Royalova zaklada i OĹ DraĹĄkovec
Pjesmarica bake Marije
ROYALOVA ZAKLADA BAKI MARIJI OSTVARILA ŽIVOTNI SAN Royalova zaklada za međugeneracijsku solidarnost pruža priliku svim osnovnim školama u Republici Hrvatskoj da se vlastitim aktivnostima i programima usmjere prema osobama treće životne dobi. Cilj Zaklade je malim, lako ostvarivim aktivnostima činiti velike stvari u životu osoba treće životne dobi. Promicati kulturu umirovljenja. Neprestance i neumorno isticati vrijednosti koje možemo primati od osoba treće životne dobi: iskustvo, poglede na stvari i ljude iz njihove perspektive, znanje itd. Izabravši našu školu za projekt „Što mogu učiniti za tebe?“, okrenuli smo svoje školske aktivnosti upravo osobama treće životne dobi. Novinarska grupa, pod mentorstvom ravnateljice Margit Mirić i učiteljice Ivane Beti, odlučila je pobliže upoznati našu mještanku, lokalnu pjesnikinju, baku Mariju Kvakan. Rezultat našeg druženja i upoznavanja otisnut je upravo kroz ovu pjesmaricu. Royalova zaklada pomogla nam je u provedbi naših zacrtanih ideja novčanom naknadom i baki Mariji ostvarila toliko željeni san – objavu njene osobne pjesmarice uz školski list Draško.
Predsjednik Zakladne uprave Ivo Bulaš i direktorica projekata Vesna Širanović na druženju s bakom Marijom i učenicima
Baku Mariju okom fotoaparata pratio je predsjednik Zbora fotoreportera Hrvatske Igor Nobilo
3
MIRIS BAKINIH PRIČA I PJESAMA
Listanje uspomena
Puno pozitivnih emocija
Baka priča najljepše priče! Svi se uvijek rado sjećamo bakinih priča i recitala iz djetinjstva. Unučići se skupe oko bake i tada avantura počinje. Baka Marija Kvakan poznata je zaljubljenica u poeziju. Piše pjesme pune nostalgije, radosti i brižnosti, uči nas prijateljstvu, ljubavi i poštenju. Svako druženje s bakom ostaje nam u dragom sjećanju. Često je bila naša gošća u školi i na raznim priredbama koje je upotpunila svojim stihovima. Druženje riječima zavoljela je još od same mladosti. Listajući ručno pisanu pjesmaricu bake Marije doživjele smo ju kao plemenito tkanje njenog čistog i velikog srca koja sebe daje ljudima, obitelji, daje se svijetu ispunjenom brigama, a najviše Svevišnjem. Hodati stazama njezine poezije zanimljiva je i lijepa avantura. Noa Vadas, Lara Kemec i Andreja Matjačić, učenice 6.r.
4
Katarina Škoda, 8.r.
Iako osjećaj tuge prati mnoge njezine pjesme, baka Marija Kvakan uvijek traži vedru stranu života i njegovu ljepotu. U svoju svakodnevicu ona unosi radost, toplinu, sreću i nevjerojatnu životnu energiju.
5
S tobom Isuse živim Jedina mi je želja Isuse Još ovo malo života S tobom preživjeti I sve teške bolji s tobom trpjeti. A s tvojom majkom Marijom Pod križ stati I tebe Isuse za utjehu zvati. A ti majko njegova molji Svoga sina, Da nam bude utjeha U kom več vlada zima. Skrušeno te moljimo Pruži ruke svima, I ojačaj naše duše Svim patnicima.
6
Stori japa i gorice Naš stori japa navik so radi V gorice išlji, Tam so se z storim prijateljem zišlji. Pinkljeca na boto i na plječa so delji, Malo kruha, špeka i sira, A največ međimurskog mira. A tu je i flaša z žganicom Štera korake tira, A znote kak z flaše zvira joka duha. Dobro si je malo namočiti kruha Kapljico sveto na vusnico deti I vinčeka finoga si skup spiti. I koraki su ljevki I morejo i v zrako ljeteti. A dok so japa išlji dimo, de got so stalji Vu pinkljec so se naljukovalji Alji je kaj stalo kaj ga bode I dimo tiralo. A domaj mama dedeka čoka, Jajce mo bo spekla Malo za mostače Bode ga natepla.
7
Filip Repalust, 7.r.
