Hudut ko 2. Izdanje
N E K A D P U N O Ž I V O TA HUDUTSKO DANAS DJELUJE TAKO PUSTO Ljeto je u punom sjaju. U zraku se osjeća nesnošljiva vrućina. Nigdje hladovine, nigdje zraka ! A ono je tu, na dohvat ruke, mirno, toplo, plavo, a nekako tužno, pretužno,kao da je napusteno, bez života. Jezero ! I u trenutku pocnu navirati sjećanja. Sjećanja na neka druga vremena, vremena kada se živjelo za ljeto na Hudutskom. Vremena kada je jezero, ‘’ naše’’ jezero, imalo ljepotu svih mora i oceana. Sjećanja na djetinjstvo, na prijatelje, familiju. No, kao da je sve potonulo u ‘’naše’’ jezero. Hudutsko je tako mirno (tesko je izgovoriti pusto). Bujna vegetacija kao da steže obruč oko sela, kao da zarobljava jos onih nekoliko kuća koje se s ponosom i inatom drže ljepše nego ikad. Istina, Hudutsko je ljepse nego ikad. Moderne i lijepe kuće, asfaltirani putevi, seoska rasvjeta, most....Most ! Toliko se Hudutsko borilo za most, za ‘’vezu’’ sa Svijetom. Nažalost, danas se može reci da je most poslužio za bijeg u Svijet , za odlazak sa Hudutskog.
U tužnoj realnosti i dalje pokušavam da nađem krivca. Kako kažu Francuzi ‘’C’est la vie’’ (to je život) ! Zivot ili ne, Hudutsko je stvarnost ! Ona sijela, igranke, pjesme, običaje... to se ne moze zaboraviti. Zaboraviti Hudučane, drage osobe, prijatelje ? Nemoguće! Zbog svega toga, zbog Hudutskog najprije, zbog vas dragi Hudučani i dragi prijatelji sirom Svijeta, zbog vas znani i neznani prijatelji Hudutskog, ova stranica ima samo jedan cilj : vratiti Hudutskom bar malo virtualne ljubavi, okupiti Hudučane bar na jednom mjestu ako vec to nije moguće na Hudutskom. Uvijek čuti novosti, dobre ili loše, o Hudutskom i Hudučanima. Pronaći i čuti novosti o osobama kojima Hudutsko teče u venama. Evo dragi prijatelji, podijelite ovu stanicu sa vašim obiteljima, prijateljima, poznanicima i dajte svoj doprinos radu stranice. Podijelite sa nama vaše stare a i nove slike, vaše sretne događaje kao I tužne trenutke. Vratite Hudutskom ono što je ono vama dalo. Izvor: Hudutsko u srcu (Facebook)
JABLANIÄŒKO JEZERO Evo malo da predstavimo ljepote nase zemlje ponosne. Jedna od tih ljepota je svakako i Jablanicko jezero. Ja sam se odlucio za samo jedan njegov dio odnosno jedan od mnogobrojnih zaljeva koje ovo jezero ima. To je zaljev koji pocinje ispod jednog malog sela koje se zove Hudutsko. Zasto sam se bas odlucio za ovaj zaljev? Jedan od razloga je to sto je ovo selo moje rodno mjesto a drugi je taj sto sam tu nacinio svoje prve ribarske korake i sto sam tu stekao mnogo lijepih iskustava. Ispod samog sela Hudutsko nalazi se jedan teren koji se zove Baza . Tu su se inace vezali camci jer nekad je u ovim krajevima camac bio jako vrijedan. Sa camcem si se jedino mogao povezati sa ostalim svijetom. Dakle odavde
je nekad sve polazilo pa smo evo i mi posli.Baza nosi ime od drugog svjetskog rata(mozda i od prije ali ja tako znam)zbog velikih rezervoara(bazena) koji se sada nalaze pod jezerom. Ovi rezervoari se mogu vidjeti zimi kada nivo jezera opadne. Krecemo se prema sjeveru i nailazimo na Staro trsje.I na Starom trsju su se takodjer vezali camci u proslosti. Ime je dobilo po nekadasnjim vinogradima kojima sada nema ni traga. I dalje se krecemo prema sjeveru i sada nailazimo na teren koji nosi ime Vidin krc. Ime dobiva po vlasniku zemljista koja se nalazi uz jezero. Krecuci se dalje sada nailazimo na teren koji je malo veci povrsinski od ostalih a nosi naziv Krizanovac.
Krizanovac se sastoji od dva dijela. Jednog malog potocica i gruda. Ne znam tacno kako je Krizanovac dobio ime ali mislim da je zbog puteva koji su se tu krizali. Nastavljamo nasu voznju i nailazimo na teren koji nosi naziv Gazdin krc. I on je dobio ime isto kao i Vidin krc. Gazda je bio nadimak covjeka cija se zemlja nalazi na tom dijelu. Gazdin krc cine dva manja potoka. Za ovaj teren veze se naredni koji zovemo Borovi. Ovaj teren je dobio ime po tome sto su sa obe strane jezera posadjeni borovi. Sada nailazimo na
prostorno najveci teren. Ovaj teren se zove Rika ili Rijeka. . Ime je nastalo od istoimene rijecice koja se na ovom mjestu ulijeva u jezero. Neko ovu rijecicu jos zove i Toscanka pa tako se ovaj teren poznaje i pod imenom Toscanski zaljev. Sada okrecemo camac i idemo prema jugu. Idemo dalje i nailazimo na slijedeci teren koji nosi naziv Marusin dolac. Na ovom terenu imamo jedan manji potok. Ime je dobio kao i Vidin krc i Gazdin krc zbog vlasnika zemljista. Za ovaj
teren se veze naredni koji je malo vece povrsine a zovemo ga Skok. Skok se sastoji od gruda i potoka. Istoriju imena ne bih znao,pa se necu ni truditi da objasnim. Sada dolazimo do zadnjeg mjesta kojm se zaokruzuje ovo nase malo putovanje. Ovaj teren zovemo Gumanci. Po cemu i kako je ovaj teren dobio ime takodjer nisam siguran pa necu iznositi svoje misljenje da ne bi doslo do nesporazuma. Autor: P.B
NASELJE DONJE RAME Župa Gračac 1.Gračac je naselje nastalo krajem devetnaestoga stoljeća. Počinje se formirati najprije uz ušće Trišćanskog potoka u rijeku Ramu, odnosno u Jablaničko jezero, a kasnije se širi uzvodno sve do današnjeg naselja Trišćani. Najprije je sagra đena crkva 1893. godine i župna kuća, a poslije započinju nicati obiteljske kuće u vrlo tijesnom prostoru oko potoka. Crkva i prometnica Jablanica Prozor i dalje prema Zagrebu, bili su temelj budućeg središta župe i naselja Gračac. Njive, pašnjaci, šume i druge parcele na Gračacu i okolici vode se pod ovim imenima: Banj brdo, Berca, Bililo, Brela, Deseci, Dika, Doca, Donji vilovac, Dugendža, Glavičica, Gnjile, Gornja ravnica, Gornje selišće, Gornji vilovac, Grepca, Jandurina, Jaričevka, Jasenje, Konopišće, Konji Kopčić, Kosa, Krč, Krčine, Kruščica, Lučica, Lužac, Metljika, Meugrm, Njiva, Općina, Orašak, Paprikuša, Povala, Povoz, Rasnik, Ravnica, Redžikovina, Rnjevina, Rova, Selišće, Sinište, Sramotica, Strana, Strmole, Suha glavica, Šimina lučica, Špilja, Štrapac, Šulovac, Trišnik, Vilovac, Vodovolje, Vratolom, Vrtačica, Vrtlić, Zagrudnica, Zanoga, Zaskok. Iznad Gracaca se nalazi lokalitet Gradina
Marina pećina - Hidroelektrana Rama Marina pećina je spilja u stijeni kraj puta koji je vijugao dolinom rijeke Rame.Za putnike namjernike ova je pećina za nevremena služila kao dobro sklonište od kiše i mećave. Dobila je ime po Mari, ženi koja se sa Ustirame udala u Donju Vast. Nakon što je pro živ jela dobar dio života u skladnom braku i izrodila djecu, Mare se počela čudno ponašati pa se pričalo da je poludjela. Mare je samo šutjela. Često je znala zajahati svoju kobilu Vranu i odjahati na Ustiramu. Na tom putu joj je valjalo na nekoliko mjesta pregaziti rijeku Ramu što je uvijek sa sobom nosilo opasnost. No Mare i njezina kobila su navikle na ovaj put, te nisu nikada imali nekih posebnih nevolja. Mara bi se često znala zadržavati i u pećini pa su ljudi skloni pričama govorili kako bi je tu posjetio i ponetko od muškaraca. Jednom je Mara krenula sa Ustirame kući baš u vrijeme velike oluje i nevremena. Priča kaže kako je kod same pećine natjerala kobilu u nabujalu rijeku misleći da će uspjeti prijeći do pećine i skloniti se od oluje. Izgleda da ovaj put nije uspjela.
