmjence oprale zube i povukle se u spavaæu sobu. Ja sam natoèio konjak i ispružio se na kauèu, prevræuæi u glavi dnevne dogaðaje od jutra do veèeri. Èinilo mi se da je dan bio užasno dug. Soba se i dalje bjelasala na mjeseèini. Osim što bi tu i tamo tiho zaškripio krevet, iz spavaæe sobe u kojoj su ležale Naoko i Reiko jedva da se èuo zvuk. Kad sam sklopio oèi, kroz tamu kao da su poèeli plutati siæušni dijagramski oblici, i moje uši osjetile su u zraku zaostale vibracije Reikine gitare, ali ni jedno ni drugo nije potrajalo.

Stigao je san i ponio me u hrpu toplog mulja. Sanjao sam o žalosnim vrbama. S obje strane planinskog puteljka nizale su se žalosne vrbe. Nevjerojatna kolièina vrba. Puhao je prilièno oštar vjetriæ, ali grane vrba nisu se ni zanjihale. Zašto je tako? pitao sam se, a onda sam vidio da se za svaku granu svakog stabla drže siæušne ptièice. Njihova težina držala je grane nepomiènima. Dograbio sam štap i njime udario obližnju granu, nadajuæi se da æu otjerati ptice i omoguæiti grani da se zanjiše. Ali nisu htjele otiæi. Umjesto da odlete, pretvorile su se u pticolike metalne komade koji su s trijeskom pali na zemlju.

Kad sam otvorio oèi, èinilo mi se da gledam nastavak svog sna. Mjeseèina je punila sobu istom mekom bijelom svjetlošæu. Nagonski, uspravio sam se u krevetu i poèeo tražiti metalne ptice, kojih, naravno, nije bilo. Umjesto toga u dnu kreveta vidio sam Naoko kako sjedi, nepomièno, sama, zagledana kroz prozor. Na skupljena koljena naslonila je bradu, podsjeæala je na gladno siroèe. Potražio sam sat koji sam ostavio kraj kreveta, ali nije bio ondje gdje je trebao biti. Iz kuta pod kojim je padala mjeseèina nagaðao sam da mora biti oko dva ili tri ujutro. Osjetio sam kako me mori žeð, ali odluèio sam ostati nepomièan i gledati Naoko. Imala je istu onu plavu spavaæicu u kojoj sam je vidio ranije, a na jednoj strani kosu joj je pridržavala kopèa u obliku leptira, otkrivajuæi ljepotu njezina lica na mjeseèini. Èudno, pomislio sam, prije nego je legla skinula je kopèu.

Naoko je ostala ukoèeno sjediti, nalik na malu noænu životinjicu koju je mjeseèina izmamila van. Smjer svjetla prenaglasio je siluetu njezinih usnica. Naizgled silno krhka i ranjiva, silueta je gotovo neprimjetno pulsirala u ritmu njezina srca ili gibanja njezina unutarnjeg srca, kao da šapæe bezglasne rijeèi upuæene tami.

Progutao sam slinu ne bih li tako ublažio žeð, ali u noænome miru taj se šum uèinio silnim. Kao da joj je to bio znak, Naoko je ustala i tiho krenula prema uzglavlju moga kreveta, uz jedva èujno šuštanje spavaæice. Kleknula je na pod kraj moga jastuka, oèiju

prikovanih za moje. Uzvratio sam joj pogled, ali njezine mi oèi ništa nisu govorile.

Neobièno prozirne, slièile su prozorima u neki drugi svijet, ali koliko god da sam zurio u njihove dubine, nisam vidio ništa. Izmeðu naših lica bilo je tek desetak pedalja, ali ona je od mene bila udaljena svjetlosnim godinama.

Pružio sam ruku da je dotaknem, ali Naoko je ustuknula, a usnice su joj blago zadrhtale.

Trenutak kasnije podigla je ruke i polako poèela otkopèavati dugmad na spavaæici. Bilo ih je sveukupno sedam. Osjeæao sam kao da i dalje sanjam dok sam gledao njezine tanane, dražesne prste kako otkopèavaju dugme po dugme, odozgo nadolje. Sedam malih bijelih dugmeta: kad ih je sve otkopèala, Naoko je svukla haljetak preko ramena i posve ga zbacila, kao kukac koji odbacuje svoju oklop. Ispod njega nije nosila ništa. Na sebi je sad imala samo kopèu s leptirom. Onako gola, kleèala je kraj kreveta i gledala me.

Okupano blagom mjeseèinom, Naokino tijelo sjalo se poput novoroðene puti i svojim sjajem diralo u srce. Kad bi se pomaknula - a njezine su kretnje bile gotovo neprimjetne igra svjetlosti i sjene profinjeno bi za-titrala. Nabujale obline njezinih grudi, njezine siæušne bradavice, urez njezina pupka, njezine bedrene kosti i stidne dlaèice, svi su oni bacali zrnate sjene, èiji su se oblici mijenjali poput valiæa što mreškaju mirnu površinu jezera.

Kakva savršena put! pomislio sam. Otkad Naoko ima takvo savršeno tijelo? Sto se dogodilo s tijelom koje sam proljetos držao u naruèju?

One noæi dok sam je nježno svlaèio uplakanu, Naokino tijelo ostavilo je na mene dojam nesavršenosti. Grudi su joj djelovale tvrdo, bradavice na èudan naèin ispupèene, kukovi neobièno ukoèeni. Bez daljnjega, bila je lijepa djevojka, a tijelo joj je bilo divno i zamamno. One me noæi uzbudilo i ponijelo golemom silinom. No ipak, dok sam grlio, milovao i ljubio njezinu golu put, bio sam èudno i moæno svjestan neravnoteže i nezgrapnosti ljudskoga tijela. Dok sam držao Naoko u naruèju, želio sam joj objasniti: "]a s tobom vodim ljubav. U tebi sam. Ali to zapravo nije ništa. Nema veze. To je samo združivanje dvaju tijela. Mi samo jedno drugome govorimo stvari koje se mogu izreæi samo trljanjem dvaju nesavršenih komada puti. Na taj naèin dijelimo svoju nesavršenost." Ali naravno, nikad tako nešto ne bih mogao reæi i nadati se da æu biti shvaæen. Zato sam je samo nastavio èvrsto grliti. I dok sam je grlio, u njezinu sam tijelu æutio nekakvo kamenito strano tijelo, neki dodatak kojemu se nikad ne bih mogao primaknuti. A taj osjeæaj istodobno je ispunjavao moje srce osjeæajima prema Naoko i mojoj erekciji podario zastrašujuæu oštrinu.

No tijelo koje mi je Naoko sad iznijela na vidjelo nije bilo ni nalik onome koje sam te noæi grlio. Ova put prošla je kroz brojne promjene ne bi li se ponovno rodila u svom svojemu savršenstvu pod svjetlom Mjeseca. Od Kizukijeve smrti nestao je svaki znak djevojaèke punašnosti, a zamijenila ju je put zrele žene. Naokina tjelesna ljepota sada je bila tako savršena da u meni nije budila nikakvu spolnu želju. Sve što sam mogao bilo je netremice gledati, preneraženo, u te dražesne obline struka i bokova, u zaobljenu raskoš grudi, u vitak trbuh koji se nježno gibao sa svakim udahom, te meku, crnu pubiènu sjenu podno njega.

Na taj mi je naèin podastirala svoju golotinju možda pet minuta, sve dok se naposljetku opet nije umotala u spavaæicu i zakopèala je odozgo nadolje. Èim je posljednje dugme bilo na mjestu, ustala je i tiho kliznula prema spavaæoj sobi, neèujno otvorila vrata i nestala.

Dugo sam ostao ležati kao ukopan, sve dok mi nije palo na pamet da ustanem iz kreveta.

Našao sam sat koji je bio pao na pod i okrenuo ga naspram svjetlosti Mjeseca. Bilo je 3.40. Otišao sam u kuhinju i popio nekoliko èaša vode, da bih se opet ispružio u krevet, ali san mi nije dolazio na oèi sve dok jutarnje sunce nije zavirilo u svaki kutak sobe i rastjeralo i posljednji traèak blijeda mjeseèeva sjaja. Bio sam na rubu sna kad je ušla Reiko i pljesnula me po obrazu, vièuæi: "Dobro jutro! Dobro jutro!"

Dok je Reiko slagala kauè, Naoko je otišla u kuhinju i poèela pripremati doruèak.

Nasmiješila mi se i poželjela mi dobro jutro.

— Dobro jutro — odgovorio sam. Stajao sam po strani i gledao je dok je stavljala vodu da zavrije i rezala kruh na kriške, sve vrijeme pjevušeæi, ali u njezinu držanju nisam mogao naslutiti ništa što bi ukazivalo da mi je prethodne noæi pokazala svoje golo tijelo.

— Oèi su ti crvene — rekla mi je dok je nalijevala kavu. — Jesi li dobro?

— Probudio sam se usred noæi i nisam više mogao zaspati.

— Sigurno smo hrkale — rekla je Reiko.

— Nimalo — rekao sam.

— Dobro onda — rekla je Naoko.

— To kaže samo zato što je pristojan — rekla je Reiko zijevajuæi.

Isprva sam pomislio da se Naoko srami ili da glumi nevinašce zbog Reiko, ali njezino ponašanje nije se promijenilo ni kad je Reiko na trenutak izišla iz sobe, a oèi su joj bile uobièajeno prozraène.

— Kako si ti spavala? — pitao sam Naoko.

— Kao top — odgovorila mi je s lakoæom. Imala je jednostavnu iglu za kosu, bez ikakva ukrasa.

Nisam znao kako to protumaèiti, i za sve vrijeme doruèka osjeæao sam se isto. Dok sam mazao maslac na kruh ili ljuštio jaje, stalno sam dobacivao poglede Naoko, tražeæi neki znak.

— Zašto me stalno tako gledaš? — pitala je s osmijehom.

— Mislim da je zaljubljen u nekoga — rekla je Reiko.

I L. — Jesi li zaljubljen u nekoga? — pitala me Naoko.

— Može biti — rekao sam ja, uzvraæajuæi joj osmijeh. Kad su se njih dvije poèele šaliti na moj raèun, odustao sam od razmišljanja 0 onome što se te noæi dogodilo i usredotoèio se na kruh i kavu. Nakon doruèka, Reiko i Naoko rekle su da idu hraniti ptice u ptiènjaku. Ponudio sam se da poðem s njima. Presvukle su se u traperice i radne košulje, te bijele gumene èizme. Smješten u malenom parku iza teniskih terena, ptiènjak je bio opskrbljen svim vrstama peradi, od kokoši i golubova do pauna i papiga, a oko njega su bile lijehe s cvijeæem, ukrasno grmlje i klupe. Dvojica muškaraca èetrdesetih godina, po svemu sudeæi takoðer pacijenti sanatorija, grabljali su lišæe koje je opalo po stazama. Žene su im prišle da im požele dobro jutro, a Reiko ih je nasmijala još jednom svojom šalom. U cvjetnim lijehama cvjetale su kozmeje, a ukrasno grmlje bilo je izvanredno dobro njegovano. Ugledavši Reiko, ptice su poèele žagoriti i letjeti unutar kaveza.

Ona je ušla u kuæicu kraj kaveza i izišla noseæi torbu s hranom

1 vrtno crijevo. Naoko je prièvrstila crijevo na slavinu i odvrnula vodu. Pazeæi da im koja ptica ne pobjegne, obje su hitro ušle u kavez; Naoko je mlazom vode èistila prljavštinu a Reiko ribala dno kaveza partvišom. Sitne kapljice vode presijavale su se pod blještavim zrakama jutarnjeg sunca. Paunovi su lepršali po kavezu kako ih ne bi poprskala voda. Jedna purica digla je glavu i pogledala me mrko poput nekakva mušièavog starca, a papiga na preèki iznad mene izrazila je svoje negodovanje krièanjem i lepe-tanjem krila. Reiko je mijauknula papigi, koja se nato pokunjeno odšuljala u najdalji kut, ali ubrzo je poèela dozivati — Hvala! Ludo! Seronja!

— Pitam se tko ga je nauèio takve izraze? — rekla je Naoko s uzdahom.

— Ja nisam — rekla je Reiko. — Ja to nikad ne bih. — Opet je poèela mijaukati, i papiga je umuknula.

Smijuæi se, Reiko je objasnila — Frajer se jednom namjerio na maèku. Sad ih se smrtno boji.

Kad su završile s èišæenjem, odložile su oruðe i poèele puniti hranilice. Šljapkajuæi po lokvicama na podu, purica se zajurila prema svojoj hranilici i zabila glavu unutra, previše zaokupljena hranom da bi se obazirala na Naokino tupkanje po repu.

— Svako jutro ovo radiš? — pitao sam Naoko.

— Svako jutro! — rekla je. — Ovaj posao obièno daju novim ženama. Tako je lak.

Hoæeš vidjeti zeèeve?

— Može — rekao sam. Kuniænjak je bio iza ptiènjaka. Unutra je ležalo desetak zeèeva; spavali su na slami. Naoko je poèistila njihov izmet, stavila im hranu u kutiju i podigla jedno mladunèe, trljajuæi ga o obraz.

— Nije li presladak? — ushiæeno je rekla. Dala mi je da ga držim. Topla krznena loptica šæuæurila se u mojim rukama, trza-juæi nosiæem.

— Ne brini se, neæe ti ništa — rekla je ona zecu, gladeæi ga po glavi prstom i smiješeæi mi se. Bio je to tako blistav osmijeh, bez i jednog traèka tuge, da sam se morao i sam nasmiješiti. A što je znaèilo ono noæas s Naoko? pitao sam se. Zasigurno sam znao da je to bila prava Naoko, a ne san: nedvojbeno se svukla i pokazala mi svoje golo tijelo.

Reiko je zviždala neku simpatiènu verziju Proud Mary dok je trpala sakupljen otpad u plastiènu vreæicu i vezivala je pri vrhu. Pomogao sam im da ponesu oruðe i vreæu s hranom do kuæice.

— Jutro je moje omiljeno doba dana — rekla je Naoko. — Kao da sve poèinje iznova, sve ispoèetka. Oko podneva postanem tužna, a mrzim kad zalazi Sunce. Dan za danom proživljavam te osjeæaje.

— I dok proživljavate te osjeæaje, vi mlaðarija starite poput mene — rekla je Reiko s osmijehom. — Mislite o tome kako je sada jutro ili noæ, i još se ne okrenete, a veæ ste stari.

— Ali ti voliš starjeti — rekla je Naoko.

— Baš i ne — rekla je Reiko. — Ali svakako ne bih htjela opet biti mlada.

— Zašto? — pitao sam.

— Jer je to takva gnjavaža! — rekla je. Onda je ubacila metlu u kuæicu i zatvorila vrata, sve vrijeme zvižduèuæi Proud Mary.

U stanu su žene izule èizme i obule tenisice, te rekle da idu na farmu. Reiko je predložila da ostanem èitati ili nešto slièno, jer mi ne bi bilo zanimljivo gledati kako rade, a oni to rade u skupini. — A dok èekaš, možeš oprati hrpu prljavog rublja koje smo ostavile kraj umivaonika — dodala je.

— Šalite se — rekao sam, zateèen.

— Naravno da se šalim — nasmijala se. — Baš si sladak. Zar ne, Naoko?

— Stvarno jest — rekla je Naoko.

— Uèit æu njemaèki — rekao sam s uzdahom.

— Da, radi zadaæu, budi dobar — rekla je Reiko. — Vratit æemo se prije ruèka.

Izišle su kikoæuæi se. Èuo sam korake i glasove mnoštva ljudi koji su prolazili dolje.

Ušao sam u kupaonicu i opet se umio, a onda posudio gric-kalicu i podrezao nokte. Za kupaonicu kojom se koriste dvije žene, prostorija je bila nevjerojatno jednostavna. Osim uredno poslaganih boèica krema za èišæenje, balzama za usta i krema za sunèanje, u njoj nije bilo gotovo nièega što bi se moglo nazvati kozmetikom. Kad sam završio s rezanjem noktiju, napravio sam si kavu i popio je za kuhinjskim stolom, nad otvorenom knjigom iz njemaèkoga. Skinuvši se u majicu kratkih rukava u suncem ispunjenoj kuhinji, dao sam se na memoriranje svih oblika iz gramatièke tablice, a onda me obuzeo èudan osjeæaj.

Uèinilo mi se da nepravilne njemaèke glagole od ovog kuhinjskog stola razdvaja najveæa zamisliva razdaljina.

Dvije žene vratile su se s farme u pola dvanaest, naizmjence se istuširale i presvukle u èistu odjeæu. Svi troje krenuli smo na ruèak u blagovaonicu, a onda odšetali do ulaza.

Ovaj put u stra-žarskoj kuæici bio je službenik na dužnosti. Sjedio je za stolom i jeo ruèak koji su mu vjerojatno donijeli iz menze. S tranzistora na polici èula se stara sentimentalna pop melodija. Prijateljski nam je mahnuo u znak pozdrava dok smo se približavali, i mi smo otpozdravili njemu.

Reiko mu je objasnila da idemo prošetati izvan kruga ustanove i da æemo se vratiti za tri sata.

— Baš fino — rekao je. — Imate sreæe s vremenom. Ali klonite se ceste kroz dolinu.

Blato je od onog pljuska. Sve drugo je u redu.

Reiko je upisala svoje i Naokino ime u knjigu, kao i datum i vrijeme.

— Lijepo se provedite — rekao je stražar. — I èuvajte se.

— Fin èovjek — rekao sam.

— Nije mu ovdje sve u redu — rekla je Reiko, pokazujuæi na glavu.

Sto se tièe vremena, meðutim, imao je pravo. Nebo je bilo svježe isprano i plavo, a na nebeskom svodu držao se tek trag bijelog oblaèka nalik na tanku prugu slikarske boje.

Neko vrijeme hodali smo kraj niskog kamenog zida Hostela Ami, a onda smo se odmakli i poèeli penjati strmom, uskom stazicom, hodajuæi u koloni. Reiko je išla prva, Naoko u sredini, a ja sam bio na zaèelju. Reiko se uspinjala sigurnim korakom, kao žena koja poznaje svaki kutak svake planine u okolici. Koncentrirali smo se na hodanje, jedva razmjenjujuæi pokoju rijeè. Naoko je imala tamnoplave traperice i bijelu bluzu, a jaknu je nosila u ruci. Gledao sam njezinu dugu ravnu kosu kako se njiše lijevo-desno na spoju s ramenima. Svako malo bi se osvrnula i dobacila mi pogled, smiješeæi se kad bi nam se oèi susrele. Staza se penjala tako visoko da me veæ gotovo hvatala vrtoglavica, ali Reiko nije usporavala korak. Naoko je žurila da održi korak s njom, brišuæi znoj s lica. Kako se veæ dulje vremena nisam upuštao u takve aktivnosti u prirodi, ubrzo sam se zadihao.

— Vi ovo èesto radite? — pitao sam Naoko.

— Možda jednom na tjedan — odgovorila je. — Muèiš se?

— Malo — rekao sam.

— Još malo i stigli smo — rekla je Reiko. — Ovo su dvije treæine puta. Hajde, deèko si, nisi?

— Da, ali nisam u formi.

— Stalno se igraš s curicama — promrmljala je Naoko, kao sebi u bradu.

Htio sam joj odgovoriti, ali bio sam previše zapuhan da bih govorio. Svako malo crvene ptice s kukmama na glavi prhnule bi preko naše staze, blistajuæi se nasuprot plavetnilu neba. Polja oko nas bila su puna bijelog, plavog i žutog cvijeæa, i posvuda su zujale pèele. Kreæuæi se korak po korak, nisam mislio ni na što drugo osim na prizor koji mi je bio pred oèima.

Nakon još deset minuta nagib se smanjio i stigli smo do neke visoravni. Ondje smo se odmorili, otrli znoj, došli do daha i popili vode iz boca. Reiko je pronašla neki list i od njega napravila zviždaljku.

Zašavši meðu visok ustalasan gustiš, staza se poèela lagano spuštati. Hodali smo još nekih petnaest minuta, a onda prošli kroz selo. Tu od ljudi nije bilo ni traga, a svih desetak kuæa bile su u razlièitim stadijima propadanja. Meðu kuæama je rasla trava koja je dopirala èak do struka, a suhe bijele grudice golubljeg izmeta lijepile su se za rupe u zidu. Na jednoj ruševnoj graðevini preživjeli su samo stupovi, dok su druge djelovale kao da se u njima može živjeti èim se otvore žaluzine. Te mrtve, tihe kuæe tiskale su se s obje strane ceste dok smo prolazili.

— Ljudi su do prije sedam-osam godina još živjeli u ovom selu — obavijestila me Reiko. — Tu okolo bile su oranice. Ali svi se pokupili. Život je jednostavno bio pretežak. Kad bi snijeg zimi zapadao, bili su u klopci.

A zemlja nije baš naroèito plodna. U gradu bolje žive.

— Kakva šteta — rekao sam. — Neke kuæe izgledaju savršeno upotrebljivo.

— Jedno vrijeme tu su pokušali živjeti neki hipiji, ali odustali su. Zime su im bile preoštre.

Malo dalje od sela naišli smo na veliko ograðeno podruèje koje je nalikovalo pašnjaku.

Daleko na drugoj strani ugledao sam nekoliko konja kako pasu. Išli smo duž linije ograde, kadli je do nas dotrèao veliki pas, mašuæi repom. Stao je na stražnje noge i naslonio se na Reiko, njuškajuæi joj lice, a onda je zaigrano skoèio na Naoko. Zazviždao sam pa je prišao meni i poèeo mi lizati ruku svojim dugim jezikom.

Naoko je potapšala psa po glavi i objasnila da pripada pašnjaku. — Kladim se da ima veæ dvadesetak godina — rekla je. — Zubi su mu tako loši da ne može gristi ništa tvrdo.

Cijeli dan spava pred duæanom, a kad èuje korake, dotrèi.

Reiko je iz ruksaka izvadila ostatak sira. Nanjušivši ga, pas je doskoèio do nje i stao mljaskati.

— Ovog momka neæemo još dugo moæi gledati — rekla je Reiko, tapšuæi psa po glavi.

— Sredinom listopada potrpaju konje i krave u kamione i odvedu ih dolje u staju. Puštaju ih da pasu jedino ljeti, kad se otvara nekakva kavana za turiste. "Turiste"! Možda dvadeset planinara dnevno. Hej, idemo nešto popiti?

— Dobra ideja — rekao sam.

Pas nas je poveo do kavane, male bijele kuæe koja je sprijeda imala trijem, a sa strehe joj je visio izblijedjeli natpis u obliku kavene šalice. Odveo nas je uza stube i ispružio se na trijemu, škiljeæi. Kad smo posjedali oko stola, izišla je djevojka s konjskim repom, odjevena u gornji dio trenirke i bijele traperice, i pozdravila Reiko i Naoko kao da su stare prijateljice.

— Ovo je Naokin prijatelj — rekla je Reiko predstavljajuæi me.

— Drago mi je — rekla je ona.

— I meni — odgovorio sam.

Dok su tri žene razmjenjivale neobvezne komentare, ja sam ispod stola milovao psa po vratu. Imao je tvrd, žilav vrat od starosti. Kad sam ga poèešao po kvrgavim mjestima, pas je zatvorio oèi i uzdahnuo od zadovoljstva.

— Kako se zove? — pitao sam djevojku.

— Pepe — rekla je.

— Zdravo, Pepe — rekao sam psu, ali nije se ni maknuo s mjesta.

— Nagluh je — rekla je djevojka. — Moraš mu glasnije govoriti ili te neæe èuti.

— Pepe! — povikao sam. Pas je otvorio oèi i smjesta se pozorno osvrnuo oko sebe, zalajavši.

— Ništa nije, Pepe — rekla je djevojka. — Samo ti spavaj da duže živiš. — Pepe je opet kljoknuo kraj mojih nogu.

Naoko i Reiko naruèile su èašu hladnog mlijeka, a ja sam zatražio pivo.

— Idemo slušati radio — rekla je Reiko. Djevojka je ukljuèila pojaèalo i našla neku FM radiopostaju. Pjevali su Blood, Sweat and Tears, pjesmu Spinning Wheel.

Reiko se na licu vidjelo zadovoljstvo. — Eto, zato smo ovdje! U sobi nemamo radio, pa ako s vremena na vrijeme ne doðemo ovamo, ja nemam blage veze što se vani sluša!

— Ti ovdje spavaš? — pitao sam djevojku.

— Ma kakvi! — nasmijala se ona. — Umrla bih od usamljenosti da ovdje prenoæim.

Službenik iz ispaše me vozi u grad, a ujutro doðem natrag. — Pokazala je na kamionet s pogonom na sva èetiri, parkiran ispred obližnjeg ureda za ispašu.

— Ubrzo æeš na godišnji, zar ne? — pitala je Reiko.

— Da, uskoro æemo zatvoriti — rekla je djevojka. Reiko joj je ponudila cigaretu pa su zapalile.

— Nedostajat æeš mi — rekla je Reiko.

— Ali vraæam se u svibnju — rekla je djevojka smijuæi se.

Na radiju su krenuli Cream s pjesmom White Room. Nakon promidžbene poruke, došao je red na Simona i Garfunkela i Scarborough Fair.

— Ova mi se sviða — rekla je Reiko kad je pjesma završila.

— Gledao sam film — rekao sam.

— Tko glumi?

— Dustin Hoffman.

— Ne znam tko je to — rekla je, tužno odmahnuvši glavom. — Svijet se mijenja kao lud, a ja ne znam što se dogaða.

Zamolila je djevojku da joj donese gitaru. — Odmah — rekla je djevojka, ugasila radio i donijela neku staru gitaru. Pas je podigao glavu i onjušio je.

— To se ne jede — rekla je Reiko, tobože strogo. Pred nama su se prostirale planine, a njihovo grebenje oštro je upiralo u nebo.

— Ovo je kao neki prizor iz Moje pjesme, moji snovi — rekao sam Reiko dok se ona uštimavala.

— Sto je to? — upitala je.

Prebirala je po žicama tražeæi prvi akord za Scarborough Fair. Oèito je prvi put svirala tu pjesmu, ali nakon nekoliko neuspješnih poèetaka odsvirala ju je do kraja, bez zastajanja.

Do treæeg puta imala ju je u prstima, i èak je poèela improvizirati. — Dobro uho — rekla mi je, namigujuæi. — Ako nešto èujem tri puta, obièno to mogu i odsvirati.

Tiho pjevušeæi melodiju, odsvirala je cijeli Scarborough Fair. Zapljeskali smo joj, a Reiko je uzvratila naklonom glave, kako i dolikuje.

— Za Mozartov koncert dobivala sam više aplauza — rekla je. Ako odsvira Here Comes the Sun od Beatlesa, kuæa je èasti mlijekom, rekla je djevojka. Reiko je u znak odobravanja podigla palac i zapjevala. Glas joj nije bio pun, od previše pušenja postao je pomalo hrapav, ali bio je to lijep glas koji je naprosto plijenio. Gotovo da sam osjetio kako doista ponovno izlazi Sunce dok sam ondje sjedio, pio pivo i gledao planine. Bio je to nježan, topao osjeæaj.

Reiko je vratila gitaru i zamolila da opet puste radio. Onda je predložila Naoko i meni da se sat vremena nasamo prošeæemo oko jezera.

— Ja bih još malo slušala radio i družila se s njom. Ako se vratite do tri, to je u redu.

— Zar smijemo tako dugo biti zajedno sami?

— Pa, to je zapravo protiv pravila, ali k vragu sve. Nisam ja gart ;, dedama. I meni treba odmor. A ti si došao èak iz Tokija, sigurno imate hrpu stvari o kojima želite razgovarati. Dok je govorila, Reiko je pripalila novu cigaretu.

— Idemo — rekla je Naoko i ustala.

Pošao sam za njom. Pas se probudio i neko vrijeme išao za nama, ali ubrzo mu je dosadilo pa se vratio na trijem. Polako smo se zaputili ravnom stazom uz ogradu pašnjaka. Naoko bi me svako malo uhvatila za ruku ili pod ruku.

— Ovo je slièno kao nekada, zar ne? — rekla je.

— Nije to bilo "nekada"! — nasmijao sam se. — To je bilo proljetos! Ako je to "nekada", onda je ono otprije deset godina prapovijest!

— I djeluje mi kao prapovijest — rekla je Naoko. — Nego, oprosti za ono sinoæ. Ne znam, bila sam sva živèana. Stvarno nisam to trebala uèiniti nakon što si došao èak iz Tokija.

— Nema veze — rekao sam. — Oboje imamo mnogo osjeæaja koje moramo otvoreno izraziti. Dakle, ako želiš nekoga odalamiti tim osjeæajima, odalami mene. Onda æemo jedno drugo bolje shvaæati.

— I ako me bolje shvatiš, što onda?

— Ne razumiješ, zar ne? — rekao sam. — Nije bitno što æe onda biti. Neki ljudi uživaju u èitanju željeznièkih rasporeda i samo to rade po cijele dane. Neki od šibica izraðuju goleme makete brodova. Zašto onda na svijetu ne bi postojao èovjek koji te pokušava shvatiti i u tome uživa?

— Nešto kao hobi? — rekla je ona zainteresirano.

— Pa da, to bi se moglo nazvati hobijem. Veæina normalnih ljudi nazvali bi to prijateljstvom ili ljubavlju ili tako nešto, ali ako ti to želiš zvati hobijem, i to je u redu.

— Reci — kazala je Naoko — i tebi se sviðao Kizuki, zar ne? —. Naravno — rekao sam.

— A Reiko?

— Jako mi se sviða — rekao sam. — Zbilja je draga.

— Kako to da ti se uvijek sviðaju takvi ljudi - hoæu reæi, ljudi kao mi? Svi smo èudni, uvrnuti, utapamo se - i ja, i Kizuki, i Reiko. Zašto ti se ne sviðaju normalniji ljudi?

— Jer ja vas tako ne vidim — rekao sam nakon kraæeg razmišljanja. — Ja tebe, Kizukija i Reiko ne smatram ni u kom smislu

"uvrnutima". Za mene su uvrnuti oni vani, oni koji jure okolo.

— Ali mi jesmo uvrnuti — rekla je Naoko. — Ja to vidim. Hodali smo šutke. Staza se odmaknula od ograde i uvela nas u kružno travnato polje obrubljeno drveæem, nalik na jezerce.

— Katkad se usred noæi probudim strašno uplašena — rekla je Naoko, stišæuæi se uz moju ruku. — Bojim se da nikad više neæu biti dobro. Da æu uvijek ostati ovako uvrnuta, da æu ovdje ostarjeti i uvenuti. Spopadne me takva jeza da se sva iznutra sledim. Užasno je.. .tako hladno...

Obgrlio sam je rukom i privukao bliže.

— Èini mi se kao da me Kizuki iz tame doziva i pruža mi ruku: "Hej, Naoko, ne možemo više biti ovako razdvojeni." Kad ga èujem da to govori, ne znam što uèiniti.

— I što onda èiniš?

— Pa...ali nemoj ovo krivo shvatiti.

— Dobro, neæu.

— Kažem Reiko da me zagrli. Probudim je, uvuèeni joj se u krevet i u naruèje. I plaèem.

Onda me ona miluje dok se taj led ne otopi i dok se opet ne zgrijem. Misliš da je to perverzno?

— Nije. Ali volio bih da te ja mogu grliti — rekao sam.

— Pa grli me onda. Sada. Tu. Sjeli smo na suhu travu livade i zagrlili se. Oko nas je bila visoka trava, i nismo vidjeli ništa osim neba i oblaka iznad nas. Nježno sam polegnuo Naoko i uzeo je u naruèje. Bila je meka i topla, i njezine su me ruke prigrlile. Poljubili smo se istinski osjeæajno.

— Reci mi nešto, Toru — prošaptala mi je Naoko u uho.

— Što? — pitao sam.

— Želiš li spavati sa mnom?

— Naravno da želim — rekao sam.

— Možeš li èekati?

— Naravno da mogu.

— Prije nego to opet uèinimo, želim se malo oporaviti. Želim postati osoba koja æe biti vrednija toga tvog hobija. Hoæeš li me prièekati?

— Naravno da æu prièekati.

— Je li ti se sada digao?

— Misliš na moj taban?

— Blesane — zakikotala se Naoko.

— Ako me pitaš imam li erekciju, naravno da imam.

— Daj budi ljubazan i prestani govoriti "naravno".

— Dobro, prestat æu.

— Je li to teško?

— Što?

— Kada ti se tako digne.

— Teško?

— Mislim, patiš li se?

— Ovisi kako gledaš na to.

— Hoæeš da ti pomognem da ti bude lakše?

— Rukom?

— A-ha. Da ti iskreno kažem — rekla je Naoko — bode me otkako smo legli. Boli.

Odmaknuo sam kukove. — Bolje?

— Hvala.

— Znaš što? — rekao sam.

— Što?

— Hajde ipak.

— Dobro — rekla je s blagim osmijehom. Onda mi je otkopèala zatvaraè na hlaèama i uzela moj kruti penis u ruku.

— Topao je — rekla je.

Poèela je micati rukom, ali ja sam je zaustavio i otkopèao joj bluzu, te posegnuo otraga da joj otkopèam grudnjak. Poljubio sam njezine meke ružièaste bradavice. Zatvorila je oèi i polako poèela micati prstima.

— Hej, dobro ti to ide — rekao sam.

— Daj budi dobar i zaèepi — rekla je Naoko.

Nakon što sam svršio, zagrlio sam je i opet poljubio. Naoko je zakopèala grudnjak i bluzu, a ja zatvaraè.

— Hoæe li ti sada biti lakše hodati? — pitala je.

— Za sve si ti zaslužna.

— Pa, onda, mladi gospodine, ako vam je po volji, hoæemo li još malo prošetati?

— Dapaèe.

Zaputili smo se smo preko livade, kroz komad neposjeèene šume, te preko još jedne livade. Naoko je govorila o svojoj pokojnoj sestri, objasnivši mi da je to malo kome spomenula, ali osjeæa da bi meni morala isprièati.

— Bila je šest godina starija od mene, po karakteru smo bile sasvim razlièite, ali svejedno smo bile vrlo bliske. Nikad se nismo posvaðale, nijednom. Istina je. Naravno, uz tako veliku razliku u godinama, nismo ni imale oko èega.

Njezina sestra bila je jedna od onih djevojaka uspješnih u svemu - superstudentica, supersportašica, omiljena, probitaèna, ljubazna, izravna, voljeli su je deèki, voljeli su je nastavnici, zidovi su joj bili puni pohvalnica. U svakoj školi postoji takva djevojka. — Ne govorim ovo zato što mi je sestra, ali ona nikad nije dopustila da je to pokvari, da postane umišljena ili da se poène praviti važna. Jednostavno, što god si joj dao da uèini, ona bi to prirodnom sposobnošæu uèinila bolje od svih drugih.

— I zato sam kad sam bila mala odluèila da æu ja biti slatka curica. — Dok je govorila, Naoko je frkala vlat sladorovca. — Hoæu reæi, razumiješ, cijelo djetinjstvo slušala sam kako je ona pametna, kako joj dobro idu sportovi, kako je omiljena. Naravno da sam pretpostavila kako se nikad neæu moæi mjeriti s njom. Ali kako sam bar u licu bila malo ljepša od nje, mama i tata su valjda odluèili kako æe me odgojiti da budem slatka. Od samog poèetka upisali su me u takvu školu. Odijevali su mi baršunaste haljinice, bluzice s volanima, lakirane cipelice, vodili na satove glasovira i balet. Zbog toga je sestra bila još luða za mnom - znaš veæ: ja sam bila njezina preslatka sestrica. Davala mi je preslatke darove, vodila me svuda sa sobom, pomagala mi sa zadaæom. Èak me vodila na sastanke s deèkima. Bolju stariju sestru nitko ne bi mogao poželjeti.

— Nitko nije znao zašto se ubila. Isto kao i Kizuki. Potpuno isto. I njoj je bilo sedamnaest, i nikad nije ni najmanjim znakom dala nasluti da æe poèiniti samoubojstvo.

Nije ostavila ni poruku. Zbilja, sve isto, zar ne?

— Tako zvuèi.

— Svi su govorili da je bila previše pametna ili da je proèitala previše knjiga. Ona je zaista puno èitala. Imala je tone knjiga. Nakon njezine smrti i ja sam ih gomilu proèitala, bilo je tako tužno. Na marginama su bile njezine zabilješke, izmeðu listova prešano cvijeæe, pisma od mladiæa, i kad god bih na tako nešto naišla rasplakala bih se. Puno sam plakala.

Naoko je na nekoliko trenutaka zašutjela i opet poèela frkati travu.

— Uvijek je sve obavljala sama. Nikad ni od koga nije tražila savjet ni pomoæ. Mislim da to nije bila stvar ponosa. Jednostavno je postupala onako kako joj se èinilo prirodno.

Mama i tata navikli su se na to i mislili su da æe biti dobro ako je puste na miru. Ja sam se za savjete obraæala sestri i ona bi mi uvijek pomogla, ali sama se nikome nije obraæala. Uvijek bi uèinila ono što treba, i to sama. Nikad nije bila ljuta ili neraspoložena. Bilo je baš tako, kažem ti, ne pretjerujem. Veæina cura kad imaju menstruaciju ili nešto drugo postanu mrzovoljne i istresaju se na drugima, ali ona nije èinila èak ni to. Umjesto da postane zlovoljna, jako bi se smirila. To joj se dogaðalo možda jednom u dva-tri mjeseca: zatvorila bi se u sobu i ostala u krevetu, ne bi otišla u školu, jedva da je išta jela, pogasila bi svjetla i iskljuèila se. Ali nije bila mrzovoljna. Kad bih se vratila iz škole, pozvala bi me u svoju sobu, posjela kraj sebe i pitala kako sam provela dan. Ja bih joj isprièala svaku sitnicu - recimo, što sam se sve igrala s prijateljicama, ili I što je rekla uèiteljica, ili kakve sam dobila ocjene, takve stvari. Ona bi pomno slušala, davala bi komentare i prijedloge, ali èim bih ja otišla - igrati se s prijateljicom, ili na sat baleta - opet bi se iskljuèila. Nakon dva dana iz èista mira bi se trgnula i otišla u školu.

To je trajalo možda èetiri godine. Mama i tata isprva su se brinuli, mislim da su išli lijeèniku tražiti savjet, ali, hoæu reæi, ona bi poslije dva dana bila sasvim dobro, pa su mislili da æe proæi samo od sebe ako je puste na miru, bila je tako vedra, uravnotežena djevojèica.

— No nakon njezine smrti èula sam roditelje kako razgovaraju o tatinom mlaðem bratu koji je preminuo prije mnogo godina. I on je bio vedar i bistar, ali zatvorio se u kuæu na èetiri godine - od svoje sedamnaeste do dvadeset i prve godine. A onda je najednom jednoga dana otišao od doma i skoèio pod vlak. Tata je rekao: "Možda nam je to u krvi — s moje strane."

Dok je Naoko govorila, prsti su joj nesvjesno èehali perjanicu sladorovca, rasipajuæi vlakanca u vjetar. Kad je peteljka ostala gola, omotala ju je oko prsta.

— Ja sam našla sestru mrtvu — nastavila je. — Ujesen, kad sam bila u prvom razredu. U studenome. Bio je tmuran, kišovit dan. Sestra je tada bila u šestom razredu. Vratila sam se doma sa sata glasovira u pola sedam, mama je spremala veèeru. Rekla mi je neka kažem sestri da je gotova. Otišla sam gore, pokucala na vrata i viknula: "Veèera je gotova!" ali nije bilo odgovora. U sobi joj je vladala potpuna tišina. To mi se uèinilo èudnim, pa sam opet pokucala, otvorila vrata i povirila. Mislila sam da valjda spava. Ali nije bila u krevetu. Stajala je kraj prozora i gledala van, a vrat joj je bio nakrivljen, ovako, kao da misli. Soba je bila u mraku, svjetlo je bilo ugašeno, ništa se nije vidjelo. "Što radiš?" pitala sam je. "Gotova je veèera." Tada sam primijetila da izgleda viša nego inaèe.

Sto se dogaða? pitala sam se: strašno èudno! Zar je obula pete? Stoji li na neèemu? Prišla sam bliže i baš sam joj se opet htjela obratiti kad sam vidjela: nad glavom joj je bilo uže.

Spuštalo se ravno s grede u stropu - hoæu reæi, bilo je nevjero-

jatno ravno, kao da je netko u prostoru povukao crtu ravnalom. Sestra je na sebi imala bijelu bluzu - da, jednostavnu bijelu bluzu baš kao ova - i sivu suknju, a prsti su joj bili upereni u pod, kao u balerine, osim što je izmeðu vrhova prstiju i poda bilo možda sedam-osam pedalja praznog prostora. Upila sam svaki detalj. I njezino lice. Pogledala sam joj lice. Nisam se mogla suzdržati. Pomislila sam: moram odmah iæi dolje i reæi mami. Moram vrištati. Ali tijelo me ignoriralo. Kretalo se samo od sebe, odvojeno od moga svjesnog uma. Pokušalo ju je skinuti s užeta, a um mi je govorio da potrèim dolje.

Naravno, tako mala djevojèica nije raspolagala s dovoljno snage, pa sam samo stajala i iskljuèila se, na možda pet-šest minuta, potpuno tupa, kao da je nešto u meni umrlo.

Ostala sam tako sa sestrom, u toj hladnoj, mraènoj sobi, sve dok nije došla mama da vidi što je. Naoko je odmahnula glavom.

— Nakon toga tri dana nisam mogla govoriti. Samo sam ležala u krevetu kao mrtva, široko otvorenih oèiju, i gledala u prazno. Nisam znala što se dogaða. — Naoko se stisnula uz moju ruku.

— Napisala sam ti u pismu, zar ne? Ja sam daleko nesavršenije ljudsko biæe nego što ti pretpostavljaš. Moja bolest mnogo je gora nego što misliš: ima mnogo dublje korijene. I zato želim da ideš dalje, ako možeš. Ne èekaj me. Spavaj s drugim curama ako hoæeš.

Nemoj da te sputavaju misli o meni. Èini ono što hoæeš. Inaèe æu te možda povuæi za sobom, a to zbilja ne želim. Ne želim ti se miješati u život. Ne želim se nikome miješati u život. Kao što sam veæ rekla, želim da me svako malo doðeš posjetiti, i da me se uvijek sjeæaš. To je sve što želim.

— Ali to nije sve što ja želim — rekao sam.

— Trošiš život petljajuæi se sa mnom.

— Ništa ne trošim.

— Ali ja se možda nikad neæu oporaviti. Zar æeš me zauvijek èekati? Možeš li èekati deset ili dvadeset godina? , — Previše se stvari bojiš — rekao sam. — Mraka, strašnih snova, mrtvih i njihovih moæi. Moraš ih zaboraviti. Sigurno æeš ozdraviti ako ih zaboraviš.

— Ako uspijem — rekla je Naoko, odmahujuæi glavom.

— Ako uspiješ iziæi odavde, hoæeš li živjeti sa mnom? — pitao sam. — Onda æu te moæi štititi od mraka i strašnih snova. Onda æu te grliti ja, a ne Reiko, kada ti postane teško.

Naoko se još jaèe stisnula uz mene.

— To bi bilo divno — rekla je.

Vratili smo se u kavanu malo prije tri. Reiko je èitala knjigu i na radiju slušala Brahmsov Drugi koncert za glasovir. Bilo je nekako posebno lijepo slušati Brahmsa na rubu travnate livade, dok naokolo, koliko god pogled doseže, nema nikoga. Reiko je zviždukala uz dionicu èela kojom poèinje treæi stavak.

— Backhaus i Bohml8 — rekla je. — Jednom mi se ta ploèa izlizala, jednom davno.

Doslovce. Utori su se izlizali jer sam je neprestano slušala, svaku notu. Isisala sam glazbu iz nje.

Naoko i ja naruèili smo kavu.

— Jeste li se narazgovarali? — pitala je Reiko.

— I te kako — rekla je Naoko.

— Reæi æeš mi sve o njegovu, mmm, znaš veæ, poslije.

— To nismo radili — rekla je Naoko, porurnenjevši.

— Baš nimalo? — pitala me Reiko. — Ništa?

— Ništa — rekao sam.

— Do-o-osadno! — rekla je, a na licu joj je bio izraz dosade.

— Tako je — rekao sam, pijuckajuæi kavu.

Prizor u blagovaonici bio je isti kao dan ranije - atmosfera, glasovi, lica. Samo se jelovnik promijenio. Proæelavi èovjek u bijelome, koji je juèer govorio o izluèivanju želuèanih sokova u uvjetima bestežinskog stanja, sjeo je za stol s nama trima i dugo govorio o suodnosu velièine mozga i inteligencije. Dok smo jeli sojine pljeskavice, èuli smo sve o obujmu Bismarckova mozga, kao i Napoleonova. Odgurnuo je tanjur na stranu te nam kemijskom olovkom na listovnom papiru stao crtati skice mozga. Poèeo bi crtati, objavio: "Ne, nije dobro", i poèeo iznova. To se ponovilo nekoliko puta. Kad je završio, pažljivo je spremio preostali papir u džep na prsima, u kojemu je držao sveukupno tri kemijske olovke, te nešto obiènih i ravnalo. Završivši s jelom, ponovio je ono što je meni rekao dan prije — Zime su ovdje zbilja lijepe. Morate nam opet doæi kad bude zima — i izišao iz blagovaonice.

— Je li on lijeènik ili pacijent? — pitao sam Reiko.

— A što misliš?

— Zbilja ne mogu odrediti. U svakom sluèaju ne djeluje baš normalno.

— Lijeènik je — rekla je Naoko. — Doktor Mijata.

— Da — rekla je Reiko — ali dam se kladiti da je najluði od svih ovdje.

— G. Omura, stražar, i on je dosta lud — odgovorila je Naoko.

— Toèno — rekla je Reiko, kimajuæi glavom dok je nabadala brokule. — Svako jutro radi gimnastiku kao mahnit, i iz svega glasa izvikuje budalaštine. A prije nego što si ti došla, Naoko, u uredu je radila djevojka, gðica Kinošita, koja se pokušala ubiti. A prošle godine otpustili su bolnièara Tokušimu koji je imao groznih problema s alkoholizmom.

— Reklo bi se da bi pacijenti i zaposlenici trebali zamijeniti mjesta — rekao sam.

— I to odmah — rekla je Reiko, mašuæi vilicom. — Napokon si shvatio kako ovdje stvari funkcioniraju.

— Valjda jesam.

— Najnormalnije se osjeæamo — rekla je Reiko — kad znamo da nismo normalni.

Po povratku u sobu Naoko i ja igrali smo karte, a Reiko je vježbala Bacha na gitari.

— Kada sutra odlaziš? — pitala me Reiko kad je zastala da zapali cigaretu.

— Odmah poslije doruèka — rekao sam. — Autobus dolazi u devet. Moram naveèer stiæi na posao.

— Šteta. Bilo bi lijepo da možeš duže ostati.

— Kad bih ostao predugo, možda bih poèeo živjeti ovdje — rekao sam, smijuæi se.

— Možda i bi — rekla je Reiko. A onda se obratila Naoko — Nego, da, moram iæi Oki po grožðe. Sasvim sam zaboravila.

— Da idem s tobom? — pitala je Naoko.

— A da mi posudiš svoga mladog g. Vatanabea?

— Može — rekla je Naoko.

— Dobro. Onda nas dvoje idemo u još jednu noænu šetnju — rekla je Reiko, uzimajuæi me za ruku. — Juèer je bilo zamalo. Veèeras idemo do kraja.

— Dobro — rekla je Naoko, kikoæuæi se. — Èinite što vas je volja.

Noæni zrak bio je prohladan. Reiko je preko košulje imala blijedoplavi džemper na kopèanje, i hodala je ruku zabijenih u džepove traperica. Podižuæi pogled prema nebu, onjušila je zrak poput psa. — Miriše na kišu — rekla je. I ja sam ga onjušio, ali ništa nisam osjetio. Zaista, na nebu je mnoštvo oblaka skrivalo Mjesec.

— Ako si ovdje dovoljno dugo, nauèiš pogoditi vrijeme po mirisu zraka — rekla je Reiko.

Ušli smo na pošumljen teren na kojemu su stajale kuæe zaposlenika. Reiko mi je rekla da malo prièekam, prišla ulaznim vratima jedne kuæe i pozvonila. Otvorila joj je neka žena nesumnjivo domaæica - i poèela na pragu èavrljati i smijuljiti se s Reiko. Onda je skoknula unutra i vratila se s velikom plastiènom vreæicom. Reiko joj je zahvalila i poželjela laku noæ, a onda se vratila k meni.

— Vidi — rekla je, otvarajuæi vreæicu. U njoj je bila hrpa grožða.

— Voliš grožðe?

— Obožavam.

Pružila mi je grozd s vrha. — Možeš jesti. Oprano je. Hodali smo i jeli grožðe, pijuckajuæi ljuske i koštice na zemlju. Bilo je svježe i veoma ukusno.

— Tu i tamo dajem njenom sinu sate glasovira, pa mi svašta daju. Ono vino koje smo pili bilo je njihovo. Katkad ih zamolim da mi nešto kupe u gradu.

— Volio bih èuti ostatak prièe od juèer — rekao sam.

— Dobro — rekla je Reiko. — Ali budemo li se stalno vraæali doma kasno, Naoko æe postati sumnjièava.

— Spreman sam na taj rizik.

— Dobro onda. Ali ja bih nekamo pod krov. Veèeras je malo prohladno.

Kad smo se približili teniskim terenima, skrenula je nalijevo. Sišli smo uskim stubištem i izbili pred nekoliko skladišta u nizu. Reiko je otvorila vrata prvoga, ušla i upalila svjetlo.

— Uði — rekla je. — Premda se nema baš što vidjeti.

U skladištu su stajale uredno poslagane skije, èizme i štapovi, a na podu je bila hrpa opreme za èišæenje snijega i vreæe kamene soli.

— Nekoæ sam stalno dolazila ovamo vježbati gitaru - kad sam htjela biti sama. Ugodno je, zar ne?

Reiko je sjela na vreæu kamene soli i pozvala me da sjednem kraj nje. Uèinio sam što mi je reèeno.

— Nije baš prozraèno, ali hoæe li ti smetati ako zapalim?

— Slobodno — rekao sam.

— To je jedina navika koje nikako da se riješim — rekla je mršteæi se, ali pripalila je s oèitim užitkom. Nema baš mnogo ljudi koji u duhanu uživaju kao što je uživala Reiko. Ja sam jeo grožðe, pomno guleæi zrno po zrno, a ljuske i koštice bacao sam u limenku koja je služila kao kanta za smeæe.

— Da vidimo onda, dokle smo stigli sinoæ? — pitala je Reiko.

— Noæ je bila olujna i mraèna, a vi se penjete uz strmu liticu ne biste li dohvatili ptièje gnijezdo.

— Nevjerojatan si, kako se samo šališ, a mrtav si ozbiljan — rekla je Reiko. — Da vidimo, mislim da smo stigli do onoga da sam svake subote ujutro davala djevojèici satove glasovira.

— Tako je.

