Slavica Moslavac
Arhitektura u crkvenoj ulici
Kutina, 2006.
MUZEJ MOSLAVINE KUTINA
Trijem KBR 52
Južno pročelje m 1:50 novo stanje
Sjeverno pročelje m 1:50 novo stanje
Zapadno pročelje m 1:50 novo stanje
Istočno pročelje m 1:50 novo stanje
TRADICIJSKA ARHITEKTURA KUTINE
Bogate hrastove šume Turopolja, Posavine, Moslavine i Banovine nekada su davale obilje plemenite građe koju su anonimni tesari i rezbari koristeći stoljetna iskustva, znali pretvoriti u zadivljujuća djela pučkog graditeljstva, u zaista tople domove. Imal je lepe bele mustače, krpa na krpe bile mu lače. Živel je v hiže, s kovom od slame, lulu ju pušil i pluckal same.
Tradicijski način života u Moslavini poslije Drugoga svjetskog rata sistematski i trajno gubi svoje dojučerašnje obilježje odlaskom seoskog stanovništva u gradove kao i naglim razvojem seoskih sredina koje prihvaćaju novitete iz grada.
Kestenjavu palicu krasnu je imal, pred svakim človekom, z njum se je štimal.
Odlaskom seoskog stanovništva, nije dotičnim sredinama izmjena donijela nikakvo duhovno obogaćivanje, već, osiromašenje, jer se s jedne strane zaboravljaju i gube iskonski narodni običaji i nepisani zakoni, a s druge strane, novi se ne mogu ni ne žele olako prihvatiti. Želja za očuvanjem narodne baštine tijekom osamdesetih godina 20. stoljeća osjeća se na mnogim razinama kako kod pojedinaca, tako i u kulturno-umjetničkim društvima. Posebna pažnja posvećuje se obnovi tradicijskih objekata, te oživljavanju seoskog turizma. Brojni entuzijasti pokušavaju očuvati bar dio folklornog naslijeđa svoga kraja, prenoseći ga na mlađe naraštaje njegovanjem i prezentiranjem na javnim mjestima.
Naš dedek je mrel pred puno let, i palicu odnesel na drugi svet. Ni lule nema kaj ju je pušil, a staru hižu veter je zrušil!
Graditeljska baština
Crkvena ulica u Kutini
Na području Moslavine, još uvijek se mogu naći značajni primjerci narodnog graditeljstva koje se naslanja na graditeljske tradicije u Posavini s jedne strane, te bilogorskopodravske s druge strane. Konzervatorski odjel za zaštitu spomenika kulture Republike Hrvatske, je posljednju sustavnu akciju utvrđivanja nepokretnih spomenika kulture na moslavačkom području, u kojoj je sudjelovao i Muzej Moslavine iz Kutine, proveo u periodu od 20. 9.- 1. 10. 1981. godine pod nazivom «Istraživanje i fiksiranje stanja etnoloških spomenika u SR Hrvatskoj». Tom prigodom su pod preventivnu zaštitu upisani brojni objekti građeni na tradicijski način. Doduše, osim upisa u Popis spomenika kulture, daljnje radnje nisu obavljane, te su ogorčeni vlasnici, zbog nemogućnosti prodaje, preinake ili dogradnje, objekte pod preventivnom zaštitom namjerno ostavljali da ih uništi zub vremena.