Četiri dana poslije toga kobila se bez Mare vratila kući u Donju Vast. Uzalud se kasnije pokušavalo pronaći Maru ili barem njezino tijelo. Vjerojatno ju je tom priliko odnijela nabujala rijeka. Od tada ova pećina nosi ime Marina pećina. Nekada je donji tok rijeke Rame, prije nastanka umjetnih jezera, išao usječenim uskim koritom punim blokova kamenja, oblutaka i sprudova. Ovaj se kanjon, čije su strane gotovo vertikalne, počeo širiti od Marine Pećine pa sve do ušća u Neretvu. I danas se on otvara na ovome mjestu, kod Marine pećine, odnosno na prostoru gdje se ulazi u hidroelektranu Rama iz koje kroz podzemni tunel dug 9,5 km istječu snažni buci vode iz Ramskog jezera. Naime, danas je kod Marine pećine ulaz u hidroelektranu Rama. Ulazni portal u strojarnicu ove HE sa vanjskim po gon skim objektima smještenim među strmim, vertikalnim klisu rama djeluje monumentalno. Svečani veliki ulaz u brdo sa čvrstim masivnim betonskim portalom zaustavi pogled svakom prolazniku. "Likovna obrada reljefa predstavlja kolonu par ti zana i ranjenika koji niču iz stijene, rastu u ogromnu snagu i uništavaju oklopnu kolonu, likovno predstavljenu stilizacijom dijelova tenka, oklopnih kola, šljemova i ispruženih ruku." Ovaj reljef govori o borbama koje su se ovdje vodile 17. veljače 1943. godine u IV. ofenzivi kada je u oklopnoj koloni "Murđa" divizije stradao velik broj talijanskih vojnika
Od ulaza u spilju tunelom dugim 545 metara dolazi se do postrojenja hidroelektrane. Hidroelektrana Rama najveće je postrojenje u sustavu Neretva - Rama. Njezina izgradnja započela je 1964. godine, a za vr šena i u pogon puštena 1968. godine. Postrojenje je akumu lacijsko-derivacijskog tipa i koristi vode rijeke Rame na padu od 325 metara. Od kamenog nabačaja nasuta brana sa armi - ranobetonskim ekranom stvara iza sebe akumulacijski bazen zapremine 487 hm3 i maksimalnu kotu uspora 595 m nadmor ske visine. Evakuacija velikih voda vrši se preko preljeva koji je izveden kao samopreljev i kapaciteta je 400 m3/s. Ulazni lijevak nalazi se na lijevoj obali i na koti 595 m nadmorsk visine. Ispusni otvor izveden je u vidu temeljnog ispusta i nalazi se na desnoj obali, a kapaciteta je 300 m3/s. Derivacija postrojenja ostvarena je podzemnim betonskim tunelom promjera 5m i dužine od oko 9490 m. Tunel na dva mjesta ima izlaz na povr šinu tla, a izveden je od čeličnog lima. Dovodni tunel na kraju prelazi u vodostan koji služi za rasterećenje vodenog udara. Dovodni tunel se na kraju račva i prelazi u dva čelična cjevovoda. Strojarnica je smještena pod zemljom zajedno s kavernom transformatora, pristupnim i odvodnim tunelom. Ukupna instalirana snaga postrojenja je 160 MW, a srednja godišnja proizvodnja 710 GWh.
JABLANIČKO JEZERO Od Marine pećine nizvodno do nekadašnjeg naselja Rama, ušća Rame u Neretvu, danas je Jablaničko jezero. Drugi krak jezera ide do Konjica. Blizu ušća Rame u Neretvu podignuta je 1958. godine 85 m visoka brana, poslije čega je nastalo Jablaničko jezero, najveće umjetno jezero u Bosni i Hercego vini. Posljedice stvaranja ovog jezera bile su ogromne: potop ljena su brojna polja i naselja oko rijeke Rame, a uništene su i ko p nene komunikacije sela s lijeve strane Rame i desne strane Neretve. Potpuno je potopljeno naselje Rama, poznato po željezničkoj stanici, dijelovi sela Gračac, Hudutsko, Ustirama i Slatina, a potopljena su i neka naselja općine Konjic. Tada je potop ljena i župna crkva sa župnim stanom na Gračacu. Sela Ustirama, Kućani, Hudutsko, Tošćanica, Lizoperci ostali su bez komu ni - kacije s drugom stranom obale važnom zbog cestovne prometnice.
Površina Jablaničkog jezera pri visokom vodostaju iznosi 14,3 km2, duljina mu je 30 km, najveća širina akumulacije je 1200 m, nadmorska visina 270 m, a dubina vode iznad brane pri najvećoj razini je 70 m. Ima preko 320 milijuna kubnih metara vode. Jezero se nalazi na terenu nekadašnje obradive zemlje pa su njegove obale blatnjave zbog osciliranja vode. Zadnjih godina (od 1995.) na jezeru se održava turistička kota pa je jezero od svibnja do rujna puno što je vidno poboljšalo turističke aktivnosti i sadržaje na njegovim obalama. Tempera tura vode Neretve, Neretvice i Rame relativno je niska pa u tom pogledu jezero nema optimalne uvjete za turizam. Unatoč svemu broj turističkih objekata i turista se povećava i Jablaničko jezero postaje sve zanimljivije za turiste. Na jezeru postoje uvjeti za razvoj različitih sportova na vodi, posebno jedriličarstva iako je to u začecima. Postoje dobri uvjeti za razvoj sportskog ribolova. Položaj jezera izvanredno je povoljan u odnosu na prometnice. I cestovni i željeznički promet Sarajevo Ploče idu najvećim dijelom uz obale Jabla ničkog jezera.
DONJA RAMA
. Ovo je naselje novijeg datuma. Nastalo je nakon što je kroz ovaj prostor prošla pruga Sarajevo Mostar i nakon što je na ušću Rame u Neretvu sagrađena željeznička postaja. Kroz ovu postaju prolazili su svi putnici od izvora do ušća Rame kao i sva roba koja se vozila željeznicom. Cesta Mostar - Prozor povezivala je ovaj kolodvor sa prostorom Gornje Rame. Kuće su poredane kraj ceste, a naselili su ih oni čije su službe bile vezane uz rad na postaji ili željeznici. Zato se događalo da su se stanovnici "Rame" često mijenjali: neki se dosele, zadrže po koju godinu i odu dalje. Zemljište oko sadašnje postaje bilo je svojina begova Repovaca. Jusuf-beg Repovac podigao je prvu kuću na Rami u kojoj je jedno vrijeme bila kavana Munikoza. Od katolika na Rami su tridesetih godina dvadesetog stoljeća živjeli: dvije obitelji Biloša, doselili sa Hudutskog; obitelj Bošnjak, kafedžije, došla je 1922. iz Fojnice, a podrijetlom je s Orašca; obitelj Lončar držala je gostionicu, rodom je sa Širokog Brijega, a došla je iz Mostara 1921. godine; obitelj Čalić bila je trgovačka obitelj, došla je iz Prozora 1929.
godine; Lovrići potječu od Imotskog, naselili su se u prvoj polovici 19. stoljeća; jedna je obitelj Šimunovića koja potječe iz Trišćana. Prema Matici umrlih na Rami je poslije Prvog svjetskog rata živio i don Stjepan Krešić, katolički svećenik, umirovljenik. Rođen je u Livnu 1850., a umro na Rami 2. listopada 1938. godine. Za svoga života napravio je grobnicu na Rami u koju je i ukopan. Prije potapanja Rame, fra Bono Ravlić, tadašnji Gračački župnik, dao je prenijeti njegove zemne ostatke i ukopati pored groga fra Andrije Tomića na starom crkvenom dvorištu. Postojale su dvije muslimanske obitelji u Tošćanici: Mah mud begović, trgovac, naselio se 1913. iz Kopčića; jedna obitelj Munikoza koja ima kuću i na Skrobućanima, a ovdje drži kavanu. Postojala je i jedna pravoslavna obitelj Žarkovića. Otac im je bio iz G. Hrasna, došao je najprije u Jablanicu, odatle u Doljane, zatim na Jasen pa u Lizoperce, a 1932. na Ramu. Rama se u potpunosti iselila punjenjem akumulacije Jabla ničkog jezera 1959. godine.
Hudutsko Selo je smješteno ispod brda Majan. Ispod kuća je dolac Vrto. Ispod sela je rijeka Tošćanica. Voda za piće bila je česma ispod kuće Šimunovića. Groblje je na Vrtlu iznad sela. Njive su oko sela. Okućnice, njive, livade, pašnjaci, šume na Hudutskom i oko sela su sa sljedećim nazivima: Bara, Barice, Bašča, Bodstrižerica, Borica, Deli polje, Didov lje, Golišan, Grahovišće, Kila, Kompirišće, Kosa, Krč, Krčine, Križanovac, Kućare, Kupušnjak, Lanišće, Ledine, Lipeta, Loj kina njiva, Lučica, Lukovišće, Majan, Majan kosa, Nazanožac, Njivica, Okret, Ošlamice, Pisani kamen, Ploče, Pod Barice, Pod česma, Pod gruda, Pod guvno, Pod Križanovac, Pod Kućare, Pod Njivica, Pod Ploče, Pod stijena, Pod stjenice, Pod Striče vice, Pod Šiljevine, Podine, Polje Rama, Popotike, Popratike (Pap ra tika), Prosine, Ravan, Selo, Siča, Stari mlin, Staro Trsje, Stijena, Šojkina njiva, Tovarnica, Trsje, Uvale, Vale, Viš Deli polja, Viš gruda , Viš Lipeta, Viš Podine, Viš Polje, Viš Ravan, Viš Trsje, Vrto, Za česma, Zaravan, Zečkovina, Zidine, Žuti kamen. Postojali su i vinogradi na Gracu iznad željezničke stanice Rama i iznad ušća Rame u Neretvu. Na Gracu je bila nekakva gradina od koje su ostali ostaci zidina. Na mjestu gdje je nekada bila željeznička stanica na Rami bili su "mašati", a ima ih nekoliko i na Gradini i još nekoliko uokolo. Bilo je, dakle, i ranije neko naselje. Kažu da je taj prostor bila bezvrijedna pustolovina na kojoj je plandovala stoka iz Lizoperaca sve dok na njoj nije poginuo neki čovjek.