— Pod pretpostavkom da sve ljude na svijetu podijelimo na dvije skupine - one koji znaju pouèavati i one koji ne znaju - ja bih rekla da uglavnom pripadam prvoj grupi — rekla je Reiko. — Kad sam bila mlada nisam tako mislila, i pretpostavljam da nisam tako o sebi ni htjela misliti, ali kad sam zašla u stanovite godine i do neke mjere upoznala sebe, shvatila sam da je ipak tako: ide mi pouèavanje. Zbilja mi ide.

— Siguran sam da je tako.

— Prema drugima imam mnogo više strpljenja nego prema sebi, i mnogo lakše izvlaèim ono najbolje iz drugih nego iz sebe. Takva sam. Ja sam kao ono hrapavo na stranici kutije šibica. Ali meni to odgovara. Uopæe mi ne smeta. Bolje biti prvorazredna kutija šibica nego drugorazredna šibica. Rekla bih da sam s tim rašèistila nakon što sam poèela pouèavati tu malu. Dok sam bila mlaða imala sam nekoliko uèenika, strogo kao dodatna aktivnost, a nisam shvaæala da imam tu osobinu. Tek kad sam nju poèela pouèavati, poèela sam o sebi razmišljati na taj naèin. Hej - pa meni ide pouèavanje. Tako su dobro funkcionirali ti sati.

— Kao što sam juèer rekla, njezina tehnika nije bila ništa posebno, i nije bilo ni govora o tome da postane profesionalna glazbenica, pa sam mogla raditi neoptereæeno. Usto je išla u žensku školu iz koje svatko s iole pristojnim ocjenama automatski upada na fakultet, što je znaèilo da se ne mora ubijati od uèenja, a i njezina majka svesrdno se zalagala za to da idemo lagano. Pa je nisam ni na što tjerala. Cim sam je vidjela, shvatila sam da takvu djevojèicu nije moguæe ni na što natjerati, da æe takvo dijete biti milo i drago, govoriti "Da, da", ali ni u kom sluèaju neæe uèiniti ništa što joj se ne da. Pa bih joj prvo dopustila da odsvira skladbu koju je sama htjela - sto posto u svom stilu. Onda bih joj ja istu skladbu odsvirala na nekoliko razlièitih naèina, pa bismo razgovarale koji je najbolji ili koji joj se najviše sviða. Onda bih joj rekla da je opet odsvira, i izvedba bi joj tada bila deset puta bolja nego prvi put. Sama bi uvidjela što najbolje zvuèi pa bi to upotrijebila u vlastitoj izvedbi.

Reiko je na trenutak zastala, promatrajuæi užareni krajièak cigarete. Ja sam bez rijeèi jeo grožðe.

— Znam da imam dosta dobar smisao za glazbu, ali ona je bila bolja od mene. Mislila sam, kakva šteta! Mislila sam: "Da je bar poèela raditi s dobrim uèiteljem, da je dobila pravu obuku, koliko bi uznapredovala!" Ali pogriješila sam. Ona nije bila dijete koje može podnijeti pravu obuku. Takvih ljudi ima. Bog im je dao èudesan talent, ali ne mogu se potruditi da ga usustave. Na kraju ga potrate, raspu ga na sve strane. Nagledala sam se takvih ljudi. Isprva ti se èini da su nevjerojatni. Ravno iz nota odsviraju neku užasno tešku stvar, i to od poèetka do kraja, savršeno. Gledaš ih i ne možeš doæi k sebi. Misliš: "Ja to nikad ne bih mogla." Ali dalje ne ide. Oni više ne mogu? A zašto? Jer ne žele uložiti dovoljno truda. Nisu im usadili disciplinu. Razmazili su ih. Dovoljno su daroviti pa su u stanju svirati bez ikakva napora, i ljudi im od rane dobi govore kako su izvrsni, pa im izgleda glupo truditi se i raditi. Uzmu neku skladbu koju bi neko drugo dijete moralo vježbati tri tjedna, svrše s njom u pola sata, pa nastavnik povjeruje da su u nju uložili dovoljno truda i pusti ih da prijeðu na iduæu stvar. A oni i to naprave u pola sata i prijeðu na iduæu skladbu. Nikad ne saznaju što znaèi kad te nastavnik goni ne bi li ti nešto utuvio; tako ostaju lišeni kljuènog elementa potrebnog za gradnju karaktera. To je tragedija. I ja sam bila tome sklona, ali sreæom sam imala vrlo strogog uèitelja, pa sam takve sklonosti obuzdala.

— Uglavnom, bio mi je užitak pouèavati je. Nešto kao da voziš autocestom u moænom sportskom automobilu koji reagira na najmanji tvoj dodir - katkad i prebrzo. S takvom djecom trik je u tome što ih ne smiješ previše hvaliti. Ona su toliko navikla na hvalu da im to ništa ne znaèi. To treba mudro i štedljivo rasporediti. I ništa im ne možeš nametnuti. Moraš ih pustiti da sami odluèe. I ne smiješ ih pustiti da jure s jedne stvari na drugu, nego ih natjerati da stanu i razmisle. Ali to je sve. Ako sve to uèiniš, rezultati æe biti dobri.

Reiko je bacila opušak na pod i zgazila ga. Onda je duboko uzdahnula kao da se želi smiriti.

— Poslije sata popile bismo èaj i razgovarale. Katkad bih joj pokazivala neke jazz stilove - recimo, ovo je Bud Powell, a ovo Thelonious Monk. Ali uglavnom je govorila ona. I kako je samo znala govoriti! Smjesta bi te uvukla u razgovor. Kao što sam ti juèer rekla, mislim da je veæina onoga što je govorila bilo izmišljeno, ali bilo je zanimljivo.

Imala je dar zapažanja, precizno se služila jezikom, bila je oštra na jeziku i duhovita.

Znala je pobuditi emocije. Da, zbilja, to joj je išlo tako dobro — znala je èovjeku pobuditi emocije, ganuti te. I znala je da ima tu moæ. Koristila se njome što je vještije i djelotvornije mogla. Bila je u stanju èovjeka navesti da osjeæa toèno ono što je htjela ljutnju, tugu, suæut, razoèaranje, sreæu. Manipulirala je ljudskim osjeæajima samo kako bi iskušala vlastitu moæ. Naravno, to bi èovjek shvatio tek poslije. U tom trenutku nisam pojma imala što mi radi.

Reiko je odmahnula glavom i pojela nekoliko zrna grožða.

— Bila je to bolest — rekla je. — Mala je bila bolesna. Bila je kao trula jabuka koja kvari druge jabuke. I nitko je nije mogao izlijeèiti. Tu bolest imat æe do dana svoje smrti.

U tom smislu ona je jadno malo stvorenje. I ja bih je žalila da nisam bila jedna od njezinih žrtvi. I ja bih nju smatrala žrtvom.

Reiko je pojela još nekoliko zrna grožða. Èinilo se da razmišlja kako najbolje nastaviti s prièom.

— Pa, uglavnom, uživala sam u toj poduèi dobrih šest mjeseci. Katkad bi me nešto što je rekla malo iznenadilo ili zaèudilo. Ili bi nešto govorila, i mene bi preplavio užas kad bih shvatila kojom silinom mrzi nekoga, posve iracionalno, ili bi mi palo na pamet da je jednostavno previše pametna, pa bih se pitala što zapravo misli. Ali, napokon, svi imaju svoje mane, zar ne? I, na kraju krajeva, zašto bih ja propitivala njezinu osobnost ili karakter? Ja sam joj bila samo nastavnica glasovira. Moja je zadaæa bila samo pobrinuti se da vježba. A osim toga, prava je istina bila da mi se sviðala. Veoma mi se sviðala.

— Pa ipak, pazila sam da joj ne kažem ništa odviše osobno o sebi. Imala sam neki predosjeæaj kako je bolje da o takvim stvarima ne govorim. Postavljala mi je stotine pitanja - umirala je od želje da sazna više o meni - ali ja sam joj govorila samo najbezazlenije podatke, sitnice iz djetinjstva, u koju sam školu išla, takve stvari. Rekla je da želi znati više o meni, ali ja sam joj rekla da nema što: imam dosadan život, obiènog muža, obièno dijete, i tonu kuæanskih poslova. "Ali vi se meni tako sviðate", rekla bi ona i pogledala me ravno u oèi, onako plaèljivo. Kad bi to uèinila, mene bi proželi trnci - ali ugodni trnci. No ipak joj nikad nisam rekla više nego što sam morala.

— A onda, jednoga dana - mislim da je bio svibanj - usred sata je rekla da joj je loše.

Vidjela sam da je blijeda, da se znoji, pa sam je pitala želi li iæi doma, ali rekla je da æe joj možda biti bolje ako malo prilegne. Pa sam je odvela - gotovo odnijela - u spavaæu

sobu. Imali smo strašno malen kauè, i mogla je leæi jedino na krevet. Isprièala se što mi prièinja neugodnosti, ali ja sam je umirivala govoreæi da uopæe nema problema i pitala želi li što popiti. Rekla je ne, samo želi da budem kraj nje, što sam rado uèinila.

— Nekoliko minuta kasnije zamolila me da joj izmasiram leða. Glas joj je zvuèao kao da joj je zbilja teško, i luðaèki se znojila, pa sam je poèela svojski masirati. Onda se isprièala i pitala me bih li joj skinula grudnjak, kao da je stišæe. Pa sam joj ga, eto, skinula. Imala je pripijenu bluzu, pa sam joj je morala otkopèati i zavuæi ruku otraga da joj otkopèam kvaèice na grudnjaku. Imala je velike grudi za trinaestogodišnjakinju. Dvaput veæe od mojih. I nije nosila neki prvi grudnjak za curice, nego model za odrasle, i to skup.

Naravno, ja na to tada nisam obraæala pozornost, nego sam joj kao glupaèa i dalje masirala leða. Ona se i dalje isprièavala svojim žalobnim glasiæem, kao da joj je zbilja žao, a ja sam joj stalno govorila u redu je u redu je.

Reiko je otresla pepeo cigarete na pod. Ja više nisam jeo grožðe, nego sam svu pozornost usmjerio na njezinu prièu.

— Nedugo zatim poèela je jecati. "Što ti je?" pitala sam je. "Ništa", rekla je. "Oèito je nešto", rekla sam ja. "Reci mi istinu.

Sto te muèi?" A ona mi kaže: "Katkad mi ovako doðe. Ne znam što bih onda. Strašno sam usamljena i tužna, i ni s kim ne mogu razgovarati, i nikoga nije briga za mene. A strašno patim kad mi je tako. Ne mogu noæu spavati, ne jede mi se, i veselim se jedino što æu doæi ovamo na sat." Na što sam joj rekla: "Sa mnom možeš razgovarati. Reci mi zašto ti tako doðe." "Imam problema kod kuæe", kaže ona. Ne može voljeti roditelje, a ni oni ne vole nju. Otac joj se viða s drugom ženom i gotovo ga nikad nema doma, a mama zbog toga ludi pa se iživljava na njoj; tuèe je gotovo svaki dan, pa mrzi iæi doma. Mala je sad veæ doslovce ridala, oèi su joj bile pune suza, one njene prekrasne oèi. Od tog prizora i bog bi se rasplakao. Kažem ja njoj, ako ti je tako grozno iæi doma, možeš doæi k meni kad god hoæeš. Kad je to èula, baci se ona meni u naruèje i kaže: "Joj, strašno mi je žao, ali da nemam vas ne znam što bih. Molim vas, nemojte mi okrenuti leða. Ako mi okrenete leða, neæu imati kamo."

— Pa sam joj, ne znam, zagrlila glavu, i milujem je i govorim: "Dobro je, dobro je", a ona grli mene i gladi me po leðima, i odjednom meni postane jako èudno, cijelim tijelom prolazi mi neka vruæina. Hoæu reæi, kraj mene je ta mala, lijepa kao slika, na krevetu sam s njom, grlimo se, njene ruke glade me po leðima, nevjerojatno senzualno, moj muž nikad ne bi znao ni slièno, i svaki put kad me dotakne osjeæam kako mi se sve spone u tijelu kidaju, i još nisam ni svjesna, a ona mi je veæ skinula bluzu i grudnjak i gladi mi grudi. I tad mi je napokon palo na pamet da je mala èista zadrta lezbijka. Jednom mi se to veæ bilo dogodilo, u školi, s jednom od cura iz šestog razreda. I onda sam joj rekla da prestane.

— "O, molim vas", govori ona, "samo još malo. Tako sam usamljena, tako sam usamljena, molim vas, vjerujte mi, imam samo vas, o, molim vas, ne okreèite mi leða", i uzme moju ruku i stavi je sebi na dojku - vrlo lijepu pravilnu dojku, i jasno, ja sam žensko, ali kroz mene proðe neka struja svaki put kad mi ruka doðe u doticaj s njezinom kožom. Nemam pojma što bih. Samo ponavljam ne ne ne ne ne, kao idiot. Osjeæam se kao da sam paralizirana, ne mogu se pomaknuti. Uspjela sam odgurnuti onu djevojku u školi, ali sad ne mogu ništa. Moje tijelo ne sluša. Ona mi drži desnu ruku na sebi svojom lijevom, dok mi ljubi i liže bradavice, a desnom rukom mi miluje leða, bok, stražnjicu. I eto mene u spavaæoj sobi, s navuèenim zastorima, a djevojèica od

trinaest godina praktièki me svukla do gola - sve mi je vrijeme nekako uspjela skidati komad po komad odjeæe - i posvuda me dira, i ja se sva izvijam od užitka. Kad se sada toga sjetim, djeluje mi nevjerojatno. Hoæu reæi, to je suludo, zar ne? Ali tada kao da me zaèarala.

Reiko je zašutjela da odbije dim cigarete.

— Znaš, ovo je prvi put da sam ovo rekla nekom muškarcu — rekla je gledajuæi me. — Govorim ti to jer mislim da bih trebala, ali zbilja mi je neugodno.

— Zao mi je — rekao sam, jer nisam znao što drugo reæi.

— To se tako nastavilo neko vrijeme, a onda se njezina desna ruka poèela spuštati niže, i poèela me dirati preko gaæica. Tada sam veæ bila sva mokra. Sramim se reæi, ali tako mokra nisam bila nikad, ni prije ni poslije. Uvijek sam sebe smatrala nekako ravnodušnom prema seksu, pa sam se prenerazila što me to tako uzbuðuje. A onda mi je gurnula one svoje vitke, meke prste u gaæice, i...pa, znaš veæ, ne mogu se natjerati da to kažem. Hoæu reæi, bilo je sasvim drukèije nego kad te muškarac ondje dira svojim nespretnim rukama. Zbilja. Nalik na perje, ili paperje. Mislila sam da æe mi u glavi sve eksplodirati. No ipak, negdje u mom posve zamuæenom mozgu, pala mi je na pamet misao da to moram prekinuti. Ako dopustim da se jednom dogodi, nikad neæu prestati, a budem li morala živjeti s tom tajnom, u glavi æe mi opet zavladati potpuna zbrka. Pomislila sam i na svoju kæer. Što da me ona ovako vidi?

Subotom je obièno do tri bila kod mojih roditelja, ali što ako se nešto dogodi, pa se neoèekivano vrati kuæi? To mi je pomoglo da skupim snagu i pridignem se na krevetu.

"Prestani sada, molim te prestani!" povikala sam.

— Ali ona nije htjela prestati. Umjesto da prestane, strgnula mi je gaæice i poèela se koristiti jezikom. To sam rijetko dopuštala i mužu, bilo mi je jako neugodno, a sad me je lizala trinaestogodi-šnjakinja. Jednostavno sam odustala. Mogla sam samo plakati. I bilo je božanstveno.

— "Prestani!" vrisnula sam još jednom i pljusnula je po obrazu što sam jaèe mogla.

Napokon je prestala, digla se i pogledala me u oèi. Obje smo bile gole golcate, na koljenima, na krevetu, i netremice smo se gledale. Njoj je bilo trinaest godina, meni trideset i jedna, ali, ne znam, dok sam gledala to njezino tijelo, bila sam izvan sebe od divljenja. Ta mi je slika još živo pred oèima. Jedva sam mogla vjerovati da gledam tijelo trinaestogodišnje djevojèice, i još ne mogu vjerovati. U usporedbi s njom, moje je tijelo bilo da se rasplaèeš od jada. Vjeruj mi.

Ništa nisam mogao reæi, pa i nisam.

— "Što nije u redu?" kaže ona meni. "Ovo vam se sviða, zar ne? Znala sam èim sam vas upoznala. Znam da vam se sviða. Mnogo je bolje nego s muškarcem - zar ne? Pogledajte kako ste mokri. Sa mnom vam može biti još bolje ako mi dopustite. Istina je. Rasto-pit æete se od užitka. Vi to želite, zar ne?" I imala je pravo. Bila je mnogo bolja od moga muža. I ja sam zbilja htjela da nastavi. Ali nisam mogla dopustiti da se to dogodi. "Idemo to èiniti jednom tjedno", rekla je. "Samo jednom tjedno. Nitko neæe otkriti. To æe biti naša mala tajna."

— Ali ja sam ustala iz kreveta i obukla kuænu haljinu, te sam joj rekla da odlazi i da se više ne vraæa. Samo me pogledala. Oèi su joj bile potpuno tupe. Nikad ih još takve nisam vidjela. Izgledale su kao nacrtane na kartonu. Uopæe nisu imale dubinu. Nakon što je neko vrijeme zurila u mene, bez rijeèi je pokupila odjeæu i

što je polaganije mogla, kao da je to neka predstava, stala oblaèiti komad po komad, jedan po jedan. Onda se vratila u sobu s glasovirom i iz torbe izvadila èetku. Poèešljala se i rupèiæem obrisala krv s usnica, obula se i otišla. Dok je izlazila, rekla je: "Znate, vi ste lezbijka. Istina je. Možete to skrivati, ali do smrti æete biti lezbijka."

— Je li istina? — pitao sam.

Reiko je napuæila usnice i dala se na razmišljanje. — Pa, i jest i nije. S njom mi je definitivno bilo bolje nego s mužem. To je èinjenica. Neko sam se vrijeme doista muèila oko tog pitanja. Možda sam i lezbijka, ali dotad nisam primijetila. Ali više tako ne mislim. Što ne znaèi da nemam sklonosti. Vjerojatno ih imam. Ali nisam lezbijka u pravom smislu te rijeèi. Nikad ne osjeæam spolnu želju kad gledam neku ženu.

Razumiješ?

Kimnuo sam.

— Postoji vrsta djevojaka koje reagiraju na mene, i ja osjetim kad se to dogodi. Jedino se tada to manifestira u meni. Ali, dok, recimo, grlim Naoko, ne osjeæam ništa posebno.

Kad je vruæe, hodamo po stanu praktièki gole, zajedno se kupamo, katkad èak spavamo u istom krevetu, ali ne dogaða se ništa. Ništa ne osjeæam. Vidim da ima lijepo tijelo, ali to je sve. Zapravo, Naoko i ja jednom smo igrale igricu. Pretvarale smo se da smo lezbijke.

Zanima te?

— Nego što. Recite mi.

— Kad sam joj isprièala ovu prièu - mi jedna drugoj sve govorimo, znaš - Naoko je pokušala izvesti eksperiment. Skinule smo se i ona me pokušala milovati, ali uopæe nije išlo. Samo me škakljalo. Mislila sam da æu umrijeti od smijeha. Kad se samo sjetim toga, sve me zasvrbi. Bila je tako nespretna! Kladim se da ti je drago to èuti.

— Jest, da ti pravo kažem.

— Pa, uglavnom, to bi bilo to — rekla je Reiko, èešuæi se kraj obrve vrškom malog prsta. — Kad je mala otišla iz moje kuæe, našla sam stolac i sjela, te pustila da mi misli odlutaju, pitajuæi se što da uèinim. Duboko u sebi èula sam kako mi srce tupo udara. Osjeæala sam da mi ruke i noge teže cijelu tonu, a u ustima mi je bio okus kao da sam pojela nekog moljca, tako su mi bila suha. Ali uspjela sam se odvuæi do kupaonice, znajuæi da æe mi se kæi brzo vratiti. Htjela sam oèistiti ona mjesta na kojima me mala dirala i lizala. Izribala sam se sapunom, ribala sam i ribala, ali nikako se nisam mogla riješiti sluzavog osjeæaja koji mi je ostavila. Znala sam da vjerojatno umišljam, ali nije pomagalo. Te noæi sam tražila od muža da vodimo ljubav, gotovo kao da se želim riješiti te ljage. Naravno, ništa mu nisam rekla - nisam mogla. Rekla sam mu samo neka ide polako, sporije nego inaèe. I išao je.

Koncentrirao se na svaki detaljèiæ, zaista je išao jako, jako sporo, i kako sam te noæi svršila, o da, tako nešto nikad prije nisam doživjela, nikad otkako smo se uzeli. A što misliš, zašto? Jer je u mome tijelu još zaostao dodir njezinih prstiju. Samo zato.

— O, Bože, kako je ovo neugodno! Pogledaj, preznojila sam se! Ne mogu vjerovati da sve to govorim - on je sa mnom "vodio ljubav", "svršila" sam! — Reiko se nasmiješila, a usnice su joj se opet napuæile. — Ali èak ni to nije pomoglo. Prošla su dva dana, pa tri, no njen dodir je još bio ondje. A njene posljednje rijeèi neprestano su mi odzvanjale u glavi.

— Iduæe subote nije došla. Srce mi je cijeli dan tuklo dok sam èekala i pitala se što æu uèiniti ako se pojavi. Ni na što se nisam mogla koncentrirati. Ali nije došla. Naravno.

Bila je ponosno stvorenje, a sa mnom je na kraju podbacila. Nije došla ni iduæi tjedan, ni

tjedan nakon toga, i ubrzo je veæ prošao cijeli mjesec. Odluèila sam da æu uspjeti zaboraviti što se dogodilo kada proðe dovoljno vremena, ali nisam mogla zaboraviti. Kad bih bila sama u kuæi, osjeæala sam njenu nazoènost i bila na rubu živaca. Nisam mogla svirati glasovir, nisam mogla misliti, ništa nisam mogla raditi tih prvih mjesec dana. A onda sam jednoga dana shvatila da svaki put kad iziðem iz kuæe nešto nije u redu.

Susjedi su me èudno gledali. U njihovim oèima vidjela sam neku novu distancu.

Pozdravljali su me pristojno kao i uvijek, ali u tonu njihova glasa bilo je neèega drukèijeg, kao i u ponašanju prema meni. Moja prva susjeda, koja mi je prije katkad znala doæi u posjet, sad me izbjegavala. Ali pokušala sam se ne obazirati na te stvari. Poèneš li primjeæivati takve stvari, imaš prve simptome bolesti.

— A onda me jednog dana posjetila druga domaæica s kojom sam bila dobra. Bile smo istih godina, naše majke bile su prijateljice, a dijete joj je išlo u isti vrtiæ kao moje pa smo bile dosta bliske. Jednoga dana nenadano se pojavila i pitala me znam li da o meni kruži grozan traè. "Kakav traè?" pitala sam. "Gotovo da to ne mogu izgovoriti, toliko je grozno", rekla je. "E pa kad si ovo rekla, sad mi moraš reæi sve do kraja."

— I dalje mi nije htjela reæi, ali napokon sam sve izvukla iz nje. Hoæu reæi, i došla je samo zato da mi kaže što je èula, pa naravno da je na kraju sve izbrbljala. Prema njezinoj prièi, ljudi su govorili da sam zagrižena lezbijka i da sam zbog toga stalno u duševnim bolnicama. Govorili su da sam svukla svoju uèenicu glasovira i pokušala joj svašta raditi, a kad se ona opirala, onda sam je tako jako pljusnula da joj je nateklo cijelo lice.

Naravno, okrenuli su prièu naglavce, što je veæ samo po sebi bilo loše, ali najviše me šokiralo to što su ljudi znali da sam bila u bolnici.

— Moja prijateljica svima je govorila da me poznaje cijelu vjeènost i da nisam takva, ali djevojèini roditelji povjerovali su u njenu verziju i sad su je širili po susjedstvu. Uza sve to, još su se raspitali o meni i tako su saznali da sam doista imala mentalnih problema.

— Verzija koju je moja prijateljica èula bila je da je djevojèica jednoga dana došla kuæi sa sata - onoga dana, naravno - a lice joj je bilo naduto, usnica rasjeèena i krvava, s bluze joj je nedostajalo nekoliko dugmeta, èak joj i donji veš bio razderan. Možeš li ti to vjerovati? Sve je to, naravno, uèinila da uèini vjerodostojnom svoju prièu, koju je mama morala iz nje izvlaèiti kliještima. Toèno je vidim kako to èini - maže krv na bluzu, kida dugmad, dere èipku na grudnjaku, tjera samu sebe da plaèe sve dok joj se oèi ne zacrvene, rašèupava kosu i onda majci prièa cijelu tu hrpu laži.

— Nije da krivim ljude što su joj vjerovali. I ja bih joj vjerovala, toj lijepoj lutkici ðavolja jezika. Doðe doma plaèuæi, odbija govoriti jer ju je previše sram, a onda sve provali iz nje. Naravno da æe joj ljudi vjerovati. A da sve bude još gore, to je toèno, ja sam zbilja bila u bolnicama zbog mentalnih poremeæaja, zbilja je jesam udarila po licu što sam jaèe mogla. Tko æe meni povjerovati? Vjerojatno samo moj muž.

— Prošlo je još nekoliko dana dok sam se borila s dilemom hoæu li mu reæi ili ne, ali kad sam mu rekla, vjerovao mi je. Naravno. Isprièala sam mu sve što se toga dana dogodilo - kakve mi je sve lezbijske stvari radila, kako sam je pljusnula. Naravno, nisam mu rekla što sam osjetila. To mu nisam mogla reæi. I uglavnom, bio je izvan sebe od bijesa i uporno govorio da æe otiæi ravno njezinoj obitelji. Rekao je: "Ti si ipak udana žena. Udana si za mene. I majka si. Nema šanse da si lezbijka. Kakav vic!"

— Ali ja ga nisam pustila da ide. Time bi samo sve pogoršao. Ja sam znala. Ja sam znala da je ona bolesna. Vidjela sam na stotine bolesnih ljudi, pa sam znala. Mala je bila trula iznutra. Oguliš li sloj one prekrasne kože, ispod bi našao samo gnjilo meso. Znam da je to

strašno reæi, ali istina je. I znala sam da normalni ljudi nikad ne bi shvatili kakva je zapravo, da mi tu ne možemo iziæi kao pobjednici. Bila je struènjak za manipuliranje osjeæajima odraslih ljudi oko sebe, a mi nismo imali dokaze. Kao prvo, tko bi povjerovao da je trinaestogodišnja djevojka namamila u homoseksualnu stupicu ženu u tridesetima? Što god mi rekli, ljudi bi vjerovali što hoæe. Što bismo se više borili, bili bismo u ranjivijoj poziciji.

— Mogli smo samo jedno: odseliti se. Da sam ostala u toj èetvrti, stres bi me slomio: nešto bi mi u glavi opet škljocnulo. A taj je proces veæ poèeo. Morali smo otiæi odatle, nekamo daleko gdje me nitko ne poznaje. Ali moj muž nije bio spreman iæi. Njemu još nije bilo posve jasno u kolikoj sam krizi. A trenutak nije mogao biti gori: volio je svoj posao, napokon nam je uspio kupiti vlastitu kuæu (živjeli smo u montažnoj kuæici), a kæeri je bilo lijepo u vrtiæu. "Èekaj malo," rekao je, "ne možemo tek tako diæi sidro i otiæi. Ja ne mogu tako lako naæi posao. Morali bismo prodati kuæu, naæi novi vrtiæ.

Trebat æe mi bar dva mjeseca."

— "Ja ne mogu èekati dva mjeseca", rekla sam mu. "Ovo æe me zauvijek dokrajèiti. Ne šalim se. Vjeruj mi, znam što govorim." Simptomi su se veæ poèeli pojavljivati: zvonilo mi je u ušima, èula sam glasove, nisam mogla spavati. Predložio je da ja odem prva, da nekamo sama otputujem, a on æe doæi kad sve obavi.

— "Ne," rekla sam, "ne želim iæi sama. Raspast æu se ako ne budem imala tebe. Trebam te. Molim te, ne ostavljaj me." Zagrlio me i poèeo preklinjati da izdržim samo još malo.

Samo jedan mjesec, rekao je. On æe se za sve pobrinuti - napustit æe posao, prodati kuæu, urediti sve u vrtiæu, naæi novi posao. Možda može dobiti mjesto u Australiji, rekao je. Samo je tražio da prièekam mjesec dana, i sve æe biti u redu. Sto sam na to mogla reæi? Da sam se usprotivila, to bi me samo još više izoliralo.

Reiko je uzdahnula i pogledala u žarulju na stropu.

— Ali nisam mogla izdržati mjesec dana. Jednoga dana to se opet dogodilo: škljoc\ I ovaj put bilo je stvarno loše. Uzela sam pilule za spavanje i odvrnula plin. Probudila sam se u bolnici, i to je bio kraj. Tek za nekoliko mjeseci smirila sam se toliko da bih mogla razmišljati, i onda sam zamolila muža neka mi da razvod. Rekao je da se nema namjeru rastavljati. "Možemo poèeti iznova", rekao je. "Možemo otiæi na neko novo mjesto, samo nas troje, i poèeti sve ispoèetka." "Sad je prekasno", rekla sam mu. "Sve je završilo kad si tražio da prièekam mjesec dana. Ako si stvarno želio poèeti iznova, nisi mi to trebao reæi.

Sada kamo god da odemo, koliko god se daleko odselimo, stalno æe se dogaðati isto. I ja æu od tebe tražiti isto, i patit æeš zbog mene. To više ne želim."

— Pa smo se rastavili. Ili bolje reèeno, ja sam se rastavila od njega. Ali za dvije godine opet se oženio. Još mi je drago što sam ga natjerala da me ostavi. Zbilja. Znala sam da æu biti ovakva do kraja života, a nikoga nisam htjela povuæi za sobom. Nisam nikoga htjela siliti da živi u stalnom strahu kako æu svaki èas opet izgubiti razum.

— Bio je divan prema meni: idealan muž, vjeran, snažan i strpljiv, netko kome sam mogla u potpunosti vjerovati. Uèinio je sve što je mogao ne bi li me izlijeèio, i ja sam uèinila sve što sam mogla da se izlijeèim, i zbog njega i zbog naše kæeri. I vjerovala sam u oporavak. Šest godina sam bila sretna, od dana vjenèanja. Pomogao mi je 99%, ali onaj jedan posto je podivljao. Škljocl Srušilo se sve što smo izgradili. U djeliæu sekunde sve se pretvorilo u ništa. I to zbog te male.

Reiko je pokupila opuške koje je zgazila i bacila ih u limenu kantu.

— Grozna prièa. Toliko smo se trudili, strašno, gradili smo svoj svijet opeku po opeku.

A srušio se u jednom trenu. Nismo se ni snašli, a veæ više nièega nije bilo.

Ustala je i zabila ruke u džepove. — Idemo natrag. Kasno je.

Nebo se smraèilo, sloj oblaka bio je deblji nego prije, Mjesec se nije vidio. Shvatio sam da sada osjeæam miris kiše, kao Reiko. A s njim je bio pomiješan miris svježeg grožða u njezinoj vreæici.

— Zato ne mogu otiæi odavde — rekla je. — Bojim se stupiti u izvanjski svijet. Bojim se upoznati nove ljude i osjetiti nove osjeæaje.

— Shvaæam — rekao sam. — Ali ja mislim da vi to možete. Mislim da možete iziæi i da æete uspjeti.

Reiko se nasmiješila, ali nije odgovorila.

Naoko je sjedila na kauèu s knjigom. Noge su joj bile prekrižene, a dok je èitala, ruku je prislonila na sljepooèicu. Èinilo se kao da se prstima dotièe svake rijeèi koja joj je ulazila u glavu i tako je opipava. Po krovu su poèele tapkati raspršene kapljice kiše. Bila je obavijena svjetlošæu lampe koja je oko nje lebdjela poput fine prašine. Nakon dugog razgovora s Reiko Naokina mladolikost dojmila me se na nov naèin.

— Oprosti što smo se toliko zadržali — rekla je Reiko, tapšuæi Naoko po glavi.

— Je li vam bilo lijepo? — pitala je Naoko, podižuæi pogled.

— Naravno — rekla je Reiko.

— Što ste radili — pitala me Naoko — tako nasamo?

— Nisam slobodan reæi, gospoðice — odgovorio sam.

Naoko se zakikotala i spustila knjigu. Onda smo svi troje jeli grožðe uz zvuke kiše.

— Kad ovako pada kiša — rekla je Naoko — osjeæam se kao da smo sami na svijetu.

Da bar nastavi padati, pa da nas troje ostanemo zajedno.

— Ma jasno — rekla je Reiko — a kad biste se vas dvoje bacili na posao, ja bih vas valjda hladila lepezom ili svirala glazbu za ugoðaj na gitari, kao neka glupa gejša? Ne, hvala!

— Ma, ja bih ti ga tu i tamo posudila — rekla je Naoko, smijuæi se.

— Okej, onda sam za — rekla je Reiko. — Hajde, kišo, pljusni!

Kiša je doista pljusnula, i nastavila pljuštati. S vremena na vrijeme udario bi grom. Kad smo pojeli grožðe, Reiko se vratila cigaretama i izvukla gitaru ispod kreveta, te poèela svirati: najprije Desafinado i Djevojku iz Ipaneme, onda malo Bacharacha i nekoliko pjesama Lennona i McCartnevja. Reiko i ja opet smo pijuckali vino, a kad ga je nestalo podijelili smo preostali konjak iz moje ploške. Dok smo tako dugo u noæ razgovarali, obuzelo nas je toplo, prisno raspoloženje, pa sam zajedno s Naoko poèeo željeti da kiša nastavi padati.

— Hoæeš li me opet doæi vidjeti? — pitala je, gledajuæi me.

— Naravno da hoæu — rekao sam.

— A hoæeš li mi pisati?

— Svaki tjedan.

— A hoæeš li dodati i nekoliko redaka za mene? — pitala je Reiko.

— Nego što — rekao sam — vrlo rado.

U jedanaest je Reiko razvukla kauè i spremila mi krevet kao i noæ prije. Poželjeli smo jedni drugima laku noæ i ugasili svjetlo. Kako nisam mogao zaspati, uzeo sam Èarobni brijeg i bateriju iz

ruksaka i neko vrijeme èitao. Nešto prije ponoæi odškrinula su se vrata spavaæe sobe i Naoko se uvukla u krevet kraj mene. Za razliku od prethodne noæi, sad se ponašala normalno. Oèi su joj bile fokusirane, pokreti žustri. Prislonivši usta na moje uho, prošaptala je — Ne znam, ne mogu spavati.

— Ni ja — rekao sam. Spustio sam knjigu i ugasio bateriju, te sam je zagrlio i poljubio.

Posvuda oko nas bila je tama i zvuèi kiše.

— A Reiko?

— Bez brige, zaspala je. A kad ona spava, onda zbilja spava. — A onda je Naoko upitala — Hoæeš li mi zbilja opet doæi?

— Naravno da hoæu.

— Èak i ako ti ne budem mogla ništa dati?

Kimnuo sam u mraku. Osjeæao sam njezine pune dojke. Dlanom sam pogladio obris njezina tijela kroz spavaæicu. Od ramena preko leða do bokova, stalno sam iznova prelazio rukom preko nje, utiskujuæi liniju i mekoæu njezina tijela u mozak. Nakon što smo neko vrijeme ležali u tom nježnom zagrljaju, Naoko mi je prislonila usnice o èelo i ustala iz kreveta. Njezina blijedoplava spavaæica bljesnula je u tami, nalik na ribu.

— Zbogom — rekla mi je slabašnim glasom. Slušajuæi kišu, utonuo sam u spokojan san.

Iduæeg jutra još je kišilo - sipila je sitna, gotovo nevidljiva jesenja kišica, nimalo nalik na juèerašnju provalu oblaka. Vidjelo se da kiši samo po mreškanju lokvica i kapanju koje se èulo sa streha. Kad sam se probudio, ugledao sam mlijeènobijelu maglu kako okružuje prozor, ali kako se Sunce dizalo, vjetriæ ju je otpuhao, pa su iz nje izronile okolne šume i brežuljci.

Kao i dan prije, doruèkovali smo i otišli poèistiti ptiènjak. Naoko i Reiko obukle su žute plastiène kabanice s kapuljaèama. Ja sam navukao džemper i nepropusnu vjetrovku. Vani je zrak bio vlažan i studen. I ptice su se sklonile s kiše, pa su se zbile u dno kaveza. pP— Ovdje je dosta hladno kad pada kiša, zar ne? — rekao sam Reiko.

— Sad æe sa svakom kišom postajati sve hladnije, dok ne padne prvi snijeg — rekla je.

— Oblaci iz Japanskog mora ovdje ispuštaju tone snijega.

— Što se zimi radi s pticama?

— Unesemo ih unutra, naravno. Što bismo drugo - da ih zaleðene iskopamo iz snijega? I onda ih odmrznemo, oživimo i povi-èemo: OK, navali narode! Èupnuo sam žièanu mrežicu, a papiga je zalepetala krilima i zakriještala: "Seronja!"

"Hvala!" "Ludo!"

— E njega bih ja rado zamrznula — rekla je Naoko sjetno. — Mislim da æu stvarno poludjeti ako to budem morala slušati svako jutro.

Kad smo oèistili ptiènjak, vratili smo se u stan. Dok sam se pakirao, žene su odjenule radnu odjeæu. Zajedno smo izišli iz zgrade i rastali se kraj teniskih terena. One su skrenule desno, a ja sam nastavio ravno. Dovikivali smo pozdrave i ja sam obeæao da æu opet doæi. Naoko se blago nasmiješila i nestala iza ugla.

Na putu do kapije sreo sam nekoliko ljudi, sve u žutim kabanicama kakve su imale Naoko i Reiko, i svi su imali nataknute kapuljaèe. Po kiši su sve boje bile neobièno jarke: tlo je bilo intenzivno crno, borove grane blistavo zelene, a ljudi omotani žutom djelovali su kao prikaze s onog svijeta koje smiju hoditi zemljom samo za kišovitih jutara. Lebdjeli su nad tlom u tišini, noseæi poljodjelske alatke, košare i vreæe.

Èuvar se sjetio moga imena i oznaèio ga na listi posjetitelja dok sam izlazio. — Vidim da ste došli iz Tokija — rekao je stari. — I ja sam jednom bio ondje. Samo jednom.

Svinjetina im je famozna.

— Je li? — pitao sam, ne znajuæi što da mu odgovorim.

— Nije mi se baš sviðala hrana u Tokiju, ali svinjetina je bila da prste poližeš.

Vjerojatno ih uzgajaju na neki poseban naèin.

Rekao sam da ne znam, sad sam prvi put tako nešto èuo. — A kad ste to bili u Tokiju?

— Hmm, da vidimo — rekao je, nakrivivši glavu — je li to bilo kad se oženio Njegovo Velièanstvo krunski princ? Moj sin je bio u Tokiju, pa sam rekao, morao bih bar jednom i to vidjeti. Sigurno je to bilo 1959.

— E, tako davno je svinjetina u Tokiju sigurno bila dobra — rekao sam.

— A danas? — pitao je.

Nisam siguran, rekao sam, ali nisam baš èuo da je nešto posebno. To kao da ga je razoèaralo. Po svemu sudeæi, htio je nastaviti razgovor, ali rekao sam mu da moram stiæi na autobus i krenuo prema cesti. Nad stazom uz potok mjestimice su još lebdjele krpe izmaglice, ali vjetriæ ih je odnosio prema strmim obroncima obližnje planine. Svako malo zaustavio bih se u hodu, okrenuo, i bez ikakva posebnog razloga duboko uzdahnuo.

Osjeæao sam se kao da sam došao na planet na kojemu vlada malo drukèija sila teže. Pa naravno, rekao sam sebi tužno: sad sam u izvanjskom svijetu.

Vrativši se u dom oko pola pet, smjesta sam se presvukao i otišao u prodavaonicu ploèa u Sindžuku da odradim svoje radno vrijeme. Ja sam pazio na prodavaonicu od šest do pola jedanaest, nešto malo bih i prodao, ali uglavnom sam sjedio kao ošamuæen i gledao nevjerojatno šaroliko mnoštvo ljudi kako promièe vani. Bilo je obitelji, parova, pijanaca, mafijaša, živahnih djevojaka u kratkim suknjama, bradatih hipija i barskih hostesa, te nekih nedefiniranih tipova. Kad god bih pustio žestoki rock, hipiji i odbjegla mlaðarija okupili bi se vani, plesali i udisali razrjeðivaè, ili bi samo sjeli na zemlju i besposlièarili.

Kad bih stavio Tonvja Bennetta, nestali bi.

Odmah pokraj nalazila se prodavaonica u kojoj je neki sredovjeèni èovjek pospanih oèiju prodavao "igraèke za odrasle". Ja nisam mogao zamisliti zašto bi itko htio kupiti raznorazna seksi pomagala koja je držao, ali èinilo se da mu prodaja ide kao luda. U ulièici koja se nalazila dijagonalno nasuprot prodavaonici ploèa vidio sam pijanog studenta kako povraæa. U igraonici preko-puta nas u drugom smjeru kuhar iz lokalnog restorana provodio je pauzu igrajuæi tombolu uz novèane oklade. Ispod streha prodavaonice koja je preko noæi bila zatvorena èuèao je neki garavi beskuænik, ne mièuæi se. U prodavaonicu je ušla djevojèica ne starija od dvanaest, trinaest godina, namazana blijedoružièastim ružem, i zamolila me da stavim Jumpin ]ack Flash od Rolling Stonesa. Kad sam pronašao ploèu i pustio joj je, poèela je puckati prstima u ritmu i drmati kukovima, te stala plesati po duæanu. Onda me zatražila cigaretu. Dao sam joj jednu od poslovoðinih, koju je zahvalno popušila, a kad je ploèa završila, otišla je bez ijednog "hvala". Svakih petnaestak minuta zaèuo bih sirenu hitne pomoæi ili policije. Naišla su tri pijana direktora u odijelima i kravatama, smijuæi se iz svega glasa i dovikujuæi "Dobra guzica!" lijepoj dugokosoj djevojci u telefonskoj kabini. Što sam dulje gledao, postajao sam sve zbunjeniji. Èemu sve to, k vragu? Sto sve to zapravo znaèi?

Poslovoða se vratio s veèere i rekao mi — Hej, znaš što, Vata-nabe? Preksinoæ sam povalio malu iz butika. — Veæ prije nekog vremena bacio je oko na djevojku koja je radila u obližnjem butiku, i svako malo odnio bi joj ploèu na dar.

— Bravo — rekao sam mu, našto mi je on isprièao sve o svom podvigu, u detalje.

— Ako oæeš poševiti žensku, evo što ti je èiniti — poèeo je, sav pun sebe. — Prvo, moraš joj nosit darove. Onda je moraš napit. Ono, baš napit. I onda obaviš poso. Lakše ne može bit. Kužiš?

Zbunjeniji nego ikad, ukrcao sam se na putnièki vlak i vratio u dom. Navukao sam zastore, ugasio svjetla, ispružio se u krevet, i obuzeo me osjeæaj da bi se Naoko svaki èas mogla uvuæi kraj mene u krevet. Sklopivši oèi, osjeæao sam kako joj se grudi meko nadimlju o moja prsa, èuo njezin šapat, i osjetio obrise njezina tijela u svome naruèju. U tami sam se vratio u njezin mali svijet.

Osjetio sam miris livadske trave, èuo noænu kišu. Mislio sam na nju golu, kakvu sam je vidio na mjeseèini, i zamišljao je kako èisti ptiènjak i gaji povræe, a njezino meko, lijepo tijelo bilo je umotano u onu žutu kabanicu. Stišæuæi svoj nabrekli penis, mislio sam na Naoko dok nisam svršio. To kao da mi je malo razbistrilo mozak, ali nije mi pomoglo da zaspim. Osjeæao sam se iscrpljeno, oèajnièki sam želio zaspati, ali san mi jednostavno nije htio doæi na oèi.

Ustao sam iz kreveta i stao kraj prozora, a moje oèi odlutale su prema stijegu. Sad kad na njoj nije bio nacionalne zastave, motka je slièila divovskoj bijeloj kosti koja je stršila uvis u noænu tamu. Što li Naoko sada radi, pitao sam se. Naravno, sigurno spava, spava dubokim snom, ogrnuta tamom u onom svome èudnovatom malom svijetu. Uhvatio sam se kako mislim: neka od tjeskobe bude sigurna bar u snovima.

7 1 DUÆEG JUTRA, U ÈETVRTAK, NA SATU tjelesnoga nekoliko sam puta preplivao olimpijski bazen. Od takve energiène tjelovježbe glava mi se još malo razbistrila pa sam ogladnio. Nakon što sam pojeo obilan ruèak u studentskom restoranu poznatom po svojim obilnim ruèkovima, krenuo sam u knjižnicu odsjeka za književnost pronaæi neke podatke, kadli sam naletio na Midori Kobajaši. S njom je bila neka sitna i graciozna djevojka s naoèalama, ali kad me je ugledala, prišla mi je sama.

— Kamo ideš? — pitala me.

— Na književnost, u knjižnicu — rekao sam.

— Daj pusti to i hajde na ruèak sa mnom.

— Veæ sam jeo.

— Pa što onda? Možeš opet.

Na kraju smo otišli u obližnju kavanu, gdje je ona pojela tanjur currvja a ja sam popio kavu. Imala je bijelu košulju dugih rukava ispod žute vunene veste s uzorkom riblje kosti, usku zlatnu ogrlicu i Disnevjev sat. Curry joj se oèito sviðao, a popila je i tri èaše vode.

— Gdje si bio? — pitala je Midori. — Zvala sam te ne znam koliko puta.

— Nešto si me htjela pitati?

— Ništa posebno. Samo sam zvala.

— Razumijem.

— Sto razumiješ?

— Ništa. Samo "razumijem" — rekao sam. — Onda, je li bilo novih požara?

— Baš je bilo zabavno, zar ne? Šteta nije velika, ali zbog onoli-kog dima sve je djelovalo kao pravo. Super stvar. — Midori je is-kapila još jednu èašu vode, udahnula i stala promatrati moje lice. — Hej, što je tebi? — pitala me. — Izgledaš kao odsutan duhom.

Oèi ti nisu fokusirane.

— Dobro sam — rekao sam. — Vratio sam se s puta pa sam umoran.

— Izgledaš kao da si upravo vidio duha.

— Tako dakle.

— Hej, imaš danas popodne predavanja?

— Njemaèki i vjeronauk.

— Možeš to preskoèiti?

— Njemaèki ne mogu. Danas imam test.

— Kad završava?

— U dva.

— Okej. Hoæeš da poslije odemo u grad na piæe?

— U dva popodne?!

— Malo za promjenu, zašto ne? Izgledaš totalno odsutno. Hajde, doði piti sa mnom, da se malo vratiš u život. To i ja želim -piti s tobom da se malo vratim u život. Sto veliš?

— Dobro, može — rekao sam uzdišuæi. — Potražit æu te u književnom traktu u dva.

Nakon njemaèkoga sjeli smo na bus za Šindžuku i otišli u neki avangardni bar po imenu DUG, iza knjižare Kinokunija. Oboje smo za poèetak uzeli votku-tonik.

— Ja katkad svratim ovamo — rekla je. — Kod njih ti nije neugodno ako popodne piješ.

— A ti èesto piješ popodne?

— Katkad — rekla je, zveckajuæi ledom u èaši. — Katkad, kad svijet postane pretežak za život, doðem ovamo na votku-tonik.

— Zar svijet katkad postane pretežak za život?

— Katkad — rekla je Midori. — I ja imam svoje problemèiæe.

— Kakve?

— S obitelji, deèkima, neredovitim menstruacijama. Tako to.

— Onda popij još jednu.

— I hoæu.

Mahnuo sam konobaru i naruèio još dvije votke-tonik.

— Sjeæaš se kako si me u nedjelju poljubio? — pitala je Midori. — Mislila sam na to.

Bilo je lijepo. Baš je bilo lijepo.

— To je lijepo.

— "To je lijepo" — ponovila je za mnom. — Kako èudno govoriš!

— Da? — No, razmišljala sam o tome. Razmišljala sam kako bi bilo lijepo da je to bilo prvi put da me je neki deèko poljubio. Kad bih mogla promijeniti redoslijed dogaðaja u životu, definitivno bih htjela da mi to bude prvi poljubac, definitivno. A onda bih cijeli život mislila nešto kao: Hej, što li se dogodilo s onim malim Va-tanabeom s kojim sam se prvi put poljubila, na gornjoj terasi, sad mu je negdje 58? Zar to ne bi bilo super?

— Da, stvarno — rekao sam, krèkajuæi pistaciju.

— Hej, ma što je tebi? Zašto si tako odsutan? Još mi nisi ni odgovorio.

— Vjerojatno se još nisam priviknuo na svijet — rekao sam nakon kraæeg razmišljanja.

— Ne znam, osjeæam se kao da ovo nije stvarni svijet. Ti ljudi, taj okoliš: jednostavno mi ne djeluju stvarno.

Midori je naslonila lakat na šank i pogledala me. — U nekoj pjesmi Jima Morrisona bilo je nešto takvo, gotovo sam sigurna.

— Ljudi su strani kad si stranac.

— Mir — rekla je Midori.

— Mir — rekao sam ja.

— Stvarno bi trebao sa mnom u Urugvaj — rekla je Midori, još nalakæena na šank. — Cura, obitelj, fakultet - daj sve to lijepo nogiraj.

— Ideja nije loša — rekao sam smijuæi se.

— Zar ne misliš da bi bilo divno kad bismo se riješili svega i svih i otišli nekamo gdje nikoga živog ne poznajemo? Katkad mi doðe da to uèinim. Zbilja, zbilja mi doðe da to uèinim. Recimo, ti me odvedeš nekamo daleko, daleko, a ja bih ti rodila puno djece, žilave kao mali bikiæi. I živjeli bismo sretni do kraja života, i valjali se po podu.

Nasmijao sam se i popio treæu votku-tonik.

— Ali ti vjerojatno još ne želiš puno djece žilave kao bikiæi — rekla je Midori.

— Zaintrigirala si me — rekao sam. — Volio bih vidjeti kako izgledaju.

— To je u redu, ne moraš ih željeti — rekla je Midori jeduæi pistaciju. — A ja evo pijem popodne i govorim štogod mi padne na pamet: "Ja bih sve nogirala i pobjegla." Èemu iæi u Urugvaj? Tamo imaju samo magareæa govna.

— Možda imaš pravo.

— Posvuda samo magareæa govna. Govno tu, govno tamo, cijeli svijet je od magareæih govana. Hej, ovu ne mogu otvoriti. Evo ti je. — Midori mi je pružila pistaciju. Namuèio sam se dok je nisam otvorio. — Ali kako mi je u nedjelju laknulo] Išla sam s tobom na gornju terasu, gledali smo požar, pili pivo, pjevali pjesme. Ne znam kad sam zadnji put osjetila takvo potpuno olakšanje. Ljudi me stalno na nešto prisiljavaju. Èim me vide, poènu mi govoriti što da èinim. Ti me bar ni na što ne prisiljavaš.