Grad Kutina ima također svoju ostavštinu iz prošlosti. To je cjelina od pet okućnica, nanizanih pravilno uz cestu. Na njima su na tradicionalan način izgrađene stambene (kuća na kat, trem, trijem, stajne, dom, čardak) i gospodarske građevine koje predstavljaju jedinstven primjer postojanja seoske cjeline u urbanom okruženju zvane hiža ili hizišće. Premda nedovoljno održavani, ovi primjerci tradicijske arhitekture predstavljaju značajne ostatke graditeljskog naslijeđa s kraja l9. i početka 20. stoljeća. Objekti su građeni od hrastovih greda i planjki, a značajke pučkog načina gradnje ogledaju se u tehnici, materijalu, omjerima i raščlambi unutarnjeg prostora te drugim značajkama karakterističnim za narodno graditeljstvo ovoga kraja. Pod tradicijskim graditeljstvom smatramo vjekovno preuzimanje i usmeno predavanje znanja, misli, stečenog iskustva, dakle svega onog što je čovjek smislio, ocijenio kao dobro i upravo kao takvo kulturno dobro predao budućim pokoljenjima. Tradicija je ovdje ujedno i oblik povijesnog svjedočanstva
Izvod iz katastra dijela Crkvene ulice
Grad Kutina razvio se na obroncima moslavačkih brežuljaka, sa kojih se dolinom rijeke Kutinice spušta prema jugu. Karakterizira ga pretežno niska stambena izgradnja, kako povijesna sa prijeloma i početka 20. stoljeća, tako i ona druge polovice 20. stoljeća. Od značajnih sakralnih objekata u kutinskoj župi izdvajamo: kapelu Svetog Duha na Goilu iz 18. st., Kapelicu sv. Fabijana i Sebastijana u Donjoj Gračenici i kapelicu Sv. Martina u Janja Lipi. One predstavljaju značajne dragulje kasnobarokne sakralne arhitekture. To su drvene kapelice građene u 18. st. Iako su zaštićeni spomenici kulture, nažalost, izložene su zubu vremena i propadanju. Dok je u Kutini kapelica sv. Franje Ksaverskog, sagrađena poč. 18. st. u blizini sjedišta Kutinske gospoštine (danas Muzej Moslavine), na početku Crkvene ulice, potpuno uništena u požaru 1886. g. (Buturac; 1977; 76), kao i kapelica sv. Ivana Nepomuka (zaštitnika voda i mostova – ispred Kirine slastičarnice), uklonjena 1958. g. (Moslavac; Kutina na starim razglednicama).
Situacija m 1:500 U prijevodu na ruski jezik taj naziv glasi narodnaja zodcseztvo, što bi u hrvatskom odgovaralo nazivu koji je upotrebljavao arhitekt Aleksandar Freudenreich: narodno graditeljstvo. Muzej Moslavine je tom prigodom dobio na poklon 32 nova etnopredmeta.
o cjelokupnosti ideja, običaja, vjerovanja jedne zajednice. Taj oblik svjedočanstva duhovne kulture manifestira se u arhitekturi nizom detalja, od ornamenata, ispisanih parola...Jedna od njih je i stropna greda, zvana sljemenjača ili sljeme na kojoj su zapisivani godina gradnje, ime graditelja. Na sljeme se stavlja prva šišana kosa djeteta, a prema običaju o šišanom kumstvu, tu se pohranjuje, molitvenik, pisma i svete slike.
navlja preuzeti tradicijski obrazac dodajući svoj stil obrade drveta kao i svoj model ukrašavanja objekata. Koliko je bilo objekata građenih od drvenih planjki i greda, govori i činjenica, da su Kutinu sredinom 19. stoljeća zvali «drvenom Kutinom». Tako je to bilo do 1886. do velikog požara, u kojem je uništen veći dio stare Kutine. Današnji izgled središnjeg dijela Kutine, sa Trgom Franje Ksaverskog (danas Trg kralja Tomislava), tj. oko Hoholačevog parka, nastaje tijekom njegove obnove.
Zapis se mogao naći i u temelju. Pod prvi kamen stavljala se boca s rakijom ili «flaša prazna, unutra cedula i sitan novac». Kad se «valjalo kamenje z gorskih potoka» ili polagali bapki pod uglove kuća, majstori su i taj posao morali dobro zaliti, tako da bi kućedomaćinu osigurali obilje grožđa i vina.