nađen ubijen čovjek. Dvanaest noći je njegov leš prebacivan iz jednog huduta (područja) u drugi. Na kraju su zaptije (policajci) zatekli leš na prostoru Hudutskog i njegovi stanovnici iz roda Biloša trebali su platiti 700 groša kazne i komisijskog uviđaja. Budući da nisu mogli toliko platiti, zaptije su ih vezali likom i htjeli voditi. Tada je naišao beg Repovac, umjesto njih je platio kaznu tako da je polje oko nekadašnje željezničke stanice na Rami postalo njegovo. Tada je postavljena granica (hudut) begovu posjedu i po tome je mjesto, kasnije naselje, prozvano Hudutsko. Druga verzija o ovom slučaju kazuje da se za pronađeni leš u selu trebala platiti kazna prosom, i to tako da je proso trebalo sipati na stožinu na guvnu sve dok se stožina posve ne zatrpa. Kada je poginuo neki Hasica, sela Slatina i Lizoperci kupili su proso, ali nisu mogli dovoljno skupiti. Tada su begovi Repovci platili 80 groša i na taj način prisvojili zemljište od Slatinske ćuprije do Tošćanice. Na tom zemljištu je, po pričanju, nastalo selo Hudutsko ili Udutsko. Hudutsko se spominje 1711. godine. Muslimani Jusupovići i Jamakovići ili Bajraktarevići iz sela Čeharima, na lijevoj obali Neretve, ostavili su predaju da je njihov predak Klepo izbjegao iz Hudutskog, jer nije htio platiti krvarinu za mrtvaca nađenog na njegovoj njivi. Repovac je doveo Choro senserit sea ei, dicam euismod splendide qui ad. Eos altera sadipscing in. Est in reque interpretaris, nec persius albucius signiferumque id. No nonumy laudem est. Id diam necessitatibus sed, veri fabulas mnesarchum nam ea, eu mea discere cotidieque instructior. Cibo facete dictas nec ex, at semper moderatius vix, ea has diceret
eum in populo urbanitas dissentiet. Nam cu molestie voluptaria, an recteque maluisset vim, an ignota dictas pericula mea.kmetove na svoje imanje, najprije Biloša a zatim Šimuna i Lovrića. Selo se dijelilo na dvije grupe obitelji, Biloše i Šimunoviće. Tridesetih godina dvadesetog stoljeća na Hudutskom je živjelo 17 katoličkih obitelji nastanjenih u 14 kuća. U sedam kuća živjelo je deset obitelji Biloša. Biloši potječu iz Poljica (Dalmacija) odakle su se doselili najprije u Soviće gdje su prozvani Pole, iz Sovića su odselili najprije u Lizoperce a onda na Hudutsko. Bilo je šest obitelji Šimunovića, a doselili su iz Trišćana. Bila je jedna obitelj Lovrića koje se doselila u prvoj polovici 19. stoljeća, a podrijetlom su iz Imotskog. Od Drugog svjetskog rata do pred rat u BiH broj stanovnika se neznatno mijenjao, tako 1948. godine selo ima 109 stanovnika, 1953. godine 129, 1961. godine 135, 1971. godine 115, 1981. godine 112, 1991. godine 87 stanovnika. Na život stanovnika Hudutskog bitno su utjecali kamenolom "Granit" i Jablaničko jezero. "Granit" je omogućavao zaposlenje radnika ovog sela, ali i odlazak jednoga broja u Jablanicu gdje su dobivali stanove od poduzeća. Jezero je bilo opterećenje za stanovnike, koji su svakodnevno morali prelaziti na drugu obalu radi posla ili škole, sve dok nije sagrađen most (1986.). U zadnjem ratu Hudutsko je iseljeno i bilo bez stanovnika od 1993. do 1996. godine. Tada je zapaljena kapela, 41 obiteljska kuća i 18 štala. Poslije rata su obnovljene 23 kuće. U Hudutskom danas živi 42 stanovnika u 16 obitelji. Sve su to obitelji starije životne dobi. Hudutsko danas živi, ali bez djece i podmlatka.
SLATINA Slatina. Selo je smješteno između brane na Jablaničkom jezeru, jezera, pašnjaka Gorije i slatinskog groblja. Kuće su poredane uz cestu koja je kopnena komunikacija između Jablanice, Prozora i uskopaljske kotline. Nad selom je stjenoviti brežuljak Kamen. Ima dosta znakova koji govore o starosti sela. Postoji loka li tet Gradina koji nije istražen nego zarastao u šumu, ali samo ime je povijesni znak starosti sela. Na zaravnjenom vrhu Gla vi ce nema ništa istraženo. Ali postoji priča da je tu nekada bila crkva. Prilikom oranja mještani bi često izoravali cigle, komade obrađenog kamena, komade kreča i drugih ostataka građevine. Nadgrobni spomenici u nekropolama potvrđuju kako je ovdje još u srednjem vijeku bilo selo. Takva srednjovjekovna groblja bila su na Glavici - Barama, kod Velića hana i na Zadoju gdje još uvijek postoje stećci iako se nekima u vodi ne može pristupiti. Brdo iznad sela zove se Kućane gdje su prema pričanju stanovnici Slatine bježali od kuge.
Prema pričanju u vrijeme Mijata Tomića, u 17. stoljeću selo je bilo muslimansko. Mjesto Razborišće prozvano je tako što je tu harambaša Mijat sa četom hajduka dočekao "bale", odnosno karavan s balama nekoga trgovca i opljačkao ga, a trgovca je ubio ispod Sabančića. Inače je na Razborišću bilo raskrižje putova gdje se od puta Sarajevo - Mostar odvajao jedan krak za Duvno preko Doljana. Cestovna trasa od željezničke stanice na Rami za Prozor urađena je 1902. godine. Cesta od stanice na Rami nizvodno išla je uz Razborišće kraj potoka Prioda na brdo Tovarnicu i dalje niz Brus u Jablanicu. Katoličko groblje nalazi se zapadno od sela na Beća njivi, a muslimansko na Ravni. Velići imaju svoje posebno groblje na Bradžikovcu.
Selo je bogato izvorima: Jasen, Bučinac, Vodnica, Tisa, Pis vir,
krenuo otac i išao po najmu. Soldo je rodom iz Hercegovine, a
Stanišće, Travna kosa, Dolac, Drnovica, Tovarnica, Stude nac, a
naselio se na Zastušju 1930. godine.I muslimanske su obitelji
potoci su Bodolok, Dragovod, Delina voda i Prioda. U Do nje selo dovedena je voda s vrela Takuševice, a u Gorje selo sa
uglavnom doseljenici. Pet obitelji Kurića nekad su se zvali Delići. Ne zna im se pravo porijeklo. Čini se da su među zadnjima doselili
Zabukovice. Ispod sela je Smrdelj, vrelo sa sumpornom vodom.
na Slatinu i kasnije prešli na islam. U Slatinu su došli prije kuge.
Tridesetih godina dvadesetog stoljeća kuće su se grupirale u četiri
Zvali su ih došle jer su među zadnjima doselili sa Orlovice. U selu su
mahale: Donja mahala, Rakićani, Gornja mahala ili Husrepi i
ih držali kao prvu obitelj. Bilo je sedam obitelji Husrepa. Njihov je
Vrtla ili Vilagići. Na Slatini je tada živjelo 18 kato ličkih obitelji u 11 kuća i 26 muslimanskih obitelji u 22 kuće.
predak otišao u Sarajevo, gdje je osiromašio pa se vratio. Četiri obitelji Vilagića su također ovdje doselili ali se ne zna odakle. Tri
Sve su katoličke obitelji na Slatini doseljene, a živjele su kao kmetovi
obitelji Velića starinom su od Rakitna. Preci su im bili katolici.
na begovskim imanjima. Samo su Perkovići bili u selu prije kuge.
Jedna im se grana u selu zove Kordićima. Selimovićima je došao
Podrijetlom su iz Rakitna. U jednoj njihovoj kući živio je i poljar
djed ovdje prije 1878. godine iz Sabančića. Palići i Čobići su od
Oreč, koji je došao ženi u kuću. Došao je sa Gornjih Višnjana, a podrijetlom je iz Hercegovine. Tri obitelji Stojanovića došle su s
istoga roda. Porijeklo im je nepoznato. Japalak je došao na ženinstvo 1930. iz Rodića. Nekada su na Slatini živjeli i Sihirlići
Gorice za turskog vremena. Istog su roda i Stojanovići na Uzdolu.
koji su odselili u Doljane. Priča se kako je u njihovoj kući od kuge
Dvije obitelji Drinovaca došle su iz Hercegovine prije turskog
umrlo osam djevojaka, a ostala samo jedna.
vremena, ali nešto kasnije od dolaska Perkovića. Šimunović je došao
Nakon Drugog svjetskog rata (1948.) na Slatini je živjelo 266
na ženinstvo sa Hudutskog prije 1878. godine. Brkići su došli poslije 1878. godine. Otac je došao kao najamnik. Oni su od Brkića
stanovnika. Broj je naglo rastao tako da 1953. godine mjesto ima 434 stanovnika, 1961. godine 437, 1971. godine 606, a 1981.
ili Perića iz Kovačeva Polja. Nikolić-Prco je došao iz Ljubunaca
godine 695 stanovnika. Pred sami rat u BiH (1991.) na Slatini je
poslije 1878. godine. On je od roda Nikolića sa Orašca. Brekalo je
živjelo 692 stanovnika od čega su 245 bili Hrvati, a 441 Bošnjak
došao iz Drežnice, a starinom je iz Crnih Lokava, odakle mu je
RAVNICA Ravnica je selo smješteno na kosi između Banj Brda i Trišnika. Selo čine Gornja i Donja Ravnica i Brela. Iako je naziv sela Ravnica, na Gornjoj Ravnici gotovo da nema ravnoga prostora osim okućnica i guvana. Prema predaji selo je nastalo na kosi zbog toga što su stanovnici iz polja bježali od kuge u brda. Zaustavili su se na strmim stranama brda gdje su bile tek dvije zaravni na kojima se formiralo selo. O povijesti sela može se nešto nepouzdano saznati iz legendi, ostataka od pečene gline, stećaka i grobalja. U Jasenju, docu iza brda Trišnjika, mogu se i danas pronaći mnogi ostaci i krhotine od lonaca, ćupova, žrvnjeva i drugih predmeta. Nema nikakvih daljnjih podataka o kakvom se lokalitetu radi. Na Banj brdu, brežuljku između Rame i potoka Šćulavca, nalazi se veća nekropola sa stećcima ravnim i na sljeme kao nadgrob nim spomenicima. Nekoliko stećaka je ukrašeno reljefom, mjesecom i zvijezdom na četiri kraka. Stećci su poredani u grupama koje čine zasebne cjeline što je specifično za ovu nekropolu. Gornje ploče koje su prekrivale grobove uglavnom su odnesene, a voda je grobove ispunila pješčanim nanosima, tako da se prema sadašnjem stanju može vidjeti samo unutarnji izgled grobnica s bočnim pločama na sljeme i ništa drugo. Nedaleko od nekropole nalaze se zidovi, prema pričanju ostaci nekadašnje crkve. Na ovom lokalitetu nalazi se groblje ali bez nadgrobnih spomenika. Ispod stijena Crvenica postoji kužno groblje zvano Gadžino greblje. Priča se kako je prije kuge u selu živio musliman Gadžo u čijoj je kući nekada živjelo sedamdesetero čeljadi. Iz kuće je odjednom izlazilo šesnaest kosaca, a žito su vrli na trideset guvana. Sve ih je kuga pomorila, ostao je samo Gadžo i jedna kćer. Njega i šest volova odnijela je lavina, a kćerku mu prihvatili begovi s Duga kojima je ostalo cijelo imanje. Kasnije su Seferi kupovali imanje od begova Dugalića.29 Danas se u ovom mjestu nalaze tri muslimanska groblja: pod Ratom - ispod Gornje Ravnice, na Rujevu guvnu - ispod Donje ravnice, a Bajrići se kopaju iznad Gornje ravnice. Katolici se pokapaju u Trišćanskom groblju. Na samoj Ravnici nema vode a najbliže su: Mlake - Brela, Krčić i Šćulavac. Tridesetih godina dvadesetog stoljeća na Ravnici su bile tri katoličke i osam muslimanskih kuća. Od katoličkih obitelji dvije su živjele u Brelima - Tolj i Bulići. I Tolji i Bulići su došli 1910. iz Blatnice kod Čitluka. U to vrije me u potoku Šćulavcu bila je samo jedna kuća Topića pa se i ona svrstavala u selo Ravnicu kao i Brela, što se kasnije izmijenilo. Na Ravnici je u to vrijeme živjelo jedanaest muslimanskih obitelji od kojih su devet obitelji Sefera i po jedna obitelj Bajrića i Nurkića. Seferi potječu iz Striževa u Drežnici. Bajrići su iz Drežnice. Predak im se naselio oko 1850. na zemlju Bajramo vića, koji je otišao u Lizoperce na ženistvo. Nurkići su doselili iz Škrobućana prije 1878. godine. Broj stanovnika na Ravnici uglavnom se smanjivao, a posebno kada su počeli praviti kuće na svojim lukama na Gračacu. Tako možemo vidjeti da je 1948. godine na Ravnici živio 81 stanovnik, 1961. godine 82, 1971. godine 105, a godine 1981. na Ravnici je živjelo 66 stanovnika od čega 62 Muslimana i 4 Hrvata. Pred sami rat u BiH (1991.) na Ravnici je živjelo 42 stanovnika, isključivo Muslimani. Danas je Ravnica prazno selo bez ijednog stanovnika. Gornja i Donja Ravnica potpuno su iseljene osamdesetih godina kada su napravili kuće na Saborovića Ravni, na Gračacu. U Brelima već dugo ne živi nitko. Kuće koje su sagrađene s lijeve strane potoka Šćulavca, nazivaju Ravnicom, a s desne strane, od Ivandića nizvodno do male ćuprije na Trišćanskom potoku, Trišćani. Trišćansko groblje napravljeno i aktivirano 2003. godine, a nalazi se na Banj brdu gdje se pokapaju stanovnici Trišćana i Gračaca. Prvi pokojnik koji je ukopan u ovome groblju je Ivica (Vlade) Vladić iz Lovnice.