— Ne poznajem te dovoljno da bih te na išta prisiljavao.

— Hoæeš reæi, da me bolje poznaješ, i ti bi me prisiljavao, kao i svi drugi?

— Moguæe — rekao sam. — Tako ljudi žive u stvarnome svijetu: stalno jedni druge na nešto prisiljavaju.

— Ti ne bi. Ja znam. Struènjak sam kad treba nekoga prisiljavati i kad tebe netko prisiljava. Nisi ti taj tip. Zato se s tobom i mogu opustiti. Imaš li ti uopæe pojma koliko na svijetu ima ljudi koji vole druge prisiljavati, a i da njih drugi na nešto prisiljavaju? Hr-petinal A onda oko toga prave veliku frku, kao, "Ja sam je prisilio", "Ti si me prisilio!" To vole. Ali ja to ne volim. Ja to èinim samo zato što moram.

— A na što ti prisiljavaš druge ili drugi tebe? Midori je stavila kocku leda u usta i poèela je sisati.

— Želiš me bolje upoznati? — pitala je.

— Aha, recimo.

— Hej, slušaj, upravo sam te pitala: "Želiš li me bolje upoznati?" Kakav ti je to odgovor?

— Da, Midori, volio bih te bolje upoznati — rekao sam.

— Zbilja?

— Da, zbilja.

— Èak i ako bi morao odvratiti oèi od onoga Što ugledaš?

— Tako si loša?

— Pa, na neki naèin — rekla je Midori mršteæi se. — Hoæu još jedno piæe.

Pozvao sam konobara i naruèio èetvrtu rundu piæa. Dok nisu stigla, Midori je podboèila bradu rukom, još nalakæena na bar. Ja sam šutio i slušao Theloniousa Monka kako svira Honeysuckle Rose. U lokalu je bilo još pet-šest mušterija, ali jedino smo mi pili alkohol.

Jak miris kave unosio je atmosferu prisnosti u sumornu unutrašnjost.

— Jesi li slobodan ovu nedjelju? — pitala je Midori.

— Mislim da sam ti veæ rekao, nedjeljom sam uvijek slobodan. Do šest, kad moram na posao.

— Dobro onda, hoæemo li se ove nedjelje družiti?

— Može — rekao sam.

— Doæi æu po tebe u dom u nedjelju ujutro. Ali ne znam još kad. Je li to u redu?

— Može — rekao sam. — Nema problema.

— A sada da te pitam: možeš li pogoditi što mi se sada radi?

— Ne mogu ni zamisliti.

— Pa, kao prvo, želim leæi na velik, širok, paperjast krevet. Želim se udobno raskomotiti, napiti, i da nigdje u blizini nema magareæeg govna, i da ti ležiš kraj mene. A onda, malo pomalo, skidao bi mi odjeæu. Jaaako nježno. Onako kako majka svlaèi malo dijete. Jaaako polako.

— Hmm...

— I onda se ja iskljuèim i ugodno mi je, a onda najednom shvatim što se dogaða i povièem: "Prestani, Vatanabe!" A onda kažem: "Ti mi se stvarno sviðaš, Vatanabe, ali viðam se s drugim. Ne mogu ovo. Konzervativna sam što se tièe ovakvih stvari, vjerovao ti ili ne, zato molim te prestani." Ali ti ne prestaješ.

— Ali ja bih prestao — rekao sam.

— Znam da bi. Nema veze, to je samo moja fantazija — rekla je Midori. — I onda mi ga pokažeš. Svoju stvar. Kako strši nagore. Ja naravno smjesta zatvorim oèi, ali veæ sam ga na trenutak vidjela. Pa kažem: "Prestani! Ne èini to! Ne želim nešto tako veliko i tvrdo!"

— Nije tako veliki. Obièan je.

— Nema veze, to je obièna fantazija. I onda se ti jako rastužiš, i meni te bude žao pa te pokušavam utješiti. No, no, jadnièak mali.

— I kažeš da ti se to sada radi?

— Baš tako.

— A joj.

Otišli smo iz bara nakon pet rundi votke-tonika. Kad sam pokušao platiti, Midori me pljesnula po ruci i platila šuštavom novèanicom od 10.000 jena koju je izvadila iz novèanika.

— U redu je — rekla je. — Upravo su mi platili, a ja sam zvala tebe. Naravno, ako si zadrti fašist pa ne dopuštaš da ti žena plati piæe...

— Ne, ne, u redu je.

— A i nisam ti pustila da mi ga staviš.

— Jer je tako velik i tvrd — rekao sam.

— Tako je — rekla je Midori. — Jer je tako velik i tvrd.

Onako pripita, Midori je promašila jednu stubu, pa smo zamalo pali niza stubište. Sloj oblaka koji je zastirao nebo sad se povukao, i kasnopopodnevno sunce nježnom je svjetlošæu kupalo gradske ulice. Midori i ja neko smo vrijeme tumarali naokolo. Rekla je da bi se rado popela na drvo, ali nažalost u Sindžukuu nije bilo za penjanje pogodnih stabala, a Carski vrtovi su se zatvarali.

— Baš šteta — rekla je Midori. — Obožavam se penjati na drveæe.

Nastavili smo hodati i gledati izloge, i ubrzo su mi gradski prizori postali stvarniji nego prije.

— Drago mi je što sam naletio na tebe — rekao sam. — Mislim da sam se sad malo više priviknuo na svijet.

Midori je stala kao ukopana i zapiljila se u mene. — Istina je — rekla je. — Oèi su ti sad mnogo fokusiranije nego prije. Vidiš? Godi ti druženje sa mnom.

— U to uopæe nema sumnje — rekao sam.

U pola šest Midori je rekla da mora doma spremiti veèeru. Rekao sam da æu se autobusom vratiti u dom i otpratio je do postaje.

— Znaš što mi se sada radi? — pitala me Midori dok sam odlazio.

— Nemam pojma na što sada misliš — rekao sam.

— Želim da mene i tebe zarobe gusari. Onda bi nas svukli i svezali jedno uz drugo, licem u lice, gole, onim užadima.

— Zašto bi to napravili?

— To su perverzni gusari — rekla je.

— Ti si perverzna — rekao sam.

— I onda nas zakljuèaju u teretni prostor i kažu: "Za sat vremena bacit æemo vas u more, pa se dotle zabavite."

— I...?

— I mi onda sat vremena uživamo, i valjamo se naokolo isprepletenih tijela.

— I to je glavna stvar koja ti se sada radi?

— Tako je.

— A joj — rekao sam ja, odmahujuæi glavom.

Midori je došla po mene u nedjelju ujutro u pola deset. Upravo sam se bio probudio i još se nisam ni umio. Netko mi je poèeo udarati na vrata i vikati: "Hej, Vatanabe, neka ženska!" Sišao sam u predvorje i zatekao Midori kako sjedi prekriženih nogu u nevjerojatno kratkoj traper suknji, zijevajuæi. Svaki student na putu za doruèak usporio je i zabuljio se u njene duge, vitke noge. Imala je zbilja lijepe noge.

— Jesam li došla prerano? — pitala je. — Sigurno si se tek probudio.

— Možeš prièekati petnaest minuta? Da se umijem i obrijem.

— Mogu èekati, ali svi mi deèki bulje u noge.

— A što si mislila, kad si došla u muški paviljon u tako kratkoj suknji? Naravno da bulje.

— No dobro, nema veze. Danas imam stvarno slatke gaæice -sasvim su ružièaste, na volanèiæe i èipkice.

— Tim gore — rekao sam, uzdišuæi. Vratio sam se u sobu, umio i obrijao što sam brže mogao, odjenuo plavu košulju s ovratnikom na kopèanje i sivu sportsku jaknu od tvida, a onda sam se vratio i izveo Midori van kroz kapiju. Oblijevao me hladan znoj.

— Reci, Vatanabe — rekla je Midori, gledajuæi u paviljonske zgrade — ovdje svi deèki drkaju - cap-ca-rap?

— Vjerojatno — rekao sam.

— Misle li deèki na cure kada to rade?

— Valjda. Sumnjam da itko dok drka misli na burzu ili spreza-nje glagola ili Sueski kanal. Ne, prilièno sam siguran da gotovo svi misle na cure.

— Sueski kanal?

— Na primjer.

— Dakle, oni valjda misle na neku odreðenu curu, je li tako?

— A zašto to ne pitaš deèka? — rekao sam. — Zašto bih ti ja tako nešto objašnjavao nedjeljom ujutro?

— Samo me zanimalo — rekla je. — Osim toga, on bi se naljutio da ga tako nešto pitam.

Rekao bi da djevojke ne smiju postavljati takva pitanja.

— Što je sasvim logièan stav.

— Ali mene zanima. To je èista znatiželja. Misle li deèki na neku odreðenu curu dok drkaju?

Odustao sam od izbjegavanja odgovora. — Pa, ja da. Za druge ne znam.

— Jesi li ikad mislio na mene dok si to radio? Reci mi istinu. Neæu se ljutiti.

— Ne, nisam, da ti pravo kažem — odgovorio sam iskreno.

— Zašto? Nisam ti dosta zgodna?

— Ma, zgodna si ti. Slatka si, i super ti stoje seksi kompletiæi.

— Zašto onda ne misliš na mene?

— Pa, kao prvo, tebe smatram prijateljicom, pa te ne želim uvlaèiti u svoje seksualne maštarije, a kao drugo...

— Imaš neku drugu na koju moraš misliti.

— To bi otprilike bilo toèno — rekao sam.

— Pristojan si èak i kad je o ovako neèemu rijeè — rekla je Midori. — To mi se kod tebe sviða. Pa ipak, ne bi li me pripustio samo na kratko? Želim biti u nekoj od tvojih seksualnih maštarija ili sanjarija ili kako god ih veæ zoveš. Molim te to jer smo prijatelji.

Koga drugog mogu tako nešto moliti? Ne mogu tek tako nekome priæi i reæi: "Kad veèeras budeš drkao, možeš li molim te jednu sekundu misliti na mene?" To te molim baš zato što te smatram prijateljem. I želim da mi poslije kažeš kako je bilo. Znaš, što si radio i tako to.

Pobjegao mi je uzdah.

— Ali ne možeš mi ga metnuti. Jer smo samo prijatelji. Zar ne? Dok god mi ga ne metneš, možeš raditi što god hoæeš, misliti što god hoæeš.

— Ne znam, nikad to još nisam radio s tolikim ogranièenjima — rekao sam.

— Hoæeš li samo misliti na mene?

— Dobro, mislit æu na tebe.

— Znaš, Vatanabe, ne želim da dobiješ pogrešan dojam — da sam nimfomanka ili da sam isfrustrirana ili da te izazivam. Mene te stvari jednostavno zanimaju. Želim znati kako je to. Odrasla sam okružena samim djevojkama u djevojaèkoj školi, to znaš. Želim znati što deèki misle i kako su im ustrojena tijela. I to ne samo iz dodataka ženskim èasopisima, nego iz pravih praktiènih analiza.

— Praktiènih analiza? — progunðao sam.

— Ali moj deèko ne voli kad mene zanimaju stvari ili kad hoæu nešto pokušati. Naljuti se, zove me nimfaèom ili ludaèom. Ne dopušta èak ni da mu popušim. E, to je jedna od stvari koje umirem od želje prouèiti.

— A-ha.

— I ti mrziš kad ti netko puši?

— Ne, ne baš, ne mrzim.

— Bi li se moglo reæi da voliš?

— Da, moglo bi se. Ali možemo li o tome drugi put? Gledaj, pred nama je lijepo nedjeljno jutro, i ne želim ga upropastiti prièama o drkanju i pušenju. Idemo razgovarati o neèemu drugom. Je li tvoj deèko na istom fakultetu kao mi?

— Ne, on ide na drugi, naravno. Upoznali smo se u školi, na sekciji. Ja sam bila u djevojaèkoj školi, a on u muškoj, i znaš kako to rade, zajednièki koncerti i tako to. Ali ozbiljno smo prohodali poslije ispita. Hej, Vatanabe.

— Što je?

— Samo jednom to uèini. Misli na mene, dobro?

— Dobro, pokušat æu, iduæi put — rekao sam, predajuæi se.

Sjeli smo na putnièki vlak za Oèanomizu. Kad smo u Šindžukuu presjedali, na postaji sam kupio tanki sendviè sa štanda kako bih nadoknadio propušteni doruèak. Kava koju sam uz to popio imala je okus po kuhanoj tinti. Nedjeljni jutarnji vlakovi bili su puni parova i obitelji koji su krenuli na izlete.

Skupina djeèaka s bejzbolskim palicama i jednakim dresovima jurili su po vagonu.

Nekoliko djevojaka u vlaku imale su kratke suknje, ali nijedna tako kratku kao Midori.

Midori je svako malo povlaèila svoju nadolje. Neki muškarci buljili su u njezina bedra, zbog èega mi je bilo neugodno, ali njoj to kao da nije smetalo.

— Znaš što bih sada voljela raditi? — prošaptala je kad smo veæ neko vrijeme putovali.

— Pojma nemam — rekao sam. — Ali molim te, nemoj sada o tome. Netko æe te èuti.

— Šteta. Imala sam ludu ideju — rekla je Midori, naoèigled razoèarana.

— Nego, zašto idemo u Oèanomizu?

— Vidjet æeš.

Kako se oko postaje Oèanomizu nalazilo mnoštvo dopunskih škola19, nedjeljom je taj dio bio pun školaraca koji su krenuli na nastavu ili pripremu za ispit. Midori se gurala kroz gužvu jednom rukom èvrsto stišæuæi remen torbice, a drugom moju ruku.

Bez ikakva upozorenja, upitala me — Hej, Vatanabe, znaš li ti razliku izmeðu konjunktiva sadašnjeg i prošlog u engleskome?

— Mislim da znam — rekao sam.

— Da te onda pitam, èemu takve stvari služe u svakodnevnom životu, molim te lijepo?

— Baš nièemu — rekao sam. — Možda nemaju nikakvu konkretnu svrhu, ali zbilja te uèe da neke opæenite stvari poèneš shvaæati sustavnije.

Midori je na trenutak ozbiljno o tome promislila. — Nevjerojatan si — rekla je. — To meni nikad nije palo na pamet. Ja sam stvari kao što su konjunktiv, diferencijalni raèun i kemijski simboli uvijek smatrala posve beskorisnima. Totalnom gnjavažom. Pa sam ih uvijek ignorirala. A sad se moram zapitati je li moj cijeli život promašen.

— Ignorirala si ih?

— Aha. Ono, za mene ne postoje. Nemam blagog pojma što znaèi "sinus" i "kosinus".

— Nevjerojatno! Kako si onda položila ispite? Kako si se upisala na fakultet?

— Ne budi smiješan — rekla je Midori. — Da bi prošao na pri-jamnome ne moraš znati ništa! Samo ti treba malo intuicije - a ja imam sjajnu intuiciju. "Odaberite toèan odgovor od ponuðena tri." Ja odmah znam koji je toèan.

— Moja intuicija nije dobra kao tvoja, pa do neke mjere moram biti sistematièan. Kao svraka koja skuplja komadiæe stakla u šupljinu stabla.

— Ima li to neku svrhu?

— I ja se pitam. Vjerojatno je tako lakše obavljati neke stvari.

— Kakve stvari? Daj mi primjer.

— Recimo metafizièko razmišljanje. Svladavanje nekoliko jezika.

— Kakve koristi od toga?

— Ovisi o osobi koja to èini. Nekima koristi, nekima ne. Ali to je uglavnom vježbanje.

Drugo je pitanje ima li neku svrhu ili nema. Kao što sam rekao.

— Hmm — rekla je Midori, naizgled impresionirana. Povela me za ruku nizbrdo. — Znaš, Vatanabe, ti zbilja dobro znaš objašnjavati.

— Ne znam baš — rekao sam.

— Istina je. Stotinu sam ljudi pitala èemu služi konjunktiv u engleskome, i nitko mi nije dao dobar i jasan odgovor kao ti. Èak ni nastavnici engleskoga. Ili se zbune, ili naljute, ili se samo nasmiju. Nitko mi nije dao iole pristojan odgovor. Da sam imala nekoga kao što si ti kad sam postavljala to pitanje, da mi je to tako logièno objašnjeno, možda bi èak i mene zainteresirao konjunktiv. K vragu!

— Hmm — rekao sam.

— Jesi li ikad èitao Kapital?

— Aha. Ne cijeli, naravno, ali neke dijelove jesam, kao i veæina ljudi.

— Jesi li ga shvatio?

— Neke dijelove sam shvatio, a druge nisam. Da bi èitala knjigu kao što je Kapital moraš usvojiti neku osnovnu intelektualnu aparaturu. Ali mislim da razumijem osnovnu ideju marksizma.

— Misliš da student prve godine koji nije èitao takve knjige može razumjeti Kapital na prvo èitanje?

— To je gotovo pa nemoguæe, rekao bih.

— Kad sam ja išla na fakultet, uèlanila sam se u sekciju narodne glazbe. Samo sam htjela pjevati pjesme. Ali drugi èlanovi bili su obièni prevaranti. Naježim se kad ih se samo sjetim. Kad se uèlaniš, prvo ti kažu da moraš èitati Marxa. "Za iduæi put proèitajte od stranice te i te do stranice te i te." Netko je držao predavanje o tome kako narodne pjesme moraju biti istinski povezane s društvom i radikalnim pokretom. Pa kvragu sve, otišla sam doma i zbilja se potrudila to èitati, ali ništa živo nisam razumjela. Bilo je gore od konjunktiva. Nakon tri stranice sam odustala. Onda sam kao dobra mala pionirka otišla na iduæi sastanak i rekla da sam èitala, ali nisam razumjela. Od tada pa nadalje odnosili su se prema meni kao da sam idiot. Nemam kritièku svijest o klasnoj borbi, rekli su, ja sam društveni bogalj. Hoæu reæi, bili su stvarno ozbiljni. I sve to zato što sam rekla da ne razumijem neki tekst. Zar nisu bili grozni?

— A-ha — rekao sam.

— A i njihove takozvane diskusije bile su grozne. Svi su govorili velike rijeèi i pretvarali se da znaju o èemu se govori. Ali ja bih postavila pitanje kad god nešto nisam razumjela. "Što znaèi ta imperijalistièka eksploatacija o kojoj govorite? Ima li to neke veze s Istoènoindijskom kompanijom?" "Znaèi li razaranje obrazovno-industrijskog kompleksa

da nakon diplome ne smijemo raditi za neku tvrtku?" I sliène stvari. Ali nitko mi ništa nije htio objasniti. Ma kakvi - užasno bi se naljutili. Možeš li ti to vjerovati?

— Da, mogu — rekao sam.

— Jedan se proderao na mene: "Glupaèo, kako živiš kad uopæe nemaš mozga?" E pa onda mi je bilo dosta. To nisam bila spremna trpjeti. Dobro, nisam jako pametna. Iz radnièke sam klase. Ali radnièka klasa drži svijet u pogonu, i radnièku klasu izrabljuju.

Kakva je to revolucija kad se samo razbacuje velikim rijeèima koje ljudi iz radnièke klase ne razumiju? Kakvo je to sranje od socijalne revolucije? Hoæu reæi, i ja bih rado poboljšala svijet. Ako nekoga stvarno izrabljuju, moramo to zaustaviti. U to ja vjerujem, i zato postavljam pitanja. Zar nemam pravo?

— Imaš pravo.

— I onda mi je sinulo. Sve su to lažnjaci. Na pameti im je samo da impresioniraju nove èlanice svojim velikim rijeèima kojima se tako ponose, pa da im mogu zavuæi ruku pod suknju. A kada diplomiraju, ošišaju se na kratko i naprijed u Mitsubishi, IBM ili Fuji Bank. Naðu lijepe supruge koje nikad nisu èitale Marxa, dobiju djecu i daju im mondena nova imena od kojih ti se povraæa. Koji æe obrazovno-industrijski kompleks oni razoriti?

Daj me nemoj nasmijavati! A ni novi èlanovi nisu bili ništa bolji. Ni oni ništa živo nisu razumjeli, ali pretvarali su se da razumiju i smijali su mi se. Nakon sastanka bi mi rekli: "Ne budi blesava! Pa što onda ako ne razumiješ? Samo se složi sa svime što kažu." Hej, Vatanabe, imam ja stvari od kojih sam znala još više poludjeti. Hoæeš èuti?

— Naravno, zašto ne?

— Pa, jednom su sazvali kasnonoæni politièki sastanak, i svakoj djevojci su rekli da napravi dvadeset rižinih kuglica za zakusku. Hoæu reæi, zamisli ti tu spolnu diskriminaciju! Ja sam odluèila da æu za promjenu šutjeti, pa sam poslušno došla sa svojih dvadeset rižinih kuglica, sve po propisu, unutra umeboši, izvana nori20. I što misliš da sam dobila za svoj trud? Ljudi su se poslije žalili jer su moje kuglice iznutra imale samo umeboši, i nisam donijela ništa uz njih! Druge djevojke napunile su svoje kuglice ikrom ba-kalara i lososom, i još su donijele lijepe debele kriške prženih jaja. Tako sam se razbjesnjela da nisam mogla govoriti! Sto si umišljaju ti raspaèivaèi "revolucije", s kojim vražjim pravom rade frku oko rižinih kuglica? Neka budu sretni što su dobili i umeboši i nori! Neka se sjete da u Indiji djeca umiru od gladi!

Nasmijao sam se. — I što je dalje bilo sa sekcijom?

— U lipnju sam se ispisala, toliko sam bila ljuta — rekla je Mi-dori. — Veæina tih studentskih tipova su totalni foliranti. Umiru od straha da æe netko otkriti kako nešto ne znaju. Svi èitaju iste knjige, svi prosipaju iste slogane, i obožavaju slušati Johna Coltranea i gledati Pasolinijeve filmove. Tebi je to "revolucija"?

— Hej, mene nemoj pitati, ja revoluciju nikad nisam vidio.

— Pa, ako je to revolucija, nek si je metnu znaš kamo. Mene bi vjerojatno strijeljali što sam stavila umeboši u rižine kuglice. I tebe bi strijeljali, jer razumiješ konjunktiv.

— Moglo bi se dogoditi.

— Vjeruj mi, znam što govorim. Ja sam iz radnièke klase. S revolucijom ili bez revolucije, radnièka klasa i dalje æe jedva spajati kraj s krajem i živjeti u istim svinjcima kao i prije. A što je zapravo revolucija? Sigurno nije samo mijenjanje imena na gradskoj vijeænici. Ali ti frajeri to ne znaju - oni samo znaju svoje velike rijeèi. Reci mi, Vatanabe, jesi li ikad vidio poreznika?

— Nikad.

— E pa ja jesam. Puno puta. Upadnu ti u kuæu i poènu se praviti važni. "A za što vam služi ova knjiga poslovanja?" "Hej, dosta su vam traljavo voðene te knjige." "Ovo vi zovete poslovnim izdatkom?" "Pokažite mi sve svoje raèune i to odmah." Mi dotle èuèimo u kutu i kada doðe vrijeme veèeri moramo ih poèastiti sušijem deluxe - dostava u kuæu. E pa da ti kažem, moj otac nijednom nije utajio porez. Takav je on, poštenjak iz stare garde. Ali daj ti to reci porezniku. On samo kopa i kopa i kopa i kopa. "Prihod vam je ovdje malo nizak, zar ne?" Pa naravno da je nizak kad ne zaraðuješ! Došlo mi je da vrištim: "Idite kontrolirati one koji imaju novca!" Misliš da bi se poreznici drukèije ponašali da doðe do revolucije?

— Malo vjerojatno, malo vjerojatno.

— E pa eto onda. Ne želim vjerovati ni u kakvu vražju revoluciju. Vjerovat æu samo u ljubav.

— Mir — rekao sam.

— Mir — rekla je Midori.

— Hej, kamo mi idemo?

— U bolnicu — rekla je. — Tata mi je ondje. Danas je na mene red da budem s njim cijeli dan.

— Tata?! Mislio sam da je u Urugvaju!

— To sam lagala — rekla je Midori službenim tonom. — Cijeli život galami da bi u Urugvaj, ali nikad nije uspio. Jedva da može iz Tokija.

— Koliko je bolestan? — pitao sam.

— Samo je pitanje vremena — rekla je. Nastavili smo hodati u tišini.

— Znam što govorim. To je isto imala i mama. Tumor na mozgu. Možeš li ti to zamisliti? Jedva su prošle dvije godine otkako je umrla od tumora na mozgu, a sad ga je i on dobio.

Hodnici Sveuèilišne bolnice bili su buèni i puni vikend-posjeti-telja i pacijenata s manje teškim simptomima, posvuda je lebdio onaj posebni miris bolnice, oblak dezinfekcijskog sredstva i buketa cvijeæa koje su donijeli posjetitelji, te urina i madraca, a sestre su jurile tamo-amo uz resko kloparanje potpetica.

Midorin otac bio je u poluprivatnoj sobi, u krevetu do vrata. Onako opružen, izgledao je kao neko siæušno stvorenje s kobnom ranom. Ležao je postrance, mlitavo, klonula lijeva ruka bila mu je nepomièna, a u nju je bila zabodena intravenozna igla. Bio je to malen, žgoljav èovjek koji je djelovao kao da æe se još više smanjiti i stanjiti. Oko glave bio mu je omotan bijeli zavoj, a nezdravo bijele ruke bile su istoèkane rupicama od injekcija i intravenoznih dripova. Njegove poluotvorene oèi zurile su u prazno, u neku fiksiranu toèku, nalik na dvije podlivene kugle koje su se nekontrolirano trznule u našem smjeru kad smo ušli u sobu. Fiksirale su nas nekih deset sekunda, a onda su opet polako odlutale u prazno.

Od samog pogleda na te oèi bilo je jasno da æe uskoro umrijeti. Na njegovoj puti nije bilo znakova života, tek blijedi traèak neèega što je nekoæ bilo život. Tijelo mu je bilo nalik na oronulu staru kuæu iz koje su odstranjene sve instalacije, i sada èeka da bude do temelja srušena. Oko njegovih suhih usnica nicali su bu-senèiæi brkova, nalik na korov.

Dakle, pomislio sam, èak i nakon što iz tijela nestane toliko životne snage, brada i dalje raste.

Midori je pozdravila debeljka u krevetu kraj prozora. On joj je kimnuo i nasmiješio se, oèito nesposoban da išta kaže. Nekoliko se puta nakašljao te, nakon što je iz èaše kraj

jastuka otpio nekoliko gutljaja vode, premjestio je težinu i prevrnuo se na bok, okreæuæi se prema prozoru. Kroz prozor se vidio samo rasvjetni stup i nekoliko strujnih kablova, ništa više, èak ni oblaèak na nebu.

— Kako se osjeæaš, tata? — rekla je Midori, govoreæi ocu u uho kao da iskušava mikrofon. — Kako si danas?

Njezin otac pomaknuo je usnice. 'Ne dobro', rekao je; umjesto da izgovori te rijeèi, on kao da ih je oblikovao iz suhog zraka u dnu grla. 'Glava', rekao je.

— Imaš glavobolju? — pitala je Midori.

'Je', rekao je on. Oèito nije bio u stanju u jednom dahu izgovoriti više od jednog-dva sloga.

— Pa, nije ni èudo — rekla je ona — baš su ti je rezali. Naravno da te boli. Zao mi je, ali budi hrabar. Ovo je moj prijatelj Vata-nabe.

— Drago mi je — rekao sam. Midorin otac dopola je rastvorio usnice, a onda ih opet zatvorio.

Midori je rukom pokazala na plastièni stolac kraj podnožja kreveta i ponudila mi da sjednem. Poslušao sam je. Midori je ocu dala da popije vode i pitala bi li pojeo neko voæe ili voæni žele. 'Ne', rekao je, a kad je Midori poèela navaljivati da nešto pojede, rekao je: 'Jeo sam.'

Na noænom stoliæu kraj uzglavlja stajala je boca s vodom, èaša, zdjelica i maleni sat.

Midori je iz velike papirnate vreæe ispod stola izvadila èistu pidžamu, donje rublje i druge stvari, poravnala ih i složila u ormariæ kraj vrata. Na dnu vreæice bila je hrana za pacijenta: dva grejpfruta, voæni žele i tri krastavca.

— Krastavci? Što oni tu rade? — pitala je Midori. — Nemam pojma što je došlo mojoj sestri. Na telefon sam joj rekla toèno što da kupi, a sigurna sam da krastavce nisam spominjala! Trebala je donijeti kivi.

— Možda te nije dobro razumjela — rekao sam.

— Da, možda, ali da je promislila, shvatila bi da nisu krastavci. Hoæu reæi, što æe pacijent s njima? Da sjedi na krevetu i žvaèe sirove krastavce? Hej, tata, hoæeš krastavac?

'Ne', rekao je Midorin otac.

Midori je sjela kraj uzglavlja i poèela ocu prièati svakakve novosti od kuæe. Slika na televizoru postala je mutna pa je zvala servis; teta iz Takaida za nekoliko dana dolazi u posjet; ljekarnik g. Mijavaki pao je s bicikla: takve stvari. Otac joj je odgovarao mrmljajuæi.

— Sigurno neæeš ništa jesti? 'Ne', odgovorio je njezin otac.

— A ti, Vatanabe? Hoæeš grejpfrut?

— Ne — odgovorio sam.

Nekoliko minuta kasnije Midori me odvela u televizijsku dvoranu i sjela na kauè popušiti cigaretu. Tri pacijenta u pidžamama takoðer su pušili i gledali nekakvu politièku diskusiju.

— Hej — prošaptala je Midori, a oèi su joj se zasjajile. — Onaj stari sa štakama gleda mi u noge otkako smo ušli. Onaj s naoèalama u plavoj pidžami.

— A što si oèekivala kad nosiš takvu suknju?

— Ali to je lijepo. Sigurno im je svima dosadno. Vjerojatno im ovo koristi. Možda im uzbuðenje pomogne da se brže oporave.

— Samo da ne proizvede suprotan uèinak.

Midori se zagledala u dim koji joj se dizao iz cigarete.

— Znaš — rekla je — moj tata nije tako loš. Katkad se naljutim na njega jer kaže grozne stvari, ali u duši je pošten i istinski je volio mamu. Na svoj naèin je proživio život što je dublje mogao. Možda je malo slab, i uopæe nema glavu za posao, i ljudi ga baš ne vole, ali mnogo je bolji od lažljivaca i varalica koji stalno nešto izglaðuju jer su tako slatkorjeèivi. Ja nisam ništa bolja od njega, jednom kad nešto kažem ni ja više ne popuštam, tako da se stalno svaðamo, ali on zapravo nije loš.

Midori mi je uzela ruku kao da podiže nešto baèeno na ulici i stavila je sebi na krilo. Pola moje ruke ležalo joj je na suknji, a pola dodirivalo njezino bedro. Neko me vrijeme gledala u oèi.

— Oprosti što sam te dovela na ovakvo mjesto — rekla je — ali bi li još malo ostao sa mnom?

— Ostat æu s tobom cijeli dan ako hoæeš — rekao sam. — Do pet. Volim biti s tobom, a nemam nikakva drugog posla.

— Kako obièno provodiš nedjelju?

— Perem veš — rekao sam. — I glaèam.

— Vjerojatno mi ne želiš prièati o njoj...o svojoj curi?

— Ne baš. Komplicirano je, i ja, nekako, ne bih to mogao dobro objasniti.

— U redu. Ne moraš mi ništa objašnjavati — rekla je Midori. — Ali smijem li ti reæi što ja mislim da se tu dogaða?

— Smiješ. Imam dojam da æe sve što ti izmisliš biti zanimljivo.

— Mislim da je udana.

— Zbilja?

— Da, ima negdje trideset i dvije, trideset tri, bogata je i lijepa, nosi bunde i cipele Charles Jourdan21, svileno donje rublje, gladna je seksa, i voli raditi sve neke bljak stvari. Vas dvoje nalazite se radnim danima popodne i onda gutate jedno drugo. Ali nedjeljom je njezin muž doma pa se ne može viðati s tobom. Je li tako?

— Vrlo, vrlo zanimljivo.

— Traži od tebe da je vežeš i da joj vežeš oèi, pa onda ližeš svaki centimetar njezina tijela. Onda te tjera da joj svašta guraš, i zauzima nevjerojatne poze, kao žena od gume, a ti je slikaš polaroid fotoaparatom.

— Zvuèi dosta zabavno.

— Sve vrijeme umire od želje za seksom, pa èini sve što joj padne na pamet. I svaki dan misli na to. Slobodna je sve vrijeme, pa stalno planira: Hmm, iduæi put kada doðe Vatanabe, radit æemo ovo, ili radit æemo ono. Legnete u krevet i ona poludi, isprobava sve te položaje, i u svakom svrši triput. I kaže ti: "Zar nemam fantastièno tijelo? Mlade cure više te ne mogu zadovoljiti. Mlade cure ti ovo neæe èiniti, zar ne? Ni ovo. Je li ti dobro? Ali nemoj još svršiti!"

— Ti si gledala previše porniæa — rekao sam smijuæi se.

— Misliš? Malo sam se brinula zbog toga. Ali porniæe obožavam. Iduæi put moraš me odvesti da pogledamo neki, vrijedi?

— Dobro — rekao sam. — Iduæi put kad budeš slobodna.

— Zbilja? Jedva èekam. Iæi æemo na pravi sado-mazo, s bièevima, i, ono, kad curu tjeraju da piški pred svima. To najviše volim.

— Iæi æemo.

— Znaš što mi se najviše sviða u porno kinima?

— Ne mogu ni zamisliti.

— Kad god poène neka seksi scena, èuje se onaj zvuk "Gut!" kad svi odjednom progutaju knedlu — rekla je Midori. — Super mi je taj "Gut!" Tako slatko!

Kad smo se vratili u bolnièku sobu, Midori je opet stala oca bombardirati reèenicama, a on je u znak odgovora nešto mrmljao ili bi samo šutio. Oko jedanaest supruga èovjeka u drugom krevetu došla je mužu presvuæi pidžamu, oguliti voæe i ostalo. Imala je okruglo lice i izgledala dobroæudno, i dugo je èavrljala s Midori. Onda je došla bolnièarka s novim intravenoznim dripom i prije nego je otišla još malo je porazgovarala s Midori i onom ženom. Meni su oèi lutale po prostoriji i kroz prozor do strujnih kablova. Svako malo pojavili bi se vrapci i sletjeli na njih. Midori je razgovarala s ocem i brisala mu znoj s èela, pomagala mu da ispljune sluz u rupèiæ i èavrljala sa suprugom njegova cimera i bolnièarkom, a povremeno bi i meni uputila pokoju reèenicu i provjeravala intravenoznu napravu.

Oko pola dvanaest lijeènik je stigao u vizitu, pa smo Midori i ja izašli u hodnik da prièekamo. Kad je lijeènik izašao, Midori ga je pitala kako je njezinu ocu.

— Pa, tek smo operirali, držimo ga na analgeticima, pa je zato dosta izmožden — rekao je lijeènik. — Trebat æe mi još dva-tri dana da procijenim rezultat operacije. Ako je uspjela, bit æe u redu, a ako nije, onda æemo morati donijeti neke odluke.

— Neæete mu više otvarati glavu, zar ne?

— To doista ne mogu reæi dok za to ne doðe vrijeme — rekao je lijeènik. — Uau, kako kratku suknju imate!

— Nije li zgodna?

— A što radite na stubama? — pitao je doktor.

— Ništa posebno. Pustim da mi sve visi — rekla je Midori. Bolnièarka iza doktora zakikotala se.

— Nevjerojatno. Morate nam jednom doæi da otvorimo vašu glavu pa da vidimo što ondje ima. Lijepo bih vas molio, dok ste u bolnici, idite dizalom. Ne treba mi još pacijenata. I ovako imam posla preko glave.

Ubrzo nakon vizite došlo je vrijeme ruèku. Bolnièarka je krenula od sobe do sobe, gurajuæi kolica puna obroka. Midorin otac dobio je gustu juhu od mesa i povræa, voæe, kuhanu ribu oèišæenu od kosti, te povræe ispasirano u nekakvu kašicu. Midori ga je okrenula na leða i podigla okreæuæi ruèku u podnožju kreveta. Poèela ga je hraniti juhom. Nakon pet-šest žlica okrenuo je glavu na stranu i rekao: 'Više ne.'

— Moraš pojesti bar još toliko — rekla je Midori. 'Poslije', rekao je on.

— Nemoguæ si - ako ne jedeš kako treba, nikad neæeš vratiti snagu — rekla je. — Još ne moraš piškiti?

'Ne', rekao je on.

— Hej, Vatanabe, idemo dolje u kantinu.

Pristao sam, ali zapravo mi se i nije jelo. Kantina je bila puna doktora, sestri i posjetitelja.

Dugi nizovi stolaca i stolova ispunjali su golemu podzemnu špilju bez prozora u kojoj kao da su sva usta jela ili govorila - nesumnjivo o bolestima, a glasovi su odzvanjali i vraæali se kao u tunelu. Tu i tamo kroz jeku bi se probila neka interna obavijest lijeènicima i sestrama. Dok sam ja zauzimao stol, Midori je kupila dva standardna obroka i donijela ih na aluminijskom pladnju. Kroketi u umaku od vrhnja, krumpir-salata, sjeckano zelje, povræe na pari, riža i miso juha22: sve je to bilo naslagano na pladnju u

istim onakvim bijelim plastiènim posu-dicama kakve su davali i pacijentima. Pojeo sam pola, a ostalo ostavio. Midori kao da je uživala u jelu, i pojela je sve do zadnjeg zalogaja.

— Nisi gladan? — pitala je, pijuckajuæi vruæi èaj.

— Pa i nisam — rekao sam.

— To je zbog bolnice — rekla je, prelazeæi pogledom po kantini. — To se dogaða kad ljudi nisu navikli na ovo mjesto. Zbog mirisa, zvukova, ustajalog zraka, lica pacijenata, stresa, razdraženosti, razoèaranja, boli, umora — to te dokrajèi. Nešto te stegne u želucu i ubije ti apetit. Ali kad se jednom navikneš, uopæe nije problem. Osim toga, ne možeš se dobro brinuti za bolesnika ako sam dobro ne jedeš. To je istina. Znam što govorim jer mi se to dogodilo s djedom, bakom, mamom, a sad i s tatom. Nikad ne znaš hoæeš li propustiti iduæi obrok, pa je važno jesti kad možeš.

— Vidim što hoæeš reæi — rekao sam.

— Roðaci doðu u posjet, pa siðu sa mnom ovamo na ruèak, i uvijek pola ostave, baš kao ti. I uvijek kažu: "Joj, Midori, baš lijepo što imaš tako dobar tek. Ja sam previše uzrujana da bih jela." Daj se uozbilji, ja se tu brinem za pacijenta! Oni samo navrate i pokažu malo suæuti. Ja brišem govna i skupljam sluz i otirem znoj. Da je za èišæenje govana potrebna samo suæut, imala bih pedeset puta više suæuti nego svi drugi! Umjesto toga oni vide kako jedem i onda me pogledaju i kažu: "Joj, Midori, imaš tako dobar tek!" Sto misle da sam ja, magarac koji vuèe zapregu? Imaju dovoljno godina da znaju kako svijet funkcionira, zašto su onda tako glupi? Lako je izgovarati velike rijeèi, ali važno je hoæeš li ili neæeš oèistiti govna. I mene nešto zna zaboljeti, znaš. I ja se iscrpim kao i svi drugi. I meni doðe da se rasplaèem od muke. Hoæu reæi, daj ti pokušaj gledati hrpu doktora kako se skupljaju na gomilu i nekome otvaraju glavu, a nema nade da ga spase, i onda nešto unutra prèkaju, pa još jednom, pa još jednom, i svaki put je èovjeku sve gore, sve je luði, pa da vidim kako æe se tebi to svidjeti! I povrh svega ušteðevina se topi. Ne znam hoæu li moæi nastaviti s fakultetom još tri i pol godine, a nema šanse da æe moja sestra, ako se ovako nastavi, moæi platiti vjenèanje.

— Koliko dana u tjednu dolaziš? — pitao sam.

— Obièno èetiri — rekla je Midori. — Ova bolnica navodno nudi kompletnu njegu, i sestre su divne, ali jednostavno imaju previše posla. Dobro je da neki èlan obitelji malo uskoèi. Sestra pazi na knjižaru a ja moram studirati. Ali svejedno stigne doæi tri dana na tjedan, a ja doðem èetiri. I još tu i tamo svratimo. Vjeruj mi, kompletno radno vrijeme!

— Kako se stigneš družiti sa mnom ako si tako zauzeta?

— Volim se družiti s tobom — rekla je Midori, vrteæi plastiènu èašu.

— Idi se prošeci na nekoliko sati — rekao sam. — Ja æu paziti na tvog oca.

— Zašto?

— Moraš se maknuti iz bolnice i opustiti, nasamo - ni s kim ne razgovarati, samo razbistriti glavu.

Midori je oko minutu razmišljala o tome, a onda je kimnula. — Hmm, možda imaš pravo.

Ali znaš li što treba raditi? Kako æeš se brinuti o njemu?

— Gledao sam. Uglavnom sam shvatio. Provjeriš ono intravenozno, daš mu vode, obrišeš znoj i pomogneš mu da iskašlje sluz.

Guska je ispod kreveta, a ako ogladni dat æu mu ono što je ostalo od ruèka. Što god ne budem znao, pitat æu sestru.

— Mislim da æe to biti dovoljno — rekla je Midori smiješeæi se. — Ali ima još nešto.

Poèinje se gubiti, pa zna reæi èudne stvari -koje nitko ne razumije. Nemoj se brinuti ako se to dogodi.

— Snaæi æu se — rekao sam.

Kad smo se vratili u sobu, Midori je rekla ocu da mora nešto obaviti i da æu ga dotle ja paziti. Èinilo se da on na to nema što reæi. Možda mu to ništa i nije znaèilo. Samo je ležao na leðima i zurio u strop. Da nije svako malo trepnuo, netko bi pomislio da je mrtav. Njegove oèi bile su podlivene krvlju kao da je pio, i svaki put kad bi duboko udahnuo nosnice bi mu se malo raširile. Osim toga, nije pomaknuo ni mišiæ, i uopæe se nije trudio odgovoriti Midori. Nisam mogao ni zamisliti što misli ili osjeæa u tmastim dubinama svijesti.

Kad je Midori otišla, pomislio sam da bih mogao pokušati s njim razgovarati, ali nisam imao pojma što ni kako bih mu rekao, pa sam samo šutio. Ubrzo je sklopio oèi i zaspao.

Sjeo sam na stoliæ kraj uzglavlja i promatrao kako mu se povremeno trza nos, sve vrijeme u nadi da neæe baš sada umrijeti. Kako bi to èudno bilo, mislio sam, kad bi ovaj èovjek izdahnuo dok sam ja kraj njega. Na kraju krajeva, vidim ga prvi put u životu, a veže nas samo Midori, djevojka koju sluèajno poznajem s predavanja iz Povijesti drame.

Ali nije umirao, samo je spokojno spavao. Približivši uho njegovu licu, èuo sam njegovo slabašno disanje. Opustio sam se i poèeo èavrljati sa ženom pacijenta u susjednom krevetu. Nije prestajala govoriti o Midori, misleæi da sam joj ja deèko.

— Divna je to djevojka — rekla je. — Krasno se brine o ocu; dobra je, nježna, osjeæajna i èvrsta, i još je lijepa. Budi dobar prema njoj. Nemoj je pustiti da ode. Drugu takvu neæeš naæi.

— Bit æu dobar prema njoj — rekao sam ne ulazeæi u diskusiju.

— Ja doma imam sina i kæer. Njemu je 17, njoj 21, i nijednome od njih ne padne na pamet da doðe u bolnicu. Èim im završi škola, odu na surfanje ili spoj ili veæ nešto. Užasni su. Izmuzu iz mene džeparac i nestanu.

U pola dva otišla je u kupnju. Obojica muškaraca èvrsto su spavali. Soba je bila okupana blagim zrakama popodnevnog sunca, i ja sam se osjeæao kao da bih i ja svaki tren mogao zadrijemati onako nasaðen na stolac. Žute i bijele krizanteme u vazi na stolu kraj prozora podsjeæale su da je jesen. U zraku je lebdio slatkast miris kuhane ribe od ruèka. Sestre su i dalje klaparale hodnikom, razgovarajuæi èistim, prodornim glasovima. Svako malo povirile bi u sobu i široko mi se nasmiješile kad su vidjele da oba pacijenta spavaju. Bilo bi mi drago da imam što za èitanje, ali u sobi nije bilo knjiga, èasopisa ni novina, samo kalendar na zidu.

Mislio sam na Naoko. Mislio sam na nju golu, samo s kopèom za kosu na sebi. Mislio sam na krivulju njezina struka i tamnu sjenu stidnih dlaèica. Zašto mi se tako pokazala?

Zar je hodala u snu? Ili je to bila samo moja mašta? Kako je vrijeme prolazilo i taj maleni svijet nestajao u daljini, postajao sam sve manje siguran da su dogaðaji te noæi bili stvarni. Ako bih sebi rekao da su bili stvarni, vjerovao sam da jesu, a ako bih si rekao da su bili mašta, izgledali su mi kao mašta. Bili su odviše jasni i detaljni da bi bili mašta, i odviše zaokruženi i prelijepi da bi bili stvarnost: Naokino tijelo i mjeseèina.

Midorin otac najednom se probudio i poèeo kašljati, te tako prekinuo moje sanjarenje.

Pomogao sam mu da iskašlje sluz u rupèiæ i ruènikom mu obrisao znoj s èela.

— Hoæete li popiti vode? — pitao sam, na što je kimnuo po-maknuvši glavu oko èetiri milimetra. Pridržao sam mu staklenu boèicu za vodu kako bi mogao malo pomalo pijuckati, dok su mu suhe usnice podrhtavale a grlo se trzalo. Popio je i zadnju kap mlake vode iz boce.

— Hoæete da vam dam još malo? — pitao sam. Uèinilo mi se da mi nešto hoæe reæi, pa sam približio uho.

'Dosta je', rekao je tihim, suhim glasom - glas mu je bio èak tiši i suši nego prije.

— Zašto ne biste nešto pojeli? Sigurno ste gladni. — Odgovorio mi je laganim kimanjem glave. Po uzoru na Midori, podigao sam mu krevet i poèeo ga naizmjence hraniti žlicama povrtne kašice i kuhane ribe. Neizmjerno dugo trebalo mu je da pojede polovicu hrane, a onda je malo odmahnuo glavom da mi signalizira kako mu je dosta. Ta kretnja bila je gotovo neprimjetna; oèito ga je boljelo ako bi se jaèe pomaknuo.

— A malo voæa? — pitao sam ga.

'Ne', rekao je. Obrisao sam mu krajièke usnica ruènikom i ponovno polegao krevet, a onda sam iznio posuðe u hodnik.

— Je li bilo fino? — pitao sam. 'Užas', odgovorio je.

— Da — rekao sam smiješeæi se. — I izgledalo je gadno. — Midorin otac kao da se nije mogao odluèiti hoæe li jaèe otvoriti oèi ili ih zatvoriti, pa je samo šutke ležao i gledao me. Pitao sam se zna li tko sam ja. Djelovao je opuštenije sa mnom nego kad je tu bila i Midori. Vjerojatno me zamijenio s nekim. Ili sam ja bar tako htio misliti.

— Baš je lijep dan — rekao sam, balansirajuæi na stolcu prekriženih nogu. — Jesen je, nedjelja, vrijeme je divno, kamo god odete, svugdje gužva. Najljepše je na ovako lijep dan odmoriti se negdje unutra. Naporno je s tim gužvama. A i zrak je loš. Ja nedjeljom uglavnom perem veš - ujutro ga operem, objesim na krov paviljona, skinem ga prije zalaska Sunca, dobro ga izglaèam. Glaèanje mi uopæe nije problem. Posebno je zadovoljstvo kad izravnaš nešto što je bilo naborano. A i dobro mi ide. Naravno, isprva mi nikako nije išlo. Sve sam gužvao. Ali nakon mjesec dana prakse veæ sam znao što radim. I tako mi je nedjelja postala dan za pranje i glaèanje. Danas, jasno, nisam stigao. Šteta: propade jedan savršen dan za pranje veša.

— Ali nema veze. Sutra æu ustati ranije da to obavim. Bez brige. Nedjeljom nemam drugog posla.

— Kad sutra ujutro sredim rublje i objesim ga da se suši, otiæi æu na predavanje u deset.

Samo na to idem zajedno s Midori: Povijest drame. Radim na Euripidu. On je bio stari Grk — jedan od velike trojke grèkih tragièara, zajedno s Eshilom i Sofoklom. Navodno je umro u Makedoniji, od ugriza psa, ali u to ne vjeruju svi. Uglavnom, to je taj Euripid. Meni se više sviða Sofoklo, ali to je valjda stvar ukusa. Stvarno ne mogu reæi koji je bolji.

— Njegove drame odlikuju se naèinom na koji se sve tako zapetlja da likovi padnu u klopku. Razumijete? Pojavljuje se mnogo raznih ljudi, svi imaju svoje probleme, razloge i opravdanja, i svaki ide za svojom idejom pravde ili sreæe. A posljedica svega jest da nitko ništa ne može. Sto je i oèito. Hoæu reæi, praktièki je nemoguæe da pobijedi svaèija pravda i trijumfira svaèija sreæa, pa nastupa kaos. I što mislite, što se onda dogodi?

Jednostavno -na kraju se pojavi neki bog i poène usmjeravati promet. "Ti izvoli tamo, ti doði ovamo, ti se naði s njom, a ti sjedi i èekaj malo." Samo tako. On je tu da sve popravi, na kraju se sve sredi. To zovu

"deus ex machina". Kod Euripida gotovo uvijek imamo deus ex machina, i upravo to je podijelilo kritièare.

— Ali razmislite malo - što bi bilo da u stvarnom životu postoji deus ex machina? Sve bi bilo tako lako! Kad ti je teško ili se osjetiš uhvaæen u stupicu, odozgo se spusti neki bog i riješi ti sve probleme. Ima li što lakše? Uglavnom, to je Povijest drame. Na fakultetu radimo manje-više takve stvari.

Midorin otac nije govorio ništa, ali sve vrijeme dok sam govorio nije skidao svoje prazne oèi s mene. Naravno, ja u tim oèima nisam mogao vidjeti razumije li išta od onoga što mu govorim.

— Mir — rekao sam.

Nakon tolike govorancije obuzela me strašna glad. Za doruèak nisam jeo gotovo ništa, a ruèak sam pojeo samo dopola. Sad mi je bilo žao što za tim ruèkom nisam jeo više, ali žaljenje mi nije pomagalo. Pogledao sam u ormariæ ima li što za jelo, ali našao sam samo konzervu norija, pastile protiv kašlja Vicks i sojin umak. Bila je tu i ona papirnata vreæica s krastavcima i grejpfrutom.

— Ja bih pojeo malo krastavaca, ako smijem — rekao sam Midorinu ocu. Nije mi odgovorio. Oprao sam krastavce u umivaoniku i u zdjelu nakapao malo sojina umaka. Onda sam umotao krastavac u nori, umoèio ga u sojin umak i pohlepno sažvakao.

