IMPRESSUM IZLOŽBE
Mekušci Jadrana Prirodoslovni odjel, Narodni muzej Zadar Otvorenje 20. lipnja 2017. Izložbeni prostor Prirodoslovnog odjela, Medulićeva 2/I, 23000 Zadar Izložbu postavio: Prirodoslovni odjel, Narodni muzej Zadar Kustos izložbe: Snježana Vujčić-Karlo Autori izložbe: Snježana Vujčić-Karlo, Alen Petani, Đani Iglić Autorica koncepcije: Snježana Vujčić-Karlo Likovno oblikovanje postava: Snježana Vujčić-Karlo Savjetnica likovnog oblikovanja: Iva Le lović Tehnički postav: Ivica Mrkić, Milan Marinković, Ivan Klapan, Nikolina Blažević, Snježana Vujčić-Karlo Fotografije: Đani Iglić, Alen Petani, Snježana Vujčić-Karlo Crteži: Snježana Vujčić-Karlo Tekstovi na izložbi: Snježana Vujčić-Karlo, Alen Petani, Đani Iglić Izložbu organizirali: Prirodoslovni odjel Narodnog muzeja Zadar i Ronilački klub Sve Roko Bibinje Izložbu omogućili: Zadarska županija, Ministarstvo kulture RH IMPRESSUM DEPLIJANA Izdavač: Prirodoslovni odjel, Narodni muzej Zadar Za izdavača: Renata Peroš Urednica deplijana: Snježana Vujčić-Karlo Tekstovi deplijana: Snježana Vujčić-Karlo, Alen Petani, Đani Iglić Fotografije: Alen Petani, Đani Iglić, Snježana Vujčić-Karlo Dizajn i grafička priprema: Studio Raster Zadar Tisak: Studio Raster Zadar Naklada: 300 komada ISBN 978-953-7477-49-3
Mekušci (Mollusca) su koljeno živo nja iz skupine beskralješnjaka. U fosilnom obliku pozna su još iz razdoblja pretkambrija. Iako većinom žive u moru, mnoge vrste žive na kopnu ili u slatkim vodama. Vrlo su raznoliki, kako oblikom i veličinom, tako i po biologiji, mjestu gdje žive te ponašanju. Ime su dobili po la nskoj riječi mollis, što znači mekan, gibak, nježan. Koljeno mekušaca najraznolikije je u cijelom živo njskom carstvu. U njega ubrajamo živo nje poput hobotnica, puževa, školjkaša i mnoge druge manje poznate vrste. Najveći broj vrsta živi u tropima i području umjerene klime, i to posvuda - od najvećih dubina u oceanima do planinskih vrhunaca. U njih ubrajamo i najveće poznate beskralješnjake kao što su gigantske lignje koje mogu naras i 10 metara. Poznato je oko 130.000 živućih vrsta koje su raspoređene u sedam razreda: bezljušturaši (Aplacophora), mnogoljušturaši (Polyplacophora), jednoljušturaši (Monoplacophora), puževi (Gastropoda), glavonošci (Cephalopoda), školjkaši (Bivalvia) i koponošci (Scaphopoda). Na izložbi je putem fotografija i ljušturica predstavljeno pet razreda: mnogoljušturaši, koponošci, glavonošci, školjkaši i puževi. Bezljušturaši i jednoljušturaši do sada nisu zabilježeni u Jadranu. Mnogoljušturaši su mala skupina mekušaca s oko 1.000 opisanih vrsta. Većinom su mali, dugi svega nekoliko cen metara, a najveća hooceanska vrsta Cryptochiton stelleri može naras do 33 cm. Tijelo im je s leđne strane prekriveno s 8 pločica od aragonita koje poput ogrlice okružuje pojas sitnih ljuskica. Kad su u opasnos , mogu se smota u lop cu.
Koponošci su mala skupina mekušaca koja ima jednu ljušturu u obliku kljove ili tuljca. Dugi su od 0,5 do 15 cm. Ljuštura ima dva ulaza: uži koji je izložen u vodi i kroz koji se izbacuju otpadne tvari te širi koji je zakopan u podlozi. Poznato je 750 do 1.200 vrsta koponožaca, od čega je gotovo polovina fosilnih vrsta. Glavonošci su rela vno mala skupina mekušaca s oko 1.000 – 1.200 živućih vrsta, a pretpostavlja se kako je u prošlim geološkim razdobljima živjelo oko 11.000 vrsta. Svi žive u morima i predatori su. Razred glavonožaca ima dva izumrla i dva živuća podrazreda. Školjkaši su isključivo vodeni mekušci. Obuhvaćaju oko 9.200 vrsta, od kojih većina živi u moru. Dio vrsta živi u kopnenim vodama, a kopnene vrste ne postoje. Bilateralno su simetrični organizmi čije je jelo obavijeno s dvije, često asimetrične ljušture ili školjke. Nemaju glavu i slabo su pokretni. Puževi su mekušci koji imaju samo jednu ljusku koja se zove kućica. Iako je kućica prvotno spiralno svijena oko uzdužne osi, ona se sekundarno može ispravi ili može bi potpuno reducirana. Na njihovu jelu uočavaju se glava, stopalo i spiralno savijena utrobna vreća. Njihova unutarnja građa razlikuje se ovisno o tome da li su morski, kopneni ili slatkovodni. Glavno obilježje puževa je asimetrija unutarnjih organa, oni imaju na primjer samo 1 bubreg, škrgu pretklijetku i sl. Poznato je oko 85.000 recentnih i oko 15.000 fosilnih vrsta. Žive na gotovo svim staniš ma na Zemlji – od dubokih mora, preko slatkih voda do planinskih vrhunaca. Što je prirodna