DOLJANI Župa Doljani 1. Doljani. U kanjonu rijeke Doljanke, desne pritoke Neretve, smještena su sela župe Doljani. Kanjon je dug oko 18 km. Selo Doljani leži na nadmorskoj visini od 600 metara (kod župne crkve). Iznad korita rijeke Doljanke dižu se strme stjene, tako je visinska razlika od sela do planinskog vrha Rulje (1648 m) od oko 600 metara. S jedne strane Plasa a s druge Muharnica ogromni usjeci do 1200 metara silaze u dolinu Doljanke. Na kanjonskim stranama ima dosta strmih usjeka i rivina. Najviši vrh Muharnice je na grebenu Trinača, 2045 metara. Strane Muharnice, koje se blago spuštaju prema Dugom polju, obrasle su četinarskom šumom, a strane, koje se strmo spuštaju prema Doljanki, obrasle su bukovinom. Muharnica ima žive vode, šume i prostranih pašnjaka. Ona je vrlo povoljna za stočarstvo, ali ono nekadašnje nomadsko stočarstvo je nestalo. Lijevu stranu Doljanke opasuju planine i oštri vrhovi: Tovarnica, Ilijina gruda, Oklanica i Baćina. S desne strane Doljanke su Divlje kose, Glave, Goli rat, Vitlenica, Crvene stine, Sovićka vrata, Borovnik. U Doljanima ima više izvora i potoka. Izvori su: Tulevac, Sed re njak, Vlaka, Mustafići, Bašićko vrelo, Orašljak, Konjane, a potoci su: Slavac, Groznica, Loznik, Radaljevac, Žabljak, Vi tečk i potok, Orlovački potok. Na planini Muharnici su vrela: Pod špiljom, Lokva na Jezerini, Mali dolac, Jablanova česma, Šipčić-vrelo. S desne strane Doljanke su njive: Brizovice, Konjani, Vukotnice, Krkače, Tmur, Luke, Lužine, Meja, Vrto, Potkuće, Rabojne, Mlake, Podvidoši, Cvitanovci, Grna, Zmijinice, Vlakanoga, Kosne luke, Sirkovišće, Cipala, Kozača, Vinine, Cvrkuša, Vučaj, Katunišće, a s lijeve strane su: Pavlov greb, Loznik, Radajevac, Kasapovača, Milaševac, Bugojno, Žabljak, Špiljice, Modrinje, Ključinac, Lučina, Samosela, Vitečki potok, Poce, Šipovice, Orašje, Avdenice, Vrtla, Vlaka, Pokravine, Selišće, Bačvar, Poda, Popratine, Ilijine, Tionac, Torine. Doljanske i sovićke livade bile su u planinama Muharnici, Baćini i Risovcu. U Baćini su korištene ove livade: Otka, Dočaci, Rast, Pogone, Miletin brig, Sinokos, Ključ, Odornice, Oglavak, Omanac, Trešnja, Podgvožđe, Tulevac, Javorje, Zlotoge, Sinčine, Pomen, Bogna, Tusta meja, Gadžin dolac, Koprina ravan, Divljanuša, Trn, Višala, Curevac. Pašnjaci na Muharnici bili su: Šipčić, Bašić, Šarančević, Štrop, Lebin krč, Krčovi, Vitlenica, a šume su: Meki dolac, Jezerina, Kazni, Jablanova česma, Međedije vrelo, Golinci, Badovac Apostolski vikar, biskup fra Marijan Bogdanović u svome izvješću o kanonskom pohodu od 27. 5. do 9. 12. 1768. godine navodi da je u Rami boravio od 17. do 21. srpnja 1768. i da je župa tada imala 12 naselja, 102 katoličke kuće, 985 katolika, a od toga je bilo 628 odraslih osoba i 357 djece. Tridesetih godina dvadesetog stoljeća u Doljanima je bilo 105 kuća od kojih je 76 katoličkih sa 83 obitelji, a 29 muslimanskih sa 35 domaćinstava. Župa Doljani nastala je 1882. godine odvajanjem od župe Triješćani (Gračac). U početku je župna kuća služila kao crkva. Crkva je sagrađena 1892./93., a obnovljena 1910. godine. Ova crkva bila je u uporabi sve do 1973. godine, a onda je srušena kako bi se stvorio prostor za gradnju nove crkve. Nova crkva je sagrađena 1973. godine prema planu ing. Rajka Mandića, a crkveni toranj 2002. godine, također prema planu ing. Rajka Mandića.
GROB MIJATA TOMIĆA
Uz staro orlovačko groblje u Orlovcu se nalazi i donje katoličko groblje - "Ilijino groblje" poznato po grobu Mijata
Orlovac
Tomića. Iako nije poznato gdje je tijelo Mijata Tomića, ovdje
Desno od Orlovačkog potoka, neposredno uz crkvu, smješ
mu se štuje grob na kojem piše:
teno je selo Orlovac. Kuće su dosta zbijene i nepravilno raspo
MIJAT TOMIĆ HRVATSKI NARODNI JUNAK + 1656. GOD.
ređene. Iznad kuća na obroncima Baćine nalaze se staje, koje su nekada ljeti bile pune života, čobana, stoke i kosaca. Orlovac je dosta staro naselje, o čemu govori i staro groblje. Legenda kaže da je selo nastalo od Stipanovića, koji su iz Jablanice pobijegli od Turaka na Pomen, a poslije su u vrijeme hadjukovanja Mijata Tomića preselili u nizinu, na mjesto današnjeg sela. U selu postoje ostaci nekadašnjeg musliman skoga groblja gdje su navodno pokopani muslimani umoreni od kuge. Kad je riječ o stradanju sela od kuge i nestanku nekih obitelji, čijih prezimena nema više u Orlovcu i okolici, ne postoje pouzdani podaci, sve je zasnovano na legendama. Na legendi je zasnovana i priča o stanovnicima Orlovca koji su živjeli na Pomenu u vrijeme Mijata Tomića (u 17. stoljeću) ili još ranije i o žestokim bitkama s Turcima baš tu. Istina je da na Pomenu postoji staro katoličko groblje, vjerojatno kužno, u koje se već dugo nitko ne kopa.
U DOLJANIMA "PA JA ODOH POTRAŽITI PRAVDE U BOGAZE I TIJESNE KLANCE". HRV. K. D. "NAPREDAK" U SARAJEVU O ILIJINDANU 1937. GOD. Od katoličkih obitelji u Orlovcu su Stipanovići, Bradarići i Matići, koji su porijeklom od dva sina, koja je imao predak Stipan sa nekom udovicom iz Rame. Udovica mu je dovela sina od prvog muža koji se zvao Gabrić i od njega su Josipovići, Stipići i Jurići. Mijići su došli u Orlovac iz Sovića oko 1865. godine. Grbenići ili Mijalji doselili su iz Rakitna oko 1865. godine. Pavići su šumarska obitelj doselila iz Buškog Blata 1923. godine.
Krkača Naselje je smješteno između brda Lišće i Pale iznad kojih su stjenovita brda Glave. Nekada su tu bile staje i privremena stočarska naselja, koja su s vremenom postala selo. Ovo je selo novijeg datuma, u odnosu na druga okolna naselja. Tu žive Žarići, koji su doselili iz Stoca prije dolaska Austro-Ugarske, Šitumi su doselili iz Rakitna također prije 1878. godine, Lebe, koji su se nekada zvali Lebići, doselili su iz Rakitna kao i Miličevići. Kraje Kraje su naselje koje se nastavlja na
Krkaču, a razdvaja ih brežuljak Velika lazina. Selo je smješteno s obje strane rijeke Doljanke. I ovo je novije naselje kao i Krkača, a nastalo je od prostora gdje su nekoć bile staje za stoku. U selu žive Stipići - porijeklom iz Gornje Rame, Ćavari - porjeklom iz Vučića u Hercegovini i Raići koji su doselili s Luga oko 1900. godine.