— Mmm, što je fino! — rekao sam Midorinu ocu. — Svježe, jednostavno, miriši na pravo. Stvarno dobri krastavci. Mnogo bolja hrana od kivija.

Smazao sam jedan krastavac i bacio se na drugi. Bolesnièka soba odjekivala je od moga mljackanja. Tek nakon što sam pojeo cijeli drugi krastavac mogao sam odahnuti. Na plinskom rešou u hodniku pristavio sam vodu za èaj.

— Pije li vam se štogod? Voda? Sok? — pitao sam Midorina oca.

'Krastavac', rekao je.

— Super — rekao sam ja osmjehujuæi se. — S norijem? Kratko je kimnuo. Opet sam pridigao krevet. Onda sam odrezao jedan zalogaj krastavca, umotao ga u plošku norija, sve zajedno nabo na èaèkalicu, umoèio u sojin umak i ubacio u pacijentova nestrpljiva usta. Gotovo ne promijenivši izraz lica Midorin otac žvakao je i žvakao komadiæ krastavca, da bi ga na kraju progutao.

— Kakvo je? Fino, zar ne? 'Fino', rekao je.

— Dobro je kad je èovjeku hrana ukusna — rekao sam. — To je kao neki dokaz da si živ.

Jeo je dok nije pojeo cijeli krastavac. Kad ga je pojeo, tražio je vode, pa sam mu dao iz boce. Nekoliko minuta kasnije rekao je da mora piškiti, pa sam ispod kreveta uzeo staklenku za urin i približio je vrhu njegova penisa. Onda sam ispraznio staklenku u zahod i isprao je. Zatim sam se vratio u bolesnièku sobu i popio èaj do kraja.

— Kako se osjeæate? — pitao sam. 'Moja.. .glava', rekao je.

— Boli?

'Malo', rekao je, lagano se mršteæi.

— Pa, nije ni èudo, upravo su vas operirali. Mene, naravno, nikad nisu, pa ne znam kako je to.

'Karta', rekao je.

— Karta? Koja karta? 'Midori', rekao je. 'Karta.'

Nisam imao pojma o èemu govori, pa sam šutio. I on je na neko vrijeme zašutio. A onda mi se uèinilo da govori 'Molim'. Sirom je otvorio oèi i upro ih u mene. Naslutio sam da mi nešto želi reæi, ali nisam imao ni najblažu ideju što.

'Ueno', rekao je. 'Midori.'

— Postaja Ueno? Kratko je kimnuo.

Pokušao sam rezimirati da vidim na što cilja: "Karta, Midori, molim, postaja Ueno", ali nisam imao pojma što mu to znaèi. Pretpostavio sam da mu u glavi vlada zbrka, ali za razliku od prije oèi su mu sad bile strahovito bistre. Podigao je ruku za koju nije bila prikvaèena intravenozna naprava i ispružio je prema meni. To mu je vjerojatno predstavljalo golem napor, jer se vidjelo kako mu ruka dršæe u zraku. Ustao sam i stisnuo tu slabunjavu, naboranu ruku. Uzvratio mi je stisak s onoliko snage koliko je uspio prikupiti i opet rekao: 'Molim.'

— Ne brinite se — rekao sam. — Ja æu se pobrinuti za kartu i Midori. — Pustio je da mu ruka padne na krevet i zatvorio oèi. A onda, glasno udahnuvši, pao je u san. Uvjerio sam se da je još živ, a onda izašao da stavim još vode za èaj. Dok sam srkao vruæu tekuæinu, shvatio sam da sam na neki naèin zavolio tog malenog èovjeka na rubu smrti. Žena drugog pacijenta vratila se za nekoliko minuta i pitala je li sve u redu. Umirio sam je i rekao da jest. I njezin muž èvrsto je spavao i duboko disao.

Midori se vratila poslije tri.

— Bila sam u parku, potpuno sam se iskljuèila — rekla je.

— Uèinila sam ono što si mi rekao, ni s kim nisam razgovarala, pustila sam mozak na pašu.

— Kako je bilo?

— Hvala, sad mi je mnogo bolje. Još imam onaj osjeæaj tromosti i zamora, ali tijelo mi je mnogo laganije nego prije. Valjda sam bila umornija nego što sam mislila.

Kako joj je otac èvrsto spavao, nismo imali što raditi, pa smo kupili kavu iz automata i popili je u televizijskoj dvorani. Prijavio sam Midori sve što se dogodilo dok je nije bilo da joj je otac lijepo odspavao, onda se probudio i pojeo malo onoga što mu je ostalo od ruèka, onda je vidio mene kako jedem krastavac pa je i on tražio, da je pojeo cijeli i piškio.

— Vatanabe, nevjerojatan si — rekla je Midori. — Mi ga svi kao ludi pokušavamo natjerati da bilo što pojede, a tebi je pojeo cijeli krastavac! Nevjerojatno!

— Ne znam, mislim da me samo vidio kako s apetitom jedem svoj.

— Ili ti možda jednostavno znaš ljude navesti da se opuste.

— Nema šanse — rekao sam smijuæi se. — Mnogi æe ti reæi da je upravo suprotno.

— Što misliš o mome ocu?

— Sviða mi se. Ne da smo si bogzna što imali reæi. Ali ne znam, djeluje mi kao dobar èovjek.

— Je li šutio?

— Stalno.

— Trebao si ga vidjeti prije tjedan dana. Bio je grozan — rekla je Midori, odmahujuæi glavom. — Kao da je potpuno skrenuo i podivljao. Gaðao me èašom, vikao grozote: "Dabogda crkla, kravo glupa!" Od te bolesti ljudi znaju podivljati. Ne zna se zašto, ali ljudi najednom postanu strašno pakosni. Isto je bilo i s mamom. Sto misliš, što mi je rekla? "Nisi ti moja kæi! Mrzim te iz dna duše!" Kad je to rekla, na sekundu mi se sve

zamraèilo. Ali takve stvari sastavni su dio ove bolesti. Nešto pritisne neki dio mozga pa ljudi govore svakakve gadarije. Èovjek zna da je to zbog bolesti, ali svejedno zaboli. A što oèekuješ? Ja se tu ubijam od posla zbog njih, a oni mi govore grozote.

— Razumijem te — rekao sam. Onda sam se sjetio èudnih fragmenata koje mi je promrmljao Midorin otac.

— Karta? Postaja Ueno? — rekla je Midori. — Pitam se što mu je to znaèilo.

— A onda je rekao Molim i Midori.

— Molim te brini se za Midori?

— Ili možda želi da odeš u Ueno i kupiš kartu. Red rijeèi je zbrkan, tko zna što je htio reæi? Znaèi li ti nešto postaja Ueno?

— Hmm, postaja Ueno. — Midori je neko vrijeme razmišljala. — Jedino se sjeæam da sam dvaput bježala od kuæe, kad mi je bilo osam i deset godina. Oba puta sjela sam na vlak iz Uena do Fuku-šime. Karte sam kupila novcem koji sam uzela iz blagajne. Netko me doma jako naljutio, pa sam se htjela osvetiti. Imala sam tetu u Fukušimi, dosta mi se sviðala, pa sam otišla k njoj. Tata me vratio doma. Došao je po mene èak u Fukušimu - sto pedeset kilometara! U vlaku do Uena jeli smo ruèak iz kutije23. Tata mi je prièao svašta dok smo putovali, sitnice izmeðu kojih bi bio dug razmak. Recimo, o velikom potresu iz 1923.24 ili o ratu ili o vremenu kad sam se rodila, stvari o kakvima obièno nije govorio. Kad sad pomislim, jedino smo se ta dva puta tata i ja lijepo narazgovarali, samo nas dvoje. Hej, možeš li ti to vjerovati? - tata je bio usred Tokija za vrijeme jednog od najveæih potresa u povijesti, a nije ga ni primijetio!

— Ma nemoj mi reæi!

— Istina je! Vozio je bicikl s prikolicom kroz Koišikavu i ništa nije osjetio! Kad je stigao kuæi, s krovova u susjedstvu otpali su svi crjepovi, i svi u obitelji grlili su stupove i tresli se od straha. Njemu još ništa nije bilo jasno, pa je, kaže, upitao: "Koji vam je svima vrag?" To je "draga uspomena" mog oca na Veliki potres u Kantu! — Midori se nasmijala. — Takve su sve njegove prièe iz starih dana. Drame ni od korova. Samo su malo pomaknute. Ne znam, kad ih on prièa, nekako dobiješ dojam da se u Japanu veæ pedeset-šezdeset godina nije dogodilo ništa važno. Ustanak mladih èasnika iz 1936., rat za Pacifik, njemu je sve to nekako: "A, da, sad kad si spomenuo, mislim da se tako nešto dogodilo." Strašno smiješno!

— I uglavnom onda mi je u vlaku prièao sve te prièe, djeliæe prièa, dok smo se vozili iz Fukušime do Uena. A na kraju bi svaki put rekao: "Što znaèi, Midori, da je sve isto kamo god da odeš." A ja sam bila dovoljno mala pa me to impresioniralo.

— Dakle, to je tvoja "ugodna uspomena" na postaju Ueno? — pitao sam.

— Aha — rekla je Midori. — Jesi li ti kad pobjegao od kuæe, Vatanabe?

— Nikad.

— Zašto?

— Nisam imao dovoljno mašte. Nije mi palo na pamet da pobjegnem.

— Užasno si èudanl — rekla je Midori, kriveæi glavu kao da je istinski impresionirana.

— Pitam se — rekao sam.

— No, uglavnom, mislim da je tata htio reæi neka se brineš za mene.

— Zbilja?

— Zbilja! Ja takve stvari razumijem. Intuitivno. Reci mi, dakle, što si mu odgovorio?

— Pa, nisam razumio što govori, pa sam samo rekao OK, ne brinite se, ja æu se pobrinuti i za tebe i za kartu.

— To si mu obeæao? Rekao si da æeš se brinuti za mene? — pogledala me ravno u oèi, sa smrtno ozbiljnim izrazom lica.

— Ne to — brzo sam je ispravio. — Stvarno nisam znao što govori, pa...

— Bez brige, šalim se — rekla je ona sa smiješkom. — To mi je super kod tebe.

Midori i ja popili smo kavu i vratili se u sobu. Njezin otac još je èvrsto spavao. Izbliza se èulo kako ravnomjerno diše. Dok je popodne odmicalo, svjetlost na bolnièkom prozoru bojila se prigušenim, blagim tonovima jeseni. Na elektriènoj žici otpoèinulo je jato ptica, a onda su odletjele dalje. Midori i ja sjedili smo u kutu sobe i sve vrijeme tiho razgovarali. Èitala mi je iz dlana i prorekla da æu doživjeti sto i petu, triput se ženiti i poginuti u prometnoj nesreæi. — Nije loš život — rekao sam.

Kad joj se nešto nakon èetiri probudio otac, Midori je sjela kraj njegova jastuka, obrisala mu znoj s èela, dala vode i pitala boli li ga još glava. Došla je sestra da mu izmjeri temperaturu, zabilježila koliko je puta urinirao i provjerila intravenoznu aparaturu. Ja sam otišao u televizijsku dvoranu i malo gledao nogomet.

U pet sam rekao Midori da idem. Njezinu ocu sam objasnio — Sad moram na posao. Prodajem ploèe u Sindžukuu, od šest do pola jedanaest.

Svratio je pogled na mene i kratko kimnuo.

— Hej, Vatanabe, ne znam kako da ti ovo kažem, ali zbilja sam ti zahvalna za ovo danas — rekla mi je Midori kad me otpratila do prijamnog šaltera.

— Nisam bogznašto uèinio — rekao sam. — Ali ako ti još mogu pomoæi, doæi æu i drugi tjedan. Volio bih opet vidjeti tvog oca.

— Zbilja?

— Pa, u domu baš nemam što raditi, a ako doðem ovamo opet æu dobiti krastavac.

Midori je prekrižila ruke i peticom stala tapkati po linoleumu.

— Voljela bih da opet idemo piti — rekla je, lagano nakrivivši glavu.

— A porniæi?

— Prvo æemo to a onda idemo piti. I razgovarat æemo o gadostima, kao i inaèe.

— Nisam ja taj koji razgovara o gadostima — pobunio sam se.

— Nego ti.

— Uglavnom, razgovarat æemo o takvim stvarima, napiti se i otiæi u krevet.

— A što æe se onda dogoditi, znaš — rekao sam, uzdahnuvši. — Ja æu pokušati, a ti mi neæeš dati. Je li tako?

Nasmijala se kroz nos.

— Uglavnom — rekao sam — doði opet po mene u nedjelju ujutro. Doæi æemo ovamo zajedno.

— Da odjenem malo dulju suknju?

— To svakako — rekao sam.

No iduæe nedjelje ipak nisam otišao u bolnicu. Midorin otac umro je u petak ujutro.

Nazvala me u pola sedam ujutro da mi to kaže. Ukljuèila se zujalica za signalizaciju telefonskog poziva pa sam potrèao dolje u predvorje, prebacivši samo džemper preko pidžame. Padala je tiha, hladna kiša.

— Maloprije mi je umro otac — rekla je Midori slabašnim, tihim glasom. Pitao sam je mogu li joj ja kako pomoæi. — Hvala

— rekla je. — Zbilja ne možeš. Navikli smo na sprovode. Samo sam ti htjela javiti.

S usnica joj se otkinulo nešto nalik na uzdah.

— Nemoj dolaziti na sprovod. Mrzim takve stvari. Ne želim te ondje vidjeti.

— Razumijem — rekao sam.

— Stvarno æeš me odvesti na porniæ?

— Naravno da hoæu.

— Neki stvarno odvratan.

— Dobro æu se raspitati.

— Fino. Nazvat æu te — rekla je i spustila slušalicu.

Prošao je tjedan dana, a od Midori ni rijeèi. Nije nazvala, a u predavaonici joj nije bilo ni traga. Kad god bih se vratio u dom, nadao sam se da æe me zateæi poruka od nje, ali nikad ih nije bilo. Jedne noæi pokušao sam održati obeæanje tako što sam mislio na nju dok sam masturbirao, ali nije išlo. Nekoliko puta pokuša sao sam se prebaciti na Naoko, ali taj put èak ni Naokino lice nije pomagalo. Bilo mi je tako besmisleno da sam odustao. Potegnuo sam viski, oprao zube i otišao u krevet.

U nedjelju ujutro napisao sam Naoko pismo. Isprièao sam joj za Midorina oca. Išao sam u bolnicu posjetiti oca kolegice s predavanja, i jeo sam krastavce kod njega u sobi. Kad je èuo kako mljackam, i njemu su se prijeli, pa je i on pojeo jedan isto tako mljackajuæi. Ali pet dana kasnije je umro. ]oš se živo sjeæam kako je tiho mljackao dok je žvakao komadiæe krastavca. Ljudi nakon smrti za sobom ostavljaju èudnovata mala sjeæanja. U pismu je dalje pisalo: Kad se ujutro probudim, ležim u krevetu i mislim na tebe i Reiko u ptiènjaku. Mislim na pauna i golubove i papige i pu-rice - i na zeèeve. Sjeæam se žutih kabanica s kapuljaèama koje ste ti i Reiko nosile onoga kišnog jutra. Ugodno mi je misliti na tebe dok ležim u toplom krevetu. Osjeæam se kao da ti èvrsto spavaš sklupèana kraj mene. I razmišljam kako bi bilo divno da je tako.

Katkad mi užasno nedostaješ, ali uglavnom živim dalje, s onoliko energije koliko uspijem skupiti. Kao što se ti svako jutro brineš za ptice i njive, i ja svako jutro navijam vlastitu oprugu. Dok ustanem, operem zube, obrijem se, doruèku-jem, presvuèem, odem iz doma i stignem na fakultet, veæ sam je jedno 36 puta dobro navinuo. Samome sebi kažem: "OK, neka mi ovo bude dobar dan." Prije nisam primjeæivao, ali kažu mi da ovih dana èesto razgovaram sa sobom. Vjerojatno mumljam nešto sebi u bradu dok navijam oprugu.

Teško mi je što te ne mogu vidjeti, ali moj život u Tokiju bio bi mnogo gori da nema tebe. Upravo zato što ujutro u krevetu mislim na tebe uspijevam navinuti oprugu i samome sebi reæi da moram proživjeti još jedan dobar dan. Znam da ovdje moram dati sve od sebe, baš kao ti ondje.

Ali danas je nedjelja, a toga dana ne navijam oprugu.

Oprao sam rublje, i sad sam u sobi i pišem ti. Kad završim ovo pismo, zalijepim marku i ubacim ga u poštanski sanduèiæ, neæu više imati što raditi sve dok Sunce ne zaðe.

Nedjeljom ni ne uèim. Radnim danima dosta uèim u knjižnici izmeðu predavanja, pa mi za nedjelju ne ostane ništa. Nedjeljna popodneva su tiha i mirna, i za mene usamljena. Èitam knjige ili slušam glazbu. Katkad se sjetim razlièitih ruta kojima smo nedjeljom šetali po Tokiju. Dosta si jasno mogu predoèiti i što si na kojoj od šetnja imala na sebi.

Nedjeljom popodne sjeæam se svakakvih stvari.

Pozdravi Reiko. Naveèer mi veoma nedostaje njena gitara.

Kad sam završio pismo, odšetao sam se nekoliko ulica dalje do poštanskog sanduèiæa, a onda sam u obližnjoj pekarnici kupio sendviè s jajima i Colu. Pojeo sam to za ruèak dok sam sjedio na klupi i gledao neke deèke kako na mjesnom igralištu igraju bejzbol. Kako je jesen odmicala, nebu je podarila intenzivnije plavetnilo i veæu dubinu. Podigao sam pogled i ugledao kako prema zapadu teku dva dimna traga, savršeno paralelna, baš poput tramvajskih traènica. Do mene se dokotrljala neispravna lopta, a kad sam im je dobacio, mladi igraèi skinuli su kape uz pristojno "Hvala, gospodine". Kao i inaèe u juniorskom bejzbolu, bilo je mnogo slobodnih i ukradenih baza.

Kad je prošlo podne vratio sam se u svoju sobu i krenuo èitati, ali nisam se mogao koncentrirati. Umjesto toga zatekao sam se kako zurim u strop i mislim na Midori. Pitao sam se je li me njezin otac zbilja pokušavao zamoliti da se brinem na nju kad njega ne bude, ali nisam mogao znati što mu je bilo na pameti. Vjerojatno me zamijenio s nekim.

U svakom sluèaju, umro je u petak ujutro, dok je padala hladna kiša, i sad više nije bilo moguæe saznati istinu. Zamišljao sam da se nakon smrti skvrèio i postao još sitniji nego prije. A onda su ga spalili u peæi, pa je postao sam prah. A što je ostalo iza njega? Ne bogznakakva knjižara u ne bogznakakvoj èetvrti i dvije kæeri, od kojih je bar jedna bila više nego malo èudna. Kakav je to bio život, pitao sam se. Dok je ležao u bolnièkom krevetu s razrezanom glavom i zbrkanim mozgom, što li mu je bilo na umu dok me gledao?

Dok sam tako razmišljao o Midorinu ocu, obuzeo me takav jad da sam morao skinuti rublje s krova i prije nego se potpuno osušilo, i krenuti u Sindžuku da se prošeæem po ulicama i tako ubijem vrijeme. Nedjeljne gužve donijele su mi djelomièno olakšanje.

Knjižara Kinokunija bila je natrpana baš kao vlak u vrijeme špice. Kupio sam primjerak Faulknerove Svjetlosti u kolovozu i otišao u najbuèniji jazz kafiæ kojega sam se mogao sjetiti, te stao èitati knjigu slušajuæi Ornettea Colemana i Buda Povvella, i popio vruæu, gustu kavu neugodna okusa. U pola šest zatvorio sam knjigu, izašao i otišao na laganu veèeru. Koliko još takvih nedjelja — koliko još stotina nedjelja - leži preda mnom?

"Tihih, mirnih i usamljenih", rekao sam glasno sam sebi. Nedjeljom nisam navijao oprugu.

8 O, 'KO SREDINE TJEDNA USPIO SAM porezati dlan na komadiæ razbijenog stakla.

Nisam primijetio da je jedna od staklenih pregrada na polici s ploèama napukla. Nisam mogao vjerovati koliko je krvi pokuljalo iz mene, toliko da je pod kraj mojih nogu postao jarkocrven. Poslovoða je pronašao neke krpe i èvrsto ih vezao oko moje rane. Onda je nazvao Hitnu pomoæ. Inaèe od njega nije bilo bogznakakve koristi, ali sad je reagirao iznenaðujuæe uèinkovito. Bolnica je, sreæom, bila u blizini, ali dok sam stigao krpe su veæ bile natopljene crvenilom, a krv koju nisu mogle upiti kapala je po asfaltu. Ljudi su mi se hitro micali s puta. Èinilo se da misle kako sam stradao u tuènjavi. Nisam osjeæao nikakvu posebnu bol, ali krv nije prestajala curiti.

Doktor je hladnokrvno odmotao krvlju natopljene krpe, zaustavio krvarenje podvezavši mi zglob, dezinficirao i zašio ranu, te mi rekao da doðem sutradan. Kad sam se vratio u prodavaonicu poslovoða mi je rekao da idem kuæi: napisat æe da sam odradio smjenu.

Autobusom sam otišao do doma i krenuo ravno u Naga-savinu sobu. Bio sam napet zbog porezotine pa sam s nekim htio razgovarati, a Nagasavu veæ dugo nisam vidio.

Našao sam ga u sobi. Pio je konzervu piva i na televiziji gledao emisiju za uèenje španjolskoga. — A koji se vrag tebi dogodio?

— pitao je kad je vidio moj zavoj. Rekao sam mu da sam se pore-zao, ali da nije strašno.

Ponudio me pivom, ali odbio sam.

— Prièekaj malo. Ovo æe za minutu biti gotovo — rekao je Nagasava i nastavio vježbati španjolski izgovor. Ja sam stavio vodu da zavri i skuhao si èaj iz vreæice. Neka Španjolka recitirala je reèenice za vježbu: "Nikad nisam vidio tako strašnu kišu!", "U Barceloni je poplava odnijela mnoge mostove." Nagasava je naglas èitao tekst na španjolskome. — Kakve grozne reèenice! — rekao je. — Stalno nam daju takva sranja.

Kad je emisija završila, iskljuèio je TV i iz malenog hladnjaka uzeo još jedno pivo.

— Sigurno ti ne smetam? — pitao sam.

— Jasno da ne. Poludio sam od dosade. Sigurno neæeš pivo?

— Ne, neæu, zbilja — rekao sam.

— E, da, neki dan su izvjesili rezultate ispita. Prošao sam!

— Ispit za Ministarstvo vanjskih?

— Tako je. Službeno se to zove "Ispit za službenike prvog razreda državne službe za vanjske poslove". Kakav vic!

— Èestitam! — rekao sam i pružio mu lijevu ruku.

— Hvala.

— Naravno, ja se uopæe ne èudim što si ti prošao.

— Ne, ni ja — nasmijao se Nagasava. — Ali lijepo je kada to dobiješ službeno.

— Misliš da æeš jednom kad upadneš iæi van?

— Ma ne, najprije te godinu dana obuèavaju. Onda te na neko vrijeme pošalju van.

Pijuckao sam èaj, a on je s oèitim užitkom ispijao pivo.

— Kad odem, ako hoæeš dat æu ti ovaj hladnjak — rekao je Nagasava. — Volio bi ga imati, zar ne? Super je za pivo.

— Aha, volio bih, ali zar neæe tebi trebati? Živjet æeš u nekom stanu, zar ne?

— Ne budi glup! Kad izaðem odavde, kupit æu si veliki hladnjak. Živjet æu na visokoj nozi! Bilo mi je dovoljno èetiri godine u ovoj \ kenjari. Ne želim više ni vidjeti nešto èime sam se ovdje služio. Samo reci, sve æu ti dati - televizor, termosicu, radio...

— Uzet æu sve što mi daš — rekao sam. Uzeo sam udžbenik iz španjolskoga s njegova stola i zabuljio se u njega. — Uèit æeš španjolski?

— Aha. Što više jezika znaš, tim bolje. A ja imam dara. Sam sam nauèio francuski, i to gotovo savršeno. Jezici su kao igra. Nauèiš pravila jednoga, i svi rade na istom naèelu.

Kao i žene.

— Aha, misaoni život! — rekao sam, a u tonu mi je bila sarkastièna oštrica.

— Nego, vodit æute na veèeru.

— Misliš, u lov na žene?

— Ne, pravu veèeru. Ti, ja i Hatsumi - iæi æemo u neki dobar restoran. Da proslavimo moj novi posao. Stari plaæa, pa æemo otiæi u neki zbilja skup.

— Zar ne bi trebao voditi samo Hatsumi?

— Ne, bit æe bolje ako i ti doðeš. Bit æe mi ugodnije, a i Hatsumi.

O, ne, opet Kizuki, Naoko i ja, sve ispoèetka.

— Ja æu poslije prespavati kod Hatsumi, a tebe pozivamo samo na veèeru.

— OK, ako to zbilja oboje želite — rekao sam. — Ali što æeš s Hatsumi? Kada ti završi obuka, premjestit æe te van, i vjerojatno te godinama neæe biti. Sto æe biti s njom?

— To je njen problem.

— Ne razumijem — rekao sam.

Digavši noge na stol, Nagasava je nategnuo pivo i zijevnuo.

— Slušaj, ne planiram se ženiti. To sam Hatsumi jasno rekao. Ako se želi za nekoga udati, neka samo izvoli. Ja je neæu spreèavati. Ako me želi èekati, neka èeka. To želim reæi.

— Mustra si, moram ti priznati — rekao sam.

— Misliš da sam govno, zar ne?

— Mislim.

— Slušaj, svijet je sam po sebi nepravedno mjesto. Ja nisam napisao pravila. Uvijek je takav bio. Nikad nisam zavaravao Hat-sumi. Ona zna da sam ja govno i da me može ostaviti kad god odluèi da joj je dosta. To sam joj rekao još na poèetku.

Nagasava je popio pivo i zapalio.

— Zar tebe ništa u životu ne plaši? — pitao sam.

— Hej, nisam ja potpuni kreten — rekao je Nagasava. — Naravno da me život katkad plaši. Ali nije mi to polazna pretpostavka za sve drugo. Dat æu mu sto posto od sebe i iæi što dalje mogu. Uzet æu što želim i ostaviti ono što ne želim. Tako namjeravam živjeti, a ako poðe po zlu, onda æu zastati i zamisliti se. Ako razmisliš, nepravedno društvo je ono društvo koje ti dopušta da svoje moguænosti iskoristiš do krajnosti.

— Meni to zvuèi kao prilièno samoživ naèin življenja — rekao sam.

— Možda, ali ja ne èekam da mi išta padne u tanjur. Ja naporno radim na vlastiti naèin.

Trudim se deset puta više nego ti.

— To je vjerojatno istina — rekao sam.

— Katkad se osvrnem oko sebe i zgadi mi se u želucu. Zašto, kvragu, ti gadovi nešto ne rade?, pitam se. Živo im se jebe za sve, a onda kukaju.

Zaprepašten oštrinom njegova tona, pogledao sam Nagasavu. — Meni se èini da se ljudi trude. Ubijaju se od posla. Ili ja pogrešno gledam na stvari?

— Nije to trud. To je obièan fizièki rad — rekao je Nagasava odsjeèno. — "Trud" o kojem ja govorim više je usmjeren na sebe i ima više svrhe.

— Hoæeš reæi, kao što ti uèiš španjolski dok se svi drugi odmaraju?

— Tako je. Do proljeæa æu svladati španjolski. Engleski, njemaèki i francuski imam u malom prstu, a i talijanski æu ubrzo. Misliš da se takvo što dogaða bez truda?

Nagasava je odbio dim, a ja sam mislio na Midorina oca. On vjerojatno nikad nije ni pomislio da poène uèiti španjolski preko televizije. Vjerojatno nikad nije ni razmišljao o razlici izmeðu truda i fizièkog rada.

Vjerojatno je bio prezauzet da bi mislio o takvim stvarima - zauzet poslom, i dovoðenjem odbjegle kæeri iz Fukušime.

— Dakle, ta naša veèera — rekao je Nagasava. — Odgovara ti u subotu?

— Može — rekao sam.

Nagasava je odabrao otmjen francuski restoran u tihoj sporednoj ulièici u Azabuu. Na vratima je rekao svoje ime pa su nas dvojicu odveli u odijeljenu privatnu prostoriju. Na zidovima malene odaje visjelo je nekih petnaest slika. Dok smo èekali da doðe Hatsumi,

Nagasava i ja pijuckali smo neko fino vino i èavrljali o romanima Josepha Conrada. On je na sebi imao naizgled skupo sivo odijelo. Ja sam imao obièan plavi blejzer.

Hatsumi je stigla petnaest minuta kasnije. Bila je pomno našminkana, imala je zlatne naušnice, prekrasnu tamnoplavu haljinu, te ukusne crvene salonke. Kad sam joj komplimentirao na boji haljine, rekla je da se ta boja zove ponoæno plava.

— Kakav otmjen restoran! — rekla je.

— Moj stari tu jede kad god doðe u Tokio — rekao je Nagasava. — Jednom je i mene vodio. Ja nisam baš lud za ovakvim snobovskim mjestima.

— Ne škodi tu i tamo otiæi na ovakvo mjesto — rekla je Hatsumi. Okrenuvši se meni, upitala me — Zar ne?

— Valjda. Glavno da ne plaæam ja.

— Moj stari ovamo obièno dovodi ljubavnicu — rekao je Nagasava. — Ima ljubavnicu u Tokiju, znaš.

— Zbilja? — pitala je Hatsumi.

Otpio sam gutljaj vina, kao da ništa nisam èuo.

Ubrzo je došao konobar pa smo naruèili. Nakon što smo izabrali predjela i juhu, Nagasava je naruèio patku, a Hatsumi i ja kirnju. Hrana je stizala bez žurbe, pa smo polako uživali u vinu i razgovoru. Nagasava je najprije govorio o ispitu za Ministarstvo vanjskih poslova. Veæina ispitanika su smeæe, koje treba baciti u jamu bez dna, rekao je, premda je moguæe da u cijeloj toj hrpi ima i nekoliko pristojnih momaka. Pitao sam ga misli li da je omjer kvalitetnih momaka naprama smeæu viši ili niži nego u širem društvu.

— Isti je — rekao je. — Naravno. - Svugdje je isto, dodao je: to je nepromjenjiva zakonitost.

Nagasava je naruèio drugu bocu vina, te za sebe još dupli Scotch.

Hatsumi je poèela govoriti o djevojci s kojom me htjela spojiti. To je izmeðu nas bila vjeèna tema. Stalno mi je govorila o nekoj "slatkoj curi iz kluba", a ja sam stalno bježao.

— Ali zbilja je dobra, i zbilja zgodna. Iduæi put æu je dovesti. Trebao bi razgovarati s njom. Sigurno æe ti se svidjeti.

— Gubitak vremena, Hatsumi — rekao sam. — Ja sam previše siromašan da bih izlazio s curama s tvog fakulteta. Ne znam s njima razgovarati.

— Ne budi šašav — rekla je. — Ova cura je jednostavna, prirodna i neizvještaèena.

— Hajde, Vatanabe — rekao je Nagasava. — Samo se upoznaj s njom. Ne moraš je ševiti.

— To svakako ne! — rekla je Hatsumi. — Djevica je.

— Kao što si i ti bila — rekao je Nagasava.

— Toèno — rekla je Hatsumi s blistavim osmijehom. — Kao što sam i ja bila. Ali zbilja — rekla je obraæajuæi se meni — nemoj ti meni prodavati te fore da si "previše siromašan". To s tim nema veze. Toèno, na svakoj godini ima nekoliko superuobraženih cura, ali mi ostale smo sasvim normalne. Ruèamo u fakultetskoj kantini za 250 jena...

— Èekaj samo malo, Hatsumi — rekao sam, prekidajuæi je. — Na mojem fakultetu imamo tri ruèka: A, B i C. Ruèak A stoji 120 jena, ruèak B 100 jena, a ruèak C 80 jena.

Mene svi gledaju ispod oka kad uzmem ruèak A, a onaj tko si ne može priuštiti ruèak C jede rezance za 60 jena. Na takav fakultet ja idem. Misliš li još da mogu razgovarati s curama s tvoga?

Hatsumi se nije mogla prestati smijati. — Kako je to jeftinol — rekla je. — Možda bih ja trebala tamo na ruèak! Ali Toru, ti si zbilja tako divan deèko, sigurno bi se dobro slagao s ovom curom. Možda joj se èak svidi tvoj ruèak za 120 jena.

— Nema šanse — rekao sam, smijuæi se. — Nitko to ne jede jer mu se sviða; jedu jer si drugo ne mogu platiti.

— Uglavnom, ne sudi o knjizi prema koricama. Toèno je da idemo na taj napuhani faks, ali ima nas mnogo ozbiljnih ljudi koji ozbiljno razmišljamo o životu. Ne traže svi deèka sa sportskim autom.

— To znam — rekao sam.

— Vatanabe ima curu. Zaljubljen je — rekao je Nagasava. — Ali ništa neæe reæi o njoj.

Ništa ga ne može natjerati da progovori. On je zagonetka obavijena enigmom.25 — Zbilja? — pitala me Hatsumi.

— Zbilja — rekao sam. — Ali ovdje nema zagonetke. Samo je komplicirano i teško je o tome govoriti.

— Zabranjena ljubav? Ooo! Meni sve možeš reæi! Otpio sam gutljaj vina da izbjegnem odgovor.

— Vidiš što sam htio reæi? — rekao je Nagasava, veæ na treæem viskiju. — Ne progovara. Kad on odluèi da nešto neæe reæi, nitko to iz njega ne može izvuæi.

— Kakva šteta — rekla je Hatsumi, režuæi kriškicu terine i prinoseæi je ustima. — Da ste se složili, mogli smo izlaziti u èetvero.

— Da, mogli smo se napiti i malo se mijenjati — rekao je Nagasava.

— Dosta je bilo takvih prièa — rekla je Hatsumi.

— Kakvih prièa? Vatanabe je bacio oko na tebe — rekao je Nagasava.

— To nema veze s ovim o èemu govorim — promrmljala je Hatsumi. — Nije on takav èovjek. Ozbiljan je i brižan. Ja to vidim. Zato mu i pokušavam naæi djevojku.

— Ma da, baš je ozbiljan. Kao onaj put kad smo zamijenili ženske, ono davno. Sjeæaš se, Vatanabe? — Nagasava je to izrekao s blazirariin\ izrazom lica, a onda slistio ostatak viskija i naruèio još jedan.

Hatsumi je spustila nož i vilicu i obrisala usta ubrusom. Onda me pogledala i rekla — Toru, jesi li to zbilja uèinio? Nisam znao kako joj odgovoriti pa nisam rekao ništa.

— Reci joj — rekao je Nagasava. — K vragu sve. — Atmosfera je postajala otužna.

Nagasava je znao biti zloban kad se napije, ali veèeras je njegova zloæa bila uperena prema Hatsumi, ne prema meni. To sam znao, pa mi je tim teže bilo dalje ondje sjediti.

— Baš bih voljela èuti — rekla je Hatsumi. — Zvuèi jako interesantno!

— Bili smo pijani — rekao sam.

— U redu je, Toru. Ne krivim te. Samo me zanima što se dogodilo.

— Pili smo u nekom baru u Sibuji, i upoznali s dvjema curama. Išle su na neki fakultet i takoðer su bile mrtve pijane. Uglavnom, ovaj...otišli smo u hotel i spavali s njima. Bili smo soba do sobe. Usred noæi Nagasava mi je pokucao na vrata i rekao da se zamijenimo za cure, pa sam ja otišao u njegovu sobu, a on u moju.

— Curama nije smetalo?

— Ne, i one su bile pijane.

— Uglavnom, imao sam dobar razlog za to — rekao je Nagasava.

— Dobar razlog?

— Pa, cure su bile drukèije. Jedna je bila stvarno zgodna, ali druga je bila ružna ko pas. Èinilo mi se da je to nepravedno. Ja sam dobio zgodnu, ali Vatanabea je zapala ona druga. Zato smo se zamijenili. Zar ne, Vatanabe?

— Da, valjda — rekao sam. Ali meni se zapravo sviðala ona koja nije bila lijepa. Bila je ugodna u razgovoru i draga. Nakon seksa ugodno smo razgovarali u krevetu, a onda se pojavio Nagasava i predložio da se zamijenimo za partnerice. Pitao sam curu ima li što protiv, a ona je rekla da nema ako mi tako želimo. Vjerojatno je mislila da ja želim povaliti ljepoticu.

— I je li bilo zabavno? — pitala me Hatsumi.

— Misliš, zamjena?

— Cijela stvar.

— Baš i nije. To se samo obavi. Tako spavati s curama i nije nešto.

— Zašto to onda radiš?

— Zbog mene — rekao je Nagasava.

— Pitam Toma — Hatsumi se otresla na Nagasavu. — Zašto èiniš takve stvari?

— Jer me tu i tamo obuzme silna želja da spavam s nekim.

— Ako si u nekoga zaljubljen, zar ne možeš nekako s njom? — pitala je Hatsumi nakon kraæeg razmišljanja.

— Komplicirano je. Hatsumi je uzdahnula.

U tom trenutku otvorila su se vrata i stigla je hrana. Nagasavi je servirana njegova peèena patka, a Hatsumi ja dobili smo kirnju. Konobari su na naše tanjure složili hrpu svježe pripremljenog povræa i prelili ga umakom, a onda su se povukli i ostavili nas same.

Nagasava je odrezao komad patke i s užitkom ga pojeo, te zalio viskijem. Ja sam uzeo zalogaj špinata. Hatsumi nije ni taknula hranu.

— Znaš, Toru — rekla je — ne znam zašto je tvoj položaj tako "kompliciran", ali zbilja mislim da to što si mi upravo isprièao nije dobro za tebe. Ti nisi takav èovjek. Što ti misliš? — Spustila je ruke na stol i pogledala me ravno u oèi.

— Pa — rekao sam — i meni se katkad tako èini.

— Zašto onda ne prestaneš?

— Jer katkad imam potrebu za ljudskom toplinom — iskreno sam odgovorio. — Katkad, ako ne osjetim nešto poput topline ženske kože, obuzme me nepodnošljiva usamljenost.

— Evo, dajte da ja rezimiram u èemu je po mome mišljenju stvar — upao je Nagasava.

— Vatanabeu se sviða ta cura, ali zbog nekih kompliciranih razloga oni ne mogu u krevet. Pa on sebi kaže: "Seks je samo seks", i tu potrebu zadovolji s nekom drugom. Što tu nije u redu? Sve ima savršenog smisla. Ne može sve vrijeme sjediti u sobi i natezati maloga, zar ne?

— Ali ako je zbilja voliš, Toru, zar se ne bi mogao kontrolirati?

— Možda — rekao sam, stavljajuæi u usta komadiæ kirnje u umaku od vrhnja.

— Ti ne razumiješ muške spolne potrebe — rekao je Nagasava Hatsumi. — Evo, pogledaj mene. S tobom sam tri godine, i za to vrijeme spavao sam s mnogo žena. Ali uopæe ih se ne sjeæam. Ne sjeæam im se imena, ne sjeæam im se lica. Sa svakom sam spavao toèno jednom. Upoznam se, obavim to, zbogom. To je to. Sto tu nije u redu?

— Ja zbilja ne trpim tu tvoju bahatost — rekla je Hatsumi tiho.

— Nije sad bitno spavaš li s drugima ili ne. Ja se nikad nisam stvarno ljutila na tebe što me varaš, zar ne?

— To se èak i ne može nazvati varanjem. To je samo igra. Nitko nikome ne nanosi bol — rekao je Nagasava.

— Mene to boli — rekla je Hatsumi. — Zašto ti ja nisam dovoljna?

Nagasava je šutio i muækao viski u èaši. — Nije da mi nisi dovoljna. To je druga faza, drugo pitanje. U meni jednostavno postoji ta glad. Ako sam te povrijedio, žao mi je. Ali nije stvar u tome jesi li mi dovoljna ili nisi. Ja mogu samo živjeti s tom gladi. Takav sam èovjek. To je ono što me èini onim koji jesam. Ja tu ništa ne mogu, zar ne shvaæaš?

Hatsumi je napokon uzela jedaæi pribor u ruke i poèela jesti ribu. — Ali bar ne bi morao uvlaèiti Torua u svoje "igre".

— Ali Vatanabe i ja, mi smo ti vrlo slièni — rekao je Nagasava.

— Ni jednoga ni drugoga u biti ne zanima išta osim sebe. Okej, ja sam bahat a on nije, ali ni jedan od nas nije u stanju brinuti se za išta drugo osim vlastitih misli, osjeæaja ili postupaka. Zato možemo razmišljati o stvarima na naèin koji je sasvim drukèiji od bilo èijega. To volim kod njega. Jedina je razlika da on to još o sebi ne zna, pa zato oklijeva i osjeæa se povrijeðenim.

— Koji èovjek ne oklijeva i ne osjeæa se povrijeðenim? — insistirala je Hatsumi. — Hoæeš reæi da ti nikad te stvari nisi osjetio?

— Naravno da jesam, ali ja sam sebe disciplinirao tako da ih svedeni na najmanju moguæu mjeru. Èak æe i štakor odabrati najmanje bolan put ako ga dovoljno šokiraš.

— Ali štakori se ne zaljubljuju.

— "Štakori se ne zaljubljuju." — Nagasava me pogledao. — To je super. Za ovo nam treba popratna glazba - cijeli orkestar s dvije harfe i...

— Ne rugaj mi se. Ozbiljno govorim.

— Jedemo — rekao je Nagasava. —As nama je Vatanabe. Možda bi bilo uljudnije od nas da "ozbiljne" razgovore ostavimo za neku drugu prigodu.

— Mogu ja otiæi — rekao sam.

— Nemoj — rekla je Hatsumi. — Molim te, ostani. Bolje je kad si ti tu.

— Pojedi bar desert — rekao je Nagasava.

— Svejedno mi je, zbilja.

Svi troje nastavili smo neko vrijeme jesti u tišini. Ja sam pojeo ribu. Hatsumi je pola ostavila. Nagasava je veæ mnogo prije sma-zao patku i sad se sasvim posvetio viskiju.

— Kirnja je bila izvrsna — pokušao sam ja, ali nitko se nije nadovezao. Bilo je to kao da sam bacio kamen u dubok bunar.

Konobari su odnijeli tanjure i donijeli ledenu kremu od limuna i espresso. Nagasava je jedva taknuo desert i kavu, te je odmah prešao na cigarete. Hatsumi je ignorirala kremu.

"A joj", mislio sam ja dok sam završavao s jelom. Hatsumi je zurila u svoje ruke položene na stol. Kao i sva njezina odjeæa, i ruke su joj izgledale šik, elegantno i skupo.

Pomislio sam na Naoko i Reiko. Što li one sada rade, pitao sam se. Naoko možda leži na kauèu i èita neku knjigu, a Reiko možda na gitari svira Norvešku šumu. Osjetio sam snažnu želju da opet odem u njihovu sobu. Što, k vragu, uopæe radim ovdje?

— Vatanabe i ja slièni smo po tome jer nas živo zaboli što nas nitko ne razumije — rekao je Nagasava. — Po tome smo drukèiji od drugih. Svi se brinu hoæe li ih ljudi oko njih razumjeti. Ali ja ne, a ni Vatanabe. Nas lagano zaboli. Èovjek nema veze s drugima.

— Je li to istina? — pitala me Hatsumi.

_ Nije — rekao sam. — Nisam ja tako snažan. Ne mislim da je u redu ako me nitko ne razumije. Imam ljude koje želim razumjeti i za koje želim da razumiju mene. Ali osim tih nekoliko ljudi, pa, nekako imam dojam da tu nema nade. Ne slažem se s Nagasavom.

Mene jest briga hoæe li me ljudi razumjeti ili ne.

— To je praktièki isto ono što sam ja rekao — rekao je Nagasava, uzimajuæi u ruku kavenu žlièicu. — To je isto! To je kao razlika izmeðu kasnog doruèka i ranog ruèka. Isto vrijeme, ista hrana, drugo ime.

Sad se Hatsumi obratila Nagasavi. — Zar te nije briga razumijem li te ja ili ne?

— Ti zbilja ne kužiš, zar ne? Osoba A razumije osobu B jer je pravi trenutak da se to dogodi, a ne zato što osoba B želi da je razumije osoba A. — Dakle, pogrešno je što ja želim da me netko razumije — recimo ti?

— Ne, nije pogrešno — odgovorio je Nagasava. — Veæina ljudi bi to nazvala ljubavlju, ako misliš da me želiš razumjeti. Moj životni sustav mnogo je drukèiji od tuðih životnih sustava.

— Dakle, hoæeš reæi da ti mene ne voliš, zar ne?

— Pa, moj i tvoj sustav...

— Nosite se i ti i tvoj jebeni sustav! — uzviknula je Hatsumi. To je bilo prvi i posljednji put da sam je èuo kako vièe.

Nagasava je pritisnuo gumb kraj stola i konobar je donio raèun. Nagasava mu je pružio kreditnu karticu.

— Oprosti zbog ovoga, Vatanabe — rekao je Nagasava. — Ot-pratit æu Hatsumi. Ti se sam vrati u dom, može?

— Ne moraš mi se isprièavati. Veèera je bila sjajna — rekao sam, ali nitko mi ništa nije odgovorio.

Konobar je donio karticu, a Nagasava je provjerio iznos i potpisao se kemijskom olovkom. Ustali smo i izašli van. Nagasava je upravo htio zaustaviti taksi kad ga je Hatsumi sprijeèila u tome.

— Hvala, ali danas mi se više ne da bitHtobom. Ne moraš me pratiti doma. Hvala na veèeri.

— Okej — rekao je Nagasava.

— Želim da me Toru otprati.

— Okej — rekao je Nagasava. — Ali Vatanabe ti je praktièki isti kao ja. Možda je drag deèko, ali u dubini duše ne može voljeti nikoga. U njemu uvijek postoji dio koji je ostaje budan i na distanci. On jednostavno ima tu glad koja ne prolazi. Vjeruj mi, znam o èemu govorim.

Mahnuo sam taksiju i pustio Hatsumi da uðe prva. — No dobro — rekao sam Nagasavi — pobrinut æu se da doðe doma.

— Oprosti što sam ti ovo priuštio — rekao je Nagasava, ali vidio sam da veæ misli na nešto drugo.

Kad smo ušli u taksi, pitao sam Hatsumi — Kamo ti se ide? Natrag u Ebisu? — Stan joj je bio u Ebisuu. Odmahnula je glavom.

— Dobro. Hoæeš da nešto popijemo?

— Da — rekla je kimajuæi glavom.

— Sibuja — rekao sam vozaèu.

Prekriživši ruke i sklopivši oèi, Hatsumi se zavalila u kut sjedala. Njezine malene zlatne naušnice svjetlucale su dok se taksi ljuljao. Njena ponoæno plava haljina kao da je bila

sašivena da se uklopi u tamnu unutrašnjost taksija. Svako malo njene ovlaš našminkane, lijepo oblikovane usnice lagano bi zadrhtale kao da se u zadnji tren suzdržala da ne progovori sama sa sobom. Dok sam je gledao, shvaæao sam zašto ju je Nagasava odabrao da mu bude posebna družica. Bilo je mnogo ljepših žena od Hatsumi, i Nagasava je mogao osvojiti bilo koju. Ali Hatsumi je imala neko svojstvo od kojega bi vam srce ustreptalo. Nije to bilo ništa silovito. Njezina je snaga bila profinjena, ali izazivala je duboke titraje. Gledao sam je cijelim putem do Šibuje i pitao se, premda nisam našao odgovor, kakve to emocionalne vibracije osjeæam.

Nekih desetak godina kasnije napokon mi je svanulo. Bio sam u Santa Feu zbog intervjua s nekim slikarom i baš sam sjedio u mjesnoj pizzeriji, pio pivo i jeo pizzu, te promatrao èudesno lijep zalazak Sunca. Sve je bilo prožeto blistavim crvenilom - moja ruka, tanjur, stol, cijeli svijet - kao da je sve zapljusnuo neki poseban voæni sok. Usred takva velièanstvenog zalaza kroz glavu mi je sijevnula slika Hatsumi, i u tom trenutku shvatio sam što je znaèilo ono treperenje srca. Bila je to neka vrst djetinje èežnje koja je zauvijek ostala - i zauvijek æe ostati - neispunjena. Zaboravio sam da postoje takve nevine, gotovo žigosane žudnje: dugi niz godina zaboravio sam da su takvi osjeæaji u meni ikad postojali. Hatsumi je u meni probudila dio mojega "ja" koji je odavno ležao uspavan. A kad sam to shvatio, to je saznanje u meni pobudilo takvu tugu da sam gotovo briznuo u plaè. Bila je to apsolutno posebna žena. Netko je trebao uèiniti nešto - bilo što - da je spasi.

Ali ni Nagasava ni ja to nismo uspjeli. Kao što su uèinili i toliko drugi koje sam poznavao, Hatsumi je došla do odreðene toèke u životu i odluèila - gotovo impulzivno da æe ga završiti. Dvije godine nakon što je Nagasava otišao u Njemaèku ona se udala, a dvije godine nakon toga prerezala je vene žiletom.

Tu vijest javio mi je, naravno, Nagasava. U njegovu pismu iz Bonna pisalo je: "Hatsumina smrt u meni je nešto ugasila. Ovo je nepodnošljivo tužno i bolno, èak i za mene." Razderao sam njegovo pismo na komadiæe i bacio ga. Nikad mu više nisam pisao.

Hatsumi i ja otišli smo u mali bar i strusili nekoliko piæa. Nismo mnogo govorili. Kao neki izdosaðen stari braèni par, sjedili smo jedno prekoputa drugog, šutke pili i grickali kikiriki. Kad se bar poèeo puniti, izašli smo u šetnju. Hatsumi je rekla da æe ona platiti raèun, ali ja sam insistirao da platim jer sam je ja pozvao na piæe.

U noænom zraku lebdjela je neka duboka studen. Dobro omotana blijedosivim džemperom na kopèanje, Hatsumi je šutke hodala kraj mene. Ruku zabijenih u džepove, nisam na umu imao nikakvo odredište pa smo samo lutali noænim ulicama. Ovo je baš kao šetnja s Naoko, palo mi je na pamet.

— Znaš li nejco mjesto u blizini gdje bismo mogli igrati biljar? — pitala me Hatsumi najednom.

— Biljar? Ti znaš igrati?

— Aha, i to dosta dobro. A ti?

— Igram pomalo. Nisam baš dobar.

— Dobro onda. Idemo.

U blizini smo pronašli dvoranu za biljar i ušli. Bio je to malen lokal na samom kraju zabaèene ulièice. Oboje smo odudarali od prljave dvorane za biljar - Hatsumi u elegantnoj haljini a ja u plavom blejzeru i vojnièkoj kravati - ali Hatsumi kao da to uopæe

nije zabrinjavalo dok je birala štap i kiksala ga. Iz torbe je izvadila kopèu i prièvrstila kosu na sljepooèici da joj ne smeta pri igri.

Odigrali smo dvije partije. Hatsumi je bila dobra baš kao što je i rekla, a meni je smetao debeli zavoj koji sam još imao preko porezane ruke. Uništila me.