8
Nej vu naši duši gori večni plamen Sveto je vreme došlo Da Isus se rodil malji, Med oslom i volom lježi, Na oštri trdi slami. Štaljica je zdena, slamica oštra, Al roditeljska ljubav je topla. Bdiju nad njim brižno, Marija ga doji, A nesrečni Juda sudbinu mu kroji. Naj zli, Juda, Isusa raspeti Nesje to zasljuživ, kaj na križo Za nas morav je vmreti. Oprosti nam Bože, i tebi pružamo Ruku, i tebi Isuse da nam Skratiš na zadnji vuri muku. Nej vu naši duši gori večni plamen, A ti nam, dragi Isuse, budi utjeha Do smrti naše Amen.
9
Martinje Došel nam je sveti Martin On je za mene navik živ. Ve si bom natočil s tobom Pa si bodem spil. Svako ljeto slavimo tvoje uskrsnuče, Ve pak si nazdravimo Kaj nam bode vroče. Kapljica je čista, misljim Da je prova, Nej nam telo jača Pamet nej bo zdrava. Ve pak, dragi prijatelji, Moramo si spiti, Si skup nazdraviti I dalje dobri biti.
10
Klara Madić, 4.r.
11
Marino Horvat, 7.r.
Kada život samo crnom bojom ispisuje dane, zna baka Marija gdje će potražiti utjehu; u sretnim uspomenama koje je skupljala nižući dane i brižno pohranila u sjećanja.
12
Hvala ti, mama Hvala ti, majčice draga Za sve što si dala, I za moj život veljika ti hvala. Prošlo je več dosta godina A tvoja se zvezda zauvijek ugasila, A ti za mene uvijek živiš I nikada se nisi od mene udaljila. Kud got hodim, ti si uvijek kraj mene Zašto te dragi Bog morao Uzeti od mene? Hvala ti mama, za sve ti hvala Bila sam mala Pak ti to nisam reči znala. Hvala ti za sve neprospavane noči, Hvala za tvoje umorne oči, I sve reči prve što reči sam znala Tebe sam zvala, moja draga mama. Ti si za mene mama uvijek živa, A za naš rastanak tužna je sudbina kriva. Zato mama, moja je ljubav bez kraja i Največa želja je moja da ti dođeš do raja. Tam de se svjetlo nikad ne gasi Moljit ču se Bogu da se tvoja duša spasi.
13
Uspomene drage senjam po noči Negda su hižice bilje malje Krovovi su bilji slamom pokriti Ljudi su veselji bilji Neso navek bilji siti. Uspomene drage senjam po noči, Neje mladost ljefko Pozobiti moči. Nestalje su stare hiže, Sako selo je kak grod. To so samo veljke toge Neje nišče nikom brat. Veljke hiže se v tišini Ne čuje se dečji glos, Pitamo se i mi stori Kaj bo došlo poslje nas?
14
Helena Vlah, 6.r.
15
Zaspat če umorne oči Prolječe je, mirisne trešnje cvatu Bjelji oblaci nebom kruže, A mjesec ih polako prati Kao da mi u daljini tiho šapču Ne daj se, mladosti, opet mi se vrati. Dođi, dragi, ispuni mi puste želje, Budi u mojim snovima I briši tužne uspomene. Dođi da zajedno udahnemo Miris cveča i rosna jutra I čekamo bolje sutra. Sve suvišne nade i čekanje u noči, Sve propadne i zaspat če umorne oči. A trešnju i dalje sunce i mjesec obasja I savija cvetne grane, A ja dalje vapim, ali niko ne mari Za moga srca bolne rane. I mjesec je rasel, i nebo je plakalo, I rosa poslje kiše, A čovjek je samo ko zgažen crv Za tren nestaje i nema ga više.
16
Nina Sabol, 3.r.
17
Cvetni maj Davno je to bilo u mjesecu maju Mirisna su bila jutra i jorgovan je cvao. Godine su prolazile, Svemu dođe kraj, Ostaju mi uspomene I nekad cvetni maj. Pomiriši, dragi, cveče, sjeti se na mene Ne daj da nam život s tugom uvene. Jer svaki cvet uvene i ne cvate više, To su samo uspomene, mladosti nema više. Voljela sam prirodu, voljela sam cveče I svako prolječe Koje znam nikad Vratiti se neče.
18
Antonio Kemec, 5.r.
19
Sara Zadravec, 2.r.
Baka Marija nije samo okrenuta sebi, ima ona srce i za izgubljene, nesretne ljude. Osjeća njihovu sudbinu, njihovu patnju i stvara tople, dirljive stihove kojima oŞivljava njihove sudbine.
