MUZEJ MOSLAVINE KUTINA
TRADICIJSKE PREGAČE
MOSLAVINE, HRVATSKE POSAVINE, POKUPLJA I BANOVINE
MUZEJ MOSLAVINE KUTINA
U starijoj ornamentici tkanih i vezenih ukrasa prevladavaju sitni geometrijski motivi: točkice, crtice, križići, kružići, zvjezdice, stilizirane ružice ili rozete, valovnice i izlomljene linije, pačetvorine i trokuti. U novije su doba geometrijski motivi zamijenjeni motivima cvjetnih kitica. Osim floralnih ornamenata: ruža, georgina, lepih kata, jaglaca, ljubičica, potočnica, ljiljana, grožđa, jabuka, krušaka, klasja, kozlaca, susreću se i geometrizirani životinjski ornamenti: ptice, leptiri, pčele, pauni…
Ornamenti
MUZEJ MOSLAVINE KUTINA
Boja na moslavačko-posavsko-banovinsko-turopoljskim tradicijskim tekstilijama ima izuzetno značenje i ulogu. Od boja koje dominiraju u ovom kraju su crvena i bijela. Crvena boja znači mladost, veselje, zdravlje. Ona je boja života, poleta, boja ljubavi. Crvena boja ima i apotropejsko značenje – da štiti od uroka, zlih sila i svake druge nesreće. Boje koje su slagali na ukrasnim i uporabnim tekstilijama dijele se na: crlenu, gizdavo crlenu, crleno svjetlu, ciglastu, zgorelu, crno zgorelu, mrkastu, višnjevastu, ljubičastu, musastu, crno musastu, tvrdo musastu, lepu, bledo lepu, vlanjastu, vinkastu, vodenu, crno zelenu, rikasto zelenu, bledo zelenu, bledo plavu, žutu… Boja kojom je ukras bio izveden označavala je društveni i dobni status pojedinca. Starije žene najčešće su bile u bjelini ili zagasitim bojama, a djevojčice, djevojke i mlade snaše u odjeći i oglavlju sa šarenim ili crvenim utkivom ili našivom. Pored dominantne crvene boje u našem tkalačko-vezilačkom stvaralaštvu svoje značenje i ulogu imaju i druge boje, osobito crna, bijela, plava i zelena. No, ravnoteža u količini crvenog prema bijelom najveća je likovno-estetska vrijednost naših tekstilija i vezova.
Boja
MUZEJ MOSLAVINE KUTINA
Na brojnim mladenačkim tekstilijama, a osobito na tradicijskim pregačama ruža je bila najčešći motiv u Moslavini, hrvatskoj Posavini i Banovini. Često se ističe da je ruža najljepše, najskladnije što ima u prirodi. Ona je pojam za skladno, savršeno, nježno i čedno. U kršćanskoj simbolici ruža je duša, srce i ljubav. Ruža ima magijsku moć i zato je simbol rađanja, simbol preporoda. Ruža je simbol mladosti i prolaznosti. Ruža predstavlja djevojku, a cvijeće i grane simbol su mladosti.
Ruža
MUZEJ MOSLAVINE KUTINA
Osim djela likovne zbirke donacija Ivana Lackovića Croate obuhvaća i etnografsku zbirku tekstilnog rukotvorstva u kojoj su najzastupljenije pregače (zasloni, zastori) iz područja Posavine, odnosno Moslavine, Pokuplja i Banovine. One čine i najvredniji dio zbirke zbog ljepote isticanja tkalačkog i vezilačkog umijeća. Upravo zbog toga, ovom prilikom bit će izložene neke od njih u punom sjaju nakon restauracijskih zahvata i čišćenja, a dio njih još na sebi nosi tragove koji ocrtavaju da su nekoć bile u uporabi. Zasigurno se mnogi pitaju odakle ovako velika zbirka i to baš pregača sa spomenutog područja. Zahvaljujući velikoj ljubavi i osjećaju za bogatstvo ovih dijelova nošnje, a i tekstila općenito, Lacković je sam isticao i želio da se spasi to silno bogatstvo i sklad boja vezilačkih tehnika od prekrajanja i propadanja. Kupovao ih je najviše na tržnici “Dolac” u Zagrebu gdje su dolazile žene, seljanke i prodavale, znajući da ih više one same nikad neće obući, a ni itko od ženskih pokoljenja poslije njih. Na sreću, došle su u ruke čovjeka koji je i sam ponikao iz seljačke obitelji gdje je vjerojatno vidio i svoju majku kako tka uz ostale težačke poslove i tako znao procijeniti sav trud i vještinu nastanka tekstilnog rukotvorstva. Zahvaljujući njegovoj plemenitosti, s ciljem da se nađu na jednom mjestu čuvane kao dio tradicije i kulturnog identiteta, s velikom zahvalnošću ponosni smo na donirani tekstil Ivana Lackovića Croate. Ovom prilikom izražavamo zahvalnost Muzeju Moslavine i kolegici Slavici Moslavac na stručnoj pomoći pri obradi i identifikaciji tradicijskih pregača iz Donacije ILC.
O Lackovićevoj donaciji tekstila
MUZEJ MOSLAVINE KUTINA Povijest stilova odijevanja najstarijih civilizacija poznat nam je iz likovnih prikaza u obliku slikarija na zidnim površinama hramova, palača ili skulpturalnim prikazima. Kroz odjeću moglo se iščitati puno toga. Njen kroj, boja, odražavale su njezinu funkciju, odnosno namjenu, kao i status (da li je udata žena, djevojka, starica ili udovica). Kada bismo željeli uspoređivati moslavačku, banovinsku i posavsku nošnju, onda bismo zasigurno naišli na puno više sličnosti, identičnosti, nego razlika. Ovaj tip nošnje svrstava se u tip posavske nošnje, kao i sisačka, sunjska, turopoljska i dugoselska. Zbog čestih migracija nemoguće je povući čvrstu granicu kojom bi se obilježila isključiva karakterističnost nekog kraja. Svaka od njih posebna je na svoj način, unikatna, a njihov izgled govori o umiješnosti ženskih ruku. Uz sve kućanske poslove žene su brinule i o tekstilu, počevši od sijanja lana i konoplje, čupanja, namakanja u potoku, obrade uz pomoć raznih alata koje je nekoć imalo svako domaćinstvo (stupa, trlica, greben), predenja na preslicu i vreteno ili kolovrat pa do pripreme pređe za snovanje uz pomoć raška i vitla, zadnje faze samog snovanja, tj. pripreme niti za tkanje.
Tradicijske pregače
MUZEJ MOSLAVINE KUTINA
Pregača, zaslon, zastor ili fertun, zvan tobanac, izatkan vunom.
Pregača ukrašena svilom. Vez plosni, pečki i ovijenac
Pregača ukrašena svilom. Tehnika na dašćicu
Pregača ukrašena svilom. Tehnika u zev
Tehnike ukrašavanja