— Izvrsna si — rekao sam, diveæi se.

— Hoæeš reæi da izgled vara? — pitala me dok je odmjeravala udarac, smiješeæi se.

— Gdje si nauèila tako igrati?

— Moj djed - tatin tata - bio je stari plejboj. U kuæi je imao biljarski stol. Igrala sam s bratom iz zabave, a kad sam malo narasla, djed me nauèio pravim potezima. Bio je sjajan èovjek - elegantan, naoèit. Ali umro je. Uvijek se hvalio kako je jednom u New Yorku upoznao Deannu Durbin26.

Ubacila je tri za redom, a onda èetvrtu promašila. Ja sam uspio ugurati jednu, a onda promašio lak udarac.

— To je zbog zavoja — rekla je Hatsumi da me utješi.

— Ne, to je zato što dugo nisam igrao — rekao sam. — Dvije godine i pet mjeseci.

— Kako to da toèno znaš?

— Noæ nakon što smo odigrali posljednju partiju preminuo je moj prijatelj — rekao sam.

— Pa si prestao igrati?

— Ne, zapravo ne — rekao sam nakon što sam malo razmislio.

— Samo više nisam imao priliku igrati. To je sve.

— Kako ti je umro prijatelj?

— U prometnoj nesreæi.

Odigrala je još nekoliko poteza, ciljajuæi kugle smrtno ozbiljna lica i precizno odmjeravajuæi jaèinu udarca. Dok sam je gledao u akciji - njezinu kosu pomno zadignutu tako da joj ne upada u oèi, sjaj njezinih zlatnih naušnica, salonke èvrsto položene na pod, njezine lijepe vitke prste uprte u zelenu èohu dok je ciljala - osjeæao sam kao da se njezina strana prljave dvorane za biljar pretvorila u dio nekog otmjenog društvenog dogaðaja. Nikad prije nisam s njom bio sam, i bilo mi je to èudesno iskustvo, kao da me netko uzdignuo u višu sferu života. Poslije treæe partije - u kojoj me, naravno, opet uništila - rana mi je poèela pulsirati, pa smo prestali. / — Oprosti — rekla je, i èinilo se da se zaista brine. — Nisam ovo smjela predložiti.

— U redu je — rekao sam. — Nisam se jako porezao, i uživao sam u biljaru. Stvarno.

Dok smo izlazili iz dvorane, mršava žena, vlasnica lokala, rekla je Hatsumi — Imaš dobro oko, sestro. — Hatsumi joj se ljupko nasmiješila, zahvalila i platila raèun.

— Boli li te? — pitala je kad smo izašli.

— Ne jako — rekao sam.

— Misliš da se otvorila?

— Ne, vjerojatno je u redu.

— Znam! Trebao bi doæi k meni. Ja æu ti promijeniti zavoj. Imam dezinfekcijsko sredstvo i sve. Hajde, tu sam blizu.

Rekao sam neka se ne brine, da æu biti dobro, ali insistirala je da moramo provjeriti je li se rana otvorila ili ne.

— Ili možda ne voliš biti sa mnom? Želiš se što prije vratiti u svoju sobu, je li to? — rekla je s vragoljastim osmijehom.

— Ni sluèajno — rekao sam.

— Dobro onda. Pusti sad protokol. Brzo æemo stiæi pješice. Hatsumin stan nalazio se petnaest minuta hoda od Sibuje prema Ebisuu. Iako nije bila glamurozna, zgrada je bila i više nego pristojna, s lijepim predvorjem i dizalom. Hatsumi me posjela za kuhinjski stol i otišla se presvuæi u spavaæu sobu. Vratila se u gornjem dijelu Princetonove trenirke s kapuljaèom i pamuènim hlaèama - i bez zlatnih naušnica. Stavila je kutiju s prvom pomoæi na stol, odvezala mi zavoj, provjerila je li rana još zatvorena, nanijela malo sredstva za dezinfekciju i povezala novi zavoj preko posjekotine. Sve je to izvela kao pravi struènjak.

— Kako to da si dobra u toliko stvari? — pitao sam je.

— Volontirala sam u bolnici. Nešto kao kad se igraš medicinske sestre. Tako sam nauèila.

Kad je Hatsumi stavila zavoj, donijela je iz hladnjaka dvije konzerve piva. Popila je pola svoga, a ja svoje i još njezinu preostalu polovicu. Onda mi je pokazala slike drugih cura iz kluba. Imala je pravo: neke su bile zgodne.

— Kad budeš htio djevojku, doði k meni — rekla je. — Ja æu ti je odmah naæi.

— Na zapovijed.

— Dobro, Toru, a sad mi reci istinu. Misliš da sam stara svodnica, zar ne?

— Donekle — rekao sam iskreno, ali sa smiješkom. I Hatsumi se nasmiješila. Lijepo se smijala.

— Reci mi još nešto, Toru — rekla je. — Što misliš o Nagasavi i meni?

— Kako što ja mislim? O èemu?

— Što misliš da bih trebala raditi. Odsad pa nadalje.

— Nema veze što ja mislim — rekao sam, otpivši velik gutljaj hladnog piva.

— Sve je u redu. Samo mi reci što misliš.

— Pa, da sam na tvome mjestu, ostavio bih ga. Našao bih nekoga s normalnijim shvaæanjima i živio sretno do kraja života. Nema šanse da s njim budeš sretna. Kako on živi, nikad mu ne padne na pamet da usreæi sebe ili druge. Ostaneš li s njim, samo æe ti propasti živci. Meni je veæ pravo èudo što si ostala s njim tri godine. Naravno, meni je on vrlo drag, na svoj naèin. Zabavan je, ima mnogo dobrih osobina. Ima jake strane i sposobnosti kakve ja nikad neæu imati. Ali na kraju krajeva njegove ideje i naèin života nisu normalni. Katkad, kad razgovaram s njim, èini mi se kao da se stalno kreæem u krugu. Proces koji njega odvodi sve više mene vrti u krugu. Osjeæam se tako prazno!

Naposljetku, i sami naši sustavi potpuno su razlièiti. Shvaæaš što hoæu reæi?

— Shvaæam — rekla je Hatsumi i donijela mi još jedno pivo iz hladnjaka.

— Usto, kad se zaposli u Ministarstvu vanjskih poslova i završi godinu obuke, otiæi æe u inozemstvo. Što æeš ti dotle raditi? Èekat æeš ga? On se nema namjeru ženiti.

— I to znam.

— Eto, nemam više što reæi.

— Tako dakle — rekla je Hatsumi. Polako sam napunio èašu pivom.

— Znaš, dok smo maloprije igrali biljar, ne§io mi je palo na pamet — rekao sam. — Bio sam jedinac, ali u djetinjstvu se nikad nisam osjetio zakinuto, nikad nisam poželio imati braæu i sestre. Bio sam sretan što sam sam. Ali najednom, dok sam s tobom igrao biljar, spopao me osjeæaj da želim imati stariju sestru kao što si ti -tako šik i lijepu u ponoæno plavoj haljini, sa zlatnim naušnicama, i majstoricu s biljarskim štapom.

Hatsumi mi je uputila blistav, sretan osmijeh. — To je najljepša stvar koju mi je itko u posljednjih godinu dana rekao — rekla je. — Zbilja.

— Ja ti samo želim — rekao sam, zacrvenjevši se — da budeš sretna. Ali to je zbilja suludo. Izgledaš mi kao osoba koja bi mogla biti sretna s bilo kim, pa kako si onda završila baš s Nagasavom?

— Takve se stvari jednostavno dogode. Tu se baš i ne može mnogo uèiniti. U mom sluèaju to je svakako istina. Naravno, Na-gasava bi rekao da sam za to sama odgovorna, a ne on.

— Sigurno bi.

— Ali Toru, nisam ni ja najpametnija cura na svijetu. U svakom sluèaju sam malo priglupa, i staromodna. Za "sustave" i "odgovornost" uopæe me nije briga. Ja se samo želim udati i da me muškarac kojega volim svake noæi drži u naruèju i da radimo djecu.

To je meni dovoljno. To je sve što želim od života.

— A ono što želi Nagasava s tim nema veze.

— Ali ljudi se mijenjaju, zar ne? — pitala me Hatsumi.

— Hoæeš reæi, odu van u svijet, dobiju po nosu i odrastu?

— Aha. A ako dugo vremena bude daleko od mene, možda se njegovi osjeæaji prema meni promijene, zar ne?

— Možda i bi, da je obièan èovjek — rekao sam. — Ali on je drukèiji. Ima užasno jaku volju - jaèu nego što ti i ja možemo zamisliti. I svaki dan sve je snažniji. Ako ga nešto udari, on se potrudi još ojaèati. Radije æe gutati puževe golaæe nego da pred ikim poklekne. Što oèekuješ od takva èovjeka?

— Ali meni ne preostaje ništa drugo nego da ga èekam — rekla je Hatsumi, podboèivši bradu rukom.

— Toliko ga voliš?

— Volim — odgovorila je ona nakon kraæeg oklijevanja.

— A joj — rekao sam ja uzdišuæi i popio pivo do kraja. — Zacijelo je divno kad si tako sigurna da nekoga voliš.

— Ja sam glupa staromodna djevojka — rekla je. — Jesi li za još jedno pivo?

— Ne, hvala, moram iæi. Hvala na zavoju i pivu.

Dok sam stajao u hodniku i obuvao se, zazvonio je telefon. Hatsumi je pogledala mene, zatim telefon, a onda opet mene.

— Laku noæ — rekao sam, izlazeæi. Dok sam zatvarao vrata, ugledao sam Hatsumi kako diže slušalicu. Više je nikad nisam vidio.

Kad sam se vratio u dom, bilo je pola dvanaest. Otišao sam ravno u Nagasavinu sobu i pokucao mu na vrata. Nakon desetog pokušaja palo mi je na pamet da je subota naveèer.

Nagasava je subotom naveèer uvijek imao noænu propusnicu, pod izlikom da æe prespavati kod roðaka.

Vratio sam se u svoju sobu, skinuo kravatu, stavio jaknu i hlaèe na vješalicu, obukao pidžamu i oprao zube. O, ne, pomislio sam, sutra je opet nedjelja! Nedjelja kao da je stizala svaka èetiri dana. Još dvije nedjelje i bit æe mi dvadeset godina. Ispružio sam se na krevetu i zagledao u kalendar, dok su me preplavljivali mraèni osjeæaji.

Sjeo sam za stol da kao i obièno u nedjelju ujutro napišem pismo Naoko. Pio sam kavu iz velike šalice i slušao stare albume Milesa Davisa. Vani je padala sitna kišica, a u mojoj sobi bilo je ledeno kao u akvariju. Iz debelog džempera koji sam upravo izvadio iz kutije za skladištenje širio se miris kuglica protiv moljaca. Visoko gore na prozorskom staklu

nepomièno se prilijepila golema debela muha. Bez imalo povjetarca, zastava Izlazeæeg sunca mlitavo je visjela na koplju nalik na togu rimskog senatora. Mršav smeði pas plaha izgleda dolunjao je u dvorište i njuškao svaki cvijet u cvjetnoj lijehi. Nikako mi nije bilo jasno zašto bi bilo koji pas po kiši hodao naokolo i njuškao cvijeæe.

Moje pismo bilo je dugo, i kad god bi me porezan desni dlan zabolio od olovke, pustio bih da mi pogled odluta na kišovito dvorište.

Prvo sam pisao Naoko kako sam gadno porezao desnu ruku na poslu u prodavaonici ploèa, a onda sam joj napisao kako smo sinoæ Nagasava, Hatsumi i ja proslavili to što je Nagasava položio ispit za Ministarstvo vanjskih poslova.

Opisao sam joj restoran i hranu. Hrana je bila sjajna, pisao sam, ali na pola veèeri atmosfera je postala neugodna.

Pitao sam se trebam li pisati o Kizukiju u svezi s tim da sam s Hatsumi igrao biljar, no odluèio sam da hoæu. Osjeæao sam da bih o tome trebao pisati.

Još se sjeæam posljednjeg Kizukijeva poteza toga dana -onoga dana kad je preminuo. Bio je to težak potez iskosa i nisam oèekivao da æe pogoditi. Ali èinilo se da ga prati sreæa: udarac je bio savršen, i bijela i crvena lopta jedva da su ispustile ikakav šum kad su se okrznule na zelenoj èohi u posljednjem poenu toga dana. Potez je bio prekrasan, i dandanas ga se živo sjeæam. Gotovo dvije i pol godine nakon toga nisam ni taknuo biljarski štap.

Ali te veèeri kad sam igrao s Hatsumi nisam pomislio na Kizukija sve do kraja prve partije, i to me istinski šokiralo. Uvijek sam pretpostavljao da æu se, kad god igram biljar, sjetiti Kizukija. Ali sjetio sam ga se tek kad je završila prva partija, kad sam kupio Pepsi iz automata i poèeo ga piti. Bilo je to zbog automata za Pepsi: u biljarskoj dvorani u kojoj smo igrali stajao je jedan takav, i èesto smo igrali u sok.

Osjeæao sam se krivim što odmah nisam pomislio na Kizukija, kao da sam ga u neku ruku iznevjerio. No kad sam se vratio u sobu, poèeo sam o tome misliti ovako: otkako se to dogodilo prošle su dvije i pol godine, i Kizukiju je još sedamnaest godina. Sto ne znaèi da su moje uspomene na njega izblijedjele. Posljedice koje je izazvala njegova smrt još su tu, u meni, jasno ih vidim, neke od njih èak jasnije nego kad su bile svježe. Želim reæi sljedeæe: ja æu uskoro napuniti dvadesetu. Dio stvari koje smo Kizuki i ja dijelili kad nam je bilo šesnaest ili sedamnaest veæ su išèeznule, i koliko god plaèem neæu ih vratiti. To ne mogu objasniti na bolji naèin nego ovako, ali mislim da vjerojatno razumiješ što sam osjeæao i što ti želim reæi. Zapravo, ti si vjerojatno jedina na svijetu koja to može shvatiti.

Sada mislim na tebe više nego ikad. Danas pada kiša. Kišovite nedjelje teško mi padaju.

Kad pada kiša, ne mogu prati rublje, što znaèi da ne mogu ni glaèati. Ne mogu u šetnju, a ne mogu ni ležati na krovu. Sve što otprilike mogu jest staviti gramofon na automatsko ponavljanje i stalno slušati Kind ofBlue dok gledam kišu kako pada u dvorištu. Kao što sam ti veæ napisao, nedjeljom ne navijam oprugu. Zato je ovo vražje pismo tako dugaèko. Sad æu završiti. Idem u blagovaonicu na ruèak.

Do viðenja.

INI I IDUÆEGA DANA NA PREDAVANJU nije bilo ni traga od Midori. Što joj se dogodilo? Prošlo je deset dana otkako smo se posljednji put èuli telefonom. Pomislio sam je nazvati, ali odluèio sam da neæu. Rekla je da æe ona zvati mene.

Toga èetvrtka u blagovaonici sam sreo Nagasavu. Sjeo je kraj mene s punim pladnjem hrane i isprièao se što je zbog njega naša "proslava" bila tako neugodna.

— Nema veze — rekao sam. — Zahvalan sam ti na tako finoj veèeri. Ali moram priznati, èudan naèin da èovjek proslavi svoj prvi posao.

— Itekako èudan.

Prošlo je nekoliko minuta; jeli smo u tišini.

— Pomirio sam se s Hatsumi — rekao je.

— Ne èudim se.

— A koliko se sjeæam, bio sam oštar i prema tebi.

— Otkud toliko isprièavanje? — pitao sam. — Jesi li bolestan?

— Možda — rekao je, kimnuvši nekoliko puta. — Hatsumi mi kaže kako si joj rekao da me ostavi.

— To je jedino logièno — rekao sam.

— Da, valjda — rekao je Nagasava.

— Ona je divna cura — rekao sam, srèuæi miso juhu.

— Znam — rekao je on s uzdahom. — Malo previše divna za mene.

Spavao sam kao zaklan kad je zazvonila zujalica za telefonski poziv. To me dozvalo iz najdubljeg sna i bio sam potpuno zbunjen. Osjeæao sam se kao da sam spavao glave natopljene u vodi sve dok mi mozak nije nabubrio. Na satu je pisalo da je šest i petnaest, ali ja nisam imao pojma je li jutro ili veèer, a nisam se sjeæao ni koji je dan. Pogledao sam kroz prozor i shvatio da na koplju nema zastave. Vjerojatno je veèer. Dakle, zastava ipak neèemu služi.

— Hej, Vatanabe, jesi li sada slobodan? — pitala je Midori.

— Ne znam, koji je dan?

— Petak.

— Jutro ili veèer?

— Pa veèer! Kako si èudan! Da vidimo, Sad je, mmm, šest sati i osamnaest minuta naveèer.

Dakle, ipak je veèer! Pa da, ležao sam na krevetu i èitao knjigu kad sam zadrijemao.

Petak. Mozak mi se pokrenuo. Petkom ne moram u prodavaonicu ploèa. — Da, slobodan sam. Gdje si?

— Na postaji Ueno. Hajde da se naðemo u Šindžukuu. Sad kreæem.

Dogovorili smo vrijeme i mjesto i prekinuli vezu.

Kad sam stigao do DUG-a, Midori je sjedila na samom kraju šanka s piæem. Imala je poludugi bijeli izgužvani muški kaput, tanki žuti džemper, tamnoplave traperice i dvije narukvice na jednoj ruci.

— Što piješ? — pitao sam.

— Tom Collins.

Ja sam naruèio viski-sodu, a onda shvatio da kraj Midorinih nogu stoji veliki putni kovèeg.

— Nije me bilo — rekla je. — Upravo sam se vratila.

— Kamo si išla?

— Na jug do Nare i sjeverno do Aomorija.

— Na istom putovanju?!

— Ne budi glnp. Možda sam èudakinja, ali ne mogu istodobno putovati na sjever i na jug. S deèkom sam išla u Naru, a onda u Aomori sama.

Pijuckao sam viski-sodu, a onda kresnuo šibicu da Midori pripalim Marlboro koji je držala meðu usnicama. — Sigurno ti je bilo grozno zbog sprovoda i svega.

— Ma kakvi, sprovod je maèji kašalj. Veæ smo se ispraksirali. Obuèeš crni kimono i sjediš kao dama, a drugi obavljaju sve što treba - stric, susjed, tako to. Donesu šake, naruèe suši, govore utješne stvari, plaèu, prenemažu se, dijele stvari za uspomenu. To je lako. Prava šala. U usporedbi s danonoænom njegom bolesnika, to je zbilja prava šala.

Sestra i ja bile smo izmoždene. Nismo mogle èak ni plakati. Nije nam ostalo suza.

Ozbiljno. Ali onda za tobom poènu šaptati: "Te cure su hladne ko led." Pa što onda, mi nikad neæemo plakati, takve smo nas dvije. Znam da smo mogle odglumiti, ali mi to nikad ne bismo uèinile. Gadovi! Sto su nas više htjeli vidjeti da plaèemo, to smo mi bile odluènije da im neæemo priuštiti to zadovoljstvo. Sestra i ja smo sasvim drukèiji tipovi, ali kad je u pitanju nešto takvo, posve smo usklaðene.

Midorine narukvice zveckale su joj na ruci dok je mahala konobaru da naruèi još jedan Tom Collins i zdjelicu pistacija.

— I onda je sprovod završio i svi su otišli doma, a nas dvije pile smo šake do sutona.

Dokusurile smo veliku dvolitrenku, i još pola nove, i sve vrijeme smo èastile sve žive ovaj je idiot, ovaj seronja, ovaj izgleda kao šugav pas, onaj je svinja, onaj licemjer, onaj prevarant. Nemaš pojma kako je to bio dobar osjeæaj!

— Mogu zamisliti.

— Naroljale smo se i otišle u krevet - obje smo bile mrtve pijane. Spavale smo satima, a ako bi zazvonio telefon, samo smo ga pustile. Bile smo kao mrtve za cijeli svijet.

Napokon, kad smo se probudile, naruèile smo suši i razgovarale što æemo. Odluèile smo na neko vrijeme zatvoriti knjižaru i uživati. Mjesecima smo se ubijale od posla i zaslužile smo odmor. Moja sestra samo je htjela malo biti s deèkom, a ja sam odluèila da æu povesti svoga na piit na nekoliko dana pa æemo se jebati kao ludi. — Midori je naglo zaklopila usta i protrljala uši. — Ups, oprosti.

— U redu je — rekao sam. — Pa ste otišli u Naru.

— Da. Uvijek mi se ondje sviðalo. Hramovi, park s jelenima.

— I jebali ste se kao ludi?

— Ne, uopæe, èak nijednom — rekla je s uzdahom. — Èim smo ušli u hotelsku sobu i bacili torbe, dobila sam mjeseènicu. Pravi potop.

Morao sam se nasmijati.

— Hej, nije smiješno. Uranila mi je tjedan dana! Kad mi se to dogodilo, nisam mogla prestati plakati. Mislim da mi je to bilo od stresa. Deèko mi se uuužasno naljutio. Takav je: odmah se naljuti. A nisam ja bila kriva. Nije da sam ja htjela dobiti mjeseènicu. Osim toga, meni one ionako teško padaju. Prvih dan-dva nije mi ni do èega. Pazi da me se tih dana kloniš.

— Volio bih, ali kako æu znati? — pitao sam.

— Dobro, nosit æu šešir nekoliko prvih dana kad mi poène mjeseènica. Crveni. To bi trebalo upaliti — rekla je smijuæi se. — Ako me vidiš na ulici u crvenom šeširu, ne razgovaraj sa mnom, samo bježi.

— Super. Kad bi bar sve cure tako — rekao sam. — I što ste radili u Nari?

— A što smo drugo mogli? Hranili smo jelene i šetali naokolo. Bilo je grozno! Strašno smo se posvaðali, i nisam ga vidjela otkako smo se vratili. Nekoliko dana sam se motala

tu, a onda sam odluèila da æu lijepo sama otiæi na put. Pa sam otišla u Aomori. Prve dvije noæi bila sam kod prijateljice u Hirosakiju, a onda sam poèela putovati okolo Simokita, Tappi, takva mjesta. Lijepo je. Jednom sam pisala brošuru za kartu tog podruèja. Jesi li bio ondje?

— Nikad.

— Uglavnom — rekla je Midori, otpila Tom Collins, a onda razvalila pistaciju — sve vrijeme dok sam putovala sama mislila sam na tebe. Mislila sam kako bi bilo lijepo da si sa mnom.

— Kako to?

— Kako to?! — Midori je pogledala kroz mene. — Kako to misliš "Kako to"?!

— Baš tako. Kako to da si mislila na mene?

— Možda zato što mi se sviðaš, eto kako! Zašto bih inaèe mislila na tebe? Tko bi ikad razmišljao da želi biti s nekim tko mu se ne sviða?

— Ali ti imaš deèka — rekao sam. — Ne moraš misliti na mene. — Polako sam otpio gutljaj viski-sode.

— Hoæeš reæi, ne smijem misliti na tebe ako imam deèka?

— Ne, nije to, samo...

— Neka ti jedna stvar bude jasna, Vatanabe — rekla je Midori, upiruæi prstom u mene.

— Upozoravam te, u meni se nakupilo mjesec dana jada i bijede, i samo što nisam eksplodirala. Zato pazi što mi govoriš. Nastaviš li tako, suzama æu poplaviti lokal.

Jednom kad poènem, mogu cijelu noæ. Jesi li spreman na to? Kad poènem plakati, pretvorim se u zvijer, nema veze gdje sam! Ne šalim se.

Kimnuo sam i ušutio. Naruèio sam drugu viski-sodu i pojeo nekoliko pistacija. Negdje onkraj pljuskanja šejkera, zveckanja èaša i struganja ledomata Šarah Vaughan pjevala je starinsku ljubavnu pjesmu.

— Izmeðu mene i deèka stvari ne štimaju još od incidenta s tamponom.

— Incidenta s tamponom?

— Aha, prije mjesec dana bila sam na piæu s njim i nekoliko njegovih prijatelja, pa sam im isprièala prièu o ženi iz mog susjedstva kojoj je izletio tampon kad je kihnula.

Smiješno, zar ne?

— To zbilja jest smiješno — rekao sam, smijuæi se.

— Da, i svima drugima je bilo. Ali on je poludio i rekao da ne bih smjela prièati o takvim gadarijama. Kakav hladan tuš!

— Uau. — Divan je deèko, ali kad je rijeè o takvim stvarima, zna biti užasno uskogrudan — rekla je Midori. — Recimo, naljuti se ako odjenem rublje koje nije bijele boje. Zar ne misliš da je to uskogrudno?

— Možda — rekao sam — ali to je samo stvar ukusa. — Meni je djelovalo nevjerojatno da takav tip želi curu kao što je Midori, ali tu misao zadržao sam za sebe.

— A što si ti radio? — pitala me.

— Ništa. Isto kao i uvijek — rekao sam, ali onda sam se sjetio pokušaja da masturbiram misleæi na Midori kao što sam obeæao. Rekao sam joj to tihim glasom kako drugi oko nas ne bi èuli.

Midorine oèi su se razvedrile i pucnula je prstima. — I kako je bilo? Dobro?

— Ma kakvi, na pola puta mi je postalo neugodno pa sam prestao.

— Hoæeš reæi, izgubio si erekciju?

— Tako nekako.

— K vragu — rekla je ona i ošinula me zlovoljnim pogledom. — Ne smiješ dopustiti da ti postane neugodno. Misli na nešto stvarno seksi. Smiješ, dajem ti dopuštenje. Hej, znam što! Iduæi put æu te nazvati: "O, o, to je super... O, osjeæam to... Prestani, svršit æu... O, nemojl" Govorit æu ti takve stvari dok to radiš.

— Telefon u domu stoji u predvorju kraj ulaznih vrata, ljudi stalno ulaze i izlaze — objasnio sam. — Upravitelj doma zadavio bi me golim rukama da me vidi kako drkam na takvom mjestu.

— Joj, baš šteta.

— Nema veze — rekao sam. — Opet æu pokušati sam, ovih dana.

— Daj se potrudi — rekla je Midori.

— Hoæu — rekao sam.

— Pitam se je li stvar u meni — rekla je. — Možda jednostavno nisam seksi. Priroðeno.

— Nije to — razuvjerio sam je. — To je više pitanje stava.

— Znaš — rekla mi je — imam jako osjetljiva leda. Kad mi lagano prstima prijeðeš preko leða...mmmmm.

— Imat æu to na umu.

— Hej, idemo sad na porniæ! — predložila je Midori. — Neki odvratan sado-mazo.

Iz bara smo otišli u jeguljarnicu27, a onda u jedno od najzapu-štenijih kina za odrasle u Šindžukuu na trostruku predstavu. U novinama nismo našli drugo kino koje bi prikazivalo sado-mazo filmove. Unutrašnjost kina odisala je nekim nedefiniranim vonjem. Dobro smo tempirali: dok smo sjedali na mjesta, upravo je poèeo sado-mazo film.

Bila je to prièa o tajnici i njezinoj sestri školarki koje otme skupina muškaraca i podvrgne sadistièkoj torturi. Muškarci su stariju tjerali da radi svakakve grozne stvari pod prijetnjom da æe joj silovati sestru, ali uskoro se starija sestra pretvori u pomahnitalu mazohisticu, a mlaða se zapali od gledanja svih akrobacija na koje je tjeraju. Film je bio tako sumoran i repetitivan da mi je vrlo brzo dosadio.

— Da sam ja mlaða sestra, ja se ne bih tako lako zapalila — rekla je Midori. — Ja bih još gledala.

— Siguran sam da bi — rekao sam.

— Uostalom, zar ti se ne èini da su joj bradavice malo pretamne za školarku i djevicu?

— Svakako.

Midorine oèi bile su prikovane za platno. Bio sam impresioniran: onome tko se s takvom žestinom zadubi u film karta se i više nego isplatila. Stalno mi je prenosila svoje misli: "O, Bože, daj ti to pogledaj!" ili "Trojica odjednom! Razvalit æe je" ili "Ja bih to na nekome iskušala, Vatanabe." Uživao sam u Midori mnogo više nego u filmu.

Kad su se tijekom pauze upalila svjetla, shvatio sam da u cijelom kinu nema nijedne druge žene. Neki mladiæ koji je sjedio blizu nas - vjerojatno student - pogledao je Midori i otišao sjesti èak na drugi kraj.

— Reci, Vatanabe, digne li ti se kad gledaš ovakve stvari?

— Pa, da, katkad — rekao sam. — Zato ih i snimaju.

— Dakle, svaki put kad poène neka takva scena, svakom muškarcu u kinu stvar se digne u stav pozor? Njih trideset-èetrdeset svi odjednom u vis? To je zbilja èudno, ako èovjek razmisli, zar ner

— Da, valjda, sad kad si spomenula.

Drugi film bio je prilièno normalan porniæ, dakle još dosadniji nego prvi. U njemu je bilo mnogo scena oralnog seksa, i svaki put kad bi poèeli s felacijom ili kunilinktusom ili pozom šezdeset i devet, cijelim kinom razlegli bi se glasni zvuèni efekti sisanja i srkanja s vrpce. Dok sam ih slušao, na neki èudan naèin me ganulo što provodim život na ovom našem bizarnom planetu.

— Tko li se samo sjeti ovih zvukova — rekao sam Midori.

— Meni su super\ — rekla je ona.

Bio je tu i zvuk penisa koji ulazi i izlazi iz vagine. Nikad prije nisam primijetio da takvi zvuèi postoje. Muškarac je stalno dahtao, a žena je govorila uobièajene izraze: "To!" i "Još!" - dok se grèila ispod njega. Èulo se i škripanje kreveta. Takvi su se prizori nastavljali unedogled. Èinilo se da Midori isprva u njima uživa, ali èak je i njoj nakon nekog vremena dosadilo pa je predložila da odemo. Izašli smo i nekoliko puta duboko udahnuli. Prvi put u životu uèinilo mi se da je zrak u Sindžukuu èist i zdrav.

— Baš je bilo zabavno — rekla je Midori. — Možemo jednom opet.

— Stalno rade iste stvari — rekao sam.

— Pa, što drugo mogu? Svi mi stalno radimo iste stvari. Tu je imala pravo.

Pronašli smo još jedan bar i naruèili piæe. Ja sam opet pio viski, a Midori je popila trièetiri koktela neke nedefinirane vrste. Kad smo opet izašli, Midori je rekla da joj se penje na drvo.

— Ovdje baš nema drveæa — rekao sam. — A èak i da ima, previše si nesigurna na nogama da bi se sad penjala.

— Ti si uvijek tako razuman, k vragu, sve upropastiš. Pijana sam jer želim biti pijana. Što tome fali? A ako i jesam pijana, svejedno se mogu penjati na drvo. K vragu, popet æu se na sam vrh velikog, debelog, visokog stabla i piškit æu po svima!

— Da ti se možda ne ide na zahod?

— Aha. Odveo sam Midori u zahod na postaju Šindžuku, ubacio novèiæ u otvor i ugurao je unutra, a onda sam na obližnjem štandu kupio veèernje novine i èitao dok sam je èekao da izaðe. Ali nije izlazila. Nakon petnaest minuta sam se zabrinuo, pa sam veæ htio uæi i vidjeti što je s njom, ali onda je napokon izašla, blijeda u licu.

— Oprosti — rekla je. — Zaspala sam.

— Jesi li dobro? — pitao sam, ogræuæi je svojim kaputom.

— Baš i nisam — rekla je.

— Vodim te doma. Samo trebaš otiæi doma, prirediti si lijepu dugu kupku i otiæi u krevet. Iscrpljena si.

— Neæu iæi doma. Zašto bih? Doma nema nikoga. Ne želim spavati sama na takvome mjestu.

— Baš super — rekao sam. — Nego što æeš?

— Idemo u neki hotel za jednu noæ pa æu spavati dok me ti cijelu noæ grliš. Kao top.

Sutra ujutro negdje æemo doruèkovati pa æemo zajedno na predavanja.

— To si sve vrijeme planirala, zar ne? Zato si me i nazvala.

— Naravno.

— Trebala si zvati deèka, ne mene. To je jedino logièno. Zato služe deèki.

— Ali ja želim biti s tobom.

— Ne možeš biti sa mnom — rekao sam. — Kao prvo, do ponoæi se moram vratiti u dom. Inaèe æu zakasniti. Jednom kad sam to napravio imao sam strašnu frku. A kao drugo, ako odem s nekom curom u krevet, htjet æu spavati s njom, i nikako ne želim ležati i suzdržavati se. Ne šalim se. Na kraju bih te mogao prisiliti na nešto.

— Hoæeš reæi, udario bi me, svezao i silovao otraga?

— Hej, ja se ne šalim.

— Ali tako sam usamljena! Želim biti s nekim! Znam da ti radim grozote, postavljam zahtjeve a ništa ti ne dajem zauzvrat, govorim što mi god padne na pamet, izvlaèim te iz sobe i tjeram da me vodiš naokolo, ali ti si jedini kojemu takve stvari mogu raditi! Nikad ni s kim nisam mogla istjerati svoje, nijednom u ovih dvadeset godina života. Tata, mama, oni na mene nikad nisu obraæali ni najmanju pozornost, a moj deèko, pa, on jednostavno nije takav tip. On se naljuti ako ja hoæu da bude po mome. Pa se posvaðamo. Ti si jedini kome mogu govoriti takve stvari. A sad sam stvarno, stvarno, stvarno umorna, i želim zaspati dok slušam kako mi netko govori koliko mu se sviðam i kako sam lijepa i tako to. Samo to želim. A kad se probudim, bit æu puna energije i nikad više neæu postavljati takve sebiène zahtjeve. Kunem se. Bit æu dobra.

— Razumijem te, ali ja tu ne mogu ništa.

— Hajde, molim te! Inaèe æu sad sjesti na zemlju i cijelu noæ plakati ko kišna godina. I spavat æu s prvim koji mi se obrati.

To je upalilo. Nazvao sam studentski dom i tražio Nagasavu. Kad je došao na telefon, pitao sam ga može li urediti da izgleda kao da sam se vratio. Sa ženskom sam, objasnio sam.

— Dobro — rekao je. — Svrha je plemenita. Bit æe mi drago da ti mogu pomoæi. Samo æu okrenuti ploèicu s tvojim imenom na "u sobi". Bez brige. Samo ti ostani koliko god hoæeš. Ujutro možeš uæi kroz moj prozor.

— Hvala. Dužnik sam ti — rekao sam i spustio slušalicu.

— Sreðeno? — pitala je Midori.

— Uglavnom — rekao sam ja s uzdahom.

— Sjajno, idemo u disko, još je rano.

— Èekaj malo, mislio sam da si umorna.

— Za ovako nešto nisam. -A joj.

I imala je pravo. Otišli smo u disko, i dok smo plesali energija joj se malo pomalo vraæala. Popila je dvije viski-kole i nije silazila s podija dok joj èelo nije bilo okupano znojem.

— Kako je ovo zabavnol — uzviknula je kad smo sjeli za stol da se odmorimo. — Ovako nisam plesala veæ sto godina. Nemam pojma, kad pokreæeš tijelo, na neki naèin ti se duh oslobaða.

— Tvoj duh je uvijek osloboðen, rekao bih ja.

— A, ne — rekla je ona odmahujuæi glavom i smiješeæi se.

— No, sad kad mi je bolje, umirem od gladi! Idemo na pizzu. Odveo sam je u pizzeriju za koju sam znao i naruèio toèeno pivo te pizzu s inæunima. Ja nisam bio previše gladan pa sam pojeo samo èetiri od dvanaest kriški. Midori je pojela ostalo.

— Ti si se bogme brzo oporavila — rekao sam. — Još maloprije si bila blijeda i nesigurna na nogama.

— Zato što je netko saslušao moje sebiène zahtjeve — odgovorila je. — To me oslobodilo. Uau, kako je dobra ova pizza!

— Ali reci mi, doma ti zbilja nema nikoga?

— Nema. Sestra mi je kod prijateljice. E, ta se zbilja boji svoje sjene. Ne usudi se sama spavati u kuæi ako mene nema.

— Hajde da onda zaboravimo tu glupost s hotelom za jednu noæ. Ondje se èovjek samo osjeæa jeftino. Idemo k tebi doma. Sigurno imaš posteljinu i za mene.

Midori je razmišljala o tome oko minutu, a onda kimnula.

— Dobro, provest æemo noæ kod mene.

Sjeli smo na liniju Jamanote do Otsuke, i ubrzo smo dizali metalnu roletu koja je štitila izlog Knjižare Kobajaši. Na roleti je stajao papirnati natpis: privremeno zatvoreno. U mraènoj knjižari osjeæao se jak miris starog papira, kao da roleta veæ dugo nije otvarana.

Pola polica bilo je prazno, a veæina èasopisa stajali su u zavežljajima za remitendu. Onaj osjeæaj praznine i jeze koji me obuzeo pri prvom posjetu sad se samo produbio.

Prostorija je izgledala kao napuštena brodska olupina.

— Ne planirate opet otvoriti? — pitao sam.

— Ma kakvi, prodat æemo je — rekla je Midori. — Podijelit æemo novac i neko vrijeme živjeti same, bez ièije "zaštite". Sestra mi se iduæe godine udaje, a ja imam još tri godine fakulteta. Trebale bismo dobiti dovoljno da izdržimo bar toliko. A ja æu i dalje raditi honorarno. Kad jednom prodamo knjižaru, neko vrijeme živjet æu sa sestrom u stanu.

— Misliš da æe je netko htjeti kupiti?

— Vjerojatno. Znam ženu koja tu hoæe otvoriti predionicu vune. Nedavno me pitala hoæu li prodati lokal. Jadni tata. Toliko se muèio da otvori knjižaru, malo pomalo je otplaæivao zajam, a na kraju jedva da mu je išta ostalo. Sve se otopilo, kao pjena na rijeci.

— Ali imao je tebe — rekao sam.

— Mene? — nasmijala se Midori. Duboko je udahnula i izdahnula. — Idemo gore. Tu dolje je hladno.

Gore me posjela za kuhinjski stol i otišla ugrijati vodu za kupanje. Dok se bavila time, ja sam pristavio kotliæ za èaj. Dok smo èekali da se rezervoar zagrije, sjedili smo suèelice za kuhinjskim stolom i pili èaj. Brade naslonjene na ruku, dugo me netremice promatrala. Èulo se samo otkucavanje sata i zujanje motora hladnjaka koji se ukljuèivao i iskljuèivao usporedo s termostatom. Sat je pokazivao da se brzo primièe ponoæ.

— Znaš, Vatanabe, kad te èovjek bolje pogleda, imaš dosta zanimljivo lice.

— Misliš? — pitao sam, malo povrijeðen.

— Kod mene ti lijepo lice može puno postiæi — rekla je. — A tvoje.. .pa, što ga više gledam, sve više mislim: "Nije ni tako loš."

— I ja isto — rekao sam. — Svako malo sam sebi kažem: "Ma k vragu, nisam ni tako loš."

— Hej, nisam mislila ništa loše. Ne znam ti ja baš dobro izraziti osjeæaje. Zato me ljudi pogrešno shvate. Samo hoæu reæi da mi se sviðaš. Jesam li ti to veæ rekla?

— Jesi — rekao sam.

— Hoæu reæi, nije samo meni teško shvatiti muškarce. Ali shvatit æu ja na kraju, malopomalo.

Midori je donijela kutiju Maribora i zapalila. — Kad poèneš od nule, moraš mnogo nauèiti.

— Ništa èudno.

— Joj, zamalo sam zaboravila! Hoæeš upaliti štapiæ tamjana za mog oca?

Pošao sam za Midori u sobu s budistièkim oltarom, zapalio štapiæ tamjana pred fotografijom njezina oca i sklopio ruke.

— Znaš što sam neki dan radila? — pitala me Midori. — Skinula sam se do gola pred tatinom slikom. Skinula sam sve do zadnje krpice da me dobro pogleda. Kao u nekom položaju iz joge. Ono, "Evo, tata, ovo su ti moje cice, a ovo pièka."

— Koji ti je vrag bio da to napraviš? — pitao sam.

— Ne znam, samo sam mu htjela pokazati. Hoæu reæi, pola mene nastalo je iz njegove sperme, zar ne? Zašto mu ne bih pokazala? "Evo kæeri koju si napravio." Bila jesam malo pijana. Vjerojatno je to djelomice bio razlog.

— Vjerojatno.

— Ušla je moja sestra i zamalo se srušila. Ja stojim pred tatinim spomen-portretom gola, raširenih nogu. I ti bi se malo iznenadio.

— Mislim da bih.

— Objasnila sam joj zašto to radim i rekla: "Dakle, Momo (zove se Momo), skini se i ti, sjedni kraj mene i pokaži mu", ali nije htjela. Otišla je sva u šoku. Ona ti je malo konzervativna.

— Drugim rijeèima, relativno je normalna, hoæeš reæi.

— Reci, Vatanabe, kako se tebi svidio moj otac?

— Ne znam se baš ponašati kad nekoga tek upoznam, ali nisam imao ništa protiv da ostanem sam s njim. Bilo mi je baš ugodno. Razgovarali smo o svemu i svaèemu.

— O èemu?

— O Euripidu — rekao sam.

Midori se glasno nasmijala. — Kakav si ti èudakl Nitko ne razgovara o Euripidu s èovjekom na samrti kojega je tek upoznao!

— Pa, nitko takoðer ne sjedi pred spomen-portretom svoga oca raširenih nogu!

Midori se zakikotala i zazvonila u zvonce na oltaru. — Pa-pa, tatice. Mi se sad idemo malo zabaviti, a ti se ne brini i lijepo spavaj. Više se ne patiš, je li tako? Mrtav si, dobro?

Sigurna sam da se ne patiš. Ako se patiš, idi se žaliti bogovima. Reci im da je to okrutno.

Nadam se da æeš sresti mamu i da æete se pohvatati. Vidjela sam ti pimpek kad sam ti pomagala da se popiškiš. Stvarno je impresivan! Dakle, samo navali. Laku noæ.

Naizmjence smo se okupali i presvukli u pidžame. Ja sam dobio novu pidžamu njezina oca. Bila mi je malo tijesna, ali bolja nego nikakva. Midori je za mene stavila madrac na pod oltarne odaje.

— Ne bojiš se spavati pred oltarom?

— Uopæe. Ništa nisam skrivio — rekao sam, smiješeæi se.

— Ali bit æeš sa mnom i grlit æeš me dok ne zaspim, je li tako?

— Tako je — rekao sam.

Praktièki viseæi s ruba Midorina malenog kreveta, držao sam je u naruèju. Nos mi je pritisnula o prsa a ruke stavila na moje bokove. Desnu ruku obavio sam oko njezinih leða, a lijevom rukom držao sam se za okvir kreveta da ne padnem. Situacija nije bila previše seksualno poticajna. Moj nos poèivao je na njezinoj glavi, pa me njena kratka kosa svako malo zaškakljala.

— Hajde, reci mi nešto — rekla je Midori, lica zagnjurenog u moja prsa.

— Što želiš da kažem?

— Bilo što. Nešto što æe me oraspoložiti.

— Stvarno si zgodna — rekao sam.

— "Midori" — rekla je. — Reci moje ime.

— Stvarno si zgodna, Midori — ispravio sam se.

— Što ti to znaèi, stvarno zgodna?

— Tako zgodna da je tvoja ljepota u stanju urušiti planine i isušiti oceane.

Midori je podigla glavu i pogledala me. — Ti zbilja znaš s rijeèima.

— Kada to kažeš, srce mi se smekša — kazao sam s osmijehom.

— Reci nešto još ljepše.

— Stvarno mi se sviðaš, Midori. Puno.

— Koliko puno?

— Kao proljetni medvjediæ — rekao sam.

— Proljetni medvjediæ? — Midori je opet podigla glavu. — Što ti sad pak to znaèi?

Proljetni medvjediæ.

— Jednoga proljetnog dana šeæeš sam šumom, i odjednom naiðe slatko malo mladunèe medvjeda s baršunastim krznom i sjajnim okicama. I kaže ti: "Zdravo, mala damice.

Hoæeš da se valjamo?" I onda se ti i medvjediæ cijeli dan grlite i valjate po brdašcu punom djeteline. Lijepo, zar ne?

— Da. Jako lijepo.

— Eto, toliko mi se sviðaš.

— To je najbolja stvar koju sam ikad èula — rekla je Midori, privinuvši se uz mene. — Ako ti se toliko sviðam, uèinit æeš što god ti kažem, zar ne? Neæeš se naljutiti, je li tako?

— Naravno da neæu.

— I uvijek æeš se brinuti za mene, zauvijek.

— Naravno da hoæu — rekao sam, milujuæi njezinu kratku, meku, djeèaèku kosu. — Ne brini se, sve æe biti u redu.

— Ali ja se bojim — rekla je.

Nježno sam je grlio, i ubrzo su se njezina ramena poèela dizati i spuštati, i zaèuo sam kako pravilno diše u snu. Iskrao sam se iz kreveta i otišao u kuhinju, gdje sam popio pivo.

Nimalo mi se nije spavalo, pa sam pomislio da bih mogao èitati knjigu, ali u blizini nisam mogao naæi ništa vrijedno truda. Palo mi je na pamet da se vratim u Midorinu sobu i potražim neku knjigu, ali nisam htio preturati okolo da je ne probudim.

Neko vrijeme sam sjedio i gledao u prazno, pijuckajuæi pivo, a onda sam se sjetio da sam u knjižari. Sišao sam, upalio svjetlo i poèeo tražiti po policama s broširanim izdanjima. Nije bilo mnogo meni zanimljivih knjiga, a i one koje su bile uglavnom sam veæ proèitao, ali morao sam naæi nešto za èitanje, bilo što.

Odabrao sam izblijedjeli primjerak U žrvnju Hermanna Hessea koji je vjerojatno veæ dugo stajao neprodan u knjižari, i ostavio novac kraj blagajne. Bio je to moj mali doprinos smanjenju dugova Knjižare Kobajaši.

Sjedio sam tako za kuhinjskim stolom, pijuckao pivo i èitao U žrvnju. Taj sam roman prvi put proèitao kad sam se upisao u školu. A sada, oko osam godina kasnije, èitao sam istu tu knjigu u kuhinji neke djevojke, u tijesnoj pidžami njezina preminulog oca.

Smiješno. Da nije bilo svih tih èudnih okolnosti, vjerojatno nikad ne bih ponovno proèitao U žrvnju.

Knjiga je na trenutke bila zastarjela, ali kao roman nije bila loša. Polako sam je išèitavao i uživao u svakom retku, dok sam usred noæi sjedio u tihoj knjižari. Na polici u kuhinji stajala je prašnjava boca konjaka. Natoèio sam si malo u kavenu šalicu i stao pijuckati.

Zgrijao me, ali ni od njega mi se nije prispavalo.

Malo poslije tri otišao sam provjeriti kako je Midori, ali ona je èvrsto spavala. Vjerojatno je bila mrtva umorna. Kroz prozor je iz bloka duæana dopiralo meko bijelo svjetlo nalik na mjeseèinu i punilo sobu. Midori je spavala leðima okrenuta svjetlu. Ležala je potpuno nepomièna, kao zaleðena. Nagnuvši se nad nju, zaèuo sam njezino disanje. Spavala je isto kao njezin otac.

Kraj kreveta je stajao kovèeg s njenih netom završenih putovanja. Preko stolca je bio prebaèen njen bijeli kaput. Pisaæi stol bio joj je uredan, a na zidu nad njim visio je kalendar sa Snoopvjem. Gurnuo sam zastor u stranu i bacio pogled na opustjele duæane.

Svi su bili zatvoreni, sa spuštenim metalnim roletama, a jedino što je djelovalo kao da èeka zoru bio je automat za prodaju koji se grbio ispred prodavaonice alkoholnih piæa.

Svako malo zrak bi protrnuo od cviljenja kamionskih guma. Vratio sam se u kuhinju, natoèio si još jedan konjak, i nastavio èitati U žrvnju.

Kad sam završio, na nebu se veæ razdanjivalo. Napravio sam si instant kavu, na stolu pronašao malo papira i kemijsku olovku, te Midori napisao poruku: Popio sam ti malo konjaka. Kupio sam knjigu U žrvnju. Vani je svanulo, pa idem doma. Do viðenja. A onda, nakon kraæeg oklijevanja, napisao sam: Baš si slatka kad spavaš. Oprao sam šalicu od kave, ugasio svjetlo u kuhinji, sišao, tiho digao roletu i izašao. Brinuo sam se da æu biti sumnjiv nekom susjedu, ali u pet i pedeset i nešto ujutro na ulici nije bilo nikoga.

Samo su vrane èuèale na krovu i smrknuto promatrale ulicu. Pogledao sam blijedoružièaste zastore na Midorinu prozoru, otpješaèio do tramvajske postaje, odvezao se do kraja linije i odšetao se do doma. Usput sam pronašao kafiæ koji je bio otvoren pa sam doruèkovao rižu i miso juhu, ukiseljeno povræe i peèena jaja. Obišao sam dom i kucnuo otraga na prozor Nagasavine sobe u prizemlju. Odmah mi je otvorio.

— Kavu? — pitao me.

— Ma ne.

Zahvalio sam mu, otišao u svoju sobu, oprao zube, skinuo hlaèe, uvukao se u krevet i èvrsto stisnuo oèi. Naposljetku se nada mnom sklopio san bez snova, nalik na teške olovne dveri.

Svaki tjedan pisao sam Naoko, i ona bi mi èesto otpisala. Pisma joj nikad nisu bila odviše duga. Ubrzo su se u njima poèela spominjati hladna jutra i veèeri mjeseca studenog.

Vratio si se u Tokio baš kad se jesensko vrijeme ustaljivalo, pa neko vrijeme nisam znala reæi je li se u meni otvorila praznina jer te nema ili zbog promjene godišnjeg doba. Reiko i ja stalno razgovaramo o tebi. Kaže da te svakako pozdravim. Dobra je prema meni kao i uvijek. Mislim da bez nje ne bih podnijela boravak ovdje. Kad sam usamljena, plaèem.

Reiko kaže da je dobro što mogu plakati. Ali usamljenost zbilja boli. Kad sam noæu usamljena, iz tame mi se javljaju ljudi. Njihov je govor nalik na cviljenje stabala na noænom vjetru. Kizuki; moja sestra: stalno mi tako govore. I oni su usamljeni, i traže nekoga s kim æe razgovarati.

Kad sam noæu usamljena i trpim bol, èesto èitam tvoja pisma. Zbunjuju me mnoge stvari izvana, ali tvoji opisi svijeta oko tebe donose mi divno olakšanje. Strašno èudno! Pitam se, zašto je tako? Pa ih stalno iznova èitam, a i Reiko ih èita. Onda razgovaramo o

stvarima o kojima pišeš. Jako mi se svidjelo ono o ocu te cure Midori. Svakoga tjedna veselimo se dolasku tvoga pisma, to nam je jedna od malobrojnih razonoda — da, na ovakvu mjestu pisma su nam razonoda.

Trudim se svaki tjedan odvojiti vrijeme da ti pišem, ali kad jednom sjednem pred prazan list papira, osjetim depresiju. I ovo pismo se zbilja silim napisati. Reiko galami na mene da ti odgovorim. Ali nemoj me krivo shvatiti. Imam gomilu stvari o kojima s tobom želim razgovarati, za koje ti želim reæi. Samo mi je teško sve to izraziti rijeèima. Zato mi je tako teško pisati pisma.