Sovići. Oko izvora rijeke Doljanke, između Baćine, Sovićkih vrata i Borovnika, nalazi se selo Sovići. Selo je smješteno u samoj dolini rječice uz nedavno trasiranu cestu Jablanica - Risovac - Blidinje. Nekada je bio pješački put preko udoline Krstac do Gornje Rame. Današnja komunikacija s Gornjom Ramom ide preko Kedžare ili Doljana, Trišćana i Gračaca. Zaseoci u Sovićima od starina su se nazivali Gornja Mahala, Srednja Mahala, Kula, Donja Mahala i Dolac. U blizini samih kuća su izvori: Perivoj, Krajsevo i Bara u G. Mahali, Kolakovo brdo u Sr. Mahali i Cvitanj u Docu. Izvan sela su vrela: Otočac, Ugorelice, Uzvodalje, Korita, Martinovac. Potoci, koji Choro senserit sea ei Qui ut fugit graecis appetere, ex assum ignota apeirian eam, ei choro debitis appellantur pro. Mei ex aliquando persequeris. Option quaeque fuisset ad usu, qui cetero assentior no, est an omnis aliquid. Eos id iusto detracto menandri, facete incorrupte cum ea, ut ius congue definiebas. Has explicari torquatos ei. His an quodsi atomorum, mea cu consul fuisset dissentiet. Eum in dicta menandri.Duis malis ea mea. Quod quot verear vix ei. Pro et justo phaedrum, veniam delicatissimi quo ex. Reque labore sea te, in quo posse audiam. Te omnium tacimates eos, nec eu ridens assentior. Sale platonem concludaturque ad cum, tale platonem ad mea. Ad pro diam deseruisse posidonium. Alii aliquando eos an, has augue vidisse ei, te simul adipiscing quo. Duo ne aperiri ornatus, nam puto mnesarchum constituam id, per vitae electram quaerendum te. Odio dissentiet instructior est et, latine sadipscing dissentiet. Mea ei utinam deserunt. Dicunt audiam sea in. Est reque volumus indoctum et. An summo periculis mei, docendi mentitum liberavisse eum in.Eam at soluta graecis delicata. Nec amet malorum dissentias id. Pri possit volumus efficiendi no, his illud doming signiferumque an, has putant aliquando percipitur ea. Ad numquam facilisi vis. Eu veniam accusam cum, an cum tale luptatum. Fugit augue an vel, velit dicam nullam no mei, usu timeam mnesarchum at. Quot ornatus elaboraret ex sea, ne homero urbanitas sea, ne mei alterum percipitur. Tollit invenire ex sed. Usu illum audire forensibus anea.nastaju od tih i drugih vrela, od kojih nastaje Doljanka su: Potok, Krstac, Liskovnik, Bili potoci, Vodice, Cvitanj, Zec, Jasenice Ljuto. Zapadno od sela su brda: Brdo, Velika stina i Duga gruda, a na sjeveru je Površak (1443 m).Njive su po stranama oko sela: Modričice, Strane, Zec, Gora, Bukva, Krivače, Kamen, Rbljine, Topovina, Vrtla, Sidika, Lipica, Pogranica, Kamen, Hrbine, Vitica, Rudina, Ivan-dolac, Klance, Posić, Juto (Ljuto), Danac, Čaronja, Loznik, Konatvača, Trn, Štrceljevac, Mačkova jama. Livade su oko sela na Krstacu, Seocima, a planine za kosidbu i ispašu su Dragajice i Borovnik. Na Borovniku su dvije staje Ćavara i jedna Junuzovića iz Doljana. Livade u Baćini su Trn, Vučica, Ozimer, Prasica i Durmiševac. Naselje je veoma razbijeno. I spomenuta glavna sela su razdvojena rivinama i kosama na manje dijelove. Tako su nastale manje, obiteljske grupe kuća kakvih u G. Mahali ima osam. Takva "sela" prozvana su po rodovima: Žarkovići, Brajkovići itd. U Kuli su kuće u nizu pored puta. Na Borovniku su najprije bile staje, a kasnije su se neki naselili za stalno. Među prvima su tu bili Mijići i Ćavari. Sadašnja muslimanska groblja su kod džamije u G. Mahali, kod Kule, pod Rudinom i na Vrtlima pod D. Mahalom. Katolici imaju samo jedno groblje, i to na Ranici. Jedno mjesto u G. Mahali zovu Grad , a do njega je Zagrad. Priča se da su na kosi Kamenu bili "Grci". Ljudi su tu prilikom oranja znali naići na ostatke lonaca. Jednom je prilikom Mustajbeg Velić našao na dvije stupe i dosta ugljena. Po Borovniku ima malih gromila. Stećaka ("mašata") ima na više mjesta. Na Glavnicama u G. Mahali je jedan stećak "na slime". Zatim su tri stara groblja u jednom pravcu: Ledine (dva stećka na slime i dva ravna), Orič-Greb (jedan ravan stećak) na jednom humku i sasvim kod rijeke, na mjestu Ranici, između potoka Litovnika i Gore, pet ravnih stećaka, a bilo ih je oko dvadeset, pa su popadali u rijeku. Izgleda da su svi stećci na gromilama. Priča se kako je neki Ripić išao u Dalmaciju, pa su ga tamo pitali za Orič-Greb. Iznad muslimanskog groblja kod Kule ima 18 ravnih stećaka, kod Mijića kuće, na samoj obali Doljanke, šest ravnih, malo bolje tesanih, stećaka na podlozi od sedre. Na Gunjači ispod sela Doca ima 17 ravnih stećaka, a jedan osamljen stećak je na Rijama ispod Vodica. Priča se da je na brdu Kamenu iznad sela Brajkovića bila crkva. Katolici vele da je na vrhu Kamena bio grad, a da je crkva bila na Rudinama iznad Radoševih kuća, desno od rijeke. Sačuvane su brojne priče o kugi, koja je ostavila veliku pustoš iza sebe. Na Ledinama je bilo staro muslimansko groblje iz vremena prije kuge, a drugo takvo groblje je u potoku kod Lučina. Jedan dio katoličkog groblja čini staro kužno groblje
POLJA-RISOVAC
ubilježen i u topografskim kartama, a ostaci se primjećuju još i danas.
Polja - Risovac. Polja su naziv za niz manjih kraških polja i uvala smještenih na visoravni na 1150 - 1300 metara nadmorske visine, između Velikoga Vrana, Muharnice i Čvrsnice u duljini od 25 km, a širina je između 3 i 5 km. Uz Risovac i Dugo polje još petnaest manjih polja pripada Poljima.
Prema kazivanju starijih ljudi jezero su napravili čobani. Naime, brojni čobani nisu imali vode za svoju stoku te su riješili zatvoriti ponor na Dugom polju. Usjekli su grane četinara, zavezali ih u snopove i pokrili ponor, a poslije toga stavili krov i ilovaču. Nakon zime došla je voda od kiša i otopljenog snijega i jedan dio Dugog polja pretvorio se u jezero. U svibnju 1940. godine ponor je propuštao vodu i jezero je ostalo suho. Ponovno je ponor začepljen borovim granama i do danas drži vodu. Ovdje nema nikakvih izvora.
Ovo je ustvari jedno polje s najnižom točkom od 1200 metara gdje se ulijeva potočić Brčanj i najvišom točkom od 1277 metara, između Rudog i Dugog polja. Tu se spominju tri luke: Masna luka, Gornja luka i Krajnja luka. Između Čvrsnice i Vrana, na Dugom polju nalazi se Blidinjsko jezero. Površina jezera iznosi 3,2 km2. Najveća dubina je 4,5 m, a do 70 cm dobro se vide velike površine dna. Na pojedinim mjestima jezera pokazuju se sprudovi i plićaci. Preko današnjeg jezera nekada je bio put koji je
Blidinjsko jezero zimi je prekriveno ledenim pokrivačem. Ljeti se voda zagrije i do 25 stupnjeva. U jezeru ima ribe oštrulje ili bjelice i klena. Na jezeru se u proljeće, ljeto i jesen mogu vidjeti jata divljih pataka, galebova i gnjuraca. Polja i planine uokolo obiluju endemičnim i rijetkim biljem kao što su:
Blagajev likovac, blaženak, borovica smrdljiva, borovnica, brusnica, bukvica, čestoslavica, devesilje kuglasto, dimak dinarski, divokozjak, dragušac Vizijanijev, dubačac Arduinov, elina planinska, encijan dinarski, fresinica, gladiola ilirska, gospina papučica, grafija kranjska, graholika dvodijelna, grozničnica planinska, gušarka Skopolijeva, ivančica ilirska, jaglac Kitaibelov, kaćun, kamenica, više vrsta kamenike, kandika dinarska, nekoliko vrsta karanfila, kockavica orijentalna, kokotić veliki rascjepkani, kolovrc, koraljuša šumska, koromačika pregranata, kosica sivkasta, kostriš, kotrljan planinski, kozja krv Borbašova, kozlinac ilirski, kozokrvina Borbašova, kravljak primožnolisti, krčagovina autariatska, krkavina kamenjarska, krkavina patuljasta ilirska, kukurijek hercegovački, lanilist planinski, lasinjeNastavak na slijedećoj stranici...
-modro, lazarkinja hercegovačka, lijeska, likovac, lincura, lisjak kranjski, luka kamenjarski, lučika, lužarka dalmatinska, ljiljan bosanski, ljubica, ljubičina sivozelena, ljubovka ilirska, mačic ilirski, mačuhica ljupka, majčina dušica lističasta, majčina dušica kutolisna, mak Kernerov, medvijeđa lijeska, medvjetka, mekinjak, mišjakinjica, mliječ Pančićev, mlječika, modro lasinje, mrazovac Kohov, mrkoglavac Relikanijev, munika, murka relikanijeva, nadbradac, naprstak, negnjil, nevesika Haindalova, očanica dinarska, odoljen prokletinjski, osinica, oštrica, oštrika zvjezdičasta, papučica gospina, pasdren okrug lolisni, pčelinja trava, perunika, petolist južni, petoprst, pjeskarica, podlesa proljetni, prenjska oštrica, procjepak, pukovica dugolisna, razne vrste pušina, ranjenik Žakenov, režuha primorska, rožac, runolis, runjika Waldštajnova, ruža crvenolisna, sapunika ljepolisna, selagina, sibireja, sirištara, srčanica zvjezdičasta, srčanik, staračac, stolisnik, strupnik bosanski, sunovrat zvjezdastocvjetni, suručica sivkasta, šafran, šašika uskolisna, talija močvarna, tarčuka hrvatska, tilovina, timijan lističasti, tisa obična, tustica voštana, udovičica, ušljivac, veliki kokotić, vidac, visibaba, vlasak, vlasulja oštra bosanska, volovod Pančićev, vranjak crni, vratiželja crvena, vrba, vriska klasolika, visić hrvatski, vrtoglav, zanovijet, zečina, zlatan, zumbulčić dalmatinski, zvinčac Karglov, zvjezdan, zvjezdanka kranjska, zvjezdoglavka sivkasta, više vrsta zvonca, zvončić hercegovački, žabljak kolovrc, žednjak, žutika hrvatska, žutilovka.