Obzirom na kulturno-povijesnu, arhitektonsku, etno-lošku, dokumentarnu i ambijentalnu vrijednost objekata u Crkvenoj ulici u Kutini, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu upisao je još 1975. godine ove objekte u Registar nepokretnih spomenika kulture pod registarskim brojem 461. U obrazloženju rješenja o registraciji, između ostalog je navedeno: «Kompleks od pet drvenih kuća s gospodarskim zgradama na desnoj strani Crkvene ulice predstavlja jedinu do danas u Kutini očuvanu cjelinu autohtone rurističke arhitekture. U građi i konstrukciji ovih objekata zadržane su glavne karakteristike danas već vrlo razrijeđene autohtone moslavačke arhitekture. Gospodarske zgrade pokazuju po građi dublju starost, dok starost čardaka, prema do sada
Osobitu ulogu imao je i krov. Kad se kuća poletvala, «gore je išel cimer», tj. ukrasna grabova ili bukova grana okićena vrpcama gužvanog papira, ručnicima, maramama, pa čak i rubačom. Na sami vrh okačila se boca s pićem, najčešće je to bila rakija šljivovica kojom se na kraju posao dobro zalio. Pokrov je nekada bio od šindre - drvenih daščica, a u 19. stoljeću dobiva «građanski» izgled, tj. šindru zamjenjuje crijep biber. Na njega su se polagale različite trave ili biljke koje su imale prema vjerovanjima magičnu ulogu, tj. obranu kuća od groma, bolesti, štetočina, uroka...A na zabatima, ulazima, pristašecima, gangovima, trijemovima, uvijek je bio ispisan ili ucrtan kakav kršćanski zapis kao IHS (ISUS-HOMINUMSALVADOR), inicijali graditelja, stilizirani cvijet, list, djetelina ili kakva izreka.
Godine 1885. na Glušnicu, od pušenja duhana nastao je veliki požar u Donjoj Kutini-selu. Tom je prilikom izgorjelo12-15 kuća, a slijedeće 1886. požar je uništio sve dućane, sve gostionice (osim jedne), siromašne seljačke kuće, kapelu sv. Franje Ksaverskog i ljekarnu. Pošteđene su samo bile vlastelinske zgrade. (Buturac, str. 85).
«Projektna dokumentacija» tradicijske kuće je kroz dugo vremensko razdoblje, dakako usmenom predajom, došla do izvjesne perfekcije. Njegovo prvo pojavljivanje, tj. začetak je nepoznat i davno je zaboravljen u prošlim stoljećima. Njegov sadašnji graditelj, tesar, palir, cimerman, majstor, samo po-
Valorizacija ovih objekata, ( tj. kućnih brojeva 40, 42, 44, 46 i 48), kao spomenika kulture izvršena je 1966. g., a temeljem rješenja Konzervatorskog zavoda u Zagrebu broj 01-82/2 1966. g. upisani su u Registar spomenika kulture kotara Sisak pod registarskim brojm 76. Zbog reorganizacije službe zaštite, potez drvenih objekata je 1969. g. upisan u Registar s pomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu pod registarskim brojem 456
mogućim ispitivanjima, seže stoljeće unatrag...» (ŠlabekOhman, 1994.)
Na kat se dolazi shodićem, tj. vanjskim, natkrivenim stepenicama, stubama ili štengama, držeći se za rukohvat – linu, koje vode na prvi kat, a predprostor na katu iz kojeg se ulazi u sobu ili družinsku hižu, je gang, ganjak, ganjerak ili grančerec.
Gospodarski objekti spajani su na uglovima tkz. hrvatskim (horvaškim) vuglom, »vugla na strižec» ili «skriške», dok su stambeni objekti građeni nemškim, njemačkim vuglom, pokriveni sitnim ili biber crijepom, dok se na gospodarskim objektima, vide tragovi pokrova od šindre (drvene hrastove daščice).
Sa svih strana trijemovi imaju kroviće, kroveke ili romce na dva odnosno tri reda crijepa, a služili su za zaštitu prozora i planjki od osunčanja kao i nakišnjavanja. Krovići su postavljeni na škarama, kosim konzolnim poduporama ili na tesarski ukrašenim mosnicama kč.br.52 i kč. br. 40.
U vrijeme stavljanja pod zaštitu kao i otkupa, katne kuće (trijemovi) bile su u vlasništvu Ane Brajdić kč. br. 40; Ilonke i Drage Friš kč. br.42; te Slave Mikoč kč.br.52, a prizemne brvnare Milke Gelenčir kč. br.44 i Marice Vuković kč. br.46.