Kad smo kod Midori, zvuèi mi kao zanimljiva osoba. Iz tvog pisma stekla sam dojam da je možda zaljubljena u tebe. Kad sam to kazala Reiko, ona mi je rekla: "Pa naravno da je zaljubljena! Èak sam i ja zaljubljena u Vatanabea!" Svaki dan beremo gljive, skupljamo kestenje i jedemo ih. I to doista svaki dan: rižu s kestenjem, rižu s gljivama matsutake , ali tako su ukusni da ih se nikad ne zasitimo. Ali Reiko ne jede mnogo. I dalje puši cigaretu za cigaretom. Ptice i zeèevi su dobro.

Do viðenja.

Tri dana nakon moga dvadesetog roðendana stigao mi je paket od Naoko. U njemu sam našao bordo pulover okruglog izreza i pismo.

Sretan roðendan! Nadam se da æe ti ova dvadeseta godina biti lijepa. Meni æe po svemu sudeæi dvadeseta godina završiti jadno, ali tebi želim da budeš sretan kao ti i ja zajedno. Doista. Reiko i ja zajednièki smo ti isplele ovaj džemper. Da sam ga plela sama, ne bi bio gotov do iduæeg Valentinova. Dobra polovica je Reikina, a loša moja. Reiko sve radi izvrsno, pa katkad gledajuæi nju mrzim samu sebe. Hoæu reæi, ja ni u jednoj jedinoj stvari nisam baš jako dobra!

Do viðenja.

Budi dobro.

U paketu je bila i poruka od Reiko.

Kako si? Za tebe je Naoko možda vrhunac sreæe, ali meni je ona obièna šeprtljavica. Ali ipak smo ti uspjele dovršiti džemper do roðendana. Baš je lijep, je li? Same smo izabrale boju i kroj.

Sretan roðendan.

IO JN.AD SE SADA SJETIM 1969. GODINE, pred oèima mi je samo moèvara - duboko, ljepljivo tresetište koje kao da æe mi usisati cipelu kad god koraknem. Izmoren hodam kroz mulj. Ispred i iza sebe ne vidim ništa, samo nepreglednu moèvarnu tamu.

I vrijeme je sporo klipsalo u ritmu s mojim teturavim koracima. Ljudi oko mene odavno su krenuli dalje, a moje vrijeme i ja još smo zaostajali, probijajuæi se kroz mulj. Svijet oko mene stajao je na rubu velike promjene. Smrt je veæ odnijela Johna Coltranea, kojemu su se sada pridružili i toliki drugi. Ljudi su vrištali da æe nastupiti revolucionarni obrati - koji su, èinilo se, uvijek bili tu negdje iza ugla. Ali "obrati" koji su nastupili bili su obiène dvo-dimenzionalne kulise, pozadine bez sadržaja i znaèenja. Povlaèio sam se od dana do dana, rijetko podižuæi glavu, oèiju prikovanih za beskonaènu moèvaru koja je ležala preda mnom, spuštao desnu nogu, dizao lijevu, spuštao lijevu, dizao desnu, nikad ne znajuæi gdje sam toèno, nikad ne znajuæi kreæem li se u pravom smjeru, znajuæi samo da moram nastaviti, korak po korak.

Napunio sam dvadesetu, jesen je ustupila mjesto zimi, ali u mome životu ništa se bitno nije promijenilo. Posve ravnodušan, išao sam na predavanja, tri veèeri na tjedan radio u prodavaonici ploèa, tu i tamo èitao Velikog Gatsbyja, a nedjeljom bih prao rublje i pisao Naoko duga pisma. Katkad bih izašao s Midori na ruèak, u zoološki vrt ili kino. Prodaja Knjižare Kobajaši protekla je po planu, pa su se Midori i njena sestra preselile u trosobni stan blizu Miogadanija, u malo elitniju èetvrt. Kad se sestra uda, rekla je Midori, ona æe unajmiti vlastiti stan. U meðuvremenu me jednom pozvala na ruèak u njihov novi stan. Bio je to sunèan, lijep stan, i Midori se oèito daleko više sviðalo živjeti tu nego nad Knjižarom Kobajaši.

Svako malo Nagasava bi predložio da odemo na neku od naših ekskurzija, ali ja bih uvijek imao drugog posla. Jednostavno mi se nije dalo gnjaviti. Ne da mi spavanje s curama nije bilo privlaèno: ali kad bih pomislio na cijelu proceduru - piæe u gradu, traženje pravih kandidatkinja, razgovor, odlazak u hotel - bilo je to previše truda. Još sam se više divio Nagasavi jer je nastavljao dalje s tim ritualom a da mu nikad nije dosadio.

Možda je ono što mi je rekla Hatsumi imalo uèinka: mogao sam sebe navesti da budem daleko sretniji samo misleæi na Naoko nego da spavam s nekom glupom bezimenom djevojkom. U meni je još živjelo sjeæanje na Naokine prste koji me dovode do vrhunca usred travnatog polja.

Poèetkom prosinca pisao sam joj i pitao smijem li je posjetiti tijekom blagdana. Reiko mi je odgovorila da æe me rado ugostiti. Objasnila mi je da Naoko ima problema s pisanjem i da zato ona odgovara umjesto nje. Ne moram misliti da je Naoko posebno loše: neka se ne brinem. To dolazi u valovima.

Kad su stigli blagdani, potrpao sam stvari u ruksak, obukao èizme za snijeg i krenuo put Kjota. Onaj èudni doktor imao je pravo: zimske planine zastrte snijegom bile su nevjerojatno lijepe. Kao i prvi put, dvije sam noæi spavao u stanu s Naoko i Reiko, te s njima proveo tri dana radeæi uglavnom isto što i prije. Kad bi zašlo Sunce, Reiko je svirala gitaru, a mi smo sjedili i razgovarali. Umjesto na izlet, otišli smo na skijanje.

Poslije sat vremena nabadanja po planinama na skijama ostali smo bez daha i sasvim se oznojili. Kad smo imali vremena, pomagali smo stanarima i osoblju u odgrtanju snijega. Doktor Mijata za veèerom je skoèio do našeg stola da objasni zašto je srednji prst duži od kažiprsta, a kod nožnih prstiju je drukèije. Stražar Omura opet mi je govorio 0 tokijskoj svinjetini. Reiko su se svidjele ploèe koje sam donio iz grada. Skinula je nekoliko melodija i vježbala ih na gitari.

Naoko je bila još manje prièljiva nego jesenas. Kad smo svi troje bili zajedno, sjedila je na kauèu i smiješila se, ali jedva da je išta govorila. Reiko je brbljala kao da želi to nadoknaditi. — Ali ne brini se — rekla mi je Naoko. — Takvo mi je razdoblje došlo.

Mnogo mi je zabavnije slušati vas dvoje nego da sama govorim.

Reiko je samoj sebi zadala neke poslove kako bi se maknula iz kuæe da bismo Naoko i ja mogli otiæi u krevet. Ljubio sam joj vrat, ramena i grudi, a ona me je rukom dovela do klimaksa kao 1 prije. Dok sam je poslije grlio, rekao sam joj kako sam svih ovih mjeseci osjeæao njezin dodir, i da sam mislio na nju dok sam masturbirao.

— Ni s kim drugim nisi spavao? — pitala je Naoko.

— Nijednom — rekao sam.

— Dobro onda, evo ti još nešto što æeš pamtiti. — Skliznula je nadolje i poljubila mi penis, a onda ga obuhvatila svojim toplim ustima i poèela prelaziti jezikom preko njega, a sa svakim pokretom usnica njezina duga ravna kosa zanjihala bi se preko moga trbuha i prepona, sve dok nisam drugi put svršio.

— Hoæeš li to pamtiti? — pitala je.

— Naravno da hoæu — rekao sam. — Uvijek æu to pamtiti. Èvrsto sam je zagrlio i zavukao joj ruku u gaæice, dotaknuvši njezinu još suhu rodnicu. Naoko je odmahnula glavom i maknula mi ruku. Neko smo se vrijeme šutke grlili.

— Na kraju semestra planiram se iseliti iz doma i potražiti stan — rekao sam. — Dosta mi je domskog života. Ako nastavim honorarno raditi, moæi æu si pokriti troškove. Bi li došla u Tokio pa da živimo zajedno, kao što sam ti veæ predlagao?

— O, Toru, hvala ti. Tako sam sretna što si me to pitao!

— Ne kažem ja da ovdje nije lijepo — rekao sam. — Tiho je, okolina je savršena, a Reiko je divna osoba. Ali nije to mjesto na kojemu bi èovjek mogao dugo ostati. Za to je previše specijalizirano. Što si duže tu, to ti je teže otiæi, siguran sam.

Umjesto da odgovori, Naoko je upravila pogled prema van. Kroz prozor se nije vidjelo ništa osim snijega. Teški snježni oblaci visjeli su nisko na nebu, a izmeðu njih i snijegom prekrivene zemlje utisnuo se najmanji moguæi razmak.

— Dobro razmisli o tome, bez žurbe — rekao sam. — Što god se dogodilo, ja æu se do kraja ožujka preseliti. Kad god odluèiš, možeš doæi.

Naoko je kimnula glavom. Obavio sam je rukama oprezno kao da držim neko umjetnièko djelo satkano od krhka stakla. Obgrlila me rukama oko vrata. Bio sam gol, a ona je na sebi imala naj-oskudnije moguæe bijelo donje rublje. Tijelo joj je bilo tako lijepo da sam ga s uživanjem mogao gledati cijeli dan.

— Zašto se ne mogu navlažiti? — promrmljala je Naoko. — To se dogodilo samo onaj put. Na moj dvadeseti roðendan, u travnju. One noæi kad si me držao u naruèju. Što nije u redu sa mnom?

— To je èisto psihološki, siguran san — rekao sam. — Samo polako. Nema žurbe.

— Svi moji problemi su èisto psihološki — rekla je Naoko. — Što ako se nikad ne oporavim? Što ako do kraja života ne budem sposobna za seks? Hoæeš li me ti svejedno voljeti? Hoæe li ti ruke i usta uvijek biti dovoljni? Ili æeš rješavati problem seksa spavajuæi s drugim djevojkama?

— Ja sam roðeni optimist — rekao sam.

Naoko se uspravila u krevetu i navukla majicu kratkih rukava. Preko toga je obukla flanelsku košulju i spuznula u traperice. I ja sam se odjenuo.

— Pusti me da promislim — rekla je Naoko. — A promisli i ti.

— Hoæu — rekao sam. — A kad smo kod usta, ono što si sad radila bilo je super.

Lagano se zacrvenjela i blago nasmiješila. — I Kizukiju se sviðalo.

— On i ja imali smo otprilike isti ukus i shvaæanja — rekao sam ja sa smiješkom.

Sjeli smo za kuhinjski stol jedno nasuprot drugome, te popili kavu i razgovarali o starim danima. Sad je veæ više govorila o Kizukiju. Znala je zastati da pomno odabere rijeèi.

Svako malo poèeo bi padati snijeg. Nebo se nije razvedrilo sva tri dana što sam bio ondje.

— Mislim da æu u ožujku opet moæi doæi — rekao sam na odlasku. Posljednji put zabundano sam je zagrlio odjeven u zimski kaput, i poljubio sam je u usta.

— Do viðenja — rekla je.

Došla je i 1970. — godina koja je donijela neke sasvim nove glasove, i to je stavilo toèku na moje tinejdžerske godine. Sad sam mogao zakoraèiti u sasvim novu moèvaru. Onda je došlo vrijeme ispitima, koje sam položio relativno lako. Ako nemaš što drugo raditi pa sve vrijeme provodiš na predavanjima, nije potrebna neka posebna sposobnost da proðeš završne ispite.

U domu su se, meðutim, pojavili problemi. Neki mladiæi aktivni u jednoj od politièkih struja zadržali su kacige i željezne šipke i skrili ih u svojim sobama. Imali su okršaj s nekim bejzbolašima, upraviteljevim štiæenicima, te su dvojica od njih ozlijeðeni, a šestorica izbaèeni. Dugo nakon incidenta osjeæao se šok, te su se gotovo svakoga dana dogaðali manji obraèuni. U domu je vladala teška atmosfera, i svi su bili na rubu živaca. I mene je zamalo premlatio neki bejzbolaš, ali umiješao se Nagasava i uspio izgladiti situaciju. U svakom sluèaju, bilo je vrijeme da odem.

Jednom kad sam poèistio veæinu ispita, poèeo sam ozbiljno tražiti stan. Nakon tjedan dana traženja našao sam odgovarajuæi stan èak u predgraðu Kièidžodži. Lokacija nije baš bila povoljna, ali bila je to kuæa: samostojeæa kuæa - pravo blago. Izgraðena kao vrtna kuæica ili veæ neka koliba, stajala je odvojeno na uglu povelike okuænice, a izmeðu nje i glavne kuæe sterao se velik, zapušten vrt. Gazda æe se služiti glavnim ulazom, a ja stražnjim, pa æu tako imati svoj mir. Imala je jednu poveliku sobu, malu kuhinju i kupaonicu, te nezamislivo veliku garderobu. Imala je èak i verandu s pogledom na vrt.

Kuæu je izdavao ugodan stari braèni par, i to daleko ispod tržišne cijene, pod uvjetom da se stanar bude spreman iseliti dogodine ako se njihov unuk odluèi doseliti u Tokio.

Uvjeravali su me da æu tu moæi živjeti sasvim po svojoj volji; oni neæe postavljati nikakve zahtjeve.

Nagasava mi je pomogao pri selidbi. Uspio je na posudbu dobiti kombi za prijevoz mojih stvari, te mi darovao obeæani hladnjak, televizor i veliku termosicu. Njemu možda više nisu trebali, ali meni su bili savršeni. I on sam trebao se iseliti za dva dana, u stan u èetvrti Mita.

— Pa, sad se vjerojatno dugo neæemo vidjeti — rekao mi je na odlasku — zato se èuvaj.

Još sam siguran da æemo se nakon mnogo godina sresti na nekom èudnom mjestu.

— Veæ jedva èekam — rekao sam.

— A onaj put kad smo zamijenili cure ona ružnjikava je bila daleko bolja.

— Nego što — rekao sam ja, smijuæi se. — Nego, Nagasava, brini se za Hatsumi. Tako dobru curu teško je naæi. I mnogo je ranjivija nego što izgleda.

— Da, znam — rekao je, kimajuæi glavom. — Zato sam se nadao da æeš je ti uzeti kad meni dosadi. Vas dvoje bili biste sjajan par.

— Baš! — rekao sam.

— Samo se šalim — rekao je Nagasava. — Uglavnom, budi sretan. Nekako mi se èini da æeš doživjeti još mnoga sranja, ali tvrdoglava si ti faca, sigurno æeš se snaæi. Mogu li ti dati jedan savjet?

— Samo daj.

— Ne sažalijevaj se — rekao je. — To rade samo pizdeki.

— Imat æu to na umu — rekao sam. — Rukovali smo se i pošli svatko na svoju stranu, on u svoj novi svijet, a ja natrag u moèvaru.

Tri dana nakon selidbe pisao sam Naoko. Opisao sam joj svoju novu kuæu i koliko mi je laknulo što sam se maknuo od idiota u domu i svih njihovih kretenarija. Sad mogu poèeti novi život, s novim razmišljanjima.

Moj prozor gleda na veliki vrt, koji svim maèkama u susjedstvu služi kao sastajalište.

Volim se ispružiti na verandi i promatrati ih. Nisam siguran koliko ih se okupi, ali to je pravi maèji èopor. Sunèaju se u skupinama. Mislim da im nije previše drago što sam se ja tu naselio, ali kad sam jednom iznio komad starog sira, doplazilo ih je nekoliko i malo su gricnule. Vjerojatno æemo se uskoro sprijateljiti. U èoporu je i jedan prugasti maèak napola izgrizenih ušiju. Nevjerojatno je koliko slièi mom bivšem upravitelju u domu.

Samo èekam da poène dizati zastavu.

Fakultet mi je malo daleko, ali kad mi poène treæa godina, neæu imati puno jutarnjih predavanja, pa i neæe biti tako strašno. Možda je i bolje jer æu u vlaku imati vremena za èitanje. Sad samo moram ovdje naæi neki lagan posao koji mogu raditi tri-èetiri dana u tjednu. Onda se mogu vratiti svom životu i navijanju opruga.

Ne želim te požurivati, ali travanj je dobro vrijeme za nove poèetke, i stalno mi se èini da bi za nas bilo najbolje kad bismo tada poèeli živjeti zajedno. I ti bi se mogla vratiti na fakultet, ako sve bude dobro. Ako ti bude problem živjeti sa mnom, mogu ti naæi stan negdje blizu. Najvažnije nam je da uvijek budemo blizu. Ne mora to biti sad u proljeæe, naravno. Ako ti misliš da je bolje u ljeto, i to mi odgovara. Samo mi javi što misliš.

Dobro?

Planiram neko vrijeme raditi prekovremeno. Da pokrijem troškove selidbe. Trebat æe mi dosta novca za razne potrepštine kad jednom poènem živjeti sam: tave, lonce, posuðe, takve stvari. U ožujku æu biti slobodan, i svakako te želim doæi vidjeti. Koji ti datum najbolje odgovara? Onda æu isplanirati put u Kjoto. Veselim se što æu te vidjeti i jedva èekam da mi odgovoriš.

Iduæih nekoliko dana kupovao sam potrebne stvari u obližnjoj šoping èetvrti u Kièidžodžiju, i poèeo sam sam sebi spremati jednostavna jela. U obližnjem skladištu kupio sam nešto dasaka i dao ih izrezati da si napravim pisaæi stol. Mislio sam da bih na njemu mogao uèiti, a zasad i jesti. Napravio sam police i opskrbio se lijepom zalihom zaèina. Bijela maèka od nekih šest mjeseci odluèila je da joj se sviðam, pa je poèela jesti kod mene. Nazvao sam je Galebica.

Jednom kad sam donekle sredio stan, otišao sam u grad i našao honorarni posao kao pomoænik u slikarskom atelijeru. Tako sam radio dva solidna tjedna. Plaæa je bila dobra, ali posao je bio ubitaèan, a od isparavanja mi se vrtjelo u glavi. Svaki dan nakon posla jeo sam u jeftinom restoranu, zalio sve pivom, otišao doma i poigrao se s maèkom, a onda zaspao kao zaklan. Od Naoko sve to vrijeme nije stizao odgovor.

Upravo sam bio usred slikanja kad mi je na pamet pala Midori. S njom nisam bio u kontaktu veæ gotovo tri tjedna, shvatio sam, i nisam joj èak ni rekao da sam se preselio.

Spomenuo sam joj da planiram selidbu, i rekla je: "O, je li?" Tada smo posljednji put razgovarali.

Otišao sam do govornice i okrenuo njezin broj. Žena koja se javila vjerojatno je bila njena sestra. Kad sam rekao svoje ime, rekla je — Samo malo — ali Midori se nije javila.

A onda se sestra, ili tko god je to veæ bio, vratila na liniju. — Midori kaže da je previše bijesna da bi razgovarala s tobom. Preselio si se a da njoj to nisi ni spomenuo, je li?

Nestao si tek tako i nisi joj ni rekao kamo ideš, je li? E, pa sad je ljuta ko ris. A kad ona

poludi, nema pomoæi. Pretvori se u zvijer. — Molim vas, možete li mi je dati? Objasnit æu joj.

— Kaže da je ne zanimaju tvoja objašnjenja.

— Mogu li onda vama objasniti? Jako mi je žao što vam ovo prireðujem, ali biste li me samo saslušali i prenijeli joj?

— A, ne! Morat æeš to sam. Kakav si ti to muškarac? To je tvoja odgovornost, ti to uèini, i uèini to kako treba!

Nije bilo nade. Zahvalio sam joj i spustio slušalicu. Nisam se mogao ljutiti na Midori što je bijesna. Dok sam se selio, useljavao i zaraðivao novac za dodatne troškove, nisam je se ni sjetio. Za to vrijeme èak mi ni Naoko nije pala na pamet. To kod mene nije bilo neobièno. Kad god bih se neèim poèeo baviti, sve drugo bih iskljuèio.

Ali onda sam poèeo misliti kako bi meni bilo da je situacija bila obratna i da se Midori nekamo preselila, a da mi nije rekla niti mi se javila tri tjedna. Bio bih povrijeðen - i to jako, bez sumnje. Ne, mi nismo ljubavnici, ali na neki naèin otvorili smo se jedno drugome dublje nego ljubavnici. Ta pomisao nanijela mi je veliki jad. Kako je samo strašno raniti nekoga do koga ti je zaista stalo -i to nesvjesno. Èim sam se vratio s posla, sjeo sam za svoj novi stol i poèeo pisati Midori. Napisao sam joj kako se osjeæam, što sam iskrenije mogao. Isprièao sam se, bez objašnjenja i opravdanja, što sam bio tako bezobziran i bešæutan. Nedostaješ mi, napisao sam. Želim te vidjeti što prije. Želim da vidiš moju novu kuæu. Molim te, piši mi, napisao sam, i poslao pismo preporuèenom poštom.

Odgovor nije stigao.

Poèinjalo je neko èudno proljeæe. Cijele blagdane proveo sam èekajuæi pisma. Nisam mogao na putovanje, nisam mogao doma roditeljima. Èak se nisam mogao ni honorarno zaposliti, jer nisam mogao znati kad æe stiæi pismo od Naoko, u kojemu æe pisati neka doðem na taj i taj datum. Popodneva sam provodio u obližnjoj šoping èetvrti u Kièidžodžiju, gledajuæi dvostruke projekcije ili èitajuæi u jazz kafeu. Ni s kim se nisam viðao, gotovo ni s kim razgovarao. Jednom na tjedan pisao bih Naoko. Nikad joj nisam spomenuo da željno išèekujem odgovor. Nisam je htio ni na koji naèin optereæivati. Pisao sam joj o svome poslu kod slikara, o Galebici, o rascvjetanoj breskvi u vrtu, o dragoj staroj gospoði koja prodaje tofu, o opakoj staroj gospoði u obližnjem restoranu, o jelima koje sam spremam. No ona nije otpisala.

Kad god bi mi dojadilo èitanje ili slušanje ploèa, malo bih radio u vrtu. Od gazde sam posudio grablje, metlu i vrtlarske škare, pa sam vrijeme provodio èupajuæi korov i obrezujuæi grmlje. Nije trebalo mnogo pa da vrt postane lijep. Jednom me vlasnik pozvao na èaj, pa smo na verandi velike kuæe ispijali zeleni èaj, žvakali rižine krekere i èavrljali. Nakon umirovljenja dobio je posao u nekoj osiguravajuæoj tvrtki, kazao je, ali i odatle je otišao poslije nekoliko godina, i sad se odmara. Kuæa i zemljište veæ su dugo u obitelji, djeca su mu odrasla i osamostalila se, pa može pod stare dane udobno živjeti ne radeæi ništa. Zato on i njegova žena stalno zajedno putuju.

— To je lijepo — rekao sam.

— Nije — rekao je on. — Putovanja uopæe nisu zabavna. Ja bih mnogo radije radio.

Zapustio je vrt, rekao je, jer nigdje u blizini nije bilo pristojnog vrtlara i jer je dobio razne alergije zbog kojih nije mogao sam raditi. Od košenja trave poèeo bi kihati.

Kad smo popili èaj, pokazao mi je kuæicu koja je služila kao skladište i rekao da mogu uzeti što god unutra naðem, manje-više kako bi mi zahvalio što sam uredio vrt. — Nama ne treba ništa od toga — rekao je — stoga slobodno uzmi.

Kuæica je bila prepuna svakakvih stvari - bio je tu stari drveni èabar, djeèji bazen, bejzbolske palice. Našao sam stari bicikl, blagovaonièki stol praktiène velièine s dva stolca, zrcalo i gitaru. — Ovo bih posudio, ako nemate ništa protiv.

— Slobodno uzmi — rekao je on opet.

Cijeli dan zabavljao sam se s biciklom: èistio sam hrðu, podmazivao ležajeve, pumpao gume, podešavao brzine, a na kraju sam ga odnio u radionicu za popravak kako bi mu ugradili novu sajlu mjenjaèa brzina. Kad je bilo gotovo, izgledao je kao nov. Sa stola sam oèistio debeli sloj prašine i ponovno ga prelakirao. Zamijenio sam žice na gitari i zalijepio dio trupa koji je otpadao. Žicom sam sastrugao hrðu na vijcima i podesio ih.

Nije to bila neka gitara, ali bar sam uspio održati melodiju. Shvatio sam da gitaru nisam imao u rukama još od škole. Sjeo sam na trijem i polako stao svirati Up on the Roof od Driftersa. Zaprepastio sam se kad sam shvatio da se još sjeæam veæine akorda.

Zatim sam uzeo nekoliko drvenih dasaka i izradio si èetvrtasti sanduèiæ za pisma. Obojio sam ga u crveno, napisao na njega svoje ime i postavio ga pred vrata. Sve do treæeg travnja u moj je sanduèiæ od pošte stiglo jedino nešto što su mi proslijedili iz doma: obavijest odbora za proslavu godišnjice mature iz moje škole. Proslava godišnjice mature bila je zadnje u što sam se htio upuštati. U tom sam razredu bio s Kizukijem. Bacio sam ga u koš.

Popodne èetvrtog travnja u sanduèiæu sam našao pismo. Na poleðini je pisao Reiko Išida. Škarama sam lijepo i uredno prore-zao peèat i izašao na trijem da ga proèitam. Imao sam dojam da vijesti nisu dobre, a tako je i bilo.

Najprije se Reiko isprièala što sam tako dugo èekao na odgovor. Naoko se upinjala da mi piše, rekla je, ali nikako nije uspijevala napisati pismo do kraja.

Ponudila sam se da ti ja pišem umjesto nje, ali svaki put kad sam joj ukazala na to da nije u redu što ti ne odgovara, odgovarala je da je stvar previše osobna, da æe ti pisati sama, i zato ti nisam pisala ranije. Zao mi je, zbilja. Nadam se da æeš mi oprostiti.

Znam da ti je zacijelo bilo teško dok si cijeli mjesec èekao odgovor, ali vjeruj mi, i Naoko je ovaj mjesec bio jednako tako težak. Molim te, shvati kroza što prolazi. Stanje joj nije dobro, moram najiskrenije reæi. Dala je sve od sebe da stane na svoje noge, ali zasad rezultati nisu dobri.

Gledano unatrag, sada vidim da je prvi simptom njezina problema bio gubitak sposobnosti da piše pisma. To se dogodilo pred kraj studenoga ili poèetkom prosinca. Onda je poèela èuti glasove. Kad god bi pokušala nešto napisati, èula bi ljude kako joj nešto govore, i zato nije mogla pisati. Glasovi bi joj smetali da odabere rijeèi. Nije bilo tako strašno sve do tvoga drugog posjeta, pa ja to nisam ozbiljno shvaæala. Svima nama koji smo ovdje ti simptomi dolaze u ciklusima, manje-više. U njenom sluèaju nakon tvoga odlaska jako su se pogoršali. Sad joj je teško i voditi obièan razgovor. Ne može naæi rijeèi, i to je užasno zbunjuje - zbunjuje i plaši. A "stvari" koje èuje postaju sve gore.

Svaki dan imamo sastanak sa specijalistom. Naoko, doktor i ja sjedimo i razgovaramo, te pokušavamo locirati što se to toèno u njoj slomilo. Meni je palo na pamet da bi bilo dobro ukljuèiti i tebe u neku od naših sesija, ako je to moguæe, i doktor se složio, ali Naoko je bila protiv. Mogu ti reæi toèno koje je bilo obrazloženje: "Želim da se moje tijelo oèisti

od svega ovoga kad se susretnem s njim." Nije u tome problem, rekla sam joj ja; sada joj treba pomoæi da se što prije oporavi, i navalila sam na nju sa svih strana, ali nije se predomislila.

Mislim da sam ti jednom objasnila kako ovo nije specijalizirana bolnica. Imamo medicinske struènjake, naravno, i oni pružaju djelotvorne tretmane, ali koncentrirana terapija je nešto drugo. Svrha ovoga mjesta jest stvoriti blagotvorno okruženje u kojemu æe pacijent izlijeèiti sam sebe, a to ne ukljuèuje pravi medicinski tretman. Što znaèi da ako se Na-okino stanje još pogorša, vjerojatno æe je morati prebaciti u neku drugu bolnicu ili medicinsku ustanovu, ili veæ nešto. Meni bi to bilo jako bolno, ali to bismo morali uèiniti. Što ne znaèi da se ne bi mogla vratiti ovamo na nekakav privremeni "dopust". Ili, još bolje, mogla bi se izlijeèiti i sasvim završiti s bolnicama. U svakom sluèaju, èinimo sve što možemo, i Naoko èini sve što može. U meðuvremenu se jedino možeš nadati njezinu oporavku, i šalji joj i dalje ta pisma.

Pismo je bilo datirano 31. ožujka. Kad sam ga proèitao, ostao sam na trijemu i pustio da mi pogled odluta u vrt, koji je sada sav bujao od svježine proljeæa. Bila je tu i stara trešnja, a njezini pupoljci bili su u punom cvatu. Puhao je blag povjetarac, a dnevna svjetlost sve je bojila neobièno zamuæenim, zagasitim bojama. Galebica je odnekud dolunjala, i nakon što se neko vrijeme èešala o ogradu verande, ispružila se kraj mene i zaspala.

Znao sam da bih morao ozbiljno razmisliti, ali nisam imao pojma kako. A, da iskreno kažem, uopæe mi nije bilo do razmišljanja. Uskoro æe doæi vrijeme kad više neæu imati izbora, a kada doðe to vrijeme, dobro æu o svemu promisliti. Ali ne sada. Ne sada.

Cijeli dan zurio sam u vrt naslonjen na stup i milovao Gale-bicu. Osjeæao sam se potpuno iscijeðeno. Popodne je odmaklo, približio se sumrak, a vrt su zaogrnule plavièaste sjene. Galebica je nestala, ali ja sam i dalje zurio u cvjetove trešnje. U proljetnoj polutami izgledali su kao meso koje se rascvalo kroz kožu nad zagnojenim ranama. Vrt se napunio slatkastim, teškim smradom trulog mesa. I onda sam pomislio na Naokinu put. Naokina prelijepa put ležala je preda mnom u tami, kroz kožu su joj praskali bezbrojni pupoljci, zeleni i uzdrhtali na gotovo neprimjetnom lahoru. Zašto tako lijepo tijelo mora biti tako bolesno, pitao sam se. Zašto ne ostave Naoko na miru?

Ušao sam i navukao zavjese, ali èak ni unutra nisam mogao pobjeæi od mirisa proljeæa.

Ispunjao je sve, od tla naviše. Ali meni je miris proljeæa sada u glavu prizivao jedino onaj gnjili smrad. Zatvoren iza zastora, osjeæao sam žestoko gnušanje prema proljeæu.

Mrzio sam ono što æe mi proljeæe donijeti; mrzio sam tupu, pulsirajuæu bol koju je budilo u meni. Nikad u životu nisam ništa mrzio takvom silinom.

Puna tri dana nakon toga proveo sam kao da se budim na dnu mora. Jedva da sam èuo što mi ljudi govore, a i njima je bilo jednako teško razumjeti mene. Cijelo tijelo kao da mi je bilo umotano u neku vrstu membrane, koja je spreèavala izravan dodir izmeðu mene i vanjskoga svijeta. Ja nisam mogao dotaknuti "njih", a "oni" nisu mogli do mene. Bio sam posve nemoæan, i dokle god sam bio u takvu stanju, "oni" nisu mogli doprijeti do mene.

Sjedio sam naslonjen na zid i zurio u strop. Kad bih ogladnio, okusio bih prvo što mi je palo pod ruku, popio malo vode, a kad bi me dotukla tuga, ubio bih se u viskiju. Nisam se kupao, nisam se brijao. Tako su prošla ta tri dana. Šestog travnja stiglo je pismo od Midori. Pozvala me da se naðemo na kampusu i ruèamo, desetoga kad smo imali upise na predavanja. Odugovlaèila sam s pisanjem što sam duže mogla, što znaèi da smo kvit, pa hajde da se pomirimo. Moram priznati, nedo-

staješ mi. Èitao sam pismo, ukupno èetiri puta, i opet nisam shvaæao što mi želi reæi. Sto to može znaèiti? Mozak mi je bio tako smeten da nisam vidio vezu izmeðu reèenica.

Kako æemo postati "kvit" ako se naðemo na dan upisa? Zašto je htjela da odemo na "ruèak"? Polako sam se gubio. Um mi je postao mlitav, poput ras-kvašenog korijenja neke podzemne biljke. Ali nekako sam znao da se moram iz toga trgnuti. A onda su mi na pamet pale one Nagasavine rijeèi: "Ne sažalijevaj se. To rade samo pizdeki."

— Dobro, Nagasava. Nego što — èuo sam sebe kako mislim. Uzdahnuo sam i ustao na noge.

Prvi put u nekoliko tjedana oprao sam rublje, otišao u javnu kupaonicu i obrijao se, oèistio kuæu, nakupovao hranu i za promjenu skuhao pristojan obrok, nahranio izgladnjelu Galebicu, pio samo pivo, i trideset minuta vježbao. Dok sam se brijao, u zrcalu sam otkrio da postajem suhonjav. Oèi su mi bile izbuljene. Jedva sam sebe prepoznao.

Iduæeg jutra otišao sam na podugaèku vožnju biciklom, a nakon što sam doma ruèao, još jednom sam proèitao Reikino pismo. Zatim sam ozbiljno promislio što sljedeæe uèiniti.

Glavni razlog zbog kojega sam tako teško primio Reikino pismo bio je taj što je ono uzdrmalo moju optimistiènu vjeru da se Naoko oporavlja. Sama Naoko jednom mi je rekla: "Moja bolest mnogo je gora nego što misliš: ima mnogo dublje korijene." A Reiko me upozorila da se ne može znati što æe se dogoditi. Pa ipak, dvaput sam vidio Naoko i dobio dojam da je na putu oporavka. Bio sam pretpostavio da je jedini problem hoæe li skupiti hrabrost da se vrati u stvarni svijet, i da æemo ako to uspije nas dvoje udružiti snage i pokušati zajedno.

Reikino pismo srušilo je imaginarnu kulu koju sam izgradio na toj lomnoj pretpostavci, a za njom je ostala samo poravnana površina lišena osjeæaja. Morat æu nekako vratiti uporište. Naokin oporavak vjerojatno æe trajati dugo. A èak i onda zacijelo æe biti još slabija i imat æe manje samopouzdanja nego ikad. Morat æu se prilagoditi takvoj novoj situaciji. No koliko god snažan postanem, to neæe riješiti sve probleme. To sam znao. Ali ništa drugo nisam mogao: morao sam držati glavu gore i èekati da se oporavi.

Hej, Kizuki, mislio sam. Za razliku od tebe, ja sam odluèio živjeti - i to najbolje što znam. Znam, bilo ti je teško. K vragu, teško je i meni. Zbilja teško. A sve zato što si se ti ubio i ostavio Naoko. Ali ja to nikad neæu. Nikad, nikad joj neæu okrenuti leða. Kao prvo, zato što je volim, i zato što sam snažniji od nje. I postat æu još snažniji. Sazrijet æu.

Odrasti. Jer moram. Uvijek sam mislio da bih volio zauvijek imati sedamnaest ili osamnaest, kad bih mogao. Ali više ne. Više nisam tinejdžer. Sad imam osjeæaj odgovornosti. Nisam više onaj isti koji sam bio kad smo se družili. Sad imam dvadeset. I moram platiti cijenu da bih nastavio živjeti.

— K vragu, Vatanabe, a što je tebi bilo? — pitala je Midori. — Pa ti si gola kost i koža!

— Tako loše izgledam, je li?

— Previše znamo veæ èega s onom tvojom udanom curom, dam se kladiti.

Nasmiješio sam se i odmahnuo glavom. — Ni s kim nisam spavao od poèetka listopada.

— Fju! Nemoguæe. To ti je šest mjeseci!

— Èula si me.

— Nego kako si onda izgubio toliko kila?

— Odrastanjem — rekao sam.

Midori mi je stavila ruke na ramena i pogledala me èudnovato mrko, ali ubrzo joj se licem razlijegao nježan osmijeh. — Istina je — rekla je. — Nešto je drukèije. Promijenio si se.

— Rekao sam ti, odrastao sam. Sad sam odrastao èovjek.

— Fantastièan si, kako ti samo radi mozak — rekla je kao da sam je zbilja impresionirao. — Idemo jesti. Umirem od gladi.

Otišli smo u restoranèiæ iza odsjeka za književnost. Naruèio sam specijalitet dana, pa je i ona.

— Hej, Vatanabe, ti se ljutiš na mene?

— Zašto bih?

— Sto ti nisam odgovorila, samo da ti vratim. Misliš da nisam smjela? Hoæu reæi, isprièao si se i sve to.

— Da, ali ja sam bio kriv. Tako to ide.

— Sestra mi kaže da nisam smjela. Da sam bila previše nepopustljiva i djetinjasta.

— Da, ali bilo ti je bolje, zar ne, kad si mi tako vratila? -Aha. — Dobro onda, to je to.

— Ti zbilja znaš oprostiti, zar ne? — rekla je Midori. — Ali reci mi istinu, Vatanabe, zbilja se nisi seksao šest mjeseci?

— Nijednom.

— Dakle, onda kad si me stavio na spavanje, sigurno ti je bilo gadno.

— Da, mislim da jest.

— Ali nisi, zar ne?

— Slušaj, ti si mi sada najbolja prijateljica — rekao sam. — Ne želim te izgubiti.

— Znaš, da si me tada pokušao na nešto prisiliti, ne bih ti se mogla oduprijeti. Bila sam previše iscrpljena.

— Ali bio mi je prevelik i pretvrd — rekao sam.

Midori se nasmiješila i dotaknula moje zapešæe. — Malo prije toga odluèila sam da æu ti vjerovati. Sto posto. Tako sam uspjela onako zaspati, sasvim spokojno. Znala sam da æe sve biti dobro, da sam s tobom sigurna. I zbilja sam spavala kao top, zar ne?

— Nego što.

— S druge strane, da si mi rekao: "Midori, idemo to obaviti. Onda æe sve biti super", ja bih to vjerojatno napravila. Nemoj sad misliti da te hoæu zavesti ili da te dražim. Samo ti kažem što mislim, totalno iskreno.

— Znam, znam.

Dok smo ruèali, pokazali smo jedno drugome upisne knjižice i otkrili da smo se upisali na dva ista kolegija. Sto je znaèilo da æu je viðati najmanje dvaput tjedno. Kad smo to riješili, Midori mi je isprièala kako živi. Isprva se ni ona ni sestra nisu mogle naviknuti na život u stanu - jer je prelako, rekla je. Navikle su po cijeli dan trèati naokolo kao lude, njegovati bolesnike, pomagati u knjižari, ili veæ što drugo.

— Ali napokon se navikavamo — rekla je. — Ovako smo stalno trebale živjeti - ne brinuti se za tuðe potrebe, nego se pružati kamo god nam je volja. U poèetku smo obje bile živèane, kao da nam tijelo lebdi nekoliko pedalja od zemlje. Nije nam se to èinilo stvarnim, kao da stvarni život ne može biti takav. Obje smo bile napete, kao da æe se sve svakog èasa srušiti.

— Dvije brižnice — rekao sam s osmijehom.

— Pa, život je dosad prema nama bio okrutan — rekla je Midori. — Ali to je u redu.

Dobit æemo sve što nam je ostao dužan.

— Siguran sam u to — rekao sam — poznajuæi tebe. Ali reci mi, što ti sestra sada radi?

— Prijateljica joj je nedavno otvorila šminkerski butik s modnim dodacima. Sestra joj tamo pomaže triput tjedno. Inaèe studira kulinarstvo, nalazi se sa zaruènikom, ide u kino, drži sve èetiri u zraku, i jednostavno uživa u životu.

Midori me onda pitala kako ja sada živim. Opisao sam joj kuæu, te veliki vrt i maèku Galebicu, kao i gazdu.

— Je li ti lijepo? — pitala je.

— Dosta — rekao sam ja.

— Tko bi rekao — rekla je Midori.

— Da, a i proljeæe je — rekao sam.

— A ti nosiš taj fora pulover koji ti je djevojka isplela. Šokiran, spustio sam pogled na bordo džemper. — Kako si znala?

— Stvarno si poštenjaèina — rekla je Midori. — Nagaðam, naravno! Uglavnom, što ti je?

— Ne znam. Pokušavam skupiti malo entuzijazma.

— Ne zaboravi, život je bombonijera.

Odmahnuo sam glavom nekoliko puta i pogledao je. — Možda nisam baš pametan, ali katkad nemam pojma o èemu govoriš.

— Znaš, u bombonijeri imaš sortirane èokolade, i neke ti se sviðaju, a neke ne? I onda pojedeš one koje ti se sviðaju, pa ti ostanu samo one koje ti se baš ne sviðaju? Uvijek mislim na to kad mi se dogodi nešto tužno. "Sad samo da ove smažem, i sve æe biti u redu." Život je bombonijera.

— Pa, nekakva filozofija jest.

— Ali istina je. Znam iz iskustva.

Baš smo pili kavu kad su ušle dvije djevojke. Èinilo se da ih Midori poznaje s fakulteta.

Njih tri usporedile su upisne knjižice i pretresle milijun tema: "Sto si dobila iz njemaèkog?" "Taj i taj je stradao u fakultetskim nemirima." "Super cipele, gdje si ih kupila?" Napola sam slušao, ali osjeæao sam kao da njihove opaske dolaze s one strane svijeta. Pijuckao sam kavu i gledao prizor pred izlogom. Bio je to tipièan proljetni fakultetski prizor na poèetku nove godine: na nebu je visjela izmaglica, trešnje su cvale, novi studenti (to se odmah vidjelo) nosili su pune ruke knjiga. Osjeæao sam da sam malo odlutao i pomislio kako Naoko ove godine opet ne može nastaviti studij. Kraj prozora je stajala èašica puna anemona.

Kad su se dvije djevojke vratile za svoj stol, Midori i ja otišli smo se prošetati po okolici.

Ušli smo u nekoliko antikvarijata, kupili nešto knjiga, otišli u drugi kafiæ na još jednu kavu, odigrali fliper u igraonici, i sjeli na klupu u park te razgovarali — zapravo, govorila je Midori, a ja sam uglavnom nešto gunðao u znak odgovora. Kad je rekla da je žedna, otrèao sam do kioska i kupio nam dvije Cole. Kad sam se vratio, zatekao sam je da nešto brzo škraba kemijskom olovkom na papiru s linijama.

— Što je to? — pitao sam.

— Ništa — rekla je.

— Moram iæi — obavijestila me u pola èetiri. — Moram se naæi sa sestrom u Ginzi.

Otpješaèili smo do postaje metroa i razišli se. Na odlasku mi je Midori u džep gurnula komad papira, èetverostruko presavijenog. — Proèitaj ovo kada doðeš kuæi — rekla mi je. Proèitao sam u vlaku.

Pišem ti ovo pismo dok ti kupuješ sok. Ovo mi je prvi put u životu da pišem pismo nekome tko sjedi kraj mene na klupi, ali osjeæam da jedino tako mogu doprijeti do tebe.

Hoæu reæi, uopæe me ne slušaš. Zar ne?

Shvaæaš li da si mi danas uèinio groznu stvar? Nisi ni primijetio da imam drukèiju frizuru, zar ne? Cijelu vjeènost trudim se oko nje, pokušavam pustiti kosu, i krajem prošlog tjedna napokon sam je uspjela urediti tako da se veæ može nazvati djevojaèkom, a ti nisi ni primijetio. Izgledalo je dosta dobro, pa sam mislila da æu te malo šokirati kad me vidiš prvi put nakon tako dugog vremena, ali ti to nisi ni registrirao. Zar ne misliš da je to užasno? Sigurna sam da se ne sjeæaš ni što sam danas imala na sebi. Hej, ja sam žensko! Pa što onda ako te nešto muèi? Možeš me bar jednom pristojno pogledati! Da si samo rekao: "Zgodna frizura", oprostila bih ti što si utonuo u milijun misli, ali ne!

Zato æu ti slagati. Nije istina da se idem naæi sa sestrom u Ginzi. Planirala sam prespavati kod tebe. Èak sam ponijela i pidžamu. Istina je. U torbi imam pidžamu i èetkicu za zube.

Kakva sam ja glupaèa! Hoæu reæi, èak me nisi ni pozvao da vidim tvoju kuæu. No, dobro, kvragu sve, oèito želiš biti sam, pa æu te pustiti na miru. Idi, razmišljaj, koliko ti srce želi!

Ali nemoj me krivo shvatiti. Nisam sasvim ljuta na tebe. Samo sam tužna. Bio si tako dobar prema meni kad sam ja imala problema, a sad kad ih ti imaš, ja kao da ti nikako ne mogu pomoæi. Zatvorio si se u taj svoj mali svijet, i kad ja pokušam pokucati na vrata, ti samo na sekundu podigneš pogled i isti èas se vratiš unutra.

Sada te vidim kako nosiš sokove - hodaš i misliš. Nadala sam se da æeš se spotaknuti, ali nisi. Sad sjediš kraj mene i piješ Colu. Gajila sam još tu zadnju nadu da æeš primijetiti i reæi: "Hej, frizura ti je drukèija!" ali ne. Da jesi, poderala bih ovaj papir i rekla: "Idemo k tebi. Skuhat æu ti finu veèeru. A poslije se možemo maziti u krevetu." Ali ti si osjeæajan kao èelièna ploèa. Zbogom.

P.S. Molim te, ne obraæaj mi se kad se iduæi put sretnemo.

Nazvao sam Midorin stan s postaje kad sam sišao s vlaka u Ki-èidžodžiju, ali nitko se nije javljao. Kako nisam imao što drugo raditi, lutao sam po èetvrti i tražio neki honorarni posao koji bih mogao poèeti raditi kad poènu predavanja. Bit æu slobodan cijelu subotu i nedjelju, a mogao sam raditi i ponedjeljkom, srijedom i èetvrtkom poslije pet; ali uopæe nije bilo lako pronaæi posao koji bi odgovarao takvom rasporedu. Odustao sam i otišao doma. Kad sam izašao kupiti namirnice za veèeru, opet sam nazvao Midorin stan.

Njezina sestra rekla mi je da Midori još nije došla doma, i da nema pojma kada æe se vratiti. Zahvalio sam joj i spustio slušalicu.

Nakon što sam pojeo, pokušao sam pisati Midori, ali nakon nekoliko neuspješnih pokušaja odustao sam i umjesto toga krenuo pisati Naoko.

Proljeæe je stiglo, pisao sam, i poèinje nova akademska godina. Rekao sam joj da mi nedostaje, da se nadam kako æemo se veæ na neki naèin uspjeti sastati i razgovarati. U svakom sluèaju, pisao sam, odluèio sam ojaèati.

Koliko ja vidim, to je jedino što mogu.

I još nešto. Možda to ima veze samo sa mnom, i tebi to možda neæe biti važno, ali više ni s kim ne spavam. To je zato što ne želim zaboraviti posljednji put kad si me dotaknula.

To mi je znaèilo mnogo više nego što možeš zamisliti. Stalno na to mislim.

Stavio sam pismo u omotnicu, zalijepio marku i dugo sjedio za stolom zureæi u njega.

Bilo je to mnogo kraæe pismo nego inaèe, ali imao sam dojam da æe me Naoko tako možda bolje razumjeti. Natoèio sam si palac i pol viskija, popio ga u dva gutljaja i otišao spavati.

Sutradan sam blizu postaje Kièidžodži našao posao koji sam mogao raditi subotom i nedjeljom: bit æu konobar u malecnom talijanskom restoranu. Uvjeti su bili dosta slabi, ali bili su ukljuèeni troškovi prijevoza i topli obrok. A kad god netko iz popodnevne smjene ponedjeljkom, srijedom ili èetvrtkom uzme slobodan dan (a to se dogaðalo èesto), ja æu ga zamijeniti. To mi je savršeno odgovaralo. Poslovoða je rekao da æe mi nakon tri mjeseca povisiti plaæu, i htjeli su da poènem raditi odmah u subotu. Bio je to mnogo pristojniji èovjek od idiota koji je vodio prodavaonicu ploèa u Šindžukuu.

Opet sam pokušao nazvati Midorin stan, i opet joj se javila sestra. Midori se od juèer nije vratila, rekla je, umornim glasom, i sad se veæ i ona brine: imam li pojma kamo je otišla?

Ja sam znao samo da Midori u torbi ima pidžamu i èetkicu za zube.

Na predavanju u srijedu vidio sam Midori. Na sebi je imala tamnozeleni pulover i tamne naoèale koje je onoga ljeta èesto nosila. Sjedila je u posljednjem redu i razgovarala s mršavom djevojkom s naoèalama koju sam veæ jednom vidio. Prišao sam joj i rekao da poslije želim s njom razgovarati. Prvo me pogledala djevojka s naoèalama, a onda i Midori.

Frizura joj je, zaista, bila nešto ženstvenija nego prije: zrelija.

— Nalazim se s nekim — rekla je, lagano kriveæi glavu.

— Neæu te dugo zadržati — rekao sam. — Pet minuta. Midori je skinula naoèale i zaškiljila u mene. Izgledala je kao da promatra ruševnu, napuštenu kuæu stotinjak metara dalje.

— Ne želim razgovarati s tobom. Žalim — rekla je. Djevojka s naoèalama me pogledala, a oèi su joj govorile: Kaže da ne želi razgovarati s tobom. Žalim.

Sjeo sam u desni kraj prvog reda (predavanje je bilo o djelima Tennesseeja Williamsa i njihovu mjestu u amerièkoj književnosti), a kad je završilo, polako sam izbrojio do tri i okrenuo se. Midori nije bilo.

Travanj je bio odviše samotan mjesec da bi ga èovjek proveo sasvim sam. U travnju su svi oko mene izgledali sretno. Ljudi su zbacivali kapute i uživali u društvu na suncu razgovarali su, igrali lovice, držali se za ruke. Ali ja sam uvijek bio sam. Naoko, Midori, Nagasava: svi su otišli od mene. Sad nisam imao nikoga da mu kažem "Dobro jutro" ili "Ugodan dan". Nedostajao mi je èak i Smeðekošuljaš. Cijeli mjesec proveo sam s tim osjeæajem beznaða i samoæe. Nekoliko puta pokušao sam razgovarati s Midori, ali uvijek bih od nje dobio isti odgovor: "Sad ne želim razgovarati s tobom", a iz tona njezina glasa znao sam da tako i misli. Stalno je bila s onom curom s naoèalama, ili bih je viðao s nekim visokim mladiæem kratke kose. Imao je nevjerojatno duge noge i uvijek je bio u bijelim tenisicama.

