PREGLED

Ova knjiga je posvećena..

G A J I

Majci svih nas Neka nam oprosti naše grijehe

Mojoj vlastitoj majci Gladys koja me je neprekidno ohrabrivala i podržavala te bila strpljiva dvadeset godina koliko je trebalo da ova knjiga izađe na svjetlo dana

Mojim kćerima Tanyji i Jennifer prekrasnim svjetskim ženama koje su uvijek bile uz mene ...ma kako stvari postale čudne

I posebno mojoj dragoj Margaret Horton mojem najboljem prijatelju, mojoj životnoj partnerici, mojoj ljubavi

Nastavimo svoju radosnu potragu za vječno sretnim životom.

Predgovor

»Kada biste mogli biti bilo tko ...tko biste bili?« Razmišljajući o odgovoru na to pitanje znao sam provoditi neobično mnogo vremena. Bio sam opsjednut maštarijom da mogu promijeniti vlastiti identitet jer sam želio biti bilo tko samo ne ja. Imao sam dobru karijeru kao stanični biolog i profesor na Medicinskom fakultetu, međutim to nije mijenjalo činjenicu da je moj osobni život bio, u najboljem slučaju, u rasulu. Što sam se više trudio pronaći sreću i zadovoljstvo u osobnom životu to sam postajao više nezadovoljan i nesretan. U trenucima kada sam bio skloniji razmišljanju, odlučio sam se predati svom nesretnom životu. Da mi je sudbina podijelila loše karte koje jednostavno trebam isko- RISTITI ili najbolje što mogu. Žrtva života. Che sara, sara.

Moj depresivni, fatalistički stav promijenio se u jednom transformacijskom trenutku ujesen 1985. Dao sam ostavku na svoje stalno mjesto profesora na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Wisconsinu i počeo poučavati na inozemnom Medicinskom fakultetu na Karibima. Budući da je fakultet bio toliko udaljen od akademskog mainstreama, počeo sam razmišljati izvan rigidnih granica vjerovanja koja prevladavaju u konvencionalnoj akademskoj zajednici. Daleko od tih kula od bjelokosti, izoliran na smaragdnom otoku u tamnom plavetnilu Karipskog mora, doživio sam znanstveno otkrivenje koje je skršilo moja vjerovanja o prirodi života.

Trenutak koji mi je promijenio život dogodio se kada sam čitao studiju o mehanizmima kojima stanice upravljaju svojom fiziologijom i ponašanjem. Iznenada sam shvatio da životom stanice upravljaju njezin fizički i energetski okoliš, a ne geni. Geni su samo molekularni nacrti koji se koriste p tklva i organa. Okoliš služi kao »građevinar« koji čita te genetske nacrte i radi prema njima, te koji je u konačnici odgovoran za

15