20
Vrati se mama, opraštam ti sve Majčice draga, tvoje te djete molji Vrati mi se majko, skrati mi bolji. Zar nemaš srca što si me ostavila sama Kad tuđe me žena volji I nju moram zvati mama. Ti si me pod svojem srcu nosila Moj mladi život tuđoj si ženi darovala. A zašto si me majko rodila Kad si me ostavila i nisi me voljela. Nitko mi nikad neče govoriti o tati Kad druga djeca zovu, A ja nemam koga zvati. Vrati se mama, opraštam ti sve Da me zagrle i poljube usne mamine Znam da če ti omekšati srce Kad čuješ vapalj moje malje duše, A moje suze na malješnom licu Nikad neče da se osuše. Vrati se mama dok mladost cveta, Bit če i moja ljepša prolječa i ljeta. Voljena sam sada mama i kad odrastem Bi ču tužna i na ovom svetu bi ču tužna, I na ovom svetu bit ču u sama. Tebe ču majčice zvati Sve dok budem živa, A za tužnu mladost moju Ti češ majko biti kriva. 21
Sječanje na Vukovar Jadnog kišnoga jutra i nebo je plakalo Nisu ni slutilji što nam donosi Novo sutra. Utrgnuti su očevi i sinovi Od majčinog srca, Ostalji mnogi bez povratka. Kuljiko jadna majka plače I uvijek misli da če se njezin Sin vratiti, al ona ne zna Da on ne može nikada več K domu svom dolaziti. Zbogom oče i mila majko, Nemojte za mene suze ljiti, Jer ja se več ne mogu nikad Iz zemljice probuditi. Zaspalje so moje oči, spavat če Dovjeka, To i tebe oče i mila majko Ista sudbina čeka.
22
Danijela Grudić, 7.r.
23
Tea Horvat, 4.r.
Mnoge pjesme posvetila je rodnome kraju. Tu još dišu zelene livade bezbrižnog djetinjstva, još odzvanja vedar dječji smijeh, zamiriše grožđe...
24
Domaj se najljepše spi Med Murom i Drovom Tu ti lježi Najljepši otok na svetu To si Međimurje ti. Ljepa ravnica, goji i šumice De mom popevlju naše ptičice Tu popeva grljica i kos, Dojdite, čokamo vas, Svaki nam je dragi gost. Kud god bi po svetu hodil Tebi bi, drago Međimurje, Navek vu srcu nosil. Ti si moja domovina, tu su moji sni Gde got bil v dalkom svetu Domaj se najljepše spi.
25
Mihaela Kočiš, 5.r.
26
Mala katedrala Moje selo malo je, Droškovec se zove Tu željim živjeti, tu senjem svoje snove. Tu nam stoji ljepa cirkva presvetog Roka I dva ljepa turna k nebu visoka. Gori stora vura, vreme otkucova I fnogega od nas na posel poziva. I zvoni nam naši tožno i veselo zvonidu Sako nedeljo cela fara pre cirkvi se zido. Veljika je naša fara i naša ljepa cirkva Kak mala katedrala. Z jane strone cirkve ljepi župni dvori, Z druge strone ljepa škola i zeljeni bor. Na zapadu Kroljevce se smeje S Oprovec nas južno sonce greje, V Čukovci su goji i šumice V Hemuševci cvetju nam ružice. Dragi naši pradjedovi, Najljepša vam hvala, Kaj v našem ljepom selo Uspomena od vas je mala katedrala.
27
Prijatelji v goricama Prijatelji dragi, tu se bomo V goricama zišlji, Pod brajde si bomo selji I to fino kapljico Na vusnico delji Štera diši dok pomalji z čepa curi. A dalje nek se pesma čuje po noči. Ajde, prijatelj dragi, Dej nam natoči! Z naše stare kljeti lepi glas se čuje I ljepi stari pesmi saki se raduje. Daj, prijatelj, nagni, Pak nazoj natoči, Slobodno se malo i mustoč namoči.
28
djelić bakine pjesmarice
29
Zaštitnik naše fare Sveti Rok, ti si naša nada Čuvaj nas od boljesti I od teških rana. Čuvaj naše duše i tijela što bolje, Oprosti dušama ranjenim Skrušeno te molje. Budi na oltaru našem Ponos i dika, Naša fara ponosna je Što ima svetog Roka, Na oltaru zaštitnika Fara Draškovska. Sveri Rok, čuvaj nas!