Travanj je došao kraju i stigao je svibanj, ali svibanj je bio još gori od travnja. U sve dubljem svibanjskom proljeæu nisam imao izbora — morao sam prepoznati treperenje svoga srca. To se obièno dogaðalo na zalasku Sunca. U blijedom veèernjem sumraku,

dok je u zraku lebdio blag miris magnolije, moje srce bez upozorenja bi se poèelo nadimati, i treperiti, i trnuti od boli. Pokušavao sam èvrsto zatvoriti oèi i stisnuti zube, te èekao da proðe. I prošlo bi - ali polako, bez žurbe, a za sobom bi ostavilo tupu bol.

U takvim trenucima pisao sam Naoko. U svojim pismima opisivao bih samo dirljive, ugodne i lijepe stvari: miomirise raznih trava, nježni dodir proljetnog lahora, svjetlost Mjeseca, film koji sam gledao, pjesmu koja mi se svidjela, knjigu koja me ganula. I samog bi me utješila ta pisma kad sam ih pregledavao. I sam sam osjeæao da je svijet u kojemu živim lijep. Napisao sam bezbroj takvih pisama, ali od Naoko i Reiko ni glasa.

U restoranu u kojemu sam radio upoznao sam studenta mojih godina po imenu Itoh.

Dugo je potrajalo dok taj krotki, povuèeni student s odsjeka za ulja na platnu nekog umjetnièkog fakulteta nije sa mnom stupio u razgovor, ali na kraju smo poèeli poslije posla odlaziti u obližnji kafiæ i razgovarati o svemu i svaèemu. I on je volio èitati i slušati glazbu, pa bismo obièno razgovarali o knjigama i ploèama koje nam se sviðaju. Bio je to mršav, zgodan deèko s mnogo kraæom kosom i daleko èišæom odjeæom nego što je uobièajeno u studenata likovnjaka. Nikad nije govorio mnogo, ali imao je toèno definiran ukus i stavove. Volio je francuske romane, posebice Georgesa Bataillea i Borisa Viana29.

Sto se tièe glazbe, najdraži su mu bili Mozart i Ravel. Baš poput mene, i on je tražio prijatelja s kojim æe moæi razgovarati o takvim stvarima.

Itoh me jednom pozvao u stan. Nije bio tako zabaèen kao moj: bila je to èudna jednokatnica iza parka Inokašira. Njegova soba bila je prepuna slikarskog pribora i platna. Zamolio sam ga da mi pokaže svoje radove, ali rekao je da mu je neugodno išta mi pokazivati. Pili smo Chivas Regal koji je otuðio iz oèeva stana, pržili gavune na peæi na ugljen, i slušali kako Robert Casadesus^0 izvodi Mozartov koncert za glasovir.

Itoh je bio iz Nagasakija. Imao je djevojku s kojom je spavao kad god bi otišao doma, rekao je, ali u posljednje vrijeme veza im baš nije štimala.

— Znaš kakve su cure — rekao je. — Kad napune dvadeset ili dvadeset i jednu, najednom ih spopadnu svakakve ideje. Postanu superrealistiène. A kad se to dogodi, sve što je na njima nekada izgledalo slatko i dražesno, sad poène izgledati obièno i depresivno. Kad se sad naðem s njom, nakon što to obavimo ona me poène ispitivati: "Sto æeš nakon diplome?"

— I, što æeš nakon diplome? — pitao sam ga. Žvaèuæi zalogaj gavuna, odmahnuo je glavom. — A što mogu? Studiram slikarstvo! Ako se èovjek poène oko toga brinuti, nitko više neæe studirati slikarstvo! To se ne radi za novac. I dakle ona kaže, ono: "Zašto se ne bi vratio u Nagasaki i radio kao nastavnik likovnog?" Ona planira biti nastavnica engleskog.

— Više nisi baš lud za njom, zar ne?

— Pa, ukratko — priznao je Itoh. — I tko, zaboga, želi biti nastavnik likovnog? Neæu cijeli jebeni život uèiti tinejdžersku stoku kako se crta!

— To s tim nema veze — rekao sam ja. — Zar ne misliš da bi trebao prekinuti s njom? I zbog nje i zbog sebe.

— Naravno da bih trebao. Ali ne znam kako bih joj to rekao. Ona planira cijeli život provesti sa mnom. Kako joj, kvragu, mogu reæi: "Hej, trebali bismo prekinuti. Više te ne volim"?

Pili smo Chivas bez leda, a kad nam je nestalo gavuna, narezali smo krastavce i celer i umakali ih u miso. Dok su mi meðu zubima hrskale kriške krastavca, sjetio sam se

Midorina oca, a to me podsjetilo kako mi je život jednolièan i bljutav bez Midori, pa sam se gadno oneraspoložio. Nisam ni shvatio, a ona mi je postala silno važna.

— Imaš ti curu? — pitao je Itoh.

— Aha — rekao sam, a nakon pauze dodao — ali sad ne mogu biti s njom.

— Ali razumijete se, zar ne?

— Nadam se. Èemu inaèe sve? — rekao sam ja i nacerio se. Itoh je utišanim glasom govorio o Mozartovoj velièini. Mozarta je znao napamet, onako kako djeèak sa sela poznaje brdske staze. Njegov otac obožavao je glazbu i od najmlaðeg ga je djetinjstva okružio njome. Ja nisam toliko znao o klasiènoj glazbi, ali slušajuæi ovaj Mozartov koncert uz Itohove inteligentne i osjeæajne komentare ("To - taj dio", "A ovo?"), osjeæao sam kako me obuzima mir, prvi put nakon tako dugo vremena.

Gledali smo polumjesec kako visi nad parkom Inokašira i popili Chivas Regal do posljednje kapljice. Fantastièan viski.

Itoh je rekao da mogu prespavati, ali ja sam mu rekao da imam nekog posla, zahvalio na viskiju i otišao od njega prije devet. Na putu kuæi iz govornice sam nazvao Midori. Na moje veliko iznenaðenje ovaj se put javila.

— Žalim — rekla je — ali ne želim sad s tobom razgovarati.

— Znam, znam. Ali ja ne želim da naš odnos ovako završi. Ti si mi jedna od malobrojnih prijatelja, i boli me što te ne mogu vidjeti. Kad æu moæi razgovarati s tobom? Bar mi to reci.

— Kad se meni bude razgovaralo s tobom — rekla je.

— Kako si? — pitao sam.

— Dobro — rekla je i spustila slušalicu.

Sredinom svibnja stiglo mi je pismo od Reiko.

Hvala što tako èesto pišeš. Naoko vesele tvoja pisma. A i mene. Ne ljutiš se što ih èitam, zar ne?

Oprosti što ti tako dugo nisam mogla odgovoriti. Da iskreno kažem, bila sam malo iscrpljena, a nema ni dobrih vijesti. Naoko nije dobro. Neki dan došla joj je mama iz Kobea. Nas èetvero - ona, Naoko, doktor i ja - dugo smo razgovarali, i došli do zakljuèka da Naoko neko vrijeme mora boraviti u pravoj bolnici, na intenzivnom tretmanu, a onda æe se možda vratiti ovamo, ovisno o rezultatima. Naoko kaže da bi, ako je moguæe, voljela ostati tu i sama sebe izlijeèiti, i znam da æe mi nedostajati i brinut æu se za nju, ali èinjenica je da ju je ovdje sve teže držati pod kontrolom. Uglavnom je dobro, ali katkad joj osjeæaji postanu iznimno nestabilni, a kad se to dogodi, ne smijemo oka skidati s nje. Nitko ne može znati što je kadra uèiniti. Kad joj poènu te intenzivne epizode s glasovima, posve se zatvori u sebe i samuje.

Zbog èega se i sama slažem kako je za Naoko najbolje da se neko vrijeme lijeèi u pravoj ustanovi. Mrzim što to moram reæi, ali to je sve što možemo. Kao što sam ti veæ jednom rekla, strpljenje je najvažnije. Moramo raspetljavati te zamršene konce jedan po jedan, ne gubeæi nadu. Bez obzira kako beznadno njezino stanje možda izgleda, prije ili kasnije naæi æemo taj razmotani konèiæ. Ako se nalaziš u mrklom mraku, možeš samo sjediti dok ti se oèi ne priviknu na tamu.

Dok ti ovo primiš, Naoko æe veæ biti u drugoj bolnici. Žao mi je što ti javljam kad je odluka veæ donesena, ali sve se dogodilo brzo. Nova bolnica je vrlo dobra, s dobrim

doktorima. Dolje æu ti napisati adresu: molim te, piši joj tamo. I meni æe javljati kako napreduje, pa æu ti javiti što saznam. Nadam se da æe vijesti biti dobre. Znam da æe ti ovo biti teško, ali ne gubi nadu. I premda Naoko više nije tu, molim te, piši katkad i meni.

Do viðenja.

Toga proljeæa napisao sam gomilu pisama: svaki tjedan jedno za Naoko, nekoliko za Reiko, i još nekoliko za Midori. Pisao sam pisma u predavaonici, pisao sam pisma za stolom kod kuæe, s Ga-lebicom u krilu, pisao sam pisma za praznim stolovima tijekom stanke u talijanskom restoranu. Osjeæao sam se kao da pisanjem pisama držim na okupu komadiæe svoga raspadnutog života.

Midori sam pisao: Travanj i svibanj su za mene bili bolni, osamljeni mjeseci jer nisam mogao razgovarati s tobom. Nisam imao pojma da proljeæe može biti tako bolno i osamljeno. Bolje imati tri veljaèe nego ovakvo proljeæe. Znam kako je sada prekasno da to kažem, ali super ti stoji nova frizura. Stvarno je slatka. Sad radim u talijanskom restoranu, i kuhar me nauèio praviti izvrsne špagete. Volio bih ti ih uskoro skuhati.

Svaki dan išao sam na fakultet, radio u restoranu dva ili tri puta tjedno, s Itohom razgovarao o knjigama i glazbi, proèitao nekoliko romana Borisa Viana koje mi je posudio, pisao pisma, igrao se s Galebicom, kuhao špagete, radio u vrtu, masturbirao misleæi na Naoko, i pogledao puno filmova.

Bila je veæ gotovo polovica lipnja kad je Midori poèela razgovarati sa mnom. Dva mjeseca jedno drugome nismo rekli ni rijeè. Poslije jednog predavanja sjela je kraj mene, naslonila bradu na ruku i ostala tako sjediti, ništa ne govoreæi. S druge strane prozora je kišilo - bio je to pravi pljusak, kao u kišnoj sezoni, pljuštao je bez imalo vjetra, i namakao sve pod sobom. Dugo nakon što su drugi studenti izmiljeli iz predavaonice Midori je ostala sjediti kraj mene bez rijeèi. Onda je iz džepa na trapericama uzela cigaretu Maribora, stavila je u usta i pružila mi šibice. Kresnuo sam šibicu i pripalio joj cigaretu.

Midori je napuæila usnice i nježno mi puhnula oblak dima u lice.

— Je li mi dobra frizura? — pitala je.

— Fantastièna je.

— Koliko fantastièna?

— Toliko da bi se od njene ljepote srušila sva stabla u svim šumama svijeta.

— Zbilja tako misliš?

— Zbilja tako mislim.

Neko vrijeme nije skidala oèiju s mojih, a onda mi je pružila desnu ruku. Primio sam je.

Izgledala je kao da joj je laknulo èak i više nego meni. Otresla je pepeo na pod i digla se na noge.

— Idemo jesti. Umirem od gladi — rekla je.

— Kamo hoæeš da idemo? — pitao sam.

— U restoran robne kuæe Takašimaja u Nihonbašiju.

— Zašto baš tamo?

— Tamo katkad volim otiæi, to je sve.

Pa smo podzemnom otišli do Nihonbašija. Sve je bilo gotovo pusto, možda zato što je cijelog jutra kišilo. Miris kiše ispunio je cijelu veliku, prostranu robnu kuæu, i svi zaposlenici na licima su imali izraz tipa "A što æemo sad?" Midori i ja otišli smo u restoran u podrumu, i nakon što smo pomno pregledali plastiènu hranu u izlogu, oboje smo se odluèili za klasiènu hladnu platu s

rižom, ukiseljenim povræem, ribom na žaru, tempurom i piletinom terijaki31. Unutra je bila sve samo ne gužva, iako je bila sredina dana.

— Bože, kad li sam zadnji put ruèao u restoranu robne kuæe — pitao sam se naglas, pijuæi zeleni èaj iz jedne od onih dopadljivih bijelih šalica kakve se mogu naæi samo u restoranima robnih kuæa.

— Ja volim raditi ovakve stvari — rekla je Midori. — Ne znam, onda se osjeæam kao da radim nešto posebno. Vjerojatno me to podsjeæa na djetinjstvo. Roditelji me gotovo nikad nisu vodili u robne kuæe.

— A ja potajno sumnjam da moji ništa drugo i nisu radili. Moja mama bila je luda za robnim kuæama.

— Blago tebi!

— O èemu ti to? Ja baš ne volim iæi u robne kuæe.

— Ne, hoæu reæi da ti je blago što im je bilo stalo do tebe pa su te svugdje vodili.

— Pa, bio sam dijete — rekao sam.

— Kad sam ja bila mala, sanjala sam o tome da æu kad odrastem sama otiæi u restoran u robnoj kuæi i jesti što god poželim. Kakav isprazan san! Zar je zabavno natrpati puna usta riže na ovakvome mjestu ako si sam? Hrana i nije tako sjajna, restoran je samo velik, prepun, zagušljiv i buèan. No svejedno svako malo pomislim kako æu doæi ovamo.

— Bio sam strašno usamljen ova dva mjeseca — rekao sam.

— Da, znam. Pisao si mi u pismima — rekla je Midori ravnim glasom. — Nego, idemo jesti. Sad ne mogu ni o èemu drugome misliti.

Pojeli smo sve pržene, peèene i ukiseljene stvarèice u odvojenim odjeljcima ukusnih lakiranih kutija u obliku polumjeseca, popili bistru juhu iz lakiranih zdjela, te zeleni èaj iz onih bijelih šalica. Midori je nakon ruèka zapalila cigaretu. Kad je popušila, bez rijeèi je ustala i uzela kišobran. I ja sam ustao i uzeo svoj.

— Kamo sad želiš iæi? — pitao sam.

— Na krov, naravno. To je iduæi korak nakon ruèka u restoranu robne kuæe.

Na krovu po kiši nije bilo nikoga, na odjelu za kuæne ljubimce nije bilo prodavaèa, a na kioscima i kuæici za prodaju karata za djeèji zabavni park rolete su bile zatvorene.

Otvorili smo kišobrane i poèeli lutati meðu mokrim drvenim konjima, vrtnim stolcima i štandovima. Bilo mi je nevjerojatno da u Tokiju postoji tako pusto mjesto. Midori je rekla da želi pogledati kroz teleskop, pa sam ubacio novèiæ i pridržao joj kišobran dok je ona škiljila kroz okular.

U jednom kutu krova bio je natkriveni prostor za igru s nizom atrakcija za djecu. Midori i ja sjeli smo jedno kraj drugoga na nekakvu platformu i promatrali kako pada kiša.

— Reci, dakle — kazala je Midori. — Nešto mi želiš reæi, znam.

— Neæu se opravdavati — rekao sam — ali onaj put bio sam zbilja potišten. Mozak mi je bio posve smuæen. Ništa nisam registrirao. Ali kada te više nisam mogao viðati, jedna stvar postala mi je kristalno jasna. Shvatio sam da sam do tada uspio preživjeti jedino zato što sam u životu imao tebe. Kad sam izgubio tebe, bol i samoæa zbilja su me dotukli.

— Zar nemaš pojma kako su meni ova dva mjeseca bila bolna i usamljena bez tebe?

Ovo me sasvim zateklo. — Ne — rekao sam. — To mi nikad nije palo na pamet. Mislio sam da si ljuta na mene i da me ne želiš vidjeti.

— Kako možeš biti takav idiot? Naravno da sam te željela vidjeti! Rekla sam ti koliko mi se sviðaš! Kad se meni netko sviða, onda mi se zbilja sviða. Kod mene ti to ne ide tako, èas mi se sviðaš, èas ne. Zar ni to ne znaš o meni?

— Ma, da, ali...

— Zato sam bila tako ljuta na tebe! Htjela sam te dobro šutnuti nogom u guzicu. Hoæu reæi, tako se dugo nismo vidjeli, a ti si bio tako odsutan jer si mislio na tu drugu curu da mene nisi ni pogledaol Kako se ne bih naljutila? Ali osim svega toga, dugo sam imala dojam da bi za mene bilo bolje kad bih te se neko vrijeme klonila. Da rašèistim neke stvari u glavi.

— Kakve stvari?

— Naš odnos, naravno. Došlo je dotle da mi je u društvu s tobom bilo mnogo ljepše nego s njim. Hoæu reæi, zar ti to nije èudno? I komplicirano? Naravno da mi se on još sviða. Malo je samoživ i uskogrudan i donekle fašist, ali ima mnogo dobrih strana, i on je prvi muškarac za kojega sam se ozbiljno zainteresirala. Ali ti, no, ti mi znaèiš nešto posebno. Kad sam s tobom osjeæam da je sve onako kako treba biti. Vjerujem u tebe.

Sviðaš mi se. Ne želim te pustiti. Postajala sam sve zbunjenija, pa sam otišla k njemu i pitala ga što da uèinim. Rekao mi je da se prestanem viðati s tobom. Rekao je, ako se kanim viðati s tobom, neka onda raskinem s njim.

— I što si uèinila?

— Raskinula sam s njim. Samo tako. — Midori je stavila cigaretu Maribora u usta, zaklonila je rukom i zapalila, te uvukla dim.

— Zašto?

— Zašto?! — vrisnula je. — Jesi li ti lud? Znaš engleski ko-njunktiv, razumiješ trigonometriju, možeš èitati Marxa, a ne znaš odgovor na tako jednostavno pitanje? Zašto uopæe moraš pitati? Zašto prisiljavaš djevojku da takvo što kaže? Ti mi se sviðaš više nego on, to je sve. Voljela bih da sam se zaljubila u nekoga malo zgodnijeg, naravno. Ali nisam. Zaljubila sam se u tebel Pokušao sam nešto reæi, ali osjeæao sam kako mi rijeèi zastaju u grlu.

Midori je bacila cigaretu u lokvicu. — Daj molim te makni taj izraz s lica! Rasplakat æeš me. Ne brini se, ja znam da ti voliš drugu. Ništa ne oèekujem od tebe. Ali bar me možeš zagrliti. Ova dva mjeseca bilo mi je gadno.

Otvorio sam kišobran pa smo otišli iza igraonice i èvrsto se zagrlili. Naša tijela uprla su se jedno o drugo, i usnice su nam se spojile. Miris kiše lijepio se za njezinu kosu i traper jaknu. Djevojaèka tijela tako su meka i topla! Osjeæao sam kako se njezine grudi tiskaju o moja prsa kroz odjeæu. Kad sam posljednji put osjetio tjelesni dodir nekog ljudskog biæa?

— Onaj dan kad sam te posljednji put vidjela, te veèeri sam razgovarala s njim i prekinuli smo — rekla je Midori.

— Volim te — rekao sam joj. — Iz dna duše. Nikad te više ne želim pustiti. Ali ja tu ne mogu ništa. Ne mogu napraviti taj potez.

— Zbog nje? Kimnuo sam glavom.

— Reci mi, jesi li spavao s njom?

— Jednom. Prije godinu dana.

— I od onda je nisi vidio?

— Jesam, dvaput. Ali ništa nismo radili.

— Zašto? Zar te ne voli?

— Teško je to reæi — rekao sam. — Vrlo je komplicirano. I zbrkano. I traje veæ jako dugo. Ne znam više što je što. A ne zna ni ona. Samo znam da imam odgovornost kao èovjek, i ne mogu joj okrenuti leða. Tako mi se bar sada èini. Èak i ako me ona ne voli.

— Daj da ti samo jedno kažem, Vatanabe — rekla je Midori, prislanjajuæi obraz uz moj vrat. — Ja sam prava, živa djevojka, u žilama mi kola prava, topla krv. Ti me držiš u naruèju, i ja ti govorim da te volim. Spremna sam uèiniti sve što mi ti kažeš. Možda sam malo luda, ali dobra sam cura, i poštena, i marljiva, i prilièno sam zgodna, imam lijepe cice, dobro kuham, a otac mi je ostavio zakladu. Hoæu reæi, sjajna sam prilika, zar ne?

Ako me ti ne uzmeš, na kraju æu otiæi nekamo drugamo.

— Treba mi vremena — rekao sam. — Treba mi vremena da promislim i sve posložim u glavi, da donesem odluku. Oprosti, ali to je sve što sada mogu reæi.

— Da, ali ti mene zbilja voliš iz dna duše, zar ne? I nikad me više ne želiš pustiti, zar ne?

— To sam rekao i to mislim.

Midori se odmaknula od mene s osmijehom na licu. — Dobro, èekat æu! Vjerujem ti — rekla je. — Ali kad me uzmeš, uzet æeš samo mene. I kad me držiš u naruèju, mislit æeš samo na mene. Je li to jasno?

— Savršeno sam razumio.

— Briga me što æeš mi uèiniti, ali ne želim da me povrijediš. Toga mi je u životu bilo dosta. Više nego dosta. Sada želim biti sretna.

Privukao sam je bliže i poljubio u usta.

— Baci taj prokleti kišobran i zagrli me objema rukama - èvrsto! — rekla je.

— Ali bit æemo mokri do gole kože!

— Pa što onda? Prestani razmišljati i èvrsto me zagrli! Puna dva mjeseca èekam na ovo!

Spustio sam kišobran i zagrlio je na kiši. Jednolièan šum guma s autoceste omotao nas je poput magle. Kiša je padala bez prestanka, bez zvuka, natapajuæi njezinu i moju kosu, i poput suza tekla niz naše obraze, po njezinoj traper jakni i mojoj žutoj najlonskoj vjetrovci, te se širila u tamnim mrljama.

— A da se vratimo pod krov? — pitao sam.

— Doði k meni. Nikoga nema doma. Ovako æemo se oboje prehladiti.

— Istina je.

— Ovo je kao da smo upravo preplivali rijeku — rekla je Midori, smiješeæi se. — Kakav dobar osjeæaj!

Na odjelu rublja kupili smo povelik ruènik i naizmjence otišli u zahod obrisati kosu.

Onda smo sjeli na podzemnu, i doplativši karte otišli do njezina stana u Miogadaniju.

Pustila me da se istu-širam prvi, a onda je otišla i ona. Dok se moja odjeæa sušila, Midori mi je posudila da odjenem kupaæi ogrtaè, a ona se presvukla u polo majicu i suknju.

Sjeli smo za kuhinjski stol popiti kavu.

— Prièaj mi o sebi — rekla je Midori.

— Što o sebi?

— Hmm, ne znam, što mrziš?

— Piletinu i spolne bolesti i brijaèe koji previše govore.

— Što još?

— Samotne travanjske noæi i èipkaste tabletiæe za telefon.

— Što još?

Odmahnuo sam glavom. — Nièega se više ne mogu sjetiti.

— Moj deèko - hoæu reæi, moj bivši deèko - imao je gomilu stvari koje je mrzio.

Recimo, kad ja nosim prekratke suknje, ili kad pušim, ili što se prebrzo napijem, ili kad govorim gadosti, ili kada kritiziram njegove prijatelje. Dakle, ako ti se išta na meni ne sviða, samo reci, pa æu vidjeti što mogu.

— Nièega se ne mogu sjetiti — rekao sam nakon kraæeg razmišljanja. — Nema nièega.

— Zbilja?

— Sviða mi se sve što obuèeš, i sviða mi se što èiniš i govoriš i kako hodaš i kako se napiješ. Sve. — Hoæeš reæi, zbilja sam u redu ovakva kakva sam?

— Ne znam kako bi se mogla promijeniti, pa si valjda dobra takva.

— Koliko me voliš? — pitala je Midori.

— Dovoljno da se svi tigrovi na svijetu otope i postanu kao maslac — rekao sam.

— Ludnica — rekla je ona s notom zadovoljstva u glasu. — Bi li me opet zagrlio?

Legli smo u njezin krevet i zagrlili se, ljubeæi se dok nam je zvuk kiše punio uši. Onda smo razgovarali o svemu i svaèemu, od nastanka svemira do vlastitih sklonosti kad je rijeè o tvrdoæi kuhanih jaja.

— Pitam se što mravi rade kad pada kiša — rekla je Midori.

— Nemam pojma — rekao sam. — Oni su marljivi, pa vjerojatno tada èiste kuæu ili rade inventuru.

— Ako su tako marljivi, zašto ne evoluiraju? Isti su od pamtivijeka.

— Ne znam — rekao sam. — Možda im tjelesna graða nije pogodna za evoluciju - za razliku od, recimo, majmuna.

— Hej, Vatanabe, puno ti stvari ne znaš. Ja sam mislila da znaš sve.

— Svijet je velik — rekao sam.

— Planine su visoke, a mora duboka — rekla je Midori. Gurnula mi je ruku ispod kupaæeg ogrtaèa i napipala moj nabrekli penis. Progutavši knedlu, rekla je — Hej, Vatanabe, šalu na stranu, ovo neæe iæi. Ja nikad ne bih mogla primiti ovakvu veliku, tvrdu stvar. Nema šanse.

— Šališ se — rekao sam s uzdahom.

— Aha — rekla je ona, kikoæuæi se. — Ne brini se. Sve æe biti u redu. Sigurno æe uæi.

Ovaj, mogu li pogledati?

— Samo izvoli.

Midori se zavukla ispod pokrivaèa i sveg me isprepipala, nategnula kožu mog penisa, odvagnula težinu mojih testisa na dlanu. Onda je provirila van i uzdahnula. — Savršeno!

— rekla je. — Ne laskam ti! Stvarno mi je savršen!

— Hvala — rekao sam osjeæajuæi èistu zahvalnost.

— Ali zbilja, Vatanabe, ti to ne želiš raditi sa mnom, zar ne -dok sve to ne riješiš?

— Nema šanse da ne želim s tobom — rekao sam. — Toliko to želim da æu poludjeti.

Ali to jednostavno ne bi bilo u redu.

— Kako si tvrdoglav! Da sam ja na tvome mjestu, jednostavno bih to uèinila - a onda bih poslije razmišljala.

— Je li?

— Samo se šalim — rekla je Midori slabašnim glasiæem. — Vjerojatno ne bih ni ja, da sam na tvome mjestu. I to volim kod tebe. To stvarno volim kod tebe.

— Koliko me voliš? — pitao sam, ali nije odgovorila. Umjesto toga stisnula se uz mene, prislonila mi usnice na bradavicu i poèela micati ruku kojom mi je obujmila penis. Prvo što mi je palo na pamet bilo je kako to èini sasvim drukèije nego Naoko. Obje su bile nježne i divne, ali nešto je tu bilo drukèije, pa je ovo djelovalo kao posve drukèije iskustvo.

— Hej, Vatanabe, kladim se da misliš na onu drugu curu.

— Ne mislim — slagao sam.

— Zbilja?

— Zbilja.

— Jer to bi mi zbilja bilo grozno.

— Ja ne mogu misliti ni na koga drugog — rekao sam.

— Hoæeš mi dirati grudi, ili dolje? — pitala je Midori.

— O, volio bih, ali radije ne. Ako uèinimo sve to odjednom, bit æe mi previše.

Midori je kimnula glavom i poèela nešto šuškati pod pokrivaèem, te svukla gaæice i prislonila ih uz vršak mog penisa.

— Možeš svršiti u njih — rekla je.

— Ali uprljat æu ih.

— Daj prestani! Rasplakat æeš me — rekla je Midori, kao da je na rubu suza. — Samo ih trebam oprati. Zato se nemoj suzdržavati, svrši kad god hoæeš. Ako se brineš za moje gaæice, kupi mi nove. Ili neæeš moæi svršiti jer su moje?

— Ma kakvi — rekao sam.

— Hajde onda, idemo.

Kad sam svršio, Midori je pažljivo razgledala moju spermu. — Uau, koliko toga ima!

— Previše?

— Ma ne, ludice, u redu je. Samo ti svršavaj koliko hoæeš — rekla je s osmijehom.

Onda me poljubila.

Naveèer je Midori otišla u kupnju i skuhala veèeru. Jeli smo za kuhinjskim stolom, tempuru i rižu s graškom, i sve zalili pivom.

— Jedi puno da imaš puno sperme — rekla je Midori. — Onda æu ja biti ljubazna i pomoæi æu ti da je se riješiš.

— Hvala lijepa — rekao sam.

— Znam ja svakakve naèine. Uèila sam iz ženskih èasopisa dok smo još imali knjižaru.

Jednom su imali specijalno izdanje o tome kako se brinuti oko muža da te ne bi varao dok si trudna i ne možeš se seksati. Ima gomila naèina. Hoæeš da iskušamo?

— Jedva èekam — rekao sam.

Nakon što sam se rastao od Midori, na postaji sam kupio novine, ali kad sam ih u vlaku otvorio, shvatio sam da nemam ama baš nikakvu želju da ih èitam, i zapravo nisam ni shvaæao što piše. Samo sam bio u stanju zuriti u nerazumljivu tiskanu stranicu i pitati se što æe mi se sada dogoditi, i kako æe se stvari oko mene promijeniti. Osjeæao sam kako svijet svako malo podrhtava. Duboko sam uzdahnuo i zažmirio. Što se tièe onoga što sam toga dana uèinio, ni najmanje se nisam kajao; zasigurno sam znao da, kad bih sve morao ispoèetka, ovaj bih dan proživio na posve isti naèin. Èvrsto bih grlio Midori na kišnom krovu; smoèio bih se s njom do gole kože; i dopustio bih da me u krevetu prstima dovede do vrhunca. U to nisam sumnjao. Volio sam Midori, i bio sam sretan što mi se vratila.

Nas dvoje možemo uspjeti, to je bilo sigurno. Kao što je sama Midori rekla, ona je prava, živa djevojka kojoj žilama teèe krv, i svoje je toplo tijelo predavala mome naruèju. To je

bilo sve što sam mogao uèiniti kako bih potisnuo snažnu želju da je skinem do gola, raskrilim njezino tijelo i utonem u njezinu toplinu. Nikako se nisam mogao natjerati da je zaustavim jednom kad mi je uhvatila penis i poèela micati ruku. Htio sam da mi to èini, ona je to htjela, i bili smo zaljubljeni. Tko je to mogao sprijeèiti? Bila je to istina: volio sam Midori. I vjerojatno sam to veæ neko vrijeme znao. Samo sam jako dugo izbjegavao taj zakljuèak.

Problem je bio u tome što takav razvoj dogaðaja nikako nisam mogao objasniti Naoko.

To bi u svakom èasu bilo dovoljno teško, ali sad kad je bila u ovakvom stanju, nikako joj nisam mogao reæi da sam se zaljubio u drugu djevojku. A osim toga, ja sam još volio Naoko. Koliko god uvrnuta ta ljubav bila, volio sam je. Negdje u sebi još sam èuvao široko, otvoreno prostranstvo, nedirnuto, samo za Naoko.

Mogao sam jedino napisati Reiko pismo i sve priznati, potpuno iskreno. Kod kuæe sam sjeo na verandu, promatrao kako noæna kiša lije na vrt, i slagao reèenice u glavi. Onda sam otišao do stola i napisao pismo. Gotovo mi je nepodnošljivo što ti sada moram pisati ovakvo pismo, poèeo sam. Ukratko sam opisao svoj odnos s Midori i objasnio što se toga dana dogodilo.

Uvijek sam volio Naoko, i još je volim. Ali ovo što postoji izmeðu Midori i mene na neki je naèin odluèeno i konaèno. To ima neku neodoljivu snagu koja me vuèe u buduænost.

Prema Naoko osjeæam silno mirnu, nježnu i èistu ljubav, ali ono što osjeæam prema Midori posve je drukèiji osjeæaj. On samostalno stoji i hoda, živi i diše, vibrira i drma same temelje moga biæa. Ne znam što æu. Zbunjen sam. Ne želim se opravdavati, ali vjerujem da sam živio što sam iskrenije mogao. Nikad nikome nisam lagao, i godinama sam se trudio ne povrijediti ljude. No ipak sam se sada našao u ovom labirintu koji me baca tamo-amo. Kako je to moguæe? Ne mogu to objasniti. Ne znam što da uèinim.

Možeš li mi ti reæi, Reiko? Samo se tebi mogu obratiti za savjet.

Te veèeri poslao sam pismo preporuèenom poštom.

Reikin odgovor stigao je pet dana kasnije, s datumom 17. lipnja.

Da poènem s dobrim vijestima. Naoko se oporavlja mnogo brže nego što je itko mogao oèekivati. Jednom sam s njom razgovarala telefonom, i govorila je krajnje lucidno.

Možda æe se èak ubrzo ovamo vratiti. A sad o tebi.

Mislim da sve shvaæaš preozbiljno. Divno je što voliš nekoga, i ako je ta ljubav iskrena, nitko se neæe gubiti u labirintu. Moraš imati više vjere u sebe.

Moj savjet vrlo je jednostavan. Kao prvo, ako te ta Midori tako snažno privlaèi, prirodno je da si se u nju zaljubio. To može završiti dobro, a i ne mora. Ali takva je ljubav. Kad se zaljubiš, prirodno je da se predaš. Tako ja mislim. To je jednostavno oblik iskrenosti.

Kao drugo, što se tièe pitanja trebaš li spavati s Midori ili ne, to sam moraš odluèiti. Ja tu ništa ne mogu reæi. Razgovaraj s Midori i doði do vlastitog zakljuèka, onako kako se tebi èini najbolje.

Kao treæe, nemoj to reæi Naoko. Ako se stvari razviju do te mjere da joj svakako budeš morao reæi, onda æemo ti i ja zajedno smisliti neki dobar plan. Zasad samo šuti. Prepusti to meni. Èetvrta stvar koju moram reæi jest da si za Naoko bio takav izvor snage da èak i ako prema njoj više ne gajiš ljubavne osjeæaje, još joj umnogome možeš pomoæi. Dakle, ne mozgaj o tome i ne razbijaj glavu na taj svoj superozbiljan naèin. Svi mi (a pod time mislim svi, i normalni i ne tako normalni) nesavršena smo ljudska biæa koja žive u

nesavršenu svijetu. Ne živimo s mehanièkom preciznošæu bankovnog raèuna niti mjerimo svoje linije i kutove ravnalima i kutomjerima. Imam li pravo?

Meni se èini da je ta Midori sjajna cura. Veæ iz tvog pisma razumijem zašto te privukla.

A razumijem i zašto te privlaèi Naoko. U tome nema nièega grešnog. Takve se stvari stalno dogaðaju u ovom našem velikom svijetu. To je kao da èamcem isploviš na prekrasno jezero po divnom danu, i misliš kako su i nebo i jezero divni. Dakle, prestani se gristi. Stvari æe se razviti onako kako se moraju razviti ako im dopustiš da idu svojim prirodnim tokom. Koliko god se ti trudio, ljudi æe biti povrijeðeni kada za to doðe vrijeme. Takav je život.

Znam da zvuèim kao da govorim s propovjedaonice, ali vrijeme je da nauèiš tako živjeti.

Previše se trudiš prilagoditi život svojim idejama. Ako ne želiš završiti u ludnici, moraš se malo više otvoriti i prepustiti se prirodnom toku života. Ja sam obièna nemoæna i nesavršena žena, ali svejedno katkad pomislim kako život može biti prekrasan! Vjeruj mi, to je istina! Dakle, prestani s time što sada radiš i budi sretan. Potrudi se da budeš sretan!

Ne moram ni reæi da mi je žao što ti i Naoko niste doèekali sretan kraj. Ali tko može reæi što je najbolje? Zato treba zgrabiti svaku šansu za sreæu koja se ukaže, i ne brinuti se previše za druge. Iskustvo mi govori da u životu ne dobijemo više od dvije-tri takve šanse, i ako ih propustimo, kajat æemo se do kraja života.

Svaki dan sviram gitaru, ni za koga posebno. Èini mi se malo besmisleno. Ne volim ni mraène, kišne noæi. Nadam se da æu opet imati priliku svirati gitaru i jesti grožðe u sobi s tobom i Naoko.

No, dobro, do tada... Reiko Išida 11 IVeiko mi je pisala nekoliko puta nakon Naokine smrti. Nisam ja kriv, rekla je. Nitko nije kriv, kao što se nikoga ne može kriviti ni za kišu. Ali nisam joj odgovorio. Što sam mogao reæi? Èemu bi to služilo?

Naoko više nije bilo na ovome svijetu; postala je tek šaèica pepela.

Naoko je pokopana krajem kolovoza u Kobeu, u krugu obitelji, a kad je sprovod završio, vratio sam se u Tokio. Stanodavcu sam rekao da me neko vrijeme neæe biti, a šefu u talijanskom restoranu da se neæu vraæati na posao. Midori sam napisao kratku poruku: zasad joj ništa ne mogu reæi, ali nadam se da æe me još malo èekati. Iduæa tri dana proveo sam u kinima, a kad sam pogledao sve nove filmove u Tokiju, spakirao sam ruksak, uzeo iz banke svu ušteðevinu, otišao na postaju Šindžuku i sjeo na prvi ekspresni vlak koji je odlazio iz grada.

Kamo sam sve putovao ne mogu se sjetiti. Dosta se jasno sjeæam prizora, zvukova i mirisa, ali imena gradova nekamo su nestala, kao i svako poimanje redoslijeda u kojemu sam putovao od mjesta do mjesta. Išao bih od grada do grada vlakom ili autobusom, ili bih stopirao kamione, vreæu za spavanje širio sam na praznim parkiralištima, postajama, parkovima, na obali rijeka ili mora. Jednom sam ih nagovorio neka me puste da prespavam u kutu mjesne policijske postaje, a drugi put spavao sam kraj groblja. Nisam mario gdje spavam, dokle god nikome nisam smetao i dok sam u vreæi za spavanje mogao ostati koliko želim. Iscrpljen od hoda, upuzao bih u nju, sasuo u grlo malo jeftinog viskija i èvrsto zaspao. U ljubaznim gradovima ljudi su mi davali hranu i tablete protiv komaraca, a u ne tako ljubaznim pozvali bi policiju da me najuri iz parka. Meni je bilo svejedno. Samo sam htio spavati u nepoznatim gradovima.

Kad bi mi ponestalo novca, nekoliko bih dana radio kao nadnièar dok ne bih zaradio koliko mi treba. Za mene je uvijek bilo posla. Išao sam od grada do grada, bez ikakva odredišta na umu. Svijet je bio velik, pun èudnih stvari i neobiènih ljudi. Jednom sam nazvao Midori jer sam joj morao èuti glas.

— Semestar je odavno poèeo, znaš — rekla je. — Na nekim kolegijima veæ traže eseje. Što kaniš? Shvaæaš li da te nema veæ cijela tri tjedna? Gdje si? Sto radiš?

— Oprosti, ali ne mogu se vratiti u Tokio. Ne još.

— I to je sve što æeš mi reæi?

— Sada ti zbilja nemam više što reæi. Možda u listopadu... Midori je poklopila bez rijeèi.

Nastavio sam putovati. Svako malo odsjeo bih u nekom jeftinom prenoæištu da se okupam i obrijem. Ono što sam vidio u zrcalu izgledalo je strašno. Sunce mi je isušilo kožu, oèi su mi bile upale, na obrazima sam imao mrlje i posjekotine. Izgledao sam kao da sam upravo ispuzao iz neke špilje, ali to sam ipak bio ja. To sam bio ja.

Tada sam veæ putovao obalom, što sam dalje mogao od Tokija - možda sam bio u Totoriju ili na skrivenoj strani Hjoga. Bilo je lako sam hodati obalom mora. Uvijek sam u pijesku mogao naæi udobno mjesto za spavanje. Zapalio bih vatru od naplavljenog drva i ispekao malo suhe ribe koju bih kupio od mjesnog ribara. Onda bih progutao malo viskija i slušao valove, misleæi na Naoko. Bilo je previše èudno misliti da je mrtva i više nije dio ovoga svijeta. Nisam mogao usvojiti tu istinu. Nisam to mogao povjerovati. Èuo sam kako se u poklopac njezina lijesa zabijaju èavli, ali još se nisam priviknuo na pomisao da se vratila u ništavilo.

Ne, njezina slika još je bila previše živa u mome sjeæanju. Još sam je vidio kako ustima obuhvaæa moj penis, kako joj kosa pada po mome trbuhu. Još sam osjeæao njezinu toplinu, njezin dah, i onaj bespomoæni trenutak kad nisam mogao ništa drugo nego svršiti. Svega sam se toga sjeæao jasno kao da se dogodilo prije pet minuta, i bio sam siguran da je Naoko još kraj mene, da mogu samo ispružiti ruku i opipati je. Ali ne, ona nije bila ondje; njezina put na ovome svijetu više nije postojala.

Onih noæi kad nisam mogao spavati pred oèi su mi se vraæali prizori s Naoko. Nikako ih nisam mogao potisnuti. U meni se naguralo previše uspomena na nju, i èim bi jedna od njih pronašla i najmanju pukotinu, ostale bi nezadrživo pokuljale van, nalik na nezaustavljivu bujicu: Naoko u žutoj kabanici kako onoga kišnog jutra èisti ptiènjak i nosi vreæu s hranom; urušena roðendanska torta i onaj osjeæaj kad su Naokine suze promoèile moju košulju (da, i tada je kišilo); Naoko kako hoda kraj mene u zimskom kaputu od kamelhara; Naoko kako dira kopèu za kosu koju je uvijek nosila; Naoko kako me netremice gleda onim svojim nevjerojatno bistrim oèima; Naoko kako sjedi na kauèu, nogu podvuèenih ispod plave spavaæice, brade naslonjene na koljena.

Uspomene bi me žestoko preplavile nalik na valove nadolazeæe plime, i otplavile moje tijelo na neko nepoznato novo mjesto -mjesto gdje žive mrtvi. Ondje je živjela Naoko, pa sam mogao s njom razgovarati i držati je u naruèju. Na tome mjestu smrt nije bila presudni element kojim je završavao život. Ondje je smrt bila tek jedan od mnogih elemenata od kojih se sastojao život. Ondje je Naoko živjela sa smrti unutar sebe. A meni je rekla: "Ne brini se, to je samo smrt. Nemoj da ti smeta."

Na tome èudnom mjestu nisam osjeæao tugu. Smrt je bila smrt, a Naoko Naoko. "U èemu je problem?" pitala me s plahim osmijehom. "Ja sam tu, zar nisam?" Njezine dobro poznate male kretnje blažile su moje srce nalik na iscjeljujuæi balzam. "Ako je ovo smrt," pomislio sam, "onda smrt i nije tako loša." "Istina je," rekla je Naoko, "smrt nije bogzna što. To je samo smrt. Ovdje mi je sve tako lako." Naoko mi je govorila u intervalima izmeðu udara tamnih valova.

No na kraju bi se plima povukla, a ja bih ostao na plaži sam, bespomoæan, nisam mogao iæi nikamo; tuga bi me obavila dubokom tamom, a onda bi potekle i suze. Manje sam osjeæao da plaèem, a više da iz mene suze cure same, nalik na znoj.

Iz Kizukijeve smrti nauèio sam jedno, i vjerovao sam da je ta spoznaja postala dio mene u obliku filozofije: "Smrt postoji, ne kao suprotnost životu, nego kao njegov sastavni dio." Živeæi svoj život mi hranimo smrt. Premda istina, bila je to samo jedna od istina koje moramo nauèiti. Iz Naokine smrti nauèio sam ovo: nijedna istina ne može izlijeèiti tugu koju osjeæamo kad izgubimo voljenu osobu. Nikakva istina, nikakva iskrenost, nikakva snaga, nikakva ljubaznost tu tugu ne mogu izlijeèiti. Samo možemo do kraja izdržati tu tugu, i nešto iz nje nauèiti, ali ono što nauèimo neæe nam pomoæi da se suoèimo s iduæom tugom koja æe nas zadesiti bez upozorenja. Slušajuæi noæu valove, osluškujuæi šum vjetra, dan za danom ja sam mislio takve misli. S naprtnjaèom na leðima i pijeskom u kosi, kretao sam se sve dalje na zapad, živeæi od viskija, kruha i vode.

Jedne vjetrovite veèeri, dok sam ležao umotan u vreæu za spavanje, i plakao, uz neku brodsku olupinu, kraj mene je prošao mladi ribar i ponudio mi cigaretu. Primio sam je i prvi put zapalio u više od godinu dana. Pitao me zašto plaèem, i gotovo refleksno rekao sam mu da mi je umrla mati. Ne mogu podnijeti tu tugu, rekao sam mu, pa sam krenuo na put. Izrazio mi je duboku suæut i iz kuæe donio veliku bocu sakea, te dvije èaše.

Vjetar je brisao preko pjeskovite plaže, a mi smo sjedili i pili. Rekao mi je da je i sam u šesnaestoj godini izgubio majku. Nikad zdrava, iscrpla se radeæi od jutra do mraka.

Slušao sam ga samo napola, pijuckajuæi šake i svako malo protisnuvši nešto u znak odgovora. Osjeæao sam se kao da slušam prièu iz nekog dalekog svijeta. Sto on to govori, k vragu, pitao sam se, i najednom me preplavio žestoki gnjev: došlo mi je da ga zadavim. Koga briga za tvoju majku? Ja sam izgubio Naoko! Njezina prekrasna put sad je nestala s ovog svijeta! Kog mi vraga govoriš o svojoj jebenoj majci?!

Ali moj gnjev nestao je jednako brzo kako se razbuktao. Sklopio sam oèi i nastavio odsutno slušati beskrajnu ribarevu prièu. Naposljetku me upitao jesam li jeo. Nisam, rekao sam, ali u ruksaku imam kruha i sira, jednu rajèicu i komadiæ èokolade. Sto sam ruèao, pitao me. Kruh i sir, rajèicu i èokoladu, odgovorio sam. — Èekaj tu — rekao je on i otrèao. Pokušao sam ga zaustaviti, ali odjurio je u mrak ne osvræuæi se.

Mogao sam samo nastaviti piti šake. Po obali su bili razbacani komadiæi papira od petardi koje je netko ispalio na pijesku, a valovi su udarali o žalo uz divlju riku. Mašuæi repom, prišao mi je mršav pas i stao njuškati oko moje logorske vatrice ne bi li našao što za jelo, ali na kraju je odustao i otišao dalje.

Mladi ribar vratio se pola sata kasnije s dvije kutije sušija i novom bocom sakea. Gornju kutiju neka pojedem odmah jer u njoj ima ribe, a u donjoj su samo rolice norija i pržene opne tofua^2, pa æe potrajati cijeli dan sutra. Napunio nam je èaše sakeom iz nove boce.

Zahvalio sam mu i sam pojeo sve iz gornje kutije, premda je tu bilo i više nego dovoljno hrane za dvojicu. Kad više nismo mogli piti šake, ponudio mi je da prespavam kod njega, ali kad sam rekao da bih radije spavao sam na obali, nije navaljivao. Ustajuæi, iz džepa je izvadio smotanu novèanicu od 5.000 jena i gurnuo mi je u džep na košulji. — Uzmi — rekao je — kupi si nešto zdravo za jelo. Izgledaš grozno. — Rekao sam da je za mene uèinio i više nego dovoljno i da ne mogu primiti još i novac, ali nije ga htio uzeti natrag.

— Nije to novac — rekao je — to su moji osjeæaji. Ne misli previše o tome, samo uzmi.

— Mogao sam mu samo zahvaliti i primiti novac.

Kad je otišao, najednom sam se sjetio svoje nekadašnje djevojke, one s kojom sam prvi put spavao u završnom razredu srednje škole. Prošli su me trnci kad sam shvatio kako sam se ružno ponio prema njoj. Jedva da sam i pomislio na njezine misli i osjeæaje, ili na bol koju sam joj nanio. Bila je tako draga i blaga, ali ja sam tada njezinu dobrotu uzeo zdravo za gotovo, i uopæe nisam o tome dalje razmišljao. Sto li ona sada radi, pitao sam se. I je li mi oprostila?

Preplavio me val muènine, i povraæao sam kraj starog broda. Glava me boljela od previše sakea, i osjeæao sam se loše jer sam lagao ribaru i uzeo njegov novac. Vrijeme mi je da odem u To-kio, odluèio sam; ne mogu ovako dovijeka. Ugurao sam vreæu za spavanje u ruksak, provukao ruke kroz remene i otpješaèio do mjesne željeznièke postaje. Èovjeku na blagajni rekao sam da želim što prije stiæi u Tokio. Provjerio je red vožnje i rekao da ujutro mogu stiæi do Osake ako budem presjedao s jednog noænog vlaka na drugi, a odatle mogu superbrzim vlakom. Zahvalio sam mu i novèanicom od 5.000 jena koju mi je dao ribar kupio kartu za Tokio. Dok sam èekao vlak, kupio sam novine i provjerio koji je datum: 2. listopada 1970. Dakle, putovao sam cijeli mjesec. Znao sam da je vrijeme za povratak u stvarni svijet.

Mjesec dana putovanja nije me ni obodrilo, niti ublažilo udarac koji mi je nanijela Naokina smrt. U Tokio sam stigao u približno istom stanju kao što sam i otišao. Nisam se èak ni mogao natjerati da nazovem Midori. Sto sam joj mogao reæi? Kako bih poèeo?

"Sad je sve gotovo, ti i ja možemo biti sretni zajedno"? Ne, to nije dolazilo u obzir. No kako god ja to izrekao, èinjenice su bile iste: Naoko je mrtva, a Midori je još tu. Naoko je sada bila hrpica bijelog pepela, a Midori ljudsko biæe koje živi i diše.

Preplavio me osjeæaj da sam nešto oskvrnuo. Premda sam se vratio u Tokio, danima sam bio zatvoren u svojoj sobi. Pamæenje mi je i dalje bilo prikovano za mrtve, a ne za žive.

Sobe koje sam u njemu odvojio za Naoko bile su zamraèene, pokuæstvo prekriveno bijelim prevlakama, prozorske daske prašnjave. Veæi dio dana provodio bih u tim sobama. I mislio sam na Kizukija. "Dakle, napokon si uzeo Naoko", èuo sam sebe kako mu govorim. "No, dobro, ionako je bila tvoja. Sad je možda ondje gdje joj je mjesto. Ali na ovome svijetu, na ovome nesavršenom svijetu koji pripada živima, ja sam za nju uèinio sve što sam mogao. Pokušao sam izgraditi novi život za nas dvoje. Ali pusti sada to, Kizuki. Dajem ti je. Tebe je, ipak, izabrala. Objesila se u šumi mraènoj kao dubine njezina srca. Jednom davno ti si u svijet mrtvih odvukao dio mene, a sad je Naoko u taj svijet odvukla još jedan dio mene. Katkad se osjeæam kao kustos u muzeju - u golemom, praznom muzeju, u koji nitko nikada ne zalazi, a ja ga èuvam, ni za koga osim za sebe." Èetvrti dan po mome povratku u Tokio dobio sam pismo od Re-iko. Preporuèeno. Bila je to jednostavna poruka: Veæ tjednima ne mogu stupiti u kontakt s tobom, pa se brinem.

Molim te nazovi me. U devet ujutro i devet naveèer èekat æu kraj telefona.

Nazvao sam je te veèeri u devet. Reiko se javila èim je prvi put odzvonilo.

— Jesi li dobro? — pitala je.

— Manje-više — rekao sam.

— Smijem li te prekosutra posjetiti?