Tlocrt kata je dvočlano, odnosno tročlano riješen. Ulazi se u središnju prostoriju, kuhinju, kuću ili (h)ižu, a iz nje u sobu, družinsku hižu, najveću prostoriju u kojoj su ukućani najviše boravili, te obavljali brojne svakodnevne radnje od tkanja, predenja, snovanja...Tu su obavljani radni dogovori. U vrijeme velikih hrvatskih kućnih zadruga (Pavličević;1989:8), starješina je raspoređivao zadrugare, određivao im posao za slijedeći dan ili tjedan. Prostorija je bila pogodna za održavanje svadbenih i drugih blagdanskih svečanosti, kao i pogrebnih obreda.
Vrijednost ovih objekata ogleda se u materijalu od čega su načinjene, tj. planjki dugih i do 16 metara, a širokih i do 60 cm. Planjke su bile obrađivane tesanjem ili pilenjem, a na uglovima su vezane švapskim, nemškim (odrezanih krajeva) ili horvatskim, hrvatskim ( napuštenim) sjekom. Prizemne drvene kuće imaju zidane temelje, a pod jednim dijelom kuće i podrume, koji su služili kao spremište za vino. Trijemovi počivaju na četiri oveća kamena (bapca), stavljena na svaki ugao kuće, na što se slažu konstruktivne grede koje povezuju stijene, a zovu se temeljače ili podcjek, dok završne stijene koje odozgo povezuju sve uzdužne i poprečne stijene nazivaju nazidnice, vjenčanice ili nasteni. Između tih dviju greda horizontalno se slažu planjke, a međusobno su povezivane drvenim klinovima moždenjacima, čineći tako zidni omotač.
Prizemlje nije služilo za stanovanje, već za skladištenje hrane, osim u izuzetnim slučajevima, kada nije bilo dovoljno mjesta za mladi bračni par. Zatvoren prostor na kraju hodnika u prizemnom dijelu, zvan kilek, kiljer, služio je za odlaganje gospodarskog pribora. U ovim objektima danas više ne žive njihovi vlasnici iz vremena stavljanja pod zaštitu, već su otkupljeni i sada su vlasništvu grada Kutine. Pojedini su nedovoljno stručno revitalizirani, a čekaju i novu namjenu.
Ulaz u stambeni objekt nalazi se s južne strane, a štiti ga natkriveni pristašek ili kapić, trijem sa (Vuković) ili bez rešetkastog ukrasa (Gelenčir).
Inicijativa za rješavanje ovog problema došla je na zahtjev Općinskog komiteta za privredu, Zavoda za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove općine Kutina. Na njihov prijedlog Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Zagreba, a u suradnji sa Muzejom Moslavine iz Kutine, te Arhitektonskim projektnim biroom iz Petrinje i Zavodom za urbanizam iz Kutine, 11. 9 1990. godine izrađuju i dostavljaju elaborat «Urbanistički projekt područja zaštićene ruralne cjeline u Crkvenoj ulici u Kutini».
Danas su većina objekta nenastanjeni i čekaju revitalizaciju i novu ulogu i nove sadržaje. Za prvi trijem do škole kbr. 52 bivše vlasnice Mikoč Slave, zainteresirao se Muzej Moslavine i KUD «Ivančice» iz Kutine. Na katu bi bila postavljena muzejska zbirka, dok bi u prizemlju uz voditeljstvo bile održavane raznovrsne radionice od: tradicijskog oslikavanja pisanica, upoznavanje s tkalačkim vještinama, izrada užadi i pletenja ribarskih mreža, glazbene i plesne radionice, snimanja kratkih dokumentarnih, obrazovnih i poučnih filmova iz područja etnologije i folkloristike.
Za sve građevine tada su izrađeni detaljni arhitektonski snimci, određene mjere zaštite, uvjeti sanacije i rekonstrukcije, te daljnji prijedlozi za revitalizaciju ruralne cjeline u skladu s namjenama određenim u evidencijskim kartonima. Cilj urbanističkog projekta bio je, da se sadašnjim ili budućim vlasnicima pruži mogućnost izbora onih sadržaja koji su primjereni njihovim potrebama, a moguće ih je ostvariti u raspoloživom prostoru zaštićenih građevina.