baš na, što su prirodnine, a što kulturna baš na? Uvriježeno je mišljenje kako se u prirodoslovnim muzejima čuva prirodna baš na. No to nije tako. Prirodna baš na su živa bića i prostor u kojemu ona žive: mora, planine, rijeke i sva ona bića koja tu obitavaju. No kad ta bića netko skupi, preparira, eviden ra, determinira – ona dobivaju jednu novu dimenziju i vrijednost – postaju kulturna baš na nekog naroda. A povijest zadarskog prirodoslovnog, prvo muzeja, a za m odjela pokazuje kako se prema tom dijelu kulturne baš ne kroz prošla stoljeća nije pristupalo uvijek s jednakom pažnjom. Interes za istraživanje prirodnog svijeta odavno je bio interes brojnih Zadrana. Još je Alberto For s na svom putovanju kroz Zadar (XVIII. st.) govorio o prirodoslovnim zbirkama koje su, is na, bile privatne. Kasnije, početkom XIX. stoljeća u Zadru su postojale brojne privatne zbirke te i sam S. Brusina govori o njemu znanih 14 zbirki konhilija (ljuštura mekušaca) koje su posjedovali građani u vrijeme kad je on pohađao 7. i 8. razred. Bilo je to razdoblje kad je Zadar bio vodeći u svijetu u jednoj grani znanos – konhologiji. Iz ovakvog po cajnog miljea izrastao je S. Brusina koji je prirodoslovna istraživanja u Hrvatskoj digao na viši nivo i zagrebački Prirodoslovni muzej stavio uz bok vodećih europskih muzeja. Ako znamo da grof Vjenceslav Ve er von Lillienberg 1832. izdao proglas o osnivanju muzeja, pitamo se da li je njegova ideja bila ujedini sve te, ali i druge zbirke iz svih dijelova pokrajine Dalmacije i osnutak jednog velebnog muzeja. Pa iako je inicija va bila dobra i pala na plodno tlo, na žalost skora promjena vlas dovela je do stagnacije i gubitka skupljenog fundusa. I tako se ista priča ponavljala sljedećih 200 godina. Muzej se osnivao zahvaljujući entuzijas ma, stvarale su se zbirke, među m dolazilo je do promjena vlas , zbirke su propadale i uskoro bi sve kretalo ispočetka, opet zahvaljujući entuzijas ma. I tako se postavlja pitanje: nije li tradicija prirodoslovnog, nekad muzeja, a danas odjela kao što bi se očekivalo konstantno prikupljanje, obrada i zaš ta predmeta, već vječna promjena. Zbirke nastaju i nestaju – ovisno o maru pojedinaca i razumijevanju financijera, vlas i poli ke. Danas je situacija ista kao i prije. Ostaci nekadašnjih zbirki nadopunjavaju se. Uz zbirke mekušaca ponovno se okupljaju amateri – donatori, koji iz čiste znanstvene zna želje i ljubavi prema istraživanju, izlaganju i edukaciji, dijelove svojih zbirki skupljenih u slobodno vrijeme poklanjaju muzeju. Hoće li te zbirke kroz naredna desetljeća osta sačuvane – pokazat će vrijeme. Stoga smo izložbu „Mekušci Jadrana“ napravili na malo drugačiji način. Dio izložbe posve li smo zadarskim konholozima i malakolozima. Neke smo i izvukli iz zaborava, sve u nadi da će se možda i netko nov zainteresira i nastavi ove pozi vne dijelove zadarske građanske tradicije.
Na izložbi je oko 800 predmeta, 167 fotografija i 14 shematskih prikaza.
NARODNI MUZEJ ZADAR
RONILAČKI KLUB SVETI ROKO
NARODNI MUZEJ ZADAR P R I R O D O S LO V N I O D J E L
RONILAČKI KLUB SVETI ROKO BIBINJE
OTVORENJE IZLOŽBE 20.06.2017.
MEKUŠCI JADRANA Poštovani posje telji izložbe i muzeja Izložbu „Mekušci Jadrana“ postavio je Prirodoslovni odjel Narodnog muzeja Zadar u suradnji s ronilačkim klubom Sve Roko Bibinje. Temelji se na zbirci ljuštura (konhilija) koje se već generacijama čuvaju u našim depoima, a skupili su ih najvećim dijelom dva konhologa amatera don Blaž Cvitanović i Joseph Grüll, koji su djelovali na području Zadra i njegove šire okolice. Na izložbi ćete vidje i izbor iz zbirki dvojice recentnih konhologa amatera, koji su ujedno i koautori ove izložbe, Alena Petanija i Đanija Iglića, koji djeluju u Zadru. Ujedno ćete, u dijelu koji govori o sistema ci, biologiji i morfologiji, vidje i mnoštvo njihovih podmorskih fotografija. Iz svega ovoga nadamo se da ćete iščita dugu povijest razvoja konhologije u Zadru. Malo je znano da je Zadar prije Spiridiona Brusine bio vodeći grad u svijetu po istraživanju mekušaca. Rezultat je to bogate biološke raznolikos našeg mora i zna želje građana prema prirodnom svijetu koji ih okružuje. Nadamo se da će ova izložba, u kojoj svaki predmet ima svoju priču koja je daleko boga ja od one koju smo vam ispričali, potaknu i u vama zna želju, a možda u nekome i želju za znanstvenim istraživanjima.
Ljušture mekušaca iz zbirke Prirodoslovnog odjela NMZ-a