— Posjetiti? Misliš, ovdje u Tokiju?

— Upravo tako. Želim da porazgovaramo.

— Odlaziš iz sanatorija?

— Jedino tako te mogu posjetiti, zar ne? U svakom sluèaju, i vrijeme mi je da odem.

Ovdje sam ipak veæ osam godina. Budu li me još držali, poèet æu trunuti.

Bilo mi je teško progovoriti. Nakon kraæe šutnje Reiko je nastavila — Bit æu u superbrzom vlaku u 15.20, prekosutra. Hoæeš li me doèekati na postaji? Još se sjeæaš kako izgledam? Ili te više ne zanimam sad kad je Naoko mrtva?

— Ni govora — rekao sam. — Vidimo se na postaji u Tokiju prekosutra u 15.20.

— Lako æeš me prepoznati. Ja æu biti stara gospoða koja nosi kutiju za gitaru. Takvih nema baš mnogo.

I doista, lako sam u gužvi uoèio Reiko. Imala je muški sako od tvida, bijele hlaèe i crvene tenisice. Kosa joj je bila kratka kao i uvijek, a okolo su joj kao i obièno stršili èuperci. U desnoj ruci imala je smeði kožnati kovèeg, a u lijevoj crnu kutiju za gitaru. Èim me ugledala srdaèno mi se i naborano nasmiješila, i ja sam se zatekao kako joj uzvraæam širokim osmijehom. Uzeo sam njezin kovèeg pa smo otpješaèili do vlaka za zapadna predgraða.

— Hej, Vatanabe, koliko veæ imaš tu strašnu facu? Ili se to danas u Tokiju tako nosi?

— Malo sam putovao, stalno sam jeo smeæe — rekao sam. — Kako ti se svidio superbrzi vlak?

— Užasan je! — rekla je. — Ne možeš otvoriti prozore. Htjela sam kupiti lunch-paket u nekom bifeu na postaji.

— Prodaju ih u vlaku, znaš.

— Da, bezobrazno skupe plastiène sendvièe. To ne bi pojeo ni pas s maslom. Meni su se uvijek sviðali ruèkovi na postaji Go-tenba.

— Nekada davno, prije superbrzog vlaka.

— Pa, i ja potjeèem iz davnina otprije superbrzog vlaka!

U vlaku za Kièidžodži Reiko je kroz prozor promatrala krajolik Musašina zainteresirano kao turist.

— Je li se jako promijenilo u ovih osam godina? — pitao sam.

— Ti ne znaš što ja sada osjeæam, zar ne, Vatanabe?

— Ne, ne znam.

— Bojim se — rekla je. — Toliko se bojim da bih mogla isti èas poludjeti. Ne znam što bih trebala uèiniti ovako izbaèena van u svijet, sama. — Zastala je. — Slušaj, "isti èas poludjeti". Zgodan izraz, zar ne?

Nasmiješio sam se i primio je za ruku. — Ne brini se — rekao sam. — Bit æeš ti dobro. I dovde te dovela vlastita snaga.

— Nije me moja snaga izvukla odande — rekla je Reiko. — Nego Naoko i ti. Nisam mogla izdržati bez Naoko, i morala sam doæi u Tokio kako bih razgovarala s tobom. To je sve. Da se ništa nije dogodilo, vjerojatno bih cijeli život provela ondje.

Kimnuo sam.

— Što namjeravaš raditi odsad pa nadalje? — pitao sam Reiko.

— Idem u Asahikavu — rekla je. — Gore, u divljinu Hokaida! Moja stara prijateljica s fakulteta ondje ima glazbenu školu, i veæ dvije-tri godine me moli da joj pomognem.

Rekla sam joj da je ondje prehladno za mene. Hoæu reæi, napokon izaðem na slobodu, i sad bih trebala iæi u Asahikavu? Teško se uzbuditi oko takvog mjesta - to je neka rupa.

— Nije tako strašno — rekao sam ja, smijuæi se. — Bio sam ondje. Nije loš gradiæ. Ima posebnu atmosferu.

— Siguran si?

— Apsolutno. Mnogo bolje nego da ostaneš u Tokiju.

— No, dobro — rekla je. — Ionako nemam kamo, a stvari sam veæ poslala. Hej, Vatanabe, obeæaj da æeš me doæi posjetiti u Asahikavu.

— Naravno da hoæu. Ali moraš li iæi odmah? Ne možeš malo ostati u Tokiju?

— Voljela bih se zadržati koji dan, ako mogu. Mogu prespavati kod tebe? Neæu ti smetati.

— Nema problema — rekao sam. — Imam veliku garderobu u kojoj mogu spavati, u vreæi za spavanje.

— Ne mogu ti to uèiniti.

— Ne, zbilja. Garderoba je golema.

Reiko je ritmièno tapkala po kutiji za gitaru koju je držala meðu nogama. — Vjerojatno æu se morati malo prilagoditi prije nego odem u Asahikavu. Jednostavno nisam naviknuta na vanjski svijet. Mnogo stvari ne razumijem pa sam napeta. Možeš li mi malo pomoæi? Samo tebe mogu pitati.

— Uèinit æu sve što mogu da ti pomognem — rekao sam.

— Nadam se da ti ne ometam planove — rekla je.

— Nemam nikakve planove koje ti možeš omesti — rekao sam.

Pogledala me i blago iskrivila krajeve usnice u osmijeh, ali nije rekla ništa.

Ostatak puta do postaje Kièidžodži govorili smo malo, kao i u autobusu do moje kuæe.

Razmijenili smo nekoliko nasumiènih komentara o promjenama u Tokiju, Reikinu boravku na Glazbenoj akademiji i mojem putu u Asahikavu, ali o Naoko nismo govorili.

Prošlo je deset mjeseci otkako sam posljednji put vidio Reiko, ali dok sam hodao kraj nje osjeæao sam se neobièno smiren i utješen. Poznat mi je taj osjeæaj, mislio sam, a onda mi je palo na pamet da sam se tako osjeæao dok sam hodao ulicama Tokija s Naoko. I kao što smo Naoko i ja dijelili mrtvog Kizukija, Reiko i ja dijelili smo mrtvu Naoko. Zbog te pomisli nisam mogao dalje razgovarati. Reiko je još neko vrijeme govorila, ali kad je shvatila da ja ništa ne govorim, i ona je ušutjela. U autobusu nismo progovorili ni rijeè.

Bilo je to jedno od onih ranih jesenskih popodneva kad je svjetlost oštra i jasna, baš kakva je bila godinu dana ranije, kad sam posjetio Naoko u Kjotu. Oblaci su bili bijeli i uski kao kosti, nebo prostrano i visoko. Miris povjetarca, dubina svjetla, siæušni cvjetiæi u travi, fina jeka koja je pratila zvukove: sve mi je to govorilo da je jesen opet tu, i da se razdaljina izmeðu mene i mrtvih sa svakim ciklusom godišnjih doba poveæava. Kizukiju je još bilo sedamnaest, a Naoko dvadeset i jedna: zauvijek.

— O, koliko mi je lakše kad sam na ovakvu mjestu! — rekla je Reiko, osvræuæi se oko sebe kad smo sišli s autobusa.

— Jer nema nièega — rekao sam.

Dok sam je kroz stražnja vrata i vrt vodio do svoje kuæice, Reiko se dojmilo sve što bi ugledala.

— Ovo je fantastièno! — rekla je. — Sam si izradio te police i stol?

— Aha — rekao sam, nalijevajuæi nam èaj.

— Oèito si vješt s rukama. I kako ti je sve uredno!

— Smeðekošuljašev utjecaj — rekao sam. — Pretvorio me u manijaka. Ali gazda se ne žali.

— Joj, tvoj gazda! Trebala bih mu se predstaviti. Ono je njegova kuæa, na drugoj strani vrta?

— Predstaviti? Zašto?

— Kako to misliš "zašto"? Neka stara èudakinja pojavi se kod tebe i poène svirati gitaru, što æe èovjek misliti? Bolje odmah poèeti ispravno. Èak sam mu donijela kutiju slatkiša.

— Vrlo lukavo — rekao sam.

— Ta ti mudrost dolazi s godinama. Reæi æu mu da sam ti teta s majèine strane, da sam te došla posjetiti iz Kjota, zato mi ne proturjeèi. U ovakvim sluèajevima razlika u godinama dobro doðe. Nitko neæe posumnjati.

Reiko je iz torbe uzela kutiju slatkiša i smjerno se otišla upoznati. Ja sam sjedio na verandi, ispijao još jednu šalicu èaja i igrao se s maèkom. Prošlo je dvadeset minuta, a kad se Reiko napokon vratila, iz torbe je izvukla limenku rižinih krekera i rekla da je to dar za mene.

— O èemu ste tako dugo razgovarali? — pitao sam, žvaèuæi kreker.

— O tebi, naravno — rekla je Reiko, grleæi maèku i trljajuæi obraz o nju. — Kaže da si vrlo pristojan mladiæ, ozbiljan student.

— Sigurna si da je mislio na mene?

— Ni najmanje ne sumnjam da je mislio na tebe — rekla je, smijuæi se. A onda je uoèila moju gitaru, uzela je, uštimala, i odsvirala Desafinado Antonija Carlosa Jobima. Veæ mjesecima nisam èuo Reikinu gitaru, pa me preplavio onaj stari osjeæaj topline.

— Vježbaš gitaru? — pitala je.

— Ležala je u gazdinom spremištu pa sam je posudio, i svako malo nešto drndam po njoj. To je sve.

— Poslije æu te poduèiti. Potpuno besplatno. — Reiko je spustila gitaru i skinula sako od tvida. Sjedila je naslonjena na stup verande i pušila cigaretu. Na sebi je imala kariranu košulju od madrasa kratkih rukava.

— Lijepa košulja, zar ne? — pitala je.

— Lijepa je — rekao sam. Košulja je zbilja bila zgodna, sa zanimljivim uzorkom.

— Naokina je — rekla je Reiko. Sigurno nisi znao da nosimo istu velièinu. Posebice kad je tek došla u sanatorij. Poslije se malo udebljala, ali još smo nosile otprilike isti broj: bluze, hlaèe, cipele, šešire. Nismo mogle dijeliti jedino grudnjake. Ja nemam praktièki ništa. Pa smo uvijek razmjenjivale odjeæu. Zapravo, to je bilo više kao zajednièka imovina.

Sad kad je to spomenula, uvidio sam da je Reiko graðena gotovo identièno kao Naoko.

Zbog oblika njezina lica i njenih tankih ruku i nogu uvijek sam imao dojam da je sitnija i mršavija nego Naoko, ali zapravo je bila iznenaðujuæe èvrste graðe.

— I sako i hlaèe su njeni — rekla je Reiko. — Sve je njeno. Smeta ti što me vidiš u njenim stvarima?

— Nimalo — rekao sam. — Siguran sam da bi Naoko bilo drago da netko nosi njezinu odjeæu - posebice ti.

— Èudno je to — rekla je Reiko, pucnuvši tiho prstima. — Naoko nije ostavila nikakvu oporuku - osim za odjeæu. Naškrabala je reèenicu na notesu na stolu. "Neka svu moju

odjeæu dobije Reiko." Baš je bila èudna, zar ne? Zašto bi se brinula baš za odjeæu dok se spremala umrijeti? Koga briga za odjeæu? Sigurno je imala gomilu drugih stvari koje je htjela reæi.

— Možda nije — rekao sam.

Odbijajuæi dim cigarete, Reiko kao da je utonula u misli. A onda je rekla — Želiš èuti cijelu prièu, od poèetka do kraja, zar ne?

— Želim — rekao sam. — Molim te, reci mi sve.

— Pretrage u bolnici u Osaki pokazale su da se Naokino stanje popravlja, ali da bi trebala ondje ostati malo dulje kako bi mogli nastaviti s intenzivnom terapijom, u cilju dugoroènog oporavka. To sam ti rekla i u pismu - onome koje sam ti poslala oko desetog kolovoza.

— Da. Proèitao sam to pismo.

— Pa, 24. kolovoza nazvala me Naokina majka i pitala smije li me Naoko posjetiti u sanatoriju. Naoko je htjela spakirati stvari koje je ostavila kod mene, i kako me neko vrijeme neæe moæi viðati, htjela je sa mnom razgovarati, možda èak i prespavati u našem stanu. Rekla sam da može. J ja sam nju jako htjela vidjeti i razgovarati s njom. I tako su iduæeg dana, dvadeset i petog, stigle Naoko i njena majka, taksijem. Nas tri zajedno smo radile, pakirale Naokine stvari i brbljale. Kasnije popodne Naoko je rekla da mama može iæi doma, ona je dobro, pa su pozvali taksi i mama je otišla. Uopæe se nismo brinuli jer je Naoko bila izvrsno raspoložena. Zapravo, dotad sam bila jako zabrinuta. Oèekivala sam da æe biti potištena, iscrpljena, mršava. Hoæu reæi, znam koliko pretrage, terapija i ostalo u takvim bolnicama znaju izmoriti èovjeka, pa sam zbilja dvojila kako æe proæi posjet. Ali èim sam je ugledala, odmah sam se uvjerila da je dobro. Izgledala je mnogo zdravije nego što sam oèekivala, smijala se, šalila i govorila mnogo normalnije nego kad smo je posljednji put vidjeli. Bila je kod frizera i sad se hvalila novom frizurom. Pa sam pomislila da nema mjesta brizi, èak i ako joj mama ode i ostavi nas same. Naoko mi je rekla kako æe ovaj put dopustiti tim bolnièkim doktorima da je jednom zauvijek izlijeèe, a ja sam rekla da bi to vjerojatno bilo najbolje. I tako smo nas dvije izašle u šetnju, i sve smo vrijeme razgovarale, uglavnom o buduænosti. Naoko mi je rekla kako bi jako voljela da nas dvije izaðemo iz sanatorija i negdje zajedno živimo.

— Da zajedno živite? Ti i Naoko?

— Tako je — rekla je Reiko slegnuvši ramenima. — Ja sam joj rekla da meni to odgovara, ali što s Vatanabeom? A ona je rekla: "Ne brini se, ja æu s njim sve urediti." To je sve. Onda je govorila gdje æemo živjeti i što æemo raditi, takve stvari. Nakon toga otišle smo u ptiènjak i igrale se s pticama.

Uzeo sam pivo iz hladnjaka i otvorio ga. Reiko je zapalila još jednu cigaretu, a na krilu joj je mirno spavala maèka.

— Ta cura sve je bila smislila. Sigurna sam da je zato bila puna energije, nasmiješena i onako èila. Moralo joj je to biti silno olakšanje kad je smislila što æe toèno uèiniti.

Završile smo s pretresanjem njenih stvari, a ono što joj nije trebalo spalile smo u metalnoj baèvi u vrtu: bilježnicu koja joj je služila kao dnevnik i sva pisma koja je primala. I tvoja pisma. To mi je bilo malo èudno, pa sam je pitala zašto pali takve stvari. Hoæu reæi, uvijek je pomno spremala tvoja pisma na sigurno mjesto i stalno ih èitala. Rekla je: "Rješavam se svega iz prošlosti da se mogu ponovno roditi u buduænosti." Pa, ja sam joj povjerovala na rijeè. A to je u neku ruku i logièno. Sjeæam se da sam pomislila koliko

želim da ozdravi i bude sretna. Toga dana bila je tako dražesna i ljupka: da si je samo vidio!

— Kad je to bilo gotovo, otišle smo u blagovaonicu na veèeru, baš kao nekoæ. Onda smo se okupale, a ja sam otvorila bocu dobrog vina koje sam èuvala za posebne prilike kao što je ta, pa smo pile, a ja sam svirala gitaru. Beatlese, kao i uvijek, Norvešku šumu, Michelle, njezine omiljene pjesme. Obje smo se osjeæale dosta dobro. Ugasile smo svjetlo, skinule se i legle u krevet. Noæ je bila užasno sparna. Prozori su nam bili širom otvoreni, ali nije bilo ni daška vjetra. Vani je bilo mraèno kao u rogu, skakavci su krièali, a miris ljetne noæi bio je tako težak da je u sobi bilo teško disati. A onda je najednom Naoko poèela govoriti o tebi - o onoj noæi kad je spavala s tobom. Do u najsitnije detalje.

Kako si joj skinuo odjeæu, kako si je dirao, kako je osjetila da je vlažna, kako si ušao u nju, kako je bilo divno: sve mi je to živo i detaljno opisala. Pa sam je pitala: zašto mi to sada govoriš, odjednom? Hoæu reæi, do tada mi nikad nije otvoreno govorila o seksu.

Naravno, imale smo otvorene razgovore o seksu u okviru terapije, ali bilo joj je neugodno iæi u detalje. A sad je nisam mogla zaustaviti. Bila sam šokirana.

— Rekla mi je: "Ne znam, jednostavno mi se o tom razgovara. Prestat æu ako ti se ne sluša." "Ne", rekla sam, u redu je. "Ako o neèemu moraš govoriti, najbolje je da sve istreseš. Slušat æu što god mi želiš reæi."

— Tako da je nastavila s prièom: "Kad je ušao u mene, nisam mogla vjerovati koliko boli. To mi je ipak bilo prvi put. Bila sam tako vlažna da je odmah skliznuo unutra, ali svejedno mi se u mozgu zamraèilo - toliko je boljelo. Gurnuo ga je što je dublje mogao, mislila sam, ali onda mi je digao noge i ušao još dublje. Od toga su mi cijelim tijelom prošli srsi, kao da se namaèem u ledenoj vodi. Ruke i noge su mi utrnule, a kroz mene je prošao val hladnoæe. Nisam znala što se dogaða. Mislila sam da æu toga èasa umrijeti, ali bilo mi je svejedno. Ali on je shvatio da me boli, pa se prestao micati, i dok je još bio duboko u meni poèeo me posvuda ljubiti - kosu, vrat, grudi - i to dugo, dugo. Malo pomalo u moje tijelo vratila se toplina, i onda se vrlo polako poèeo micati. O, Reiko, bilo je tako divno! Èinilo mi se da æe mi se mozak rastopiti. Htjela sam zauvijek tako ostati, zauvijek ležati u njegovu naruèju, do kraja života. Tako je bilo prekrasno."

— Pa sam je onda pitala: "Ako je bilo tako prekrasno, zašto nisi ostala s Vatanabeom i nastavila to èiniti svaki dan?" Ali ona je rekla: "Ne, Reiko, znala sam da se to više nikad neæe dogoditi. Znala sam da je to nešto što æe mi doæi jednom, i otiæi, i nikad se neæe vratiti. To se dogaða jednom u životu. Nikad prije nisam osjetila tako nešto, a ni ikad poslije. Nikad nisam osjetila da to želim ponovno raditi, i nikad više nisam bila tako vlažna."

— Ja sam joj, naravno, objasnila da se to èesto dogaða mladim ženama i da u veæini sluèajeva proðe s godinama. Napokon, taj put je uspjelo: nema mjesta brizi da neæe opet.

I sama sam imala svakakve probleme kad sam se tek udala.

— Ali ona je rekla: "Ne, nije to, Reiko. To me uopæe ne zabrinjava. Samo ne želim da itko ikada više uðe u mene. Ne želim da me netko na taj naèin oskvrne - nitko."

Popio sam pivo, a Reiko je popušila drugu cigaretu. Maèka se protegnula na Reikinu krilu, pronašla novi položaj i opet zaspala. Reiko kao da nije znala kako nastaviti sve dok nije zapalila treæu cigaretu.

— Nakon toga Naoko je poèela jecati. Ja sam sjela na rub njezina kreveta i poèela je milovati po kosi. "Ne brini se," rekla sam joj, "sve æe biti u redu. Lijepa mlada djevojka kao što si ti mora imati muškarca da je grli i usreæuje." S Naoko su se cijedili znoj i suze. Uzela sam veliki ruènik i obrisala joj lice i tijelo. Èak su joj i gaæice bile posve mokre, pa sam joj pomogla da ih skine - e sad samo malo, ne umišljaj nikakve gluposti, nije tu bilo nièega škakljivog. Stalno smo se kupale zajedno. Bila mi je kao mlaða sestra.

— Znam, znam — rekao sam.

— E pa uglavnom, Naoko je htjela da je zagrlim. Rekla sam da je daleko prevruæe za grljenje, ali rekla je da je to posljednji put što se vidimo, pa sam je zagrlila. Samo malo.

Izmeðu nas sam stavila ruènik kako se naša znojna tijela ne bi lijepila. A kad se smirila, opet sam je obrisala, obukla joj spavaæicu i smjestila u krevet. Odmah je èvrsto zaspala.

Ili se možda samo pretvarala da spava. Bilo kako bilo, te je noæi izgledala tako dražesno i ljupko, lice joj je bilo kao u trinaest- ili èetrnaestogodišnjakinje kojoj nitko od roðenja nije uèinio ništa nažao. Vidjela sam taj izraz na njezinu licu i znala da mirna srca mogu zaspati.

— Kad sam se u šest ujutro probudila, nije je bilo. Spavaæica joj je bila ondje, gdje ju je bacila na pod, ali odjeæe, tenisica i baterije koju sam uvijek držala kraj kreveta nije bilo.

Odmah sam znala da nešto nije u redu. Hoæu reæi, veæ i samo to što je uzela bateriju znaèilo je da je otišla po noæi. Za svaki sluèaj pregledala sam njezin stol i našla poruku: Neka svu moju odjeæu dobije Reiko. Smjesta sam sve probudila pa smo je krenuli tražiti na sve strane.

Pretražili smo svaki pedalj imanja, od spavaonica do okolne šume. Trebalo nam je pet sati da je naðemo. Èak je ponijela svoje uže. Reiko je uzdahnula i pogladila maèku.

— Hoæeš èaja? — pitao sam.

— Hoæu, hvala — rekla je Reiko.

Stavio sam vodu da zavri i donio kotliæ èaja na verandu. Približavao se zalazak Sunca.

Dnevno svjetlo je oslabilo, a duge sjene stabala protezale su se èak do naših nogu.

Pijuckao sam èaj i promatrao èudnovato nepravilan vrt s neobiènom mješavinom žutih planinèica, ružièastih azaleja i visokih zelenih nandina.

— Onda su došli bolnièari i odnijeli Naoko, a policija me poèela ispitivati. Ne da je tu bilo mjesta sumnji. Postojala je ta neka oproštajna poruka, i bilo je oèito da je rijeè o samoubojstvu, a oni su kao normalno prihvatili da je samoubojstvo jedna od stvari koje duševni bolesnici rade. Tako da je sve bilo prilièno pro forma. Èim su otišli, ja sam ti brzojavila.

— Kakav je to bio tužan mali sprovod — rekao sam. — Njezinu obitelj oèito je uznemiravalo Što ja znam da je Naoko preminula. Sigurno nisu htjeli da ljudi saznaju kako je to bilo samoubojstvo. Vjerojatno nisam smio ni otiæi. Zbog èega mi je bilo još gore. Èim sam se vratio, dignuo sam sidro i krenuo na put.

— Hej, Vatanabe, idemo u šetnju. Možemo kupiti i nešto za veèeru. Umirem od gladi.

— Može. Jede li ti se nešto posebno?

— Sukijaki — rekla je. — Godinama to nisam jela. Sanjala sam o sukijakiju - kako se natrpavam govedinom, mladim lukom, rezancima, prženim tofuom i povræem.

— Naravno, to æemo kupiti, ali nemam tavu za sukijaki.

— Prepusti to meni. Ja æu je posuditi od tvoga gazde. Otrèala je do glavne kuæe i vratila se s povelikom tavom, plinskim rešoom i gumenim crijevom.

— Nije loše, ha?

— Nije loše!

Kupili smo sve sastojke u obližnjim duæanèiæima - govedinu, jaja, povræe, tofu. Ja sam izabrao dosta pristojno bijelo vino. Htio sam platiti, ali Reiko je insistirala na tome da plati sve.

— Zamisli samo kako bi mi se obitelj smijala kad bi èuli kako sam neæaku dopustila da plati hranu! — rekla je Reiko. — Osim toga, imam sa sobom dosta gotovine. Zato se ne brini. Nisam iz sanatorija izašla bez novèiæa.

Reiko je oprala rižu i stavila je da se kuha, a ja sam na verandi posložio sve za kuhanje.

Kad je sve bilo spremno, Reiko je izvadila svoju gitaru i iskušala je svirajuæi laganu Bachovu fugu. Kod teških dijelova namjerno bi usporila ili ubrzala, poèela svirati uzdržano ili pak sentimentalno, oèito uživajuæi u raznolikosti zvukova koje je izvlaèila iz glazbala. Kad je svirala gitaru, Reiko je izgledala kao sedamnaestogodišnjakinja koja uživa u novoj haljini. Oèi su joj se blistale, i puæila je usnice u lagani smiješak. Kad je završila, naslonila se na stup i zagledala u nebo, kao da je utonula u misli.

— Smijem li te nešto pitati? — pitao sam.

— Naravno — rekla je. — Samo sam razmišljala kako sam gladna.

— Zar ne planiraš vidjeti muža ili kæer dok si tu? Sigurno su negdje u Tokiju.

— Blizu, u Jokohami. Ali ne, ne planiram ih vidjeti. Sigurno sam ti veæ rekla: bolje je za njih ako nemaju više veze sa mnom. Poèeli su novi život. A i meni bi bilo strašno da ih vidim. Ne, najbolje je da ih se klonim.

Zgužvala je praznu kutiju cigareta Seven Stars i iz kovèega izvadila novu. Potrgala je markicu i stavila cigaretu u usta, ali nije zapalila.

— Kao èovjeku meni više nema pomoæi — rekla je. — Ti gledaš u blijedo sjeæanje na ono što sam nekoæ bila. Najvažniji dio mene, ono što je bilo unutra, odavno je umro, i sad funkcioniram samo preko automemorije.

— Ali ti se meni sada sviðaš, Reiko, ovakva kakva si, bila ti blijedo sjeæanje ili ne. I možda moje mišljenje nije bitno, ali zbilja mi je drago što nosiš Naokinu odjeæu.

Reiko se nasmiješila i zapalila cigaretu upaljaèem. — Za tako mladog muškarca doista znaš kako usreæiti ženu.

Osjetio sam kako crvenim. — Samo govorim ono što stvarno mislim.

— Da, znam — rekla je Reiko smiješeæi se.

Kad je ubrzo nakon toga bila gotova riža, nauljio sam tavu i posložio u nju sastojke za sukijaki.

— Reci mi da ovo nije san — rekla je Reiko, njušeæi zrak.

— Ne, ovo je stopostotno stvaran sukijaki — rekao sam. — Empirijski govoreæi, naravno.

Umjesto da razgovaramo, bacili smo se na sukijaki uz pomoæ štapiæa, popili puno piva, i završili s rižom. Privuèena mirisom, pojavila se i Galebica, pa smo s njom podijelili obrok. Kad smo se dosita najeli, naslonili smo se na stupove trijema i tako sjedili promatrajuæi mjeseèinu.

— Jesi li sad zadovoljna? — pitao sam.

— Sasvim — progunðala je. — Nikad u životu nisam toliko jela.

— Sto sad želiš raditi?

— Popušiti cigaretu i otiæi u javnu kupaonicu. Kosa mi je katastrofa. Moram je oprati.

— Nema problema. U ulici imamo jednu.

— Reci, Vatanabe, ako smijem pitati, jesi li spavao s tom curom Midori?

— Misliš, je li bilo seksa? Ne još. Odluèili smo da neæemo dok se situacija ne sredi.

— Pa sad se sredila, zar ne?

Odmahnuo sam glavom. — Misliš, sad kad je Naoko mrtva?

— Ne, ne to. Ti si donio odluku davno prije nego je Naoko umrla - da nikad neæeš napustiti Midori. Bila Naoko mrtva ili živa, to nema veze s tvojom odlukom. Odabrao si Midori. Naoko je odabrala smrt. Sad si odrastao, pa moraš preuzeti odgovornost za svoje odluke. Inaèe æeš sve upropastiti.

— Ali ja je ne mogu zaboraviti — rekao sam. — Kazao sam Naoko da æu je èekati, ali nisam uspio. Na kraju sam joj okrenuo leða. Ne kažem da je itko kriv za to: to je samo moj problem. Mislim da bi se sve tako završilo i da joj nisam okrenuo leða. Naoko je sve vrijeme birala smrt. Ali to nema veze s ovim. Ne mogu oprostiti sam sebi. Ti mi kažeš da se ništa ne može uèiniti kad se osjeæaji promijene, da je to prirodno, ali moj odnos s Naoko nije bio tako jednostavan. Ako razmisliš, ona i ja bili smo združeni na granici izmeðu života i smrti. Tako je bilo od samog poèetka.

— Ako osjeæaš bol zbog Naokine smrti, savjetovala bih ti da zadržiš tu bol do kraja života. A ako iz toga možeš nešto nauèiti, nauèi. Ali isto tako, nevezano s tim, moraš biti sretan s Midori. Tvoja bol nema veze s vašim odnosom. Povrijediš li je još više, rana æe biti preduboka i neæeš to više moæi popraviti. Dakle, koliko god ti bilo teško, moraš biti jak. Moraš još više odrasti, postati pravi odrastao èovjek. Otišla sam iz sanatorija i došla èak u Tokio da ti to kažem - cijelim putem u onom lijesu od vlaka.

— Shvaæam što mi govoriš — rekao sam Reiko — ali ja još nisam spreman krenuti dalje. Hoæu reæi, bio je to tako tužan mali sprovod! Nitko tako ne bi smio umrijeti.

Reiko je ispružila ruku i pogladila me po glavi. — Svi æemo jednom tako morati umrijeti. I ja, a i ti.

Otpješaèili smo kraj obale rijeke do pet minuta hoda udaljene javne kupaonice, i doma smo se vratili osvježeni. Otvorio sam bocu vina pa smo sjeli na verandu i pili.

— Hej, Vatanabe, možeš donijeti još jednu èašu?

— Naravno — rekao sam. — Ali zašto?

— Priredit æemo svoj sprovod za Naoko, samo nas dvoje. I neæe biti tako tužan.

Kad sam joj pružio èašu, Reiko ju je do vrha napunila i položila na kamenu svjetiljku u vrtu. Onda je sjela na verandu, naslonila se na stup s gitarom u rukama, i zapalila cigaretu.

— A sada donesi kutiju šibica. Najveæu koju naðeš.

Donio sam veliki paket kuhinjskih šibica za domaæinstvo i sjeo kraj nje.

— A sada želim da staviš jednu šibicu na zemlju svaki put kad odsviram neku pjesmu, samo ih poslaži u nizu. Ja æu svirati sve pjesme kojih se sjetim.

Prvo je odsvirala nježnu, prekrasnu verziju Dragog srca Henrvja Mancinija.

— Darovao si Naoko tu ploèu, zar ne? — pitala je.

— Jesam. Za pretprošli Božiæ. Tu pjesmu je jako voljela.

— I ja je volim — rekla je Reiko. — Tako je nježna i lijepa... — Odsvirala je još nekoliko dionica iste melodije prije nego je otpila vino. — Pitam se koliko pjesama mogu odsvirati prije nego što se potpuno napijem. Bit æe ovo lijep sprovod, zar ne - ne tako tužan?

Reiko je prešla na Beatlese, te odsvirala Norvešku šumu, Yes-terday, Michelle, i Something. Otpjevala je Here Comes the Sun, a onda odsvirala The Fool on the HM. Ja sam nanizao sedam šibica.

— Sedam pjesama — rekla je Reiko, otpivši još vina i zapalivši novu cigaretu. — Ti deèki zbilja su znali što je životna tuga, i blagost.

Pod "ti deèki" Reiko je, naravno, mislila na Johna Lennona, Paula McCartnevja i Georgea Harrisona. Nakon kratkog predaha, Reiko je zgnjeèila cigaretu i opet uzela gitaru. Odsvirala je Penny Lane, Blackbird, Juliju, When Vm 64, Nowhere Man, And I Love Her i Hey ]ude.

— Koliko je to pjesama?

— Èetrnaest — rekao sam.

Uzdahnula je i upitala me — A ti? Znaš li ti nešto odsvirati -možda jednu pjesmu?

— Nema šanse. Užasan sam.

— Onda sviraj užasno.

Donio sam svoju gitaru i poèeo nabadati Vp on the Roof. Reiko se odmarala uz vino i cigarete. Kad sam završio, zapljeskala je.

Onda je odsvirala gitarsku obradu Ravelove Pavane za preminulu infantkinju te prekrasno èistu izvedbu Debussvjeve Mjeseèine.

— Obje sam usavršila nakon što je Naoko umrla — rekla je Reiko. — Njen glazbeni ukus do samoga kraja nije se uzdigao iznad sentimentalnoga.

Zatim je odsvirala nekoliko Bacharachovih pjesama: Close to You, Raindrops Keep Falling on my Head, Walk on By, Wedding Bell Blues.

— Dvadeset — rekao sam.

— Ja sam žena-džuboks! — uzviknula je Reiko. — Moji profesori onesvijestili bi se da me sada vide.

Nastavila je pijuckati, odbijati dimove i svirati: nekoliko bossa nova, Rogersa i Harta, Gershvvina, Boba Dvlana, Raya Charlesa, Carole King, Beach Boyse, Stevieja Wondera, Sukiyaki Song od Kjua Sakamota33, Blue Velvet, Green Fields. Katkad bi sklopila oèi i kimanjem pratila melodiju ili tiho pjevušila.

Kad smo popili vino, prešli smo na viski. Vino iz èaše u vrtu prolio sam po kamenoj svjetiljci, te nalio viski.

— Kako stojimo brojèano? — pitala je Reiko.

— Èetrdeset i osam — rekao sam.

Kao našu èetrdeset i devetu pjesmu Reiko je odsvirala Eleanor Rigby, a pedeseta je bila repriza Norveške šume. Nakon toga odmorila je ruke i otpila malo viskija. — Možda je to dosta — rekla je.

— I jest — odgovorio sam. — Èudesno.

Reiko me pogledala u oèi i rekla — Slušaj me sad, Vatanabe. Želim da zaboraviš na onaj tužan mali sprovod koji si vidio. Zapamti samo ovaj divni naš.

Kimnuo sam.

— A evo još jedna priðe — rekla je, i kao pedeset i prvu skladbu odsvirala svoju omiljenu Bachovu fugu. Kad je završila, rekla je glasom koji je bio tek malo èujniji od šapta — A da to obaviš sa mnom, Vatanabe?

— èudno — rekao sam. — I ja sam upravo na to mislio.

Ušli smo unutra i navukli zastore. A onda, u zamraèenoj sobi, Reiko i ja pali smo jedno drugom u zagrljaj kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Skinuo sam joj bluzu i hlaèe, a onda i donje rublje.

— Imala sam èudan život — rekla je Reiko — ali nikad nisam mislila da æe mi gaæice skidati muškarac devetnaest godina mladi od mene.

— Hoæeš ih radije sama svuæi?

— Ne, samo daj. Ali nemoj da te šokiraju sve moje bore.

— Volim tvoje bore.

— Rasplakat æeš me — prošaptala je.

Posvuda sam je izljubio, posebno pazeæi da jezikom prijeðem preko svih naboranih mjesta. Imala je grudi kao curica. Milovao sam ih i grickao bradavice zubima, a onda sam zavukao prst u njenu toplu, vlažnu rodnicu i poèeo ga pomicati.

— Krivo mjesto, Vatanabe — prošaptala mi je Reiko u uho. — To je samo bora.

— Ne mogu vjerovati da se u ovakvom èasu šališ!

— Oprosti — rekla je. — Bojim se. Nisam ovo radila godinama. Osjeæam se kao sedamnaestogodišnja curica: došla sam deèku u njegovu sobu, i odjednom sam gola.

— Da ti pravo kažem, i ja se osjeæam kao da nasræem na sedamnaestogodišnju curicu.

Držeæi prst u njenoj "bori", pomicao sam joj usnice uz vrat sve do uha i prstima držao bradavicu. Kad joj se disanje pojaèalo i grlo poèelo podrhtavati, raširio sam njene duge vitke noge i lagano ušao u nju.

— Pazit æeš da ne zatrudnim, zar ne? Vodiš brigu? — promr-mljala mi je Reiko u uho.

— Bilo bi mi strašno neugodno da u ovim godinama zatrudnim.

— Bez brige — rekao sam. — Samo se opusti.

Kad sam ušao do kraja, zadrhtala je i ispustila uzdah. Gladeæi je po leðima micao sam se u njoj, a onda najednom, bez upozorenja, svršio. Bila je to silovita, nezadrživa ejakulacija. Grèevito sam je stisnuo dok je moja sperma ritmièno brizgala u njezinu toplinu.

— Oprosti — rekao sam. — Nisam se mogao zaustaviti.

— Ne budi smiješan — rekla je Reiko, pljesnuvši me po križima. — Za to se ne moraš brinuti. Zar ti je to uvijek na pameti kad to radiš s curama?

— Da, uglavnom.

— E pa sa mnom ne moraš na to misliti. Zaboravi. Samo se prepusti, koliko god hoæeš.

Je li bilo dobro?

— Fantastièno. Zato se i nisam mogao suzdržati.

— Nije vrijeme za suzdržavanje. U redu je. I meni je bilo divno.

— Znaš, Reiko — rekao sam.

— Što?

— Trebala bi opet naæi ljubavnika. Sjajna si. Ovo je strašna šteta.

— Pa, razmislit æu — rekla je. — Ali pitam se imaju li u Asahi-kavi ljudi ljubavnike i tako to.

Kad mi se nakon nekoliko minuta opet digao, ušao sam u nju. Reiko je zadržala dah i izvila se ispod mene. Micao sam se polako i bez rijeèi, grlio je, i razgovarali smo. Bilo je divno tako razgovarati. Ako bih rekao nešto duhovito što ju je nasmijalo, njezini drhtaji kroz penis su prešli na mene. Dugo smo se tako grlili.

— O, ovo je divno — rekla je Reiko.

— Nije ni micanje loše — rekao sam.

— Hajde. Pokušaj.

Podigao sam joj bokove i ušao što sam dublje mogao, a onda sam stao uživati u osjeæaju kruženja sve dok naposljetku, kad sam se do kraja nauživao, nisam svršio.

Sve u svemu te smo noæi èetiri puta združili tijela. Na kraju svakog puta Reiko mi je ležala u naruèju, blago uzdrhtala, sklopljenih oèiju, i duboko uzdisala.

— Nikad više ovo ne moram raditi — rekla je Reiko — do kraja života. O, molim te, Vatanabe, reci da je istina. Reci da se sada mogu opustiti jer sam ovo radila dovoljno za cijeli život.

— To ti nitko ne može kazati — rekao sam. — Ne možemo znati.

Pokušao sam uvjeriti Reiko da bi putovanje zrakoplovom bilo brže i lakše, ali ona je insistirala da u Asahikavu poðe vlakom.

— Volim trajekt do Hokaida. I nemam želju letjeti zrakom — rekla je. Otpratio sam je na postaju Ueno. Nosila je gitaru, a ja njezin kovèeg. Sjeli smo na klupu na peronu da prièekamo vlak. Reiko je na sebi imala isti sako od tvida i bijele hlaèe koje je nosila kad je stigla u Tokio.

— Zbilja misliš da Asahikava nije tako loša? — pitala je.

— Lijep je to grad. Ubrzo æu te doæi posjetiti.

— Zbilja?

Kimnuo sam. — I pisat æu ti.

— Obožavam tvoja pisma. Naoko je spalila sva ona koja si joj poslao. A bila su tako dobra!

— Pisma su samo listovi papira — rekao sam. — Spališ li ih, ono što je u tvom srcu ostaje; zadržiš li ih, ono što nestaje nestat æe.

— Znaš, Vatanabe, zapravo se bojim sama iæi u Asahikavu. Zato mi svakako piši. Kad god èitam tvoja pisma, osjeæam da si sa mnom.

— Ako to želiš, stalno æu ti pisati. Ali ne brini se. Poznajem ja tebe: dobro æe ti biti kamo god da odeš.

— I još nešto. Imam dojam da je u meni nešto zapelo. Da ne umišljam?

— Samo blijedo sjeæanje — rekao sam i nasmiješio se. I Reiko se nasmiješila.

— Ne zaboravi na mene — rekla je.

— Neæu te zaboraviti — rekao sam. — Nikad.

— Možda se više nikad neæemo vidjeti, ali kamo god da odem, uvijek æu pamtiti tebe i Naoko.

Vidio sam da plaèe. Prije nego što sam shvatio što èinim, veæ sam je stao ljubiti. Drugi ljudi na peronu zurili su u nas, ali to mi više nije bilo važno. Bili smo živi, ona i ja. I samo smo morali misliti na to kako æemo nastaviti živjeti.

— Budi sretan — rekla mi je Reiko dok se ukrcavala na vlak. — Savjetovala sam ti sve što sam mogla. Više ti nemam što reæi.

Samo da budeš sretan. Uzmi moj dio sreæe i Naokin, i spoji ih u jedno za sebe.

Uhvatili smo se za ruke, a onda se rastali.

Telefonirao sam Midori.

— Moram razgovarati s tobom — rekao sam. — Imam milijun stvari o kojima moram s tobom razgovarati. Milijun stvari o kojima moramo razgovarati. Na ovom svijetu želim samo tebe. Želim te vidjeti pa da razgovaramo. Želim da poènemo ispoèetka.

Midori mi je uzvratila dugom, dugom tišinom - tišinom nalik na sve maglièaste kiše svijeta koje padaju na sve netom pokošene livade svijeta. Èela pritisnutog o staklo, sklopio sam oèi i èekao. Napokon je tišinu prekinuo Midorin tihi glas — Gdje si sada?

Gdje sam sada? Èvrsto šèepavši slušalicu, podigao sam glavu i okrenuo se da vidim što se nalazi izvan telefonske govornice. Gdje sam? Nisam imao pojma. Ni najblažeg pojma. Gdje je ovo?

Pred oèima su mi promicali samo bezbrojni obrisi ljudi koji su odlazili u ništa. I opet sam iznova stao zazivati Midori iz samog središta ovoga mjesta zakopana u ništavilu.

Prevoditeljièine napomene!

1. Prema konvenciji na hrvatskoj glazbenoj sceni, naslovi glazbenih brojeva ostavljeni su u izvorniku, osim u sluèaju skladbe koja je i naslov knjige, te opæe prihvaæenih prijevodnih ekvivalenata.

2. Kamen je tipièno japansko jelo, rezanci obièno posluženi u juhi s mesom ili povræem.

3. Honda je 1967. godine lansirala N-360, svoj prvi mini-auto, duljine samo 3 m. Ovaj model ubrzo je osvojio tržište i postao kultni statusni simbol medu mladima.

4. Tzv. bullet train (vlak-metak) jest superbrzi japanski putnièki vlak.

5. Japanski književnici. Kenzaburo Oe (r. 1935) u svojim se romanima bavi uglavnom odnosom mita, povijesti i suvremenog japanskog društva; dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1994-(najpoznatije djelo Tihi plaè). Jukio Mišima (Yukio Mishima) (192570) piše o srazu tradicionalnih japanskih vrednota i duhovnog siromaštva današnjice; završio život harakirijem.

6. Rižine kuglice (moèi) tradicionalno su jelo koje Japanci jedu za Novu godinu, obièno u miso juhi, ali i kao dodatak drugim jelima. Toèan postupak izrade propisan je tradicijom, a prave se od posebne vrste riže i vrlo su ljepljive, te se svake godine nakon novogodišnjeg slavlja u medijima pojavljuje podatak o tome koliko se ljudi zagušilo jeduæi taj specijalitet.

7. Osamu Dazai (1909-48.) japanski književnik (najpoznatiji roman Sunce na zalazu); nekoliko se puta pokušavao ubiti, da bi na kraju i uspio poèinivši dvostruko samoubojstvo zajedno s ljubavnicom.

8. Obred èaja tradicionalni je japanski ritual koji simbolizira slogu, mir, èistoæu i poštovanje prema gostu. Obred èaja održava se u prostoriji koja služi samo za tu prigodu, a svaki pozvani gost (obièno ih je èetiri) ima u tom ritualu svoju ulogu. Sastoji se od toèno utvrðenih etapa i može trajati do èetiri sata, a osim nekoliko vrsta èaja služi se i bogat obrok od tradicijom propisanih jela, od kojih svako ima svoju simboliku.

9. Zeleni obad je kultna kriminalistièka televizijska serija prikazivana 1966-7., slavna prvenstveno zbog borilaèkih sekvenci u kojima nastupa Bruce Lee kao Kato, vjerni pratitelj glavnog junaka.

10. Kinokunija je najveæi lanac knjižara u Japanu.

11. Sveuèilište Keio najstarije je japansko sveuèilište, osnovano 1858. g., a od njega je prestižnije tek državno Tokijsko sveuèilište.

12. Ajumi Išida (Ayumi Ishida) je japanska pjevaèica koja je 1968. objavila jedan od najpopularnijih japanskih evergrina Blue Light Yokohama.

13. Tempura je tradicionalno japansko jelo od komadiæa morskih plodova, povræa i voæa pohanih u dubokom ulju. pri14. Džunsai je biljka iz porodice lopoèa koja se u Japanu rabi za pravu raznih jela; jaja dašimaki japansko je jelo slièno rolanom zapeèenom omletu.

15. Daikon rotkvice su divovske japanske rotkvice oblika nalik na veliku mrkvu (duge 20-35 cm> promjera do 10 cm), blagog okusa i bijele boje, neizostavni sastojak mnogih japanskih jela.

16. Izu je poluotok zapadno od Tokija, rekreacijsko središte poznato po mineralnim vrelima.

17. Ferdinand Beyer (1803-63) autor je prve poèetnice za uèenike glasovira. Njegova tradicionalna metoda, premda zastarjela, i danas je najpopularnija u Japanu, zemlji napredne tehnologije, gdje je uèenje glasovira dobilo maha 1950-ih kao metoda mentalnog oporavka od ratnih strahota.

18. Wilhelm Backhaus (1884-1969), njemaèki pijanist i Karl Bohm (1894-1981) austrijski dirigent.

19. Dopunske škole (japanski džuku) specijalizirane su ustanove koje pomažu uèenicima da se pripreme za polaganje prijamnih i drugih ispita, ali i da bolje svladaju neke predmete. U Japanu i drugim istoènoazijskim zemljama ovakva mreža dopunskih škola toliko je razgranata da one praktièki tvore paralelni obrazovni sustav.

20. Umeboši je ukiseljena japanska marelica, tradicionalni japanski specijalitet koji se èesto jede s rižom te takvo jelo podsjeæa na japansku zastavu (crveni krug na bijelom polju), a stavlja se i u sredinu rižine kuglice. Nori su listovi morskih algi koji se obièno omataju oko rižinih kuglica, ali rabe se i u mnogim drugim jelima.

21. Charles Jourdan, slavni francuski proizvoðaè cipela, sinonim za luksuz. Njegove cipele nosila je izmeðu ostaloga i Brigitte Bardot, a proslavio se po tome što je svaka njegova kolekcija cipela imala ogranièen broj modela, ali svi su se oni proizvodili u preko dvadeset boja i svim velièinama, te tri širine.

22. Miso juha je tradicionalna japanska slatkasto-slana juha èiji su glavni sastojci riba, morske alge i soja. Sadrži aktivne mikroorganizme i dio je tradicionalnog japanskog doruèka, a obièno se služi u lakiranim zdjelicama s poklopcem i pije se izravno iz zdjele.

23. Japanski bento, ili ruèak iz kutije, tradicionalni je obrok koji se jede izvan kuæe, a svaka japanska domaæica posebno se dièi vještinom spravljanja takve ukusne i za oko privlaène porcije jela. Obièno se sastoji od riže, ribe ili mesa i komada ukiseljenog ili kuhanog povræa, a tradicionalno se pakira u lakiranu kutiju. Takvi ruèkovi prodavali su se i na željeznièkim postajama, a u japanskim školama dugo nisu postojale menze pa je raskošan bento postao statusni simbol meðu uèenicima.

24. Dana 1. rujna 1923. ravnicu Kanto pogodio je potres jaèine 7,9 stupnjeva Richterove ljestvice, koji je potpuno uništio grad Joko-hamu i okolicu. U njemu je život izgubilo oko 150.000 ljudi.

25. Izraz "a riddle wrapped up in an enigma" prvi je put upotrijebio Winston Churchill 1939. da njime oznaèi nemoguænost predviðanja ruskih postupaka, i otada je ušao u jezik.

26. Deanna Durbin (r. 1921.), kanadska glumica i pjevaèica iz zlatnoga doba Hollywooda. Premda najbolje plaæena glumica svoga doba, u dobi od 28 godina zbog udaje se povukla i otišla živjeti u Francusku.

27. Restorani u kojima se prodaju raznorazni specijaliteti od jegulja rasprostranjeni su u Japanu.

28. Gljive matsutake važan su sastojak tradicionalne japanske kuhinje, veoma skupe jer se teško uzgajaju, a postoji i tradicija darivanja ovih gljiva koja se održala èak i u moderno doba meðu japanskim poslovnim ljudima.

29. Georges Bataille (1897-1962.), francuski književnik i filozof; Boris Vian (1920-59.), francuski romanopisac. Obojica su se bavila temama seksualnosti, nasilja i smrti.

30. Robert Casadesus (1899-1972.), francuski pijanist i skladatelj.

31. Terijaki je tradicionalni japanski naèin pripremanja jela, pri kojemu se peèeni ili kuhani komadiæi mesa namaèu u slatkoj marinadi od sojina umaka, rižina vina, sakea i šeæera.

32. Tijekom proizvodnje tofua (sojinog sira) na površini se skupljaju debele opne, koje se skupljaju i suše, te rabe pri pripremi raznih jela.

33. Kju Sakamoto (1941-85.), japanski pjevaè èiji je najveæi hit Sukiyaki Song 1963. dospio na prvo mjesto amerièke top-liste. Premda se u pjesmi ne govori o jelu sukijaki, nego o autorovoj nesretnoj ljubavi, na Zapadu joj je nadjenuto takvo, "tipièno japansko" ime " radi lakše pamtljivosti. Kju Sakamoto je poginuo u zrakoplovnoj nesreæi.

O prevoditeljici Maja Tanèik roðena je 1974. u Zagrebu, a djetinjstvo je provela u Novom Slankamenu (Srijem), što ju je uvelike formiralo kulturalno i jezièno. Diplomirala je engleski i španjolski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao mlaði asistent na Katedri za englesku književnost toga fakulteta. Dosad objavila sljedeæe prijevode: romani Taxi Anne Daviš - (Hena-com, Zagreb, 2002), Bijes Salmana Rushdieja (Vukoviæ & Runjiæ, Zagreb, 2002 — Godišnja nagrada Društva hrvatskih književnih prevodilaca za najbolji prijevod proze), Teško je naæi dobra èovjeka Flannerv O'Connor (AGM, Zagreb, 2003), Požuda Josephine Hart (Mirakul, Zagreb, 2003), Misli...

Davida Lodgea (Vukoviæ & Runjiæ, Zagreb, 2004). Za Zagrebaèku nakladu prevodi integralnu strip-ediciju Harolda Fostera Princ Valiant. Na Treæem programu Hrvatskoga radija te u književnim èasopisima objavila je prijevode niza fikcionalnih i nefikcional-nih tekstova. Prevodi i za televiziju.