Polja su po svom položaju interesantna visoravan za ispašu. Zato su ovi prostori od proljeća do jeseni obilovali životom. Prostor je većim dijelom bio za ispašu i skupljanje sjena, a manji dio se obrađivao kao plodna oranica prikladna za zimske kulture. Nazivi lokaliteta upućuju na vjerojatnost da su vlasnici polja nekada bili bosanski plemići. Tako se spominje Mastan Buba njić u 14. stoljeću (po njemu nastao naziv Masna luka) i braća Radivojević u 15. stoljeću. Prvi put se Polja spominju 28. prosinca 1408. u povelji bosanskog kralja Ostoje u kojoj kralj daruje neka područja plemićkoj obitelji Radivojevićima. Stećci razasuti po Poljima, posebno nekropola na Dugom polju, svjedoče kako je ovdje nekada bilo stanovnika i više života, a brojne gromile i legende o postojanju crkava na ovim prosto rima. U vrijeme turske vladavine ovdje su svoja imanja imali begovi i age. Nedaleko od ravničarskih polja, na Kedžari, zatičemo Divu Grabovčevu na imanju njihova obiteljskog kuma Arslanage. Pri kraju turske vladavine, koncem 19. stoljeća kmetovi počinju otkupljivati zemlju i obrađivati je. Dolaskom Austro Ugarske u Bosnu i Hercegovinu povećava se broj novih doseljenika koji grade "stanove" i u ljetnoj sezoni borave na Poljima. Stoljećima su na Poljima boravili čobani sa svojim stadima na način nomada. Pravili su "stanove" za stanovanje uz torove gdje je boravila stoka. Stanovi su pravljeni za privremeni ljetni boravak. Građeni su
jednostavno od dasaka i brvana. Bili su pokriveni slamom, šašom ili lumbom, na krajevima pritisnuti kamenom ili oblovinom. Ovi stanovi bi se mogli premještati s jednog na drugi lokalitet, prema potrebama. Obično bi se ujesen rasklopili i daske posložile do idućeg proljeća kada bi se stan sklopio na nekom drugom jestu. Uz stanove bi bili torovi i pojate za stoku. Najčešće su se koristile lisama od pletenog pruća koje bi premještali s jednog kraja na drugi. Čobani bi spavali u kolibama zvanim torarice. U takvom ambijentu zatičemo i Divu Grabovčevu koja je preko ljetna izišla na Kedžaru kao i druge čobanice. Zimi na ovim prostorima nisu boravili ni hajduci. I legendarni Mijat Tomić, koji je od Jurjeva boravio u Mijatovoj pećini i na drugim lokalitetima Polja i Vran-planine, zimovao bi, kao i njegova družina, kod svojih jataka u duvanjskim ili ramskim naseljima ("Jurjevdanak hajdučki sastanak"). Polja su u vrijeme turske vladavine pastorizirali franjevci onako kako je to tada bilo moguće. Uglavnom su to bili fratri Bosne Srebrene, franjevci fojničkog i kreševskog samostana te ramski franjevci. Hercegovački franjevci župe Brotnjo u 18. i 19. stoljeću izlazili su na Polja gdje su kao kapelani bili zaduženi za vjernike koji potječu iz hercegovačkih župa, a podjesen bi se vraćali u svoje župe. Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu stvara se po voljnija klima za katolike i tada se povećava broj herce go vačkih obitelji koje ovdje prave stanove i staje i ljeti borave na ovim prostorima.
RIBOLOV U HUDUTSKOM Da vidimo koje sve ribe ovdje mozemo ocekivati..Prvo da spomenem one prijeratne koje su tu bile i koje smo naravno lovili.Imali smo: sarana, pastrmku, klena, glavaticu, strugaca, i babusku.Kako u ostalim segmentima drustva tako i u ovom rat je imao veliki utjecaj.Riblji fond je jako ostecen. Sto samim ratom sto poslijeratnim bezvlascem. Eksplozivna sredstva, struja, mreze ucinili su to da pastrmke i glavatice skoro i nema vise. Evo posljednjih par godina situacija se mijenja na bolje . Staje se u kraj krivolovcima sto se vidi iz rezultata ribocuvarske sluzbe iz Jablanice . Mnogo pokupljenih mreza i poslije spaljenih . Momci svaka cast . Uporedo sa ovom akcijom lagano tece i druga a to je da se vrsi
kameniti dio i da imamo jedan dio na kojem je blaga strmina koja zavrsava ravnicom sto se pokazalo pogodnim za lov sarana . Staro trsje skoro nikada se nije koristilo za ribolov to je samo bila tacka odakle se polazilo . Vidin krc je slicno Bazi pogodan za lov sarana , smudja i klena .Ovdje imamo blagu strminu koja se nakon svojih tridesetak metara naglo prekida i pocinje okomita strmina sto je jako pogodno za smudja . Ovdje takodjer imamo i jedan potok u kojem se
Kao sto rekoh da vidimo gdje sta na ovom terenu mozemo ocekivati . U principu na svim ovim terenima mozemo ocekivati sve ribe ali na neki od njih kao da su predodredjeni za pojedine vrste . Da nabrojim jos jednom terene na kojima se moze loviti : baza , staro trsje , vidin krc , krizanovac , gazdin krc , borovi , rika , marusin dolac , skok , gumanci . Baza U bazi uspjesno se love saran , smudj i linjak . Teren je takav da imamo jedan
sad na red dolazi Rika i treba ustati kada se govori o ovom mjestu . Ovo je bio raj za sarandzije ovog kraja . Iako prostorno nije velik ali cini mi se sve sarana sto je u jezeru obavezno dodje tu na klopu. Ima jako mnogo i linjaka koji se izgleda jako dobro snasao u jezeru . Lovljeni su primjerci preko kilograma. Inace ovdje se saran mrijesti .Teren je takav da imamo blage obale sa skroz ravnim dnom MaruĹĄin dolac .Idemo dalje do Marusinog doca . Ovo je jako pogodno mjesto za lov smudja koje i sam vrlo cesto koristim . Skok je malo duzi prostorno pa tako imamo grude koje su pogodne za lov klena i smudja i imamo jedan potok koji je pogodan za lov sarana . Ovaj potocni dio smo brat i ja koristili za lov sarana i ovaj teren je vazio kao nas i niko od lokalnih ribara nije tu zalazio jer mi tu krmili sarana
kontinuirano poribljavanje jezera . I za to svaka cast momci . Ima jedna druga stavka koja je malo poremetila ravnotezu u jezeru . Ta je da je sa ratom u jezero pristiglo par novih vrsta riba sto je pozitivno . Tako sada osim ovih koje sam naveo imamo jos smudja , linjaka , bjelicu , suncanicu . Misljenja sam da je smudj malo kumovao ovom nestanku pastrmke ali to je samo moje misljenje .
Rika
skupljaju klenovi i sarani . Krizanovac je idealan teren za lov klena i smudja sto pokazuju mnogobrojni posjeti smudjolovaca koji ovaj dio ovoga zaljeva jako cesto posjecuju i koji su zadovoljni rezultatima koje postizu . Ovdje imamo jedan dio sa skoro okomitom obalom a jedan dio je sa blagom zaravni koja zavrsava okomito . Gazdin KrÄ? Gazdin krc ja odabiram kada idem na klena ili smudja jer na ovom dijelu sam jako zadovoljan sa onim sto postizem . Borovi su skoro jedino mjesto na kojemu se klen i strugac mrijeste . Dakle ovdje imamo jedan dio jezera koji je pokriven kamenim plocicama pa je zato veoma pogodan za mrijest spomenutih vrsta .
Gumanci .Evo dodjosmo i do Gumanaca ovaj dio zaljeva kojeg opisujem koristi se iskljucivo za lov smudja i klena . I ovaj dio veoma cesto posjecuju ribari koji dolaze sa strane . Na ovom terenu su se lovile kapitalne pastrmke kojih danas nema nikako . Bar ja nisam cuo ni od koga da ju je uspio uloviti Strugaca se moze uspjesno loviti na svakom dijelu ali je potrebna predhodna primama . Gdje god lovimo sarana imamo i babusku a bjelica i suncanica su jako rasirene i imamo ih na svakom koraku sto je dobro jer inace samo sluze kao mamac za smudja Autor P.B.