Prizemna kuća, kbr. 44 je iznajmljeni objekt za stanovanje, slijedi objekt kbr. 46, kojeg je Grad Kutina otkupio još 1996. godine za potrebe Zajednice tehničke kulture Kutina, odnosno njenih udruga, informatičare, maketare, a u samom dvorištu pri završetku je buduća zvjezdarnica. Kuća na kat kbr. 42 još nije dobila konkretnu namjenu, a kbr. 40 će prvi biti u potpunosti revitaliziran i do kraja godine useljiv od strane Turističke zajednice grada Kutine.
Idejnim projektima namjena predviđena su tri načina korištenja: stambeni, stambeno-poslovni i poslovni. S obzirom na lokaciju, građevine su izuzetno povoljne za uključivanje u suvremene potrebe grada. (Šlabek-Ohman; 1994.)
Projekt uređenja kuća, s posebnim naglaskom za očuvanje vanjskog izgleda, pod nadzorom je stručnjaka iz Ministarstva kulture Republike Hrvatske, tj. njihovog Konzervatorskog odjela.
Danas, 2006. g. kada su svi objekti otkupljeni te djelomično revitalizirani, osim gospodarskih zgrada, može se zaključiti da su izvorna stanja svih građevina zadržana, ali zbog izgradnje zidane prizemnice u Mikočevom dvorištu kč. br. 52, razbijena je spomenička jedinstvenost kao ruralne cjeline. Uklanjanjem prizemnice ponovo bi se vratila njihova spomenička cjelovitost.
Program obnove cjeline tradicijske moslavačke arhitekture u povijesnoj jezgri Kutine
humanizmom tisućljetne trajnosti i bogatom jednostavnošću autohtone kulture».
Od 1990. do 2005. godine nije bilo vidnih pomaka.
Osim objekata u Crkvenoj ulici, primjer dobro očuvane tradicijske arhitekture nalazimo na Trgu kralja Tomislava, kraj potoka Kutinice, bivšu vlastelinsku pecaru, danas dobro uređenu
Konačno rješavanje dotičnog problema ponovo pokreće 2005. godine gradsko poglavarstvo u suradnji s Turističkom zajednicom grada Kutine. Tada Zrinka Fabijanec, ovlašteni arhitekt izrađuje novu studiju pod nazivom Idejno rješenje, a kasnije i Glavini projekt u kojem daje prijedlog rekonstrukcije ruralne cjeline. Programom obnove cjeline tradicijske moslavačke arhitekture Turistička zajednica grada Kutine želi, pored definiranih spomenika kao što je crkva Sv. Marije Snježne, Muzeja Moslavine, Vinskog dvora, povijesne jezgre «Stare Kutine», promovirati i tradicijsku arhitekturu u Crkvenoj ulici, a poslovanje turističke zajednice odvijalo bi se upravo iz prvom trijema nekadašnje vlasnice Brajdić.
i održavanu građansku kuću obitelji Pazdera-Tavornik. Ona nam svjedoči o gospodarskim prilikama i izgledu trgovišta Kutine iz vremena druge polovice XIX. stoljeća kada je prizemni dio objekata sagrađen, a nešto kasnije katni dio zbog prenamijene dograđen. Radićeva ulica, zvana Kutinsko selo, zadržala je također do današnjih dana svoj seoski izričaj, koji se osim u arhitekturi ogleda i u očuvanju narodnih običaja (neprekinuti fašnički običaji, plesna i glazbena tradicija), gospodarstvo, te narodne nošnje.
U sadašnje vrijeme u razvijenom svijetu, tradicionalna etnologija sve više gubi u utrci sa industrijalizacijom i informatizacijom, mada se još uvijek želi, traži i afirmira jedan drugi aspekt etnološkog predmeta – onaj nacionalni. Vjerujući da očuvanost ruralne arhitekture u urbanoj sredini kao što je Crkvena ulica u Kutini sadržava važan segment nacionalnog i tradicionalnog nadamo se opravdanosti pokušaja oživljavanja i dovođenja novih sadržaja.