30
Naša škola kao kraljica Naša škola kao kraljica Pored ceste stoji, Osam učionica svaki dan ih čeka. Tu borave učitelji i s njima Naša djeca. Svakog jutra, kad zora zarudi, Mene moja draga mama Od sna budi. Ustaj, sine, ustaj, čeri, Otvorite očice snene, Škola vas zove Budite uz mene. A kad dođeš do svog školskog praga Mi smo učitelji vaši, Tata i mama. Daj nam, Bože, mnogo čeri i sinova, Da nam bude lijepa naša Puna Božjih blagoslova.
31
Nika Horvatić, 2.r.
Mnoge pjesme bake Marije doslovno pjevaju. Ta glazba budi uspomene, prati sjećanja na mladost, na lijepe protekle trenutke.
32
Gdje su naša prolječa Gdje su naša prolječa, Gdje su naši ljepi dani Po polju na ljivadama Mirisno smo cveče brolji. Sve veselje i dane naše U mladosti smo tkalji. A sad nemamo više prolječa, Nema nama ljeta. Po ljivadama rastu korovi, Nema više radosti. Prestalo je poljsko cveče Svake felje boja, S njima je otišla Ljepa mladost moja. Život je ko more, valovi ga odnose, Ostaje nam samo tuga, Kad starosti dolaze.
33
Mladosti moja, radosti moja Mladosti moja, radosti moja, Gdje je ostala snaga tvoja. Nema je više, A suze samca na jastuku Nema tko da briše. Umiru polako radosti i snovi, Svakim danom dolaze problemi novi. Putevi se naši razilaze, A korov je pokrio davno Sve naše staze. I ako pjesma kaže - stari se polako, A mi stari ne misljimo tako. Sve je prošlo kao jedan dan, I život i mladost kao jedan san, A sad nemirni vjetar lomi Suhe grane, Oj, starosti tužna, tebi nikad Proljeće ne svane. Dođe i jesen, kad liju hladne kiše, Al ostaju suze na jastuku Nema ko da ih briše.
34
Dora Lončarić, 4.r.
35
Davne uspomene Zbog tebe mi tužan dan sviče Svaka mi zora tužno zarudi. Zbog tebe su suzne oči moje I tužna se jutra budim. Zbog tebe osmjeha na ljicu mom nije Zbog tebe me duša bolji i pati. Bez tebe su puste noči moje A srce sve jače bije. Ti si mi bio sve u životu Što se poželjeti može, Kao dah na mirisnom cveču, Zato uspomene na tebe i mladost Nikad preboljeti neču. Još i danas bi živjela tako Da imam tebe i s tobom snove. A sad davno živim u mraku I moljim Boga da i mene K tebi pozove. S tobom sam djeljila sve, Prolječa i ljeta i poljupce tvoje I cveče što miriše. Sve me to sječa na tebe i mladost I uspomene davne briše.
36
Uspomena školske mladosti Voljela bih još uvijek mlada biti I u školskoj klupi prvo slovo napisati, Marljivo učiti I drage nam učitelje posljušati. Sve su to uspomene od djetinjstva Koje sanjam po noči Jer školsko je doba teško Zaboraviti moči. Kada se sastanemo Nakon trideset i više, Kosu nam več sjedu Povjetarac niše. Sve prolazi, sve se mijenja, Ostaje nam uspomena, Uspomena školske mladosti. Od rođenja pa do groba Najljepše je školsko doba!
37
Klara Tota, 5.r.
IMPRESUM PJESMARICA BAKE MARIJE siječanj 2014. Nakladnik: Royalova zaklada Za izdavača: Margit Mirić, ravnateljica Izdavač: OŠ Draškovec, Draškovićeva 47, 40323 Prelog Grafičke urednice: Ivana Beti i Maja Kralj Prijepis pjesama: Lara Kemec, Andreja Matjačić i Noa Vadas Naklada: 100 primjeraka Tisak: Tiskara Etic
38
39
BIOGRAFIJA Marija Kvakan rođena je 21. rujna 1927.godine u Draškovcu. Najstarija je od petero braće. Otac se zvao Franjo, a majka Klara. Bila je jedino žensko dijete u kući. Prvih pet razreda polazila je u Osnovnoj školi Draškovec. Udala se za Josipa i zasnovala obitelj. Ima sina Vjekoslava i kćer Emiliju. Još kao dijete zavoljela je igru riječima. Okupila bi svu djecu iz ulice i počastila ih stihovima koje je naučila ili bi ih sama smislila. U slobodno vrijeme voljela je šivati sebi i drugima. Njena prva pjesma zvala se „Jedna ljubav“. Danas je ponosna baka četiri unuka i osam praunuka.