ZLOČINI NAD HRVATIMA General Halilović je podjelio ratne zadatke pojedinim postrojbama Armije BiH, a odredio je da grupa od 20 vojnika iz sela Kute napada uzdol, “možete slobodno sjesti u auta i pravo na Prozor” Dobro planirana ratna akcija donijela je vojnicima 12 pečenih janjaca. Navečer su se oni vratili u selo Here,
međunarodnog ratnog prava. Jedna od trojice uhićenih u zatvoru Muzej u Jablanici je uspio uteći u listopadu 1993. godine, a druga dvojica zarobljenika su zamijenjena l. ožujka 1994. godine. U svibnju 1994. godine muslimansko - bošnjačka strana predala je tijela pripadnika HVO-a zarobljenih i strijeljanih u Hudutskom.
tu su uzeli streljivo i bombe te oko jedanaest sati krenuli prema Uzdolu, a ujutro ga napali i ubili 29
O ovim zločinima počinjenim nad Hrvatima opčine
civila te 12 vojnika HVO-a. Dva dana poslije masakra
Rama, muslimansko-bošnjački mediji nisu se oglasili,
hrvatskog stanovništva u selu Uzdolu, kod Prozora
ali su zato koncem siječnja 1994. naveliko raspisali o
dogodio se novi ratni zločin muslimansko -
“masakru nad muslimansko-bošnjačkim civilima”
bošnjačkih postrojbi nad Hrvatima općine Rama.
počinjenim u selu Here. Vođena tim vijestima,
Pripadnici Armije BiH upali su 16. rujna 1993. godine
posebna komisija UN-a je odmah reagirala i obišla
u selo Hudutsko i tom prilikom zarobili oko 25
Here i u svom izvještaju opovrgla bilo kakav masakr
pripadnika HVO-a. Trojicu zarobljenih vojnika HVO-a
muslimansko-bošnjačkog civilnog stanovništva
odveli su u zatvor Muzej u Jablanici. Ostali ratni
Link Link 2
zarobljenici su strijeljani, što je izravna povreda
HUDUTSKO Selo je smješteno ispod brda Majan. Ispod kuća je dolac Vrto. Ispod sela je rijeka Tošćanica. Voda za piće bila je česma ispod kuće Šimunovića. Groblje je na Vrtlu iznad sela. Njive su oko sela. Okućnice, njive, livade, pašnjaci, šume na Hudutskom i oko sela su sa sljedećim nazivima: Bara, Barice, Bašča, Bodstrižerica, Borica, Deli polje, Didovlje, Golišan, Grahovišće, Kila, Kompirišće, Kosa, Krč, Krčine, Križanovac, Kućare, Kupušnjak, Lanišće, Ledine, Lipeta, Lojkina njiva, Lučica, Lukovišće, Majan, Majan kosa, Nazanožac, Njivica, Okret, Ošlamice, Pisani kamen, Ploče, Pod Barice, Pod česma, Pod gruda, Pod guvno, Pod Križanovac, Pod Kućare, Pod Njivica, Pod Ploče, Pod stijena, Pod stjenice, Pod Stričevice, Pod Šiljevine, Podine, Polje Rama, Popotike, Popratike (Papratika), Prosine, Ravan, Selo, Siča, Stari mlin, Staro Trsje, Stijena, Šojkina njiva, Tovarnica, Trsje, Uvale, Vale, Viš Deli polja, Viš gruda , Viš Lipeta, Viš Podine, Viš Polje, Viš Ravan, Viš Trsje, Vrto, Za česma, Zaravan, Zečkovina, Zidine, Žuti kamen. Postojali su i vinogradi na Gracu iznad željezničke stanice Rama i iznad ušća Rame u Neretvu. Na Gracu je bila nekakva gradina od koje su ostali ostaci zidina. Na mjestu gdje je nekada bila željeznička stanica na Rami bili su "mašati", a ima ih nekoliko i na Gradini i još nekoliko uokolo. Bilo je, dakle, i ranije neko naselje. Kažu da je taj prostor bila bezvrijedna pustolovina na kojoj je plandovala stoka iz Lizoperaca sve dok na njoj nije poginuo neki čovjek. Selo je dobilo ime prema jednom neobičnom događaju. Priča kaže da je na prostoru sela nađen ubijen čovjek. Dvanaest noći je njegov leš prebacivan iz jednog huduta (područja) u drugi. Na kraju su zaptije (policajci) zatekli leš na prostoru Hudutskog i njegovi stanovnici iz roda Biloša trebali su platiti 700 groša kazne i komisijskog uviđaja. Budući da nisu mogli toliko platiti, zaptije su ih vezali likom i htjeli voditi. Tada je naišao beg Repovac, umjesto njih je platio kaznu tako da je polje oko nekadašnje željezničke stanice na Rami postalo njegovo. Tada je postavljena granica (hudut) begovu posjedu i po tome je mjesto, kasnije naselje, prozvano Hudutsko. Druga verzija o ovom slučaju kazuje da se za pronađeni leš u selu trebala platiti kazna prosom, i to tako da je proso trebalo sipati na stožinu na guvnu sve dok se stožina posve ne zatrpa. Kada je poginuo neki Hasica, sela Slatina i Lizoperci kupili su proso, ali nisu mogli dovoljno skupiti. Tada su begovi Repovci platili 80 groša i na taj način prisvojili zemljište od Slatinske ćuprije do Tošćanice. Na tom zemljištu je, po pričanju, nastalo selo Hudutsko ili Udutsko. Hudutsko se spominje 1711. godine. Muslimani Jusupovići i Jamakovići ili Bajraktarevići iz sela Čeharima, na lijevoj obali Neretve, ostavili su predaju da je njihov predak Klepo izbjegao iz Hudutskog, jer nije htio platiti krvarinu za mrtvaca nađenog na njegovoj njivi. Repovac je doveo kmetove na svoje imanje, najprije Biloša a zatim Šimuna i Lovrića.
Selo se dijelilo na dvije grupe obitelji, Biloše i Šimunoviće. Tridesetih godina dvadesetog stoljeća na Hudutskom je živjelo 17 katoličkih obitelji nastanjenih u 14 kuća. U sedam kuća živjelo je deset obitelji Biloša. Biloši potječu iz Poljica (Dalmacija) odakle su se doselili najprije u Soviće gdje su prozvani Pole, iz Sovića su odselili najprije u Lizoperce a onda na Hudutsko. Bilo je šest obitelji Šimunovića, a doselili su iz Trišćana. Bila je jedna obitelj Lovrića koje se doselila u prvoj polovici 19. stoljeća, a podrijetlom su iz Imotskog. Od Drugog svjetskog rata do pred rat u BiH broj stanovnika se neznatno mijenjao, tako 1948. godine selo ima 109 stanovnika, 1953. godine 129, 1961. godine 135, 1971. godine 115, 1981. godine 112, 1991. godine 87 stanovnika. Na život stanovnika Hudutskog bitno su utjecali kamenolom "Granit" i Jablaničko jezero. "Granit" je omogućavao zaposlenje radnika ovog sela, ali i odlazak jednoga broja u Jablanicu gdje su dobivali stanove od poduzeća. Jezero je bilo opterećenje za stanovnike, koji su svakodnevno morali prelaziti na drugu obalu radi posla ili škole, sve dok nije sagrađen most (1986.). U zadnjem ratu Hudutsko je iseljeno i bilo bez stanovnika od 1993. do 1996. godine. Tada je zapaljena kapela, 41 obiteljska kuća i 18 štala. Poslije rata su obnovljene 23 kuće. Ovo je naselje novijeg datuma. Nastalo je nakon što je kroz ovaj prostor prošla pruga Sarajevo - Mostar i nakon što je na ušću Rame u Neretvu sagrađena željeznička postaja. Kroz ovu postaju prolazili su svi putnici od izvora do ušća Rame kao i sva roba koja se vozila željeznicom. Cesta Mostar - Prozor povezivala je ovaj kolodvor sa prostorom Gornje Rame. Kuće su poredane kraj ceste, a naselili su ih oni čije su službe bile vezane uz rad na postaji ili željeznici. Zato se događalo da su se stanovnici "Rame" često mijenjali: neki se dosele, zadrže po koju godinu i odu dalje. Zemljište oko sadašnje postaje bilo je svojina begova Repovaca. Jusuf-beg Repovac podigao je prvu kuću na Rami u kojoj je jedno vrijeme bila kavana Munikoza. Od katolika na Rami su tridesetih godina dvadesetog stoljeća živjeli: dvije obitelji Biloša, doselili sa Hudutskog; obitelj Bošnjak, kafedžije, došla je 1922. iz Fojnice, a podrijetlom je s Orašca; obitelj Lončar držala je gostionicu, rodom je sa Širokog Brijega, a došla je iz Mostara 1921. godine; obitelj Čalić bila je trgovačka obitelj, došla je iz Prozora 1929. godine; Lovrići potječu od Imotskog, naselili su se u prvoj polovici 19. stoljeća; jedna je obitelj Šimunovića koja potječe iz Trišćana. Prema Matici umrlih na Rami je poslije Prvog svjetskog rata živio i don Stjepan Krešić, katolički svećenik, umirovljenik. Rođen je u Livnu 1850., a umro na Rami 2. listopada 1938. godine. Za svoga života napravio je grobnicu na Rami u koju je i ukopan. Prije potapanja Rame, fra Bono Ravlić, tadašnji Gračački župnik, dao je prenijeti njegove zemne ostatke i ukopati pored groba fra Andrije Tomića na starom crkvenom dvorištu.
Slučaj
Holmec
Vesna Teršelić je preskočila ovaj značajan, ako ne i presudan korak u izgradnji sebe kao univerzalnog
plahtom, a potom se začula rafalna paljba nakon koje su vojnici popadali po zemlji. Teško mi je bilo prosuditi tko je pucao, a ne znam ni što se dogodilo s vojnicima, je li koji
humaniste i prešutjela ratni zločin koji su počinili njeni Slovenci. Zamislite, tijekom rata koji je trajao samo pišljivih deset dana, teritorijalna obrana i policija Slovenije izveli su jedan od najlakše dokazivih ratnih zločina devedesetih. Radi se o slučaju „Holmec“ kada su smaknuta trojica ročnika JNA, nakon što su već položili
i koliko ih je uistinu pogođeno. Poslije rafala i pada nastala je tišina, a ja više nisam ništa vidio. Spreman sam svjedočiti o cijelome slučaju i na sudu ako to bude potrebno. Ubrzo nakon izbijanja afere i prikazane snimke, Vlada Republike Slovenije osnovala je komisiju za istragu. Ista komisija je već istraživala zločin na Holmcu
oružje i predali se. 1999. godine slovenska televizija POP TV prikazala je snimku austrijske televizije ÖRF-a iz 1991. godine, a na kojoj se vidi kako je 6 vojnika izašlo s bijelom plahtom i podignutim rukama pred slovenske teritorijalce. Nakon
1991. godine. Nakon istrage 2006., komisija je arhivirala cijeli spis uz tvrdnju da nema elemenata kaznenog djela, ni običnog ubojstva ni ratnog zločina. Pritom tužiteljstvo nije saslušalo neutralnog svjedoka snimatelja ÖRF-a Ivana Klarića, iako je cijelo vrijeme imalo kopiju njegova snimka, što ih je obvezivalo na utvrđivanje istinitosti
toga čula se brzometna paljba koja je oborila dio vojnika, dok su se ostali bacili na pod. Ubijeni su ročnici Goran Maletić (19 g.) iz Novog Sada, Zoran Ješić (18 g.) iz Sakula kod Opova, obojica Srbi, te Hrvat Antonio
Šimunović (19 g.) iz Hudutskog. Prema nalazima patologa, Šimunović i Ješić odmah su preminuli, a Maletić je iskrvario nakon nekog vremena. Slovenski teritorijalci su isprva tvrdili kako je vojnike JNA ubio s leđa njihov pretpostavljeni koji im nije dopustio predaju. Međutim, na snimci se jasno vidi kako su pogođeni sprijeda i s boka, što su potvrdili i nalazi patologa. Autor snimke snimatelj ÖRF-a Ivan Klarić, Hrvat iz Austrije, je izjavio: “U to vrijeme snimali smo granične prijelaze koje je zauzela JNA te smo tako stigli i do Holmeca. Sjećam se skupine vojnika koja je stajala s rukama u zraku i bijelom
snimka koji je obišao cijeli svijet. Za razliku od njenih provokacija i optužbi protiv hrvatskih vojnika gdje ne postoje nikakvi dokazi o počiniteljima ubojstva, kao i samim okolnostima kada se i kako neki događaj odvijao, slučaj “Holmec” je kristalno jasan. Rezervisti su izašli iz karaule da se predaju, misleći valjda kako se u takvom lažnom ratu ne može poginuti, a drugovi Slovenci, vjerojatno već nervoznog prsta na obaraču, izrešetali su ih bez ikakvog razloga. I nikom ništa, ‘ko ih šiša. Je li tako drugarice Teršelić? Kako to da niste otišli u svoju Ljubljanu i podigli kaznenu prijavu za ovaj zločin? Pa zar je toliko teško naći počinitelje? Ili niste navikli loviti zločince, pošto vam je posao da blatite hrvatske heroje?