Trijem, crtež Ivana Milata
Ambijentalna očuvanost dobiva priliku da se uvjeri u postojanost, trajnost, jednostavnost, funkcionalnost i samosvijest tradicionalnog kako arhitekture, pokućstva tako i života u njima. Revitalizacijom se pokušava dočarati ruralna ambijentalnost s kraja 19. i početak 20. stoljeća, te pokazati iskonsku potrebu čovjeka da oblikuje životni prostor koji odiše «tradicionalnim
Moslavačka družinska hiža
cvijećem stavljenog s unutrašnje strane prozora. Osim klupa, stolova i stolica, u prostoru su smještene i dvije komode – ladičarke koje imaju funkcionalnu ulogu pospremanja tekstilija vezanih za ovu prostoriju kao što su: stoljnjaci, nadstolnjaci i ručnici izatkani od lana te ukrašeni crvenim ili plavim usnivom ili navezom.
Družinska hiža, smještena u hotelu «Kutina», predstavlja jedinstven primjer, autohtone, dobro očuvane i revitalizirane moslavačke tradicijske arhitekture. Svojim izgledom, namjenom i sadržajem prilagođena je suvremenim potrebama i načinu života, ali je zadržala i sve elemente vezane za tradicijski seoski izričaj.
U ovako izvorno – moslavačko - opremljenom prostoru željela se proširiti turistička i ugostiteljska ponuda hotela «Kutina», ali uz nastojanje da se u autohtonom ambijentu poslužuju i originalna tradicijska jela kao što su: tačkrle, trganci, sve vrste lanetina, razne juhe od brašna i povrća, tarana, palente, pure i žganaca sa i bez preliva, makaruna, bunceka, švargla, brašnjača i drugih kobasica, kiselog i slatkog kupusa, mesa iz «bakinog» lonca ili krušne peći, obrednih peciva, bazlamača, zlevanki, placki i pogačica, svih vrsta gibanica, «poderanih gaća», «kuhano-pečeno» i dr.
Ideja za ovaj projekt inicirana je od direktorice hotelskougostiteljskog poduzeća «Kutina» d. d. gđe. Vesne GlaviceSvoboda. Prema projektu arhitektice gđe. Zrinke Fabijanec iz projektnog biroa «Artis», a uz stručne savjete o autohtonosti i vjerodostojnosti elemenata kao i o njihovom unutrašnjem rasporedu brinula se kutinska etnologinja Slavica Moslavac iz Muzeja Moslavine, dio poslovnog prostora u prizemlju hotela tako je pretvoren u poseban kutak moslavačkog tradicijskog ugođaja. Zahtjevne i izazovne stolarske poslove obavio je stolar Josip Šlibar iz tvrtke «Uređenje interijera».
Uz izvornu kuhinju uvijek idu i autohtona vina. U moslavačkom kraju to su škrlet, moslavac te dišeća ranina.
Moslavačka soba predstavlja dio tradicijskog moslavačkog graditeljstva, koji se s vinorodnih brežuljaka preselio u središte Kutine. Za uređenje ove prostorije bilo je potrebno «obdjelati» grede i planjke s dva dobro stojeća trijema. Naime, prilikom preseljenja starih kuća uvidjela se kolika je njihova očuvanost, odnosno, trošnost. Tako je bilo i sa ovim projektom. Građa se morala ručno obrađivati i dorađivati tesanjem, nešto piljenjem te ulaganjem. Spojevi su se učvršćivali drvenim klinovima-moždenjacima, a metalne okove kovači su posebno kovali. Drveni namještaj kojim je opremljena soba, načinjen je prema muzejskim primjercima ili fotografijama snimljenim na terenu. Bez pretjeranog kićenja prostora, zidovi su opremljeni: zidnjakom i zdelnjakom za držanje posuđa. Zatim ogledalom, lampašem i raspelom, fotografijama iz starih albuma, te
Vjerovanja
Izreke
Kad bi štakori i miševi napustili kuću, smatralo se da će se ona uskoro srušiti. Ako je sa zida palo lastavičje gnijezdo, vjerovalo se da će kućedomaćini iste godine otići iz kuće. Gradnjom nove kuće trebalo je započeti kad je mjesec u «porastu» ili za punog mjeseca, ali je temelje trebalo iskopati dok se mjesec «smanjuje», jer će inače podrum uvijek biti vlažan.
