ŠPANJOLSKA

Jezero ih je upijalo u sebe kao da su se njih dvoje od čamca na vesla odgurnuli daleko preko ruba svijeta. Zastrla ih je golema dubina mutne zelenkaste vode. Klizave stijene bile su obrasle algama i jezerskom travom među kojima su klizili rojevi sićušnih slatkovodnih riba. Podvodni svijet prigušio je sunčevo svjetlo u meki raspršeni sjaj.

Otvorila je oči nogu zarobljenih u izvrnutoj ljusci. Ispod sebe je u daljini uočila muljevito dno. Dodir vode osjetila je poput oštrice britve. Bilo je hladno. Toliko hladno da joj je čitavo tijelo halapljivo grabilo zrak. Ispustila je dio daha, a pred njom je zaplesao roj zračnih mjehurića.

Nekoliko je nepovezanih trenutaka kao oduzeta zurila u krmu i vesla iznad sebe. Gumena loptica na pramcu nježno se ljuljuškala. Što se dogodilo?

Iz ukočenosti ju je iščupao tek trzaj i bubnjanje u potiljku. Uhvatila ju je panika. Sjetila se da u slatkoj vodi smrt nastupa brže zato što prekomjerno oslobađanje kalija dovodi do poremećaja srčanog ritma. Nastojala se sjetiti uputa kako držati glavu, kako okrenuti čamac, svega što ju je trener Berden naučio. Voda joj se činila sve gušćom. Poput juhe.

Grč je onda ipak popustio. Ovaj put joj je to što ima mala stopala bila prednost. Grozničavo je lupala njima sve dok ih nije izvukla iz nogara s oblijepljenim cipelama. Kosa joj se nježno zibala oko lica, mjehurići su joj klokotali oko ušiju.

Okrenula se prema njemu.

Njegove su oči bile široko otvorene, lice mu je bilo bijelo poput ribljeg trbuha. Voda je razdirala curak krvi kako se pojavljivao iz rane na njegovoj sljepoočnici. Vjerojatno je negdje udario glavom. Užas mu je unakazio lice i utisnuo novi zemljovid crta. Tijelo mu se trzalo, rukama je posezao za njom.

Snažnim i brzim zamasima odgurnula se na površinu po zrak pa je zaronila prema njegovim nogama uhvaćenima u čamcu. Pokušala ih je osloboditi iz nogara, vukla je, čupala, grebla, zubima je kao luda grizla ljepljivu traku kojom je lakomisleno oblijepila veslačke cipele. Gležnjevi su joj bili omotani klizavom paprati koja joj se poput jegulja obavijala oko nogu.

Posezao je za njezinom kosom, grebao ju je, vukao za majicu i hvatao se za nju tako da mu se jedva istrgla i isplivala na površinu po novi udah. Duboko je uhvatila zrak za njih oboje i vratila se pod čamac da mu preda svoj dah. Od zadihanosti i napora u prsima žarila ju je vrućina. Nije izjednačila pritisak, u ušima joj je oštro bubnjalo. Njegov je život ovisio o njezinu dahu.

Tijekom silovitog mahanja rukama nehotice ju je lupio po ustima.

Od udarca je osjetila nesvjesticu te joj je na nekoliko trenutaka ponestalo snage. Voda je zamirisala po pustoši i ustajaloj jezerskoj travi negdje ispod njih.

Trgnula se iz nesvijesti u istom trenutku u kojem je njegov pogled postao staklen. Gledao ju je šupljim, praznim očima.

Sasvim slaba, ukočenih udova i posve luda od straha, pokušala je uhvatiti rub čamca kako bi ga prevrnula. Ali onda su je snažne trenerove ruke povukle uvis.

Vrisnula je. I nije prestala vrištati.

Prošlost nije mrtva. A prošlosti ni nema!

– William Faulkner