Izgleda treba zahvaliti Turskoj što je BiH saznala preliminarne rezultate popisa. Ankari je, navodno na njen zahtjev, iz Sarajeva prvoj poslana analiza, koja je procurila i u javnost. Prema tim podacima, u BiH danas ima 1,836.603 Bošnjaka (48,4 posto), 1,239.019 Srba (32,7 posto), 553.000 Hrvata (14,6 posto) i 163.000 onih koji su se izjasnili kao ostali (4,3 posto). Ukupno 3,791.622 stanovnika. Prije rata bilo ih je 4,377.033, odnosno 585 tisuća više nego danas. Na zadnjem popisu 1991. godine 760.852 stanovnika ili 17,38 posto izjasnili su se kao Hrvati. To znači da ih je sada 208 tisuća ili 27,3 posto manje. Gotovo trećina. U demografskom smislu hrvatski narod je uvjerljivo najveći gubitnik. Može li se proglasiti etničko čišćenje?! Potkraj pretprošlog stoljeća (1895.) Rimokatolika u BiH (tako su se popisivali) bilo je nešto više od 21 posto, a prije Prvog svjetskog rata (1910.) oko 23 posto. Nakon Drugog svjetskog rata (1948.), Hrvatima se izjasnilo njih 24 posto. Svaki sljedeći popis bilježio je pad za jedan posto. Sve do 1991. kada je po popisu bilo 17,4 posto. Ako se zna da se iste te godine izjasnilo 5,5 posto Jugoslavena, među kojima je veliki broj i Hrvata, onda se može ustvrditi kako je tada bilo više od 19 posto Hrvata. Kada bi bilo gdje na svijetu između dva popisa nestala trećina jednoga naroda, raspravljali bi Ujedinjeni narodi. Podaci bi bili još katastrofalniji kada bi se pouzdano znalo koliko je u sadašnjoj brojci nekadašnjih Jugoslavena koji su se sada upisali kao Hrvati. I Bošnjaka je u odnosu na 1991. godinu nominalno manje za 66 tisuća ako se kao baza uzme broj onih koji su se tada izjašnjavali Muslimanima. Međutim, sada ih je u omjeru s drugim narodima više za pet posto. Iako su Bošnjaci najbrojniji, ipak sadašnji podaci rastužit će radikale. Upravo zbog želje da ih ima više od 50 posto popis su odgađali godinama. Čekali su 22 godine najbolji trenutak. Natpolovičnom većinom htjeli su dobiti pokriće za sadašnju politiku kako su većinski vlasnici države. A bili su tako blizu. Manje je i Srba za 9,3 posto, odnosno za 127.085 stanovnika. No, svoj udjel u ukupnoj strukturi bh. stanovništva povećali su za 1,5 posto. U Republici Srpskoj su više nego dominanti. Ima ih 83 posto. Baš kao i Bošnjaka u Federaciji (69 posto). Upravo ova dva postotka su najveća opasnost za Hrvate. Jer, stvarni život je upravo
u entitetima. Tamo su sva ministarstva koja život znače. Što mogu Hrvati s 2,5 posto u RS-u. Ili u Federaciji s 21 posto, a u tom su entitetu kao konstitutivan narod nekada imali polovinu ministarstava. Visoki predstavnik međunarodne zajednice im je prepolovio i ministarstva i prava. Time je širom otvorio vrata za razvlašćivanje Hrvata. Od zadnjega popisa dramatično se promijenila slika s manjinama. U BiH ih je bilo skoro osam posto, a sada nešto više od četiri posto (163.000). Tada se samo Jugoslavenima izjašnjavalo njih čak 242 tisuće. Rat ih je vjerojatno nacionalno osvijestio i svrstao među svoje Hrvate, Srbe i Bošnjake. Eto, tako Jugoslaveni nisu preživjeli ni i u “Jugoslaviji u malom” kako često zovu BiH. Brojke o nacionalnim manjinama razotkrile su i kako je propao projekt uvođenja četvrte nacije. Naime, uz tri suverena naroda Hrvate, Srbe i Bošnjake htjela se uvesti i nacija Bosanac. Time se željela dodatno devalvirati suverenost, prije svega najmalobrojnijeg naroda Hrvata. Međutim, kada se uoči izbora vidjelo da je projekt na klimavim nogama, od njega se odustalo. Islamska zajednica dala je jasan naputak da se svi trebaju izjasniti kao Bošnjaci kako Bosancima ne bi ugrozili Bošnjake. Rezultatima popisa stanovništva svi su nezadovoljni. Svaki od naroda je stradao. Nacionalne manjine su prepolovljene. Osobito Jugoslaveni i Bosanci koji su se samouništili svrstavajući se među “svoje”. I ukupan broj građana u BiH je 13 posto manji. Stoga svi trebaju izvući pouku. Rat i poslijeratne političke igre su ih raselile. Kako sljedeći popis ne bi bio još pogubniji, treba hitno usuglasiti ustavne promjene po kojima će svi narodi i građani istinski biti ravnopravni. I bh. susjedima bi to moralo biti važno. Jer, jedino “mirna Bosna” jamči mirnu regiju. Za to bi Hrvatska i Srbija kao jamci Daytonskog sporazuma hitno trebali zatražiti i proučiti rezultate popisa stanovništva. Ako ni zbog čega drugoga, ono zbog činjenice da pokažu Turskoj kako se i oni brinu za svoje sunarodnjake. I kako se nakon etničkog ne bi nastavilo “političko čišćenje”.
Od sedla Makljen između strmih klisura prema uskopaljskoj
PROZOR
kotlini spušta se dolina Žlib. Prozor je nekada bio veoma važna prometnica puteva. Put iz Splita i Duvanjskog polja vodio je preko Prozora prema izvorištu Neretvice pa sve do kreševskih i fojničkih rudnika. U srednjem
Prozor je gradić o čijem imenu postoji više priča i sve su one
su se vijeku kraj važnijih putova podizale utvrde, kule za zaštitu
uglavnom vezane za opću imenicu prozor kojom se označava
putnika. Tako je bilo i na raskrižju putova koji su vodili iz
otvor kroz koji se gleda dalje u svijet. Kada se od obližnjeg
doline Neretve i iz Splita. Prozor je vjerojatno spočetka bio samo
mjesta Lug gleda uz tok rijeke Prozorčice, gradić se ne može
jedno važnije utvrđenje čiji su ostaci sve do danas ostali u
vidjeti jer je pred njim ogroman kameni blok, kojemu ulazni i
prozorskoj kuli, a kasnije se oko te kule formiralo varoško
izlazni otvori izgledaju kao prozori. Rijeka Prozorčica je najprije
naselje.
tekla površinski i usijecala taj blok sa strane, a kasnije je
Kasnije je od 1890. do1900. iz Prozora preko sedla Makljena
pronašla podzemnu kamenu pukotinu kroz koju je protjecala i
dolinom Žliba napravljena makadamska cesta. Danas je to
ujedno je proširivala u obliku prozora. Od Kule na tom
asfaltirana cesta kojom se od Jadranskog mora putuje prema
kamenom bloku kasnije se razvila varošica Prozor.
Zagrebu. Kapacitet ove prometnice je smanjen nakon stvaranja
Prozor je omanji grad smješten između Makljena (1370 m),
novih državnih granica između BiH i Republike Hrvatske.
Kolivrata (1174 m), obronaka Vrana (2074 m) i Raduše (1456
Makljen je uvijek bio važan planinski prijevoj, ne samo kao
m). Iznad Prozora je Makljen, dominantna kota dinarskog
putna komunikacija, nego i kao strateška kota s koje se
pravca sjeverozapad - jugoistok. Tlo čine krečnjačke i dolomitske
kontrolira Prozor i Uskoplje - Gornji Vakuf. Zato su se i u
stijene. Vrhovi Makljena su sedlo Makljen (1123 m), Kozje
Drugom svjetskom ratu i u zadjem ratu u BiH vodile žestoke
stijene (1157 m), Debelo brdo (1316 m), Koštica (1285 m) i Sajina
bitke za prevlast na Makljenu.
planina (1374 m). S druge strane Makljena su Mejnik (1276 m), Kalac (1307 m), Crni vrh (1370 m), Pidriš i vrh Kobila (1301 m).
HUDUTSKO WEB STRANICA hudutsko.wix.com/selo Hudutsko od nedavno ima i svoju web stranicu
na kojoj možete naći informacije o ovom selu. “ danas vidimo kako sve više sela imaju svoju
oficiajalnu web stranicu, pa smo sljedno s tim i mi napravili stranicu za Hudutsko “ rekli su nam iz organizacije EA, koja je sa svojim timom uradila dizajn.
Magazin All Rights Reserved By Di Arte & E La De Arte