- Staroj kući i novom prijatelju nije lako vjerovati. - Stare kuće i mlade djevojke lako se zapale. - Lakše je u tuđoj kući služiti, nego u vlastitoj upravljati. - Pitaj ljude što ti se u kući događa. - Što se doma skuhalo, nek’ se doma i pojede. - Kad su svi seljaci iz grada otišli na selo, kuće ostadoše bez ljudi. - Muškarci grade kuće, a žene domove. - Tko nije kuću gradio i kćer udavao ne zna što je trošak. - Udovici i prodanoj kući mnogo je mušterija. - Bog je stvorio selo, čovjek je stvorio grad, a vrag malo mjesto.
Da bi se od kuće odvratila nesreća, prigodom postavljanja krovišta, preko njega su prebacivani razni predmeti. Ako s krova padne crijep ili ako na njemu sjedi sova ili vrana, vjeruje se da će netko u toj kući uskoro umrijeti. Ako je preko krova pretrčala vjeverica ili je na krovu pjevao crvendać, smatralo se da će u kući ubrzo izbiti požar. Na fašnik se klao pijetao, a njegovu glavu bacali bi preko kuće ili gospodarskih zgrada gledajući u koju je stranu okrenut kljun. Ukoliko je okrenut od kuće nitko od ukućana te godine neće umrijeti.
Crkvena ulica, Foto: Domagoj Rupčić
Od jela se obvezatno na fašnik kuhalo varivo od kiselog kupusa s buncekom, suhim rebrima i kobasicama. U juhi od variva bi prali noge od koljena prema stopalu da se zaštite od ujeda zmija. Ostatak te vode običavali su škropiti oko kuće, također da se zaštite od dolaska zmija u kuću.
10
RURAL ARCHITECTURE IN KUTINA
Kutina has it’s own inheritance of old, “Rural whole” situated on the hill, in Church street (Crkvena ulica ). It is composed of the five wooden residential houses; three of them are the type of so called TREM (TRIJEM; ČARDAK) and two are ground floor cottages. Besides them farming plants are also preserved: ŠTALA with ŠTAGALJ (i.e. stable with shed), SVINJAC-KOTEC (pigsty), KOKOŠINJAC (hen-house) and KOLNICA. Some of those buildings are unrewarded or even abandoned; however, those samples of traditional folk architecture represent the notable remains of the heritage of constructional skills from the end of XIX and the beginning of XX century. Made of the oak beams and PLANJKE, those facilities are built in a traditional way, which is typical in its technique and material as well as in proportions, distribution of an internal rooms and the other features which are significant of local traditional architecture.
Građanska kuća iz 1927. g. Vlasnik Pazdera - TAVORNIK
11
Tlocrt dijela Kutine iz 1902.
12
Crkvena ulica poÄ?. 20. st.
13
Ruralna arhitektura u Crkvenoj ulici - Današnje stanje
Drvena prizemnica s ulaznim trijemom-pristašekom
Prizemna kuća najčešće se satojala od tri prostorije: Družinske hiže (sobe), kuhinje (kujine), kuće i komore (ostave)
Tradicijska kuća sa ukopanim podrumom
14
Tradicijska kuća s ogradom ganga, bogato ukraťenom rezbarijom
15
Obluk-prozor
Tradicijski prozori - obluci
Trijemovi su sa svih strana imali kroviće ili romce, koji su služili za zaštitu prozora i planjki od sunca i nakišnjavanja
Tradicijiski prozor: veličina okna nije smjela prelaziti 50 x 50 cm, zbog naplate poreza Na kat se dolazilo natkrivenim stubama - štengama, držeći se za linu (rukohvat)
16
Gospodarski objekti prije obnove
Kruťna peć
Peć, banak
Unutrašnjost hiže, prije obnove
Sredinom objekta teče temeljna greda-sljemenjača Način spajanja greda i planjki
Strop tradicijske kuće
OBNOVA NEKADAŠENJG BRAJDIĆEVOG TRIJEMA, KBR. 40 ZA TURISTIČKU ZAJEDNICU GRADA KUTINE
Početak obnove trijema za Turističku zajednicu grada Kutine,1999. g.
Obnovljeni trijem za Turističku zajednicu grada Kutine
Obnovljen nekadašnji Brajdićev trijem
Zvjezdarnica
Druženje u Družinskoj hiži u Hotelu Kutina
Družinska hiža - unutrašnjost
Družinska hiža pročelje
21
Trijem kbr. 40
Tlocrt kata m 1: 50, novo stanje
Tlocrt prizemlja m 1: 50, novo stanje
Istočno pročelje novo stanje
Sjeverno pročelje novo stanje
Detalj ograde m 1: 20
Južno pročelje novo stanje
iz časopisa, viesti družtva inžinira i arhitekata u zagrebu, 1885 g.’’ Šematični prosjek, konstrukcija stiena, razdielne stiene Sakupio i nacrtao J. Doljak
Čelo šljemena Sakupio i nacrtao J. Doljak
Vanjske, gornje, ‘‘obločne’’ pločice Nacrtao J. Doljak
Stupovi kapija Nacrtao J. Doljak
23
Crkvena ulica, zimi, rad Ivana Milata
Literatura Buturac, Josip; Kutina uz 200. obljetnicu župne crkve, Kutina, 1977. Gavazzi, dr.sc. Milovan; Hrvatska narodna umjetnost, Zagreb, 1944, str. 5-22. Getvaj, Nada; Graditeljska baština i njezina obnova, Zagreb, 1992. Građevinar, časopis Hrvatskog saveza građevinskih inženjera, pretisci iz graditeljskog tiska, Viesti Društva inžinira i arhitekta, VI (1885), 1 i 2, 1-6,br. 2, volumen 54, Zagreb, 2002. Grupa autora; Etnografska baština okolice Zagreba, Zagreb, 1988. Čačić, Branko-Davor Salopek; Hrvatska korablja, Zagreb, 1991. Fabijanec, Zrinka; Idejni projekt, Artis, Kutina, 2005. Freudenreich, Aleksandar; Kako narod gradi, Zagreb, 1972. Horvat, Manda; Staro novo, spoj starog i novog u hrvatskom narodnom graditeljstvu, Zagreb, 2003. Marković, Ksenija – Mlinar Ana; Tradicijska arhitektura i graditeljstvo Jugoslavije, Zagreb Mlinar, Ana; Konzervatorsko urbanistički uvjeti zaštite i prezentacije objekata narodnog graditeljstva u Kutini, ulica Petra Basare, Kutina, 1990. Moslavac, Slavica; Ruralna arhitektura u Crkvenoj ulici u Kutini, Muzejski vjesnik 14, Glasilo muzeja sjeverozapadne Hrvatske, Kutina, 1991. Pasarić, Dragutin; Kutina, fotomonografija Kutine, drugo izmijenjeno izdanje, Kutina, 1997. Pavličević, dr. sc. Dragutin; Hrvatske kućne zadruge I., (do 1881), Zagreb, 1989. Salopek, Davor; Korablje zavičaja bogatstvo raznolikosti svijeta, vitalne poruke Hrvatskog predajnoga graditeljstva,
25
Riječi, časopis za književnost, kulturu i znanost, Sisak 1/2000. str. 98-110. Šlabek – Ohman, Snježana; Ruralna arhitektura u Crkvenoj ulici u Kutini, Moslavački list (Zrcalo), podlistak ogranka matice hrvatske Kutina, Kutina, 1994.
Katalog je posvećen 750 obljetnici od prvog pisanog spomena imena Kutina u ispravi Ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV , 10. studenog 1256. g.
Publikacija je ostvarena sredstvima: Grada Kutine Sisačko-moslavačke županije Hotela Kutine, Kutina Turističke zajednice Sisačko- moslavačke županije Turističke zajednice grada Kutine
Nakladnik: Muzej Moslavine Kutina Za nakladnika: Slavica Moslavac Autorica teksta: Slavica Moslavac Urednica i oblikovanje kataloga: Slavica Moslavac Fotografije: Arhiva Muzeja Moslavine, Dubravko Vidiček, Slavica Moslavac, Andrija Rudić, Krešimir Certić - Misch, Domagoj Rupčić Umjetnička djela: Ivan Milat, akademski slikar Crteži: Zrinka Fabijanec, dipl.ing.arh. Vanjski suradnik: Danijel Husnjak Pjesme: Dragutin Pasarić i Ivan Šivak Priprema: Martina Gulan, Grafika Gulan Tisak: Grafika Gulan Naklada: 1.000
MUZEJ MOSLAVINE KUTINA